Uvod u rehabilitaciju, 1.

vježba
Glavni stavovi tijela, centar gravitacije- oslonac,
pomoćni stavovi tijela
1. Centar gravitacije i oslonac

Najveći broj čovjekovih pokreta sastoji se u savladavanju djelovanja sile teže

(gravitacijske sile), a ponekad samo u održavanju ili kontroliranju njenog djelovanja.
Sila gravitacije je uvijek jednake veličine i smjera djelovanja (odozgo prema dolje).
Djelovanje sile gravitacije možemo utvrditi za svaki dio našeg dijela i za cijelo tijelo.
Točka u kojoj je skoncentrirana cjelokupna težina nekog tijela naziva se težište.
Za održavanje ravnoteže ljudskog tijela u zauzetom položaju važno je da težište pada na
površinu oslonca.
Oslonac predstavlja uporište u izvođenju pokreta pojedinih dijelova tijela i u tom slučaju
predstavlja ga zglob.
Oslonac također predstavlja i površina kontakta našeg tijela s podlogom.
Preko oslonca prenosi se težina tijela.
Veličina oslonca i položaj težišta tijela u odnosu na površinu oslonca važni su u održavanju
ravnoteže tijela.
Što je oslonac veći (širi) i što je težište tijela bliže osloncu stabilniji smo.
Pri stabilnom stavu tijela težište (centar gravitacije) pada na oslonac.

2. Stavovi tijela
Položaj tijela u prostoru analiziramo kroz stavove.
Stav može biti stojeći, sjedeći, čučeći, klečeći, stav na jednoj nozi,…
Osnovni stav tijela u kojem analiziramo držanje (posturu) je normalni uspravni stav pri
kojem je:

− glava u srednjem položaju, s pogledom ravno ispred sebe,

− trup uspravan tako da kralješnica zadržava fiziološke krivine
− ramena u istoj horizontalnoj ravnini kao i bočni grebeni zdjelice
− ruke ispružene uz tijelo s dlanovima prema trupu,
− noge su ispružene,
− stopala su cijelom površinom u osloncu na podlogu i međusobno su paralelna

1
2
Dodatak na 1. vježbu:
• Pri opisu uspravnog, početnog ili nultog položaja tijela, položaj kralježnice
opisujemo pojmom- zadržava fiziološku zakrivljenost. -Što to znači?
• Svaki segment kralješnice gledano u sagitalnoj ravnini (s bočne strane)
pokazuje zakrivljenost izbočenu prema naprijed ili prema nazad.
• Izbočenost prema naprijed naziva se lordoza (cervikalna i lumbalna), a
izbočenost prema nazad naziva se kifoza (grudna).

RAZMISLI: Kako izgleda kralješnica kada čovjeka promatramo u frontalnoj ravnini (sprijeda
ili straga)?

3
2. vježba NAZIVLJE POLOŽAJA I POKRETA TIJELA
- Osnovne ravnine i osi tijela
Radi određivanja prostornih odnosa, položaja i smjera pojedinih organa i segmenata,
tijelo u prostoru organiziramo tako da ga presijecaju zamišljene ravnine i probadaju
zamišljene osi, od kojih su:
OSNOVNE RAVNINE
1. Središnja ravnina (MEDIJANA, MEDIOSAGITALNA)- ravnina simetrije koja dijeli
tijelo na dvije približno jednake uzdužne polovine- svaka ravnina položena
usporedno sa srdišnjom naziva se paramedijana ili sagitalna
2. Frontalna (čeona) ravnina, usporedna je s čelom i dijeli tijelo na prednji i stražnji
dio
3. Transverzalna ravnina, pri uspravnom položaju tijela je u vodoravnom položaju i
dijeli tijelo na gornji i donji dio.

