NEUROANATOMIJA

KOMPLETNA SKRIPTA

1. CENTRALNI NERVNI SISTEM (5-149)

2. GLAVA I VRAT (152-208)
3. OSJETNI ORGANI (211-256)
4. AUTONOMNI NERVNI SISTEM (258-271)
5. PERIFERNI NERVNI SISTEM (273-299)
6. KOSTI GLAVE (301-343)
7. REGIJE GLAVE I VRATA (345-354)

Tuzla, 2021.
 CENTRALNI NERVNI SISTEM
1. MEDULA SPINALIS – MAKROANATOMSKE KARAKTERISTIKE ............................................................. 5
2. OVOJNICE MEDULLAE SPINALIS ................................................................................................................ 7
3. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA MEDULE SPINALIS (SIVA I BIJELA MASA)........................................... 9
4. SEGMENTALNA INERVACIJA TIJELA ....................................................................................................... 13
5. SPINALNI REFLEKSI I MIŠIĆNI TONUS ..................................................................................................... 14
6. MOŽDANO STABLO (spinomedularna tranziciona area, decussatio pyramidum et lemniscorum)..................... 15
7. GORNJA MEDULLA OBLONGATA (intermedijerna retikularna formacija) ................................................... 16
8. PONS (morfologija) ......................................................................................................................................... 21
9. MESENCEPHALON (morfologija) .................................................................................................................. 23
10. VENTRICULUS QUARTUS ......................................................................................................................... 27
13. RETIKULARNA FORMACIJA (unutrašnja organizacija)............................................................................... 29
14. ASCENDENTNI AKTIVIRAJUĆI SISTEM (ARA-sistem) ............................................................................ 33
15. CEREBELLUM (morfologija) ........................................................................................................................ 34
16. PEDUNCULI CEREBELLI ............................................................................................................................ 37
17. CEREBELARNI CORTEX , UNUTRAŠNJI KRUG ..................................................................................... 39
18. ARCHICEREBELLUM – VESTIBULOCEREBELLUM ............................................................................... 41
19. PALEOCEREBELLUM - SPINOCEREBELLUM .......................................................................................... 42
20. NEOCEREBELLUM – PONTOCEREBELLUM ......................................................................................... 42
21. CEREBELLUM, KORTIKONUKLEARNI ODNOSI ..................................................................................... 43
22. CEREBELLUM I MOTORNI SISTEM .......................................................................................................... 43
23. DIENCEPHALON – SASTAVNI DIJELOVI ................................................................................................. 44
23. HIPOTALAMUS, GRANICE I PODJELA ..................................................................................................... 47
24. HIPOTALAMIČKA JEDRA .......................................................................................................................... 48
25. CIRKUMVENTRIKULARNI ORGANI (CVO) ............................................................................................. 53
26. TALAMUS, TALAMIČNA JEDRA I TALAMOKORTIKALNE RELACIJE ................................................. 54
27. TELENCEPHALON (morfologija i sastavni dijelovi) ..................................................................................... 56
28. FACIES SUPEROLATERALIS CEREBRI..................................................................................................... 58
29. FACIES MEDIALIS ET BASALIS CEREBRI ............................................................................................... 59
30. VENTRICULUS LATERALIS - BOČNA MOŽDANA KOMORA ................................................................ 62
31. BAZALNE GANGLIJE (komponente) .......................................................................................................... 63
32. SUBKORTIKALNE STRUKTURE TELENCEFALONA ............................................................................ 68
CAPSULA INTERNA (posebno pitanje) .............................................................................................................. 69
33. SUBSTANTIA NIGRA I NC. SUBTHALAMICUS ...................................................................................... 70
34. NUCLEUS BASALIS MEYNERTI ............................................................................................................... 70
35. CORPUS AMYGDALOIDEUM - podjela i funkcija ..................................................................................... 71
36. BED NUCLEUS STRIAE TERMINALIS I PRODUŽENI AMIGDALE ........................................................ 72
37. AMIGDALOKORTIKALNI KRUGOVI ....................................................................................................... 73
38. AMIGDALOHIPOTALAMIČNI KRUGOVI I KRUGOVI AMIGDALE MOŽDANO STABLO ................... 74
39. LIMBIČKI SISTEM I PAPEZOV KRUG ...................................................................................................... 75
40. HIPOKAMPUS I HIPOKAMPALNA FORMACIJA ..................................................................................... 77
41. CEREBRALNI KORTEKS, BRODMANNOVA MAPA ............................................................................... 78
42. NEURON, SIVA I BIJELA MASA ............................................................................................................... 83
43. MENINGES I LIQUOR CEREBROSPINALIS .............................................................................................. 85
44. DURALNE TVORBE ................................................................................................................................... 88
45.SPATIUM SUBARACHNOIDALE I CISTERNAE SUBARACHNOIDALES ................................................ 89
46. KRV - LIQUOR CEREBROSPINALIS I KRVNO-MOŽDANE BARIJERE ................................................. 90
47. SINUS DURAE MATRIS I CEREBRALNE VENE ...................................................................................... 91
48. VERTEBROBAZILARNI SISTEM ................................................................................................................ 93
49. UNUTRAŠNJI KAROTIDNI SISTEM........................................................................................................... 94
50. TR. CORTICOSPINALIS (porijeklo, put, završetak, kortikalna motorna polja) ............................................... 95
51. TR. CORTICOBULBARIS ............................................................................................................................ 97
52. SISTEMI RETIKULOSPINALNIH VLAKANA ............................................................................................ 98
53. MEZENCEFALIČKE PROJEKCIJE U KIČMENU MOŽDINU (tr. vestibulospinalis medialis et lateralis) .... 100
54. FASCICULUS LONGITUDINALIS MEDIALIS ......................................................................................... 102
55. PEDUNCULI CEREBELLI .......................................................................................................................... 103
56. AFERENTNE CEREBELLARNE VEZE (spinocerebellarni traktusi) ........................................................... 105
57. TRACTUS TRIGEMINOCEREBELLARIS ................................................................................................. 107
58. TRACTUS VESTIBULOCEREBELLARIS.................................................................................................. 107
59. TRACTUS RETICULOCEREBELLARIS .................................................................................................... 107
60. TRACTUS PONTOCEREBELLARIS .......................................................................................................... 108
61. TRACTUS OLIVOCEREBELLARIS ........................................................................................................... 108
62. EFERENTNE CEREBELARNE VEZE ........................................................................................................ 109
63. VEZE HIPOTALAMUSA ............................................................................................................................ 110
64. HIPOTALAMOHIPOFIZIJALNI SISTEM ................................................................................................... 111
65. HIPOTALAMUS I NEUROHIPOFIZA -Magnocelularni neurosekretorni sistem .......................................... 111
66. HIPOTALAMUS I ADENOHIPOFIZA-Parvocelularni neurosekretorni sistem ............................................. 112
67. KOMISURALNA VLAKNA TELENCEFALONA ...................................................................................... 113
68. ASOCIJATIVNA VLAKNA TELECEPHALONA ....................................................................................... 114
69. PROJEKCIONA VLAKNA TELENCEFALONA......................................................................................... 115
70. AFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA ............................................................................................ 117
71. EFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA ............................................................................................ 119
72. VEZE HIPOKAMPUSA (unutarnje i vanjske) .............................................................................................. 120
73. KORTIKOFUGALNE I KORTIKOPETALNE VEZE .................................................................................. 121
74. ASCENDENTNI SENZITIVNI PUTEVI , podjela ........................................................................................ 122
75. ANTEROLATERALNI SISTEM.................................................................................................................. 122
76. TRACTUS SPINOTHALAMICUS............................................................................................................... 123
77. TRACTUS SPINORETICULARIS ET MESENCEPHALICUS .................................................................... 124
78. PUTEVI ZA BOL I TEMPERATURU LICA ................................................................................................ 124
79. TALAMOKORTIKALNE PROJEKCIJE I SOMATOSENZITIVNI KORTEX ............................................. 125
80. HIPOTEZA KONTROLE KAPIJE BOLA .................................................................................................... 125
81. DESCENDENTNA KONTROLA SENZITIVNOG INPUTA U STRAŽNJI ROG......................................... 126
82. DORZALNA KOLUMNA - SISTEM LEMNISCUS MEDIALIS ................................................................. 126
83. SISTEM ZA ENDOGENU MODULACIJU BOLA ....................................................................................... 128
84. OLFAKTIVNI NERVI (olfaktivni nerv, bulbus et tractus olfactorius) ........................................................... 129
85. OLFAKTIVNI SISTEM (funkcionalni aspekti, mikrosomatski čovjek) ......................................................... 133
86. VIDNI SISTEM (vizuelni centri i putevi, n.opticus, chiasma opticum, tractus opticus) ............................... 134
87. NUCLEUS GENICULATUS LATERALIS .................................................................................................. 137
88. TRACTUS GENICULOCORTICALIS (RADIATIO OPTICA) I VIZUELNI KORTEX ............................... 138
89. PRETECTUM I PUPILARNI SVJETLOSNI REFLEKS............................................................................... 139
90. AUDITIVNI SISTEM (corpus trapezoideum, lemniscus lateralis i radiatio acustica) ...................................... 140
91. GORNJI OLIVARNI KOMPLEKS - lokalizacija zvuka u prostoru ............................................................... 142
92. RAZLIKOVANJE ZVUKOVA, INTENZITETA I LOKALIZACIJE ZVUKA.............................................. 142
93. POKRETI OKA ........................................................................................................................................... 143
94. CENTRI ZA PROIZVODNJU SAKADA ..................................................................................................... 144
95. STRUKTURE PROZENCEFALONA UKLJUČENE U KONTROLU POKRETA OKA............................... 145
96. MONOAMINERGIČKI PUTEVI ................................................................................................................. 146
97. SEROTONINERGIČKI PUTEVI ................................................................................................................. 147
98. NORADRENERGIČKI I ADRENERGIČKI PUTEVI .................................................................................. 148
99. HISTAMINERGIČKI PUTEVI .................................................................................................................... 149
1. MEDULA SPINALIS – MAKROANATOMSKE KARAKTERISTIKE
Kičmena moždina predstavlja najdistalniji dio CNS-a, smještena je u kičmenom kanalu, pruža se
od – prednjeg luka atlasa do – II lumbalnog kralješka. Ima oblik cilindrične vrpce, prečnika 1cm,
dužine 42–45cm. Težina joj iznosi 30g.

Kičmena moždina nije pravilnog cilindričnog izgleda nego pokazuje dva zadebljanja:

1. Vratno proširenje – INTUMENSCENTIA CERVICALIS, obuhvata područje C4 –Th1

segmenta. Prouzrokovana je mnoštvom neurona koji formiraju plexus brachialis.
2. Slabinsko proširenje – INTUMENSCENTIA LUMBALIS, obuhvata područje Th9 – L2
kralješka. Ovo proširenje uzrokuju neuroni koji formiraju plexus lumbalis.

Ispod lumbalnog proširenja se kičmena moždina naglo sužava i završava sa kupastim

završetkom, nazvanim moždinska kapa – CONUS MEDULLARIS, duga 1–2cm. Od vrha kupe
do vrha coccyx-a se pruža završni končić – FILUM TERMINALE, dug oko 16cm.

Kičmena moždina se dijeli na:

1. Vratni dio - pars cervicalis,

2. Grudni dio – pars thoracica,
3. Slabinski dio – pars lumbalis,
4. Krstačni dio – pars sacralis,
5. Završni dio u vidu kupe – conus medullaris, i
6. Terminalni končić – filum terminale.

Kičmena moždina je odvojena od koštanih zidova kičmenog kanala, idući od spolja ka unutra sa:

1. Endorachis – spoljnji list durae matris,

2. Cavum epidurale,
3. Plexus venosi vertebrales interni,
4. Masno tkivo,
5. Unutrašnji zid durae mater spinalis,
6. Aranchoidea,
7. Pia mater.

5
RELJEFI SPOLJAŠNJE POVRŠINE

1. Prednji središnji žlijeb – fissura mediana anterior,

2. Zadnji središnji žlijeb – sulcus medianus posterior,

U vratnom dijelu lateralno od sulcus medianus posterior nalazi se – sulcus intermedius posterior,
koji označava granicu između – fasciculus gracialis Golli i fasciculus cuneatus Burdachi,

3. Sulcus lateralis anterior (ventrolateralis) – sa svake strane fissurae mediane anterior

sprijeda se vide dvije plitke brazde, kroz koje izlaze motorni korijenovi spinalnih nerava.
4. Sulcus lateralis posterior (dorsolateralis) – na stražnjoj strani postoje sa svake strane, kroz
njih u kičmenu moždinu ulazi senzitivni korijen spinalnog nerva.

Duž ventrolateralnog i dorzolateralnog žlijeba kičmene moždine rađa se 31 par kičmenih živaca
(8 vratnih, 12 leđnih, 5 slabinskih, 5 krsnih, i 1 trtični ili repni), pomoću svoja dva korijena:

1. Prednjeg ili motornog korijena – radix ventralis,

2. Zadnjeg ili senzitivnog korijena – radix dorsalis.

Oba korijena kičmenih živaca leže u kičmenom kanalu, a mjesto njihovog spoja leži u – foramen
intervertebrale. Kičmeni živac se u ovom otvoru dijeli na četri grane:

- Prednju granu – ramus anterior n.spinalis,

- Zadnju granu – ramus posterior n.spinalis,
- Spojničnu granu sa simpatičkim stablom – ramus communicans,
- Moždaničnu granu – ramus meningeus, koja se kroz foramen intervertebrale vraća u
kičmeni kanal.

Moždani korijenovi – I vratnog živca su upravljeni horizontalno. Ostali silaze koso, i ukoliko su
kosiji utoliko se rađaju iz nižeg segmenta kičmene moždine. Okružuju – filum terminale, te oko
– conus medularis grade konjski rep – cauda equina.

6
2. OVOJNICE MEDULLAE SPINALIS
Medulu spinalis obavijaju 3 moždanice koje su direktan kontinuitet istih ovojnica mozga ali
imaju nešto drugačije uređenje.

I – Dura mater spinalis

Sastoji se od dva lista, od kojih svojim spoljašnjim listom oblaže koštane zidove kičmenog
kanala od –foramen occipitale magnuma do –os coccygis. Unutrašnji list gradi duralni omotač
kičmene moždine koji se produžuje ispod njenog donjeg kraja – conus medullaris, sve do S2 gdje
se završava u vidu kupaste kesice i nastavlja se do trtične kosti sa – filum durae matris spinalis.
Od unutrašnjeg lista dure se bočno odvajaju cjevasti produžeci upravljeni do odgovarajućeg
međupršljanskog otvora – foramina intervertebralia. U njima su sadržani korijeni kičmenih
živaca na svom putu kroz epiduralni prostor kičmenog kanala. Unutrašnji i vanjski zid su
odvojeni sa – cavum epidurale. Ovaj prostor je ispunjen sa masnim tkivom i – plexus venosi
vertebrales interni. Između durae i aranchoideae – spatium subdurale.

II – Aranchoidea spinalis

Oblaže duboku stranu unutrašnjeg lista durae i prati ga sve do njegovog donjeg kupastog
završetka u visini S2. Ona je sa –cavum subaranchoidale odvojena od pia mater. Aranchnoidea
spinalis je bočno u vezi sa pia mater preko frontalno postavljene tanke glijske pregrade
subaranchnoidalnog prostora, zvane zupčasta veza – ligamentum denticulatum.
Cavum subaranchoidale se naglo širi u lumbalnom dijelu kičmenog kanala – CISTERNA
LUMBALIS, od conus medularis do S2. Sadrži liquor i caudu equinu. Lumbalna punkcija
između L3-L4, L4-L5.

III – Pia mater spinalis

Pruža se od –atlasa do –L2, kao i kičmena moždina na čijem se – conus medularis, i završava.
Ona gradi u kičmenom kanalu sljedeće tvorevine:

1. Septum cervicale intermedium – duplikatura koja se uvlači u fissuru mediu anterior donoseći
joj krvne sudove,

2. Lig.denticulatum – nepotpuna pijalna pregrada cavum subaranchnoidale kičmenog kanala,

postavljena u frontalnoj ravni sa obje strane kičmene moždine između prednjih i zadnjih
korijenova kičmenih živaca. Ona vezuje spoljnju stranu piae mater sa dubokom stranom
aranchnoidae koja oblaže duralni omotač. Njena unutrašnja pripojna ivica se pruža duž sredine
bočne strane kičmene moždine. Njena spoljnja ivica je sastavljena iz niza lukova konkavnih u
polje odvojenih jedan od drugog zupcima. Vrhovi zubaca pričvršćuju se na dubokoj strani durae
mater spinalis, između svaka dva naredna kičmena živca odgovarajuće strane.

7
VASKULARIZACIJA KIČMENE MOŽDINE

Vaskularizaciju kičmene moždine obezbjeđuju sljedeće arterije:

1. Art.vertebralis; daje a.spinalis anterior dvije aa.spinales posterior, koje prate prednje i
dorzolateralne brazde kičmene moždine i rami spinale.
2. Art.cervicalis ascendens i art.cervikalis profunda, vaskulariziraju cervikalni dio kičmene
moždine.
3. Aa.intercostales, vaskulariziraju torakalni dio kičmene moždine.
4. Aa.lumbales i art.iliolumbalis, snadbijevaju krvlju slabinski dio kičmene moždine.
5. Aa.sacrales laterales, vaskulariziraju krstačni dio kičmene moždine.

Vene kičmene moždine prate navedene arterije. Najbolje su izražene vena spinalis anterior i vena
spinalis posterior. Sve vene se ulijevaju u plexus venosi vertebrales interni et externi, koji su
povezani sa venama toraxa, abdomena, karlice.

8
3. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA MEDULE SPINALIS (SIVA I BIJELA
MASA)
Siva masa – SUPSTANCIA GRISEA

Siva masa je smještena centralno, ima oblik slova „H“ili leptira. Sastoji se od velikog broja
neuronskih tijela i glija ćelija. Predstavljena je pomoću rogova ili columni.

Na njoj razlikujemo:
1. COLUMNA ANTERIOR – prednji rog (motorni neuroni),
2. COLUMNA POSTERIOR – stražnji rog (sadrži dendrite senzitivnih živaca),
3. Zona intermedia – koja se dijeli na:
- Pars lateralis zonae intermediae (gradi dio sive mase između cornua anterior et
posterior); Prednji dio čini – COLUMNA LATERALIS, (postoji samo u području
torakalnih i gornjih lumbalnih segmenata, inervacija žlijezda, unutrašnjih organa i
KVS), Stražnji dio čini okolna RF – FORMATIO RETICULARIS,
- b. Pars medialis zonae intermediae – čine je; - COMMISURA GRISEA, -
SUPSTANTIA GELATINOSA CENTRALIS.

Središnji kanal – CANALIS CENTRALIS, pruža se kroz osovinu sive mase cijelom dužinom
kičmene moždine. Na svom kaudalnom kraju lako je proširen u završnu komoru –
VENTRICULUS TERMINALIS.
Siva masa kičmene moždine uglavnom je sastavljena iz četiri vrste nervnih ćelija:

1. CELLULAE RADICULARES – korijene ćelije, Iz njih se rađaju – fila radicularia

prednjih i zadnjih korijenova kičmenih živaca.
a. Cellulae radiculares ventrales, smještene su u prednjim motornim rogovima,
njihovi neuriti sačinjavaju – motorne kičmene živce,
b. Cellulae radiculares dorsales – leže van kičmene moždine u spinalnim
ganglionima, njihovi dentriti sačinjavaju – senzitivne kičmene živce.
2. CELLULAE FUNICULARES – vrčaste ćelije, najmnogobrojnije su, sačinjavaju najveći
dio sive mase kičmene moždine. Njihovi produžetci grade bijelu masu sistematizovanu u
3 vrpce –funiculi medullae spinalis.
3. CELLULAE AXIRAMIFICATAE – osovinske ili komisuralne ćelije. Nalaze se u –
comisura grisea i u medijalnom dijelu baze prednjih i zadnjih rogova. Njihovi produžeci
ostaju u sivoj masi kičmene moždine i uspostavljaju vezu između kontralateralnih
ćelijačnih grupa.
4. CELLULAE COLUMNAE s. Cornu lateralis – vegetativne ćelije - Leže u bočnim
stubovima ili rogovima. Njihovi neuriti sačinjavaju izvodna simpatična ili parasimpatična
vlakna.

9
Ćelije su sistematizovane prema svojoj funkciji u ćelijačne grupe, zvane jedra – NUCLEI, a
manjim dijelom su diseminirane.

Podjela sive mase po Rexed –u; 10 lamina: Prvih 6 lamina pripadaju stražnjem rogu ( 6. Lamina
se nalazi samo u intumescencijama), lamina 7 odgovara intermedijernoj sivoj masi i zadnje 3
lamine odgovaraju prednjem rogu.

 Lamina 1- sadrži nc. Posteromarginalis iz kojeg polazi tr. Spinothalamicus Edinger.

 Lamina 2- poznatija kao substantia gelatinosa dorsalis Rolandi, njen rostralni produžetak
je nc. Tractus spinalis n. trigemini
 Lamina 3 i 4- čine nc. Proprius dorsalis, šalju niti u tr. Spinothalamicus Edinger.
 Lamina 5 i 6- pripadaju bazi dorzalnog roga, lamina 6 djelomično odgovara formatio
reticularis kičmene moždine i možemo je naći samo u proširenjima.
 Lamina 7- nalazi se između prednjeg i stražnjeg roga. Ovdje je smješteno Clarkeovo
jedro nc. Thoracicus (C8-L3) iz kojeg polazi tr. Spinocerebellaris dorsalis Flechsig.
Vegetativna jedra obrazuju unutar lamine 2 stuba: intermediomedijalni i
intermediolateralni.
Intermediolateralni stub se prostire od C8 - L1-2, predstavlja centar simpatikusa u
kičmenoj moždini, a njegov C8 - Th1 dio nosi naziv – Centrum ciliospinale Badž, čiji
refleksni nadražaj dovodi do širenja zjenice ili midriaze, posredstvom simpatičkih
vlakana m. dillatatora papillae. U sakralnom dijelu nema intermediolateralnog stuba i tu
se nalaze parasimpatička jedra u području S2–S4, od kojih nastaje – plexus pelvinus
(centrum parasympaticum sacrale), odnosno nn. pelvici za inervaciju karličnih organa.
 Lamina 8, 9 i 10- pripadaju području prednjeg roga, a sadrže tijela neurona za inervaciju
musculature trupa i ekstremiteta. Lamina 10 predstavlja ukrštanje medijalnih dijelova
prednje i stražnje comissurae griseae u čijem se spojištu nalazi centralni kanal.

SUBSTANTIA ALBA (BIJELA MASA)

Bijela masa se nalazi oko sive mase raspoređena u snopove ili funicule.
Izgrađena je od snopova aksona. Postoje 3 osnovne grupe neurona čiji aksoni grade bijelu
supstancu:
 Neuroni iz sive mase kičmene moždine,
 Neuroni iz spinalnih ganglija,
 Neuroni koji pripadaju drugim dijelovima CNS-a.

Aksoni ovih neurona formiraju tri masivna snopa ili vrvce:

1. FUNICULUS ANTERIOR,
2. FUNICULUS LATERALIS,
3. FUNICULUS POSTERIOR.

10
Funikuluse kičmene moždine obrazuju moždani putevi. Stražnji funikulus grade– senzibilni
putevi, lateralni sadrži – motorne i senzibilne, prednji grade –motorni putevi. Lijevi i desni
prednji funiculus spojeni su preko commisura alba.

Putevi se dijele prema mjestu, početku i načinu završetka u:

1- PROJEKCIONI PUTEVI (tractus nervosi projectionis) – se rađaju ili završavaju izvan

kičmene moždine, prema pravcu u kojem sprovode impuls su:
o Nishodni ili centrifugalni – motorni,
o Ushodni ili centripetalni – senzitivni.
2- ASOCIJATIVNI PUTEVI (tractus nervosi asociationis) – se rađaju i završavaju u kičmenoj
moždini, povezuju segmente na istoj strani kičmene moždine,
3- KOMISURALNI PUTEVI (tractus nervosi commissurales) – povezuju kontralateralne strane
pojedinih segmenata kičmene moždine.

Prednja vrvca ili snop – FUNICULUS ANTERIOR

Pruža se površno od fissura mediana ventralis do sulcus ventrolateralis. Uzani most između
prednje vrvce koja se pruža između dna fissurae medianae anterior i commisurae anterior
(s.ventralis) naziva se prednja bijela spojnica –COMMISSURA ANTERIOR ALBA.

Putevi prednje vrvce:

1. Tr. Corticospinalis anterior, 5. Tr. Reticulospinalis medialis,

2. Tr. Tectospinalis medialis, 6. Tr. Vestibulospinalis medialis – Held,
3. Tr. Longitudinalis medialis, 7. Tr. Cerebellospinalis.
4. Tr. Interstitiospinalis – Cajal, 8. Fasciculus proprius anterior

Bočna vrvca ili snop – FUNICULUS LATERALIS

Ograničena je sprijeda i pozadi sa sulcus ventrolateralis i sulcus dorsolateralis. Ovaj snop

izgrađuju aferentni putevi za nesvjesni senzibilitet iz poprečno prugastih mišića trupa i udova, i
aferentni putevi koji iz trupa i udova donose osjet bola, temperature i dodira. Eferentni motorni
putevi su smješteni medijalno i iza od aferentnih puteva.

Putevi lateralne vrvce:

1. Tr. Spinocerebellaris ventralis – Govers, 6. Tr. Tectospinalis lateralis,

2. Tr. Spinocerebellaris dorsalis – Flechsig, 7. Tr. Olivospinalis,
3. Tr. Spinothalamicus – Edinger, 8. Tr. Reticulospinalis lateralis.
4. Tr. Corticospinalis lateralis, 9. Fasciculus proprius lateralis
5. Tr. Rubrospinalis,

11
Zadnja vrpca ili snop – FUNICULUS POSTERIOR

Bijelu masu stražnjeg funikulusa čine mijelizirana, veoma debela (AFERENTNA) senzitivna
vlakna. To su aksoni – pseudounipolarnih ćelija spinalnih ganglija, koji u medullu spinalis ulaze
preko stražnjeg korijena spinalnih nerava.

Putevi zadnje vrvce:

1. Fasciculus gracialis – Goll,

2. Fasciculus cuneatus – Burdach,
3. Fasciculus proprius posterior:
a. Vratni dio – pars descendens fasciculi dorsalis,
b. Dorzalni dio – fasciculus descendens proprius Hoche,
c. Lumbalni dio – pars propria fasciculi dorsalis,
d. Sakralni dio – zona septomarginalis.

12
4. SEGMENTALNA INERVACIJA TIJELA
Periferna distribucija spinalnih nerava odražava orginalnu segmentalnu organizaciju u kojoj
svaki spinalni nerv sadrži vlakna koja su povezana sa područjem kože, mišića ili vezivnim
tkivom koje se razvija iz jednog segmenta tijela – somita.

Inervacija kože: DERMATOMI

Segmentalna inervacija je naizraženija u smislu senzitivne inervacije kože. Područje kože koje
inerviraju senzitivna vlakna pojedinačnog spinalnog nerva naziva se – dermatom. Mape različitih
dermatoma su značajne u dijagnosticiranju i lokalizaciji patoloških procesa koje napadaju
spinalne nerve ili kičmenu moždinu. Međutim, postoji znatno preklapanje između susjednih
dermatoma. Neki od ključni dermatoma su:

 C3: Vrat L1: Prepone

 C5: Deltoidna regija
 C6: Radijalni dio podlaktice i palac
 C8: Ulnarna granica šake i mali prst
 T4-T5: Bradavica (dojka)
 T10: Umbilicus
L3: Područje koljena
L5: Dorzalna strana stopala i nožni palac
S1: Lateralna strana stopala i nožni mali prst
S3-S5: Genito-analni region.

INERVACIJA MIŠIĆA

Segmentalna inervacija je manje očigledna u smislu motorne inervacije. Mišići smješteni duboko
u nekim područjima kože su inervirani približno istim segmentima kao i koža koja ih prekriva.
Kratak pregled nivoa kičmene mozdine sa motornim neuronima koji inerviraju različite mišićne
grupe:

 C1-C4: Mišići vrata

 C3-C5: Dijafragma
 C5-C6: Musculus biceps brachii
 C5-C8: Mišići ramena
 C7-C8: Musculus triceps brachi i dugi mišići podlaktice
 C8-T1: Mišići za pokretanje prstiju i mali unutrašnji mišići šake
 T2-T12: Aksijalna muskulatura, intervertebralni mišići, respiratorni mišići, trbušni mišići
 L1-L2: Fleksori nadkoljenice
 L2-L3: Musculus quadriceps femoris
 L5-S1: Glutealna muskulatura
 S1-S2: Flexori stopala
 S3-S5: Mišići dna zdjelice, mjehura sfinktera i vanjskih genitalnih organa.

13
5. SPINALNI REFLEKSI I MIŠIĆNI TONUS

Refleksi su programirane i stereotipizirane reakcije koje se zbivaju kao odgovor na stimulus ,koji
u slučaju spinalnih refleksa vode porijeklo iz receptora u mišićima, zglobovima i koži. Spinalni
refleksi su značajni elementi svih tipova pokreta koji uključuju muskulaturu, a oni su osnova za
mišićni tonus.

Refleks se sastoji od 5 elemenata:

1. receptora, koji prima stimulus

2. aferentnog vlakna, koje prenosi informaciju u CNS
3. refleksnog centra u CNS-u, dovodi do različitih reakcija
4. eferentnog vlakna, koje prenosi impuls do efektora
5. efektor.

Najjednostavniji refleks sastoji se iz 2 neurona i naziva se monosinaptički refleks. Primjeri ovog

refleksa su refleks istezanja ili miostatski refleks. Ako se refleksni centar sastoji od jednog ili
više interneurona, onda se refleks označava kao polisinaptički. Primjeri ovih refleksa su
povlačenje fleksora i ukrštanje ekstenzora. Najpoznatiji refleks istezanja je patelarni refleks koga
uzrokuje udarac u patelarnu tetivu. Impuls se prenosi od receptora kroz primarna aferentna
vlakna do kičmene moždine, gdje vlakna stupaju u kontakt sa motornim neuronima koji uzrokuju
kontrakciju m.quadriceps femoris. Istovremeno su fleksori natkoljenice (antagonisti extenzora)
inhibirani. Refleksi koji se testiraju pri rutinskom neurološkom pregledu su:

 refleks bicepsa (fleksija lakta) c5-c6

 brahioradijalni refleks (fleksija lakta i supinacija podlaktice udarcem u processus
styloideus radii-distalno) c5-c6
 refleks tricepsa (ekstenzija lakta) c7-c8
 patelarni reflex L3-L4
 ahilov refleks (plantarna fleksija stopala). S1

Mišićni tonus je napetost mišića u mirnom stanju ili kod sporih pokreta. Ovaj fenomen je
zavisan od aktivnosti u mišićnim vretenima. Otpor pacijenta pri pregledu ukazuje na postojanje
mišićnog tonusa. Abnormalan tonus se može pojaviti u slučaju hipertonije ili hipotonije mišića.

14
6. MOŽDANO STABLO (spinomedularna tranziciona area, decussatio
pyramidum et lemniscorum)

Moždano stablo predstavlja dio CNS-a koji spaja kičmenu moždinu sa velikim mozgom. Čine ga
medulla oblongata, pons i mesencephalon.

Moždano stablo je gusto ustrojeno sa mnogim vitalnim strukturama, kao sto su dugi ascedentni
descedentni putevi i specifićne grupe jedara, uključujući i jedra kranijalnih nerava. Jezgro
(središnji dio) moždanog stabla je okupirano retikularnom formacijom tj. difuznom agregacijom
ćelija okruženog bogato isprepletenim vlaknima. Retikularna formacija je vrlo komplikovan ali i
visoko organIzovan dio mozga. Ono je krucijalno uključeno u brojne funkcije, kao sto su
motorne aktivnosti, respiracija, kardiovaskularne funkcije i mehanizmi koji regulišu odnos sna i
budnost. Najveći broj monoaminergičkih ćelijskih grupa u mozgu smještene su u središtu
retikularne supstance moždanog stabla, a njihove se projekcije široko distribuiraju u CNS.

Spinomedularna tranziciona area predstavlja prelaz između medullae spinalis i medullae

oblongatae. Karakteriše ju postepena promjena u površinskoj anatomiji i unutrašnjoj strukturi.
Piramidalna i lemniskalna dekuzacija uzrokuju prekid tipične H-strukture koju posjeduje medulla
spinalis. Jedra dorzalne kolumne kičmene moždine (nc.gracilis i nc.cuneatus) bivaju postepeno
zamijenjena bijelom masom njihovih ascendentnih somatosenzitivnih puteva na dorzalnoj strani
medullae oblongatae.

Decussatio pyramidum je mjesto gdje se oko 90% vlakana iz svake piramide ukršta u središnjoj
liniji i nastavlja u kontinuitetu kao tr.corticospinalis lateralis u stražnji dio funiculus lateralis na
suprotnoj strani kičmene moždine. Ukrštena vlakna odvajaju ventralne rogove od ostatka sive
supstance. Ova dekuzacija je mjesto spinomedularne tranzicije.

Decussatio lemniscorum. Fibrae arcuatae internae, koje se ukrštaju u središnjoj liniji iznad
piramidalne dekuzacije, nastaju u jedrima dorzalne kolumne. Nakon ukrštanja vlakna se
nastavljaju kao lemniscus medialis kroz moždano stablo i završavaju u thalamusu. Lemniscus
medialis predstavlja glavni senzitivni put. Ovim ukrštanjem odvajaju se baze prednjih i bočnih
stubova od zadnjih, ostaci su razbijeni u retikularnu formaciju preko fibrae pontis transversae i
fibrae arcuatae externae ventrales.

15
7. GORNJA MEDULLA OBLONGATA (intermedijerna retikularna formacija)

Medulla oblongata je dio moždanog stabla koji se nalazi izmežu medullae spinalis i ponsa.
Morfologija (nije dio pitanja, ali pitaju na ispitu)
Granice:
 prema skeletu, od atlasa do sredine clivusa
 prema kičmenoj moždini, donja granica ventralno je
 piramidalna dekuzacija, a dorzalno gornji korijen prvog n.cervicalis,
 gornja granica (prema ponsu) ventralno je fossa postpontina, a dorzalno striae medullares
s. acusticae
Ventralna strana.
U sredini se nalazi procjep fissura mediana anterior koji je u visini izlaska prvog cervikalnog
živca premošten sa decussatio pyramidum. Procjep se rostralno završava sa foramen caecum u
fossi postpontini. Sa strane procjepa je pyramis medullae oblongatae kojim prolazi
kortikospinalni put, a ograničen je lateralno sa sulcus ventrolateralis. U gornjem dijelu ovog
žlijeba nalazi se izbočenje zvano oliva, a uzrokovano je sa nc. olivaris inferior.
Preko olivae se pružaju niti n. hypoglossusa (7), a u visini izlaska živca preko pyramisa se
pružaju fibrae arcuatae externae. Lateralno od sulcus ventrolateralis nalazi se funiculus lateralis.
Udubljenje na ovoj vrvci koje ispunjava oliva naziva se fossa parolivaris. Funiculus lateralis je
od funiculus posterior odvojen sa sulcus posterolateralis, iz kojeg izlaze korijeni 9. , 10. i 11.
živca (od gore prema dole). Iz fossae postpontinae izlaze redom, od medijalno ka lateralno: 6. ,
7. , n.intermedius, te 8. kranijalni nerv.

Dorzalna strana.
Sačinjavaju je pars bulbaris fossae rhomboideae i dio kaudalno od fossae sve do izlaska prvog
cervikalnog živca. Ispod fossae rhomboideae opisujemo sulcus medianus posterior koji se
kranijalno pruža do obexa, a u fossa rhomboidea se nastavlja kao sulcus medianus fossae
romboideae. Lateralno od sulcusa je fasciculus dorsalis kojeg čine pars medialis, pars lateralis i
pars retroolivaris. Pars medialis sadrži izbočenje koje zovemo clava s. tuber nc. gracilis. Pars
lateralis sadrži tuber nc. cuneati. Pars retroolivaris sadrži kvržicu zvanu tuber cinereum koju
uzrokuje nc. tractus spinalis n. trigemini. Iznad svih ovih kvržica nalazi se corpus
restiforme s.pedunculus cerebellaris inferior. Pars bulbaris fossae rhomboideae: bočna ivica
je corpus restiforme, a gornja granica su striae medullares s. acusticae. Trouglastog je oblika,
bazu čine striae, a vrh se naziva calamus scriptorius (pisarsko pero). Ispod calamusa je obex.
Središnji žlijeb se naziva sulcus medianus fossae rhomboideae, dok se bočni žlijeb naziva sulcus
limitans. Između 2 navedena žlijeba nalazimo parno izbočenje trigonum n. hypoglossi.

16
Trigonum je podijeljen u :
 area medialis (nc. originis nervi hypoglossi)
 area plumiformis (nc. intercalatus)
Na donjem dijelu graničnog žlijeba (sulcus limitans) nalazi se udubljenje fovea inferior, koja
gradi tjeme pepeljastog krilca zvanog ala cinerea s. trigonum n. vagi. Ispod ovog udubljenja
nalazimo dva jedra i to:
 nc. dorsalis n. vagi , lateralno
 nc. originis dorsalis parasympathicus n. vagi , medijalno.
Bazu alae cinereae čini funiculus separans, koji je odvaja od krajnjeg polja rombaste jame koje
se naziva area postrema. Ispod areae postremae nalaze se:
 nc. gracilis, lateralno
 nc. originis dorsalis parasympathicus n.vagi, medijalno (samo kaudalni produžetak)
Kranijalno od trigonum n.vagi i trigonum n. hypoglossi, a lateralno od sulcus limitans nalazi se
area acustica s. vestibularis. Ispod nje leži 6 jedara n. statoacusticusa. U gornjem lateralnom
dijelu nalazi se tuberculum acusticum prouzrokovan jedrom nc. dorsalis nervi cochleae.

JEDRA MOŽDANIH ŽIVACA SADRŽANA U PRODUŽENOJ MOŽDINI:

U produženoj moždini nalaze se jedra; XII, XI, X, IX, a djelimično i VIII moždanog živca:

Jedro n.hypoglossusa – (XII) – nc.nervi hypoglossi

Leži ispod – area medialis trigoni n.hypoglossi rombaste jame. Pripada unutrašnjem stubu
motornih jedara. Njegova – fila radicularis n.hypoglossi izbijaju na površinu – sulcus
ventrolateralisa, prolazeći kroz retikularnu supstancu, dijeleći je na dva dijela:
o Unutrašnji – supstancia reticularis alba,
o Spoljnji – supstancia reticularis grisea.
o
Jedro n.accessorius – (XI) – nc.nervi accessori
Proteže se od I do VI vratnog segmenta kroz bočne i prednje rogove kičmene moždine. Po
spajanju moždanog i kičmenog korijena n.accessoriusa, somatomotorna vlakna kičmenog
korijena – porijeklom iz prednjih rogova, prelaze u spoljnju granu n.accesoriusa – (ramus
externus) za inervaciju; sternokleidalnog i trapezoidnog mišića, dok visceromotorna vlakna oba
korijena prelaze preko unutrašnje grane n.accessoriusa – (ramus internus) u sastav – n.vagusa.

17
Jedra n.vagusa – (X)
Ima ih četiri:
1. Somatomotorno – (nc.ambiguus), zajedničko sa n.glossopharyngeusom.
2. Viscereomotorno ili parasimpatičko jedro – (nc.dorsalis-parasympaticus n.vagi), Iz njega se
rađaju vlakna zainervaciju glatke muskulature i svih žlijezda u organima inervisanim od strane
vagusa.
3. Viscerosenzibilno jedro – (nucleus alae cinerae s.nc.dorsalis n.vagi), u njemu se završavaju
viscerosenzitivna vlakna koja dolaze iz organa, čiju muskulaturu inerviše vagus.
4. Somatosenzitivno jedro – (nucleus tractus solitari), je zajedničko senzitivno jedro za;
n.intermedius – VIIbis, n.glossopharyngeus – IX, i n.vagus – X. Pruža se cijelom dužinom
oblongate, duž medijalnog ruba senzitivnih jedara. Na kaudalnom kraju završavaju se senzitivna
vlakna vagusa, koja dolaze od spoljnjeg uha, sluzokože korijena jezika, larinksa, farinksa. U
srednjem dijelu završavaju se vlakna glossopharyngeusa, a na njegovom rostralnom kraju
gustoreceptorna vlakna n.intermediusa – VIIbis

Jedra n.glossopharyngeusa – IX
1. Somatomotorno jedro – nucleus ambiguus, iz čijeg se gornjeg dijela rađaju motorna vlakna
ovog živca.
2. Vegetativno parasimpatičko jedro – nc.salivatorius inferior, leži u supstantia retikularis grisea
m.oblongatae, iz njega polaze parasimpatička vlakna glossopharyngeusa za:
a. Nervus sinus carotici,
b. N.tympanicus – Jacobsoni, sekretorna vlakna za paratiroidnu žlijezdu,
3. Senzitivno jedro – nucleus tractur solitarii, srednjim dijelom pripada glossopharyngeusu,
prednjim krajem intermediusu, a kaudalnim krajem vagusu.

Jedra n.statoacusticusa – VIII

Jedara n.statoacusticusa ima šest, od kojih su dva akustična, četiri vestibularna. Leže ispod – area
acustica rombaste jame.
I – Akustična jedra – (nuclei cochleares):
1. Dorzalno akustično jedro – nc.tuberculi acustici s.nucleus dorsali n.cochleae, prouzrokuje na
bočnom uglu rombaste jame – tuberculum acusticum,
2. Ventralno akustično jedro – n.ventralis n.cochleae.
U njima se završavaju vlakna n.statoacusticusa, koja dolaze iz Kortijevog organa unutrašnjeg
uha. Iz dorzalnog jedra rađaju se – striae medullares, koje označavaju granicu između
oblongatinog i pontinskog dijela rombaste jame, dok iz ventralnog jedra polaze vlakna koja u
mostu sačinjavaju put – corpus trapezoideum.
II – Vestibularna jedra – (nuclei vestibulares):

18
Vestibularna jedra u kojima se završavaju vlakna n.statoacusticusa, porijeklom iz statičkog
aparata unutrašnjeg uha – (ductus semicirculares, utriculus, sacculus), leži svojim kaudalnim
dijelom u oblongati a gornjim dijelom prelazi u pons. Svrstana su u četiri ćelijska stuba, od kojih
se spoljnji sastoji od tri a unutrašnji od jednog jedra:
1. Gornje ili Bechterew-ovo jedro – (nucleus superior n.vestibuli),
2. Spoljnje ili Deiters-ovo jedro – (nucleus lateralis n.vestibuli),
3. Donje ili kičmeno ili Roller-ovo jedro – (nucleus inferior s.spinalis n.vestibuli),
4. Unutrašnje ili Schwalbe-ovo jedro – (nucleus medialis n.vestibulli).

RETIKULARNA JEDRA

Nuclei reticulares – u pars basilaris medulae oblongatae nalazi se samo – nuclei arcuati, dok
ostala leže u pars dorsalis;
1. Nuclei arcuati,
2. Nuclei raphes,
3. Nucleus centralis inferior,
4. Nuclei reticulares laterales,
5. Nucleus intercalatus – Staderini.

NOVE SIVE MASE

U produženoj moždini nalazimo sljedeće sive mase:

1. Donje maslinasto jedro – (nucleus olivaris inferior s.nc.olivae), prouzrokuje na površini
m.oblongatae izbočenje masline – oliva. Jedro masline vezano je sa:
o Sa međumozgom – tractus thalamo-rubro-olivaris,
o Sa malim mozgom – tractus olivocerebellaris, tractus dentatoolivaris,
o Sa kičmenom moždinom – tractus spinoolivaris.
2. Gornje sporedno maslinasto jedro – (nc.olivaris accesorius dorsalis),
3. Unutrašnje sporedno maslinasto jedro – (nc.olivaris accessorius medialis),
4. Gollovo jedro – (nc.gracialis) i Burdach-ovo jedro – (nc.cuneatus), leže u – clava
s.tuberculum nuclei gracialis, odnosno u – tuberculum nuclei cuneati, na dorzalnoj strani donjeg
dijela oblongate. U njima se završavaju vlakna istoimenih puteva kičmene moždine. Od njih
polaze dvije vrste vlakana:
a. Fibrae arcuatae internae dorsales – koje po ukrštanju – (decussatio lemniscorum) sačinjavaju
glavni senzitivni put za duboki senzibilitet trupa sa završetkom u diencephalonu – lemniscus
medialis.
b. Fibrae arcuatae externae dorsales – koje prolaze ispod dorzalne površine oblongate pod
nazivom – tractus bulbocerebellaris, odlaze za mali mozak putem – corpora restiforme
s.pedunculi cerebellares inferiores.

19
Dio iz Heimera.

Na presjeku gornje polovine medullae oblongatae vidimo 3 strukture:

1. tr. pyramidalis,
2. nc. olivaris inferior i
3. pedunculus cerebellaris inferior.

Nc. olivaris inferior daje vlakna koja se ukrštaju u središnjoj liniji i kroz pedunculus cerebellaris
inferior odlaze na suprotnu stranu cerebelluma. Siva masa oko četvrte moždane komore takođe
sadrži značajna jedra.
Nc. n. hypoglossi smješteno je u blizini središnje linije. Njegova vlakna se nalaze između
piramide i nc.olivaris inferior.
Bliže ventrikularnoj površini nalaze se i nc motorius dorsalis n. vagi i nc. et tr. solitarius (7, 8,
9) koje je glavno viscerosenzitivno jedro. Ova 2 jedra su u bliskim relacijama sa nc. ambiguus.
Inerviraju poprečno-prugastu muskulaturu palatum molle, farinksa, larinksa, kao i srce. Povezana
su sa periferijom preko n.hypoglossus i n. vagusa.
Area postrema se sa 2 kvržice izbočuje u četvrti ventrikul i u bliskom odnosu je sa nc.
solitarius. To je ustvari hemoreceptorna zona za supstance u krvi i cerebrospinalnoj tečnosti.
Area postrema je takođe i aktivirajuća zona za povraćanje (refleks).
Širenje areae postremae prema vago-solitarnom kompleksu kroz medullu tvori intermedijernu
retikularnu zonu (IRZ), koja zahvata područje nc.ambiguus i područje ventrolateralne medullae
oblongatae.
IRZ sa svim svojim dijelovima predstavlja centralnu autonomnu mrežu za regulaciju visceralnih
kardiovaskularnih i respiratornih funkcija. IRZ sadrži adrenergičke neurone, dok su
noradrenergičke ćelijske grupe smještene u locus coeruleus u podu 4. ventrikula u rostralnom
ponsu. IRZ djelimično sadrži i serotoninergične neurone dorzalno od nc. olivaris inferior, a
glavnina ovih neurona smještena je u nc. raphes u središnjoj liniji.
Somatosenzitivna jedra (nc. tractus spinalis n. trigemini i nc. vestibulares inferior et medialis)
smješteni su u lateralnim dijelovima medullae.
U blizini središnje linije su tr. pyramidalis, lemniscus medialis i fasciculus longitudinalis
medialis.

20
8. PONS (morfologija)

Pons je dio moždanog stabla koji se pruža od mesencephalona do medullae oblongatae.

Smješten je u fossa cranii posterior. Na ventralnoj strani granicu čini:

 prema dole fossa postpontina

 prema gore fossa praepontina

Na dorzalnoj strani granicu čini:

 prema dole striae medullares s. acusticae

 prema gore lamina quadrigemina s. tecti

Bočno brachium pontis s. pedunculus cerebellaris medius vezuje pons sa cerebellumom.

Ventralna strana. U sredini opisujemo sulcus basilaris (za istoimenu arteriju), ograničen sa
eminetiae pyramidales pontis (prolazi tr.corticospinalis). Granice ventralne prema bočnim
stranama je mjesto izlaska portio maior et minor n. trigemini.

Bočna strana. Na bočnoj strani se nalazi brachium pontis s. pedunculus cerebellaris medius, koji
vezuje pons sa malim mozgom. Bočne strane se pružaju od mjesta gdje izlaze oba korijena
trigeminalnog živca, koji je djeli od ventralne strane, pa do ulaska srednjeg kraka u mali mozak.

Dorzalna strana. Gradi ju pars pontina fossae rhomboideae. Ograničena je sa brachium

conjuctivum s. pedunculus cerebellaris superior bočno, te striae medullares s. acusticae prema
dole. U sredini se nalazi sulcus medianus fossae rhomboideae. Oblo ispupčenje eminentia
mediana nalazi se sa obe strane središnjeg žlijeba.

Na najširem dijelu ispupčenja nalazi se colliculus facialis, prouzrokovan jedrom n. abducesa (nc.
originis n. abducentis) i koljenom korijenih vlakana n.facialisa ( genu internum radicis n.
facialis). Lateralno je sulcus limitans (granični žlijeb) koji razdvaja eminentiu medianu od areae
acusticae s. vestibularis.

U sulcus limitans opisujemo fovea superior ispod koje se nalazi nc. masticatorius s. nc motorius
n. trigemini. Neposredno iznad je Locus coeruleus. Između sulcus limitans i brachium
conjuctivum nalazi se area acustica. Ispod nje završavaju jedra vestibularnog živca.

Pons grade siva i bijela moždana masa. Sivu masu predstavljaju jedra moždanih živaca, RF i
retikularna jedra, te relejna jedra.

21
JEDRA MOŽDANIH ŽIVACA

U ponsu su smještena jedra V-n.trigeminus, VI-n.abducens, VII-n.facialis i djelimićno VIII

živca.
NERVUS FACIALIS
1. Nc.nervi facialis - posebno visceromotorno,
2. Nc.salivatorius superior - opšte visceromotorno, parasimpatićko,
3. Nc.spinalis nn.trigemini - opšte somatosenzitivno ( zajedničko za V, VII, IX,X),
4. Nc.tractus sollitari - posebno i opšte viscerosenzitivno (zajedničko za VII, IX, X).
NERVUS ABDUCENS
- Nc.nn.abducens - motorno jedro,
NERVUS TRIGEMINUS
1. Nc.motorius nn.trigemini - posebno visceromotorno,
2. Nc.principalis nn.trigemini - opšte somatosenzitivno jedro,
3. Nc.spinalis nn.trigemini - opšte somatosenzitivno jedro,
4. Nc.mesencephalicus - opšte somatosenzitivno jedro.

