Samostan i crkva sv. Marije, sestara benediktinki, koji se nalazi u
Zadru ulazi u red iznimno vrijednih hrvatskih spomenika kulture koji ima svoje nacionalno, kulturno i povijesno značenje. Opat samostana sv. Krševana dao je opatici Čiki 1066. godine prostor na mjestu gdje je već postojala crkvica sv. Marije, a ona će tu obnoviti, odnosno sagraditi. Čika po majci sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. i osigurala mu visoke kraljevske počasti. Čika poslije postaje redovnica , te donosi dva himnarija i jedan časoslov. Oba su himnarija nažalost izgubljena, no Čikin je časoslov sačuvan i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu. Samostan je osnovan 1066, a crkva (trobrodna bazilika) sv. Marije građena je u romaničkom stilu krajem 11. stoljeća i posvećena 1091. godine. Krajem 1066., o Božiću, samostan dobiva kraljevsku slobodu (oslobođenje od svih državnih davanja), koju je darovao hrvatski kralj Petar Krešimir IV., zajedno s još nekim posjedima. Kasnije su taj privilegij potvrdili i hrvatski kralj Zvonimir (1087.) te hrvatsko-ugarski kralj Koloman
Kako je osnivanje samostana bila gotova stvar, ona odlazi u Šibenik
gdje je tada boravio njen rođak ili pravi brat, kralj Petar Krešimir IV. Kaže je primio, kako isprave dokazuju, svoju sestru Čiku, i oslovio ju kao „soror mea" Tom prigodom je darovao samostanu sv. Marije u Zadru "kraljevsku slobodu”, kao i neke zemlje. Bio je Božić te davne 1066. kad je Čika dobila ove privilegije koje su dale snage za budući život Samostana sv. Marije u Zadru.
Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža
Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine. Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća, nagovorivši novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. godine i podizanju novih samostanskih objekata. Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu . Kolomanovo ime i godinu 1105. Na zvoniku gdje se nalaze četiri kapitela, prostor kojeg nazivaju Vekenegina kapela stoje i stupovi s imenom REX - CO - LO - MAnus, kao što je otkriven, tek iza 2. svj. rata, natpis kralja Kolomana izvan zvonika. uklesano u spomen ulaska u Zadar 1102, tu u tom prostoru, kojeg nazivaju Vekenegina kapela stoje i stupovi s imenom REX - CO - LO - MAnus, kao što je otkriven, tek iza 2. svj. rata, natpis kralja Kolomana izvan zvonika,uklesan u spomen ulaska u Zadar 1102 kada je svojom krunidbom iste godine potvrdio samostanu kraljevsku slobodu. Vekenega je dala sagraditi i svoju grobnicu unutar kapitularne dvorane u kojoj i danas počiva.
U II. svjetskom tijekom anglo-američkog bombardiranju Zadra,
benediktinski samostan i crkva Svete Marije u Zadru bili su među posljednjim povijesnim i kulturnim spomenicima koji su obnovljeni nakon bombardiranja Zadra tijekom Drugog svjetskog rata. Na temelju arhivskih dokumenata, autor analizira obnovu samostana i crkve Svete Marije u Zadru. Neposredno nakon završetka rata, 1945. godine, novi komunistički režim nije uspio eksproprirati sve posjede i samostan Svete Marije te ih staviti pod privremeno državno upravljanje. Od 1948. godine uprava Jugoslavenske (Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti počela je pripreme za obnovu samostana i crkve, a obnova je dovršena do 1959. godine
KAKO SU BENEDIKTINKE SPASILE SREBRO I ZLATO
Benediktinke su tijekom drugog svjetskog rata prebacile sve dragocjene stvari u kapitularnu dvoranu, uvjerene da je to najsigurnije mjesto. Talijanske trupe već su evakuirale dragocjenosti iz grada. Jednog dana, prefekt grada s vojnicima je zakucao na vrata samostana, izdavši nalog da se cijeli samostan s inventarom prebaci na brod u luci i premjesti u Italiju zbog opasnosti od propadanja u Zadru. Noću su dovodile povjerljive radnike kako bi neprimjetno kopali podzemlje zvonika. Najvrijednije stvari su pažljivo složene, škrinja sv. Šimuna postavljena na vrh, a potom je sve zazidano. Tako je srebro i zlato ostalo sačuvano u Zadru.