OSNOVNE OSI
1. UZDUŽNA, LONGITUDINALNA (ILI VERTIKALNA OS- kada je osoba u uspravnom
stavu)
2. POPREČNA (TRANSVERZALNA) OS
3. SAGITALNA OS (usmjerena je poput strijele od stražnje na prednju stranu tijela)

SUSTAV ORGANA ZA POKRETANJE

(Lokomotorni sustav)
- Čine kosti, zglobovi i mišići
- Kosti daju tijelu oblik, određuju veličinu, imaju potpornu i zaštitnu ulogu.
- Zglobovi predstavljaju spojeve među kostima, koji mogu biti kontinuirani-
nepomični (sinartroze) i pravi zglobovi koji omogućuju pokret (diartroze). Takve
zglobove koji omogućuju pokret nazivamo ARTICULATIO (artikulacio).
- Pravi zglob u kojem je moguće vršiti pokret je spoj između dvije ili više kostiju, u
kojem je došlo do prekida kontinuiteta, zglobne površine se samo dotiču, a veza
između kostiju održana je preko zglobne čahure.
- Osnovni dijelovi pravog zgloba su zglobna tijela (zglobne plohe), zglobna šupljina i
zglobna čahura.

4
 - Mišići su aktivne sile lokomotornog sustava- vrše pokret.
- Pokret nastaje kao rezultat složene usklađene radnje središnjeg živčanog sustava i
sustava organa za pokretanje.

NAZIVI OSNOVNIH POKRETA:

1. FLEKSIJA; FLEXIO; PREGIBANJE (to je pokret primicanja dva segmenta, odnosno
pokret u kojem se kut između segmenata zatvara)
ANTEFLEKSIJA- RETROFLEKSIJA (PREGIBANJE PREMA NAPRIJED I PREMA NAZAD)
2. EKSTENZIJA; EXTENSIO; ISPRUŽANJE (kut između dva segmenta se otvara)
3. ABDUKCIJA ; ABDUCTIO; ODMICANJE (od tijela, pokret odmicanja od zamišljene
središnje osi nekog segmenta, pokret odmicanja u stranu)
4. ADUKCIJA; ADDUCTIO; PRIMICANJE; pokret primicanja segmenta prema tijelu
odnosno zamišljenoj središnjoj osi
OSIM NAZIVA ABDUKCIJA I ADUKCIJA ZA NEKE DIJELOVE TIJELA PRI POKRETANJU U
STRANU KORISTE SE NAZIVI DEVIJACIJA ILI LATEROFLEKSIJA,…
5. ROTACIJA;ROTATIO; OKRETANJE- OBRTANJE (razlikujemo unutarnju i vanjsku
rotaciju)
Unutarnja rotacija= interna rotacija (pronacija- za podlakticu)
Vanjska rotacija= eksterna rotacija (supinacija-za podlakticu)
6. CIRKUMDUKCIJA, CIRCUMDUCTIO; KRUŽENJE

Za sve nabrojene pokrete (osim cirkumdukcije) može se definirati os gibanja:

poprečna osi- fleksija i ekstenzija
sagitalna osi- abdukcija i addukcija
uzdužna osi- rotacije
Cirkumdukcija je složen pokret koji u sebi sadržava sve nabrojene osnovne pokrete.
5
Nabrojene pokrete nije moguće izvesti u svim zglobovima u tijelu.
Pokretljivost zgloba ovisi o njegovoj građi, odnosno obliku zglobnih tijela.
Prema obliku zglobnih tijela razlikujemo:
a) kuglasti zglob (art. spheroidea)
b) elipsoidni ili jajoliki zglob (art. ellipsoidea)
c) sedlasti zglob (art. sellaris)
d) kutni zglob (gynglimus)
e) valjkasti zglob (art. trochoidea)- pivot joint
f) ravni zglob (art. plana).
Pravi zglob u kojem je moguće vršiti pokret je spoj između dvije ili više kostiju, u kojem je
došlo do prekida kontinuiteta, zglobne površine se samo dotiču, a veza između kostiju
održana je preko zglobne čahure.
Osnovni dijelovi pravog zgloba su zglobna tijela (zglobne plohe), zglobna šupljina i zglobna
čahura.