RETIKULARNA FORMACIJA I JEDRA

Retikularna formacija ponsa je smještena u njegovom dorzalnom dijelu. Granicu između
bazillarnog (pars basillaris pontis) i dorzalnog dijela ponsa (pars dorsalis pontis) čine fibre pontis
transverse (* to su aksoni ćelija nc.pontis).

RETIKULARNA JEDRA (nc.reticulares)

Bazilarna jedra: U bazilarnom dijelu ponsa nalalaze se samo nuclei pontis - relejna jedra. U ovim
jedrima se prekidaju putevi iz kore velikog mozga (tr.corticopontini) a iz njih polaze novi putevi
za koru malog mozga (tr.pontocerebellares). Preko pontinskih jedara se uspostavlja veza kore
velikog i malog mozga.
Na granici bazilarnog i dorzalnog dijela nalaze se:
1. Nc.corporis trapezoidei - u njima se prekida dio vlakana ventralnog snopa akustičkog
puta nazvanog corpus trapezoideum. Vlakna dolaze iz ventralnog akustičkog jedra - nucleus
ventralis nn.cochleae.
2. Osim jedara trapezoidnog tijela u ovom dijelu ponsa smješteno je i nc.olivarius superior,
parno jedro. Po funkciji je relejno jedro u kome se prekidaju vlakna dorzalnog snopa akustičkog
puta strie medullaris, koje dolaze iz nc.dorsalis nn.cochleae i ostatak vlakana ventralnog
akustičkog puta (corpus trapezoideum) porijeklom iz nc.ventralis nn.cochleae.
Striae medullares i corpus trapezoideum ukrštaju se sa istoimenim snopovima suprotne strane, a
zatim se spajaju gradeći lemniscus lateralis, centralni (drugi) neuron akustičkog puta.
Iznad poprečnopontinskih vlakana nalaze se jedra dorzalnog dijela:
 nc.centralis superior, leže u produžetku istoimenog jedra produžene moždine.
 nuclei raphe, jedra središnje ravni, predstavljju rostralni produžetak istoimenih jedara
produžene moždine.

22
9. MESENCEPHALON (morfologija)

Mesencephalon zajedno sa diencephalonom pripada mozgu u užem smislu (cerebrum). Granicu

između rombencefalona i cerebruma gradi tentorium cerebelli koji lobanjsku šupljinu na dvije
lože, gornju cerebralnu i donju cerebelarnu.

Mesencephalon ili srednji mozak je gornji dio moždanog stabla. Nalazi se između diencephalona
i ponsa.

Granice mesencephalona prema mozgu:

 -donja granica dorzalno je zadnja ivica laminae quadrigeminae s. tecti

 -donja granica ventralno je fossa praepontina
 -gornja granica dorzalno je prednja ivica laminae tecti ili zadnja ivica comissurae
posterior
 -gornja granica ventralno je zadnja ivica corpora mamillaria

Granice mesencephalona prema skeletu:

 donja granica je linija koja spaja cristae pyramidales na piramidi temporalne kosti
 gornja granica je u visini dorsum sellae

Sastavni dijelovi mesencephalona su: lamina tecti , tegmentum, crura cerebri i aqueductus
cerebri Silvii. Mesencephalon predstavlja subkortikalni optičko-akustički refleksni centar i centar
za regulaciju statičkih refleksa (tonus mišića, položaj tijela). U njemu se takođe nalazi i završni
dio retikularne formacije.

Dorzalna strana.

Vidimo četverogubu pločicu (lamina quadrigemina s. tecti) i krake kvržica (brachia

quadrigemina). Lamina tecti čini krov ili tectum mesencephali. Na lamini prepoznajemo 4
kvržice, gornje 2 su optičke (colliculi superiores), a donje dvije su akustičke (colliculi inferiores).
Gornje predstavljaju primarni optički refleksni centar, a donje primarni akustički centar. Između
kvržica nalazi se fossa quadrigemina mediana (odvaja lijeve od desnih), a između gornjih i
donjih nalazi se sulcus quadrigeminus transversus.

Brachia quadrigemina spajaju metathalamus (corpus geniculatum laterale et mediale) sa laminom

tecti, na sljedeći način:
-colliculus superior je preko brachium colliculi superioris spojen sa corpus geniculatum laterale
-colliculus inferior je preko brachium colliculi inferioris spojen sa corpus geniculatum mediale

23
Bočna strana

Bočna strana je sa sulcus lateralis mesencephali podijeljena na gornji i donji dio.

Gornja dio čini trougao trigonum lemnisci ispod kojeg prolazi lemniscus lateralis (centralni
akustički put).

Bazu trougla čini sulcus lateralis mesencephali, zadnju ivicu pedunculus cerebellaris superior, a
prednju ivicu brachium colliculi inferioris. Donji dio odgovara spoljnoj površini crus cerebri gdje
prolazi tr.temporopontinus.

Ventralna strana.

Na ventralnoj strani opisujemo 3 dijela: crus cerebri, supstantia perforata posterior i fossa
interpeduncularis Tarini.

Crura cerebri ( moždani kraci) se pružaju od fossa praepontina do tractus opticus ispod kojeg
ulaze u veliki mozak (u crus occipitale capsulae internae) Putevi koji prolaze ovim krakom su:
tr.temporopontinus, tr.corticospinalis, tr. corticobulbaris i tr.frontopontinus.

Fossa interpeduncularis Tarini je trouglasto udubljenje između moždanih kraka koje se prostire
od mosta do corpora mamillaria. Sadrži 2 džepa (udubljenja) i to: recessus caudalis et rostralis.
Substantia perforata posterior je slobodni dio ventralne površine tegmentuma. Substanca je
ograničena naprijed sa corpora mamillaria, a bočno sa sulcus n. occulomotorii. Duž sulcus n.
occulomotorii izlaze vlakna istoimenog nerva.

Aqueductus cerebri Silvii vezuje treću i četvrtu moždanu komoru.

JEDRA MOŽDANIH ŽIVACA

1. N.TRIGEMINUS (nc.mesencephalicus nn.trigemini),

2. N.TRICHLEARIS - nc.nn.trochlearis,
3. N.OCULOMOTORIUS.

Jedra n.oculomotoriusa formiraju dva niza: Spoljni i središnji. U SPOLJNJEM nizu 2 jedra:
- krupnoćelijsko – motorno,
- sitnoćelijsko – parasimpatičko.
Krupnoćelijsko - nc.lateralis magnocellularia, somatomotorno. Sastoji se iz 6 manjih jedara za
inervaciju bulbomotora.
Sitnoćelijsko - WestfalEdingerovo - nc.lateralis parvocellularis, parasimpatičko, visceromotorno.
- Kaudalni dio - akomodacijski centar (za m.cilliaris),
- Rostralni - fotomotorni (za m.sphincter pupillae).

24
U SREDIŠNJEM nizu - nc.medianus magnocellularis je centar za konvergenciju. Uspostavlja
vezu između kontralateralnih jedara za inervaciju m.rectus medialisa i dovodi do sinergističke
kontrakcije oba mišića a koja nastaje refleksno prilikom promatranja predmeta izbliza.

RETIKULARNA FORMACIJA I JEDRA

Retikularna formacija mezencephalona je nastavak retikularne formacije ponsa. Retikularna
formacija oko Sylviusovog kanala je bogata neuronima, zato sto je sive boje naziva se -
supstantia grisea centralis. U ventralnom dijelu ove supstance leže jedra n.trochlearis IV i
n.oculomotorius III, a u lateralnom mezencephaličko jedro n.trigeminusa.

Retikularna jedra:

1. Nc.tegmenti dorsalis,
2. Nc.tegmenti ventralis,
3. Nc.interpeduncullaris.
**Ova tri jedra su uključena u limbički sistem, a u njima se prekidaju refleksni olfaktivni putevi
(pedunculus corporis mamillaris, fasciculus mammilotegmentalis, i tractus
habenulointerpeduncularis).

4. Nc.ruber,
5. Nc.comisurae posterior (Darkschewitch),
6. Tractus longitudinalis medialis,
7. Nc.interstitiales (Cajal).

Nc.ruber:
Smješten je 2/3 u mezencephalonu a 1/3 u diencephalonu, granica između ova dva dijela na jedru
je žlijeb koji čini Tr.habenulointerpeduncularis. Nc.ruber se sastoji iz filogenetski starije
paleorubruma - nucleus ruber magnocellularis i mlađeg neorubruma - nucleus rubralis
parvocellularis. Nc.ruber prestavlja važnu relejnu jedru u EPS (extrapiramidnom sistemu) jer se
preko njega prenose impulsi iz moždane kore i cerebelluma na motoneurone prednjeg roga
medullae spinalis.
Aferentni putevi nc.rubera:
1. Tr.corticorubralis,
2. Tr.pallidorubralis,
3. Tr.cerebellorubralis.
Eferentni putevi nc.ruber:
1. Tr.rubrospinalis,
2. Tr.tegmentalis centralis,
3. Tr.rubropeticularis.
Nc.ruber učestvuje u kontroli cerebelarnih, palidalnih i kortikalnih impulsa koji osiguravaju
tonus misšića, položaj tijela i hod.

25
Zbog puteva koji se u njemu prekidaju Tr.palidorubralis, Tr.cerebellorubralis ili od njega polaze
Tr.rubrospinalis - Monakowi, Tr.rubroreticularis, Tr.tegmentalis centralis, Tr.rubrotalamicus,
nc.ruber predstavlja važnu centralu za vezu između velikog mozga, malog mozga i kičmene
moždine. Nucleus comisurae posterior leži u pretektalnom području uz comisura posterior,
naziva se periokulomotorno jedro. Odatle polazi snop tr.longitudinalis medialis, koji se spušta
sredinom moždanog stabla sve do kičmene moždine povezujući pri tome mnoga jedra
međusobno. To je GLAVNI ASOCIJATIVNI PUT MOŽDANOG STABLA. On povezuje
okulogirna jedra (III, IV,VI) sa cefalogirnim jedrima (motorna jedra kičmene moždine za
inervaciju mišića glave i vrata. Nc.intersticijali (Cajal) leži najrostralnije u pretektalnom
području. Centar je za vertikalni pregled. Funkcionalni znacaj RF-e mezencephalona sastoji se u
omogučavanju optičke orijentacije u prostoru. Smatra se da je RF mezencefalona centar svijesti,
jer utiće na stanje budnosti. Stimulacija RF mezencefalona dovodi do aktivacije čitavog mozga.
Stanje budnosti održava se zahvaljujući različitim vrstama podražaja.

POSEBNA JEDRA MESENCEPHALONA

1. Supstantia nigra Soemeringi, nalazi se ispod nc.ruber na granici tegmentuma i moždanih

krakova. Izgrađena je iz zone compacte i zone reticularis. Pars compacta sadrži veliku
koncentraciju dopamina, pa se ubraja u dopaminergički sistem prema vrsti neurotransmitera,
spada u extrapiramidni sistem. Ostvaruje mnogobrojne veze sa ostalim djelovima CNS-a.

2. Stratum griseum colliculi superioris - su tri sloja sive mase (stratum griseum superficiale,
medium, profundum). U površnom završavaju vlakna koja dolaze iz retine, u srednjem
završavaju vlakna koja dolaze iz asocijativnog vidnog kortexa occipitalnog režnja, a stratum
griseum profundum je reflexni okulomotorni centar.

**

Sive mase gornjih i donjih kolikula su povezane, te veze su dio reflexnog luka odgovornog za
pokretanje očiju i glave u pravcu buke.

3. Nc.colliculi inferior - primarni akustički reflexni centar, u njemu se prekidaju vlakna

lemniscus lateralisa,

4. Nuclei pretectales - čini dio refleksnog luka za širenje i skupljanje zjenice.

26
10. VENTRICULUS QUARTUS

Četvrta moždana komora je centralna šupljina rombencefalona. Ona se kaudalno produžuje u

centralni kanal kičmene moždine (canalis centralis), a rostralno u centralnu šupljinu
mezencefalona nazvanu Sylviusov kanal (aqueductus cerebri Sylvii s. aqueductus mesencephali).

Šupljina je ograničena sa:

- dorzalno gornjim zidom ili krovom četvrte komore
- odozdo donjim zidom ili podom četvrte komore
- bočnim ivicama.
U šupljini četvrte komore opisuju se još: a) četiri ugla) , b) dva produžetka ili špaga.

1. KROV ČETVRTE MOŽDANE KOMORE (tegmen ventriculi quarti)

Razlikujemo na njemu mijencefalički i metencefalički dio krova. Metencefalički dio krova

sačinjavaju, idući od naprijed ka nazad:
a) prednji veo (velum medullare anterius)
b) mali mozak
c) zadnji veo (velum medullare posterius).

Velum medullare anterius je trouglasta epitelna opna razapeta između brachia conjuctiva.
Svojom bazom, koja se sjedinjuje sa prednjim krajem gornjeg vermisa (lingula), veo ulazi u
sastav prednjeg zida krovnog produžetka 4. komore (fastigium). Njegov naprijed upravljeni vrh
(frenulum veli medullaris anterioris) završava na lamina tecti.

Mali mozak gradi dio krova između gornjeg i donjeg vela, svojom poprečnom jamom (fossa
cerebelli transversa s. fissura posterolateralis). Dno ove jame čini fastigium, ograničen sprijeda
sa bazom gornjeg vela koji je srastao sa lingulom, a pozadi zadnjim velom koji je srastao sa
nodulusom.

Velum medullare posterius sačinjava epitelni dio krova, između malog mozga i krovnog lista
četvrte komore (lamina tectoria). Srastao je sa nodulusom i gradi zadnji zid fastigiuma. Dorzalna
ivica vela se nastavlja sa središnjom bijelom masom malog mozga. Ventralna ivica se spaja sa
bazom laminae tectoriae. Bočne ivice se sužavaju u peteljku (peduncullus flocculi) koja nosi
flocculus.

Mijelencefalički dio krova gradi lamina tectoria. Ona je srasla sa unutrašnjom moždanicom (pia
mater), koja oblaže njegovu gornju ili spoljnju površinu, u horioidnu opnu četvrte komore (tela
chorioidea ventriculi quarti).

27
Lamina tectoria je tanak epitelijalni list koji se pruža između oba donja cerebelarna kraka.
Sasavljena je iz glijskog ependimskog omotača (ependyma ventriculorum), osim bočnih ivica
koje sadrže nervne elemente. Njegove zadebljane bočne ivice, zvane taeniae ventriculi quarti
sastaju se nad donjim uglom komore u usku nervnu opnicu nazvanu obex, koji gradi
najkaudalniji dio četvrte komore. Prema gore lamina tectoria se nastavlja u velum medullare
posterius. Sa unutrašnjom ivicom coprus restiformea, lamina gradi recessus lateralis ventriculi
quarti.

Tela chorioidea ventriculi quarti gradi lamina tectoria sa duplikaturom moždanice piae mater.
Donji list pijalne duplikature sadrži sa obe strane po jedan splet krvnih sudova, zvani chorioidni
splet (plexus chorioideus ventriculi quarti). U pleksusu se stvara liquor cerebrospinalis.

OTVORI NA KROVU ČETVRTE KOMORE dovode moždanu šupljine u vezu sa

subarahnoidalnim prostorom. Imamo 3 otvora od kojih je jedan paran:
- apertura mediana ventriculi quarti Magendi (Mažani)
- aperturae laterales ventriculi quarti Luschka.

Medijalna apertura je na krovu iznad donjeg ugla komore, dok su lateralne aperture na recessus
lateralis i komuniciraju sa cisterna pontocerebellaris.

2. POD ČETVRTE KOMORE čini fossae rhomboidea.

3. BOČNE IVICE ČETVRTE KOMORE čine:

-u mijelencefaličkom dijelu pedunculli cerebellares inferiores
-u metencefaličkom dijelu peduncull cerebellares superiores.

4. ŠUPLJINA ČETVRTE KOMORE

Na njoj razlikujemo: 4 ugla, 2 špaga ili recessusa.

Donji ugao odgovara calamus scriptoriusu i tu se četvrta komora nastavlja u canalis centralis.

Gornji ugao, preko njega četvrta komora komunicira sa trećom. Bočni

uglovi se produžuju lateralno u recessus lateralis.

Postoje 2 špaga četvrte komore: fastigium i recessus lateralis. Fastigium je dorzalni produžetak,
dok su ova 2 lateralna.

28
13. RETIKULARNA FORMACIJA (unutrašnja organizacija)

Retikularna formacija predstavlja mrežastu mješavinu sive i bijele mase, na mjestima gdje je siva
masa razbijena u sitnije grupice neuronskih tijela prolaskom snopića bijele mase (mijeliniziranih
produžetaka neurona). Retikularna formacija ili retikularno jedro je smješteno u centralnim
dijelovima moždanog stabla (medulla oblongata, pons i mesencephalon). Na presjeku se
retikularna formacija razlikuje od drugih jedara, poput nc.rubera i jedara kranijalnih nerava.
Postoje i razlike između samih dijelova retikularne formacije u zavisnosti u kojem se dijelu
moždanog stabla nalazi.

RF se pruža kaudalno do propriospinalnih neurona kičmene moždine, a rostralno do lateralnih

dijelova hipotalamusa i subtalamičkog jedra.

Otkriveno je da se u retikularnoj formaciji nalaze monoaminergičke ćelijske grupe pa je uvedena

alfanumerička nomenklatura tih regiona, pa tako imamo:

 A1-A15 (kateholaminergičke grupe, tj. dopamin, adrenalin, noradrenalin)

 A1-A7 (noradrenergičke grupe u ponsu i medulli oblongati, poredani od dole ka gore)
 A8-A15 (dopaminergičke grupe u mesencephalonu, hipotalamusu i bulbus olfactorius)
 B1-B9 (serotoninergičke grupe u nc.raphes poredani od dole ka gore)
 C1-C3 (adrenergičke grupe u medulli oblongati)
A6 region odgovara locus coeruleusu, a A9 pars compacta substantiae nigrae (u
mesencephalonu).

Retikularna formacija je u medulli oblongati organizovana na sljedeći način:

pomoću fila radicularia n.hypoglossi podijeljena je u substantia reticularis alba(unutrašnji dio) i
substantia reticularis grisea(vanjski dio).
Jedra koja ovdje imamo su:
 nc. motorius s. centralis tegmenti
 nc. reticulares.
Nc. reticulares se dalje dijele u pars basilaris i pars dorsalis. U pars basilaris imamo samo nc.
arcuati, dok u pars dorsalis imamo:
 nc.raphes
 nc.centralis inferior
 nc.intercalatus
 nc.reticularis lateralis
U retikularnoj substanci medullae oblongatae nalaze se centri za disanje, kašalj, gutanje,
povraćanje, kihanje i sisanje.

29
Retikularna formacija u ponsu zauzima dorzalni dio. Granica između pars dorsalis pontis i pars
basilaris pontis su fibrae pontis transversae (prolaze poprečno preko dorzalne strane piramidalnih
puteva). Jedra RF u ponsu se dijele ,kao i u medulli oblongati, na pars baslaris i pars dorsalis.
Pars basilaris sadrži nc.pontis čija su tijela rasuta između fasciculi longitudinales i fibrae pontis
transversae.
Pars dorsalis sadrži sljedeća jedra:

 nc. Raphes
 nc. centralis superior
 nc. olivaris superior
 nc. anteriores corporis trapezoidei
 nc. lemnisci lateralis.
Preko nc. pontis se uspostavlja veza između cortex cerebri i cortex cerebelli, preko tr.
corticopontini i tr. pontocerebellares.

Retikularna formaciju u mesencephalonu ispunjava unutrašnjost tegmentuma. Razlikujemo

stratum griseum centrale i formatio reticularis (periferno). Ovdje imamo 6 jedara:
• ganglion s. nc. tegmenti ventralis
• ganglion s. nc. tegmenti dorsalis
• ganglion s. nc. Interpeduncularis
• nc. Ruber
• nc. comissurae posterioris et tractus longitudinalis medialis Darkšević
• nc. interstitialis.

Dio iz Heimera

Retikularnu formaciju dijelimo na medijalnu retikularnu zonu (MRZ) i lateralnu retikularnu zonu
(LRZ).
LRZ je u kontinuitetu sa intermedijernom sivom masom medullae spinalis i sadrži interneurone
za primarne motorne neurone.
MRZ sadrži gigantocelularni region u centralnom dijelu medullae oblongatae i u kaudalnom
ponsu, i nastavlja se u subtalamični i lateralni hipotalamični region.
LRZ je primarno ograničena ponsom i medullom oblongatom, a granica između LRZ i MRZ se
vidi jedino u nivou gigantocelularnog regiona.
MRZ daje većinu dugih descendentnih puteva koji su uključeni u motornu kontrolu. Također
sadrži i okulomotorna jedra i odnosne strukture uključene u koordinaciju pokreta oko-glava. Dio
MRZ su i monoaminergički putevi koji su povezani sa ascendentnim aktivirajućim sistemom
(ARA-sistem).

30
U RF se nalaze i vitalni centri i to:
RESPIRATORNI CENTAR (smješten u fossa rhomboidea, ima 2 dijela:

• dorzalni (inspiratorni)- zahvata donji dio nc.tractus solitarii

• ventralni (expiratorni)- zahvata lateralni dio nc.abmiguus i okolnu RF
Ovi centri su povezani sa pneumotaksičkim centrom koji leži u području isthmus
rhombencephali, a reguliše frekvenciju disanja. Podražaji u inspiratorni centar stižu iz
hemoreceptora ( glomus caroticum i glomus aorticum).

VAZOMOTORNI CENTAR (smješten u nc.centralis).

Reguliše rad srca i krvni pritisak. Podražaji mu stižu iz baroreceptora arcus aortae i sinus
caroticus. Veze retikularne formacije :
• tr. corticoreticularis
• fasciculus telencephalicus medialis
• tr. cerebelloreticularis
• tr. Spinoreticularis

RETIKULARNA FORMACIJA MOŽDANOG STABLA:

Zauzima centralni i veliki dio moždanog stabla. Ona se kaudalno bez jasne granice nastavlja na
laminu VII sive mase kičmene moždine a rostralno preko subtalamusa dopire do intralaminarnih
jedara talamusa. RF moždanog stabla je složena struktura koja sadrži preko 100 jedara koji
sadrže centralno smještenu srž tegmentuma, medulae oblongate, ponsa i mezencefalona.

Sastavljena je iz grupe ćelija, različitog oblika, tipa i veličine između kojih se u svim pravcima
pružaju mnogobrojna vlakna bijele mase, pa ovoj formaciji daje mrežast izgled.

Takve grupe ćelija, retikularne mase nazivamo jedra, mada ona nisu jasno uobličena i
ograničena. Pojedina retikularna jedra su centri retikularne formacije. Retikularni neuroni su
multipolarni. Veliki multipolarni neuroni obrazuju magnocelularnu - gigantocelularnu zonu, a
mali i srednji neuroni parvocelularnu retikularnu zonu. Aferentni putevi iz RF dolaze sa
periferije i viših dijelova CNS-a a eferentni putevi odlaze u medullu spinalis, mali mozak, i
nespecifična jedra talamusa.

Retikularna formacija reguliše nivo svijesti i utiće na budno stanje, mnoge visceralne funkcije. U
njoj su smješteni centri za disanje, gutanje, rad srca....

Utiče i na aktivnost skeletnih mišića, i na autonomni nervni sistem.

31
Podjela RF moždanog stabla:

Jedra retikularne formacije su u odnosu na položaj sistematizirana u tri uzdužne zone:

- MEDIJALNU,
- INTERMEDIJERNU,
- LATERALNU.

Medijalna zona - čine je jedra koja su grupisana oko srednje linije;

- nc.raphe (sadrži serotonin - NAJVEĆA KONCENTRACIJA U ORGANIZMU),
- nc.paramediani
(Ovo je multipolarni magnocelularni region)
Intermedijerna zona - gigantocelularna zona, leži upolje od središnjeg stuba jedara. Nju čine
uglavnom gigantocelularna jedra iz krupnih retikularnih ćelija.
Lateralna zona (parvocelularna); Ima receptivnu ili asocijativnu zonalnu ulogu.

**

Somatosenzitivna i viscerosenzitivna informacija dolazi u retikulrne neurone preko

spinoretikularnih vlakana i senzitivnih kranijalnih nerava. Retikularna formacija također prima
informacije iz mnogih dijelova CNS-a, uključujući jedra motornih kranijalnih nerava,
cerebeluma, hipilotalamusa, bazalne ganglije, produžene amigdale i cerebralni cortex, specijalno
premotorni kortex.
Aksoni večine retikularnih neurona ostaju unutar retikularne formacije, gdje čine dio
multisinaptičkih puteva i reflexnih krugova. Drugi aksoni obrazuju široko rasprostranjene
sisteme puteva koji dopiru u praktično svaki dio CNS-a, uključujući sve glavne regione
prozencefalona, cerebelluma i svih segmenata kičmene moždine. Većina efektornih neurona u
retikularnoj formaciji utiće ili na kičmenu moždinu ili na prozencefalon, ili na cerebelum.
Nuclei raphes smješeni oko središnje linije predstavljaju i dio retikularne formacije. Ona se
produžuju kroz pons i moždano stablo izuzev bazalnog ponsa i drugih area, gdje se snopovi
velikih vlakana ukrštaju u središnjoj liniji (npr. decussatio pyramidum, decussatio lemniscorum i
decussatio pedunculli cerebellarium superiorum). Nuclei raphes su najviše poznati po njihovim
ćelijama koje sadrže serotonin, čiji visoko razgranati aksoni dopiru u praktično sve dijelove
CNS-a.
Lateralna retikularna zona, je primarno ogranićena ponsom i medullom oblongatom, a granica
između medijalne i lateralne retikularne zone jedino se prepoznaje u nivou gigantocelularnog
retikularnog regiona. Lateralna retikularna zona, slično spinalnoj ili intermedijernoj zoni, sadrži
interneurone za primarne motorne neurone, koji su u moždanom stablu predstavljeni jedrima
motornih kranijalnoh nerava. Medijalna retikularna zona daje večinu dugih descedentnih puteva
koji su ukljućeni u motornu kontrolu.

32
14. ASCENDENTNI AKTIVIRAJUĆI SISTEM (ARA-sistem)

ARA-sistem je fiziološki koncept baziran na nalazima Giussepea Moruzzija i Horace Magouna

koji su 40-ih godina otkrili zonu aktivacije u moždanom stablu. Oni su otkrili da stimulacija
gornjeg dijela retikularnog jedra dovodi do kortikalne aktivacije. Prihvata se hipoteza da su
mnogi sistemi involvirani u kortikalnu aktivaciju, pa pored ascendentnih vlakana retikularnih
jedara imamo još i:
- hipotalamički histaminergički sistem
- holinergička i neholinergička kortikopetalna vlakna iz nc.basalis Meynerti
- neke areae u bazalnom prozencefalonu.

Neka vlakna idu preko thalamusa, a neka direktno u korteks.

Holinergički sistem je od posebnog značaja. Dio je ascendentnih retikularnih puteva koji nastaju
u nivou pontomezencefaličke tranzicione areae.

Dva glavna dijela holinergičkog sistema su:

• nc. tegmentalis pedunculopontinus
• nc. tegmentalis laterodorsalis.

Veliki dio vlakana odlazi u nc.intralaminares thalami, a dalje idu u cortex cerebri. Ostatak
vlakana ide u lateralni talamus i bazalni prozencefalon, a mali dio vlakana ide direktno u cortex.

ARA-sistem, uključujući retikulokortikalne i retikulotalamokortikalne puteve prvenstveno je

odgovoran za svjesno stanje. Retikularna formacija, dakle ima važnu ulogu u održavanju
budnosti. Kad se izvrši prelaz iz stanja sna u stanje budnosti na elektroencefalogramu (EEG) se
dešavaju promjene iz sinhronizovanog stanja kratke frekvencije u desinhronizovano stanje
visoke frekvencije, a to se isto dešava nakon stimulacije retikularne formacije.

Ako je ascendentna kortikalna aktivacija spriječena lezijom, tumorom ili hemoragijom u gornjem
dijelu moždanog stabla, pacijent gubi svijest i to stanje je označeno kao koma.

33
15. CEREBELLUM (morfologija)

CEREBELLUM ili mali mozak se nalazi iznad moždanog stabla u fossa cranii posterior. Od
cerebruma ga odvaja tentorium cerebelli.
Na malom mozgu razlikujemo 2 polutke ili hemisfere, odvojene jedna od druge uzanim i
sagitalno upravljenim središnjim režnjem ili crvom zvanim vermis. Površina crva i hemisfera
podijeljena je plitkim poprečnim brazdama malog mozga (sulci cerebelli s.fissurae cerebelli) na
uske listaste vijuge (gyri cerebelli s. folia cerebelli).
U odnosu na filogenetski razvoj i funkciju cerebellum možemo podijeliti na:
- lobus flocculonodularis (archicerebellum - vestibulocerebellum)
- lobus anterior (paleocerebellum - spinocerebellum)
- lobus posterior (neocerebellum - pontocerebellum)
Lobus anterior je pomoću fissurae primae odvojen od lobus posterior, a između lobus posterior i
lobus flocculonodularis se nalazi fissura posterolateralis.
Pregled lobusa cerebelluma
a) lobus flocculonodularis

VERMIS HEMISPHAERIA CEREBELLI

NODULUS FLOCCULUS SA PEDUNCULI FLOCCULI

b) lobus anterior

VERMIS HEMISPHAERIA CEREBELLI

LINGULA VINCULA LINGULAE
LOBULUS CENTRALIS ALA LOBULI CENTRALIS
CULMEN (prvi dio monticulusa) LOBULUS QUADRANGULARIS (pars
anterior)

c) lobus posterior

VERMIS HEMISPHAERIA CEREBELLI

DECLIVE (drugi dio monticulusa) LOBULUS SIMPLEX (pars post. lobuli
quadrang.)
FOLUM VERMIS LOBULUS SEMILUNARIS SUPERIOR
TUBER VERMIS LOBULUS SEMILUNARIS INFERIOR ET
GRACILIS
PYRAMIS LOBULUS BIVENTER (pars medialis et
lateralis)
UVULA TONSILLA

34
GORNJA STRANA (facies superior cerebelli) odgovara ravni tentoriuma koji je pokriva. Duž
središnjeg dijela vidimo gornju stranu crva vermis superior (lingula, lobulus centralis,
monticulus i folum vermis). Dijelovima vermis superior odgovaraju dijelovi hemisfera.

Na prednjem dijelu vermisa nalazi se urez incisura cerebelli anterior. On obuhvata svojim
konkavitetom laminu quadrigeminu s.tecti koja se nalazi ispred. Pozadi se nalazi incisura
cerebelli posterior, a na dnu incisurae je folium vermis. Od straga prema naprijed se pruža sulcus
s. fissura horizontalis.

DONJA STRANA (facies inferior cerebelli) naliježe u fossu cranii posterior. Duž donjeg dijela
u sagitalnoj ravni se pruža udoljica malog mozga (valecula cerebelli) na čijem dnu donji dio crva
vermis inferior.
Vermis inferior se sastoji iz: tuber vermis, pyramis vermis, uvula vermis i nodulus, a njegovim
dijelovima odgovaraju gore navedeni dijelovi hemisfere.
Donji dijelovi hemisfera odgovaraju na potiljačnoj kosti udubinama nazvanim fossae
cerebellares ossis occipitalis.

PREDNJA STRANA je postavljena u frontalnoj ili čeonoj ravni. Na prednjoj strani malog
mozga razlikujemo jedan srednji i 2 bočna dijela.
1. Srednji ili pontobulbarni dio

Srednji dio ove strane obuhvata svojim konkavitetom dorzalnu stranu mosta i produžene
moždine, sa kojima je vezan kracima malog mozga, a između njih je šupljina ventriculus quartus.

Na njegovom središnjem dijelu, po odvajanju ponsa i produžene moždine, te cerebelarnih

krakova, vidimo poprečnu jamu malog mozga fossae cerebelli transversa. Dno ove jame gradi
krovni produžetak ili špag četvrte moždane komore nazvan fastigium.

Bočne granice jame čini zajednička ulazna peteljka svih pedunkula. Sprijeda je ograničena sa
velum medullare anterius (prednji veo) i lingulom, a pozadi sa velum medullare posterius (zadnji
veo) i nodulusom.

Zadnji veo se produžuje u pedunculus flocculi, koja se na svom spoljnjem kraju završava
rježnjem cerebelarne hemisfere zvanim flocculus.

2. Bočni ili petrozni dio

Ovaj dio se pruža lateralno do mosta i produžene moždine. Sulcus horizontalis polovi ovaj dio,
pružajući se od njenh bočnih uglova do fossa transversae.

35
PONTOCEREBELARNI UGAO

Bočne strane mosta i produžene moždine zaklapaju sa susjednim, slobodnim dijelom prednje
strane malo mozga pontocerebelarni ugao. Ovaj ugao je otvoren prema naprijed. Ovdje nalazimo
cisternu pontocerebellaris s. cisterna pontis lateralis.

Unutrašnji zid pontocerebearnog ugla postavlje u sagitalnoj ravni grade bočne strane mosta i
produžene moždine, duž kojih se rađaju, idući od odozgo naniže, 7 predzadnjih moždanih živaca.

Spoljnji zid gradi slobodni dio prednje strane malog mozga.

Prednji koštano-duralni zid, koji sprijeda zatvara ugao, gradi dio zadnje strane piramide. Na
ovom dijelu nalazimo duralne otvore (pori nervosi durae matris) kroz koje izlaze gore pomenuti
živci.

Sadržaj pontocerebelarnog ugla:

1. cisterna pontocerebellaris s. pontis lateralis

2. sedam predzadnjih živaca:

o gornja živčana peteljka (peti i šesti živac), prema gornjoj ivici piramide
temp.kosti
o srednja živčana petaljka (sedmi i osmi živac)
o donja živčana petaljka (deveti, deset i jedanaesti živac)

3. arterije (a.cerebellaris superior, a.auditiva interna s.labirinthi)

4. Dandyeva vena, uliva se u sinus petrosus superior

Cerebellum je građen od sive i bijele mase. Sivu masu čine cortex cerebelli i 4 subkortikalna
jedra i to (od medijalno ka lateralno): nc.fastigii, nc.globossus, nc.emboliformis i nc.dentatus.
Jedra su parna.

Funkcije cerebelluma: regulacija ravnoteže, održavanje mišićnog tonusa, koordinacija rada

fleksora i ekstenzora i programiranje pokreta i motornog učenja.

36
16. PEDUNCULI CEREBELLI

Pedunculi cerebelli ili crura cerebelli su kraci malog mozga koji ga povezuju sa ostatkom CNS-a.
Imamo 3 moždana kraka i to :

- pedunculus cerebellaris inferior s. corpus restiforme

- pedunculus cerebellaris medius s. brachium pontis

- pedunculus cerebellaris superior s. brachium conjuctivum.

PEDUNCULUS CEREBELLARIS INFERIOR S.CORPUS RESTIFORME

Predstavlja prividan produžetak zadnje vrvce i retroolivarnog dela bočne vrvce kičmene
moždine, a vezuju mali mozak sa kičmenom i produženom moždinom. Prividni početak leži u
visini donjeg ugla rombaste jame , neposredno rostralno iznad triju kvrga (tuberculum cinereum,
tubeculum nuclei cuneati i clava s. tuberculum nuclei gracilis). Odatle se oba kraja udaljuju jedan
od drugog, ograničavajući bočno donji ili oblongatin trougao rombaste jame i na bočnom uglu
ove jame skreću naglo dorzalno. Pedunculus cerebellaris inferior se sastoji od pars medialis i
lateralis.

Spolja od bočnih uglova fossae rhomboideae, sva 3 pedunkula se spajaju u zajednički

pedunculus cerebellaris koji ponire u cerebellum kroz fossa cerebelli transversa, označavajući pri
tom njene bočne uglove.

PEDUNCULUS CEREBELLARIS MEDIUS S. BRACHIUM PONTIS

Srednji kraci su najjačeg kalibra i vezuju Variolusov most (pons) sa malim mozgom. Oni
pripadaju bočnom zidu metencephalona, odnosno četvrte komore. Prividan početak odgovara
granici donje i bočne strane mosta, označenoj mjestom izbijanja n.trigeminusa. Idu dorzalno i
gore, te se ujedinjuju sa ostalim pedunkulima u zajednički. Srednji krak zauzima bočni položaj
na presjeku zajedničkog pedunkula.

PEDUNCULUS CEREBELLARIS SUPERIOR S. BRACHIUM CONJUCTIVUM

Gornji kraci predstavljaju vezu između malog mozga i mozga u užem smislu (cerebrum) koga
čine mezencefalon, diencefalon i telencefalon. Zajedno sa srednjim kracima oni pripadaju
bočnom zidu metencefalona, odnosno četvrte komore. Njihov prividni početak na mezencefalonu
označen je sa zadnjim ivicom laminae quadrigeminae s.tecti . Odatle oba gornja kraka
divergiraju kaudalno ograničavajući bočni gornji ili pontinski ugao rombaste jame. Na bočnom
uglu rombaste jame ulaze u cerebellum zajedno sa ostala 2 kraka. Na presjeku zajedničkog
kraka, gornji i donji kraci zauzimaju unutrašnji dio.

37
 koji ga putevi sačinjavaju
Naziv cerebellarnog kraka
cerebelopetalni cerebelofugalni

1) tr.spinocerebellaris dorsalis
Flechsig
2) tr.olivocerebellaris (fibrae
Spoljnji dio
arcuatae externae ventrales) 1)tr.cerebellospinalis (Marchi)
kraka (pars
3)tr.bulbocerebellaris (fibrae 2)tr.dentatoolivaris
lateralis)
arcuatae externae)
4)tr.corticocerebellaris (pars
bulbaris)
Donji krak
tractus nucleocerebellares:
-tr.vestibulocerebellaris
Unutrašnji dio
-tr.nucleocerebellaris (iz tr. cerebellonucleares
kraka (pars
senzitivnih jedara 5, 9 i 10 (tr.cerebellovestibularis)
medialis s.
živca)
iuxtarestiforme)
-tr.reticulocerebellaris

1)tr. pontocerebellaris
2)tr.corticocerebellaris(pars
Srednji krak ---------------------------------------
pontina)

1)tr.cerebellorubralis s.
tr. spinocerebellaris ventralis tegmentalis centralis
Gornji krak Gowers 2)tr.cerebellothalamicus
3)tr.fastigiobulbaris

38
17. CEREBELARNI CORTEX , UNUTRAŠNJI KRUG
Najkarakterističnija osobina cerebelluma je stereotipna histologija njegovog cortexa. Cerebralni
cortex ima nekoliko bitnih neurona, a najveći broj čine granulirane ćelije. Pet glavnih tipova
ćelija u cerebelarnom kortexu su:

• GRANULIRANE ĆELIJE,
• GOLĐI ĆELIJE,
• PURKUNIJEVE ĆELIJE,
• KOŠARASTE ĆELIJE,
• ZVJEZDASTE ĆELIJE.

One su organizovane trolaminarno, idući iznutra prema vani postoje:

1. GRANULIRANI SLOJ - sadrži obilje malih neurona, granulirane ćelije, ograničen broj
velikih interneurona, golgi ćelije, čija dendritićna vlakna dopiru u molekularni sloj.
2. PURKINIJEV SLOJ - obrazuju ploče purkinijevih ćelija, koje se bogato granaju
3. MOLEKULARNI SLOJ - sadrži dva tipa interneurona, zvjezdaste ćelije i košaraste
ćelije, + dodatak dendrita purkinijevih i granuliranih ćelija.

UNUTRAŠNJI KRUG:
Tri različite kategorije aferentnih nervnih vlakana sprovode impulse u cerebellum:

1. PUZAVA VLAKNA - nastaju iz nc.olivarius inferior,

2. MAHOVINASTA VLAKNA - nastaju iz nn.spinales, nn.vestibulares, RF, nc.pontis,

3. AMINERGICKA VLAKNA - nastaju iz nc.raphe, locus coeruleus.

Većina aferentnih vlakana šalje aksonske kolaterale u jedno od centralnih jedara prije njihovog
dospijeća u cerebelarni kortex i konačnog spajanja sa Purkinijevim ćelijama.

Puzava vlakna:

Nastaju iz nc.olivarius inferior, čine mnogostruke i snažne kontakte direktno sa proksimalnim

dendritićnim granama ograničenog sloja purkinijevih ćelija.

Mahovinasta vlakna:

Dolaze iz vrlo različitih izvora, i utiću na velik broj Purkinijevih ćelija na indirektan način. Ona
idu široko i kroz bijelu masu i kroz granulirani sloj i ostvaruju sinaptičke kontakte sa dendritima
nekolicine granuliranih ćelija u komplexne formacije koje se nazivaju - Glomeruli. –

39
 Izvori:
• NN.SPINALES,
• NN.VESTIBULARES,
• RF,
• NUCLEI PONTIS.

Aminergička vlakna:
Karakterišu se širokom distribucijom u cerebralni kortex. Ova vlakna su inhibitorna, čine dva
različita tipa; serotonin aksoni koji nastaju iz nuclei raphes moždanog stabla, i aksoni koji sadrže
norepinefrin porijeklom iz locus coeruleus.

Tri tipa inhibitornih neurona; golgijeve ćelije, košaraste i zvjezdaste služe kao modulatori u
cerebelarnom kortexu (pojačavaju inhibitorni signal lateralnom inhibicijom). Upadljiva osobina
cerebelarnog cortexa da on ima samo output neurone, Purkinijeve ćelije imaju inhibitorni efekat
na intracelebelarna jedra i nc.vestibularis lateralis.

Cerebelarna jedra primaju excitatorni input putem aksonskih kolaterala iz mahovinastih i

aminergičkih vlakana. Purkinijeve ćelije koriste GABA kao njih neurotransmiter. Jedan od
markera za GABA je biosintetski enzim za gaba.

Protok informacija kroz cerebellum može se sumirati kroz dva kruga. Glavni inputi koji dopiru u
cerebellum putem mahovinastih i aminergičkih vlakana aktiviraju cerebellarna jedra kroz njihove
aksonske kolaterale. Ovaj excitatorni "GLAVNI KRUG" naizmjenično je moduliran
inhibitornom kortikalnom petljom koja se aktivira istim inputom koji dolazi u cerebellarna jedra.

GUYTON: Svaki put kada ulazni signal uđe u cerebellum, on se dijeli u dva smjera:
1. direktno u jedno od dubokih jedara
2. u odgovarajuće područje korteksa iznad tog jedra
Direktna stimulacija ćelija preko puzavih i mahovinastih vlakana dovodi do njihove ekscitacije,
dok signali koji malo kasnije dolaze iz Purkinjijevih ćelija imaju uvijek inhibicijski efekat.

40
18. ARCHICEREBELLUM – VESTIBULOCEREBELLUM

Dva osnovna dijela cerebelluma su vermis i hemispheria cerebelli koji su međusobno povezani i
podijeljeni u lobuse. Ispred vermisa je incisura cerebelli anterior, a pozadi se nalazi incisura
cerebelli posterior.

Cerebellum se s obzirom na porijeklo dijeli na:

• lobus flocculonodularis

• lobus anterior

• lobus posterior

Svaki lobus ima poseban naziv dobiven na osnovu filogenetskog i embriološkog razvoja i
funkcije.

Naziv Filogenetski Funkcionalni

1 Lobus flocculonodularis Archicerebellum Vestibulocerebellum
2 Lobus anterior Paleocerebellum Spinocerebellum
3 Lobus posterior Neocerebellum Pontocerbellum

Lobusi su izdijeljeni na lobuluse sekundarnim brazdama i imaju nazive prema dijelovima

vermisa uz koji se nalaze.

Lobus flocculonodularis je filogenetski najstariji dio mozga pa se još naziva i archicerebellum.

Od lobus posterior ga dijeli fissura posterolateralis. Obuhvata sljedeće dijelove:
• vermis: -nodulus
• hemisferia cerebelli: - flocculus sa pedunculi flocculi

Prima mahovinasta vestibulocerebelarna vlakna ili pontocerebelarna vlakna povezana sa

okulomotornim sistemom pa mu je funkcionalni naziv vestibulocerebelum. Aksoni Purkinijevih
ćelija završavaju uglavnom u vestibularnim jedrima.

Ovaj lobus vrši nadzor nad mišićima važnim za održavanje ravnoteže, posebno za vrijeme
izvođenja brzih pokreta.

41
19. PALEOCEREBELLUM - SPINOCEREBELLUM

Filogenetski je mlađi dio mozga pa se naziva paleocerebellum. Čini ga lobus anterior, od lobus
posterior ga odvaja fissura prima. Dijelovi lobus anteriora su:
Vermis:
• lingula
• lobulus centralis
• culmen(dio monticulusa)
Hemispheria cerebelli:
• vincula lingulae
• alae lobuli centralis
• lobulus quadrangularis (pars anterior)

Prima spinocerebellarna vlakna (proprioceptivni osjet iz mišića, tetiva, zglobova). Prima i

kortikopontocerebellarnu projekciju iz cortex cerebri, te trigeminocerebelarna vlakna.
Funkcija spinocerebelluma: Kontroliše mišićni tonus, sinergističko djelovanje mišića pri raznim
položajima. Obezbjeđuje das u pokreti mišića agonista i antagonista glatki i kontrolisani. A
njegovo dejstvo je ipsilateralno. Kod ostećenja spinocerebelluma slaba koordinacija pokreta,
trzavi su (tremor).

20. NEOCEREBELLUM – PONTOCEREBELLUM

Čini ga lobus posterior. Najmlađi je dio cerebelluma pa nosi naziv neocerebellum. Proteže se od
fissurae primae do fissurae posterolateralis. Dijelovi su mu:

Vermis Hemispheria cerebelli

Declive (stražnji dio monticulusa) Lobulus simplex (pars posterior lobuli quadrigemini)
Folium vermis Lobulus semilunaris posterior
Tuber vermis Lobulus semilunaris inferior et lobulus gracilis
Pyramis Lobulus biventer (pars lateralis et medialis)
Uvula Tonsilla

Vezan je preko ponsa sa cortex cerebri. Aferentna vlakna prima preko nc. pontis preko
tr.pontocerebellaris, pa se naziva pontocerebellum. Vlakna dolaze iz cingularnih, vizuelnih i
senzorimotornih area. Koordinira rad mišića i pri izvođenju pokreta vrši reprogramiranje preko
impulsa kočenja. Obezbjeđuje glatko i vremenski odgovarajuće nadovezivanje pokreta koji
slijede.

42
21. CEREBELLUM, KORTIKONUKLEARNI ODNOSI

Cerebellum ima 4 subkortikalna jedra i to (od medijalno ka lateralno):

• nc.fastigii
• nc.globossus
• nc.emboliformis
• nc.dentatus
Projekcije iz cerebelarnog korteksa u intracerebelarna jedra organizovane su longitudinalno ili
sagitalno, u smislu da aksoni Purkinijevih ćelija dopiru u blizini dubokog jedra.
Drugim riječima, imamo podjelu na 3 zone :

• medijalnu zonu predstavlja vermis koji je primarno povezan sa nc.fastigii i nc.vestibularis

lateralis Dieters
• intermedijerna zona sadrži medijalne dijelove cerebelarne hemisfere i povezana je sa
nc.emboliformis i nc. globossus
• lateralna zona je ostatak hemisfere i povezana je sa nc.dentatus.

Ova podjela je dosta pojednostavljena, ali ima veliki fiziološki i klinički značaj.

22. CEREBELLUM I MOTORNI SISTEM

Vlakna iz nc.emboliformis, nc.globossus i nc.dentatus se projektuju u nc.ruber, a putem VL jedra

talamusa u motorni korteks. Kroz ove veze lateralni dijelovi cerebelluma imaju direktan pristup
lateralnom descendentnom sistemu kičmene moždine tj. kortikospinalnim traktusima, koji su
primarno povezani sa muskulaturom ekstremiteta i finim manipulativnim pokretima.

Ima nekih indikacija da su intermedijerni dijelovi hemisfera zajedno sa nc.emboliformis i

nc.globossus direktno povezani sa izvršavanjem i podešavanjem pokreta, dok su lateralni
dijelovi, uključujući nc.dentatus primarno povezani sa mehanizmima za planiranje i pripremu
motornih aktivnosti.

Nc.fastigii i vermis predstavljaju glavne areae iz kojih idu vlakna za retikularnu formaciju i
vestibularna jedra. Dietersovo jedro je pod primarnim uticajem vermisa u lobus anterioru.
Retikularna formacija i vestiblarna jedra obrazuju retikulospinalni i vestibulospinalni traktus koji
kontrolišu i stav tijela i kretanje.

43
23. DIENCEPHALON – SASTAVNI DIJELOVI

Diencephalon ili međumozak, je dio mozga koji leži rostralno od mesencephalona, a između obe
hemisfere velikog mozga, koje ga obuhvataju bočno, odozgo i sprijeda. U odnosu na skelet
lobanje, međumozak se nalazi na diaphragma sellae.
Granice su mu sljedeće:
• na ventralnoj strani kaudalna granica prema mesencephalonu je označena zadnjim ivicama
corpora mamillaria
• na ventralnoj strani rostralna granica odgovara prednjoj ivici chiasmae opticum
• bočna strana odgovara tractus opticus
• na dorzalnoj strani kaudalna granica je prednja ivica laminae quadrigeminae, odnosno
comissura posterior.

Glavni sastavni dijelovi diencephalona ventriculus tertius i zidovi treće komore. Zidove treće
komore sačinjavaju: :
• lamina tectoria ventriculi tertii, gradi tanki epitelni krov treće komore
• hypothalamus, gradi pod i dio bočnog zida ispod sulcus hypothalamicus Monroi
• thalamus, koji čini gornji, najveći dio bočnog zida i to od krova do sulcus Monroi
• epithalamus, leži na talamusima, oivičava bočno i pozadi krov treće komore
• metathalamus sačinjavaju 2 koljenasta tijela (corpus geniculatum mediale et laterale),
priljubljena neposredno uz thalamus ispod njegovog zadnjeg kraja.

Thalamus, epithalamus i metathalamus zajedno čine thalamencephalon.