6
3. i 4. vježba
Osnovni pokreti pojedinim dijelovima tijela
Osnovni pokreti glave
Pokreti glave i vrata odvijaju se u atlantookcipitalnom zglobu i zglobovima između
kralježaka vratnog segmenta kralježnice.
Osnovni pokreti su:
1. Fleksija glave i vrata- pregibanje glave prema naprijed- bradom prema prsnoj
kosti;
2. Ekstenzija- retrofleksija glave i vrata- pomicanje glave prema nazad;
3. Lateralna fleksija- laterofleksija- lateralna devijacija- pregibanje glave u stranu –
uhom prema desnom ili lijevom ramenu;
4. Rotacije- okretanje glave- pogled u lijevo ili desno;
5. Cirkumdukcija- kruženje glavom

Osnovni pokreti trupa

- Odvijaju se među zglobovima kralježaka grudne (torakalne) kralježnice i slabinske
(lumbalne ) kralježnice.
- Osnovni pokreti trupa su:
- Fleksija, ekstenzija (retrofleksija), laterofleksija, rotacije i cirkumdukcija.

Osnovni pokreti ramenog obruča

- Odvijaju se u zglobovima između ključne i prsne kosti (art. sternoclavicularis) i
ključne kosti i lopatice (art. acromioclavicularis).
- Pokreti se očituju kroz pomicanje ramena i lopatica.
- Razlikujemo:
1. Podizanje ramena ili elevaciju- pri tome se vrši i elevacija lopatica;
2. Spuštanje ramena ili depresiju- pri tome se vrši i spuštanje lopatica;
3. Pomicanje ramena prema naprijed ili protrakciju- pri tome lopatice vrše
abdukciju (razmiču se međusobni i u odnosu na kralježnicu);
4. Pomicanje ramena prema nazad ili retrakciju- lopatice vrše addukciju;
5. Kruženje ramenima ili cirkumdukcija

7
Pokreti nadlaktice
- Obavljaju se u ramenom zglobu (art. humeri ili humeroscapularis) , koji je po
obliku kuglasti ili sferoidni zglob. Udubljeno(konkavno) zglobno tijelo predstavlja
CAVITAS GLENOIDALIS i nalazi se na lopatici, a ispupčeno (konveksno) je glava
nadlaktične kosti- CAPUT HUMERI. Zglobna čahura je vrlo obilata pa omogućuje
velike opsege pokreta u tom zglobu.
- Osnovne kretnje su:
1. ANTEFLEKSIJA – pomicanje ruke prema naprijed do 90°
2. EKSTENZIJA- vraćanje u početni položaj iz antefleksije
3. RETROFLEKSIJA- pokret rukom prema nazad
4. ABDUKCIJA- odmicanje ruke u stranu do 90°
5. ADDUKCIJA- primicanje ruke tijelu
6. HORIZONTALNA ABDUKCIJA- pokret rukom prema nazad iz položaja abdukcije
(podl. flektirana)
7. HORIZONTALNA ADDUKCIJA- pokret rukom prema suprotnom ramenu iz položaja
abdukcije
8. ROTACIJA- okretanje nadlaktice oko uzdužne osi prema unutra ili vani
9. ELEVACIJA-podizanje ruke iznad glave (180°)
10. CIRKUMDUKCIJA- kruženje rukom

8
 Pokreti podlaktice
- Odvijaju se u laktu i distalnom spoju između podlaktičnih kostiju.
- Lakatni zglob (art. cubiti) je složeni zglob kojeg čine tri dijela:
- Humeroulnarni, humeroradialni i radioulnarni proksimalni zglob.
- Po obliku zglobnih tijela je trohoginglimus.
- Osnovni pokreti su fleksija i ekstenzija, te unutarnja i vanjska rotacija. Pokreti
rotacija nose naziv pronacija za unutarnju i supinacija za vanjsku rotaciju.

Pokreti šake
Odvijaju se u ručnom zglobu (art. radiocarpea). To je elipsoidni zglob .
Omogućuje slijedeće kretnje:
1. FLEKSIJA ŠAKE (volarna ili palmarna fleksija),
2. EKSTENZIJA ŠAKE (dorzalna fleksija),
3. RADIJALNA DEVIJACIJA (pokret šakom u stranu- prema palcu),
4. ULNARNA DEVIJACIJA (pokret šakom u stranu prema malom prstu),
5. CIRKUMDUKCIJA.

Pokreti prstiju na ruci

- Zbog specifičnosti funkcije palca kod tog prsta razlikujemo slijedeće pokrete: fleksija,
ekstenzija, abdukcija, adukcija, cirkumdukcija, opozicija (primicanje palca malom prstu)
i repozicija (odmicanje palca od malog prsta).

- Pokreti 2., 3., 4. i 5. prsta su: fleksija, ekstenzija, abdukcija, adukcija i cirkumdukcija.
- Pokret abdukcije predstavlja odmicanje u odnosu na zamišljenu os srednjeg prsta, a
adukcija primicanje u odnosu na istu os.

Pokreti natkoljenice
- Odvijaju se u zglobu kuka (art. coxae). To je kuglasti zglob.
- Ispupčeno zglobno tijelo je CAPUT FEMORIS (glava bedrene kosti). Udubljeno
zglobno tijelo ima oblik šuplje polukugle i naziva se ACETABULUM.
- Pokreti su slijedeći: fleksija, ekstenzija, minimalna retrofleksija, abdukcija,
addukcija, unutarnja i vanjska rotacija i cirkumdukcija.
- Sve pokrete natkoljenice možemo povećati pokretima zdjelice u suprotnom kuku.

9
Pokreti potkoljenice
Odvijaju se u koljenom zglobu (art. genus). Ovaj zglob povezuje natkoljeničnu kost- femur
s goljeničnom kosti – tibiom.
Zglobne površine na kondilima femura i tibie ne odgovaraju si oblikom u potpunosti (nisu
podudarne – kongruentne), te ih nadopunjuju dva meniskusa. S prednje strane koljenog
zgloba nalazi se iver- PATELLA.
Ovaj zglob osiguravaju bočne ili kolateralne sveze i ukriženi ligamenti (ligg. cruciata).
Pokreti su fleksija i ekstenzija i rotacije koje su izvedive jedino kad je potkoljenica
flektirana.

Pokreti stopala
- Odvijaju se u gornjem i donjem nožnom zglobu. U gornjem nožnom zglobu (skočni
zglob) komuniciraju distalni krajevi potkoljeničnih kostiju i talus, a u donjem talus s
petnom (calcaneus) i čunastom (navikularnom) kosti.
- Pokreti su:
- dorzalna fleksija, plantarna fleksija,
- inverzija (uvrtanje stopala- pri čemu se unutarnji rub stopala podiže prema gore) i
everzija (kada se vanjski rub stopala podiže prema gore).

10
5.VJEŽBA PALPACIJA AGONISTIČKIH MIŠIĆA

Kod poprečnoprugastih (skeletnih) mišića kao osnovne dijelove mišića opisujemo mišićni
trbuh i tetive.

• Mišićni trbuh predstavlja najčešće središnji dio mišića.

• Izgrađuju ga mišićne stanice (vlakna) organizirane u snopiće i međusobno
povezane vezivnim ovojnicama.
• Mišićne stanice imaju sposobnost kontrakcije i relaksacija.
• Tetive služe kao pripoj mišića za kost. Građene su od vezivnog tkiva.

Podjela skeletnih mišića:

Prema pokretu u kojem sudjeluju mišiće dijelimo na:

• FLEKSORE
• EKSTENZORE
• ABDUKTORE
• ADDUKTORE
• ROTATORE

Prema međusobnom odnosu unutar pokreta dijele se na:

• Agoniste (glavni izvođači pokreta)
• Antagoniste (suprotstavljaju se agonistima)
• Sinergiste (pomažu agonistima u izvođenju pokreta)
• Fiksatore (stabiliziraju segment na kojem se nalazi polazište agonista)