SPOLJNI IZGLED
Donja površina

Na donjoj površini uočavamo sljedeće formacije:

• Chiasma opticum, sačinjava ukrštanje nn.optici i predstavlja najrostralniji dio hipotalamusa

• tractus optici, divergiraju od hijazme do pulvinara i metathalamusa prema nazad i lateralno,
tractus optici se završava sa 2 korijena radix medialis et lateralis. Radix lateralis završava na
corpus geniculatum laterale, pulvinar thalami i colliculus superior. Radix medialis završava na
corpus geniculatum mediale dovodeći vlakna i comissure inferior
• tuber cinereum (pepeljasto ispupčenje), nalazi se između chiasma opticum i corpora mamillaria
• infundibulum (stylus hypophyseos), 1 cm duga tanka peteljka hipofize koja se odvaja sa tubera
• hypophysis je nervno-žljezdani dio hipotalamusa smješten u fossa hypophyseos sellae turcicae.
Sastoji se od lobus anterior s. glandularis ili adenohipofiza (pars tuberalis i pars intermedia) i
neurohipofize ili lobus nervosus s.posterior.
• corpora mamillaria, dve okrugle kvržice postavljene izmeću tuber cinereum i substantia
perforata posterior, na granici diencephalona prema mesencephalonu

44
Gornja površina

Vidi se tek po ukljanjanju krova na cornu frontale ventriculi lateralis, zajedno sa corpus callosum
i fornixom koji je prekrivaju. Na njoj se vide:
• lamina tectoria ventriculi tertii, gradi krov i bočno se pričvršćuje na striu medullaris, naprijed
za za columna fonicis, nazad duž habenula prelazeći preko corpus pineale. Na prednjem dijelu se
nalazi foramen interventriculare Monroi. Lamina sadrži još i plexus chorioideus ventriculi tertii
koji se nalazi između duplikature piae mater koja se naziva tela chorioidea ventriculi tertii. Ovdje
se pruža i v.cerebri interna koja se iza zadnjeg kraja corpus callosum spaja sa svojom paricom u
v.cerebri magnu.
• epithalamus sačinjavaju (iduči od srednje linije lateralno i naprijed) corpus pineale, comissura
habenularis, habenulae, trigonum habenulae sa nc.habenulae , striae medullares thalami. Corpus
pineale se nalazi na zadnjem kraju epitalamusa i sadrži acervulus (moždani pijesak). Ulazi u
recessu pinealis ventriculi tertii. Comissura habenularis se pruža do trigonum habenulae a spaja
nc. habenulares lijeve i desne strane. Striae medullares se pužaju od vrha trigonum habenulae do
columnae fornicis, i duž njihove ivice pričvršćuje se lamina tectoria.
• gornja strana talamusa sa caput nuclei caudati gradi pod prednjeg produžetka bočne komore
(cornu anterius ventriculi lateralis). Talamus će biti naknadno opisan u nastavku skripte.

TREĆA MOŽDANA KOMORA

Treća moždana komora ima 6 zidova: prednji, donji, zadnji, gornji i 2 bočna.
Prednji zid. Formacije koje nalazimo su : lamina terminalis cinerea ventriculi tertii, comissura
cerebri anterior i columna fornicis (pars libera). Ova zadnja gradi ivicu foramen
interventriculare.
Donji zid ili pod. Gradi ga hipotalamus koji se dijela na : a) zadnji ili mamillarni dio i b)prednji
ili optički dio. Pars mamillaris hypothalami grade: crura cerebri,supstantia perforata posterior i
corpora mamillaria. Pars optica hypothalami grade: tuber cinereum, infundibulum, hypophysis i
chiasma opticum. Na podu komore imamo 2 udubljenja ili špaga i to: recessus infundibuli i
recessus optici).
Zadnji zid. Od formacija imamo: recessus suprapinealis, comissura habenularum, recessus
pinealis, comissura cerebri posterior, aditus ad aqueductum.
Gornji zid ili krov. Čine ga lamina tectoria i tela chorioidea ventriculi tertii.
Bočni zidovi. Na ovom zidu se nalaze sljedeće formacije: foramen interventriculare Monroi,
sulcus hypothalamicus, massa intermedia. Foramen Monroi spaja treću komoru sa
odgovarajućom bočnom komorom velikog mozga. Sulcus hypothalamicus čini granicu između
talamusa i hipotalamusa
Šupljina treće komore se dijeli na:
• pars telencephalica, prednji
• pars diencephalica, stražnji

45
• a granica se pruža koso od zadnje ivice Monroovih otvora unazad do prednje ivice
corpora mamillaria.

Špagovi ili udubljenja koja ovdje nalazimo su:

• -recessus triangularis
• -recessus opticus
• -recessus infundibuli
• -recessus suprapinealis
• -recessus pinealis

Otvori na trećoj komori su :

• foramen interventriculare, parni otvor na bočnom zidu koji povezuje treći i odgovarajući
lateralni ventrikul
• aditus ad aqueductum cerebri s.mesencephali, nastavlja se u aqueductus cerebri koji vodi u
četvrtu komoru.

THALAMUS

Gradi zajedno sa caput nuclei caudati pod prednjeg produžetka bočne komore (cornu anterius et
pars centralis ventriculi lateralis).
Spoljnja granica dorzalne strane talamusa oznaćena je sa - stria terminalis i vena terminalis koje
je dijele od glave nucleus caudatusa. Dio ove strane talamusa srastao je tankim slojem corpus
striatuma, zvanim lamina affixa, duž čije unutrašnje ivice se pričvršćuje epitelni omotać plexus
chorioideusa ove komore. Unutrašnju granicu ove strane čini – stria medullaris thalami, koja
oznaćava granicu između gornje i unutrašnje strane talamusa.
Gornja strana talamusa je sa sulcus chorioideus, na kojem leži odgovarajući plexus chorioideus
ventriculi lateralis, podijeljena na dva dijela; unutrašnji i spoljašnji. Unutrašnji dio ove strane
pokriven je na cijelom mozgu sa tela chorioidea ventriculli terti i fornixom.
Spoljnji dio ove strane leži otkriven na podu boćne komore. Njegov uži prednji kraj ispupćen je
u tuberculum anterius thalami, prouzrokovanu sa nc.anterior thalami, a njegov široki zadnji dio
sačinjava - pulvinar.
Pod spoljnjim krajem pulvinara vide se oba koljenasta tijela koja sačinjavaju metatalamus:
• corpus geniculatum laterale, na čijem unutrašnjem dijelu završava – brachium colliculi
superioris, a na spoljašnjem - radix lateralis tractus optici
• corpus geniculatum mediale, na kojem se završavaju medijalno - brachium colliculi
inferioris, a lateralno - radix medialis tractus optici.

46
23. HIPOTALAMUS, GRANICE I PODJELA

Hipotalamus je smješten na bazi ili podu diencephalona i čini pod treće moždane komore.
Hipotalamus predstavlja produžetak periakveduktalne mase tegmenuma mesencephalona.
Granica između thalamusa i hipotalamusa je sulcus hypothalamicus, a to je ustvari zamišljena
linija koja se pruža od comissurae posterior do kaudalne ivice corpus mamillare. Dorzolateralno
hipotalamus dopire do capsulae internae, dorzalno mu je thalamus, a ventralno je diaphragma
sellae.

Na bazalnoj strani hipotalamusa se kaudalno nalaze corpora mamillaria , a rostralno je chiasma

opticum sa tractus optici. Između ove dvije strukture je tuber cinereum, koji prelazi u
infundibulum sa kojeg "visi" hipofiza. Infundibularni dio hipofize se naziva eminentia mediana,
dok na tuber cinereum imamo i eminentiu lateralis, ispod koje se nalazi nc.tuberalis lateralis.

Hipotalamus možemo podijeliti na:

• pars chiasmatis ili supraopticus (prednji)
• pars tuberalis (srednji)
• pars mamillaris (stražnji).

Hipotalamus još možemo podijeliti na nekoliko longitudinalnih zona: pariventrikularnu,

medijalnu i lateralnu zonu.

Periventrikularna zona čini zid trećeg ventrikula. To je ustvari tanki sloj ćelija koje regulišu
funkcije prednjeg režnja hipofize. Najvoluminozniji dio ove zone je nc.arcuatus s. infundibularis.

Medijalna zona sadrži nekoliko jedara hipotalamusa, uključujući paraventrikularna i

supraoptička jedra, u bliskoj je relaciji sa neurohipofizom što pokazuju projekcije
nc.paraventricularis u eminentiu medianu. U medijalnoj longitudinalnoj zoni još nalazimo jedra
corpus mamillare, ventromedijalna i dorzomedijalna jedra.

Lateralna zona je od medijalne zone odijeljena preko fornixa. Jedra u ovoj zoni je vrlo teško
podijeliti jer imaju slobodno razbacane ćelije koje se prepliću, pa se prihvata hipoteza da
lateralna zona čini kontinuitet, te se veže sa mnogim areama prozencefalona, moždanog stabla i
kičmene moždine. Od jedara koja možemo izdvojiti, tu imamo nc.tuberalis lateralis.

Funkcija hipotalamusa je kontrola oslobađanja hormona neurohipofize. Utiče na autonomni,

somatomotorni i hormonalni sistem i upravlja različitim funkcijama koje služe za održavanje
homeostaze.

47
24. HIPOTALAMIČKA JEDRA

Hipotalamus možemo podijeliti na:

• regio chiasmatis ili supraopticus (prednji)
• regio tuberalis ili tuberoinfundibularis (srednji)
• regio mamillaris (stražnji).

REGIO CHIASMATIS (SUPRAOPTICUS) - prednja grupa

• nc.praeopticus, igra ulogu u seksualnom i materinskom ponašanju, odgovoran je i za integraciju

nekih homeostatskih funkcija uključujući regulaciju temperature i ciklus san-budnost

• nc.supraopticus , nalazi se u paraventrikularnoj zoni na podu trećeg ventrikula, dorzalno od

chiasma opticum. Prima input iz retine i corpus geniculatum laterale. Ovo jedro služi kao
generator za mnoge funkcije, uključujući ritam san-budnost. Jedro posjeduje magnocelularne
neurosekretorne neurone u kojima se sintetizira vazopresin. Aksoni završavaju na fenestriranim
kapilarima nurohipofize (tr.supraoptico-hypophysealis).

•nc.suprachiasmatis posjeduje parvocelularne i magnocelularne neurone i smatra se da sintetizira

vazopresin. Uspostavlja vezu sa retinom i corpus geniculatum laterale. Preko ove veze intenzitet
svjetlosti i njegova promjena mogu direktno uticati na endokrinu funkciju hipotalamusa

• nc.paraventricularis leži u lateralnom zidu treće moždane komore, ima oblik vertikalno
postavljene ploče. Sadrži magnocelularne i parvocelularne neurone. U magnocelularnim
neuronima se sintetizira oksitocin, pa se ti neuroni projektuju u neurohipofizu. Parvocelularni
neuroni se dijelom projektuju u eminetia mediana, dok još odlaze u autonomne neurone i
retikularne neurone u moždanom stablu i kičmenoj moždini. Zbog ovakve distribucije vlakana
ovo jedro kontroliše endokrine aktivnosti hipofize, preganglijske grupe u autonomnom nervnom
sistemu i somatomotorne aree u retikularnoj formaciji moždanog stabla.

• ima još nekih nedovoljno ograničenih jedara, čiji su neuroni razbacani u manje grupice , a to su
nc.anterior hypothalami i nc.periventricularis anterior, te dio nc.rubera i supstantia nigrae koji se
pružaju iz mesencephalona u diencephalon.

REGIO TUBERALIS S. INFUNDIBULOTUBERALIS - srednja grupa

• nc.arcuatus s.infundibularis se nalazi u periventrikularnoj zoni koja okružuje ventralni dio treće
komore. Ovo jedro zajedno sa okolnim dijelovima bazomedijalnog i periventrikularnog
hipotalamusa obrazuju difuzni projekcioni sistem koji završava na krvnim sudovima eminentiae
medianae. Sadrži dopaminergičke neurone, koji inhibiraju sekreciju prolaktina.

48
• nc.ventromedialis je malo jedro koje leži dorzalno od nc. arcuatus, tj. u medijalnoj zoni. Ono je
svojim aferentnim i eferentnim vezama široko povezano sa mnogim regionima CNS-a,
uključujući corpus amigdaloideum, mnoge aree moždanog stabla, retikularnu formaciju i
periakveduktalnu sivu masu.

• nc.dorsomedialis leži u dijelu medijalnom dijelu hipotalamusa između forniksa i bočnog zida
treće komore. U perikarionu ovog i do sada 2 spomenuta jedra stvaraju se neurosekretorne
granule (peptidi). Peptidi se potom prenose uz pomoć aksona do eminentiae medianae, pri čemu
dolazi do stimulacije i otpuštanja hormona.

• nc.tuberalis medialis et lateralis su manje-više dio velikog nc.tuberomamillaris koji se može

svrstati i u stražnju grupu. Ovaj kompleks zahvata bazolateralni dio hipotalamusa i na ventralnoj
površini uzrokuje izbočenje nazvano eminetia medialis.

REGIO MAMILLARIS - stražnja grupa

Ovaj dio se sastoji od stražnje hipotalamične areae i corpora mamillaria.

• nc. posterior hypothalami, nejasno ograničena ćelijska grupa koja je u kontinuitetu sa
retikularnom formacijom mezencefalona
• nc.mamillaris medialis, pripada mu veći dio corpus mamillarisa, izgrađen od malih neurona
• nc.mamillaris lateralis, izgrađeno od velikih neurona. U najnovijim literaturama, pored 3
navedena jedra, imamo još i nc.mamillaris intermedius.

METATALAMUS

Metatalamus je parna tvorevina diencephalona, čine ga dva ovalna uzvišenja koja leže ispod i
pozadi pulvinara talami. To su:

• Corpus geniculatum laterale,

• Corpus geniculatum mediale.

CORPUS GENICULATUM LATERALE

Predstavlja zaobljenje na završetku optičkog traktusa - tractus opticusa, smješteno

ventrokaudalno u odnosu na pulvinar. Povezan je sa colliculus superior preko brachium colliculi
superior. U corpus geniculatus laterale ulazi NC.GENICULATUS LATERALE koje predstavlja
relejni subkortikalni vidni centar.

Ovo jedro je slojevito. Slojevi se označavaju od 1-6 od ventralno prema dorzalno. Prva dva sloja
su magnocellularna a ostali su parvocellularni. U nc.geniculatus laterale se završava većina
vlakna tr.opticusa. U slojeve 2,3,5 dolaze impulsi iz ipsilateralnog oka (neukrštena temporalna
vlakna), a u slojeve 1,4,6 dolaze ukrštena nazalna vlakna kontralateralnog oka.

49
U magnocellularni sloj dolaze vlakna iz alfa ganglijskih ćelija retine koje su povezane sa
brzoreagujućim gama sistemom, dok u parvocellularni sloj jedara dolaze vlakna iz beta
ganglijskih ćelija povezanih sa spororeagujućim X sistemom. U medijalni dio jedara se
projektuju gornji kvadranti retine, u lateralni dio jedara donji kvadranti a vlakna iz makularnog
dijela (tačke jasnog vida) u kaudalni dio jedra. Svoja vlakna nc.geniculatus lateralis šalje u
tr.geniculocorticalis opticus (**tr.geniculocalcarinus) i AREU STRIATU (17) - primarni
vizuelni cortex sa kojom je recipročno povezano.

CORPUS GENICULATUM MEDIALE

Nalazi se ventrokaudalno od pulvinara, medijalno od corpus geniculatum laterale a dorzalno od

crure cerebri. Spojen je sa colliculus inferior preko brachium colliculi inferioris. Ovdje se nalazi
NC.GENICULATUM MEDIALE - relejni, subkortikalni akustički centar.

Podijeljeno je na:
- ventralni dio,
- dorzalni dio,
- medijalni dio.

Ventralni (parvocellularni) dio jedra - ima laminarnu građu. On zajedno sa temporalnim

operculumom ima tonotopsku usaglašenost. U ovaj dio jedra dolaze vlakna iz: unutrašnjeg uha,
kortijevog organa predominantno sa suprotne strane u sastavu lemniscus lateralisa kao i vlakna iz
Kortijevog organa iste strane. Vlakna koja stižu čine brachium colliculi inferior. Vlakna koja
odlaze grade radiatio acustica te odlaze do gyri temporales transversi.

Dorzalni dio jedra - dobija aferentna vlakna lateralnog tectuma tj. dubljih dijelova colliculi
superior. Ovaj dio jedra je povezan sa slušnim asocijativnim cortexom planum temporale i gyrus
temporalis superior. Medijalni dio jedra (magnocellularni) - dobija kolaterale iz gornjih kolikula,
lateralnog tegmentuma i medulle spinalis.

EPITALAMUS

Rostralno epitalamus se nastavlja u STRIA MEDULARIS, a kaudalno mu je granica pretektalni

dio mezencephalona. Najmanji dio diencephalona koji se nalazi na njegovom dorzokaudalnom
kraju, između desnog i lijevog talamusa. Epitalamus gradi zadnji dio krova i gornji dio zadnjeg
zida treće moždane komore.

U sastav epitalamusa ulaze:

1. Striae medullares,
2. Trigonum habenulae,
3. Habenulae,
4. Commisura hebenularum,
5. Corpus pineale.

50
Gornju od medijalne površine talamusa razdvaja stria medullaris talamica koja se pruža u vidu
bijele pruge od vrha odgovarajuće habenulae naprijed do gornjeg kraja odgovarajućeg prednjeg
kraka fornixa.
Trigonum habenulae - je malo trouglasto udubljenje na zadnjem unutrašnjem uglu gornje strane
talamusa postavljeno kranijalno u odnosu na colliculi superior, a medijalno u odnosu na pulvinar.
Od unutrašnjeg ugla trigonuma polazi habenula, koja se spaja sa habenulom suprotne strane te
gradi comisuru habenularum, a ona se pozadi nastavlja u epifizu. Ispod commisure habenularum
nalazi se commisura posterior.
Habenule su mala parna truglasta polja (trigonum habenullae), spojena poprečnom spojnicom,
commisura hebenularum. Na commisura hebenularum je pričvršćena epifiza. Habenule se
rostralno nastavljaju u stria medullaris.
HABENULE - izgrađuju neuroni grupisani u dva jedra, nc.habenularis medialis i nc.habenularis
lateralis.

SUBTALAMUS

Područje diencephalona koje se nalazi ventralno od talamusa, dorzalno od crure cerebri,

medijalno od capsulae interne i lateralno od hipotlamusa.

Kaudalno od subtalamusa je tegmentum mesencephalona, a rostralno subtalamus prelazi u

bazalni telencephalon i lateralni hipotalamus. U subtalamusu se nalaze sive mase tegmentuma
mezencefalona koje svojim rostralnim krajem prelaze u subtalamus:

1. NC.RUBER,
2. SUPSTANTIA NIGRA,
3. ZONA INCERTA.

Nc.ruber - je veliko motorno jedro važno za prenos impulsa iz moždane kore i malog mozga na
motoneurone prednjih rogova kičmene moždine. Rostralni dio nucleus rubera koji dopire u
subtalamus je neorubrum, izgrađen je od sitnih ćelija i to je nc.ruber parvocelularis.

Čitav nc.ruber prima aferentna vlakna iz motornih regija moždane kore (tr.corticobulbaris); iz
globus pallidus (tr.pallidorubralis). Aferentna vlakna iz nc.dentatusa završe u rostralnom dijelu, a
iz nc.emboliformisa u kaudalnom dijelu jedra (tr.cerebellorubralis). Eferentna vlakna iz
rostralnog dijela jedra idu neukrštena u sastav tractus tegmentalis centralis, a iz kaudalnog dijela
vlakna se ukrštaju i završe u medulli spinalis (tr.rubrospinalis) u retikularnoj formaciji
(tr.rubroreticularis) i u jedru n.facialisa.

51
Nucleus niger/ supstantia nigra - je motorno jedro čiji su neuroni dio extrapiramidnog sistema.

Supstantia nigra, izgrađena je od dvije zone: zona compacta i zona reticularis. Neuroni zone
compacte sadrze pigment melanin. Zona reticularis ima manje neurona, ali su to veliki neuroni.
Aferentna vlakna nucleus niger prima iz moždane kore, iz neostriatuma (nc.caudatus, putamen,
nc.acumbens septi), globus pallidus, nucleus subthalamicus iz mesencephali (colliculus
superior). Neuroni kaudalnog striatuma sintetiziraju GABA, a neuroni rostralnog striatuma i
medijalnog dijela globus palidusa sadrže supstancu P (strionigralna vlakna).

Eferentna vlakna iz nc.niger idu u striatum, thalamus, rectum i tegmentum mesencephali:

nigrostriatalna, nigrotalamička, nigrotektalna, nigrotegmentalna vlakna. Zona incerta -
produžetak retikularne formacije iz moždanog stabla.

Nc.subthalamicus - izgrađeno je od velikih neurona, sa razgranatim dendritima. Aksoni nekih

neurona daju kolaterale koje formiraju neuronske krugove unutar jedra. Nc.subthalamicus prima
aferentna vlakna iz motornog cortexa, globus pallidusa, thlamusa (nuclei intralaminares)
tegmentuma. Eferentna vlakna odlaze u globus pallidus, supstanciu nigru i nuclei reticulares.*

Ovdje se nalazi i nc.subtalamicus. Kroz subtalamus prolaze senzitivni putevi - lemniscus

medialis, tr.spinotalamicus, tr.trigeminotalamicus koji završe u talamusu. Putevi iz malog mozga
koji se djelimiČno prekidaju u nc.ruber po ulasku u subtalamus formiraju bijelu masu:
PRERUBRALNO POLJE ili polje H po Forellu i odlaze u nc.ventralis lateralis thalami.

Kroz ovo područje prolaze značajni motorni extrapiramidni putevi bazalnih ganglija. Vlakna
koja odlaze od globus pallidusa sadržana su u dva snopa; ansa lenticularis, fasciculus lenticularis.

Ansa lenticularis - vlakna ovog snopa polaze iz lateralnog dijela medijalnog segmentuma globus
pallidusa i ulaze u subtalamus u Forelovo H polje. Vlakna iz unutrašnjih dijelova medijalnog
segmenta globus pallidusa obrazuju – fasciculus lenticularis koji ulaze u Forelovo H2 polje. Oni
grade fasciculus thalamicus koji se pruža kroz F H1 polje i završi u nc.ventralis lateralis thalami.

52
25. CIRKUMVENTRIKULARNI ORGANI (CVO)

Kao što i sam naziv kaže, ovi organi se nalaze uz same ventrikule (moždane šupljine), a neki od
njih su i blisko povezani sa hipotalamusom. CVO su visoko vaskularizirane strukture koje
nemaju kvrno-moždanu barijeru, i iz tog razloga su važni za razmjenu supstanci između krvi i
mozga.

Imamo nekoliko CVO organa pa ćemo ih nabrojati:

- ORGANUM VASCULOSUM LAMINAE TERMINALIS, sadrži receptore za
angiotenzin II i atrijalni natriuretksi faktor, pa je evidentno da može uticati na balans vode i krvni
pritisak, te osmotske promjene u krvi
- ORGANUM SUBFORNICALE, nalazi se u nivou foramen interventriculare , ispred
columna fornicis, ista uloga kao u prethodnog
- ORGANUM SUBCOMISSURALE, smješten ventralno od comissura posterior uz
aqueductus Silvii
- CORPUS PINEALE S. EPIPHYSIS CEREBRI, sastavljena od astrocita i pinealocita,
sekretuje melatonin, input u ovu žlijezdu dolazi iz nc.suprachiasmatis koji osigurava informacije
o ciklusu dnevne svjetlosti
- AREA POSTREMA , se nalazi na dorzalnoj strani medullae oblongatae (centar za
povraćanje), prima input iz nc.paraventricularis i nekih susjednih regiona
- EMINENTIA MEDIANA I NEUROHYPOPHYSIS
- PLEXUS CHORIOIDEUS, nalazi se u temporalnom i centralnom dijelu lateralnog
ventrikula, u krovu trećeg ventrikula, i u četvrtom ventrikulu
- GRANULATIONES ARACHNOIDALES, prenose subarachnoidalnu tečnost u
krvotok.

53
26. TALAMUS, TALAMIČNA JEDRA I TALAMOKORTIKALNE
RELACIJE

Talamus je parna najveća siva masa diencephalona. Jajolikog je oblika i smješten je ispod
lateralnog ventrikula, u centromedijalnom dijelu hemisfere.
Lateralna strana odvojena od capsulae internae preko laminae medullaris externae i stratum
reticulare, a ventralno komunicira sa hipotalamusom i subtalamusom.
Dorzalnu vanjsku granicu čini stria terminalis sa v.thalamostriata povezane sa adhezio
interthalamica, a dorzalnu unutrašnju granicu čini stria medullaris thalami. Na vanjskoj strani
talamus je srastao sa dijelom corpus striatuma nazvanim lamina affixa, duž čije se unutrašnje
ivice pričvršćuje epitelijalni omotač plexus chorioideusa lateralnog ventrikula.
Prednji kraj talamusa je tuberculum anterius thalami (kojeg uzrokuju nc.anteriores) i sa
stražnje strane omeđuje otvor foramen interventriculare Monroi. Kaudalno se nalazi pulvinar
ispod kojeg je smješten metathalamus (corpora geniculata).
Na sagitalnom presjeku između hemisfera možemo vidjeti da je talamus odvojen od
hypotalamusa sa sulcus hypothalamicus.

HEIMER 441

Talamus, koji je smješten ispod lateralnog ventrikula je nuklearna masa jajolikog oblika koja je
podijeljena u više od 50 različitih jedara. Međutim, lamina medularis interna služi da
pojednostavi stvar u smislu da odvoji glavna talamična jedra u medijalnu grupu na jednoj i
ventrolateralnu grupu na drugoj strani. Prednji dio lamine medularis interne rascijepljen je u
dvije lamele, koje okružuju prednju grupu jedara.
Također su značajne grupe ćelija u lamini medularis interni koje se označavaju kao nuclei
intralaminares i jedno jedro, nucleus reticularis thalami koje okružuje ostatak talamusa slično
štitu, posebno na njegovoj lateralnoj strani.
Sva talamična jedra izuzev nucleus reticularis, karakterišu se projekcijama u cerebralni korteks, a
mnoga od njih se također projiciraju u striatum. Dok se osnovna ili glavna relejna jedra
projiciraju u jedno ili nekoliko dobro definisanih kortikalnih polja, mnoga intralaminarna jedra
projiciraju se difuzno u mnoge aree korteksa. Otud intralaminarna jedra i nucleus reticularis
thalami se ponekad označavaju kao difuzna ili nespecifična talamična jedra.

54
Glavna talamična jedra

PREDNJA NUKLEARNA GRUPA sastoji se od 3 jedra i prima značajan input iz mamilarnog

tijela. Povezana su sa gyrus cinguli na medijalnoj strani hemisphere i dio su Papezovog kruga.
nc. anteriores se sastoje od 3 jedra:
- nc. anteroventralis
- nc. anterodorsalis
- nc. Anteromedialis

MEDIJALNA NUKLEARNA GRUPA. Glavno jedro u ovoj grupi je nucleus mediodorsalis,

povezano je vrlo precizno sa većinom dijelova frontalnog lobusa, tj prefrontalnim korteksom
uključujući orbitofrontalni korteks. Prima input iz drugih dijelova talamusa i iz raznih
subkortikalnih struktura uključujući amigdaloidno tijelo, dijelova bazalnih ganglija i retikularne
formacije mezencefalona, a značajno je za funkcije memorije. Sastoji se od 3 dijela:
magnocelularni, parvocelularni i intralaminarni.

VENTROLATERALNA NUKLEARNA GRUPA. Sastoji se od 3 jedra:

 nucleus ventralis posterior- talamično relejno jedro za somatosenzitivni input u
cerebralni korteks, dijeli se na nc. Posterolateralis i nc. Posteromedialis.
 nuclei ventrales laterales i
 nuclei ventrales anteriores – koja su opisana kao relejna jedra u cerebelarnim
krugovima i krugovima bazalnih ganglija do motornih i premotornih kortikalnih area

STRAŽNJA GRUPA. U ovu grupu spadaju nucleus posterior lateralis i veliki pulvinar
thalami. Ova jedra su uzajamno povezana sa širokim područjima u parijetalnom, okcipitalnom i
temporalnom korteksu, a primaju značajan input također iz colliculus superior i pretektuma.

NC.INTRALAMINARES nalaze se u lamini medullaris interni , najveće jedro iz ove grupe je

nc.centromedianus. Zanimljivo je da ovo jedro difuzno šalje vlakna u sve areae kortkesa
direktno ili preko drugih talamičkih jedara, dok ostala talamička jedra šalju ciljano u jedan dio.

NC.RETICULARES predstavljaju nastavak retikularne formacije mezencefalona i zonae

incertae subtalamusa, ovo jedro okružuje talamus poput štita, jedino je jedro koje se ne
projektuje u korteks.

Talamokortikalne relacije. Iz opisa talamičnih jedara vidimo njihove veze sa korteksom i

uticajem u motorici i prenosu senzibilnih signala.

55
27. TELENCEPHALON (morfologija i sastavni dijelovi)

Telencephalon ili veliki mozak je dio cerebruma koji se razvija iz embrionalnog prozencefalona.
On leži u osteofibroznoj loži, odvojen pomoću tentorium cerebelli od malog mozga.
Duboka uzdužna pukotina fissura longitudinalis cerebri s. fissura interhemisphaerica nepotpuno
dijeli mozak na dvije polutke ili hemisfere.
Hemisphera cerebri (POSEBNO PITANJE) Hemisfere su međusobno spojene komisuralnim
vlaknima, od kojih je najveće žuljevito tijelo ili corpus callosum s. comissura cerebri magna,
koja leži na dnu fissurae longitudinalis cerebri.
Kod definitivno razvijenog mozga na svakoj hemisferi možemo razlikovati:
- facies superolateralis s. convexa
- facies medialis
- facies inferior s. basis cerebri.

Strane hemisfera su odvojene međusobno pomoću ivica:

- margo superior s.superomedialis

- margo inferiror s.inferolateralis
- margo medialis s.inferomedialis.

Hemisferu izgrađuje 5 rježnjeva ili lobusa koji se prema odgovarajućim dijelovima lobanje
nazivaju:

- lobus frontalis
- lobus temporalis
- lobus parietalis
- lobus occipitalis
- insula (skrivena ispod temporalnog, frontalnog i parijetalnog rježnja.

Dijelovi ovih lobusa koji skrivaju insulu nazivaju se operculumi, pa imamo operculum frontalis,
operculum temporalis i operculum parietalis.

Lobusi su međusobno odijeljeni odgovarajućim brazdama.

Frontalni i parijetalni su odvojeni sa sulcus centralis Rolandi. Parijetalni i okcipitalni su odvojeni

pomoću sulcus occipitolateralis. Okcipitalni i temporalni su međusobno odijeljeni sa nastavkom
prethodnog sulcusa nazvanim sulcus occipitalis transversus. Temporalni lobus leži ispod
parijetalnog i frontalnog lobusa i od njih je odvojen sa sulcus lateralis Silvii.

Hemisfere imaju i svoje polove, a to su naprijed polus frontalis, nazad polus occipitalis i
lateralno polus temporalis.

56
VELIKI MOZAK JE IZRAĐEN IZ SIVE I BIJELE MASE.

Sivu masu čine cortex cerebri i subkortikalne sive mase (corpus striatum, claustrum,corpus
amigdaloideum i substantia innominata). U kori velikog mozga se nalaze motorni, senzitivni i
senzorički centri.

PRIMARNI MOTORNI CENTAR koji nadzire voljne kontrakcije poprečno-prugastih mišića

tijela se nalazi u kori gyrus praecentralis. Kora frontalnog rježnja ispred precentralne vijuge
spada u koordinacione zone.
PRIMARNI SENZITIVNI CENTAR je u kori gyrus postcentralis.
PRIMARNI OPTIČKI CENTAR je u area striata koja obuhvata sulcus calcarinus i gyrus
lingualis.
PRIMARNI AUDITIVNI CENTAR se nalazi u gyrus temporalis superior. PRIMARNI
OLFATIVNI CENTAR je u gyrus limbicus.
PRIMARNI GUSTATIVNI CENTAR je u prednje-donjem kraju parahipokampalne vijuge,
odnosno u dijelu iza uncusa.
Kora primarnog senzitivnog, optičkog, auditivnog centra je sekundarni i tercijerni centar nazvan
asocijativne zone kore.

Bijela masa velikog mozga su mnogobrojni aferentni i eferentni putevi koji ulaze i izlate iz
velikog mozga, a oni obrazuju zrakastu krunu corona radiata i 3 čahure capsula interna, externa i
extrema.

57
28. FACIES SUPEROLATERALIS CEREBRI

Ova strana slijedi konkavitet calvariae. Na njoj se vide sva četiri rježnja, a na dnu fossae cerebri
lateralis i peti režanj insula.

1. LOBUS FRONTALIS (čeoni rježanj) obuhvata dio hemisfere od frontalnog pola do

Rolandove brazde sulcus centralis. Na vanjskoj strani čeonog rježnja su sljedeće brazde i vijuge:
paralelno sa sulcus centralis i ispred njega je sulcus praecentralis. Ova dva sulcusa omeđuju
vijugu gyrus praecentralis. Ispred precentralne brazde paralelno sa gornjim rubom hemisfere su
sulcus frontalis superior i sulcus frontalis inferior. Ove dvije brazde zajedno sa sulcus lateralis
cerebri omeđuju sljedeće vijuge: gyrus frontalis superior, medius et inferior. Gyrus frontalis
inferior je pomoću krakova prednje grane Sylviusovog žlijeba (ramus anterior i ramus
ascendens) podijeljen na 3 dijela : pars orbitalis, pars triangularis i pars opercularis.

2. LOBUS PARIETALIS (tjemeni rježanj) prostire se od sulcus centralis do sulcus

parietooccipitalis. Na njegovoj spoljnjoj strani paralelno i iza sulcus centralisa je sulcus
postcentralis. Ove dvije brazde omeđuju gyrus postcentralis. Od sredine postcentralne brazde do
sulcus occipitoparietalis, nalazi se brazda sulcus intraparietalis koja je paralelna sa sulcus
lateralis. Ovaj brazda odjeljuje lobulus parietalis superior od lobulus parietalis inferior. Lobulus
parietalis inferior sačinjavaju gyrus marginalis s.circumflexus i gyrus angularis.

3. LOBUS TEMPORALIS (sljepoočni rježanj) odvojen je prema gore od ostalih lobusa sa

sulcus lateralis cerebri, a od okcipitalnog lobusa odvojen sa sulcus occipitalis transversus. Ovdje
imamo 3 gyrusa : gyrus temporalis superior, medius et inferior. Ova 3 gyrusa su odijeljena
pomoću 2 brazde i to: sulcus temporalis superior i sulcus temporalis inferior. Gyrus temporalis
superior leži ispod Sylviusove brazde,a na površini se uočavaju poprečne brazde gyri temporales
transversi.

4. LOBUS OCCIPITALIS (potiljačni rježanj) zauzima stražnji dio hemisfere. Odvojen je

od parijetalnog i temporalnog rježnja preko sulcus parietooccipitalis i sulcus occipitalis
transversus. Na rježnju primjećujemo manje vijuge (gyri occipitales lateraes, ima ih 3) koji su
međusobno odvojeni sa sulci occipitales laterales (imamo 2 sulcusa).

5. INSULA (Reilovo ostrvce) je skriveni rježanj spoljnje strane hemisfere. Skriven je spod
dijelova temporalnog, parijetalnog i frontalnog lobusa. Ti dijelovi se označavaju kao operkulumi,
pa imamo: operculum frontale, operculum parietale i operculum temporale. Insula leži na dnu
sulcus lateralis cerebri Sylvii, a okružena je sa sulcus circularis. Insula je oblika pravouglog
trougla. Nadolje upravljeni vrh insulae naziva se limen insulae. Njega sačinjava ugao spoljne
olfaktivne pruge (stria olfactoria lateralis), koja odvaja insulu od substantiae perforatae anterior.
Od limen insulae polaze nagore žlijebovi koji dijele insulu na 5-9 vijuga. Zadnja vijuga je obično
duža i naziva se gyrus longus insulae, dok su prednje kraće (gyri breves insulae).

58
29. FACIES MEDIALIS ET BASALIS CEREBRI

1. FACIES MEDIALIS CEREBRI

Unutrašnja strana hemisfere je podijeljena na 3 pojasa:
- periferni pojas
- srednji pojas i
- središnji pojas.

Granični žljebovi između prva 2 pojasa su: sulcus cinguli, sulcus subparietalis i sulcus
collateralis.
Granični žljebovi između druga 2 pojasa su: sulcus corporis callosi i sulcus hippocampi.
Granični interlobarni žljebovi prave granicu između lobusa i tu ubrajamo:
- sulcus centralis (između parijetalnog i frontalnog lobusa)
- sulcus parietooccipitalis (između parijetalnog i okcipitalnog, završava iza splenium
corporis callosi)
- sulcus calcarinus (odvaja cuneus od gyrus lingualis).

a) PERIFERNI POJAS sačinjavaju sljedeće vijuge:

- gyrus frontalis superior
- lobulus paracentralis
- praecuneus i
- cuneus.

Gyrus frontalis se nalazi najviše naprijed. Prema dole ga od srednjeg pojasa odvaja sulcus
cinguli, a prema nazad se nalazi produžetak sulcus praecentralis, koji ga odvaja od lobulus
paracentralis.
Lobulus praecentralis predstavlja spojničnu vijugu koja na unutrašnjoj strani hemisfere vezuje
gornje krajeve gyrus postcentralis i gyrus praecentralis. Lobulus praecentralis leži iza gyrus
frontalis superior, ispred praecuneusa, a iznad gyrus cinguli. Ograničen je pozadi sa pars
marginalis sulci cinguli, a odozdo sa pars subfrontalis sulci cinguli.
Praecuneus leži između lobulus paracentralis i cuneusa, a iznad gyrus cinguli. Prednja granica
mu je pars marginalis sulcus cinguli, a zadnja sulcus parietooccipitalis, a odozdo sulcus
subparietalis.
Cuneus se nalazi između praecuneusa (naprijed) i gyrus cinguli. Cuneus je odozdo ograničen sa
sulcus calcarinus, koji ga odvaja od gyrus lingualis, odozgo sa sulcus parietooccipitalis.

b) SREDNJI POJAS (pars fornicata palli) se sastoji od 2 velike vijuge: gyrus fornicatus s.
limbicus i gyrus intralimbicus.

59
Gyrus limbicus se sastoji iz:
- gyrus cinguli
- isthmus gyri fornicati (cinguli)
- gyrus hippocampi s. parahippocampalis.

Gyrus cinguli okružuje corpus callosum od kojeg je odvojen sa sulcus corporis callosi i dijelom
gyrus intralimbicusa. Svojom donjom ivicom gyrus se pruža do area subcallosa s.parolfactoria.
Isthmus gyri fornicati (cinguli) se nazad nastavlja na gyrus cinguli i vezuje ga sa gyrus
hippocampi.
Gyrus hippocampi pripada temporalnog rogu. Na svome prednjem kraju povijen je gore i nazad
u kukasti zavijutak nazvan uncus gyri hippocampi. Tjeme zavijutka se naziva subiculum. Ovaj
gyrus se produžuje i unazad preko gyrus lingualis sa kojim gradi gyrus occipitotemporalis
medialis.
Gyrus intralimbicus se sastoji od:
- gyrus subcallosus s. gyrus paraterminalis
- induseum griseum s. stratum griseum corporis callosi
- gyrus fasciolaris s. fasciola cinerea
- gyrus dentatus s. fascia dentata
- tractus s. limbus Giacomini.

Gyrus suballosus leži ispred rostrum et lamina corporis callosi, a pozadi od areae subcallosae.
Od areae subcallosae je odijeljen sa sulcus parolfactorius s. paraterminalis posterior). Ovaj gyrus
se prema dole nastavlja u gyrus diagonalis, koji je unutrašnja ivična granica substantia perforatae
anterior. Nagore se produžuje u indusem griseum.
Induseum griseum pokriva gornju površinu corpus callosuma. Čine ga striae longitudinales et
mediales koje se pružaju od gyrus subcallosus do gyrus fasciolaris.
Gyrus fasciolaris se pruža ispod splenium corporis callosi. Leži ispred prednje ivice isthmus
gyri fornicati, od kojeg je odvojen sa sulcus hippocampi.
Gyrus dentatus leži između fimbria fornicis i sulcus hippocampi.
Tractus s. limbus Giacomini se pruža od prednjeg gyrus dentatus prema nagore i unazad,
medijalnom stranom uncus gyri hippocampi i gubi se u njegovoj gornjoj ivici.

c) SREDIŠNJI POJAS obuhvaćen je konkavitetom pojasa (pars fornicata palli), odgovara

elipsastoj površini oivičenoj međusferičnim komisurama (corpus callosum i fornix), duž koje su
obe hemisfere srasle sa diencefalonom u visini njihovih bazalnih ganglija. Dio koji
odvaja interhemisferične komisure od bazalnih ganglija ulazi u sastav unutrašnjeg zida bočne
komore. On je udubljen u sulcus chorioideus. Dno sulcusa je potisnuto prema plexus chorioideus
ventriculi lateralis. Perifernu usnu ovog žlijeba grade fornix i fimbria svojom spoljnom ivicom
(taenia fornicis, taenia fimbriae), a njegovu centralnu medijalnu usnu gradi ivica corpus
striatuma (taenia chorioidea).

60
2. FACIES BASALIS S. INFERIOR CEREBRI
Na donjoj strani hemisfere su odvojene sa određenim dijelom fissura interhemisphaerica, dok su
u srednjem dijelu odvojene diencefalonom i mezencefalonom, od kojih ih odvaja fissura
telodiencephalica s. fissura transversa cerebri Bichat.
Bazalnu stranu hemisfere sačinjavaju frontalni temporalni i okcipitalni lobus, a međusobno su
odvojeni sljedećim žljebovima:
-vallecula cerebri lateralis Sylvii, (dijeli donju stranu frontalnog od temporalnog lobusa)
-impressio petrosa (označava mjesto granice okcipitalnog i temporalnog lobusa).

a) LOBUS FRONTALIS

Na donjoj ili orbitalnoj srani frontalnog rježnja vide se žljebovi sulcus olfactorius i sulci
orbitales. Sulcus olfactorius je žlijeb u kojem se nalaze dijelovi rinencefalona (bulbus, tractus
trigonum i tuberculum olfactorium). Ovaj žlijeb je upravljen sagitalno. Sluci
orbitales raspoređeni su lateralno od olfaktvnog žlijeba, u vidu slova H. Vijuge koje
ovdje imamo su gyrus rectus i gyri orbitales. Gyrus rectus se nalazi između unutrašnje ivice
hemisfere i sulcus olfactorius. Gyri orbitales se nalaze lateralno do gyrus rectus.
b) LOBUS TEMPORALIS I LOBUS OCCIPITALIS
Donje strane oba ova lobusa su nejasno odijeljene, na njima nalazimo 2 sagitalno upravljena
žlijeba : sulcus temporalis inferior i sulcus collateralis. Prvi je približno paralelan sa unutrašnjom
ivicom hemisfere i nalazi se lateralno od drugog, dok se drugi pruža od temporalnog pola do
mjesta u blizini okcipitalnog pola.
Duž donje strane imamo 3 sagitalno upravljene vijuge:
- gyrus temporalis inferior
- gyrus occipitotemporalis lateralis s.fusiformis
- gyrus occipitotemporalis medialis.

Gyrus temporalis inferior se nalazi lateralno od sulcus temporalis inferior. Gyrus

occipitotemporalis lateralis se pruža između 2 pomenuta sulcusa. Gyrus occipitotemporalis
medialis se nalazi medijalno od sulcus collateralis, na granici između donje i unutrašnje površine
hemisfere. On se dijeli na 2 dijela :prednji i zadnji. Prednji dio medijalne okcipitotemporalne
vijuge čini gyrus hippocampi, dok je zadnji dio gyrus lingualis.
Na donjoj strani mozga nalazi se i rinencefalon koji je opisan sa olfaktivnim sistemom.

61
30. VENTRICULUS LATERALIS - BOČNA MOŽDANA KOMORA

Bočna moždana komora je centralna šupljina velikog mozga. Ona je preko Monroovog otvora
povezana sa trećom moždanom komorom. Ima potkovičast oblik. Svojim nadole upravljenim
konkavitetom obuhvata nc.caudatus i thalamus. Kao i sve šupljine u CNS-u, i ova je ispunjena
cerebrospinalnom tečnošću.
Sastavni dijelovi ventriculus lateralis su:
• cornu anterius s.frontale
• pars centralis
• cornu inferior s.temporale
• cornu posterior s.occipitale

CORNU ANTERIUS S. FRONTALE je slijepo zatvoren prednji kraj bočne komore. Leži
ispred Monroovog otvora i talamusa. Pravac pružanja mu je naprijed, lateralno i gore. Gornji i
prednji zid, te dio donjeg zida mu gradi genu corporis callosi. Donji zid formira caput nuclei
caudati. Medijalni zid gradi septum pelucidum i dio columnae fornicis. Iza Monroovog otvora
prednji rog bez jasne granice nastavlja u pars centralis.
PARS CENTRALIS, središnji ili parijetalni dio smješten je iznad caput nuclei caudati i
thalamusa. Svojim prednjim krajem produžuje se u frontalni rog, stražnjim krajem u okcipitalni,
dok se prema dole nastavlja u temporalni rog.
Gornji zid ili krov mu čini corpus callosum svojom donjom stranom. Donji zid formiraju
lateralno caput nuclei caudati, a medijalni gornja strana talamus, između kojih granicu čini stria
terminalis, v.thalamostriata i dio corpus fornicis.
Medijalni zid mu čini sprijeda septum pelucidum, a straga columna fornicis. Lateralni rub
središnjeg dijela predstavlja mjesto spajanja corpus callosuma i caput nuclei caudati.
CORNU POSTERIUS S.OCCIPITALIS je dosta varijabilan, a ponekad uopšte ne postoji.
Manji je od ostalih dijelova komore. Upravljen je horizontalno i natrag, prema okcipitalnom polu
hemisfere. Izgrađuju ga unutrašnji i spoljašnji zid koji se spajaju na gornjem
i donjem rubu roga. Spoljašnji zid formiraju tri sloja : tapetum-lučna vlakna, potiču od
splenium corporis callosi, radiatio optica- vlakna optičkog puta i fasciculus longitudinalis
inferior.
Unutrašnji zid pokazuje sjedeća 2 ispupčenja:
• bulbus cornus posterioris s.occipitalis čiji je reljef prouzrokovan vlaknima forceps maior
corporis callosi
• calcar avis prouzrokovan sa sulcus calcarinus
CORNU INFERIUS S. TEMPORALE leži u blizini amigdaloidnog kompleksa. Njegov gornji
zid gradi cauda nuclei caudati. Na donjem zidu postoje 2 izbočenja : prednje i stražnje. Prednje
izbočenje je eminentia collateralis, a stražnje trigonum collaterale. Medijalni zid formira
hippocampus s.pes hippocampi, fimbria hippocampi i sulcus chorioideus. Lateralni zid
temoralnog roga grade vlakna tapetuma i radiatio optica.

62
Za pars centralis i cornu inferius karakteristično je prisustvo horioidnog spleta (plexus
chorioideus). To je bogato vaskularizirani ependim čiji donji razvijeni dio ima oblik klupka i
naziva se glomus chorioideum, a smješten je u donjem dijelu pars centralis bočne komore.
Plexus chorioideus gradi duplikatura piae mater sa svojim horioidnim krvnim spletom koji se
uvlači u šupljinu komore cijelom dužinom sulcus chorioideusa. Plexus svojim bogatim krvnim
spletom učestvuje u stvaranju cerebrospinalne tečnosti.

31. BAZALNE GANGLIJE (komponente)

Termin bazalne ganglije označava velike nuklearne mase u bazalnom telencefalonu. Veze
bazalnih ganglija su dobro razjašnjene u posljednje 2 decenije.

Bazalne ganglije su najbolje poznate zbog njihove motorne funkcije, uključene su u provođenje i
kontrolu pokreta, zbog svoje povezanosti sa korteksom. Bazalne ganglije su još u važnoj vezi sa
2 sistema i to: nc.basalis Meynerti i produženi amigdale.

Bazalnim ganglijama pripadaju:

• corpus striatum
• claustrum
• nc.accumbens septi (u Šećerovu spomenut), blizu septuma
• substantia nigra i nc.subthalamicus (zbog svoje motorne funkcije ih uključujemo ovdje)
• thalamus i corpus amgidaloideum (anatomi ih uključuju , dok kliničari ne uključuju u
bazalne ganglije jer nemaju motornu funkciju, osim manjeg dijela talamusa)

Glavna komponenta je naravno corpus striatum. On je capsulom internom podijeljen na 2

dijela: nc.caudatus (unutrašnje) i nc.lentiformis(vanjsko) jedro.

Nc. lentiformis se sastoji od 2 dijela: globus palidus i putamen. Putamen je siva masa smještena
lateralno od globus palidus, a između njih se nalazi lamina medullaris lateralis. Globus palidus je
preko laminae medullaris medialis podijeljen na nc. medialis i lateralis.

Nc. caudatus je jedro oblika potkovice u čijem konkavitetu je smješten thalamus. Ima 3 dijela:
caput, corpus i cauda. Cijelom svojom dužinom je u odnosu sa bočnom moždanom komorom.

Nc. caudatus i nc. lentiformis su međusobno povezani kratkim mostićima, i glavna su meta za
aference iz kortikalnih i subkortikalnih struktura. Globus palidus i substantia nigra su glavne
autput strukture bazalnih ganglija.

Nc. caudatus i globus palidus su na ventralnoj strani pokriveni orbitofrontalnim korteksom. Širok
kontinuitet koji postoji između njih naziva se fundus striati, a uključuje i nc.accumbens.

63
Substantia nigra sadrži ćelije koje sintetiziraju neuromelanin i projicira se u dorzalni striatum
gdje je dopamin glavni neurotransmiter. Iz dorzalnog striatuma projekcije idu u ventralni
striatum, amigdale i cerebralni korteks preko dopaminergičkih ćelija. Degeneracija
dopaminergičkih ćelija substantiae nigrae je patološki znak Parkinsonove bolesti. Alzeheimerova
bolest se karakteriše degeneracijom ćelija koje posjeduju neuromelanin.

Nc. subthalamicus utiče na motorne aktivnosti kroz svoje projekcije u globus palidus i
substantia nigra. Prima direktan input iz motornih regiona cerebralnog korteksa. Lezija ovog
jedra dovodi do hemibalizma (poremećaj kretnji kojeg karakteriziraju nevoljne, eksplozivne,
snažne kretnje proksimalnih dijelova udova).

CLAUSTRUM

Subkortikalna siva masa koja se nalazi između capsulae externe i capsulae extreme (ispod kore
insulae). Postavljena je u sagitalnoj ravni i pruža se od prednje ivice genu corporis callosi a
pozadi dopire do zadnje ivice corpora mamillaria.

Claustrum je smješten između putamena medijalno, a kore insulae lateralno. Od putamena ga

odvaja capsula externa, a od inzulae capsula extrema. Asocijativnim vlaknima fasciculus
unicatusa claustruma je povezan sa amigdaloidnim komplexom.

NC.ACCUMBENS SEPTI

Nalazi se neposredno uz bazalni dio septalnog podrućja. To je po svojoj funkciji struktura srodna
corpus striatumu (prisustvo transmitera - GABA, dopamin, acetilholin).

Predstavlja jedan od najvažnijih centara u kojem se vrši integracija i koordinacija

extrapiramidnog i limbičkog sistema.

Dobija afernce iz:

1. Telencephalona - frontalni i temporalni režanj,
2. Talamusa - iz nespecifičnih jedara,
3. Supstantia nigra (dopaminergički dio).
Eference idu u:
a) Globus pallidus,
b) Hipotalamus,
c) Mesencephalon (supstantia nigra i paranigralana dopaminergićka jedra),
d) Limbička jedra talamusa.

Nc.acumbens septi sa kaudalnim dijelom supstantiae perforatae anterior i tuberculum

olfactorium pripada pripada olfaktivnom sistemu i pripada ventralnom striatumu. (Dorzalni
striatum pripada motornom i somatosenzitivnom sistemu).

64
CORPUS AMIGDALOIDEUM

Ova subkortikalna siva masa funkcionalno pripada olfaktivnom i limbičkom sistemu. Zbog
veličine i složene građe čini amigdaloidni komplex jedara. Nalazi se ispod uncusa
parahipocampalisa. Prednji kraj odgovara spoju supstantiae perforate anterior sa korom uncusa, a
zadnji kraj vrhu repa nc.caudatusa.

Pruža se ispod ventralne strane nc.lentiformisa od kojeg ga odvajaju, idući odozgo nadole:
- ansa lenticularis,
- supstantia inominata,
- vlakna pedunculli thalami inferior.

Ima dva osnovna dijela:

1. Kortikomedijalni - olfaktivni complex,
2. Bazolateralni - limbićki system.

Corpus amigdaloideum predstavlja - sekundarni olfaktivni centar. Ono je vezano sa primarnim

olfaktivnim centrom (supstantia perforata anterior) pomoću asocijativnog olfaktivnog puta
(tractus olfactoamygdalaris), sadržanog u granićnoj polukružnoj pruzi (stria terminalis).

SUPSTANTIA INOMINATA

Tanki i mrežasti sloj sive mase ispod ventralne površine nc.lentiformisa sa kojom je paralelan, a
iznad corpus amygdaloideuma. Od ovih jedara je odvajaju; ansa lenticularis i pedunculli thalami
inferior, oba ova puta su spojena u diencephalonu ispod zona incertia u - ansa cruralis.

Naprijed se pruža do zadnje ivice supstantiae perforate anterior, spolja do granice između globus
pallidusa i putamena, a unutra cijelom širinom donje strane nc.lentiformisa kroz tuber cinereum
do središnje sive mase 3 komore.

Nc.SUBTALAMICUS

Leži u kaudalnom dijelu subtalamusa. Smješteno na medijalnoj strani capsulae interae na granici
diencephalona i mesencephalona gdje ga djelimićno pokriva supstantia nigra. To je kljućna stvar
u krugu bazalnih ganglija. Utiće na motorne aktivnosti kroz svoje projekcije u globus pallidus i
supstantiu nigru.

Aference prima iz - nc.peduncullopontinus. Eference idu u - supstantiu nigru.

Poremećaj - nevoljni, snažni, iznenadni i brzi pokreti tj., kretnje na suprotnim stranama tijela.

Nucleus subtalamicus prima eferentna vlakna iz; motornog kortexa, globus pallidusa, talamusa
(nuclei intralaminare), tegmentuma. Eferentna vlakna odlaze u; globus pallidus, supstantiu nigru
i nuclei reticulares.

65
VEZE BAZALNIH GANGLIJA

Aferntni dio bazalnih ganglija je striatni, koji prima impulse iz moždane kore, talamusa i
supstantiae nigre. Eferentni dio bazalnih ganglija je putamen - globus pallidus.

Bazalne ganglije funkcionišu preko dva kruga:

a. DIREKTNOG,
b. INDIREKTNOG.

Direktni put se projektuje iz striatuma direktno u unutrašnji segmentum globus pallidusa i

supstantiu nigru, a potom iz globus pallidusa u thalamus.
Iz globus pallidusa ove veze se pružaju u dva velika snopa:
- ansa lenticularis,
- fasciculus lenticularis.
i oni se prije ulaska u talamus spajaju u fasciculus thalamicus.
Indirektni put - vodi iz striatuma za globus, a iz njega za nc.subthlamicus. Iz nc.subthalamicuaa
idu veze ili u talamus ili nazad u globus pallidus

VEZE BAZALNIH GANGLIJA I EXTRAPIRAMIDNI SISTEM (EPS)

Bazalne ganglije često se poistovjećuju sa pojmom extrapiramidni sistem. EPS predstavlja više
funkcionalnu nego anatomsku cjelinu. EPS obuhvata tri segmentalana nivoa u koje su ukljućeni
extrapiramidni dijelovi moždane kore, striatuma i talamusa, koje je opet povezan sa
subtalamuson, te sa nc.ruber i retikularno formacijom.

Funkcionalni segmentalni nivoi EPS-a su;

a. kortikalni,
b. striatni (bazalne ganglije),
c. tegmentalni (mezencefalon).

EPS u širem smislu obuhvata sljedeće strukture; motorni, premotorni, extrapiramidni kortex,
striatum, talamus, subtalamus, supstantiu nigru, nc.ruber, retikularnu formaciju, vestibularna
jedra i sve "izlazne puteve" tih struktura što zavrsavaju u kičmenoj moždini (tr.rubrospinalis,
tr.rubroretikularis, tr.reticulospinalis, tr.tectospinalis, tr.vestibulospinalis, tr.olivospinalis).

Veze striatuma, kao i veze cjelokupnog extrapiramidnog sistema mogu se prikazati pomoću
neuronskih krugova. Prema Nieuwehuysu (1978) razlikuju se glavni neuronski krug i nekoliko
dodatnih neuronskih krugova.

66
Glavni neuronski krug funkcioniše na relaciji: CORTEX - STRIATUM - GLOBUS
PALLIDUS - THALAMUS - CORTEX. Striatum prima aference iz motornog cortexa (are 4
Brodman), premotornog cortexa (area 6 i 3) i asocijativnog frontalnog cortexa (area 9 i 11). To
su tr.cortico-strialis radiationis corporis striati. Ova vlakna zatim odlaze u globus pallidus kao
striopalidalna, pa onda u talamus. Jedan dio vlakna polazi iz palliduma kao anasa lenticularis, a
drugi dio kao fasciculus lenticularis, čijim spajanjem nastaje fasciculus thalamicus. To su palido-
talamićka vlakna koja završe u nc.ventralis anterolateralis i nc.ventralis intermedius. Iz ovih
jedara odlaze aference za motorni kortex, time se krug zatvara.

Ostale puteve autor opisuje kao dodatne.

Prvi akcesorni krug striatuma je: STRIATUM - GLOBUS PALLIDUS - THALAMUS -

STRIATUM. Od talamićkog fasciculusa prije njegovog ulaska u ventralna talmićka jedra
odvajaju se vlakna koja idu u nc.centromedianus, odakle se rađaju aference koje idu nazad u
striatum.

Drugi akcesorni krug je: GLOBUS PALLIDUS - NC.SUBTHALAMICUS - GLOBUS

PALLIDUS. Preko njega su globus pallidus i subtalamičko jedro reciproćno povezani.

Treći akcesorni krug obuhvata: STRIATUM - SUPSTANTIA NIGRA - STRIATUM. Ovdje

vlakna iz neistriatuma i preko palliduma silaze do supstantiae nigre. Ovi neuroni sistetišu GABA
neurotransmiter. Inhibitorno djeluju na dopaminergička nigrostrijalna vlakna koja šalje
supstantia nigra (tr.nigrostrialis). Ostećenja nigrostiatalnih vlakana dovodi do morbus Parkinson.

Osim neuronskih krugova, u funkcionisanju EPS-a učestvuju input i output sistemi.

Ulazne (input) sisteme čine: Vlakana koja dolaze iz retikularne formacije i preko talamusa idu u
striatum, vlakna iz cerebelluma i vlakna iz nuclei raphe mesencephalona. Najvažniji izlazni
sistem formiraju vlakna koja silaze iz motornog kortexa u sastav piramidnog trakta, koji
predstavlja nastavak glavnog neuronskog kruga striatuma sa završetkom u motornom kortexu.
Ostali izlazni putevi završavaju u talamusu, subtalamičkom jedru, u nc.ruber i u retikularnoj
formaciji. U izlazna vlakna spadaju pallidohabenularna vlakna preko kojih je EPS povezan sa
limbičkim sistemom.
Osobito značajni su izlazni sistemi sustantiae nigre koji obuhvataju; nigrotalamićka,
nigrotektalna i nigroretikularna vlakna. Preko nigroretikularnih vlakana, substantia nigra formira
nigrospinalne aference.
One dospijevaju u kičmenu mozdinu na dva načina:
a) Preko tektuma - tr.tectospinalis,
b) Preko retikularne formacije - tr.reticulospinalis

67
32. SUBKORTIKALNE STRUKTURE TELENCEFALONA

Ovdje spadaju i siva i bijela masa telencefalona.

SIVA MASA telencefalona je izgrađena od korteksa i subkortikalnih masa. U subkortikalne

sive mase ubrajamo:
1. CORPUS STRIATUM
2. CLAUSTRUM
3. NUCLEUS AMYGDALE S. CORPUS AMIGDALOIDEUM
4. SUBSTANTIA INNOMINATA

CORPUS STRIATUM je , kao što smo već naveli, podijeljen na 2 dijela : nc.caudatus
(unutrašnji) i nc.lentiformis (vanjski) dio.
NC.LENTIFORMIS se dijeli na globus palidus i putamen. Naprijed su nc. lentiformis i
caudatus povezani mostićima sive supstance, a nazad su spojeni mostićem sive mase koji se
naziva pedunculus nc.lentiformis. Nazad se nc.lentiformis pruža do pars sublentiformis capsulae
internae. Prema unutra je nc.lentiformis (sočivasto jedro) ograničen sa genu capsulae internae,
dok je vanjska granica capsula externa koja ga odvaja od claustruma. Dole opisujemo bijelu
masu čeonog rježnja, substantia perforata anterior, ansa lenticularis, substantia innominata i
nc.amigdale, a prema gore je sočivasto jedro odijeljeno od nc.caudatus pomoću crus anterius
capsulae internae. Globus palidus i putamen su međusobno odijeljeni preko laminae medullaris
externae, a lamina medullaris interna dijeli globus palidus na nc.medialis i nc.lateralis.
NC.CAUDATUS se dijeli na : cauda, corpus et caput (poredano od nazad prema naprijed).
Pruža se od substantia perforata anterior, zavija naprijed i gore, zatim ide nazad sve do corpus
amigdaloideum sadržanog u uncus gyri hippocampi. Ovo jedro čini pod bočne moždane
komore, a dijelom se nalazi ispod corpus callosuma. Dole mu je capsula interna, medijalno je
stria terminalis (tr.olfactoamygdalaris) sa v.terminalis koja ga odvaja od talamusa, lateralno
capsula interna sa centrum semiovale.
CLAUSTRUM je postavljen između kore insulae i putamena. Od putamena ga odvaja capsula
externa, a od kore insulae capsula extrema.
CORPUS AMYGDALE (bademasto jedro) gradi siva masa sadržana u uncus gyri hippocampi.
Prednji kraj odgovara supstantia perforata anterior ,a zadnji kraj repu nc.caudatus. Od ventralne
strane nc.lentiformis ga odvaja ansa lenticularis, substantia innominata i
pedunculus thalami inferior. Ovo jedro predstavlja sekundarni olfaktivni centar.
SUBSTANTIA INNOMINATA je tanki mrežasti, horizontalni sloj sive mase koji leži ispod
ventralne površine nc.lentiformis , a iznad nc.amygdale.

68
BIJELU MASU telencefalona čine:

- CENTRUM SEMIOVALE
- CAPSULA EXTREMA
- CAPSULA EXTERNA
- CAPSULA INTERNA

CENTRUM SEMIOVALE je središnja bijela masa koja ispunjava unutrašnjost hemisfere,

gradeći dio između kore i ventriculus lateralis, izuzev dijelova koje grade 3 kapsule. Središnja
bijela masa je sastavljena iz: projekcionih, asocijacionih i komisuralnih vlakana.
Glavnu masu predstavlja corona radiata (zrakasta kruna). Corona radiata se dalje dijeli
na:
-pars frontalis (tr.corticospinalis, tr.corticobulbaris, tr. frontopontinus, tr.corticocerebellaris)
-pars parietalis ( senzitivni putevi skupljeni u pedunculus thalami superior)
-pars temporalis ( projekciona vlakna iz sublentiformnog dijela capsulae internae)
-pars occipitalis ( u sastav ulazi optički put Gratioleti)

CAPSULA EXTREMA je sastavljena iz asocijacionih vlakana (između kore i klaustruma),

komisuralnih vlakana (corpus callosum) i projekcionih vlakana(fasciculus uncinatus).

CAPSULA EXTERNA je tanki sloj između putamena i claustruma.

CAPSULA INTERNA (posebno pitanje) ili unutrašnja moždana čahura je bočno

ograničena sa talamusom i corpus striatum. Na presjeku ima oblik tupog ugla otvorenog prema
vani.

Na njoj razlikujemo:
-crus anterius (dijeli corpus striatum na nc. caudatus i nc.lentiformis, ovdje prolaze:
tr.frontopontinus i pedunculus thalami anterior)
-genu capsulae internae (prolazi tr.corticobulbaris)
-crus posterius (prolaze tr.corticospinalis, pedunculus thalami superior et posterior i
tr.temporopontinus)
-pars retrolentiformis i pars sublentiformis (za prolaz radiatio optica i radiatio acustica).

69
33. SUBSTANTIA NIGRA I NC. SUBTHALAMICUS

SUBSTANTIA NIGRA ili nc.niger je ovalna struktura koja se nalazi na dorzalnoj strani crus
cerebri, a ispred tegmentuma. Pruža se kroz mesencephalon od rostralne granice ponsa do
subtalamične regije, što znači da ulazi u sastav i diencefalona i mesencefalona. Leži
ventrolateralno od nc.ruber, a ventromedijalno od nc.subthalamicus. Izgrađena je od zona
compacta i zona reticularis. Zona compacta je dorzalno i sadrži neuromelanin, dok zona
reticularis sadrži manji broj velikih neurona. Input prima iz bazalnih ganglija i colliculus
superior, a autuput šalje nazad u bazalne ganglije (pogotovo dorzalni striatum), zatim talamus,
tectum i tegmentum mesencephali. Degeneracija dopaminergičkih ćelija substantiae nigrae je
patološki znak Parkinsonove bolesti. Alzeheimerova bolest se karakteriše degeneracijom ćelija
koje posjeduju neuromelanin. SUBSTANTIA NIGRA I NC.SUBTHALAMICUS su povezani sa
TR.SUBTHALAMONIGRALIS.
ZONA INCERTA je rostralni produžetak retikularne formacije iz moždanog stabla koje prolazi
između talamusa i subtalamičnog jedra, a okružuju je 3 Forelova polja, nazvana campus Foreli.
NC.SUBTHALAMICUS ili CORPUS LUYSI smješten je dorzalno od substantia nigra i
ventralno od zona incerta. Izgrađeno je od velikih neurona. Nalazi se na medijalnoj strani
capsulae internae na granici između diencefalona i mezencefalona. Nc. subthalamicus utiče na
motorne aktivnosti kroz svoje projekcije u globus palidus i substantia nigra. Prima direktan input
iz motornih regiona cerebralnog korteksa, globus pallidusa, talamusa (nc.intralaminares),
tegmentuma. Eferentna vlakna odlaze u globus pallidus, substantiu nigru i nc.reticulares. Lezija
ovog jedra dovodi do hemibalizma (poremećaj kretnji kojeg karakteriziraju nevoljne,
eksplozivne, snažne kretnje proksimalnih dijelova udova).

34. NUCLEUS BASALIS MEYNERTI

Nc. basalis Meynerti je treća glavna komponenta slabo definisanog regiona označenog kao
substantia innominata. Nc. basalis sadrži holinergičke neurone koji se projektuju u cerebralni
korteks, bazolateralni amigdale i talamus, posebno retikularno talamičko jedro.
Bazalno jedro je dio široko rasprostranjene, manje-više isprekidane kolekcije holinergičkih i
neholinergičkih ćelija, koje se dijelom miješaju sa drugim anatomskim sistemima. Ova obimna
kolekcija velikih i srednje velikih neurona označava se kao prozencefalički mangocelularni
bazalni kompleks.
Druga dva bazalna regiona prozencefalona su septum i nc.gyrus diagonalis Broca (sadrže veliki
broj kortikopetalnih ćelija). Sadrže mješavinu holinergičkih i neholinergičkih ćelija i projektuju
se u hipokampus.
Vjeruje se da velike holinergičke ćelije predstavljaju integralni dio ascendentnog aktivirajućeg
sistema, te ovo jedro ima veliki značaj za pobuđivanje korteksa.
Nc.basalis Meynerti je povezan i sa mehanizmima učenja i memorisanja, a zahvaćen je u
Alzheimerovoj bolesti.

70
35. CORPUS AMYGDALOIDEUM - podjela i funkcija

Amigdaloidno tijelo je velika subkortikalna struktura telencefalona, smještena u

rostromedijalnog dijelu temporalnog lobusa ispred hipokampusa, ispod uncus gyri hippocampi.
Amigdaloidno tijelo je uključeno u veliki broj funkcija kao što su motorne aktivnosti, ishrana,
seksualno ponašanje, kardiovaskularni endokrini mehanizmi, memorija i drugi viši
spoznajni procesi. Ovo jedro je povezano sa korteksom temporalnog i frontalnog lobusa
(prima input), te još sa hipotalamusom i moždanim stablom (šalje modulirani signal). Corpus
amigdaloideum i druge medijalne strukture temporalnog lobusa često predstavljaju žarište
značajne atrofije i drugih patoloških promjena u nekim čestim oboljenjima uključujući epilepsiju,
šizofreniju i Alzheimerovu bolest.
Podjela amigdaloidnog tijela:
1. BAZOLATERALNI AMIGDALE zauzima veliki dio amigdaloidnog kompleksa koji je
blisko povezan sa korteksom. Nije laminiran i po tome se razlikuje od centromedijalnog dijela,a
sličan je korteksu
2.OLFAKTIVNI ILI KORTIKALNI AMIGDALE je najmanji dio humanog amigdala. Nalazi
se na površini corpus amigdaloideum u blizini temporalnog olfaktivnog korteksa i medijalnog
amigdaloidnog jedra. Pošto input u kortikalnu nuklearnu grupu dolazi iz bulbus olfactorius i
olfaktivnog korteksa, kortikalna nuklearna grupa se označava kao olfaktivni amigdale.
3. CENTROMEDIJALNI AMIGDALE i medijalna jedra corpus amigdale su u kontinuitetu sa
velikim jedrom bed nucleus striae terminalis. Taj kontinuitet se označava kao produženi
amigdale. Javlja se kao kružna formacija oko capsulae internae i bazalnih ganglija.

71
36. BED NUCLEUS STRIAE TERMINALIS I PRODUŽENI AMIGDALE

Centromedijalni amigdale i medijalna jedra corpus amigdale su u kontinuitetu sa

veliki jedrom bed nucleus striae terminalis, koje se prema tome smatra dijelom centralnog i
medijalnog amigdaloidnog jedra. Taj kontinuitet se označava kao produženi amigdale. Javlja se
kao kružna formacija oko capsulae internae i bazalnih ganglija.

Corpus amigdaloideum se sastoji od velikog broja neuropeptida, a ćelije koje sadrže ove
supstance se nalaze u centromedijalnoj nuklearnoj grupi i ostatku produženog amigdala.

Neuropeptidi uključuju :
- kortikotropin releasing factor (CRF)
- neurotenzin (NT)
- somatostatin (SST)
- enkefalin (ENK)
- vazoaktivni intestinalni peptid (VIP)
- holecistokinin (CCK)
- supstanca P (SP) od kojih su mnogi kolokalizovani sa GABA-om.

VEZE:

Corpus amygdaloideum je blisko povezan sa cerebralnim korteksom, uključujući hipokampus,

kao i striatum, thalamus, hypothalamus, moždano stablo. Tri djela amigdala imaju u principu
različite anatomske veze.

Veze bazolateralnih amigdala:

Blisko je povezan sa mnogim kortikalnim areama u prefrontalnom, temporalnom, inzularnom i

okcipitalnom regionu. Prima visoko obrađene informacije i djelomično obrađenu senzitivnu
informaciju i iz senzitivnih asocijativnih area specifičnih modaliteta, i iz regiona koji sadrže
polisenzitivne informacije.
Na ovaj način svi senzitivni modaliteti mogu da utiču na aktivnost bazolateralnog amigdala.
Kortikoamigdalarni putevi koji koriste glutamat/aspartat su recipročni amigdalokortikalnim
putevima, što pokazuje da se bazolateralni amigdale nalazi u položaju da utiče na kortikalne
procese senzitivnih informacija.
Projektuje se u striatum, posebno u ventralni dio, te ima bliske relacije sa talamusom (projektuje
se u mediodorzalni talamus).
Druga striktna sličnost između bazolateralnog amigdala i ostatka cerebralnog korteksa je ta što
obje strukture imaju holinergički input iz nc.basalis Meynerti.

72
Veze olfaktivnog amigdala:
Olfaktivni input dopire i u površne dijelove amigdala tj. kortikalnu nuklearnu grupu, i direktno iz
bulbus olfactorius i indirektno iz olfaktivnog korteksa. Olfaktivni amigdale se naizmjenično
projektuje u centromedijalni amigdale i hipotalamus.

Veze centromedijalnog i produženog amigdala:

Primaju input iz cerebralnog korteksa, sa ograničenjem u vlaknima iz hipokampalne formacije,

inzule i orbitofrontalnog korteksa. Primaju informaciju iz korteksa i indirektno preko
bazelateralnog amigdala. Svi dijelovi corpus amigdale su povezani sa produženim amigdalama
uz pomoć asocijativnih vlakana. Druga vlakna u stria terminalis povezuju razičite dijelove
amigdala sa bed nucleus striae terminalis. Centromedijalni amigdale ne projektuje se u
striatum, nego sa produženim amigdalom ima projekcije u mnoge regione hipotalamusa i
moždanog stabla.

Preko ovih puteva corpus amigdale može uticati na područja koja su odgovorna za različite
autonomne, endokrine i somatomotorne aspekte emocionalnog ponašanja i motivaciona stanja i
nagone ,tj. jedenje, pijenje i seksualno ponašanje.

Ascendentne monoaminergičke projekcije završavaju u produženom amigdalu i u manjem dijelu

u bazolateralnom amigdalu.

37. AMIGDALOKORTIKALNI KRUGOVI

Amigdaloidno tijelo je blisko povezano sa mnogim susjednim kortikalnim regionima, posebno u

temporalnom lobusu, orbitofrontalnom korteksu i gyrus cinguli anterior. To znači da su neuroni
amigdaloidnog tijela široko rasprostranjeni te su uključeni u različite funkcije gdje spadaju i
aspekti humanih emocija, što znači da corpus amigdaloideum reguliše emocionalnu komponentu
kroz mnoga naučena iskustva.

Kroz široke kortikalne veze amigdaloidno tijelo može da utiče na hipokampalne mehanizme za
održavanje trajne memorije kao i na aktivnosti kortikalnih asocijativnih area za više spoznajne
funkcije uključujući pohranjivanje memorije.

Ukratko, amigdaloidno tijelo šalje eference u koru frontalnog, temporalnog i olfaktivnog

korteksa, a isto tako prima iz kore aference i to asocijativna vlakna frontalnog lobusa, zatim iz
temporalnog lobusa i insulae (tr.corticoamygdalares). Ta vlakna su "odgovorna" za sve gore
navedene funkcije.

73
38. AMIGDALOHIPOTALAMIČNI KRUGOVI I KRUGOVI AMIGDALE
MOŽDANO STABLO

Amigdaloidno tijelo je nesumnjivo ključna struktura koja ima ulogu u različitim autonomnim i
endokrinim odgovorima povezanim sa emocionalnim ponašanjem, ali u saradnji sa još nekim
sivim masama.

Ne smije se zaboraviti povezanost centromedijalnog amigdaloidnog jedra sa bed nucleus striae

terminales kroz substantiu innominatu, što čini sistem zvani produženi amigdale.

Postoji blizak i velikim dijelom recipročan odnos između produženog amigdala i različitih
endokrinih i autonomnih centara u hipotalamusu i moždanom stablu. Centromedijalno jedro je u
kontinuitetu sa bed nucleus striae terminalis povezan sa autonomnim centrima u hipotalamusu i
moždanom stablu što čini centralnu autonomnu mrežu.

Medijalni produženi amigdale ima specijalno bliske relacije sa neuroendokrinim dijelovima

hipotalamusa. Specifični neuronalni krugovi uključuju dijelove amigdala, talamusa i moždanog
stabla. Ovi krugovi su "zaduženi" za specifične emocije, odbrambeno i agresivno ponašanje,
neke oblike emocionalnih stanja, npr. strah iz iskustva.

74
39. LIMBIČKI SISTEM I PAPEZOV KRUG

Američki neuroanatom James Papez je 1939. godine dao prijedlog da "hipotalamus, prednje
talamično jedro, gyrus cinguli, hipokampus i njegove međusobne veze" čine harmoničan
mehanizam koji upravlja funkcijama centralne emocije isto kao što participira u emocionalnoj
ekspresiji. Ovo je označilo postavke limbičkog sistema. Kasnije dolazi do usaglašavanja
naučnika o komponentama limbičkog sistema i njegovoj funkciji, pa imamo:
- gyrus cinguli
- gyrus parahippocampalis
- hippocampus
- septum i
- corpus amygdaloideum,

a sistem je odgovoran za složene mentalne funkcije (memorija, učenje), afektivne i emotivne

reakcije, ponašanje, seksualne, endokrine i vegetativne funkcije pa ovaj sistem nazivamo i
visceralni mozak.
Ove strukture su u znatnom obimu povezane sa hipotalamusom, koji je odgovoran za integraciju
različitih autonomnih efekata povezanih sa emocionalnom ekspresijom, pa je zbog toga i on
često uključen u limbički sistem.
Dvije najvažnije strukture limbičkog sistema su hipokampus i amigdaloidno tijelo. Hipokampus
nema samo olfaktivnu funkciju, nego i emocionalnu, ali ne tako značajnu , što je nedavno
otkriveno. Ključna struktura limbičkog sistema za emocionalno ponašanje je amigdaloidno tijelo,
dok hipokampus u vezi sa kortikalnim areama temporalnog lobusa ima ulogu u procesima
memorije.

Dio iz Šećerova.
Limbički sistem je dio CNS-a odgovoran za složene mentalne funkcije (memorija, učenje),
afektivne i emotivne reakcije, ponašanje, seksualne, endokrine i vegetativne funkcije, pa ga neki
naučnici nazivaju "visceralni mozak". Nedavno je otkriveno da rinencefalon i olfaktivni dio
korteksa nisu odgovorni samo za mirisne funkcije, nego i za neke složenije.
Osnovni dijelovi limbičkog sistema su :
- LOBUS LIMBICUS koga sačinjavaju limbički korteks, subkortikalna jedra i bijela masa
- HIPOTALAMUS I DIJELOVI EPITALAMUSA
- GORNJI SEGMENTI MOŽDANOG STABLA

75
Lobus limbicus zauzima srednji dio medijalne strane hemisfere, i medijalni dio baze mozga. On
čini srednji ili svodni pojas (pars fornicata palli) ,a tu imamo 2 gyrusa
(limbicus i intralimbicus).
Gyrus limbicus se sastoji od
- gyrus cinguli,
- isthmus gyri cinguli i
- gyrus hippocampi s.parahippocampalis.

Gyrus intralimbicus se sastoji od

- gyrus subcallosus,
- induseum griseum s.stratum griseum corporis callosi
- gyrus fasciolaris s. fasciola cinerea
- gyrus dentatus s. fascia dentata
- tractus limbicus Giacomini

Od vanjskog pojasa ga dijeli sulcus cinguli, sulcus subparietalis i sulcus collateralis, a od

središnjeg sulcus corporis callosi i sulcus hippocampi.
Uz gyrus dentatus stoji fimbria hippocampi koja se prema naprijed natavlja u fornix. Eference iz
formatio hippocampi mogu ići u talamus, hipotalamus i ponovo završiti u hipocampusu.
Najveći broj eferenci ide u corpora mamillaria hipothalamusa kao tr.hippocampomamillaris
s.fornix brevis, a preko jedara tegmentuma u retikularnu formaciju.
Preko comissura fornicis vlakna prelaze sa jedne strane na drugu.
PAPEZOV KRUG -počinje od corpus mamillare. Od tog mjesta se pruža tr.mamillothalamicus
do nc.ventrales thalami. Tada putem talamokortikalne radijacije vlakna odlaze do gyrus cinguli.
Od gyrus cinguli preko cinguluma vlakna dolaze do hipokampalne formacije. Konačno
hipokampus ili subiculum projiciraju svoja vlakna preko forniksa ponovo nazad u corpus
mamillare.
CORPUS MAMILLARE – tr.mamillothalamicus -> TALAMUS (nc.anteriores)
↓
GYRUS CINGULI
↓ CINGULUM
Area enthorinalis
↓ fasciculus perforans
Formation hypocampi (subiculum)
↓ preko fornixa CORPUS MAMILLARE

76
40. HIPOKAMPUS I HIPOKAMPALNA FORMACIJA

Hipokampus je kružna kortikalna struktura u podu i medijalnom zidu temporalnog roga

lateralnog ventrikula, iza corpus amygdale. On je odvojen od drugih kortikalnih area.

Hipokampus i susjedne strukture gyrus parahippocampalis obrazuju veću funkcionalno-

anatomsku jedinicu nazvanu hipokampalna formacija. Ovdje ubrajamo još i subiculum i gyrus
dentatus.

Gyrus dentatus je ustvari dugi i uski girus koji leži na hipokampusu. Nazubljen je i uočava se na
presjeku ispod fimbrije forniksa na medijalnoj strani temporalnog lobusa. Ima troslojnu građu, a
grade ga male okrugle granularne ćelije. Aktivnost iz gyrus dentatus se prenosi u CA3.

Hipokampus je vijugavog oblika sprijeda i straga, a samo sredina daje dobar pregled
hipokampalnih polja. Sastoji se od 3 različita kortikalna sloja.

Struktura se može podijeliti u polja CA1, CA2 i CA3. Samo jedan sloj ćelija su bazalne, a
najupadljivije su piramidalne koje imaju bazalne dendrite upravljene ka ventikularnoj površini i
apikalne produžetke okrenute u drugom pravcu.

Mijelinizirani aksoni piramidalnih ćelija ulaze u ventrikul gdje obrazuju laminu bijele mase
nazvanu alveus. CA1 je najveće hipokampalno polje u mozgu, te obrazuje dio Somerovog
sektora, a drugi dio predstavlja subiculum. Piramidalne ćelije Somerovog sektora su osjetljive na
anoksiju i često su zahvaćene kod epilepsije.

Hipokampus je u direktnom kontinuitetu sa cortex entorhinalis (area 28 po Brodmannu)

parahipokampalnog girusa , preko širokog polja koje se naziva subiculum. Ove dvije strukture su
važne za komunikaciju hipokampusa sa ostatkom cerebralnog korteksa

77
41. CEREBRALNI KORTEKS, BRODMANNOVA MAPA

Cerebralni korteks je 2-4 mm debela izvijugana površinska siva masa, čiji je veći dio smješten u
dubini različitih sulcusa i gyrusa. Korteks se filogenetski dijeli na:
-isocortex (šestoslojni korteks) je mlađi dio kore, čini 95% kore, naziva se još i neocortex
-alocortex (3-5 slojeva), čine ga paleocortex (olfaktivni) i archicortex (hipokampalna formacija)

Korteks dijelimo u 6 slojeva i to:

- MOLEKULARNI SLOJ, površinski sloj , mreža aksona piramidalnih ćelija iz dubljih slojeva
- VANJSKI GRANULARNI SLOJ, male okrugle i piramidalne ćelije
- VANJSKI PIRAMIDALNI SLOJ, male piramidalne ćelije
- UNUTRAŠNJI GRANULARNI SLOJ, zvjezdaste i piramidalne ćelije
- UNUTARNJI PIRAMIDALNI SLOJ, srednje i velike piramidalne ćelije (Betzove ćelije)
- MULTIFORMNI SLOJ, zvjezdaste i piramidalne ćelije, te izdužene fuziformne ćelije.

Mada sve kortikalne areae sadrže isti tip ćelija u istoj generalnoj organizaciji, različiti dijelovi
korteksa pokazuju varijacije u zajedničkom kortikalnom dizajnu, tj. formi i koncentraciji
različitih tipova ćelija. Ove varijacije su obično u vezi sa aferentnim i eferentnim vlaknima. Na
osnovu regionalnih varijacija u citoarhitekturi cerebralni korteks se dijeli u različite areae.
Ove citoarhitektonske mape je 1909. godine publikovao njemački naučnik Korbinian Brodmann.
On je identifikovao 52 različita regiona i numerički ih obilježio. Granice između pojedinih area
nisu oštre, a neke areae su povezane sa specifičnim funkcionalnim sistemima, pa tako imamo:
- AREA 1, 2, 3 predstavljaju somatosenzitivni korteks
- AREA 4, 6, 8 predstavljaju motorni korteks
- AREA 5, 7 predstavljaju sekundarno senzitivno polje
- AREA 17, 18, 19 predstavljaju vizuelni korteks
- AREA 41 , 42 predstavljaju auditivni korteks

KOLUMNARNA organizacija moždane kore - svaki dio isocortexa je postavljen vertikalno u

vidu stubova ili kolumni, u vidu elementarnih neuronskih jedinica: anatomske, anatomsko
funkcionalne i čisto funkcionalne jedinice.
Dokazane su kolumne i u somatosenzitivnoj kori. Završetak senzitivnih puteva iz talamusa i
corpus callosuma u cortexu je takođe vertikalan - kolumnarni završetak puteva.
- 90% cortexa je isocortex.
- 10% cortexa nema šestoslojnu građu, naziva se allocortex.

Allocortex se dijeli na:

1. archiocortex -> obuhvata područje limbičkog kortexa/ hypocampus, gyrus dentatus, induseum
griseum,
2. palleocortex -> zastupljen je u olfaktivnoj regiji/ rhiencephalon.

78
Allocortex ima 3 sloja:
- molekularni,
- piramidni,
- multiformni.

Kora je podjeljena na pojedina polja, i to je veoma važno zbog lokalizacije funkcija u tačno
određenim areama. To je tzv. CITOARHITEKTONSKA PODIJELA -> Brodmanova podijela,
aree su definisane i numerisane od 1-52.
Funkcionalno, prvenstveno je moždana kora podijeljena:
- Primarne zone - polja - (elementarni osjeti),
- Sekundarne zone – polja,
- Asocijativne zone – polja.
PRIMARNA ZONA - može se definisati kao oblast koja je odgovorna za elementarne osjete tj.
motorne funkcije i *senzitivne. Prema tome, razlikuju se:
- primarna senzorna ili senzitivna polja u kojima završava tj. projektuje se večina
kortikalnih (III) neurona senzitivnih ili senzorijalnih puteva
- primarna motorna polja koja kontrolišu osnovne motorne funkcije.

SEKUNDARNE ZONE - nalaze se oko svake primarne zone, a odgovorne su za složeniju

analizu motorne aktivnosti. U ove zone sinaptički određene informacije stižu preko primarnih
zona tj. indirektnim putem.

ASOCIJATIVNE ZONE - ne mogu se strogo odvojiti od sekundarnih jer svaka sekundarna

povezuje i vrši prostiju integraciju ili senzitivne (senzoričke) informacije ili motornog pokreta. U
ovim zonama se vrši završna obrada raznih vrsta informacija, dakle njihova integracija
(intelektualni procesi, mišljenje, govor, učenje, ponašanje).
S obzirom na njihovu udaljenost od primarnih i sekundarnih mogu biti:
-PARASENZORNE - u blizini senzitivnih zona, parijetalnog, temporalnog i occipitalnog lobusa,
-OPŠTE - u frontalnom ili temporalnom cortexu.

Sve ove zone, imaju bilateralnu lokalizaciju. Međutim, fenomen CEREBRALNE

LATERIZACIJE - Gesvind 1985 - svjedoči da postoji anatomska i funkcionalna dominacija -
asimetrija pojedinih zona. Kod večine ljudi je dominantna jedna određena zona jedne hemisfere
nad istom zonom suprotne strane. Tako je lijeva hemisfera dominantna za razumne radnje tj.
govor, pisanje. Desna dominira u pogledu umjetničkih sklonosti i emocija.
Funkcionalne kortikalne zone su:
- primarno motorno polje,
- senzitivna polja,
- senzorna polja,
- asocijativna polja.

79
BRODMANOVA MAPA

I- MOTORNA POLJA

-PRIMARNO MOTORNO POLJE - Area 4

Zauzima gyrus praecentralis na lateralnoj strani hemisfere, i lobulus paracentralis na medijalnoj

strani hemisfere. U Betzovim neuronima primarnog motornog polja stvaraju se nervni impulsi
koji preko snopova kortikospinalnog i kortikobulbarnog puta upravljaju svjesnim voljnim
pokretima skeletne muskulature suprotne strane trupa extremiteta glave i vrata. Svaka grupa
Betzovih ćelija odgovorna je za kontrakcije određenih mišića. Neuroni za mišiće glave su u
donjem dijelu PRECENTRALNE VIJUGE, a neuroni za inervaciju mišića donjih udova i donjeg
dijela trupa su u gornjem dijelu precentralne vijuge i sprijeda u lobus paracentralis.

Područja za reprezentaciju mišića usana i šake su najveća. Nisu srazmjerna njihovoj stvarnoj
veličini. Tako da shema ljudskog tijela konstituisana na osnovu ovog kriterija (da su ona
najvažnija, najveća), je slika cijelog ali deformisanog i umanjenog čovjeka sa okrenutom glavom
ka dole zvanog "motorni homunculus".

-PREMOTORNO POLJE (area 6 po Brodmanu) i SUPLEMENTARNO (dodatno)

MOTORNO POLJE

Nalazi se ispred primarnog. Premotorno polje - Area 6 po Brodmanu, obuhvata podrućje gyrus
frontalis superior, media et inferior. Funkcija: Kontrola složenih motornih aktivnosti suprotne
strane tijela (jedenje, govor, lokomocija).

Dio premotornog polja iznad lobulus paracentralis je suplementarno motorno polje - uloga u
započinjavanju voljnih pokreta i programiranju sekvenci komplikovanih naućenih pokreta.

U donjem dijelu gyrus frontalis mediusa - je primarno *motorno očno polje (AREA 8). To je
centar za naizmjenićne voljne pokrete očnih bulbusa. U donjem dijelu gyrus frontalis inferior je
lociran centar za govor ili Brocain centar (Area 44, 45). Predstavlja motorni ili izražajni govorni
centar čije ostećenje dovodi do motorne afazije.

II- SENZITIVNA POLJA

-PRIMARNO SENZITIVNO POLJE (Area 3, 1, 2)

Zauzima podrućje gyrus postcentralisa i stražnji dio lobulus paracentralisa. Centar za prijem i
identifikaciju opštih senzacija posebno dodira, koje dolaze iz kože, mišića, zglobova i tetiva
suprotne strane tijela. Najveća su podrućja za lice i šaku "SENZITIVNI HOMUNCULUS".

80
-SEKUNDARNO SENZITIVNO POLJE (Area 5 i 7)

Je iza primarnog somatosenzitivnog polja u parijetalnom operkulumu. Funkcija mu je da vrši

sintezu somatosenzitivnih informacija sa vizuelnim i slušnim informacijama kao i da vrši
integraciju drugih složenih perceptivnih funkcija pa se moze smatrati i asocijativnom
senzitivnom zonom.

III- SENZORNA POLJA

-1. PRIMARNO VIDNO POLJE - primarni optički centar, Area striata (area 17).

To je receptivno polje gdje završavaju kortikalni neuroni optičkog puta koji dolaze iz corpus
geniculatum laterale (tr.geniculocorticalis). Zahvata i područje fisurae calcarine, dio kuneusa i
gyrus lingualisa. CENTAR ZA ANALIZU ELEMENTARNIH OPTIČKIH INFORMACIJA IZ
IPSILATERALNIH POLOVINA RETINE OBA OKA.

-2. SEKUNDARNA VIDNA POLJA - nalaze se oko primarnog.

Područje lateralne površine occipitalnog lobusa je parastriatno podrućje – AREA 18. Ovdje
završavaju kortikalni neuroni optičkog puta iz pulvinara (tr.pulvinocalcarinus) Uloga -
VIZUELNA ANALIZA POSMATRANOG OBJEKTA. Poviše Aree 18 na samom vrhu
lateralne površine occipitalnog režnja nalazi se peristriatno područje - AREA 19. Uloga - U
PROCJENI VELIČINE POSMATRANOG OBJEKTA PRI MIROVANJU I KRETANJU, TE
PREPOZNAVANJU I IMENOVANJU BOJA.

-3. PRIMARNO SLUŠNO POLJE (Area 14, **41, 42)

To je primarni akustićki centar. Nalazi se u gyri temporales transversi (Heschlove vijuge). Tu se

završavaju kortikalni neuroni akustičkog puta koji dolaze iz corpus geniculatum mediale.

Uloga: PROJEKCIJA ODREĐENOG DIJELA KOHLEAE U ODREĐENI DIO KORE,

odnosno opažanje elemenata zvukova i šumova.

-4. SEKUNDARNO SLUŠNO POLJE (Area 42) i ASOCIJATIVNO SLUŠNO POLJE

(Area 22) Sekundarno slušno polje vrši diferencijaciju tj. razliku prostijih slušnih informacija od
složenih (npr. govor).

Asocijativno polje - zove se i zona lateralis WERNIK - ima ulogu u razumijevanju izgovorenih
riječi. Oštečenje - izaziva poremećaj razumijevanja govora.

81
-5. PRIMARNO VESTIBULARNO POLJE

Nalazi se u - gyrus temporalis superior ili sulcus infraparietalis

-6. PRIMARNO GUSTATIVNO POLJE

Obuhvata - ventralni dio gyrus postcentralis i operculum parietale i insulu

-7. PRIMARNO MIRISNO POLJE

-primarni olfaktivni centar, pripada limbičkom sistemu tj. rhinencephalonu.

IV- ASOCIJATIVNA POLJA

Među najznačajnija asocijativna polja u kori spada polje smješteno na tromeđi parijetalnog,
ocipitalnog, i temporalnog režnja u podrućju Sylviusove brazde.
Sačinjavaju ga:
- Gyrus supramarginalis - AREA 40,
- Gyrus angularis - AREA 39,
- Wernikeova zona - gyrus temporalis superior - AREA 22.
Vrše sintezu svih asocijativno obrađenih informacija pa se mogu nazvati poljem tercijerne
multisenzorne asocijativne memorije. Njihova uloga se ogleda u visokom stepenu integracije
vizuelnih, senzornih i motornih informacija (obavljanje moždanih funkcija, pisanje, čitanje,
posmatranje). Večina je u LIJEVOJ MOŽDANOJ HEMISFERI. Ostečenjem dolazi do gubitka
mogućnosti prostranog prepoznavanja i prepoznavanja na osnovu dodira.
Za vise mentalne aktivnosti - najvažniju ulogu ima prefrontalno područje – koje zauzima najveći
dio granularnog kortexa (4. Sloj) frontalnog režnja (AREA 8-12, 45 i 46). Ljudski mozak ima
najrazvijeniji granularni kortex u čitavom živom svijetu.
Prefrontalni kortex podijeljen je na 3 dijela:
-Dorzolateralni -> povezan sa jedrima septalnog područja i talamusa,
-Medijalni -> povezan sa talamusom, hipotalamusom, mezencefalonom i amigdaloidnim
komplexom,
-Ventralni dio - orbitofrontalno polje -> povezan sa talamusom, hipotalamusom,
mezencefalonom i amigdaloidnim komplexom.
Prefrontalni kortex ostvaruje veze sa:
-DORZOLATERALNI DIO - prima aference iz gyrus temporalis superior, lobus parietalis
superior et inferior, i peristriatnog polja.
-ORBITOFRONTALNO POLJE: iz gyrus temporalis superior. Iz prefrontalnog podrucja
aference odlaze u temporalni kortex, lobulus parietalis superior i inferior, te u limbički kortex.
Prefrontalni kortex ima ulogu u rasuđivanju, apstraktnom mišljenju, planiranju, socijalnom
ponašanju, motivaciji.

82
42. NEURON, SIVA I BIJELA MASA

Neuron predstavlja osnovnu morfološku i funkcionalnu jedinicu nervnog sistema. Nervni sistem
sadrži oko 100 milijardi neurona. Oni su specijalizovani za prijem, sprovođenje i prenošenje
nervnih impulsa i neurotransmitera.

Neuron se sastoji od tijela neurona, kratkih i dugih produžetaka. Ćelijski produžeci koji primaju
impuls su dendriti, koji su kraći i obično ih ima mnogo. Akson (neurit) postoji samo jedan za
svaki neuron i sprovodi impuls od tijela ćelije. Deblji aksoni brže sprovode impulse od tanjih, a
odvojeni su od okoline mijelinskim omotačem, koji je uzrok bržeg prenosa. Akson gubi svoju
mijelinsku ovojnicu na mjestu svoje destinacije, a preko aksonskog proširenja uspostavlja
kontakt sa drugim neuronima ili efektornim organima.

Mjesto međuneuronskog kontakta gdje se impulsi transmituju od jedne ćelije na drugu naziva se
sinapsa ili sinaptički spoj. Specifičan provod od aksona ka dendritu naziva se princip dinamičke
polarizacije.

Tijelo neurona sadrži veliko jedro (nucleus) koga okružuje citoplazma (perikarion) tj. predstavlja
mjesto gdje se obavljaju sinteze najvećeg broja proteina. Najkarakterističnija komponenta
neurona je Nisslova supstanca. Neuroni posjeduju fibrilarne strukture koje se nazivaju
mikrotubuli i aktinski filamenti.

Neuroni i aksoni se organizuju u 2 mase, sivu i bijelu.

Siva masa ima 2 glavna područja u mozgu, a to su cerebralni i cerebelarni korteks na površini, te
subkortikalna jedra u unutrašnjosti.

Bijela masa okružuje sivu masu i subkortikalna jedra, sastoji se od dugih ascendentnih i
descendentnih puteva, koji su izgrađeni od aksona.

Raspored sive i bijele mase se obično zapaža na mikroskopskim presjecima kroz mozak i
kičmenu moždinu. Ovakva podjela je uslovljena građom nervne ćelije. Posto su aksoni koji
sadrže mijelinsku ovojnicu sedefasto bijele boje, dijelovi koji ih sadrže su bijeli - to je bijela
masa. Djelovi koji sadrže agregirana ćelijska tijela uložena u mrežu, imaju sivu boju, pa obrazuju
sivu masu.

Razlikujemo dva glavna područja sive mase u mozgu:

• CEREBRALNI KORTEX NA POVRŠINI,
• VELIKA SUBKORTIKALNA JEDRA U UNUTRAŠNJOSTI: nc.caudatus, putamen,
globus pallidus, talamus.

83
Siva masa kičmene moždine je smještena u unutrašnjosti i ima tipičan oblik slova H - na
poprečnom presjeku. Okružena je bijelom masom koju čine ascedentni i descedentni putevi.
-Skupovi nervnih vlakana sa zajedničkim porijeklom i destinacijom čine - truncuse.
-Posebne kolekcije nervnih vlakana koji čine traktuse čine fasciculuse, pedunculuse ili
brachiome.
-Lemniscus - specijalan naziv za ascedentne senzitivne snopove vlakana u moždanom stablu.
-Vlakna koja povezuju slična područja sa obe strane mozga - komisure.
-Snopovi vlakana koji se ukrste u središnjoj liniji - decusatiae.

Nervni putevi:
1. Eferentni - projiciraju se daleko od mjesta nastanka,
2. Aferentni - projiciraju se u područje na koje se odnose,
3. Extrinzični - proiciraju se u ili izvan odgovarajućeg područja,
4. Intrinzični - ograničeni na odgovarajuće područje.

Sivu masu - substantia grisea - sačinjavaju skupine nervnih ćelija ili neurocita, koji svojom
pigmentiranom neuroplazmom daju sivu boju odgovarajućem dijelu živčanog tkiva.
Lokalizovane grupe nervnih ćelija, okružene bijelom masom, nazivaju se jedra.
Bijelu masu - substantia alba - centralnog živčanog sistema grade produžetci nervnih ćelija
(dendriti i neuriti). Oni sačinjavaju centralna nervna vlakna, okružena svojim mijelinskim
omotačem bjeličaste boje.

Retikularna masa (substantia reticularis) predstavlja mrežastu mješavinu sive i bijele supstance,
na mjestima gdje je siva masa razbijena u sitnije djeliće prolaskom snopića bijelih, mijeliziranih
produžetaka neurocita.

Pitkijastu supstancu (supstantia gelatinosa) sačinjavaju djelovi sive mase osobito bogati u
neurogliji (npr. Siva masa u centralnom dijelu kičmene mozdine i na vrhovima njenih zadnjih
rogova).