11
Skeletni mišići imaju sposobnost kontrakcije (napinjanja) i relaksacije (opuštanja), što
predstavlja mišićni rad.
Preduvjet mišićnoj kontrakcije je postojanje osnovne napetosti mišića, koju nazivamo
mišićni tonus.
Mišićni tonus je stalno prisutan i promjenjiv. Kada smo opušteni ili u snu smanjen je, kada
je osoba napeta povišen…
Mišićni tonus može biti promijenjen i uslijed neke bolesti ili ozljede.
Promjenu napetosti mišića uočavamo pregledom opipom.
Pregled opipom naziva se palpacija i predstavlja dio kliničkog pregleda (vidi papire s
odgovarajućim nastavnim sadržajem).
Palpacijom agonističkih mišića uočavamo da im je tonus povišen tijekom pokreta,
odnosno da je otpor mišićnog tkiva na pritisak veći. Osim palpatorno promjenu napetosti
mišića tijekom kontrakcije možemo uočiti pogledom, kada uočavamo istaknutiji reljef
mišića.
Ovisno o pokretu kojeg tijelo vrši, agonističku muskulaturu uvijek nalazimo na strani
pokreta.
(zadatak: provedi antigravitacijski pokrete za svaki dio tijela i pokušaj odrediti položaj
agonističkih mišića u pokretu.)

12
PROCJENA STANJA LOKOMOTORNOG SUSTAVA
- Koristi nam u procjeni uspjeha ili neuspjeha poduzete medicinske rehabilitacije.
- Provodi se na, uvijek isti, standardizirani način- kako bi se nalazi ponovljenih
pregleda mogli međusobno uspoređivati.
- Procjena stanja lokomotornog sustava vrši se na osnovu:
1) ANAMNEZE
-razgovor s pacijentom o sadašnjim tegobama, o bolestima ili ozljedama
koje su prethodile sadašnjim tegobama, o sličnim tegobama u obitelji
ukoliko se radi o nasljednoj bolesti,…
Važna je i profesionalna i socijalna anamneza,…

2) KLINIČKOG PREGLEDA
- Kliničkim pregledom procjenjujemo:
- Opću pokretljivost
- Hod
- Držanje tijela

✓ Pri kliničkom pregledu lokomotornog sustava služimo se s tri osnovne

metode: inspekcijom, palpacijom i funkcijskim pregledom.
✓ Inspekcijom (pregled zapažanjem) ocjenjuje se promjene na koži, crvenilo,
postoji li otok, prisutnost i izraženost fizioloških krivina na kralježnici u
sagitalnoj i frontalnoj ravnini,…
✓ Palpacijom (pregled opipom) ispitujemo npr. toplinu kože, bolnost na
pritisak, postojanje otvrdnuća u mišićima (miogeloze), …
✓ Funkcijskim pregledom provjeravamo stanje funkcije, npr. gibljivost
zglobova ili mišićnu snagu,…

➢ U OSNOVNE POSTUPKE KOJIMA SE KORISTI FIZIOTERAPEUT PRI PROCJENI

FUNKCIONALNOG STANJA SUSTAVA ZA POKRETANJE SPADAJU:
1. MJERENJE GIBLJIVOSTI ZGLBOVA – provodi se pomoću goniometra ili
dvokrakog kutomjera, a u nekim slučajevima (npr. kod mjerenja
gibljivosti kralježnice) koristimo i krojački metar. Mjerenjem možemo
zabilježiti ograničenje pokretljivosti u zglobu. Takvo stanje se naziva
KONTRAKTURA (stanje kada je zglob potpuno ukočen naziva se
ANKILOZA).
2. TESTIRANJE MIŠIĆNE SNAGE
- provodi se metodom koja se naziva MANUALNI MIŠIĆNI TEST
-ovim testom ispitujemo snagu određenog mišića (agoniste) kroz
odgovarajući pokret; postojeću snagu ocjenjujemo ocjenama od 0 do5.
13
 -osim MMT-a za testiranje snage mišića možemo koristiti i
dinamometar, ali njegova upotreba u svakodnevnoj praksi nije
učestala.
3. MJERENJE OBUJMA (OPSEGA) EKSTREMITETA- mjere cirkularnosti

- koristimo krojački metar kojim mjerimo i duljinu ekstremiteta, a korisno

je za potvrdu postojanja otoka ili utvrđivanje gubitka mišićne mase.

4. MJERENJE DUŽINE EKSTREMITETA- mjere longitudilnalnosti

- vrši se uvijek na oba ekstremitetima,
- npr. na nogama jer različita dužina može uvjetovati poremećen hod (šepanje),…

ZGLOBOVI MIŠIĆI KRALJEŽNICA

INSPEKCIJA

PALPACIJA

FUNKCIJA

14