84
43. MENINGES I LIQUOR CEREBROSPINALIS

Mozak i kičmena moždina su obavijeni sa tri mezodermalne ovojnice ili meninges; dura mather,
aranchoidea, pia mater. Prostor između piae i aranchoideae je spatium subaranchoidale i ispunjen
je sa liquor cerebrospinalis, koji ublažava razliku između nježnog CNS-a i krute lobanje.
Meninge i njihove specijalne tvorevine imaju značajnu zaštitnu i potporne funkcije. Specijalne
meningealne karakteristike su vezane za produkciju, cirkulaciju i apsorpciju liquor
cerebrospinalisa, a endotelijalno podstavljeni sinusi dure mater vode vensku krv u venu jugularis
internu.

Meninge i njihovi međusobni odnosi sa mozgom i liquorom cerebrospinalisom su od brojnog

značaja u mnogim kliničkim stanjima, uključujući povrede glave, intrakranijalne hemoragije,
infekcije i hidrocefalus.

Mozak je zašticen sa tri omotaća mezodermalnog porijekla. Spoljašnji omotać je tvrda

moždanica (dura mater), koja se naziva - pachymenix, dok srednji i unutrašnji omotać
(aranchoidea i pia mater) zajedno sačinjavaju meku moždanicu - leptomenix.

DURA MATER ENCEPHALI (tvrda moždanica)

Dura mater je sedefasto bijela, fibrozna, neelastićna ovojnica. Sastoji se iz dva lista; spoljašnjeg i
unutrašnjeg. Oni su međusobno spojeni tako da u lobanji normalno ne postoji epiduralni prostor
(cavum epidurale), osim u području krvnih sudova dure (arterija i venskih sinusa), koji prolaze
između oba duralna lista. Spoljašni list dure oblaže unutrašnju stranu lobanje i formira periost.

Unutrašnji list je priljubljen svojom endotelijalnom stranom uz srednju moždanicu (aranchoideu)

od koje ga odvaja samo uzak kapilarni prostor cavum subdurale.

Produžetci i duplikature dure formiraju unutar lobanje različite pregrade dijeleći tako
unutrašnjost lobanjske duplje na manje prostore. Najznačajnije od pregrada su:
- falx cerebri i falx cerebelli u sagitalnoj, a
- tentorium cerebelli u transverzalnoj (horizontalnoj) ravni, te
- diaphragma sellae i cavum semilunare (Meckeli).

Falx cerebri - je duralna pregrada postavljena sagitalno između hemisfera telencephalona u

fissura interhemisferica. Ima oblik srpa. Sprijeda se svojim vrhom veže za crista galli, a straga za
protuberantia occipitalis interna. Gornji, konveksi rub pripaja se duž sulcus sagittalis superior, te
formira gornji sagitalni venski sinus (sinus sagitalis superior). Donji rub mu je slobodan i
konkavan prema dolje i sadrži sinus sagittalis inferior. Svojim stražnjim dijelom pripaja se na
tentorium cerebelli. U tom pripoju nalazi se sinus rectus.

85
Falx cerebelli - je uska sagitalna pregrada dure između hemisfera malog mozga. Prednji rub je
slobodan i spaja se sa stražnjim iznad foramen magnum. Kroz stražnji rub prolazi sinus
occipitalis.

Tentorium cerebelli - je transverzalno postavljena pregrada koja odvaja donju stranu occipitalnog
lobusa velikog mozga od gornje strane malog mozga. Ima izgled šatora. Svojim prednjim rubom
lateralno se veže za gornji greben piramide temporalne kosti, formirajući na tom mjestu sinus
petrosus superior. Medijalno u sredini prednjeg ruba, nalazi se veliki usjek u obliku slova U,
incisura tentorii, čiji je konkavitet obuhvata dorsum sellae turcicae, pa se između dorsuma i
konkaviteta formira otvor - hiatus tentorii.

U podrućju sellae turcicae listovi tentoriuma se razdvajaju i omeđuju lijevi i desni sinus
cavernosus sa obje strane sellae. Stražnji rub veže se za sulcus transversus occipitalne kosti i
sadrži transverzalni venski sinus (sinus transversus), a u sredini između oba transverzalna sinusa
je confluens sinuum. Duž središnje linije tentoriuma nalazi se sinus rectus, upravljen od hiatus
tentori prema confluens sinuum straga.

Tentorium predstavlja granicu između cerebralne i cerebellarne lože lobanje. Cerebralna loža
sadrži; telencephalon, diencephalon, mesencephalon.

Cerebellarnu ložu ispunjavaju; cerebellum, pons i medulla oblongata. Ove dvije lože
komuniciraju preko hiatus tentorii.

Diaphragma sellae - je pregrada koja sa gornje strane pokriva udubinu u kojoj leži hipofiza
(fossa hypophisealis). Kroz otvor, hiatus diaphragmatis, prolazi hipofizna peteljka
(infundibulum).

Cavum semilunare - je trouglasti prostor koji duplikatura dure formira u podrućju prednje strane
piramide temporalne kosti. Prostor odgovara mjestu impressio trigemini i sadrži ganglion
semilunare Gasseri.

ARANCHOIDEA ENCEPHALI (paučinasta moždanica)

Aranchoidea je tanka opna koja predstavlja vanjski ili parijetalni list meke moždanice
(leptomenix), dok pia mater formira unutrašnji ili visceralni list. Aranchoidea nema krvnih
sudova i nerava. Ona oblaže strukture CNS-a, ali se ne uvlači u žlijebove i pukotine kao pia, vec
pralazi preko njih u vidu mosta.

Od durae je aranchoidea odvojena uskim prostorom nazvanim cavum subdurale. Sa vanjske

strane paučinaste moždanice u lumen velikih venskih sinusa (sinus sagittalis superior i sinus
transversus) odlaze produžetci nazvani Pacchinieve granulacije - granulationes aranchoidales
Pacchioni, potiskujući ispred sebe istanjeni duralni zid sinusa. Ti produžetci imaju značajnu
ulogu u cirkulaciji cerebrospinalnog likvora, koji preko njih otiće u venski krvotok sinusa.

86
Aranchoideu od pie mater odvajaju cavum subaranchoidale, koga ispunjava cerebrospinalni
likvor. Tu su smješteni i veliki moždani krvni sudovi.

Na pojedinim mjestima subaranchoidealni prostor je vrlo proširen, naročito na bazi lobanje i

sadrži velike kolićine likvora. Ta mjesta su označena kao cisternae subaranchoidales:
- Najveća od svih njih je - cisterna cerebellomedullaris, koja je smještena između
produžene moždine i malog mozga. Na donjem zidu kroz apertura mediana ventriculi IV
(Megandi), direktno komunicira sa IV moždanom komorom. Ima praktični značaj zbog
izvođenja suboccipitalne punkcije.
- U području pontocerebellarnog ugla nalazi se - cisterna pontocerebellaris, komunicira sa
IV moždanom komorom kroz Luschkine otvore, aperture laterales ventriculi IV.
- Prema naprijed se cisterna pontis nastavlja u - cisternu interpeduncularis, koja je
smještena između moždanih krakova.
- Ona se naprijed proširuje u - cisterna chiasmatis, koja sadrži optičku raskrsnicu.
- Iznad corpus callosum nalazi se cisterna corporis callosi.
- Nešto prema natrag u odnosu na interpeduncularnu cisternu leži - cisterna ambiens. To je
veliki prostor u kome se nalaze vena cerebri magna (Galeni) i corpus pineale.
- U regiji Sylviusove fissure je - cisterna fosse cerebri lateralis. U njoj je smještena
art.cerebri media sa ograncima.

PIA MATER ENCEPHALI (meka moždanica)

Ova tanka moždanica direktno naliježe na mozak. Ima mnogo krvnih sudova i vrlo je nježne
građe. Ona presvlaći sve gyruse i uvlaći se u sve sulkuse. U području moždanih komora, u toku
razvoja mozga, od duplikature piae koja se uvlaći u komorne prostore potiskujući epitelne
dijelove zidova sa ependyma ventriculorum, nastaje tela chorioidea ventriculorum . Krvni sudovi
u duplikaturi chorioideae čine plexus chorioideus ventriculorum. Ćelije horoidnog plexusa
stvaraju cerebrospinalni likvor.

LIQUOR CEREBROSPINALIS

Cerebrospinalna tečnost stvara se u moždanim komorama i to u ćelijama chorioidnih plexusa.

Ona ispunjava cijeli ventrikularni sistem mozga i subaranchioidalni prostor. Ukupna količina
liquora je oko 150ml. Iz lateralnih moždanih komora liquor dospijeva u III komoru kroz
Monroov otvor (foramen interventriculare), a zatim kroz Sylviusov akvedukt ulazi u IV moždanu
komoru. Otvori IV komore (Magendijev i Luschkini otvori) predstavljaju komunikaciju
ventrikularnog sistema sa subaranchoidalnim prostorom, odnosno sa cisternama. Iz cisterni
liquor cirkuliše prema konveksitetu mozga. Tu se pomoću Pacchionijevih granulacija drenira u
vensku krv (preko sinus sagitalis superior).

87
Opstrukcija Magendijevog i Luschkinih otvora, bilo koje etiologije, dovodi do nastanka
hidrocefalusa. Funkcionalni značaj likvora jeste u zaštiti mozga od tvrdih koštanih struktura
lobanje i amortizovanju potresa i udara, jer je mozak praktično potopljen u likvor. Osim toga
likvor ima važnu ulogu u metabolizmu mozga s obzirom da sadrži elektrolite.

U likvor se izlučuju i određeni hormoni i druge supstance koje regulišu aktivnost pojedinih
dijelova CNS-a. Labaratorijske analize likvora, dobijenog punkcijom, su kod pojedinih bolesti
nervnog sistema od velikog dijagnostičkog značaja.

44. DURALNE TVORBE

Dura mater je vanjska (tvrda) moždanica. Naziva se još i pachymeninx. Grade ju:
- falx cerebri
- tentorium cerebelli
- falx cerebelli
- diaphragma sellae
- cavum semillunare.
Falx cerebri je postavljen vertikalno u fissura longitudinalis cerebri, te prema tome dijeli
supratentorijalne kompartmente na desnu i lijevu polovinu. Falx cerebri je pričvršćen za cristu
gali etmoidalne kosti sprijeda, a za njega je tentorium cerebella horizontalno pričvršćen straga.
Tentorium cerebelli ima oblik šatora koji čini parcijalnu pregradu između fosse kranii posterior
i fosse kranii medie. On dijeli cavum krani na supratentorijalne i infratentorijalne kompartmente
i odvaja cerebellum od okcipitalnih lobusa. Njegov slobodni prednji kraj čini glavni dio velikog
ovalnog otvora, incisura tentorii, koji okružuje srednji mozak.
Falx cerebelli je mali duralni nabor u središnjoj liniji u fossi kranii posterior. Pričvršćen je za
stražnju donju površinu tentorium cerebelli, a projicira se naprijed u incisuru cerebelli posterior
koja djelimično odvaja cerebelarne hemisphere.
Diaphragma sellae je mali cirkularni duralni nabor koji premoštava sellu turcicu i prekriva
hipofizu. Hipofizijalna drška, koja je pričvršćena na bazi mozga, prolazi kroz otvor hiatus
diaphragmaticus u centru dijafragme sele.
Cavum semilunare Meckeli je duplikatura koja odgovara trigeminalnom otisku (impressio
trigemini) na gornjoj strani piramide temporalne kosti. Ona sadrži ganglion semilunare Gasseri.
Između 2 lista durae mater nalazi se cavum epidurale.

88
45. SPATIUM SUBARACHNOIDALE I CISTERNAE SUBARACHNOIDALES

Heimer:

Prostor između piae mater i aranchoidae, spatium subaranchoidale, sadrži liquor cerebrospinalis,
koji služi kao "vodeni jastuk" za mozak i kičmenu moždinu. Pia i aranchoidea zajedno čine
leptomenix, a povezane su finim vezivnim tkivom u vidu snopova ili trabekula. Međusobni
odnos između ove dvije membrane je takav da su se one na mnogim mjestima intimno
priljubljene i smatraju se kao cjelina, a u drugim dijelovima, subaranchoidalni prostor je proširen
u formi šupljina, to su cisternae subaranchoidales:

1. Cisterna cerebellomedullaris (cisterna magna) - nalazi se između cerebelluma i medulae

oblongate, ona prima CSL kroz aperture medina Magendi i dvije lateralne aperture Luschkae
četvrtog ventrikula.

2. Cisterna pontis - okružuje pons,

3. Cisterna interpeduncularis - nalazi se između pedunculi cerebri, u fossi interpeduncularis

4. Cisterna superior - nalazi se između splenium corporis calosi i gornje površine

mesencephalona. Cisterna superior i cisterna interpeduncularis su u kontinuitetu sa cisterna
ambiens,

5. Cisterna ambiens - nalazi se sa strana velikog mozga,

6. Cisterna fossae lateralis - nalazi se na lateralnoj strani hemisfere gdje aranchoidea poput
mosta prelazi preko fissurae lateralis,

7. Cisterna chiasmatis - nalazi se ispod i ispred optičke hijazme.

8. Cisterna pontocerebellaris je smještena u uglu između ponsa i cerebellum.

9. Cisterna lumbalis u spatium subarachnoidale spinalis je velika šupljina koja se pruža od L2

do sakruma, sadrži caudu equinu.

89
46. KRV - LIQUOR CEREBROSPINALIS I KRVNO-MOŽDANE BARIJERE

Kapilari u mozgu uključujući one u plexus chorioideus, imaju endotelijalne ćelije koje su u
principu nefenestrirane, a nadalje su zajedno spojene tijesnim vezama. Ovo sprječava slobodno
kretanje komponenata krvi u likvor ili u mozak.

Ove efektivne barijere, krv-likvor cerebrospinalis i krvno-moždana barijera, dozvoljavaju prolaz

malih liposolubilnih molekula, ali sprečavaju prolazak nekih toksičnih supstanci, kao i proteina
plazme i drugih krupnih molekula u mozak.

Druge komponente, kao što su glukoza i neke aminokiseline, transportuju se iz krvi u mozak
aktivnim transportnim mehanizmima.

90
47. SINUS DURAE MATRIS I CEREBRALNE VENE

Sinusi durae matris su prostori između oba lista durae matris koji skupljaju vensku krv mozga.
Nastaju tako što na pojedinim mjestima u unutrašnjosti lobanje, unatrašnji list durae vezuje za
rubove žlijebova kostiju glave, a koji su presvučeni vanjskim listom (endorachis). Na presjeku
imaju trouglast oblik, sa unutrašnje strane su presvučeni endotelom, a od vena se razlikuju po
tome što im zidovi nisu elastični i nemaju valvula.
SINUSI SE DIJELE U DVIJE GRUPE:

1. GORNJI koji utiču u confluens sinuum:

- sinus sagitalis superior, nalazi se duž hvatišta falx cerebri, počev od foramen caecum do
protuberantia occipitalis interna gdje se uliva u confluens sinuum ili nastavlja u sinus transversus
- sinus sagitalis inferior, prostire se duž donjeg ruba falx cerebri, odnosno na dnu fissurae
interhemisphaericae, uliva se u sinus rectus
- sinus rectus, nalazi se na mjestu spajanje tentorium cerebelli i falx cerebri, predstavlja
nastavak sinus sagitalis inferiora, prima v.cerebri magnu
- sinus transversus, leži u istoimenoj brazdi okcipitalne kosti polazeći sa confluens sinuum.
Prema lateralno i dolje nastavlja se u sinus sigmoideus. Prima sinus petrosus superior koji ga
povezuje sa sinus cavernosus
- sinus sigmoideus, savija preko parijetalne i temporalne kosti i ulijeva se u bulbus superior
venae iugularis internae u samom foramen iugulare
- sinus occipitalis, polazi sa confluens sinuum, pravo dole duž crista occipitalis interna pa se kod
foramen magnum dijeli u 2 kraka sinus marginales koji se ulijevaju u sinus sigmoideus

2. DONJI koji utiču u lijevi i desni sinus cavernosus

- sinus cavernosus, paran, smješten na lateralnim stranama trupa sfenoidalne kosti. Proteže se od
gornje orbitalne fisure do vrha piramide temporalne kosti. U njemu je smještena a.carotis interna
i kapitalni nervi 3,4 i 6, te prva grana petog živca. Spojen je sa istoimenim sinusom suprotne
strane preko sinus intercavernosus. Prima krv iz hipofize, iz orbite preko vv.ophtalmicae, i iz
v.cerebri mediae, a drenira se preko sinus petrosus superior et inferior
- sinus sphenoparietalis, polazi od gornjeg sagitalnog sinusa i ulijeva se u kavernozni sinus
- sinus petrosus superior, prostire se duž gornjeg ruba piramide temporalne kosti kroz sulcus
cristae pyramidis. Povezuje sinus cavernosus sa spojem sinus transversusa i sinus sigmoideusa
- sinus petrosus inferior, odlazi iz kavernoznog sinusa, a ulijeva se u bulbus superior venae
iugularis internae. Prolazi kroz istoimeni sulkus.

CEREBRALNE VENE dijele se u 2 grupe:

1. POVRŠNE VENE koje se ulijevaju u sinuse durae matris.
2. DUBOKE VENE koje donose krv iz unutrašnjosti mozga, a ulijevaju se u v. cerebri magnu
Galeni.

91
POVRŠNE VENE
a. Vv. cerebri superiores, skupljaju krv sa konveksne i medijalne strane hemisfera i ulijevaju se
u sinus sagitalis superior
b. V. cerebri media leži u fissura cerebri lateralis, ulazi u sinus cavernosus ili sphenoparietalis
c. Vv. cerebri inferiores skupljaju krv sa baza hemisfera, ulaze u sinus transversus, cavernosus i
petrosus superior, te daju grane za nastanak v.basalis
d. V. basalis, nastaje od v.cerebri anterior, v.cerebri media profunda i vv.striatae.
Uliva se u v.cerebri magna Galeni
e. Vv. cerebelli superiores, inferiores et laterales. Gornje idu u sinus rectus, donje u confluens
sinuum, a lateralne u sinus petrosus superior i sinus transverses

DUBOKE VENE
a) Vv. cerebri internae dovode krv iz unutrašnjosti hemisfera, a nastaju spajanjem
v. septi pellucidi, v.chorioideae i v. thalamostriatae, prima još i venu basalis
b) Vv. cerebri internae ujedine se ispod splenium corporis callosi i grade v.cerebri magnu
Galeni. Ona je završno stablo svih dubokih vena mozga, a ulijevaju se u sinus rectus.

Imamo još neke vene:

1. Vv. meningeae (vene moždanih opni) prate istoimene arterije, ulaze dijelom u sinuse, a
dijelom u plexus pterygoideu
2. V. ophtalmica superior et inferior ulaze u sinus cavernosus
3. V. labirinthi (auditiva interna) ide u bulbus v.iugularis internae
4. Vv. diploicae (frontalis u sinus superior, temporalis u sinus sphenoparietalis, occipitalis u
sinus transversus), ove vene se nalaze na unutrašnjoj strani pločastih kostiju
5. Vv. emissariae uspostavljaju vezu između unutarnjih i vanjskih vena glave
- parijetalna - spaja sinus sagitalis superior i v. temporalis superficialis
- mastoidea - spaja sinus sigmoideus i v.iugularis int. ili v.occipitalis
- condyloidea - spaja sinus sigmoideus i v.cervicalis profundu
- occipitalis - spaja confluens sinuum i v.occipitalis

92
48. VERTEBROBAZILARNI SISTEM

Predstavlja sistem koji čine a.vertebralis (od a. subclaviae) i a.basilaris (od a.vertebralis). Ove
dvije arterije donose 1/3 krvi u mozak.

A. vertebralis ide ascendentno kroz foramina transversaria 2-6 cervikalnog kralješka. Kada
izađe iz foramen transversarium axisa, ide lateralno prema foramen transversarium atlasa i
prolazi medijalno u sulcus a. vertebralis na gornjoj strani atlasa, probija membranu
atlantooccipitalis dorsalis i duru mater te ulazi u lobanju kroz
foramen magnum.
Intrakranijalno daje sljedeće grane:
 r. meningeus, za duru mater fossae cranii posterior
 a. spinalis posterior, za stražnji gornji dio medullae spinalis
 a. spinalis anterior, za prednji gornji dio medullae spinalis
 a. cerebelli inferior posterior, je najveća grana a.vertebralis. Ona čini zavojiti tok između
medule oblongate i cerebeluma, a vaskularizira dorzolateralni dio medule oblongate,
plexus chorioideus četvrtog ventrikula, stražnji i donji dio cerebelluma.

A. basilaris nastaje spajanjem dviju a.vertebralis na ventralnoj strani moždanog stabla i to na

pontomedularnom spoju (u visini fossae postpontinae), a na kraju se dijeli na dvije aa. Cerebri
posteriors. A. basilaris daje:
 aa. cerebellares inferiores anteriores
 a. labirinthi (a. auditiva interna)
 aa. pontinae
 aa. cerebellares superiors

A. cerebri posterior zavija oko lateralne strane mezencefalona i dopire na donju i medijalnu
stranu okcipitalnog i temporalnog lobusa. Daje grane koje penetriraju prema talamusu i ostalim
unutrašnjim strukturama u mozgu. Kortikalne grane vaskulariziraju vizuelni korteks na
okcipitalnom lobusu, te ostatak okcipitalnog lobusa i manji dio donje i medijalne strane
temporalnog lobusa.
Vertebrobazilarni i unutarnji karotidni sistem su međusobno povezani. Vezani su na bazalnoj
strani moždanog stabla u arterijski šestougao circulus arteriosus cerebri Willisi kojeg grade
a.communicans posterior (od a.carotis internae) i a.communicans anterior (spaja lijevu i desnu
a.cerebri anterior). Ivice Willisovog šestougla čine:
 naprijed a.communicans anterior sa aa.cerebri anteriores
 bočno a. communicans posterior
 nazad račve a.basilaris i aa.cerebri posteriores.

93
49. UNUTRAŠNJI KAROTIDNI SISTEM

Unutrašnji karotidni sistem čini a.carotis interna. Ona je grana a. carotis communis (od arcus
aortae-lijeva ili truncus brachiocephalicus-desna), a u lobanju ulazi kroz canalis caroticus i daje
nekoliko kolateralnih grana prije nego se podijeli na a. cerebri mediu i a. cerebri anterior.

Arteria carotis interna daje:

• a. hipophysialis superior et inferior
• a. ophtalmica
• a. communicans posterior
• a. chorioidea anteriror
• a. cerebri anterior
• a. cerebri media.

Aa. hipophysiales i a.ophtalmica ne učestvuju u vaskularizaciji mozga, nego se odvajaju

odmah nakon ulaska karotidne arterije u lobanju.
A. communicans posterior je bitna jer predstavlja vezu između vertebrobazilarnog i unutrašnjeg
karotidnog sistema. Povezuje a.carotis internu i a. cerebri posterior.

A. chorioidea anterior može polaziti i iz a. cerebri mediae, ide kaudolateralno od tractus opticus
i ulazi u fissuru chorioideu sve do cornu inferior ventriculi lateralis, te dolazi do plexus
chorioideus. Pleksus dobiva krv još i od a. chorioideae posterior (od a.cerebri posterior).

A. cerebri media odlazi po donjoj strani između temporalnog i frontalnog lobusa, te ulazi u
sulcus lateralis cerebri Silvii i daje aa.striatae. Dijeli se na veće grane u predjelu insulae i one
vaskulariziraju veći dio lateralne strane hemisere, uključujući motorna i senzitivna polja
korteksa.

A. cerebri anterior ide između substantia perforata anterior i nervus opticus, prema području
fissurae longitudinalis, gdje anastomozira sa istoimenom arterijom sa suprotne strane.
Anastomozu čini a.communicans anterior. Daje aa.perforantes za hipotalamus i bazalni dio
mozga. Arterija ide prema gore i nazad iznad corpus callosuma. I lijeva i desna a.cerebri anterior
se nalaze u fissura longitudinalis ali su odvojene sa falx cerebri.

CIRCULUS WILLISI

Vrlo kratka a. communicans anterior povezuje dvije aa. Cerebri anteriores ispred optičke
hijazme, a dvije aa. Communicantes posteriors kompletan stražnji dio cirkulusa povezuju sa
arterijom karotis internom, odnosno povezane su sa aa. Cerebri posteriors sa svake strane. Male
perforantne arterije koje vode porijeklo i različitih komponenti cirkulus willisi, vaskulariziraju
dijelove diencephalona i mesencephalona.

94
50. TR. CORTICOSPINALIS (porijeklo, put, završetak, kortikalna motorna polja)

Tr. corticospinalis je glavni kortikalni motorni put koji vezuje koru cerebruma sa motornim
jedrima kičmenih živaca smještenih u prednjim rogovima kičmene moždine. Njegova vlakna
predstavljaju prve ili centralne neurone motornih kičmenih živaca. Vlakna piramidalnog puta
većinski (80%) polaze iz kore primarnog motornog polja area gigantopyramidalis u gyrus
praecentralis (area 4 po Brodmannu) i to iz gigantskih Betzovih ćelija koje sačinjavaju laminu
ganglionaris. Ostatak vlakana polazi iz PMC-premotornog korteksa (area 6), SMA-
suplementarne motorne areae (area 6) i CMA-premotorna area (area 23 i 24).
KROZ CEREBRUM - od kore gyrus praecentralis do unutrašnje moždane čahure (capsula
interna) vlakna prolaze kroz centrum semiovale, grupisana u zadnjem dijelu frontalnog snopa
pars frontalis coronae radiatae. Vlakna napuštaju hemisferu kroz zadnji krak moždane čahure
crus posterior capsulae internae. ( Genu capsulae -> 1. Za GE, 2. Za trup, 3. Za DE)
KROZ MESENCEPHALON - izlazeći iz crus posterior capsulae internae piramidalni put
prolazi kroz ventralni dio mesencephalona (crus cerebri) odgovarajuće strane. U crus cerebri put
se nalazi lateralno od tr. corticobulbaris, a medijalno od tr. temporopontinus Turk.
KROZ PONS - put prolazi kroz pons rastavljen u fasciculi longitudinales pontis. Vlakna koja
rastavljaju put se nazivaju fibrae pontis transversae.
KROZ MEDULLU OBLONGATU - put prolazi ventralno u medulli oblongati rastavljen u
fasciculi pyramidici. Vlakna koja ga rastavljaju nazivaju se fibrae arcuatae externae ventrales. Na
kaudalnom kraju vrši se nepotpuno ukrštanje piramidalnog puta koje se naziva decussatio
pyramidalis.
KROZ MEDULLU SPINALIS - najveći dio ukrštenih vlakana silazi kroz kontralateralni
funiculus lateralis i završava se u prednjim motornim jedrima. Neukrštena vlakna čine tr.
corticospinalis anterior koji završava u lamina 8.
Kortikalna motorna polja:
1. Primarni motorni korteks nalazi se skriven u sulcus centralis, u dorzalnijem dijelu
hemisfere i na njenoj medijalnoj strani. Prima input iz drugih kortikalnih area, premotornih area,
somatosenzitivnog korteksa u sulcus postcentralis, te iz ventrolateralnih jedara thalamusa (VA-
VL kompleks) koji ga veže sa cerebellumom i bazalnim ganglijama.
2. Motorni homunculus izražava dobru ideju da se različiti dijelovi tijela predstave na
korteksu prema njihovom značaju (slika u Heimeru)
3. Premotorne kortikalne areae:
• premotorni korteks (PMC), na lateralnoj strani frontalnog lobusa-area 6
• suplementarna motorna area (SMA), na medijalnoj strani-area 6
• premotorna area (CMA), u prednjem dijelu gyrus cinguli-area 23,24

95
PMC i SMA zauzimaju areu 6 po Brodmannu , dok se CMA nalazi u dijelovima area 23 i 24.
Premotorne kortikalne areae šalju vlakna u motorni korteks, a SMA šalje i direktno u traktus.
PMC ima važne projekcije u retikularnu formaciju koje dalje idu u centralni dio kičmene
moždine.

Pomoću ovog puta PMC ima ulogu u održavanju stabilnog stava i koordinaciji između
ekstremiteta, te budnosti. PMC se aktivira signalom iz area 5(taktilna) i 7(vizuelna) lobulus
parietalis superiora. Također prima input i iz VA-VL talamičnog
kompleksa. SMA prima input iz kortikalnih area u frontalnom, parijetalnom i temporalnom
lobusu, iz subkortikalnih sivih masa (corpus amigdaloideum i talamus). Pomoću VA-VL
talamičnog kompleksa povezan je sa cerebellumom i bazalnim ganglijama. Autput iz SMA ide
direktno u traktus ili indirektno preko primarnog motornog korteksa. Vlakna iz SMA su
povezana sa proksimalnim dijelovima ekstremiteta dok su ona iz areae 4 povezana sa distalnim
dijelovima ekstremiteta. SMA je značajan za voljne pokrete, te planiranje istih.

96
51. TR. CORTICOBULBARIS

Ovaj kortikalni put uspostavlja vezu između cortex cerebri i motornih jedara moždanih živaca
duž moždanog stabla (mesencephalon, pons i medulla oblongata). On predstavlja skup centralnih
neurona motornih živaca. Kortikobulbarna vlakna nastaju u areama za lice (vidi homunculus) u
kortikalnim motornim poljima, posebno u primarnom motornom korteksu i SMA. Dio kore koji
odgovara ovom polazištu je donja trećina gyrus praecentralis. Vlakna još dolaze iz area 8
(frontalna očna polja, te area 46 u gyrus frontalis medius. Ova vlakna se ne projiciraju direktno u
jedra mišića oka, nego idu u colliculus superior (dorzalni dio mesencephalona) i retikularnu
formaciju.

KROZ CEREBRUM - ide iz svih gore nabrojanih area, te prolazi kroz pars frontalis coronae
radiatae, ide kroz centrum semiovale ispred piramidalnog puta i prolazi kroz genu capsulae
internae.

KROZ MESENCEPHALON - izlazi iz capsulae internae prolazi kroz crus cerebri i dolazi u
moždano stablo. U crus cerebri se nalazi medijalno od tr. corticospinalis, a lateralno od
tr.frontopontinus.

ZAVRŠETAK - završava u moždanom stablu dijelom ukršten, a dijelom neukršten u motornim

jedrima moždanih živaca. Jedra koja primaju vlakna ovog puta su:

• jedra n. trigeminus ( 5. moždani)

• jedra n. facialis (7. moždani)
• jedra n. glossopharyngeus (9. moždani)jedra n. vagus (10. moždani)
• jedra n. accessorius (11. moždani)
• jedra n. hypoglossus (12. moždani)

Jedra 5. moždanog živca se nalaze u ponsu i mesencephalonu, sedmog u ponsu, a jedra 9., 10.,
11. i 12. moždanog živca se nalaze u medulli oblongati. Dio vlakana iz area 8 i 46 završavaju u
jedrima n. abducensa (6), n. trochlearis (4) i n. oculomotorius (4). Jedro šestog se nalazi u ponsu,
dok su jedra trećeg i četvrtog smještena u mesencephalonu.

97
52. SISTEMI RETIKULOSPINALNIH VLAKANA

Vlakna iz retikularne formacije silaze u sve dijelove bijele mase kičmene moždine osim u
dorzalne kolumne i završavaju u svim dijelovima sive mase. Inerviraju neurone povezane sa
senzitivnim funkcijama, automatskim funkcijama i pokretima.

Retikulospinalna vlakna kontrolišu somatomotorne funkcije, porijeklmo primarno iz medijalnih

dijelova pontomedularne formacija, a ponekad se dijele na neukršteni medijalni retikulospinalni
traktus i lateralni retikulospinalni traktus koji nastaje na obe strane retikularne formacije.
Descendentna vlakna iz monoaminergičnih ćelijskih grupa u moždanom stablu su također
uključena u ovu veliku grupu retikulospinalnih puteva. S obzirom na veliki broj i široku
distribuciju retikulospinalnih vlakana, retikulospinalni sistemi su uključeni u sve tipove
sinergističkih pokreta. Oni blisko funkcionišu sa vestibulospinalnim putevima u kontroli pokreta
te u održavanju stava. Retikulospinalni sistem je sposoban da utiče na visoko koordinirane
pokrete bez podrške ili nametnute kontrole kortikospinalnog traktusa.

Medijalna retikularna formacija prima izražene projekcije iz cerebralnog korteksa

(tr.corticobulbaris, tr.corticopontini), posebno iz premotornog korteksa (PMC). Ova projekcija
čini prvu kariku u lancu kortikoretikulospinalnog sistema, koji sa obzirom na njegovu značajnu
veličinu ima snažne efekte na motorni aparat kičmene moždine. Inputi u pontomedularnu
retikularnu formaciju dolaze i iz cerebelluma, senzitivnih area kičmene moždine, vestibularnih
jedara i mezencefaličkih struktura.

Tr.corticopontini prolaze kroz pars basilaris pontis. Dijelimo ih na tr.temporopontinus i

tr.frontopontinus s obzirom odakle polaze. Prekidaju se u nc. pontis.
Tr.corticobulbaris takođe daje input u moždano stablo i retikularnu formaciju i prethodno je
objašnjen. Monoaminergični input u retikularnu formaciju i kičmenu moždinu će biti objašnjen
kod monoaminergičnih puteva.

Tr.reticulospinalis povezuje jedra tegmentum mesencephali (nc. tegmenti ventralis et dorsalis s.

ganglion tegmenti ventralis et dorsalis) i nc. interpeduncularis s. ganglion interpedunculare sa
motornim neuronima medullae spinalis izazivajući preko njih refleksne pokrete trupa i udova
izazvane olfaktivnim utiscima. U ovim jedrima se prekidaju refleksni olfaktivni putevi i ova
jedra su dio limbičkog sistema (bit će kasnije objašnjen).
Putevi koji se prekidaju su:
-pedunculus corporis mamillaris (povezuje nc. mamillaris lateralis i nc. tegmenti
dorsalis)
-fasciculus mamillotegmentalis ( povezuje nc. mamillaris medialis i nc. tegmenti
ventralis)
-fasciculus retroflexus Meynerti s. tractus habenulointerpeduncularis (povezuje nc.
habenularis medialis et lateralis sa nc. interpeduncularis)

98
U MESENCEPHALONU - put polazi iz navedenih jedara tegmentuma (središnji dio
mesencephalona, nalazi se iza crura cerebri)

U PONSU I MEDULLI OBLONGATI - prolazi kroz središnju heterogenu vrvcu puteva ispred
tr. longitudinalis medialis i tr. tectospinalis, a iza lemniscus medialis s. sensitivus i tr.
Corticobulbaris

U MEDULLI SPINALIS - ovaj put je podijeljen u medijalnu i lateralnu komponentu:

tr.reticulospinalis medialis prolazi kroz funiculus anterior medullae spinalis u području
comissurae albae anterior, tr.reticulospinalis lateralis ide kroz funiculus lateralis, medijalno od
tr.spinocerebellaris ventralis et dorsalis, ispred tr.corticospinalis lateralis , a iza tr.tectospinalis i
tr.rubrospinalis.

99
53. MEZENCEFALIČKE PROJEKCIJE U KIČMENU MOŽDINU (tr.
vestibulospinalis medialis et lateralis)

Mada pontomedularna retikularna formacija i vestibularna jedra osiguravaju nastanak glavnine

descendentnih motornih puteva iz moždanog stabla, neke areae srednjeg mozga su takođe
uključene u kontrolu motornih funkcija, ali preko relejnih jedara retikularne formacije.
Periakveduktalna siva masa predstavlja značajnu komponentu u sistemu centralne kontrole bola,
te emocionalnom ponašanju.

Indirektni motorni putevi iz mesencephalona direktno se projektuju u motorne neuronalne polove

kičmene moždine, posebno iz colicullus superior, što je blisko povezano sa okulomotornim
jedrima u srednjem mozgu. Ova vlakna obrazuju tr.tectospinalis koji se ukršta u decussatio
tegmenti dorsalis Meynerti.

Tektospinalna vlakna stupaju u kontakt sa grupom interneurona, koji se nazivaju centri za

konjugaciju, a koji su visoko organizovani i povezani sa motornim jedrima koji inerviraju mišiće
oka. Tako su pomoću ovih centara omogućeni pokreti oka. Konačan završetak tr.tectospinalis je
u cervikalnom dijelu kičmene moždine gdje njegova vlakna dopiru do motornih neuronalnih
polova koji inerviraju mišiće vrata. Pošto colicullus superior prima input direktno iz retine,
tektospinalni sistem se javlja kao značajna karika preko koje vizuelni stimulusi utiču na pokrete
oka, vrata i glave. Orijentiranje očiju i glave ka novom stimulusu poznato je kao orijentacioni
refleks.

Tektospinalni traktus je dio značajnog fasciculus longitudinalis medialis koji se sastoji iz

ushodnih i nishodnih vlakana koja su povezana ne samo sa okulomotornim jedrima i centrima za
zurenje, nego i sa vestibularnim i retikularnim jedrima. Fasciculus longitudinalis medialis pruža
se kroz moždano stablo ispod aqueductus cerebri Silvii te silazi u ventromedijalni funikulus, a
neka vlakna se produžuju i u kičmenu moždinu.

Još jedan put koji se projektuje u kičmenu moždinu je i tr.rubrospinalis, koji polazi iz
nc.rubera. On se ukršta u decussatio tegmenti ventralis Foreli. Vlakna silaze kroz kaudalni dio
mezencefalona do motornih jedara kičmene moždine. Tr.rubrospinalis Monakow predstalja
završni dio puteva koji uspostavljaju vezu između kore velikog mozga (tr.corticopontini) preko
kore malog mozga i nc.rubera (tr.pontocerebellares, tr.cerebellorubralis) sa motornim jedrima
spinalnih živaca u kičmenoj moždini.

100
Vestibularna jedra se nalaze u medulli oblongati i čine jedra n.statoacusticusa zajedno
sanc.cochleae. Imamo 4 vestibularna jedra:

• nc. superior n. vestibuli Bechter

• nc. inferior s.spinalis n. vestibuli Roller
• nc. medialis n. vestibuli Schwalbe
• nc. lateralis n. vestibuli Deiters

Ova jedra dobivaju input iz statičkog organa uha preko nn.vestibuli, a zatim eference iz
Bechterovog jedra čine tr.vestibulocerebellaris koji odlazi u cerebellum kroz pedunculus
cerebellaris inferior (čini ushodni krak tj. fasciculus ascendens statičkog puta). Ostala 3 jedra
čine fasciculus descendens odnosno tr.vestibulospinalis. Vestibulospinalni put povezuje
navedena 3 jedra sa cornu anterior medullae spinalis (tačnije lamina 7 i 8). Put ima 2 dijela :
medijalni i lateralni. Oni se nalaze u odgovarajućim funikulusima. Vlakna im se ne ukrštaju, tj.
silaze ipsilateralnim stranama.

Tr. vestibulospinalis medialis je odgovoran za pokrete glave i vrata kao reakciju na vestibularni
input.

Tr. vestibulospinalis lateralis završava na interneuronima i primarnim motornim neuronima za

inervaciju trupa i ekstremiteta (ekscitacija extenzora, inhibicija fleksora za održavanje uspravnog
stava).

Treba još spomenuti da Deitersovo jedro daje tr.vestibulolongitudinalis koji ide skupa sa
fasciculus s. tractus longitudinalis medialis.

101
54. FASCICULUS LONGITUDINALIS MEDIALIS

Fasciculus longitudinalis medialis predstavlja asocijativni put moždanog stabla koji služi za
orijentaciju u prostoru. On povezuje jedra mišića pokretača oka (okulogirna jedra) u
mezencefalonu (nc. originis n. oculomotorii (3) , nc originis n. trochlearis (4)) i mostu (nc.
originis n.abducentis (6)) sa jedrima motornih živaca za muskulaturu glave (cefalogirna jedra) u
vratnom dijelu kičme i dovodi sva 3 pomenuta jedra , posredstvom Deitersovog jedra, u vezu sa
vestibularnim aparatom unutrašnjeg uha (ductus semicircularis, utriculus i sacculus) koji
predstavlja organ za orijentaciju u prostoru.

Put je sastavljen iz 2 snopa različitog porijekla:

-mezencefalički snop ili tr. comissurolongitudinalis- rađa se iz nc. comissurae posterior et

longitudinalis medialis Darkšević na granici mezencefalona i diencefalona u visini comissurae
posterior. Njegova nishodna vlakna posredstvom kolateralnih grana uspostavljaju vezu između
okulogirnih jedara, a završavaju na cefalogirnim jedrima smještenim u pars cervicalis medullae
spinalis.

-rombencefalički snop ili tr. vestibulolongitudinalis- rađa se iz nc. vestibularis lateralis

Dieters. Njegova vlakna se poslije kratkog horizontalnog puta račvaju na 2 grane:

• ascendentna, pomoču kolaterala uspostavlja vezu sa okulogirnim jedrima 3, 4 i 6 živca

• descendentna, završavaju zajedno sa vlaknima mezencefaličkog snopa u cefalogirnim
jedrima pars cervicalis medullae spinalis.

102
55. PEDUNCULI CEREBELLI

Pedunculi cerebelli ili crura cerebelli su kraci malog mozga koji ga povezuju sa ostatkom CNS-a.
Imamo 3 moždana kraka i to :
- pedunculus cerebellaris inferior s. corpus restiforme
- pedunculus cerebellaris medius s. brachium pontis
- pedunculus cerebellaris superior s. brachium conjuctivum.

PEDUNCULUS CEREBELLARIS INFERIOR S.CORPUS RESTIFORME

Predstavlja prividan produžetak zadnje vrvce i retroolivarnog dela bočne vrvce kičmene
moždine, a vezuju mali mozak sa kičmenom i produženom moždinom. Prividni početak leži u
visini donjeg ugla rombaste jame , neposredno rostralno iznad triju kvrga (tuberculum cinereum,
tubeculum nuclei cuneati i clava s. tuberculum nuclei gracilis). Odatle se oba kraja udaljuju jedan
od drugog, ograničavajući bočno donji ili oblongatin trougao rombaste jame i na bočnom uglu
ove jame skreću naglo dorzalno. Pedunculus cerebellaris inferior se sastoji od pars medialis i
lateralis.
Spolja od bočnih uglova fossae rhomboideae, sva 3 pedunkula se spajaju u zajednički
pedunculus cerebellaris koji ponire u cerebellum kroz fossa cerebelli transversa, označavajući pri
tom njene bočne uglove.

PEDUNCULUS CEREBELLARIS MEDIUS S. BRACHIUM PONTIS

Srednji kraci su najjačeg kalibra i vezuju Variolusov most (pons) sa malim mozgom. Oni
pripadaju bočnom zidu metencephalona, odnosno četvrte komore. Prividan početak odgovara
granici donje i bočne strane mosta, označenoj mjestom izbijanja n.trigeminusa. Idu dorzalno i
gore, te se ujedinjuju sa ostalim pedunkulima u zajednički. Srednji krak zauzima bočni položaj
na presjeku zajedničkog pedunkula.

PEDUNCULUS CEREBELLARIS SUPERIOR S. BRACHIUM CONJUCTIVUM

Gornji kraci predstavljaju vezu između malog mozga i mozga u užem smislu (cerebrum) koga
čine mezencefalon, diencefalon i telencefalon. Zajedno sa srednjim kracima oni pripadaju
bočnom zidu metencefalona, odnosno četvrte komore. Njihov prividni početak na mezencefalonu
označen je sa zadnjim ivicom laminae quadrigeminae s.tecti . Odatle oba gornja kraka
divergiraju kaudalno ograničavajući bočni gornji ili pontinski ugao rombaste jame. Na bočnom
uglu rombaste jame ulaze u cerebellum zajedno sa ostala 2 kraka. Na presjeku zajedničkog
kraka, gornji i donji kraci zauzimaju unutrašnji dio.

103
PUTEVI KOJI PROLAZE

1. PEDUNCULUS CEREBELLARIS SUPERIOR S. BRACHIUM CONJUCTIVUM:

Cerebelopetalni: 1. Tr. Spinocerebellaris ventralis Gowers
Cerebelofugalni: 1. Tr. Cerebellorubralis
2. Tr. Cerebellothalamicus
3. Tr. fastigiobulbaris

2. PEDUNCULUS CEREBELLARIS MEDIUS S. BRACHIUM PONTIS

Cerebelopetalni: 1. Tr. Pontocerebellaris
2. Tr. Corticocerebellaris (pars pontina)

3. PEDUNCULUS CEREBELLARIS INFERIOR S.CORPUS RESTIFORME

Cerebelopetalni: 1. Tr. Spinocerebellaris dorsalis Flechsig
2. Tr. Olivocerebellaris
3. Tr. Bulbocerebellaris
4. Tr. Corticocerebellaris
5. Tr. Nucleocerebellares
Cerebelofugalni: 1. Tr. Cerebellospinalis Marchi
2. Tr. Dentatoolivaris
3. Tr. Cerebellonucleares

104
56. AFERENTNE CEREBELLARNE VEZE (spinocerebellarni traktusi)

Traktusi koji donose vlakna u cerebellum iz kičmene moždine, moždanog stabla i cerebralnog
korteksa konvergiraju prema donjem i srednjem pedunkulu. Glavni aferentni sistemi se mogu
podijeliti na sljedeće:
Mahovinasta vlakna:
• iz kičmene moždine (tr. spinocerebellaris ventralis et dorsalis)
• iz vestibularnog sistema ( tr. vestibulocerebellaris)
• iz retikularne formacije (tr. reticulocerebellaris)
• iz nc. pontis (tr.pontocerebellaris)

Puzava vlakna: - iz donje olive (tr. olivocerebellaris)

Aminergička vlakna: -iz nc.raphes i locus coeruleus

Vlakna iz kičmene moždine su i ipsilateralna i kontralateralna, dok su vlakna iz donje olive i

ponsa kontralateralna. Retikulocerebelarna i monoaminergička idu i ukršteno
i neukršteno. Kroz spinocerebelarne traktuse cerebellum prima informacije iz periferije i
motornih refleksnih centara u kičmenoj moždini. Cerebelarni odgovor se prenosi do motornog
korteksa i različitih centara moždanog stabla za dalju isporuku do udaljenih motornih centara
kičmene moždine.
Svi spinocerebelarni putevi ulaze u pedunculus cerebellaris inferior ,osim ventralnog, koji ulazi
kroz pedunculus cerebellaris superior.

TR. SPINOCEREBELLARIS VENTRALIS GOWERS

Sačinjavaju ga centralni ili drugi neuroni. Prenosi informaciju o aktivnosti u motornim

refleksnim centrima u kičmenoj moždini, o dubokom senzibilitetu tijela izuzev glave. Ovaj put
se ukršta 2 puta, prvi put u kičmenoj moždini, a drugi put u vellum medullare anterius.
Periferni neuroni polaze svojim dendritima iz mišića, zglobova i kostiju tijela, izuzev glave, i
pružaju se do zona intermedia medullae spinalis (tj. donje polovine medullae spinalis, do L3).
Centralni neuroni se pružaju od zona intermedia (lamina 5-8) donje polovine kičmene moždine
kroz funiculus lateralis medullae spinalis. Ovaj put se nalazi ventrolateralno u funiculus
lateralisu.
U medulli oblongati ovaj put prolazi ventromedijalno od tr.spinocerebellaris dorsalis Flechsig,
koji ga ubrzo napušta prelazeći u corpus restiforme s. pedunculus cerebellaris inferior. Gowersov
put zatim zauzima najlateralniji dio bočne heterogene vrpce puteva medullae oblongatae,
lateralno od Monakowog puta, koji ga odvaja od Edingerovog puta.

105
U ponsu Gowersov put prolazi bočnom heterogenom vrpcom, a Edingerov i Monakow put
mijenjaju mjesta. Zatim put ide oko spoljne strane brachium conjuctivum, prelazi u vellum
medullare anterius, u kojem se ukršta i završava u cortex vermis superioris.
Umetnuti ili dopunski centralni neuroni uspostavljaju vezu između kore malog mozga i talamusa.
Imamo 3 takva, a to su:

• tr. corticonuclearis (povezuje koru malog mozga sa jedrima malog mozga)

• tr. cerebellorubralis povezuju nc. dentatus i nc. emboliformis sa kontralateralnim nc.
ruberom preko pedunculi cerebellares superiores i decussatio conjuctivi
• tr. rubrothalamicus završava na nc. laterales thalami

Kortikalni neuroni polaze i nc.laterales thalami te odlaze u sklopu pedunculus thalami superior
kroz crus occipitale capsulae internae ,te pars parietalis coronae radiatae i završe na gyrus
postcentralis i u zadnjoj trećini lobulus paracentralis.

TR. SPINOCEREBELLARIS DORSALIS FLECHSIG

Tr. spinocerebellaris dorsalis zajedno sa tr.cuneocerebellaris, iznad C8, (iz nc. cuneatus) prenosi
proprioceptivne i eksteroceptivne impulse iz extremiteta i trupa. Kuneocerebelarni traktus donosi
senzibilitet gornjeg dijela tijela (od torakalnog nivoa pa gore, osim glave), dok spinocerebellarni
donosi senzibilitet trupa i ekstremiteta. Put ide neukršten kroz medullu spinalis. Vlakna ovog
puta ulaze u cerebellum, te kroz pedunculi cerebellares inferiores završavaju u kori vermisa.
Ovaj put čine centralni ili drugi neuroni puta za refleksni, duboki senzibilitet trupa i udova, koji
je za razliku od istoimenog ventralnog puta neukršten u medulli spinalis.
PERIFERNI NEURONI polaze svojim dendritima iz mišića, zglobova, kostiju trupa i udova,
gradeći senzitivna vlakna kičmenih živaca, preko čijih zadnjih korijenova i njima pridodatih
spinalnih gangliona dospijevaju svojim kratkim aksonima na cornua posteriora medullae
spinalis, na Clarkovo jedro (locirano C8-L3).
CENTRALNI NEURONI se pružaju od nc.thoracicus kroz funiculus lateralis medullae spinalis
obrazujući na dorzalnoj polovini njegove površne zone tr.spinocerebellaris dorsalis Flechsig.
U MEDULLI OBLONGATI ovaj put prolazi površnije i dorzalno od tr.spinocerebellaris
ventralis, a zatim ga ubrzo napušta prelazeći u pedunculus cerebellaris inferior s.corpus
restiforme. Preko njega dospijeva u mali mozak gdje se završava u kori vermisa, tj. u nodulus.
Veza između talamusa i kore vermisa se uspostavlja na isti način kao kod ventralnog
spinocerebellarnog puta.

106
57. TRACTUS TRIGEMINOCEREBELLARIS

Trigeminocerebellarna vlakna prenose proprioceptivne i eksteroceptivne impulse iz područja

lica, kroz pedunculus cerebellaris inferior. Spinocerebelarna vlakna završavaju u
spinocerebellumu koji je predstavljen sa lobus anterior, piramisom i susjednim dijelovima
hemisfere lobus posteriora. Vlakna završavaju somatotopski organizovana, u smislu da su
različiti dijelovi tijela prestavljeni odvojeno u lobus anterior i lobus posterior. Postoje 2 seta
topografski organizovanih spinocerebelarnih prijemnih područja u cerebelarnom korteksu.

58. TRACTUS VESTIBULOCEREBELLARIS

Predstavlja završni dio statičkog puta, koji vezuje vestibularna jedra nc.vestibularis medialis et
lateralis sa jedrima cerebelluma (nc. fastigii i nc.emboliformis) i korom malog mozga.
Primarna vlakna prenose informaciju od ganglion vestibulare i iz labirintnih receptora u
ipsilateralni cerebelu m (nema ukrštanja). Sekundarna vlakna nastaju iz ćelijskih tijela
vestibularnih jedara i imaju simetričnu bilateralnu distribuciju. Vlakna prolaze kroz pedunculi
cerebellares inferiores i završe na cortex pedunculi flocculonodularis. Funkcija ovog puta je
kontrola uspravnog položaja tijela i položaja oka za vrijeme pokreta glave.

59. TRACTUS RETICULOCEREBELLARIS

Vlakna iz retikularne formacije (nc.reticulares) se projektuju kroz pedunculus cerebellaris

inferior na ipsilateralne i kontralateralne strane cerebelluma, dok retikularna jedra i donja oliva
služe kao relejni centri kroz koje dolaze informacije iz kičmene moždine kao i drugih dijelova
CNS-a u cerebellum. Postoje dva neuronska kruga između kore velikog i kore malog mozga:
1. KORTIKO-PONTO-CEREBELARNI KRUG
Vlakna iz kore velikog mozga silaze u sklopu tr.corticopontini do nc.pontis. To je prvi neuron.
Aksoni iz nc.pontis formiraju fibrae pontis transversae ili tr.pontocerebellaris, te idu u
kontralateralni pedunculus cerebellaris medius da bi došli do kore cerebelluma.To
je sekundarni neuron. Iz cerebellum vlakna idu do nc.rubera i thalamusa formirajući
tr.cerebellorubralis i tr.cerebellothalamicus, a odatle opet u koru kao tr.thalamocorticalis.
2. KORTIKO-OLIVO-CEREBELARNI KRUG
Od prethodnog kruga se razlikuje samo po tome što mu prvi neuron ne završi u nc. pontis već u
nc.olivaris inferior. Ostali dio je identičan prvom krugu. Pretpostavlja se da ovaj drugi neuronski
krug ima ulogu u procesu motornog učenja.

107
60. TRACTUS PONTOCEREBELLARIS

Formiraju ga aksoni neurona nc.pontis. Poprečna vlakna mosta (fibrae pontis transversae
superficiales, mediae et profunde) rađaju se u ovim jedrima i prolaze poprečno kroz bazilarni dio
mosta. Najvećim dijelom se ukrštaju rastavljajući piramidalni put u snopiće. Fibrae pontis
transversae se nakupljaju i organizuju tr.pontocerebellaris koji prolazi kroz pedunculus
cerebellaris medius. Ovaj traktus ustvari predstavlja nastavak tr.corticopontini, koji se
silazeći iz kore velikog mozga prekida u nc.pontis. Na taj način fibrae
pontis uspostavljaju vezu između kore velikog i malog mozga. Tr.pontocerebellaris čini većinu
mase pedunculus cerebellaris medius. Vlakna mu se ukrštau i idu na kontralateralnu stranu.

kora velikog mozga ↓

tr.corticopontini NC. olivarius inferior (PRVI NEURON) ↓
fibre pontis transferse ↓
kontralateralni pedunculli cerebellaris medii
KORA CEREBELLUMA (DRUGI NEURON) ↓
(tr. cerebelorubralis) nc. ruber (tr.cerebellotalamicus) talamus ↓
↓tr. talamocorticalis kora velikog mozga

61. TRACTUS OLIVOCEREBELLARIS

Donja oliva je jedini poznati izvor puzavih vlakana. Predstavlja i relejni i integracioni centar
kroz koji prolaze informacije iz više različitih izvora (kičmena moždina, moždano stablo, cortex
cerebri, cortex cerebelli, prosencefalon, okulomotorni centri mesencefalona tj.colliculus superior,
nc.ruber).
U donjoj olivi (nc. olivaris inferior) rađaju se fibrae arcuatae externae ventrales. Najvećim
dijelom ukrštene, one prolaze kroz retikularnu formaciju, i to većim dijelom dorzalno od nc. tr.
spinalis n.trigemini, a manjim dijelom ventralno. I jedna i druga vlakna odlaze kroz pedunculus
cerebellaris inferior svrstana u tr.olivocerebellaris. Puzava vlakna donje olive završavaju
primarno na intracerebelarnim jedrima, pa onda odlaze ka Purkinijevim neuronima svih dijelova
korteksa malog mozga.
Aksoni puta se projektuju u uske sagitalne zone i pružaju se rostrokaudalno duž cijelog
cerebeluma, te poprečno sijeku vestibularne, spinalne i pontinske dijelove cerebeluma. Ovakva
distribucija se odražava na povratnu informaciju nazad u olivu, zbog čega ona biva
fragmantarna.
Funkcija mu je regulacija tačnosti motoričkih pokreta.(Objasniti kortiko-olivo-cerebelarni krug)

108
62. EFERENTNE CEREBELARNE VEZE

Eferentna vlakna koja napuštaju cerebellum u gornjim i donjim cerebralnim pedunculima,

završavaju u kičmenoj moždini, moždanom stablu (retikularna formacija, nc. ruber, vestibularna
jedra) i talamusu.
Cerebelovestibularna vlakna se projektuju kroz pedunculus cerebellaris inferior. Dva su glavna
sistema cerebelospinalnih vlakana:
• vlakna iz flocculonodularnog lobusa kroz fastigialno jedro u sva 4 vestibularna jedra
• vlakna iz prednjeg vermisa (spinocerebellum) u Dietersovo vestibularno jedro.

Cerebelospinalna vlakna čini tr.cerebellospinalis Marchi koji je u anatomskom pogledu

nedovoljno utvrđen, a povezivao bi spinocerebelum sa prednjim motornim rogovima kižmene
moždine.
Cerebeloretikularna vlakna nastaju u nc. fastigii i prolaze kroz pedunculi cerebellares inferiores
do retikularne substance u ponsu i medulli oblongati.
Cerebelorubralna i cerebelotalamička vlakna predstavljaju ascendentne projekcije cerebelluma.
Nastaju u nc.dentatus, nc. emboliformis, nc.globossus i napuštaju cerebellum kroz gornje
pedunkule i ukrštaju se u središnjoj liniji u decussatio pedunculorum cerebellarium superiorum.
Značajna polja završetka uključuju nc.ruber i okulomotorne centre u mezencefalonu, te VL-
ventrolateralno jedro talamusa (nc. ventrolateralis thalami).
Ventralni antero-ventro lateralni ili VA-VL kompleks također prima input iz bazalnih ganglija,
ali putevi iz cerebeluma i bazalnih ganglija dopiru u različite dijelove VA-VL kompleksa.
Talamične zone u VL koje primaju input iz cerebelluma projektuju se u primarni motorni korteks
(MC) i u nekom obimu premotorni korteks (PMC) , dok VA-VL ,koji prima aference iz bazalnih
ganglija, daje projekcije u suplementarno motorno polje (SMA).
Sada sumiramo 2 sistema koji su približno recipročni, a to su:

• kortikopontocerebelarni i
• cerebelocerebralni.

Preko prvog sistema cerebelum dobija informacije i iz motornih i iz senzitivnih regiona korteksa
velikog mozga, dok preko drugog sistema cerebelum prenosi samo motornu informaciju, a ne i
senzitivnu.
Tr.dentatoolivaris- iz nc. dentatus do nc. olivaris inferior suprotne strane.

109
63. VEZE HIPOTALAMUSA

Hipotalamus, kao i gotovo svaki dio CNS-a, ima svoje aferentne i eferentne veze.

AFERENTNE VEZE

Kortikohipotalamička - tr.corticohypothalamicus, formiraju ga aksoni neurona asocijativnog

frontalnog korteksa i stražnjeg orbitalnog korteksa,koji završavaju u jedrima hipotalamusa, ima
ulogu u regulaciji emocionalnog ponašanja
FORNIX -Tractus hippocampomamillaris formiraju aksoni hipokampalnog korteksa i putem
forniksa dolaze u nc.mamillaris medialis. Dio je Papezovog kruga
Fasciculus telencephalicus medialis, nastaju u nc.raphes, locus coerulesu i neuronima
ventralnog tegmentuma ,povezuje hipotalamus sa moždanim stablom i kičmenom moždinom.
Tako hipotalamus preko descendentnih vlakana iz nc.paraventricularis i posterolateralnog
hipotalamusa može uticati na preganglijska simpatička i parasimpatička jedra u kičmenoj i
produženoj moždini.Ostala vlakna idu u retikularnu formaciju.
Fasciculus longitudinalis dorsalis su ascendentna vlakna koja formiraju aksoni neurona
retikularne formacije. Ovi aksoni završavaju u periakveduktalnoj zoni hipotalamusa
Stria terminalis, povezuje corpus amigdaloideum sa medijalnim hipotalamusom, ide u žlijebu
zajedno sa v.thalamostriata s.terminalis. Šalje vlakna u bed nucleus striae terminalis i druge areae
u bazalnom dijelu prozencefalona.Corpus amigdaloideum je povezan sa hipotalamusom i kroz
difuzni ventralni put
Stria medullaris, nalazi se na mediodorzalnoj strani talamusa, povezuje lateralni preoptički
hipotalamički region sa habenularnim kompleksom.

EFERENTNE VEZE
Veza sa korteksom, vlakna daju aksoni iz lateralnog hipotalamusa
Tractus mamillotegmentalis, iz nc.mamillaris medialis do nc.tegmenti ventralis
Tractus mamillotalamicus, iz nc.mamillaris medialis do prednjih jedara talamusa
Pedunculus mamillaris, iz nc. mamillaris lateralis do nc.tegmenti dorsalis

110
64. HIPOTALAMOHIPOFIZIJALNI SISTEM

Hipotalamus je blisko povezan sa hipofizom.

Magnocelularni neuroendokrini sistem je predstavljen aksonima iz velikih neurona koji sadrže
oksitocin i vazopresin u nc.paraventricularis i nc.supraopticus, koji završavaju u stražnjem režnju
hipofize. Parvocelularni neuroendokrini sistem obrazuju neurosekretorna vlakna iz manjih
neurona u nc.arcuatus i drugih periventrikularnih dijelova hipotalamusa, uključujući
nc.paraventricularis. Ova neurosekretorna vlakna se projektuju u eminentia mediana, gdje sa
portalnim sistemom hipofize obrazuje neurovaskularni transportni sistem za kontrolu različitih
hormona prednjeg lobusa. Traktusi vlakana obrazuju različite hipotalamične puteve, od kojih su
neki značajne veze između hipotalamusa i cerebralnog korteksa, corpus amigdaloideum,
moždanog stabla i kičmene moždine. U lateralnom hipotalamusu je smješten veliki broj
specifičnih ćelija, pogotovo u nc.tuberomamillaris. Te ćelije tuberomamillarnog jedra sadrže
histamin, često lokalizovan sa drugim transmiterima, a mnogi drugi neuroni sadrže MCH
(melatonin hormon).

65. HIPOTALAMUS I NEUROHIPOFIZA -Magnocelularni neurosekretorni sistem

Neurohipofiza se sastoji od infundibuluma i nervnog lobusa (lobus posterior), predstavlja izraštaj

diencefalona. Prima aksonalne projekcije iz velikih neurosekretornih neurona od kojih je većina
smještena u nc.paraventicularis i nc. supraopticus hipotalamusa. Ovi neuroni prenose pomoću
svojih aksona neurosekretorni materijal koji sadrži vazopresin ili antidiuretski hormon (ADH) i
oksitocin do lobus posteriora. Oba ova jedra sadrže vazopresin i oksitocin producirajuće ćelije,
koje primaju input iz različitih intra i ekstrahipotalamičkih izvora. Output iz supraoptičkog jedra
je ograničen na neurohipofizu, dok se paraventrikularno jedro projektuje i u eminetia mediana,
autonomne centre u moždanom stablu i kičmenoj moždini. Vazopresin ili ADH je odgovoran za
retenciju vode u distalnim tubulima bubrega. Oslobađanje ADH kontrolisano je osmotskim i
volemijskim promjenama u krvotoku. Takođe organum vasculosum laminae terminalis i
organum subfornicale regulišu oslobađanje ADH, svojim inputom u magnocelularna jedra. Drugi
bitan input u magnocelularne neurone je preko ascendentnih noradrenergičkih vlakana iz
ventrolateralnog dijela medullae oblongatae. Taj dio medullae je kritičan dio kardiovaskularnog
regulatornog sistema i odgovoran je za integraciju različitih korektivnih mjera kao odgovor na
promjene u volumenu krvi i krvnom pritisku. Oksitocin ima efekte na glatku muskulaturu i
mioepitelijalne ćelije mliječnih žlijezda, što pomaže kontrakciji uterusa za vrijeme porođaja i
lučenje mlijeka nakon porođaja.

111
66. HIPOTALAMUS I ADENOHIPOFIZA-Parvocelularni neurosekretorni sistem

Neurosekretorne ćelije parvocelularnog sistema su razbacane kroz periventrikularnu zonu i

preoptičku areu, a postoji jasna lokalizacija za oslobađanje svakog hormona ili faktora koji utiče
na adenohipofizu.
Hormoni se prenose aksoplazmatskim putem do eminentiae medianae gdje se oslobađaju u
perivaskularne prostore koji okružuju portalne kapilare obrazujući aa.hypophysiales superiores.
Eminentia mediana je cirkumventrikularni organ sa slabom krvno-moždanom barijerom. Portalni
kapilari se povezuju i obrazuju portalne vene kroz koje se prenose hormoni do vaskularnih
sinusoida adenohipofize. Oni ovdje utiču na sekreciju hormona adenohipofize i to:
 -TSH , tireostimulirajućeg hormona
 -ACTH , adrenokortikotropin
 -FSH , folikulostimulirajućeg hormona
 -LH , luteinizirajućeg hormona
 -GH , hormona rasta ili somatotropin
 -PRL , prolaktin

Otkrivene su lokacije različitih ćelijskih grupa koje proizvode hipotalamične hormone

oslobađanja (releasing hormoni) pa tako imamo:
 gonadotropin oslobađajuću hormon (GnRH), medijalna preoptička area i nc.arcuatus
 GH , nc. arcuatus
 SST (somatostatin) inhibira
 GH,tireotropinreleasing-hormon(TRH)
 kortikotropin releasing- hormon(CRH),
 SST je smješten u prednjem periakveduktalnom hipotalamusu.
 TRH i CRH se nalaze periakveduktalnom jedru.

Kontrola i regulacija oslobađanja hormona i rada hipofize i hipotalamusa je dosta komplikovan

proces, jer ove dvije strukture primaju input iz skoro svih dijelova CNS-a.

112
67. KOMISURALNA VLAKNA TELENCEFALONA

Komisuralni putevi telencephalona povezuju sive mase suprotnih hemisfera. Čine ih komisuralna
vlakna:

1. CORPUS CALLOSUM (radiatio corporis callosi) ili žuljevito tijelo je glavna komisura, koja
vezuje međusobno obje hemisfere. Sastavni dijelovi su mu : splenium, truncus, genu i rostrum.
Truncus svojom gornjom stranom čini dno fissurae longitudinalis. Njegove bočne ivice
odgovaraju dnu sulcus corporis callosi i obložena je sa induseum griseum ili stratum griseum
corporis callosi, koji je sastavni dio gyrus intralimbicusa. Ispod ovog sivog sloja vide se
poprečne brazde (striae transversae corporis callosi). Duž donje strane se pričvršćuje septum
pellucidum (naprijed) i fornix(pozadi).
Splenium ide nazad i dole i završava se iznad lamina tecti mesencephali. Odvojen je od laminae
sa fissura transversa cereberi s. telodiencephalica.
Genu je prednji uglasti zavijutak na čijem se tjemenu nalazi rostrum, koji se pruža dole i
unazad. Kako rostrum ide unazad, on se stanjuje i daj dio se naziva lamina rostralis.
Skup vlakana corpusa je radiatio corporis callosi i čine ga: pars frontalis, pars parietalis, pars
temporalis i pars occipitalis radiationis corporis callosi.
S obzirom na svoj pravac vlakna se dijele na:
 poprečna vlakna (striae transversae)
 uzdužna vlakna, dijele se na forceps minor i forceps maior. Forceps minor idu od
predjeg kraja (genu corporis callosi) ka polus frontalis hemisfere, a forceps maior se
pružaju od zadnjeg kraja (splenium) corpus callosi prema occipitalnom lobusu.
 lučna vlakna, konkavna nadole, čine tapetum koji oblaže gornji i spoljnji zid na
temporalnom i okcipitalnom rogu bočne komore

2. FORNIX (comissura hippocampi) je olfaktivna komisura koja povezuje oba cornua amonis
ili oba hipokampusa. Fornix se sastoji iz: corpus, columna, crus.
Corpus fornicis, prema gore spojen sa donjom stranom corpus callosuma, a prema naprijed
odvojen od njega sa septum pellucidum. Donja strana leži na tela chorioidea ventriculi tertii.
Bočne ivice taenie fornicis nastavljaju se epitelijalnom opnom lamina chorioidea epithelialis
ventriculi lateralis.
Columnae fornicis (prednji kraci) su dvije bijele vrpce sa konkavitetom upravljenim nazad i
pružaju se od corpus fornicis do corpus mamillare. Razlikujemo 2 dijela: pars libera i pars tecta.
Prvim dijelom forniks silazi u diencephalon prednjim zidom treće komore i ispred comissurae
rostralis, a drugim dijelom ide kroz hipotalamus i završava u nc. medialis corporis mamillaris.
Crura fornicis (zadnji kraci), idu od zadnjeg kraja forniksa i odmiču se lateralno jedna od
druge. Oba kraka su svojom dužinom spojena sa comissura hippocampi. Na ovaj način suprotni
cornua amonis komuniciraju. Crura fornicis savijaju nešto naprijed i nastavljaju se kao fimbria
hippocampi.

113
U forniksu nalazimo sljedeće puteve:
- tr. hippocampomamillaris
- comissura hippocampi
- tr.olfactoammonicus (vezuje trigonum olfactorium i substantia perforata ant. sa
hipokampusom)

3. PREDNJA MOŽDANA KOMISURA (Comissura rostralis s.anterior) je prednja

olfaktivna spojnica. Sastoji se od : pars anterior, pars posterior, pars intermedius.

- Pars anterior (olfactoria) veže kontralateralne dijelove rinencefalona (bulbu,tractus i trigonum)

- Pars posterior spaja koru oba uncus gyri hippocampi kao i oba corpus amigdale
- Pars intermedia, manje bitan, prelazi poprečno prednjim zidom treće komore

4. COMISSURA DORSALIS (SUPRAOPTICA) MEYNERTI svojim vlaknima veže oba

nc.lentiformisa

68. ASOCIJATIVNA VLAKNA TELECEPHALONA

Asocijativni putevi telencefalona povezuju istostrana područja kore hemisfera telencefalona i

omogućavaju njene najviše funkcije (intelekt, volja, svijest i memorija)
Dijele se na:

1. KRATKE ASOCIJATIVNE PUTEVE (fibrae arcuatae gyrorum) koji povezuju cortex

susjednih girusa iste strane
2. DUGE ASOCIJATIVNE PUTEVE su snopovi vlakana koji povezuju koru jednog lobusa sa
korom drugog ili više susjednih lobusa na istoj hemisferi. Najvažniji od dugih asocijativnih
puteva su:
- Fasciculus longitudinalis superior s. fasciculus frontooccipitalis polazi od kore čeonog
lobusa i ide kroz središnju bijelu masu (centrum semiovale) prolazeći u vidu luka iznad corpus
striatuma i uspostavlja vezu sa parijetalnim i okcipitalnim lobusom
- Fasciculus longitudinalis inferior s. fasciculus temporooccipitalis pruža se od temporalnog
do okcipitalnog pola hemisfere povezujući njihovu koru. Prolazi lateralno od tapetuma,
temporalnog i okcipitalnog roga ventriculus lateralis, te radiatio optica.
- Fasciculus uncinatus, oblika slova U, vezuje frontalni pol sa temporalnim polom hemisfere.
- Cingulum ili pojas je asocijativni put koji prolazi ispod kore gyrus fornicatus na unutrašnjoj
strani hemisfere, a pruža se od substantia perforata anterior do uncus gyri hippocampi. Znači
povezuje dijelove kore pridodate olfaktivnoj funkciji.
- Fasciculus arcuatus (spomenut u Heimeru) je dio fasciculus longitudinalis superior koji
povezuje donje dijelove parijetalnog i temporalnog korteksa sa frontalnim korteksom.

114
69. PROJEKCIONA VLAKNA TELENCEFALONA

Projekcioni putevi velikog mozga se dijele na kratke i duge.

A) Kratke projekcione puteve velikog mozga sačinjavaju vlakna koja vezuju thalamus sa
korteksom (radiatio thalami). Jedan dio ovih vlakana zrače od thalamusa ka kori
(tr.thalamocorticales), dok se druga pružaju obrnutim pravcem (tr.corticothalamici). Ovi putevi
ulaze u sastav coronae radiatae u kojoj su grupisani, prema lobusu kojem pripadaju u 4 talamička
snopa, zvana pedunculus thalami (anterior, superior, posterior i inferior).
B) Dugi projekcioni putevi velikog mozga povezuju sive mase različitih dijelova CNS-a i djele
se prema pravcu svojih vlakana i funkcionalnoj ulozi na:

1) MOTORNE (NISHODNE) koji se prema mjestu početka dijele na:

1. KORTIKALNI MOTORNI PUTEVI - polaze iz kore velikog mozga i dijele se u dvije grupe
prema načinu prolaska kroz moždano stablo:
a) Kortikalni direktni- polaze iz primarnog motornog polja gyrus praecentralis i dijele se prema
sivim masama na kojim zavšavaju:
•glavne kortikalne puteve - završavaju na motornim jedrima spinalnih nerava (tr.corticospinalis)
ili motornim jedrima moždanih živaca (tr.corticobulbaris s.corticonuclearis)
•sporedne kortikalne puteve - završavaju na subkortikalnim sivim masama i sivim masama
moždanog stabla

b) Kortikalni indirektni - prolaze kroz mali mozak te preko njega uspostavljaju vezu kore velikog
mozga sa moždanim stablom i kičmenom moždinom (tr. temporopontinus, tr.frontopontinus i
tr.corticocerebellaris)

2. SUBKORTIKALNI MOTORNI PUTEVI - polaze iz subkortikalnih sivih masa i sivih masa

moždanog stabla, a završavaju na sivim masama moždanog stabla i jedrima moždinskih nerava.
Ekstrapiramidalni putevi upravljaju svim automatskim pokretima tijela. Oni stoje pod kontrolom
telencefaličkog centra za automatske pokrete (pallidum corporis striati) preko 2 glavna
palidofugalna puta ansae lenticularis i fasciculus lenticularis u čiji sastav ulaze tr.pallidorubralis,
tr.pallidohypothalamicus , tr.pallidonigralis, tr.pallidoolivaris , tr,pallidocomissuralis i
tr.pallidoreticularis.
Tr. corticospinalis je gotovo u cjelosti ukršten i gotovo sva vlakna ovog puta završe na suprotnoj
strani . Odgovoran je za voljne pokrete ekstremiteta i trupa.
Tr. corticobulbaris s.corticonuclearis je dijelom ukršten, a dijelom neukršten. Odgovoran je za
voljne pokrete muskulature glave i vrata.

115
2) SENZITIVNI (USHODNI) PUTEVI prenose utiske opšteg senzibiliteta i to:
• eksteroceptivnog ili površnog (taktilnog ili termalgezičkog)
• proprioceptivnog ili svjesnog dubokog (osteo-artro-muskularni)
• interoceptivni ili nesvjesnog dubokog (iz unutrašnjih organa do autonomnih centara)

Svi senzitivni putevi se dijele prema načinu prolaza kroz moždano stablo na dvije osnovne
grupe:

DIREKTNI SENZITIVNI PUTEVI - putevi svjesnog senzibiliteta

Oni prolaze kroz moždano stablo direktno do talamusa, bez prolaska kroz mali mozak, njima
pripadaju sljedeći putevi:
• tr.spinothalamicus Edinger- svjesni površni senzibilitet trupa i udova
• lemniscus medialis s.bulbothalamicus- svjesni duboki senzibilitet trupa i udova, te duboki
i površni glave

Oba ova puta prenose cjelokupni svjesni duboki i površni senzibilitet tijela nazivaju se
zajedničkim imenom tractus lemnisci medialis.

INDIREKTNI SENZITIVNI PUTEVI - senzitivni putevi koji kroz moždano stablo ne prolaze
direktno do talamusa, već idu zaobilaznim putem preko kore malog mozga. Ovoj grupi
pripadaju:
• tr.spinocerebellaris ventralis Gowers i tr.spinocerebellaris dorsalis Flechsig- indirektni
putevi za refleksni duboki senzibilitet trupa i ekstremiteta
• tr.nucleocerebellares - indirektni put za refleksni duboki senzibilitet glave i vrata

3) SENZORIČKI (ČULNI) PUTEVI

Ovi putevi prenose informacije iz svih čulnih organa tijela preko relejnih jedara (primarnih
čulnih centara) do korteksa. Imamo 5 takvih puteva i to su:
 a)OPTIČKI PUT
 b)AKUSTIČKI PUT
 c)STATIČKI PUT
 d)OLFAKTIVNI (MIRISNI) PUT
 e)GUSTATIVNI (OKUSNI) PUT.

116
70. AFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA

Kortikostrijalne projekcije. Najmasivniji input u bazalne ganglije dolazi iz korteksa i cijela

kortikalna površina je uključena u ovaj visoko organizovani projekcioni sistem do
striatuma. Somatosenzitivni i motorni korteks se projektuju i u putamen, a ovaj input ide kroz
bazalne ganglije substantia nigra (pars reticularis) i "motornog" talamusa (VA-VL) kompleks iz
motornog, premotornog i suplementarnog motornog polja (area 3,4,6, i 24 po Brodmannu).
Prema tome putamen i dijelovi globus pallidus imaju uticaj na motornu funkciju.
Kortikalni asocijativni regioni u frontalnom, temporalnom i parijetalnom korteksu (area 9 i 11)
se projektuju u nc.caudatus.
Ventralni striatum(nc. Acumbens septi+tuberculum olfactorium) prima input iz:
- hipokampalne formacije
- areae entorhinalis
- olfaktivnog korteksa
- insulae
- bazolateralnog amigdale.

Druge značajne projekcije dolaze u striatum iz intralaminarnih i talamičkih jedara i iz

dopaminergičkih ćelijskih grupa substantiae nigrae i ventralne tegmentalne areae.
Striopalidalne projekcije. Srednje veliki neuroni striatuma koji su primaoci većine inputa u
striatum, također predstavljaju projekcione neurone striatuma. Njihovi aksoni dopiru do globus
palidus i substantiae nigrae. Projekcioni neuroni koriste GABA-u kao svoj neurotransmiter i
mogu da se podijele u subpopulacije zavisno na koju metu dopiru i koji peptid sadrže u dodatku
sa GABA. Npr. striatalni GABA neuroni se projiciraju u vanjski palidalni segment koji sadrži
primarno enkefalin, dok GABA i supstanca P koegzistiraju u neuronima koji dopiru i u unutarnji
segment paliduma i substantiu nigru. Huntingtonova bolest je bolest koja napada striatalne
neurone.

117
Dio u Šećerovu.

Bazalne ganglije se često poistovjećuju sa pojmom "ekstrapiramidalni sistem" (EPS). EPS čine :
motorni, premotorni i ekstrapiramidalni korteks, striatum, talamus, subtalamus, substantia nigra,
nc.ruber, retikularnu formaciju, vestibularna jedra i sve izlazne puteve ovih struktura koji
završavaju u kičmenoj moždini.
Veze striatuma, prema Nieuwenhuysu, mogu se prikazati pomoću neuronskih krugova, s tim da
imamo jedan glavni, i ostale sporedne. Ovdje ćemo ih nabrojati:
1. glavni krug - cortex-striatum-globus pallidus-thalamus-cortex. Striatum prima aference iz
motornog korteksa (area 4), premotornog korteksa (area 6 i 3) i iz asocijativnog frontalnog
korteksa (area 9 i 11). Vlakna zatim odlaze u globus pallidus pa u thalamus. Jedan dio vlakana
odlazi kao ansa lenticularis, a drugi kao fasciculus lenticularis, čijim spajanjem nastaje fasciculus
thalamicus. On odlazi u nc.ventralis anterolateralis i nc. ventralis intermedius. Iz ovih jedara
aference idu za motorni korteks i time se krug zatvara.
2. akcesorni krug striatum-globus pallidus-talamus- striatum. Od već pomenutog fasciculus
thalamicus, prije njegovog ulaska u talamička jedra, odvija se snop vlakana koja odlaze u
nc.centromedianus, i koja se vraćaju nazad u striatum
3. akcesorni krug globus pallidus-nc.subthalamicus-globus palidus
4. akcesorni krug striatum-substantia nigra-striatum. Vlakna silaze iz neostrijatuma, preko
paliduma do nc.niger. Ovi neuroni sintetišu GABA. On inhibitorno djeluje na dopaminergička
nigrostrijalna vlakna koja šalje supstantia nigra.
Ulazne sisteme čine još: retikularna formacija, vlakna cerebelluma, vlakna iz nc.raphes.

118
71. EFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA

Dvije su autput strukture bazalnih ganglija : medijalni dio globus palidusa i pars reticularis
substantiae nigrae.

Putevi do talamusa su topografski organizovani tj. iz globus palidusa vlakna idu u VA-VL
kompleks, a ventralni palidum primarno ide u mediodorzalno (MD) talamičko jedro. Substantia
nigra šalje vlakna u VA-VL kompleks i MD jedra, ali u nešto različite dijelove od onih u koje se
projektuje palidum.
Palidalne eference idu putem dva različita pravca. Vlakna iz dorzomedijalnog dijela globus
palidus prelaze preko capsulae internae kao fasciculus lenticularis, dok aksoni iz ventralnije
smještenih ćelija zavijaju oko medijalnog dijela capsulae kao ansa lenticularis. Nakon prelaska
capsulae internae vlakna se kombinuju i obrazuju sistem vlakana (polje H2 campus Foreli, koji
obavija zonu incertu) koji ide medijalni i kaudalno do prerubralne areae (polje H). Na ovom
mjestu čine oštri zavoj u obliku slova U i nastavljaju do VA jedra talamusa putem fasciculus
thalamicus (polje H1).
Pored ovih krugova koji su navedeni u prethodnom pitanju, važni su još i autput
kanali iz pars reticularis substantiae nigrae, koji dopiru do colliculus superior i retikularne
formacije mezopontinskog tegmentuma.
Projekcija u mezopontinski tegmentum je vjerovatno dio motornih krugova, dok projekcija u
kolikulus superior utiče na okulomotorne funkcije, posredovanjem puteva iz colliculus superior
do moždanog stabla za kontrolu pokreta glave i vrata.
Nedavno su otkrivene projekcije iz bazalnih ganglija do retikularnog talamičnog jedra. Ovo jedro
okružuje talamus te se nalazi u poziciji da se integriše u talamokortikalne i kortikotalamične
aktivnosti.

Dio iz Šećerova.
Najvažniji izlazni putevi završavaju u talamusu, subtalamičkom jedru, nc.ruberu i retikularnoj
formaciji, dok u izlazne puteve spadaju i palidohabenularna vlakna.
Značajni izlazni sistemi substantiae nigrae su nigrotalamička, nigrotektalna i nigroretikularna
vlakna. Preko nigroretikularnih vlakana substantia nigra formira nigrospinalne aference.

119
72. VEZE HIPOKAMPUSA (unutarnje i vanjske)

VANJSKE VEZE:

1. KORTIKALNE
HIPOKAMPUS je povezan sa ostatkom cerebralnog korteksa. Informacija iz mnogih regiona
uključujući senzitivne kortikalne areae se prenosi na endorinalnu areu u gyrus parahippocampalis
kroz široko rasprostranjen sistem anatomskih puteva. Cortex entorhinalis daje masivan
asocijativni perforantni put, koji završava u CA1 polju hipokampusa, subikuluma i gyrus
dentatusa. Endorinalna area je dakle relej između ostatka korteksa i hipokampusa. Kortikalne
aference se odražavaju projekcijama iz hipokampusa nazad u ostatak cerebralnog korteksa. Ovaj
put ide kroz subikulum do drugih parahipokampalnih area ,uključujući endorinalnu i asocijativne
areae sve 4 lobusa. Ove dvojne relacije hipokampusa sa korteksom su ključne u procesu
memorije.

2. SUBKORTIKALNE
FORNIKS je dobro poznat put koji se sastoji i od hipokampofugalnih i od hipokamopetalnih
vlakana, koja povezuju hipokampus sa nekim subkortikalnim strukturama. Neka vlakna nastaju
iz piramidalnih ćelija hipokampusa, a većina nastaje u subikulumu. Aksoni prolaze kroz alveus i
idu u fimbriu hippocampi. U nivou comissurae rostralis mnoga vlakna napuštaju forniks i dopiru
do prekomisuralnog septuma. Neka od vlakana odlaze u corpus striatum i nc.accumbens septi.
Glavni dio forniksa silazi kao postkomisuralni forniks i završava u corpora mamillaria. Ostala
vlakna odlaze u prednje talamičko jedro. U forniks dolaze i ascendentna holinergička vlakna
(koja sadrže GABA-u) u nivou gyrus diagonalis. Ovaj sistem inervira sve kortikalne regione
holinergičkim i neholinergičkim vlaknima. Dodatni subkortikalni input dolazi iz
monoaminergičkih ćelijskih grupa iz ventralne tegmentalne areae (dopaminska vlakna), locus
coeruleus (noradrenalinska) i nc.raphes (serotoninska). Vjerovatno imaju modulatorne efekte na
funkcije memorije. Postoje još i amigdalohipokampalne veze koje vjerovatno osiguravaju dio
anatomskog supstrata za efekte emocija u funkcijama memorije.

UNUTARNJE VEZE
Put koji obrazuju mahovinasta vlakna čini važnu kariku u unutarnjem neuronskom krugu.
Vlakna perforantnog puta se projiciraju u gyrus dentatus, koji obrazuje mahovinasti sistem
vlakana. Ovaj sistem se projicira u piramidalne ćelije u CA3, i šalje kolaterale u CA1. Aksoni iz
CA1 konačno odlaze do subikuluma. Kasnije se ta vlakna projiciraju u endorinalni korteks i
povezuju sa parahipokampalnim areama. Već je naglašeno da aksoni iz subikuluma čine dio
postcomissuralne projekcije forniksa do mamilarnog tijela.
Drugi glavni unutarnji krug uključuje gyrus dentatus. Perforantni put se ne projektuje samo do
gyrus dentatus nego i do hipokampusa i subikuluma, zaobilazeći mahovinasti sistem vlakana
gyrus dentatusa.

120
73. KORTIKOFUGALNE I KORTIKOPETALNE VEZE

Projekciona vlakna povezuju sive mase različitih dijelova CNS-a. Dijele se na kortikopetalna i
kortikofugalna vlakna. Kortikopetalna vlakna dolaze u korteks, dok su kortikofugalna vlakna
projekcije korteksa u subkortikalne strukture, moždano stablo i kičmenu moždinu.
1. KORTIKOFUGALNE PROJEKCIJE
Cerebralni korteks utiče gotovo na svaki sistem u mozgu i kičmenoj
moždini. Tako se on projektuje u:
-talamus (tr.corticothalamici)
-corpus striatum
-nc.subthalamicus (tr.corticosubthalamicus)
-moždano stablo (tr.corticopontini, tr.corticobulbaris, tr. corticotectalis, tr,corticorubralis itd)
-kičmenu moždinu (tr.corticospinalis)
-i mnoge druge dijelove CNS-a.

2. KORTIKOPETALNE PROJEKCIJE
Najveći dio ovih projekcija su talamokortikalni putevi (tr.thalamocorticales) od kojih su mnogi
opisani kao dio senzitivnog sistema. Bazalne ganglije koriste talamus kao relejno jedro i preko
njega šalju projekcije u korteks. Važni "ekstratalamički" kortikopetalni putevi uključuju
monoaminergičke sisteme i holinergički sistem
3. AMIGDALOIDNO TIJELO je povezano sa mnogim dijelovima korteksa, najviše sa
hipokampalnom formacijom, kao široko rasprostranjen sistem uzajamnih veza
Kortikofugalna i kortikopetalna vlakna obrazuju lepezasta vlakna nazvana corona radiata.
CENTRUM SEMIOVALE je središnja bijela masa koja ispunjava unutrašnjost hemisfere,
gradeći dio između kore i ventriculus lateralis, izuzev dijelova koje grade 3 kapsule.
Središnja bijela masa je sastavljena iz: projekcionih, asocijacionih i komisuralnih vlakana.
Glavnu masu predstavlja corona radiata (zrakasta kruna). Corona radiata se dalje dijeli na:
-pars frontalis (tr.corticospinalis, tr.corticobulbaris, tr. frontopontinus, tr.corticocerebellaris)
-pars parietalis ( senzitivni putevi skupljeni u pedunculus thalami superior)
-pars temporalis ( projekciona vlakna iz sublentiformnog dijela capsulae internae)
-pars occipitalis ( u sastav ulazi optički put Gratioleti).

121
74. ASCENDENTNI SENZITIVNI PUTEVI , podjela

Ascendentni senzitivni putevi se dijele u 3 grupe, i to:

1. PUTEVI ZA BOL I TEMPERATURU.

Glavni input je tr. spinothalamicus Edinger, koji je praćen u njegovom toku vlaknima koja
završavaju u retikularnoj formaciji i u tectum mesencephali i periakveduktalnoj sivoj masi (tr.
spinoreticularis i tr.spinomesencephalicus). Ova 3 puta se zajedno označavaju kao anterolateralni
sistem. Tradicionalna podjela na tr.spinothalamicus lateralis (za osjet bola i temperature) i na
tractus sinothalamicus anterior (za osjet dodira) od malog je značaja.

2. PUTEVI ZA TAKTILNE INFORMACIJE , VIBRACIJE I OSJET POLOŽAJA

(osjet statičkog položaja i kinestezija). Impulsi vezani za ove modalitete prenose se preko
nekoliko puteva, posebno u dorzalnom funiculusu i dorzalnom dijelu funiculus lateralis. Mada
neki signali za dodir-pritisak, a također i proprioceptivni impulsi, mogu biti prenošeni preko
tr.spinothalamicus, kritični putevi za taktilne informacije i osjet položaja su smješteni u dorzalnoj
polovini kičmene moždine. Gore nabrojana vlakna čine sistem lemniskus medialis.

3. PUTEVI ZA SOMATOSENZITIVNE IMPULSE DO CEREBELLUMA

Ovdje imamo 2 predstavnika : tr.spinocerebellaris ventralis Gowers i tr.spinocerebellaris dorsalis
Flechsig. Nalaze se lateralnom funikulusu kičmene moždine.

75. ANTEROLATERALNI SISTEM

Anterolaterani sistem je zajednički naziv za 3 puta koja dolaze iz kičmene moždine, a to su

- tr. spinothalamicus Edinger
- tr. spinoreticularis
- tr. Spinomesencephalicus

Ova 3 puta donose informaciju o bolu i temperaturi.

Osjet bola ima nekoliko submodalieta. Intenzivna stimulacija kože rezultira površinskim bolom
(eksteroceptivni). Duboki bol vodi porijeklo iz skeletnih mišića, tetiva i zglobova
(proprioceptivni). Pošto receptori za bol imaju visok prag podražljivosti, ekscitiraju se jedino
stimulusima koji uzrokuju oštećenje tkiva, tj. štetnim ili noksa faktorima. Receptori za bol
označavaju se kao nocireceptori. Visceralni bol je sličan dubokom, jakog je intenziteta, ali
siromašno lokalizovan. Svrbež je povezan sa bolom i prenosi se istim putem kao i bol.
Osjet temperature se dijeli u 2 diskretna modaliteta : toplo i hladno. Osjet temperture na koži je
lokalizovan u tačkama za hladno i tačkama za toplo. Receptori za hladno se obično aktiviraju na
temperaturama ispod 33°C , dok se receptori za toplo aktiviraju iznad 33°C.

122
76. TRACTUS SPINOTHALAMICUS

Tr.spinothalamicus Edinger je glavni put kičmene moždine za prijenos impulsa za bol i

temperaturu. On također prenosi i neke senzacije za dodir-pritisak, uključujući stimuluse koji
dolaze iz mjehura i crijeva, kao i seksualne senzacije. Informacije koje on prenosi dolaze iz trupa
i udova.
1. PERIFERNI NEURONI polaze svojim dendritima iz kože trupa i udova, te mišića,
zglobova,kostiju gradeći senzitivna vlakna kičmenih živaca, preko čijih zadnjih korijenova i
njima pridodatih spinalnih gangliona dospijevaju svojim kratkim aksonima na cornua posteriora
medullae spinalis (nc.posteromarginalis iz lamine 1 ili zona marginalis, nc. proprius dorsalis
lamina 3, 4 i 5).
2. CENTRALNI NEURONI su veoma dugi i pružaju se od mjesta gdje završavaju
periferni neuroni. Idu bez prekidanja sve do talamusa. Ćelije iz kojih polaze centralni neuroni su
funikularne. Glavnina aksona se ukršta u comissura alba anterior medullae spinalis, da bi prešli u
kontralateralni funiculus lateralis gdje formiraju tr.spinothalamicus Edinger.
Ovaj put može imati 2 komponente i to prednju i lateralnu. Prednja prenosi taktilni senzibilitet ili
osjećaj dodira, a lateralna osjećaj toplote i bola.
U MEDULLI SPINALIS ovaj put leži svojim lateralnim dijelom u funiculus lateralis,
medijalno od tr.spinocerebellaris ventralis Gowers, a manjim prednjim dijelom prelazi u
funiculus anterior gdje leži medijalno od tr.spinoolivaris Helweg i tr.olivospinalis Helweg.
U MEDULLI OBLONGATI prolazi skupa sa tr.spinotectalis, gdje pripada bočnoj heterogenoj
vrvci puteva: medijalno od tr.rubrospinalis Monakow, tr.reticulospinalis lateralis i
tr.spinocerebellaris ventralis Gowers, a lateralno od tr.thalamorubroolivaris Bechterew.
U PONSU prolazi zajedno sa tr.spinotectalis gdje pripada bočnoj heterogenoj vrvci puteva i to
medijalno od tr.spinocerebellaris ventralis Gowers, lateralno od tr.rubrospinalis Monakow,
tr.rubroreticularis i tr.thalamorubroolivaris Bechterew.U moždanom stablu put prolazi
dorzolateralno u odnosu na nc.olivaris inferior, a u višim dijelovima ide dorzalno od lemniscus
medialis.
U MESENCEPHALONU zauzima tjeme senzitivnog ugla zajedno sa tr.spinotectalis koji se u
visini colliculus superior odvoji od tr.spinothalamicus Edinger i završi u stratum griseum
medium colliculi superioris zajedno sa tr. corticotectalis (vlakna iz asocijativnog vidnog
korteksa) sa kojim čini treći sloj (stratum lemniscale colliculi superioris), a tr.spinothalamicus
ide prema talamusu.
U DIENCEPHALONU vlakna ovog puta završe na nc.ventralis posterolateralis thalami ( na
ventralnoj strani nc. lateralis) zajedno sa vlaknima lemniscus medialis s. sensitivus. Neki dijelovi
završe na nc.intralaminares thalami.
KORTIKALNI NEURONI se pružaju iz nc.ventralis posterolateralis thalami ( ili nc.lateralis) u
sklopu pedunculus thalami superior kao i svi kortikalni neuroni senzitivnih puteva kroz crus
occipitale capsulae internae, te pars parietalis coronae radiatae završavajući u prednjoj ivičnoj
zoni gyrus postcentralisa u kojoj je smješten elementarni kortikalni centar za površni senzibilitet.

123
77. TRACTUS SPINORETICULARIS ET MESENCEPHALICUS

Vlakna ova dva puta prate tr.spinothalamicus Edinger, ali završavaju nešto prije, odnosno u
retikularnoj formaciji, odnosno mezencefalonu. Vlakna tr.spinpreticularis se dijelom ukrštaju,a
dijelom ne ukrštaju. Ova vlakna predstavljaju prvu kariku u spinoretikulotalamičkom putu do
nc.intralaminares i središnjeg talamičkog jedra, a imaju sposobnost da aktiviraju široka područja
cerebralnog korteksa. Vlakna koja vode porijeklo iz tectum mesencephali i periakveduktalne sive
mase (tj. tu završavaju) nazivamo tr.spinomesencphalicus. Tačan završetak je u colliculus
superior, a mnoga vlakna ovog puta uspostavljaju značajne sinaptičke kontakte sa "inhibitornim
sistemom za bol" koji je smješten u periakveduktalnoj sivoj masi i nc.raphes. Ovo predstavlja
mjesto nastanka descendentnih i većine polisinaptičkih puteva do dorzalnog roga (djeluju
inhibitorno na senzitivne ushodne puteve).

78. PUTEVI ZA BOL I TEMPERATURU LICA

Impulsi za bol i temperaturu lica prenose se preko vlakana n.trigeminusa. Tijela nervnih ćelija se
nalaze u ganglion semilunare (ganglion terminale Gasseri), a centralni nastavci idu u nc.tractus
spinalis nervi trigemini. U manjem obimu vlakna n.facialis, glossopharyngeusa i vagusa (iz
vanjskog uha, meatus acusticus externus, srednjeg uha, stražnjeg dijela jezika, farinksa, larinksa i
ezofagusa) također završavaju u nc.tractus spinalis.
Većina vlakana iz nc.tractus spinalis ukrštaju se i prelaze na suprotnu stranu medule, povezuju se
sa lemniscus medialisom i završavaju u nc.ventralis posteromedialis i nc.intralaminares thalami.
Vlakna takođe završavaju u retikularnoj fomaciji.

124
79. TALAMOKORTIKALNE PROJEKCIJE I SOMATOSENZITIVNI KORTEX

Vlakna lemniscus medialis i trigeminotalamička vlakna završavaju u somatotopskom rasporedu

nc.ventralis posterolateralisa i posteromedialisa (VPM i VPL), a to predstavlja mjesta odakle
polaze talamokortikalne projekcije kroz crus posterior capsulae internae do primarnog
somatosenzitivnog korteksa S-1 u gyrus postcentralisu. Manja projekcija dopire do sekundarnog
somatosenzitivnog korteksa S-2 u gornju usnu fissurae lateralis.
S-1 je podijeljena u četiri citoarhitektonske aree ili polja duž gyrus postcentralisa: Brodmannove
areae 3a, 3b, 1 i 2. Area 3b prima glavninu vlakana iz nc.ventralis posterior (VP), a skrivena je u
dubini sulcus centralisa. Ovo polje je određeno za bazične procese taktilnih informacija.
Područja za inervaciju usana i prstiju su znatno veća od polja za ručni zglob i vrat.
Procesi prijenosa taktilnih informacija odvijaju se u poljima 1 i 2, koja primaju aference iz polja
3b i u izvjesnom obliku iz VP. Area 2 je povezana i sa dubokim senzibilitetom.
Area 3a je aktivirana dubokim receptorima i mišićnim vretenima, a može biti blisko povezana sa
motornim aktivnostima.
Druga somatosenzitivna area S-2 nalazi se u gornjoj usni sulcus lateralisa i susjednoj inzuli. Ova
area prima input iz svih S-1 polja kao i iz VP. Njena najznačajnija uloga je u multisinaptičkom
kortikokortikalnom putu kroz koji somatosenzitivne informacije dolaze u hipokampus i
amigdale.
Stražnji dio parijetalnog korteksa , posebno njegov rostralni dio izvan sometosenzitivnog
korteksa je takođe povezan sa somatosenzitivnim sistemom. Lezije ovog dijela daju simptome
zanemarenosti, nepažnje.

80. HIPOTEZA KONTROLE KAPIJE BOLA

Ovu teoriju su predložili Ronald Melzack i Patrick Wall 1965 godine. Po ovoj teoriji substantia
gelatinosa djeluje kao ulazni mehanizam za kontrolu aferentnog inputa u spinotalamičke
neurone. Glavne komponente su:
- mala C vlakna
- velika A vlakna
- interneuron, male ćelije substantiae gelatinose.

Aktivnost u C-vlaknima koja prenose bol drži kapiju otvorenom, dok aktivnost mijeliniziranih
A-vlakana zatvara kapiju. Da bi se ostvarilo zatvaranje kapije, interneuroni koji se projiciraju u
spinotalamičke neurone u dorzalnom rogu bit će pobuđeni velikim aferencama.
Ovo bi proizvelo presinaptičku inhibiciju aferentnog inputa u spinotalamičkim neuronima, pa
impulsi bola, koji idu kroz mala vlakna ne bi mogli ga dođu do mozga. Primjer: trljamo bolno
mjesto da bismo ublažili bol (trljanje će aktivirati velika vlakna i zatvoriti kapiju).

125
81. DESCENDENTNA KONTROLA SENZITIVNOG INPUTA U STRAŽNJI ROG

Centrifugalna kontrola senzitivnog inputa se u principu odnosi na sve senzitivne puteve.

Respektujući što su senzitivni putevi prodiskutovani, ovaj regulatorni efekat se odvija
posredstvom descendentnih puteva koji nastaju na različitim nivoima u mozgu, uključujući
cerebralni korteks, bazalni prozencefalon i neke regione moždanog stabla. Neka vlakna iz tr.
corticospinalis završavaju na interneuronima u dorzalnom rogu i možda čak na terminalima
ulazećih primarnih senzitivnih vlakana.
Ovdje možemo spomenuti "inhibitorni sistem za bol" koji je smješten u periakveduktalnoj sivoj
masi i nc.raphes mezencefalona. Ovaj sistem predstavlja mjesto nastanka descendentnih i većine
polisinaptičkih puteva do dorzalnog roga.

82. DORZALNA KOLUMNA - SISTEM LEMNISCUS MEDIALIS

Ovo je najznačajniji spinalni put za dodir-pritisak i vibracije , neophodan za finiju analizu

taktilnog stimulusa. Mnoga vlakna koja ulaze u dorzalnu kolumnu direktno iz dorzalnih rogova
završavaju na različitim nivoima u kičmenoj moždini, a samo oko 25% vlakana dopiru do jedara
dorzalne kolumne, nc.gracilisa i nc.cuneatusa u medulli oblongati.
Fasciculus gracilis prenosi informacije iz donjih dijelova tijela i nogu, dok fasciculus cuneatus
prenosi impulse iz gornjih dijelova tijela i ruku. Kad periferni aksoni dosegnu jedra dorzalne
kolumne oni tamo uspostavljaju sinaptičke kontakte sa ćelijama nc. gracilis i nc.cuneatus.
Aksoni koji polaze iz ovih jedara se ukrštaju u medulli oblongati i čine lemniscus medialis.
Ukrštena vlakna fibrae arcuatae internae dorsales oblikuju decussatio lemnisci medialis. U
medulli se lemniscus nalazi medijalno, ali kako se penje uz moždano stablo kreće se više
lateralno.

1. PERIFERNI NEURONI puta obrazuju u zadnjoj vrvci kičmene moždine svojim

ushodnim vlaknima slijedeća dva puta, odvojena u vratnom dijelu kičmene moždine glijskom
pregradom septum intermedium posterior:
- Unutrašnji ili Gollov put, fasciculus gracilis Goll
- Vanjski ili Burdachov put, fasciculus cunetus Burdachi
Njihova vlakna polaze iz osteo-artro-muskularnog sistema tijela izuzev glave. Oni grade
senzitivna vlakna spinalnih živaca, preko čijih spinalnih gangliona i zadnjih korijena ulaze
svojim neuritima u zadnju vrvcu kičmene moždine funiculus s. fasciculus posterior. Tu im se
neuriti račvaju na dvije grane : nishodnu i ushodnu.

126
NISHODNE, kratke grane neurita grade pars descendens fasciculi dorsalis (Schultzeova zapeta) i
završavaju na ćelijama zadnjih rogova kičmene moždine.
USHODNE duge grane neurita iz donje polovine tijela sačinjavaju Gollov put koji se završava u
produženoj moždini na nc.gracilis Goll. Njegova vlakna zauzimaju utoliko medijalni položaj,
bliže srednjoj liniji, ukoliko dolaze iz nižeg dijela tijela.
Ushodne grane iz gornje polovine tijela sačinjavaju Burdachov put koji se završava u produženoj
moždini na nc.cuneatus Burdachi. Njegova vlakna leže lateralno od snopova Gollovog put i
zauzimaju utoliko lateralniji položaj u zadnjoj vrvci kičmene moždine ukoliko dolaze iz višeg
dijela tijela.

2. CENTRALNI NEURONI oba gore pomenuta puta, Gollov i Burdachov, grade skupa
lemniscus medialis s.sensitivus ili tr.bulbothalamicus. Ovaj put formiraju aksoni koji se rađaju iz
nc.gracilis i nc.cuneatus (fibrae arcuatae internae dorsales), koje se odmah zatim ukrštaju gradeći
decussatio lemniscorum, a potom produžuju kroz medullu oblongatu između oba maslinasta
jedra (nc. olivaris inferior). Rostralno od ovih jedara prelaze u pons, sačinjavajući lemniscus
medialis.
U MEDULLI OBLONGATI prolazi kroz njen dorzalni dio, zauzimajući najveći dio središnje
heterogene vrvce
U PONSU prolazi kroz njegov dorzalni dio, s obje strane nc.raphes, zauzimajući najveći dio
središnje heterogene vrvce puteva.
U MESENCEPHALONU zauzima položeni krak senzitivnog ugla tegmentuma, medijalno od
Edingerovog puta.
U DIENCEPHALONU se završi na nc. ventralis posterolateralis thalami (VPL).

3. KORTIKALNI NEURON polazi iz nc.ventralis posterolateralis, vlakna odlaze u sklopu

pedunculus thalami superior kroz crus occipitale capsulae internae te pars parietalis coronae
radiatae i završe u primarnom i sekundarnom somatosenzitivnom polju.

ALTERNATIVNI PUTEVI
Tu imamo fasciculus dorsolateralis. Poseban put je i tr.spinocervicalis koji se rađa u nc.proprius
dorsalis (lamina 4 i 5) i on uzlazi do nc.cervicalis lateralis. Ovaj put prenosi informacije iz
receptora dlake. Vlakna ovog puta se ukrštaju i idu prema gore zajedno sa lemniscus medialis.

127
83. SISTEM ZA ENDOGENU MODULACIJU BOLA

Periakveduktalna siva masa je vrlo značajan koordinacioni centar za različite autonomne i

somatomotorne aspekte odbrambene reakcije, i ima smisla da je sistem za modulaciju bola
povezan sa odbrambenim sistemom.
Neuroni iz periakveduktalne sive mase se ne projiciraju direktno u kičmenu moždinu. Zato je
stimulus za modulaciju bola prenešen polisinaptičkim putem, preko relejnih jedara u retikularnoj
formaciji medullae i ponsa.
Jedan od transmitera u descendentnom putu iz dorzolateralnog dijela retikularne formacije je
noradrenalin, dok većina descendentnih puteva iz medullae oblongatae nastaje iz
serotononergičkih jedara nc.raphes. Ovi putevi naprežu njihov analgezički efekat i tako
inhibiraju nocireceptorne transmisije (transmisije iz receptora za bol) impulsa u dorzalni rog.
Ovaj efekat djelomično može biti izazvan oslobađanjem enkefalina ili endorfina (ima dejstvo
slično opijatima).

128
84. OLFAKTIVNI NERVI (olfaktivni nerv, bulbus et tractus olfactorius)

Olfaktivni epitel (regio olfactoria tunicae mucosae nasi) zauzima oko 2 cm² područja samke
nazalne šupljine, gdje prekriva conchu nasalis superior i susjedno dio nazalne šupljine. Pri
normalnoj inspiraciji samo dio zraka dolazi do mirisnog epitela. Epitel je prekriven sekretom
olfaktivnih Bowmanovih žlijezda i potpornih ćelija.
Olfaktivne receptorne ćelije. Postoji ih nekoliko miliona. Njihovi dendriti sadrže čvornata
proširenja (olfaktivne vezikule). Vjeruje se da se olfaktivne receptorne stanice stimulišu kada
mirisi dođu na receptorne proteine, smještene u receptorima.
Bulbus olfactorius. Sastoji se od 5 slojeva ćelija:

-vlaknasti sloj (od dolazećih olfaktivnih nervnih vlakana)

-glomerularni sloj (od nekoliko nizova glomerula koji su okruženi periglomerularnim ćelijama)
-isprepleteni sloj (dendritičke grane mitralnih ćelije i glomerularne ćelije)
-mitralni sloj (velike mitralne ćelije)
-granularni sloj (od malih interneurona, granularnih ćelija).

Glavni relejni neuroni u bulbus olfactorius su mitralne ćelije, dok ostale ćelije daju interneurone
za modulaciju signala.

OLFAKTIVNI PUT je senzorički put koji prenosi mirisne utiske iz olfaktivnog epitela preko
primarnih olfaktivnih centara (tuberculum olfactorium i substantia perforata anterior) do
sekundarnih ili kortikalnih centara u pars fornicata palli. Sekundarni olfaktivni centri su:
- Hippocampus
- uncus gyri hippocampi s. parahippocampalis
- nc. amygdale
- gyrus dentatus

Iz kore velikog mozga polaze projekcioni olfaktivni putevi do refleksnih centara u diencephalon:
- corpus mamillare,
- nc.habenulae,

a iz ovih odlaze refleksni olfaktivni putevi do mezencefaličkih refleksnih centara:

- ganglion intercrurale s. nucleus interpeduncularis,

- ganglion dorsale tegmenti s. nucleus tegmenti dorsalis,
- ganglion ventrale tegmenti s. nucleus tegmenti ventralis.

129
Olfaktivni putevi se dijele na:
 1.periferne
 2.centralne
 3.asocijacione
 4.projekcione
 5.refleksne

1. PERIFERNI NEURONI obrazuju fila olfactoria s. nn. olfactorii (mediales et laterales). To su

neuriti neuroepitelijalnih ćelija olfaktivnog epitela, koji prolaze kroz šupljine na lamina cribrosa
ossis ethmoidalis (njih 20-tak) i završavaju u bulbus olfactorius. Tu se uzglobljavaju sa
dendritima velikih mitralnih ćelija, gradeći sa njima velike glomerule (glomerulus olfactorius).

2. CENTRALNI NEURONI su neuriti mitralnih ćelija, koji se pružaju od bulbus olfactorius

kroz tractus olfactorius i stria olfactoria intermedia do primarnih olfaktivnih centara (tuberculum
olfactorium i substantia perforata anterior).

3. KORTIKALNI NEURONI obrazuju asocijativne olfaktivne puteve, koji vezuju gore

pomenute primarne centre sa sekundarnim ili kortikalnim centrima. Kortikalni neuroni s obzirom
na početak, pravac i završetak grupišemo u sljedeće puteve :
-tr.olfactohippocampicus s. olfactoammonicus (vezuje substantia perforata anterior sa
hippocampus s. cornu Ammonis, prolazeći kroz corpus callosum (fibrae perforantes corporis
callosi), septum pellucidum(pedunculus septi pellucidi) i zadnji krak fornixa.
-striae longitudinales Lancisi vezuju ,preko stria olfactoria medialis i gyrus subcallosus,
tuberculum anterior sa gyrus dentatus
-tr.olfactoamygdalaris sačinjavaju vlakna u stria terminalis. Vezuju substantia perforata
anterior i tuberculum olfactorium sa corpus amygdale. Ovaj put je u vezi sa uncus gyri
hippocampi
-stria olfactoria lateralis vezuje tuberculum olfactorium i uncus gyri hippocampi.

4. PROJEKCIONI NEURONI vezuju olfaktivne centre sa refleksnim olfaktivnim centrima

diencefalona. Tako imamo 3 puta:
-tr.hippocampomamillaris, sastavljen iz projekcionih vlakana forniksa koja se pružaju od
hipokampusa do nc.medialis corporis mamillaris
-tr.olfactohabenularis, sadržan u stria medullaris thalami, vezuje primarne olfaktivne centre sa
nc.habenulae
-tr.olfactomesencephalicus Wallenbergi, sastavljen je iz projekcionih vlakana, koja prolazeći
bazalnom stranom mozga, vezuju primarni olfaktivni centar u tractus olfactorius sa corpus
mamillare i ganglion intercrurale.

130
5.REFLEKSNI NEURONI vezuju refleksne olfaktivne centre diencefalona sa refleksnim
olfaktivnim centrima mezencefalona. Tako imamo:
-pedunculus corporis mamillaris (spaja nc. lateralis corporis mamillaris sa nc. tegmenti
dorsalis)
-fasciculus mamillotegmentalis (spaja nc.medialis corporis mamillaris sa nc.tegmenti ventralis)
-tr.habenulointercruralis s.fasciculus retroflexus Meynerti (spaja nc. habenulae sa
nc.interpeduncularis)
Putevi iz ova 3 centra u mezencefalonu nastavljaju pomoću tr.reticulospinalis do prednjih rogova
kičmene moždine, izazivajuču preko njih refleksne pokrete trupa i udova, u vezi sa olfaktivnim
utiscima.

*** Heimer:

OLFAKTIVNI NERV
Tanki nemijelinizirani axoni fila olfactoria, receptornih ćelija obrazuju oko 20 tankih snopova
koji prolaze kroz otvore na lamini cribrosi ossis ethmoidalis i dopiru do bulbus olfactoriusa, to je
n.olfactorius. Kada snopovi prolaze kroz laminu kribriformis okruženi su tubularnim ovojnicama
meninga - prenos nosnih infekcija na na meninge i mozak.
BULBUS OLFACTORIUS:
Bulbus olfactorius je rostralno prošireni dio olfaktivne drške, koji se pruža naprijed ispod
frontalnog lobusa i pričvršćuje se za mozak u prednjem dijelu substantiae perforate anterior.
Velike mitralne ćelije su glavni relejni neuroni u bulbus olfactoriusu, a njihova glavna funkcija je
prijenos olfaktivnih stimulusa iz receptornih celija do centralno smještenih područja u mozgu.
Sinaptički kontakt između vlakana olfaktivnih nerava i
dentrita mitralnih ćelija obrazuju specijalne strukture - glomerule, to je sferićna struktura
djelimićno ili potpuno okružena glijalnim nastavcima, odlikuje se bogastvom sinaptićkih
kontakta. Vise hiljada receptornih ćelija ostvaruje sinapsu sa dentritičkim granama samo jedne
ili nekoliko mitralnih ćelija u glomerulusu.
Interneuroni i recipročne sinapse
Veliki broj interneurona se nalazi u bulbusu, a najviše dolazi od granula i periglandularnih ćelija.
Interneuroni koji moduliraju i kontrolišu prenos olfaktivnih impulsana nekoliko tačaka u
bulbusu, su pod uticajem kontralateralnih grana iz mitralnih ćelija kao i centrifugalnih puteva iz
brojnih regiona u bazalnom prozencephalonu i moždanom stablu, uključujući serotoninergićka i
noradrenergićka vlakna. Mitralna ćelija se pobuđuje granularnom ćelijom kroz jedan dio
reciproćne sinapse, poslije cega granularna ćelija inhibira mitralnu ćeliju kroz drugi dio (auto
inhibicija). Jedna granularna ćelija je povezana sa nekoliko mitralnih ćelija, a inhibitorno
djelovanje relaksira mitralnu ćeliju koje također može zahvatiti i susjedne mitralne ćelije, ovo je
primjer lateralne inhibicije.

131
TRACTUS OLFACTORIUS I NJEGOVA PROJEKCIONA PODRUČJA
Aksoni mitralnih ćelija obrazuju tr.olfactorius koji ide kroz olfaktivno stablo do podrućja
bazalnog prozencephalona. Glavna olfaktivna područja uključuju nucleus olfactorius anterior
na bazi olfaktivnog stabla i primarni olfaktivni cortex (cortex piriformis). Rostralni dio
olfaktivnog cortexa je smješten na orbitalnoj površini u blizini tr.olfactorius kao i produžetak ka
limenu nasi. Neka vlakna bulbus olfactoriusa dopiru u ventralni striatum, koja se pružaju na
ventralnu stranu mozga u podrućje substantiae perforate anterior. Na limenu nasi, vlakna
tr.olfactorius se lepezasto rasipaju preko površine temporalnog lobusa u podrućje uncusa gyrus
parahippocampalis. Ovo je temporalni dio olfaktivnog cortexa koji također ukljućuje kortikalno
amigdaloidno jedro i periamigdaloidni cortex. Neka vlakna tr.olfactorius dopiru i u endorinalnu
areu.
Najveći dio temporalnog olfaktivnog cortexa je smješten na dorzalnoj strani uncusa.

132
85. OLFAKTIVNI SISTEM (funkcionalni aspekti, mikrosomatski čovjek)

Na osnovu razvoja olfaktivnog sistema kičmenjaci se dijele na makrosomatske (sa izraženim

osjetom za miris) i mikrosomatske (sa slabo razvijenim osjetom za miris). Mada se čovjek
svrstava u mikrosomatske kičmenjake, ne treba zaboraviti da čulo mirisa razlikuje nekoliko
hiljada različitih mirisa, i da otkriva tragove mirisa u amosferi, a kao dokaz prefinjenosti čula
imamo testere (kušače) pića i parfema. Efikasnost olfaktivnog organa se može povećati
treningom. Olfaktivni receptori su slični okusnim receptorima, a kada su podraženi hemikalijama
rastvorenim u tečnosti, oba tipa receptora su važna u odabiru hrane. Osobe koje pate od kijavice
imaju prekomjernu produkciju sluzi, što spriječava prodor mirisa do olfaktivnog epitela, pa ne
osjećamo mirise. Olfaktivni epitel ima površinu oko 2 cm² i prekriva conchu nasalis superior.
Rinencephalon je dio mozga namijenjen olfaktivnoj funkciji. On leži na bazalnoj strani
frontalnog lobusa i susjednom dijelu medijalne strane hemisfere, između rostrum corporis callosi
i donjeg kraja gyrus frontalis superior.

Rinencefalon se dijeli na 2 dijela : pars anterior i pars posterior.

PARS ANTERIOR RINENCEPHALI sačinjavaju sljedeći dijelovi :
-bulbus olfactorius , prednji zaobljeni kraj
-tractus olfactorius, pljosnata traka, ide natrag od bulbusa
-trigonum olfactorium, ispupčenje na njegovoj zadnjoj strani nosi naziv tuberculum
olfactorium.Od zadnje ivice trigonuma odvajaju se 3 mirisne pruge (striae olfactoriae)
-stria olfactoria lateralis, pruža se lateralno prema insuli, te na njoj prouzrokuje limen insulae,
završava na uncus gyri hipocampi sa zakržljalim vijugama: gyrus ambiens i gyrus semilunaris.
Ona gradi prednju spoljnu granicu substantia perforatae ant.
-stria olfactoria medialis, gradi prednju unutrašnju ivicu substantiae perforatae ant., skreće
medijalno i završava na area subcallosa s.parolfactoria. Area subcallosa leži ispod prednjeg kraja
gyrus cinguli. Postavljena je ispred gyrus subcallosus od kojeg je odvaja sulcus parolfactorius s.
subcallosus posterior, te iza donjeg kraja gyrus frontalis superior od kojeg ga dijela sulcus
parolfactorius s. subcallosus anterior.
-stria olfactoria intermedia, završava u prednjem dijelu substantia perforata anterior.

PARS POSTERIOR RINENCEPHALI sačinjavaju sljedeći dijelovi:

-substantia perforata anterior, srasla sa donjom stranom corpus striatum. Ovo je truglasto
područje čije prednje granice čine stria medullaris medialis et lateralis, stražnji spoljnji kraj gyrus
hippocampi, a stražnji unutarnji kraj čini tr.opticus. Od lateralnog dijela počinje valecula cerebri
lateralis (odvaja na donjoj strani frontalni od temporalnog lobusa), čije dno gradi limen insulae
-gyrus diagonalis, gradi zadnji unutrašnji ivični dio substantiae perforatae ant. ,pruža se duž
-lateralne ivice tr.opticus, ispod optičke hijazme se nastavlja kao gyrus subcallosus
-gyrus subcallosus, leži na medijalnoj strani hemisfere i pripada gyrus intralimbicusu, gornjim
krajem se nastavlja u induseum griseum i striae longitudinales.

133
86. VIDNI SISTEM (vizuelni centri i putevi, n.opticus, chiasma opticum,
tractus opticus)

OPTIČKI PUT prenosi utiske primljene putem retine i sprovodi ih :

a) (vizuelni snop optičkog puta) preko primarnih optičkih centara u diencephalonu (corpus
geniculatum laterale i pulvinar) do sekundarnog optičkog centra u velikom mozgu
b) (refleksni snop optičkog puta) preko refleksnog primarnog optičkog centra i
mezencefalonu (colliculus superior) do odgovarajućih jedara u moždanom stablu, prouzrokujući
posredstvom njih refleksne pokrete izazvane optičkim utiscima
U optičkom putu razlikujemo 4 dijela:
-Periferni-centralni (retino-diencefalični i retino-mezencefalični)- kortikalni-refleksni.
1. PERIFERNI ILI INTRARETINSKI NEURON. Ove neurone sačinjavaju bipolarne
ćelije retine i to stratum granulosum internum retinae sa svojim produžecima. Oni vezuju
prijemne, neuroepitelne ćelije retine (stratum granulosum externum) sa njenim ganglijskim
stanicama (stratum gangliosum).

2. CENTRALNI NEURONI vezuju retinu sa primarnim optičkim centrima. Ovi neuroni

su dvojaki, pa imamo:
 a)retino-diencefalički dio
 b)retino-mezencefalički dio
Intraretinski dio gradi sloj optičkih vlakana stratum filorum.
Ekstraretinski dio obrazuju:
- nervus s. fasciculus opticus
- chiasma opticum
- tractus opticus.
Tractus opticus se sa radix lateralis završava na primarnim optičkim centrima, a sa radix medialis
na primarnim akustičkim centrima. Radix lateralis sadrži optička vlakna, dok radix medialis
sadrži vlakna Guddenove akustične komisure (comissura basialis s. inferior).

Pravac puta centralnih neurona do primarnih centara je različit prema dijelu retine iz kojeg
polaze:
1) Vlakna koja se rađaju iz spoljne ili temporalne polovine retine ne ukrštaju se u optičkoj
hijazmi, već iz nje prelaze u tr.opticus iste strane.
2) vlakna koja dolaze iz unutrašnje ili nazalne polovine retine se ukrštaju i prelaze u
tr.opticus suprotne strane.
3) Makularna vlakna se rađaju iz ganglijskih ćelija u predjelu žute mrlje (macula lutea),
dijelom se ukrštaju, a dijelom ne ukrštaju (semidecussatio filorum).

134
Završni dijelovi centralnih neurona optičkog puta napuštaju tractus opticus kroz radix lateralis
tractus optici podijeljeni u 3 dijela:
- pars thalamica (talamički snopić)
- pars geniculata (metatalamički)
- pars mesencephalica (mezencefalički).
Prva 2 završna snopića koja sadrže retino-diencefaličke centralne neurone završavaju u
primarnim optičkim centrima diencefalona i to:
- talamički snopić u pulvinaru
- metatalamički u corpus geniculatum laterale.
Treći ili mezencefalički snopić završava u colliculus superior.

3. KORTIKALNI NEURONI

Vezuju primarne optičke centre diencefalon sa optičkim centrima u kori velikog mozga. Vlakna
polaze sa ova 2 snopa:
-tr.geniculocorticalis-opticus iz corpus geniculatum laterale
-tr.pulvinocorticalis, iz pulvinara koji zajedno čine radiatio optica s. occipitothalamica Gratioleti

Oba gornja snopa radiatio optica prolaze kroz zona lateralis Wernicke pa zatim kroz pars
retrolentiformis capsulae internae. Odavde prolaze kroz centrum semiovale i završavaju se u kori
unutrašnje i dijelom spoljašnje strane okcipitalnog pola hemisfere. Ovo polje sačinjavaju sulcus
calcarinus i gyrus lingualis, odnosno area 17 po Brodmannu. Drugi naziv za
ovo polje je area striata.

4. REFLEKSNI NEURONI predstavljaju produžetke retino-mezencefaličkih centralnih

neurona. Oni su sakupljeni u refleksne optičke puteve:
- tr.tectobulbaris
- tr.tectoreticularis Pawlow
- tr.tectospinalis.

Ovi putevi vezuju primarni optički centar mezencefalona (colliculus superior) sa odgovarajućim
jedrima moždanog stabla (nc.originis n. occulomotorii i nc. originis n.facialis) i kičmene
moždine (centrum ciliospinale - Budge, kao i motorna jedra rogova), dovodeći preko njih do
refleksnih pokreta izazvanih svjetlosnim utiscima.

135
Hajmer:
VIDNI SISTEM, VIZUELNI CENTRI I PUTEVI
N.opticus probija skleru i prolazi kaudalno do chiasme opticum gdje se vlakna iz nazalnih
polovina retine ukrštaju, pa nastaju tr.optici i prelaze na suprotnu stranu.
Pošto se vlakna iz nazalnih površina obje retine ukrste u chiasmi svaki tr.opticus sadrži vlakna iz
temporalnih retina ipsilateralnog oka i nazalnih retina kontralateralnog oka. Tr.opticus zavija oko
cerebralnih peduncula do nucleus geniculatus lateralis. Vlakna završavaju u colliculus superior i
regio pretectalis.
Značajna dva tipa retinalnih ćelija:
- M - projektuju se u magnocellularni sloj,
- P - projektuju se u parvocellularni sloj,
-> dalje završavaju u nucleus geniculatus lateralis.

U grupu refleksa koji se prenose optičkim putem spadaju sljedeći:

a. preko jedara n.occulomotoriusa:
- refleks suženja zjenice (miosis)
- refleks za akomodaciju
- refleks za konvergenciju(istovremena pokretanja oba m.rectus bulbi medialisa)
- refleksno pokretanje očiju
b. preko jedra n.facialis refleks žmirkanja (refleksno zatvaranje očnih kapaka)
c. preko centrum ciliospinale Budge (refleksno širenje zjenice ili midrijaza)
d. preko motornih jedara kičmene moždine (odbrambeni optički refleksi,tj. pokreti glave,
vrata, trupa i udova izazvani optičkim utiscima)

IZ HEIMERA
Nervus opticus probija scleru i prolazi kaudalno do chiasma opticum gdje se vlakna iz nazalnih
polova ukrštaju pa nastaju tr.optici i prelaze na suprotnu stranu. Pošto se vlakna iz nazalnih
polovina retine ukrštaju u chiasma opticum, svaki tr.opticus sadrži vlakna iz temporalnih retina
ipsilateralnog oka i nazalnih retina kontralateralnog oka. Tractus opticus zavija oko
crura cerebri s. pedunculi cerebri do nc.geniculatus lateralis. Vlakna završavaju u
colliculus superior i pretektalnom regionu. Značajna su 2 tipa retinalnih ganglijskih ćelija, M-
ćelije i P-ćelije. M-ćelije se projektuju u magnocelularne slojeve nc.geniculatus lateralis, a P-
ćelije u parvocelularne slojeve.

136
87. NUCLEUS GENICULATUS LATERALIS

Ovo parno jedro je sastavni dio metatalamusa, odnosno corpus geniculatum laterale (u Heimeru
piše ventrolateralni talamus) i važan je dio vidnog sistema. Ćelije koje izgrađuju jedro
raspoređene su u vidu 6 koncentričnih lamina, između kojih su bijeli slojevi izgrađeni od
vlakana. Lamine se obilježavaju od 1 do 6 od ventralno ka dorzalno. Dvije ventralne lamine
izgrađene su od krupnih M-ćelija, to su magnocelularne lamine, a dorzalne 4 lamine izgrađuju
sitne P-ćelije i to su parvocelularne lamine.
Impulsi iz oba oka dolaze preko tr.opticusa u nc.geniculatus lateralis, na način da 3 lamine
primaju signal iz jednog oka, a ostale 3 iz drugog. Nazalna (ukrštena) vlakna završavaju na
laminama 1,4 i 6, a temporalna na 2,3 i 5.
Aference iz gornjih kvadranata retine završavaju u medijalnom dijelu jedra, dok one iz donjih
završavaju u lateralnom dijelu. Aksoni iz foveae centralis projiciraju se u centralnom dijelu.
Eferentna vlakna magnocelularnih lamina odlaze u pretectum (nc.pretectales), colliculus
superior, nc.suprachiasmatis i zona incerta.
Aksoni neurona parvocelularnih lamina prolaze kroz stražnji krak capsulae internae, formiraju
radiatio optica i završe u vidnom korteksu (area 17). Nc. geniculatus lateralis prima i povratnu
informaciju iz vidnog korteksa.
Smatra se da su magnocelularne lamine odgovorne za kontrastno viđenje, a parvocelularne
za kolorni vid.
Nc.geniculatus lateralis prima aference i iz monoaminergičkih jedara locus coeruleus i nc.raphes,
što modulira aktivnost neurona jedra u odgovoru na pažnju i pobuđivanje.

137
88. TRACTUS GENICULOCORTICALIS (RADIATIO OPTICA) I
VIZUELNI KORTEX

Neuroni iz nc.geniculatus lateralis obrazuju tr.geniculocorticalis-opticus ili tr.geniculocalcarinus

ili radiatio optica, koji se projicira u primarni vizuelni korteks u područje sulcus calcarinus u
okcipitalnom lobusu. Pošto se vlakna iz nazalnih polovina obje retine ukrštaju u chiasma
opticum, vizuelni korteks obje hemisfere prima informacije iz suprotnih vizuelnih polja.
Radiatio optica predstavlja zadnje snopove pedunculus thalami posterior i prolazi kroz zona
lateralis Wernicke i kroz pars retrolentiformis et sublentiformis capsulae internae.
Vlakna koja prenose impulse iz donjih retinalnih kvadranata zavijaju lateralno i neznatno
rostralno oko temporalnog roga bočne komore, prije nego produže kaudalno u donju usnu sulcus
calcarinusa. Dio optičke radijacije koji čini rostrolateralno skretanje u temporalni lobus naziva se
Meynertova petlja.
Vlakna koja prenosu impuls iz gornjih kvadranata, produžavaju dublje u dijelove temporalnog i
parijetalnog lobusa u područje gornje usne sulcus calcarinusa.

PRIMARNI VIZUELNI KORTEKS se podudara sa area 17 po Brodmannu. Vizuelni korteks

je takođe poznat kao vizuelna area 1 (V1). ( Sastoji se od horizontalnih pruga u sloju 4, linija
Gennari koja se vidi golim okom na slici 5-20A. Piše u Heimeru, ali se ne vidi). V1 je u vezi i sa
nekim ekstrastriatalnim (van area striata ili cortex striatalis) područjima, od kojih su neka
obilježena kao V2-V5. V2 i V3 okružuju V1 i odgovaraju area 18 po Brodmannu. Glavni
dijelovi V2 su smješteni na medijalnoj strani okcipitalnog lobusa ,gdje je reprezentovana gornja
retina (donje vizuelno polja) i zahvata dio kuneusa. Dio koji predstavlja donju retinu (gornje
vizuelno polje) smješten u gyrus lingualis. V4 i V5 su uključeni u area 19 koja se očigledno
sastoji od dodatnih, ali malo poznatih vizuelnih area. Vizuelne areae iza V1 i V2 su povezane sa
različitim vizuelnim funkcijama, npr. V3 je povezana sa oblikom, V4 sa bojom, V5 sa pokretom.
Postoje areae koje se ne nalaze u okcipitalnom lobusu, nego rostralno u parijetalnom i
temporalnom lobusu, pa su označene kao udaljene asocijativne areae.

138
89. PRETECTUM I PUPILARNI SVJETLOSNI REFLEKS

Veličina pupillae je određena aktivnošću parasimpatičke inervacije m.sphincter pupillae i

simpatičkom onervacijom krvnih sudova irisa i m.dilatator pupillae.
Veličina varijacije je uzrokovana različitim faktorima kao što su promjene u intenzitetu svjetla u
toku akomodacije i pri stresu. Dobro je poznat fenomen pupilarne konstrikcije kao odgovor na
jako svjetlo nazvan direktni svjetlosni refleks.
Aferentna veza u refleksnom luku je predstavljena vlaknima koja dopiru u pretektalni region
kroz optički nerv i tr.opticus. Neuroni u pretektalnom regionu se povezuju sa parasimpatičkom
Westphal-Edingerovim jedrom (nc.accessorius n.occulomotorii), koje inervira m.sphincter
pupillae preko ganglion ciliare.
Pošto se vlakna ukrštaju u chiasma opticum i u pretektalnoj arei, neizražena pupilarna
konstrikcija se označava kao ukršteni ili konsenzualni svjetlosni refleks. Procjena ovog refleksa
je značajna kod oftalmološkog i neurološkog pregleda.
Refleks: neuroni povezuju colliculus superior mesencephali sa centrum ciliospinale Budge i
nc.accessorius n. occulomotorii (Westphal-Edinger). Veza sa simpatičkim centrum ciliospinale
dovest će do širenja zjenice (midrijaza), a veza sa parasimpatičkim Westphal- Edingerovim
jedrom dovest će do miosis, odnosno kontrakcije m.sphincter pupillae.

139
90. AUDITIVNI SISTEM (corpus trapezoideum, lemniscus lateralis i radiatio
acustica)

Auditivni sistem se sastoji od svih struktura koje su uključene u prenos zvuka i nervnog impulsa
do auditivnog korteksa. Ovdje ćemo se pozabaviti samo onim strukturama koje prenose
informaciju o zvučnom signalu. Te strukture zajedno zovemo akustički put. Akustički put se
sastoji od 3 dijela: periferni, centralni i kortikalni dio, koji su sastavljeni od istoimenih neurona.

PERIFERNI NEURONI obrazuju akustična, pužna ili kohlearna vlakna n.statoacusticusa.

Dendriti perifernog neurona polaze od neuroepitelnih ćelija Kortijevog organa, prolaze kroz
foramina nervorum habenulae perforatae i spiralne koštane pločice (lamina spiralis ossea),
dolaze do ćelija Kortijevog gangliona (ganglion spirale cochleae), sadržanog u spiralnom kanalu
pužnog stožera (canalis spiralis modioli). Od ovog gangliona počinju neuriti perifernog neurona,
koji napuštaju puž kroz tractus spiralis foraminosus na dnu unutrašnjeg slušnog kanala i ulaze u
sastav n.statoacusticusa.
Neuroni ulaze u rombencefalon na granici između medullae oblongatae i ponsa, kroz
odgovarajući kraj fossae postpontinae, lateralno od n.intermedius i n.facialis. Vlakna završavaju
na ćelijama sljedeća 2 jedra:
- nc. dorsalis n. cochleae s. nc. tuberculi acustici
- nc. ventralis n. cochleae.
Da sumiramo: periferni neuron povezuje Kortijev organ sa 2 navedena kohlearna jedra koja se
nalaze na pontomedularnoj granici.

CENTRALNI NEURON gradi centralni dio akustičkog puta koji se pruža kroz moždano stablo,
počev od oba akustička jedra u rombencefalonu do primarnih akustičkih centara u
mezencefalonu i diencefalonu. On je u početku dvostruk, sastavljen iz 2 poprečna snopa:
- dorzalnog (striae medullaes s.acusticae)
- ventralnog (corpus trapezoideum).
Oba ova snopa sjedinjuju se rostralno od gornjeg maslinastog jedra (nc.olivaris superior) gradeći
završni dio akustičkog puta, zvanog lemniscus lateralis s.acusticus. Vlakna lemniscus lateralis po
djelimičnom prekidanju u istoimenim retikularnim jedrima (nc.lemnisci lateralis) i primarnom
akustičkom centru mezencefalona (colliculus inferior), prolaze donjim krakom colliculus
inferiora (brachim colliculi inferioris) i završavaju u primarnom akustičkom centru diencefalona,
tj. na corpus geniculatum mediale (nc. geniculatus medialis s. nc.medialis corporis geniculati).
Striae medullares s.acusticae predstavljaju dorzalni početni snop centralnog akustičnog puta,
rađaju se iz nc. dorsalis n.cochleae. One prelaze poprečno preko rombaste jame do središnje
linije gdje njihova vlakna (firbae striarum medullarum) poniru u rombencefalon, te prelaze na
suprotnu stranu dorzalnog dijela ponsa, upravljene ka nc.olivaris superior(nc.posterior corporis
trapezoidei). Po djelimičnom prekidanju svojih vlakana u ovom jedru, one ulaze rostralno od tog
jedra u sastav lemniscus lateralis.

140
Corpus trapezoideum s. trapezoides je ventralni početni snop centralnog akustičkog puta, koji
se rađa iz nc. terminalis ventralis nc. cochleae. Njegova vlakna prolaze poprečno ka suprotnoj
strani ponsa, neposredno iznad njegovog bazilarnog dijela. Po djelimičnom prekidanju u
istoimenim retikularnim jedrima ponsa (nc. anteriores corporis trapezoidei) i u kontralateralnom
gornjem maslinastom jedru, njegova vlakna ulaze u sastav lemniscus lateralisa.
Lemniscus lateralis s. acusticus, nastaje spajanjem oba gornja početna snopa, rostralno od
nc.olivaris superior , predstavlja završni dio centralnog akustičkog puta. Njegova vlakna, po
djelimičnom prekidanju u istoimenim jedrima (nc.lemnisci lateralis), penju se ispod same
lateralne površine mezencefalona u predjelu trigonum lemnisci, obrazujući uspravni krak
"senzitivnog ugla tegmentuma". Po ponovnom prekidanju većeg broja njegovih vlakana u
colliculus inferior, on nastavlja kroz brachium colliculi inferioris do corpus geniculatum mediale.

3.KORTIKALNI NEURONI polaze iz corpus geniculatum mediale, obrazujući u središnjoj

bijeloj masi hemisfere kortikalni dio akustičkog puta (radiatio acustica s. tr.geniculocorticalis-
acusticus).
Radiatio acustica prolazi kroz pars retrolentiformis capsulae internae i napuštajući je kroz njen
sublentiformni dio, završava se u kori Heschleove vijuge (gyri temporales transversi s.occulti),
koja predstavlja elementarni akustički centar (area supratemporalis granulosa).
Auditivni korteks se nalazi u gyrus temporalis transversus (Heschlegova vijuga) na gornjoj usni
gyrus temporalis superiora. Predstavljen je Brodmannovom kortikalnom areom 41 i dijelom 42
koja je skrivena u sulcus lateralis.

Dio iz Heimera.

Centralne auditivne veze od kohlearnih jedara do auditivnog korteksa u gyrus temporalis

superior su dosta kompleksne. Kohlearna jedra i njihovi dijelovi se odlikuju mnoštvom
ekscitatornih inhibitornih puteva. Aksonalne projekcije iz ventralnog kohlearnog jedra obrazuju
corpus trapezoideum, koji ide medijalno preko tegmentuma središnjom linijom i završava na
nc.olivaris superior. Vlakna obrazuju lemniscus lateralis na suprotnoj strani i penju se do
colliculus inferior mesencephali. Vlakna dorzalnog kohlearnog jedra ukrštaju se u središnjoj
liniji i povezuju se u lemniscus lateralis na suprotnoj strani. Vlakna nc.olivaris superior se penju
u lemniscus lateralis na obje strane i završavaju u jedrima lateralnog lateralnog lemniskusa i
colliculus inferior.
Radiatio acustica su vlakna koja idu iz corpus geniculatum mediale do auditivnog korteksa u
gornjem dijelu gyrus temporalis superior, prolazeći kroz sublentikularni dio kapsule interne.

141
91. GORNJI OLIVARNI KOMPLEKS - lokalizacija zvuka u prostoru

Gornji olivarni kompleks ili jedro (nc.olivaris superior) se sastoji iz medijalnog i lateralnog
dijela.
1. MEDIJALNI DIO gornjeg olivarnog kompleksa predstavljaju transverzalno orijentirani
bipolarni neuroni sa lateralnim i medijalnim dendritima.
Lateralni dendriti primaju auditivni input iz jednog uha, a medijalni dendriti iz drugog uha.
Ovi neuroni su osjetljivi na talasne dužine različitih zvukova koji dopiru u oba uha što
predstavlja jedan od glavnih stimulusa koji lociraju zvuk u prostoru.
3. LATERALNI DIO gornjeg olivarnog kompleksa je odgovoran za drugi glavni stimulus za
lokalizaciju zvuka baziran na razlici u intenzitetu između lijevog i desnog uha.

92. RAZLIKOVANJE ZVUKOVA, INTENZITETA I LOKALIZACIJE ZVUKA

Tonotopska organizacja tj.prostorno prezentiranje frekvencije tonaliteta je jedna od karakteristika

auditivnog puta. Prostorno odvajanje tonova sa različitim frekvencama događa se u cochlei gdje
bazalni dio organum Corti biva stimulisa tonovima visoke frekvence, dok progresivno niže
frekvencije aktiviraju sve više apikalne (gornje) dijelove organa.
Visoki tonovi su predstavljeni u medijalnom dijelu auditivnog korteksa u blizini insulae, dok su
zvukovi niske frekvencije zastuplje u lateralnom dijelu u blizini lateralne strane mozga.
Auditivni korteks (area 41, 42 po Brodmannu) i njegova asocijativna područja su znatnije
uključeni u suptilnije razlikovanje zvukova i prepoznavanje razlike između raznih glasova i
različitih muzičkih instrumenata.
RAZLIKOVANJE INTENZITETA zavisi od broja stimulisanih auditivnih receptora i od
brzine pražnjenja u pojedinim nervnim vlaknima. Cerebralni korteks nije neophodan za
razlikovanje intenziteta.
LOKALIZACIJA ZVUKA - zavisi prvo od binauralne reprezentacije u nekim auditivnim
strukturama. Zvuk koji dolazi specifičnim pravcem obično dopire u oba uha sa malom
vremenskom razlikom, i sa nešto malo razlike u intenzitetu, a ova 2 faktora su važna u
lokalizaciji zvuka. To znači da mozak registruje tu vremensku razliku, tj. do kojeg uha je zvuk
prvo došao, i na osnovu nje se orijentiše u prostoru. Zbog toga gluhoća na jedno uho smanjuje
sposobnost u lokalizaciji zvuka.
Dvije grupe ćelija u gornjem olivarnom kompleksu su brojne bipolarne ćelije, sa medijalnim i
lateralnim dendritima. Ovi dendriti primaju input iz suprotnog uha čime se stvara mogućnost za
neurone da registruju interauralno vrijeme ili razliku intenziteta.

142
93. POKRETI OKA

Pokreti oka su visoko koordinirani i regulisani. Motorne jedinice za mišiće oka, prema tome, su
vrlo male, u redoslijedu 3-6 mišićnih vlakana biva inervirano jednim motornim neuronom.
Pokreti oka su u principu konjugirani, tj. oba oka se pokreću zajedno skoro identično, u smislu
da lik uvijek pada na korespondirajuće dijelove obje retine. Dupli likovi ili diplopija se mogu
javljati kada pokreti očiju nisu konjugirani, što se događa kad je jedan mišić oka paralizovan.
Pokreti oka mogu biti voljni i refleksni, a javljaju se kao odgovor na različit stimulus, uključujući
vizuelne impulse, kao i poruke iz vestibularnih jedara, cerebelluma i cerebralnog korteksa.

Motorni neuroni u okulomotornom, trohlearnom i jedru abducensa predstavljaju konačan

zajednički put za kontrolu ekstraokularnih mišića. Ova jedra su u bliskom odnosu sa susjednim
dijelovima retikularne formacije, moždanog stabla i colliculus superior. Ovaj sistem povezuje
međusobno područja moždanog stabla koja su odgovorna za najviše neuronske procese i
koordinirajuće aktivnosti uključene u konjugirane pokrete oka, što je blisko povezano sa
vestibularnim jedarnim kompleksom i sa cerebellumom. Pretektalno područje je značajno u
obavljanju pupilarnog svjetlosnog refleksa i refleksa akomodacije. Strukture prozencefalona u
cerebralnom korteksu i bazalne ganglije također su involvirane u vizuelno vođene i voljne
pokrete oka.
Razlikujemo sljedeće pokrete:

1. IZNENADNI, brzi i oštri konjugirani pokreti, dovode oko u položaj da lik sa periferije
pada na foveu centralis
2. MIRNI, spori pokreti se javljaju kada se prati objekat pri kretanju kako bi se lik zadržao
na fovei centralis
3. VESTIBULO-OKULARNI refleksi podešavaju položaj oka kao odgovor na pokrete
glave. Prolongirana stimulacija u jednom smjeru vodi do nistagmusa, tj. ritmične oscilacije očne
jabučice sa sporom (kompenzatornom) fazom koja se naizmjenično smjenjuje sa brzom
(ponovljenom).
4. OPTOKINETIČKI odgovori javljaju se kao kompenzacija za pokret u vizuelnoj
okolini, a mogu imati oblik sporih pokreta ili oblik sakada. Produžena stimulacija vodi ka
optokinetičkom nistagmusu.
5. VERGENCE označava binokularnu razdvojenost da bi se sačuvao lik na fovei centralis
u oba oka, kada se posmatraju objekti na različitim distancama od osobe koja gleda. Ako se
objekat kreće prema posmatraču oči konvergiraju, ako se kreće od posmatrača oči divergiraju.
Refleks akomodacije je adaptacija očiju za blisko gledanje, uključujući konvergenciju očiju kao i
suženje pupile i kontrakciju m. ciliarisa, koji mijenja radijus zavoja leće.

143
94. CENTRI ZA PROIZVODNJU SAKADA

Pod sakadama se misli na brze konjugirane pokrete oka. Ovi pokreti mogu biti u horizontalnoj i
vertikalnoj ravni, ili mogu biti kombinovani.

Sakade u horizontalnoj ravni.

Neuroni u nc. originis nervi abducentis (u ponsu) i obližnja paramediana jedra retikularne
formacije (PPRF) su od posebnog značaja za horizontalne sakade. Ovi neuroni se označavaju kao
"centar za zurenje" ili "centar za proizvodnju sakada" (gaze center). Ovi centri osiguravaju
koordinaciju između m.rectus bulbi lateralis sa jedne strane i m.rectus bulbi medialis sa druge
strane. Oni to čine pomoču direktnog puta iz jedra n.abducensa na jednoj strani, sa grupom
oklomotornih neurona koji inerviraju m.rectus bulbi medialis na drugoj strani.
U prevodu : lijevi n.abducens inervira lijevi m. rectus bulbi lateralis, zatim lijevi nc. originis
nervi abducentis šalje vlakna preko fasciculus longitudinalis medialis do desnog nc.originis
n.occulomotorii iz kojeg idu vlakna za desni m.rectus bulbi medialis. (slika 11-4 Heimer)

Sakade u vertikalnoj ravni.

Centar za vertikalne sakade se nalazi u rostralnom intersticijalnom jedru fasciculus longitudinalis

medialis na rostralnom kraju mezencefalona. Prima input iz PPRF, koja takođe kontroliše
vertikalne sakade.Premotorni neuroni u rostralnom intersticijalnom jedru projiciraju se u
nc.originis nervi trochlearis (u mezencefalonu), a najviše u okulomotorni nuklearni kompleks
(sastoji se od 3 jedra koja će biti objašnjena u PNS-u).
Perihipoglosalni kompleks, koji se sastoji od nekoliko ćelijskih grupa u blizini hipoglosalnog
jedra, blisko je povezan sa okulomotornim jedrom na jednoj strani, i vestibularnim sistemom i
cerebellumom na drugoj strani.

144
95. STRUKTURE PROZENCEFALONA UKLJUČENE U KONTROLU POKRETA OKA

Nekoliko regiona prozencefalona u oba i u cerebralnom korteksu i bazalnim ganglijama direktno

je uključeno u voljne pokrete oka, uključujući vizuelno vođene sakade. Najbolje je proučeno
frontalno očno polje (frontal eye field - FEF) u arei 8. FEF je smješten u stražnjem dijelu gyrus
frontalis medius ispred premotornog korteksa (slika 22-2 Heimer).
FEF prima input iz nekoliko drugih kortikalnih područja, a posebno iz stražnjeg parijetalnog
očnog polja, koje se nalazi u area 7 u lobulus parietalis superior.
Postoje posebne razlike između area 8 i area 7. Area 8 je blisko povezana sa sakadama u smislu
da služi kao "region okidanja" za centre koji proizvode sakade u moždanom stablo, bilo da
direktno utiče projekcijama iz FEF ili indirektno preko frontalnog očnog polja projicirajući se u
colliculus superior, čije se projekcije naizmjenično vraćaju u centre za proizvodnju sakada.
Treća mogućnost je osiguravanje motornih krugova kroz bazalne ganglije. Aktivacija ovog kruga
odvija se ekscitatornim impulsima iz FEF koji služi za disinhibiciju kolikulus superiora.
Uklanjanjem toničke inhibicije kolikulus superiora, ova struktura će biti u poziciji da inicira
sakade putem svojih projekcija u centre za proizvodnju sakada.
Stražnje očno polje važno je za sakade samo u obimu vizuelne pažnje koja je neophodan
preduvjet za vizuelno vođene sakade.

145
96. MONOAMINERGIČKI PUTEVI

Postoji 5 monoaminergičkih sistema:

- serotonin (5-hidroksitriptamin ili 5-HT)
- dopamin
- noradrenalin
- adrenalin
- histamin.

Monoaminergička ćelijska tijela se nalaze u moždanom stablu i u blizini retikularne formacije,

izuzev neurona koji sadrže histamin koji su smješteni u stražnjem hipotalamusu.
Porijeklo:

- serotonin se sintetiše iz triptofana

- dopamin, adrenalin i noradrenalin iz tirozina
- histamin iz histidina
Efekat koji vrši neurotransmiter ne zavisi samo od njegovog hemijskog sastava, nego i od
receptora s kojim je kombinovan. Neki receptori mogu identificirati sve vrste monoaminskih
transmitera pa je moguće da isti transmiter ima kompletno različite efekte.
Adrenergički receptori reaguju na perifernu simpatičku stimulaciju i mogu se podijeliti na α i β
receptore koji imaju različite efekte na glatku muskulaturu organa ( α-konstrikcija , β-
relaksacija).
Serotoninergički receptori imaju ekscitatorni efekat, a nekad i inhibitorni efekat na postsinaptički
neuron.
Dopaminski receptori. Postoje 2 tipa receptora (D1 i D2) u odvojenim areama dopaminskog
sistema srednjeg mozga (mesencephalona). Identifikovano je i nekoliko podtipova
receptora (D3 i D4) i oni imaju restriktivniju distribuciju u smislu da su primarno smješteni u
accumbensu i bazalnom prozencefalonu.
Histaminergički receptori. Identifikovano je nekoliko tipova histaminskih receptora, ali uloga im
je malo poznata.

146
97. SEROTONINERGIČKI PUTEVI

Većina serotoninergičkih ćelija nalazi se u nc.raphes, koji obrazuje manje-više kontinuirane

kolekcije ćelijskih grupa duž središnje linije kroz moždano stablo.
Nisu sve ćelije u nc.raphes serotoninergičke. Nc. raphes sadrže i dopamin, noradrednalin i
GABA-u (γ-aminobuterna kiselina). Serotoninergičke ćelije se nalaze i u retikularnoj formaciji.

Nc. raphes dijelimo na rostralnu i kaudalnu grupu:

• U rostralnu grupu aferentna vlakna dolaze iz prefrontalnog korteksa i iz brojnih regiona
mediobazalnog telencefalona uključujući prošireni amigdale, hipotalamus, jedra gyrus diagonalis
i habenula.
• U kaudalnu grupu aferentna vlakna dolaze iz prefrontalnog korteksa, periakveduktalne
sive mase, retikularne formacije i kičmene moždine.

Aksoni iz rostralne grupe nc.raphes ,koji su smješteni u mesencefalonu i gornjem ponsu,

distribuirani su u prozencefalonu i cerebellumu, te šalju projekcije u kičmenu moždinu.
Serotoninergički putevi tako utiču na mnoge dijelove CNS-a.
Descendentna vlakna serotonina sa završecima u substantia gelatinosa (kičmene moždine)
obrazuju dio centralnog kontrolnog sistema za bol, a projekcije u cornu anterius imaju
ekscitatoran efekat na motorne neurone. Neka serotoninergička vlakna dopiru u
tr.intermediolateralis te učestvuju u kardiovaskularnoj regulaciji.
Ascendentne projekcije idu u cerebralni kortex, hipotalamus, hipokampus, gyrus cinguli, corpus
amigdale i bazalne ganglije.
Serotonin utiče na san-budnost, emocionalno i seksualno ponašanje, apetit i termoregulaciju.
Aktivnost serotonina opada tokom spavanja, a najniža je u REM-fazi (brzi pokreti oka u snu).
Kod krvnih sudova mozga izaziva vazokonstrikciju.

147
98. NORADRENERGIČKI I ADRENERGIČKI PUTEVI

Noradrenalin je transmiter koji se oslobađa iz postganglijskih simpatičkih vlakana izuzev onih za

žijezde znojnice, koja su holinergička.
Noradrenergička vlkana nastaju iz specijalnih pigmentnih stanica retikularne formacije, posebno
u locus coeruleus u ponsu i intermedijelnoj retikularnoj zoni u medulli oblongati. Nekoliko
jedara kranijalnih nerava (nc. dorsalis n. vagi, nc. ambiguus i nc. solitarius) takođe sadrže ćelije
koje sintetiziraju noradrenalin.
Najviši nivo noradrenalina u medulli oblongati nalazi se u regionu nazvanom area postrema,
jednog od cirkumventrikularnih organa povezanih sa vagosolitarnim sistemom. Više od polovine
noradrenergičkih vlakana nastaje u locus coeruleus, a velike pigmentne ćelije koje proizvode
noerepinefrin nalaze se u rostromedijalnom motornom jedru n.trigeminusa. Pigment
neuromelanin od koga potiče plava boja locus coeruleusa (coeruleus-plav) je polimer DOPA-e.
Aferentne veze locus coeruleusa nisu dobro poznate, ali je poznato da igra važnu ulogu u ciklusu
san-budnost. Tokom REM-faze sna neuroni su "nijemi", ali se aktivnost povećava tokom
budnosti. Oslobađanje noradrenalina se povećava u situacijama koje zahtijevaju opreznost, pa se
pretpostavlja da noradrenergički sistem povećava sposobnost target-neurona da odgovore na
podražaj.
IRZ u medulli oblongati i ponsu, uključujući areu postremu i vagalnu grupu jedara kranijalnih
nerava sadrži noradrenergičke i adrenergičke neurone uključene u neuronske krugove povezane
sa visceralnim, kardiovaskularnim i respiratornim funkcijama.
Ascendetna noradrenergička projekciona vlakna iz IRZ dopiru u brojne strukture moždanog
stabla i bazalnog prozencefalona, uključujući septum, produženi amigdale i hipotalamička jedra.
Ascendetna adrenergička vlakna iz medullae oblongatae projektuju se u nc.paraventricularis,
centralnu sivu masu i locus coeruleus.
Retikulospinalni putevi iz IRZ sadrže i adrenergička i noradrenergička vlakna, koja primarno idu
u intermediolateralni ćelijski stub koji sadrži preanglijske autonomne motorne neurone.

148
99. HISTAMINERGIČKI PUTEVI

Histaminergički putevi se od ostalih monoaminergičkih puteva razlikuju jer ne vode porijeklo iz

moždanog stabla nego iz diencephalona, i to nc.tuberomamillaris u posterolateralnom
hipotalamusu.
Projekcije dopiru u sve glavne dijelove prozencefalona i neke strukture u moždanom stablu i
kičmenoj moždini.
Input u nc.tuberomamillaris dolazi iz hipotalamusa, produženog amigdala, septuma i nekih
alokortikalnih i perialokortikalnih regiona.
Funkcija mu je u regulaciji autonomnih i neuroendokrinih aktivnosti, uključujući apetit, pijenje i
termoregulaciju.
Histaminergička vlakna posjeduju više sinapsi i varikoziteta. Varikoziteti služe za
"parasinaptičko" ili "parakrino" posredovanje, u kojem transmiter (histamin) prolazi kroz
ekstracelularni prostor i djeluje na mjestima na kojima su receptori podesno smješteni.

PLUS DVA PITANJA KOJA SE PONAVLJAJU

1. Metencephalon, sastavni dijelovi i granice. Metencephalon je embrionalni dio
rombencephalona iz koga se razvijaju pons i cerebellum.
2. Myelencephalon (morfologija) je ustvari morfologija produžene moždine.

Rhombencephalon se sastoji iz završnog mozga- myelencephalon i zadnjeg mozga-

metencephalon.

Metencephalon čine pons i cerebellum. Krov metencehephalona izgrađuje cerebellum, pod

gradi pons, bočne zidove brachia pontis s. pedunculli cerebellaris media i brachia conjunctiva s.
pedunculli cerebellaris superiors.

Myelencephalon. Krov čini lamina tectoria ventriculi IV, pod je medulla oblongata, bočni zid
corpora restiformia a centralna šupljina je ventriculus quartus.

149
 GLAVA I VRAT

1. Fascia temporalis 152

2. Fossa retromandibularis (sadržaj) 152
3. Fossa temporalis (sadržaj) 153
4. Fossa infratemporalis (sadržaj) 153
5. Fossa pterygopalatina (sadržaj) 154
6. Nodi lymphatici glave i vrata 154
7. Ganglion ciliare 155
8. Ganglion oticum 156
9. Ganglion submandibulare 156
10. Ganglion pterygopalatinum 157
11. Cavum oris 157
12. Vestibulum oris 158
13. Labia oris 158
14. Buccae 159
15. Dentes 159
16. Dentes incisivi 160
17. Dentes canini 161
18. Dentes praemolares 161
19. Dentes molares 162
20. Palatum durum 162
21. Pallatum mollae 163
22. Tonsilla palatina 164
23. Lingua 164
24. Lingualni trokuti (Beclard et Pirogoff) 165
25. Nasus externus 166
26. Nasus internus 167
27. Sinus paranasales 168
28. Gl.parotis 169
29. Gl.submandibularis 169
30. Gl.sublingualis 170
31. Pharynx 170
32. Pars nasalis pharyngis 171
33. Pars oralis pharyngis 172
34. Pars laryngea pharyngis 172
35. Mišići pharynxa 173
36. Larynx 174

150
37. Cartilagines laryngis 175
38. Articulationes laryngis 177
39. Syndesmosis laryngis 178
40. Mišići larynxa 179
41. Cavum laryngis 180
42. Vestibulum laryngis 180
43. Aditus laryngis 180
44. Ventriculus laryngis 181
45. Glotiis 181
46. Trachea 182
47. Gl.thyreoidea 183
48. Gll.parathyreoideae 184
49. Musculi cutanei capitis 185
50. Musculi masticatorii 185
51. Musculi suprahyoidei 186
52. Musculi infrahyoidei 187
53. Muscili praevertebralis 188
54. Fascia cervicalis 189
55. Mišići lateralnog dijela vrata 190
56. A.carotis communis 191
57. A.carotis externa 192
58. A.carotis interna 193
59. Trigonum caroticum 194
60. A.subclavia 195
61. A.vertebralis 196
62. A.maxillaris 197
63. V.iugularis interna 198
64. Venae ophtalmicae 203
65. N.laryngeus superior 204
66. N.laryngeus recurrens 204
67. Trigonum nuchae 205
68. Trigonum submandibulare 205
69. Spatium parapharyngeum 206
70. Regio palpebralis 206
71. Fossa iugularis 207
72. Regio supraclavicularis 207
73. Articulatio temporomandibularis 208

151
1. FASCIA TEMPORALIS
To je čvrsta fibrozna ploča koj pokriva m.temporalis sve do arcus zygomaticusa. Polazi sa lineae
temporalis superior ossis parietalis i sa stražnjeg ruba ossis zygomatici. U svom gornjem dijelu je
jednostruka, a u donjoj četvrtini se rastavi u dva lista između kojih se nalazi masno tkivo.
Vanjski list (površni) se hvata na vanjsku stranu arcus zygomaticusa i dalje prelazi u fasciu
massetericu, a unutrašnji (duboki list) fasciae se hvata na unutarnju stranu arcus zygomaticusa.

Površna strana fasciae pokrivena je galeom aponeuroticom, a duboki list fascije leži na
m.temporalisu kojeg pokriva i ujedno mu dijelom služi kao polazište. U donjem dijelu je fascia
rastavljena od mišića pomoću masnog tkiva.

Prostor koji se nalazi između fascije i odgovarajućeg dijela lubanje u kome leži m.temporalis
nazivamo fossa temporalis.

2. FOSSA RETROMANDIBULARIS (SADRŽAJ)

To je jama koja se nalazi u dijelu vrata iza stražnjeg ruba mandibulae: neposredno ispod
auriculae. Ograničena je:
- Sprijeda – stražnjim rubom ramusa mandibulae
- Straga – prednjim rubom m.sternocleidomastoidei
- Gore – dolazi do vanjskog slušnog hodnika

Dno joj čini venter posterior (mastoideus) musculi digastrici.

Sadržaj fossae je sljedćei:

- Gll.parotis, koja ispunjava skoro cijelu jamu,
- Pes anserinus maior n.facialis, čiji ogranci izlaze iz prednjeg ruba žlijezde
- N.auriculotemporalis
- A. et v.temporalis superficialis
- A.carotis externa - sasvim straga ispod venter posterior m.digastrici i m.stylohyoideusa
koja se tu i grana na a.temporalis superficialis i a.maxillaris

U ovoj fossi se podvezuje a.carotis externa u slučaju krvarenja a.meningeae mediae.

152
3. FOSSA TEMPORALIS (SADRŽAJ)
Na lateralnoj strani glave nalazimo jedno udubljeno mjesto kojem odgovara planum temporale,
pa se zove fossa temporalis. Granice su joj:
-prema gore linea temporalis superior
-prema dole arcus zygomaticus i crista infratemporalis.

Gotovo čitava fossa temporalis je ispunjena sa m. temporalis, čija vanjska fascia čini ujedno i
lateralni zid fossae. U dubini fossae temporalis među mišićnim nitima su a. temporalis profunda
anterior et posterior (dolaze od a. maxillaris) i a. temporalis media (a. temporalis superficialis),
sa pratećim venama. Zatim su tu n. temporalis profundus anterior et posterior (grane od n.
masticatorius) koji inerviraju m. temporalis.

4. FOSSA INFRATEMPORALIS (SADRŽAJ)

Ovo je duboka jama koja se nalazi medijalno od ramusa mandibulae. U nju se dolazi tako da
odrežemo arcus zygomaticus i mišićni nastavak donje čeljusti. Ova jama sadrži mišiće, krvne
žile, nerve i masno tkivo.

Njen sadržaj je sljedeći:

1. mm.pterygoidei lateralis et medialis i fascia interpterygoidea.
2. a.maxillaris sa svojim ograncima i s venama koje ih prate
3. n.alveolaris infeior, od koga prema dolje odlazi n.mylohyioideus
4. n.lingualis
5. n.buccalis
6. plexus pterygoideus
7. n.mandibularis sa ganglion oticum.

Ostatak fossae je ispunjen masnim i vezivnim tkivom. Ova fossa se nalazi ispod fossae
temporalis, a ograničena je na sljedeći način:
- lateralno – sa arcus zygomaticusom i ramusom mandibulae
- sprijeda – s tuberom maxillae i os zygomaticum
- medijalno – medijalni zid joj čine dio velikog krila sphenoidalne kosti ispod cristae
infratemporalis i lamina lateralis processus pterygoidei
- natrag, gore i dolje je naširoko otvorena.

Fossa infratemporalis komunicira s orbitom preko fisure orbitalis inferior, prema gore sa fossom
temporalis, a prema medijalno sa fossa pterygopalatina.

153
5. FOSSA PTERYGOPALATINA (SADRŽAJ)
Ova fossa predstavlja udubinu unutar lobanje, a ograničena je ovako:
- Sprijeda – tuberom maxillae
- Straga- processus pterygoideusom
- Medijalno – omeđena je dijelom s laminom perpendicularis ossis palatini
- Lateralno – naširoko komunicira s fossom infratemporalis.

Osim ove komunikacije ona komunicira još:

- Prema naprijed – sa orbitom preko fisurae orbitalis inferior
- Prema medijalno – sa cavum nasi (nosnom šupljinom) kroz foramen sphenopalatinum
- Prema dolje – sa cavum oris (usnom šupljinom) preko canalis pterygopalatinus

U ovu fossu se otvaraju canalis pterygoidues (vidii) i foramen rotundum, a odlazi prema dolje
dosta široki canalis pterygopalatinus. U fossi pterygopalatini se nalaze: n.maxillaris (avojim
vanlobanjskim dijelom) ganglion pterygopalatinum.

6. NODI LYMPHATICI GLAVE I VRATA

Na glavi i vratu imamo više grupa nodi lymphatici u koje se izlijevaju limfne žile pojedinih
regija glave i vrata, a to su na glavi:

1. Nodi lymphatici occipitales – na lateralnom kraju lineae nuchalis terminalis. Primaju limfne
žile iz okcipitalnog dijela kože glave i iz regio nuchae.
2. Nodi lymphatici retroauriculares – nalaze se u regio mastoidea iza ušne školjke. Primaju
limfne žile koje odlaze sa stražnje strane ušne školjke i iz kože glave koja pokriva stražnji dio
temporalne regije.
3. Nodi lymphatici praeauriculares – leže ispred tragusa, tačnije između njega i gl.parotis. U njih
se izljevaju limfne žile prednje strane ušne školjke i kože prednjeg dijela temporalne regije.
4. Nodi lymphatici parotidici – dijelom su na gl.aprotis, a dijelom u njoj. Primaju limfne žile iz
lateralnog dijela palpebri, conjuctivae, iz meatus acusticus externusa, s gornjeg dijela nosa, iz
prednjeg dijela nosne sluznice, iz gl.parotis i iz nodi lyphatici praeauriculares.
5. Nodi lymphatici submandibulares – nalaze se uz gl.submandubularis ispod donjeg ruba
mandibulae. Primaju limfu iz najvećeg dijela lica (usana , vanjsko nosa, buccae, medijalnog
dijela palpebri i conjuctivae), iz kože čela, iz zuba, gingiva, jezika i dna usne šupljine.
6. Nodi lymphatici submentales – nalaze se u medijalnoj liniji između desnog i lijevog venter
anteriora musculi digastrici. Primaju limfu mentuma, donje usne prednjeg dijela gingive i vrha
jezika.
7. Nodi lymphatici faciales profundi nalaze se na medijalnoj strani angulus mandibulae. U njih
ulazi limfa iz dubljih slojeva lica.

154
Na vratu imamo sljedeće nodi lymphatici:

1. Nodi lypmhatici cervicales superficilaes – nalaze se iza donjeg dijela MSCM, a sakupljaju
površne limfne žile vrata i čine plexus lymohaticus jugularis koji šalje svoje odvodne žile u
duboke limfne čvorove vrata.
2. Nodi lymphatici retropharyngei – nalaze se u retrofaringealnom vezivu, a sakupljaju limfu iz
sluznice nosa i nazalnih sinusa i sa nepca, sa tonsillae, iz tubae pharyngotympanicae, cavuma
tympani i iz isthmusa faucim.
3. Nodi lymphatici trachealis – leže u brazdi između tracheae i oesophagusa duž n.recurrensa.
primaju limfne žile iz oesophagusa, tracheae, gl.thyroideae, larynxa i pharynxa.

Svi ovi nodi lymphatici i glave i vrata, osim nodi lymphatici praeauriculares koji šalju svoje
odvodne žile u nodi lymphatici parotidici, šalju svoje odvodne žile u nodi lyphatici cervicales
profundi.

Nodi lymphatici cervicales profundi se dijele u dvije grupe:

1. Nodi lymphatici cervicale profundi superiores – nalaze se uz v.jugularis internu
2. Nodi lymphatici cervicale profundi inferiores – nalaze se u fossa supraclavicularis i zovu se
još nodi lymphatici supraclaviculares

Obje ove grupe nodi lymphatici su međusobno u vezi, a njihove odvodne žile formiraju truncus
jugularis, koji se na lijevoj strani uliva u ductus thoracicus, a na desnoj skupa sa truncus
subclavius i truncus bronchomediastinalis formira ductus lymphaticus dexter, a nekad se može
otvarati i samostalno u angulus venosus dexter.

7. GANGLION CILIARE
Ovaj ganglion je pridodan n.ophtalmicusu i ima obilježje simpatičkog gangliona. Inervira tunicu
externu i tunicu mediu oka. Nalazi se u formi malog četverouglastog nodula na lateralnoj strani
n.opticusa. Ima promjer oko 2 mm, a blizu canalis opticusa je omotan masnim retrobulbarnim
tkivom. Ganglion ciliare ima tri korjena:
1. Radix brevis (motoria) – dolazi od n.oculomotoriusa, iz Westphal-Edingerove jezgre
okulomotornog nuklearnog kompleksa smještenog u visini colliculus superiora na ventralnoj
površini središnje sive mase stratum griseum centrale koja okružuje Silvijusov kanal i donosi
ganglionu parasimpatičke niti za inervaciju m.ciliarisa i m.sphincter pupillae.
2. Radix longa (sensitiva) – dolazi od n.nasociliarisa, koji je grana n.ophtalmicusa i donosi niti
za senzibilitet corneae
3. Radix sympatica – dolazi od plexus caroticusa i preko a.ophtalmicae i donosi vazodilatatorne
niti i motorne niti iz centrum ciliospinale Budge (smještenog u intermediolateralnom stubu ćelija
u prvom i drugom torakalnom segmentu kičmene moždine) za m.dilatator pupillae.

Svi ovi korjeni se sastaju u ganglionu, a iz gangliona idu postganglionarne niti kao nervi ciliares
breves koji idu oko fasciculus opticus i ulaze u bulbus kroz emissaria posteiora na njegovoj
stražnjoj strani.

155
8. GANGLION OTICUM
Nalazi se kao mali nodulus na medijalnoj strani n. mandibularisa, odmah ispod foramen ovale, a
lateralno od cartilaginoznog dijela tubae auditivae priključen je n. trigeminusu i ima 3 korijena:
1. Radix motoria – dolazi od n. pterygoideus medialis (kao grane n. masticatoriusa <- n.
mandibularis <- n. trigeminus) i donosi motorne niti
2. Radix sensitiva – predstavlja ga n. petrosus minor koji preko Jackobsonove anastomoze
donosi senzitivne i sekretorne parasimpatičke niti od n. glosopharyngeusa za glandulu parotis
3. Radix sympatica – dolazi od plexus meningeus medius. Ovaj ganglion daje anastomozu za
chordu tympani dajući joj simpatičke niti kao i za n. auricolotemporalis kome daje sekretorne
niti. Osim toga daje i n. tensoris tympani za istoimeni mišić.

9. GANGLION SUBMANDIBULARE
Nalazi se poviše glandule submandibularis viseći na n. lingualisu iza stražnjeg ruba m.
mylohyoideusa. Ganglion submandibulare prima 3 korijena:
1. Radix motoria – dolazi od n. facialisa preko chordae tympani pa preko n. lingualisa i donosi
parasimpatičke niti za glandule dna usne šupljine.
2. Radix sensitiva – dolazi od n. lingualisa (od n. mandibularisa <- n. trigeminusa)
3. Radix sympatica – dolazi od plexus maxillarisa oko a. facialis

Ovaj ganglion daje rami glandulares za glandulu submandibularis i rami communicantes cum
linguali koji idu preko n. lingualisa prema jeziku.

156
10. GANGLION PTERYGOPALATINUM
Ovaj ganglion je pridodat n.maxillarisu i ima obilježje parasimpatičkog ganglija. Postavljen je u
fossi pterygopalatini, a ima promjer 4-5 mm. Ima tri korijena koji dolaze kao n. canalis
pterygoidei Vidii i nn. Pterygopalatini.
N. canalis pterygoidei vidii je sastavljen iz dva dijela:
1. N. petrosus maior – bijeli dio, radix motoria iz n. facialisa, donosi parasimpatičke sekretorne
niti koje preko n. zygomaticusa i n. lacrimalisa idu za glandulu lacrimalis
2. N. petrosus profundus – sivi dio, radix sympatica iz plexus caroticusa, donosi ganglionu
simpatička vlakna.
3. N. pterygopalatini – radix sensitiva, donose senzibilne ogranke.

Od ganglion pterygopalatinum odlaze ogranci koji se spajaju sa n. pterygopalatini koji ne ulaze u

ganglion, a naročito su važni ogranci n. maxillarisa, koji idu preko ovog gangliona, a to su:
1. Rami orbitales – ulaze u orbitu i inerviraju periorbitu, vaginu fasciculi optici i m. orbitalis
Muller, a jedna grana ide sa n. ethmoideus posterior u istoimeni sinus i sinus sphenoidalis. Druga
grupa grane inervira septum nasi i mukozu tvrdog nepca, lateralni dio zida cavum nasi, dio
sluznice ždrijela i tubae eustachii, palatum mollae i tonsilu palatinu.
2. Rami nasales posteriores superiores - ulaze u cavum nasi i dijele se u 2 grupe:
- Medijalna - inerviraju mukozu na septum nazi a kao n. nasopalatinus (scarpae) i mukozu na
palatinum durum.
- Lateralna - šire se po lateralnom zidu cavum nasi i to po mukozi gornje i srednje nosne školjke
i gornjeg meatusa. Daju i n. pharyngeus koji inervira mukozu pharynksa i faringealnog dijela
tube pharyngei tympanicae.
3. Nn. palatini - ima ih 3 i silaze kroz canalis pterygopalatinus:
- N. palatinus anterior - inervira mukozu palatuma, a u canalis pterygopalatinus daje rami nasales
posterior inferior koji inerviraju mukozu donje nosne školjke i donjeg i srednjeg meatusa nasi.
- N. palatinus medius - inervira mukozu fossae supratonsilaris i tonsilu palatinu
- N. palatinus posterior - ide na palatum mollae, inervira mukozu, glandulae, m. levator veli
palatini i m. uvulae (niti im dolaze od n. facialisa).a

11. CAVUM ORIS

Cavum oris ili usna šupljina predstavlja početni dio probavne cijevi. Sa vanjskim prostorom
komunicira preko otvora koji se nalazi među usnama u produžetku rima oris dok je sa ostatkom
probavne cijevi povezuje isthmus faucium. Alveolarni nastavi obiju čeljusti i oba reda zubi dijele
usnu šupljinu u dva dijela:
1. Prednji dio – vestibulum oris ili predvorje
2. Stražnji dio – cavum oris proprium ili usna šupljina u užem smislu.

Cavum oris proprium je omeđena sprijeda i lateralno sa arcus alveolodentales, gore sa pallatum
durum i dijelom pallatum mollae, dolje sa linguom i dijafragmom oris koju izgrađuje
m.mylohyoiodeus pojačan sa m.geniohyoideusom, straga sa drugim dijelom pallatum mollae.
Pozadi se nalazi otvor isthmus faucium preko kojeg usna šupljina komunicira sa pharynxom.

157
12. VESTIBULUM ORIS
Ili predvorje usne šupljine je šupljina postavljena okomito i omeđena prema vani usnama i
obrazima, a prema unutra alveolarnim nastavcima i zubima. Na horizontalnom presjeku ima
oblik potkove sa konkavitetom prema natrag. Sluznica prelazi sa usana i obraza na alveolarne
nastavke pod oštrim uglom čineći i gore i dolje po jedan žlijeb. Nabor sluznice koji je u
medijalnoj liniji razapet između usana i gingivae, a ide kroz odgovarajući žlijeb nazivamo
frenulum labii superioris odnosno frenulum labii inferioris. Kad su zubi stisnuti vestibulum
komunicira sa cavum oris proprium kroz i interdentalne pukotine i kroz pukotinu smještenu
između stražnje ploštine zadnjih kutnjaka i uzlazne grane mandibulae koja je obložena malim
žijezdama i sluznicom, a naziva se spatium retrodentale. Kroz nju se sluznica vestibuluma
nastavlja u sluznicu cavum oris proprium. Unutrašnji zid vestibuluma čine arcus alveodentales
(alveolarni nastavci) koji imaju oblik potkovice sa konkavitetom prema natrag. Na svakom ovom
arcusu razlikujemo gingivu i zube. Gingiva je onaj dio sluznice koji presvlači krajnje dijelove
alveolarnih nastavaka maxillae i mandibulae i zabada se u interdentalne prostore čineći prsten
oko vrata zuba. Puna je krvnih žila i živaca.

13. LABIA ORIS

Usne predstavljaju dva nabora koji čine prednji dio vanjskog zida vestibuluma oris. Razlikujemo
labium superius i labium inferius. Na vanjskoj površini labia superior uočava se široka neduboka
brazda philtrum koja se u medijalnoj liniji proteže od pars mobillis septi nasi do slobodnog ruba
usne. Gornju usnu od obraza odjeljuju sulcus nasolabialis. Na sredini slobodnog ruba gornje usne
nalazimo kvržicu tuberculum labii superioris kojoj na donjoj usni odgovara mala udubina.
Slobodni rubovi usana omeđuju otvor rima oris. Krajeve tog otvora nazivamo angulus oris, a
mjesto gdje jedna usna prelazi u drugu zovemo commisura labiorum. Usne su građene sa
nekoliko slojeva koji su idući izvana prema unutra raspoređeni na sljedeći način:
1. Koža pokriva usne s vanjske strane, a sadrži dlake, žlijezde lojnice i znojnice. Postoji
prijelazna zona između kože i sluznice koja je izrazito crvene boje, nema dlaka i zove se
Kupidov luk
2. Potkožno tkivo – vrlo je tanko
3. Mišićni sloj – sastoji se od m.orbicularis orisa
4. Submukoza – sadrži žlijezde glandullae labiales
5. Sluznica

158
14. BUCCAE
Obrazi predstavljaju sraštene dijelove usana, nastavaka gornje i donje čeljusti. To su dijelovi lica
koji čine lateralni dio vanjskog zida vestibuluma oris. Protežu se gore do zygomatične kosti,
straga do prednjeg ruba m.massetera, dolje do donjeg ruba corpusa mandibulae, a sprijeda do
sulcus nasolabialisa. Na obrazima razlikujemo ove slojeve:
1. Koža – tanka je, ima puno žlijezda lojnica, a kod muškarca nosi veći dio brade
2. Potkožno tkivo – debelo je i kroz njega idu niti mimične muskulature
3. Mišićni sloj – čini ga m.buccinator koji čini glavnu podlogu za obraze i omogućava žvakanje
hrane
4. Sluznica – usko je priljubljena uz m.buccinator, a između nje i mišića u prednjem dijelu nalaze
se glandullae buccales.

Između m.massetera i m.buccinatora u stražnjem dijelu, i m.buccinatora i kože u prednjem dijelu

nalazi se velika nakupina masnog tkiva, corpus adiposum buccae, koje igra važnu ulogu kod
novorođenčadi prilikom sisanjajer sprječava da obrazi prilikom sisanja upadnu u usnu šupljinu.

15. DENTES
Zubi su postavljeni u gornjoj i donjoj čeljusti i čine dva parabolično zavijena reda: arcus dentalis
superior i arcus dentalis inferior. Sudjeluju u odjeljivanju vestibulum orisa od cavum oris
proprium. Svaki zub ima sljedeće dijelove:
1. Corona dentis – dio koji slobodno strši u usnu šupljinu
2. Collum dentis – nalazi se između krune i korjena, a prekriven je sluznicom
3. Radix dentis – zubni korjen koji završava šiljkom zvanim apex radicis dentis
4. Cavum radicis dentis – šupljina u zubnoj kruni koja je ispunjena mehkom, crvenkastom
supstancom pulpom dentis bogatom krvnim žilama i živcima i koja se na apexu zuba završava
otvorom foramen apicis dentis

Zubi izbijaju dvaput tako da imamo:

1. Dentes decidui – mliječni zubi koji nisu trajni i za kraće vrijeme bivaju odbačeni. Ima ih 20.
2. Dentes permanentes – trajni zubi koji nadomještaju mliječne zube. Ima ih 32.

Zube prema nekim osobinama dijelimo u 4 grupe:

1. Dentes incisivi – sjekutići, ima ih po 2 u svakoj polovini obje čeljusti i kod dječijeg i kod
trajnog zubala (ukupno 8)
2. Dentes canini – očnjaci, po jedan na broju u svakoj polovini obje čeljusti i kod dječijeg i kod
trajnog zubala (ukupno 4)
3. Dentes premolares (ličnjaci, nema ih u dječijem zubalu, dok u trajnom zubalu postoje po dva u
svakoj polovini obje čeljusti (ukupuno 8)
4. Dentes molares (kutnjaci, u dječijem zubalu su po dva, a u trajnom po tri na broju u svakoj
polovini obje čeljusti, ukupno u dječijem zubalu 8, a u trajnom 12)

159
Razlika između dječijeg i odraslog zubala u pogledu broja zuba je ta što dječije zubalo ima
ukupno 20 zuba, u svakoj čeljusti po 10, nema premolarnih zubi i ima ukupno gledajući manje 4
molarna zuba. Trajno zubalo ima 32 zuba, po 16 u svakoj čeljusti, ukupno gledajući 8 sjekutića,
4 očnjaka, 8 ličnjaka i 12 kutnjaka. Čvrsti dio zuba je izgrađen iz 3 različite supstance:
1. Dentin
2. Enamelum (caklina)
3. Cementum (substantia ossea).

U zubnoj šupljini se nalazi pulpa dentis. Zubi usađeni u alveole čine dva niza koja nazivamo
arcus dentalis superior et inferior.

Gornji zubi imaju smjer koso, dolje i vani, a donji prema gore i unutra. Gornji arcus dentalis je
veći od donjeg, tako da gornji sjekutići leže nešto ispred donjih i svaki pokriva jedan čitav donji i
polovinu susjednog. Svaki gornji zub dolazi u dodir sa dva donja.

16. DENTES INCISIVI – SJEKUTIĆI

Smješteni su sprijeda, ima ih 7, po četiri u svakoj čeljusti.

Kruna – ima oblik dlijeta i na njoj razlikujemo margo incisialis slobodni rub, koji kod
neistrošenih zubi pokazuje 3 male kvržice, kao i 4 strane (ploštine):
1. Konveksnu – facies labialis
2. Konkavnu – facies lingualis na kojoj se nalazi tuberculum dentis
3. Facies lateralis i
4. Facies medialis.

Facies lateralis i facies medialis – ove dvije plohe su trouglaste s bazom okrenutom korjenu
zuba, preko njih se sjekutići dodiruju pa se zovu i facies contactus.

Korjen – imaju jedan korjen u obliku konusa spljoštenog u smjeru lateralno prema medijalno, pa
na njemu razlikujemo medijalnu i lateralnu ploštinu. Svi sjekutići su međusobno različiti, a
gornji su veći od donjih. Najveći je prvi gornji. Njegov medijalni rub je oštar i duži od lateralnog
i sa donjim rubom daje pravi ugao, dok je na mjestu gdje lateralni rub siječe donji blagi zavoj.
Drugi gornji je manji od prvog, ali veći od oba donja. Građen je kao i prvi, samo mu je lateralni
rub jako zaobljen i sa lingualne strane često ima jedan kanalić koji završava slijepo – foramen
caecum. Donji sjekutići su manji od gornjih, rub im se penje prema lateralno, prvi je najmanji od
svih, ima oba ugla prava i zaoštrena, a drugi je malo veći od prvog, sličan njemu, a jedino na
lateralnom uglu ima zaobljenje. Margo incisialis je slobodni rub.

160
17. DENTES CANINI
Duži su i veći od sjekutića. Ima ih ukupno 4.

Kruna – na njoj razlikujemo slobodni rub (margo caninus) i 4 ploštine: facies lingualis, labialis,
medialis et lateralis. Slobodni rub ima u sredini šiljak od koga idu dva kosa ruba prema
medijalno i lateralno. Gornji očnjak leži lateralno od donjeg ležeći svojim medijalnim rubovima
na lateralnom kosom rubu donjeg očnjaka. Po sredini facies lingualis ide greben koji završava na
šiljku slobodnog ruba.

Korjen – očnjaci imaju jedan korjen, konusan i stisnut, lateromedijalno, sa uzdužnim žlijebom.
Zavijen je prema lateralno. Donji očnjak može imati i dva korjena. Gornji očnjaci su veći od
donjih. Imaju dug korjen koji seže do dna nosne šupljine, ali ne dopire u nju. Korjen očnjaka ne
dopire u sinus maxillaris, već je ovaj sinus u vezi sa korjenom prvog molarnog zuba.

18. DENTES PRAEMOLARES – LIČNJACI

Ovi zubi su razvijeni samo u trajnom zubalu, dok u dječijem zubalu ne postoje, a na njihovom su
mjestu kutnjaci. Ima ih 8, po 4 u svakoj čeljusti.
Kruna – ima pet ploština:
1. Gornja – facies masticatoria (ili occlusalis)
2. Prednja – facies anterior (medialis)
3. Stražnja – facies posterior (lateralis)
4. Unutrašnja – facies lingualis (pallatina)
5. Vanjska – facies buccalis (vestibularis ili labialis)

Prednja i stražnja ploština čine facies contactus.

Facies masticatoria ima dvije kvržice - tubercula coronae dentis (cuspis dentis) – bukalnu i
lingualnu. Bukalna je kod svih premolarnih zubi veća od lingualne, a razlika je u veličini.
Najveća je kod prvog donjeg, a onda opada ovako: drugi donji, prvi gornji, drugi gornji (kod
kojeg su obje kvržice skoro iste).

Korjen – spljošten je u smjeru naprijed – natrag i ima žljebove na prednjoj i stražnjoj strani. Prvi
gornji zub ima obično dva korjena, lateralno i medijalno, a može imati i samo jedan korjen.
Drugi gornji zub obično ima jedan korjen, a može imati i dva korjena. Donji premolarni zubi
imaju uglavnom po jedan korjen. Gornji su veći od donjih.

161
19. DENTES MOLARES – KUTNJACI
Ovih zuba ima najviše u zubalu, 12, po 6 u svakoj čeljusti.

Kruna – ima pet ploština koje su iste kao i kod premolarnih zuba. Razlika je u tome što na facies
masticatoria imaju po četiri kvržice, a premolarni dvije. Veličina kutnjaka se smanjuje od prvog
prema trećem, koji se zove dens serotinus.

Korjen – nije isti kod gornjih i kod donjih zuba. Gornji zubi imaju tri korjena i to: dva bukalna i
jedan lingualni, koji je i najjači, dok donji molarni zubi imaju dva korjena, jedan prednji i jedan
stražnji koji su spljošteni u smjeru naprijed prema nazad. Gornji kutnjaci imaju pet kanala, po
dva u bukalnim korjenima i jedan u lingualnom korjenu, a donji imaju tri kanala, dva u
prednjem, a jedan u stražnjem korjenu. Gornji kutnjaci su manji od donjih. Kruna im je
rombasta, imaju 4 kvržice, dvije manje bukalne i dvije veće lingualne, tako da gornji kutnjaci
leže lingualnim, većim kvržicama na bukalnim većim kvržicama donjih kutnjaka. Prvi gornji
kutnjak može imati na lingualnoj strani još jednu posebnu kvržicu koja se zove tuberculum
anomale carabelli. Često treći gornji kutnjak ima tri kvržice od kojih je najveća lingualna, a tako
i drugi gornji kutnjak može imati isto. Donji kutnjaci su veći od gornjih. Kruna im je
kvadratična. Imaju 4 kvržice, dvije manje lingualne i dvije veće bukalne. Prvi donji kutnjak ima
često pet kvržica od koje se tri nalaze bukalno.

20. PALATUM DURUM – TVRDO NEPCE

Palatum durum je tvrdo nepce koje zajedno sa mekim nepcem (palatum mollae) izgrađuju krov
usne šupljine. Nalazi se više naprijed u odnosu na palatum mollae. Sastavljeno je od koštanog
dijela i sluznice.

Koštani dio čine: processus palatinus maxillae i lamina horizontalis ossis palatini.

Sluznica je blijedocrvena i direktno prelazi u sluznicu palatum mollae. Na njoj se u medijalnoj

liniji nalazi pruga raphe palati koja sprijeda završava sa malim uzvišenjem papilla incisiva koja
označava donji kraj canalis incisivi, koji dolazi iz nosne šupljine, ali ga ova sluznica presvlači pa
ne postoji komunikacija. U prednjoj trećini palatum durum postoje sa obje strane medijalne
linije, 3-4 nabora sluznice plicae palatinae transversae koje pomažu jeziku da lakše pritisne hranu
uz nepce. Sluznica je u prednjem dijelu često srasla sa periostom dok u stražnjem dijelu palatum
duruma između laminae propriae sluznice i periosta postoji sloj žlijezda glandulae palatinae.

162
21. PALATINUM MOLLAE – VELUM PALATINUM
Palatum mollae je mehko nepce koje ustvari predstavlja ploču sastavljenu od duplikature
sluznice koja je ispunjena vezivom, žljezdanim tkivom i mišićima. Na slobodnom rubu ova
sluznica usne šupljine prelazi u sluznicu nosne šupljine. Jednim dijelom čini dio krova usne
šupljine, a drugim stražnji zid iste čime odjeljuje (nepotpuno) usnu šupljinu od ždrijela. Između
palatum mollae i linguae postoji otvor isthmus faucium kroz koji usta komuniciraju sa ždrijela.
Na prednjoj strani pokazuje u medijalnoj liniji jednu brazdu raphae palati mollis, koja se
nastavlja na tvrdo nepce. Sa sredine slobodnog ruba mehkog nepca polazi oko 15mm dug
produžetak uvula palatina. Lateralno od nje polaze 4 luka, po dva sa svake strane, čiji je
konkavitet okrenut medijalno. To su dva prednja arcus palatoglossi koji završavaju na lateralnom
rubu jezika i dva stražnja, arcus palatopharyngei, koji završavaju u lateralnom zidu pharynxa.
Arcus palatoglossus i arcus palatopharyngei ograničavaju prostor sinus tonsillaris u kojem leži
tonsila palatina. Gornji dio tog prostora koji je slobodan od tonzile naziva se fossa supratonsilaris
u kojoj se mogu nakupiti gnojne mase.

Isthmus faucium je omeđen gore slobodnim rubom mehkog nepca, sa strane lukovima, a dolje
jezikom. Mehko nepce je građeno od sluznice, mišića i žlijezda.

Mišići mehkog nepca koji ujedno služe i za zatvaranje isthmus fauciuma:

1. M.levator veli palatini – polazi sa donje ploštine piramide temporalne kosti, ispred vanjskog
otvora canalis caroticusa, kao i sa hrskavičavog dijela tubae auditivae. Pristupa na nepce i čini u
zidu pharynxa izbočenje levatora torus lenatorius. Diže nepce i sužava ostium pharyngeum tubae
auditivae, jer se nalazi ispod ovog ušća. ( n.facialis)
2. M.tensor veli palatini – smješten je lateralno od gornjeg, a polazi sa spinae ossis
sphenoidalis, sa processus pterygoideusa blizu fossae scaphoideae i sa membranoznog dijela
tubae auditivae. Ide prema dole i naprijed, zavija oko hamulusa i rasipa se u mehkom nepcu, gdje
mu se u medijalnoj liniji niti spajaju sa nitima istoimenog mišića sa suprotne strane čime
formiraju membranoznu osnovu mehkog nepca – nepčanu aponeurozu, sa koje polaze ostali
nepčani mišići. Kontrakcijom nateže mehko nepce, a kad se kontrahuje onaj dio mišića koji
polazi sa membranoznog dijela tubae auditivae tada biva povučen, a tuba biva otvorena. To se
zbiva kada gutamo, a pri tome ulazi zrak u cavum tympani i omogućava membrani tympani
lahku vibraciju. Zbog toga se ovaj mišić još zove m.dilatator tubae auditivae. (n.trigeminus)
3. M.uvulae – polazi sa nepčane aponeuroze i završava se na vrhu uvulae – diže i skraćuje
uvulu. ( n.facialis)
4. M.palatoglossus – izgrađuje istoimeni nepčani luk, polazi sa nepčane aponeuroze, a završava
u jeziku. Diže jezik prema gore, a nepce spušta prema dolje i tako steže isthmus faucium.
(n.glosspharyngeus)
5. M.palatopharynegeus – izgrađuje istomeni nepčani luk, polazi sa nepčane aponeuroze, sa
hamulus pterygoideusa i sa laminae medialis hrskavičavog dijela tubae. Hvata se jednim dijelom
na stražnji rub štitne hrskavice, a drugim završava u medijalnoj liniji stražnje ploštine pharynxa.
Vuče mehko nepce dolje, pharynx i larynx prema gore, pridržava arcuse palatopharygeuse i širi
tubu. (n.glossopharygeus i n.vagus)
Između mišića i sluznice nalazi se sloj žlijezda, glandulae palatinae, koje inervira n.facialis preko
n.petrosus maior-a.

163
22. TONSILLA PALATINA
Tonsilla palatina je smještena u sinus tonsilarisu između arcus palatopharyngeusa i arcus
palatoglossusa. Ima oblik badema. Lateralna ploha joj leži na m.constrictor pharygis superior, a
medijalna je slobodna i ima deset do petnaest udubina fossuale tonsilares. Prostor u sinus
tonsilarisu iznad tonzile je slobodan i naziva se fossa supratonsilaris u kojoj se mogu nakupiti
gnojne mase. Lateralno i iza tonzile, udaljena 15 mm od njenog stražnjeg ruba leži a.carotis
interna, dok također lateralno i dorzalno od tonzile udaljena od nje 10 mm ide a.carotis externa.
Tonzila je izgrađena od retikularnog tkiva u koje su uloženi brojni limfni čvorovi, a u vezivu oko
tonzile nalaze se mukozne žlijezde. Tonzila je vaskularizirana od:
- a.palatinae ascedens
- a.pharyngeae ascedens
- a.dorsalis linguae
- aa.palatinae minores.

Vensku krv odvode tonsilarne vene u v.iugularis internu. Tonsila je inervirana od rami tonsilare
iz n.glosspharyngei.

23. LINGUA – JEZIK

Jezik je mišićni organ koji čini dno usne šupljine, pljosntog je izgleda i na njemu razlikujemo
idući od natrag prema naprijed: radix, corpus i apex. Površinu koja dolazi u dodir sa nepcem
nazivamo dorsum, a onu suprotnu njoj facies inferior, dok ploštinu na prelazu između ovih dviju
nazivamo margo linguae. Granicu između corpusa i radixa čini sulcus terminalis, kao brazda u
obliku slova V nalazi se udubina foramen caecum Morgagni kao ostatak obliteriranog ductus
thyreoglossusa. Na facies inferior je nabor sluznice fenullum linguae. Latrelano i iza ovog nalazi
se na donjoj ploštini jezika uzvišenje sluznice nazubljenih rubova plica fimbriata. Lateralno od
nje je drugo uzvišenje sluznice plica sublingualis, koju prouzrokuje gornji rub glandulae
sublingualis, a duž nje se otvaraju manji izvodni kanali ove žlijezde, dok se na njenom vrhu
carancula sublingualis otvara glavni izvodni kanal gl.sublingualis kao i izvodni kanal
gl.submandibularis. Radix linguae je spojen sa epiglotisom pomoću 3 nabora: plica
glossoepiglottica mediana sagitalno i plicae glossoepiglotticae laterales kje su zavijene i čiji
konkavitet gleda medijalno. Između ovih nabora nalaze se dvije jamice valleculae epiglotticae.

Jezik sudjeluje u 4 vrlo važnim funkcijama kao što su: sisanje, uzimanje hrane, žvakanje,
priprema zalogaja, gutanje, proizvođenje zvukova, a ujedno je i organ za okus i opip. Kad se
kontrahuje, potisne hranu iz usne šupljine u ždrijelo, povuče grkljan prema gore, a onda se
spiglotis potisne prema dolje i zatvori ulaz u grkljan pri čemu hrana ulazi u jednjak, a ne u
grkljan.

Glandullae linguales dijelimo u 3 grupe:

1. Glandula lingualis anterior – nalazi se na donjoj ploštini jezika blizu apeksa
2. Glandulae linguales laterales – nalaze se duž lateralnih rubova jezika
3. Glandulae linguales posteriores – nalaze se na radiksu pod folikulima.

164
Na dorzumu je sluznica jezika prirasla uz vezivo mišića, a na njoj se nalaze brojne papillae
linguales kojih ima više vrsta:
1. Pillae filiformes – nalaze se na dorzumu, apeksu i rubovima jezika sve do sulcus terminalisa.
Najmanje su i najborjnije i nemaju okusnih pupoljaka.
2. Papillae fungiformes – nalaze se među papilama filiformes, a najbrojnije su na rubovima.
Imaju oblik gljive sa sekundarnim papilama i nose okne pupoljke koje inervira n.intermedius
3. Papillae conicae – imaju oblik čunja i okrenute su prema natrag, duže su, imaju sekundarne
papile, čine jezik hrapavim kao turpija, a kod čovjeka su slabo razvijene
4. Papillae vallatae – nalaze se ispred terminalne brazde u obliku slova V otvorenog prema
naprijed. Obično ih ima po 4 sa svake stabe dok u sredini ima još jedna veća od ostalih. Utisnute
su u dubinu i sa strane imaju jarak u čijem epitelu se nalaze okusni pupoljci (caliculi gustatorii).
Ove papile posjeduju sekundarne papile. Hranu iz jarka ispiraju Ebnerove žlijezde.
5. Papillae foliatae – nalaze se na lateralnom rubu jezika neposredno pred mjestom gdje se arcus
palatoglossus hvata za jezik. Sadrže mnogo okusnih pupoljaka, a kod čovjeka su rudimentarne.

Na radiksu jezika nalazimo zaobljena uzvišenja različite veličine prouzrokovana limfatičkim

organima – folliculi linguales koji skupa čine tonsillu lingualis. Ovi folikuli komuniciraju sa
usnom šupljinom kroz otor koji vodi u šupljinu folikula – recessus follicularis

Fibrozni skelet jezika čini vezivna ploča u obliku mača postavljena u medijalnoj liniji jezika
između ova m.genioglossusa tzv.septum linguae. Baza mu je okrenuta natrag, a vrh prema
apeksu jezika. Gornji rub mu je 1 cm udaljen od slobodne površine dorzuma, donji je konkavan,
slobodan dok mu se za lateralne plohe hvataju mišići.
Mišići jezika se dijele u dvije grupe:
1. Vanjski – polaze sa susjednih kostiju, a završavaju u jeziku i mijenjaju položaj jezika. Tu
spadaju: m.genioglossus, m.hyoglossus, m.chondroglossus i m.styloglossus.
2. Unutrašnji – počinju i završavaju u jeziku, a mijenjaju njegov oblik. Tu spadaju:
m.longitudinalis superior, m.longitudinalis inferior, m.transversus i m.verticalis.

INERVACIJA JEZIKA: Jezik prima 3 vrste živčanih niti:

1. Motorne – dolaze od n.hypoglossusa koji inervira svu jezičnu muskulaturu
2. Senzibilne – dolaze od n.lingualisa (apex i corpus ispred papillae vallatae),
n.glossopharyngeusa (papillae vallatae i foliatae i dio iza papillae vallatae), n.laryngeus superior
(mal dio korjena u blizini epiglotisa)
3. Okusne – polaze od n.glossopharyngeusa i n.facialisa preko n.lingualisa. Vaskularizacija:
a.lingualis.

24. Lingualni trokuti (Beclard et Pirogoff)

Između stražnjeg ruba m. mylohyoidei i intermedijarne tetive m. digastrici nalazi se trigonum

linguale craniale (Pirogow).
Između stražnjeg ruba venter posterior m. digastrici i cornu maius ossis hyoidei nalazi se
trigonum linguale caudale (Beclard).
Dno oba trokuta čini m. hyoglossus. Po ovom mišiću prolazi n. hypoglossus sa pratećom venom
dok medijalno od mišića leži a. lingualis. Ovi trokuti su značajni zbog eventualnog podvezivanja
a. lingualis.

165
25. NASUS EXTERNUS
Nasus je početni dio zračnih puteva. Dijeli se na vanjski – nasus externus i unutrašnji – nasus
internus.
Nasus externus je vanjski nos. Ima oblik trostrane piramide čija baza – basis nasi – leži na licu i
prelazi u obraze, a vrh – apex nasi – je slobodan i okrenut prema dole i naprijed. Nos ima tri
ploštine i to jednu donju i dvije lateralne.
Na donjoj se nalaze dva eliptična otvora naris ili apertura nasi externa. Ovi otvori su međusobno
odijeljeni donjim dijelom nosnog septuma koji se zove pars mobilis septi nasi. U donjoj polovini
lateralnih ploština nalazi se jedna zavijena brazda sa konveksitetom okrenutim gore i natrag –
saccus alaris. Dio lateralne ploštine ispred i ispod ovog sulcusa naziva se ala nasi. Mjesto gdje
nos prelazi u čelo naziva se radix nasi, a od tog mjesta do vrha nosa proteže se dorsum nasi.
Osnovu nasus externusa čine dijelom koštani, a dijelom hrskavičavi skelet, na koje se prislanjaju
redom: mišići, potkožno tkivo i koža.

Koštanu osnovu nasus externusa čine: processus frontalis maxillae i ossa nasalia, dok
hrskavičavu osnovu čine: cartilago nasi lateralis, cartilago alaris maior, cartilagines alares
minores, cartilagines nasales accesoriae i cartilago septi nasi).
1. Cartilago nasi lateralis – to je ploča oblika pravouglog trougla koji se svojom hipotenuzom
naslanja i nastavlja na hrskavičavi septum (tako da ga poklopi sa strane dajući izgled kao jedna
stra dvostranog krova). Gornjim rubom i straga veže se za os nasale i processus frontalis
maxillae. Dole je u vezi sa cartilago alaris maior, a donjem rubu ove hrskavice odgovara u
nosnoj šupljini greben – limen nasi. Sprijeda ova hrskavica prelazi u pars cartilaginea septi koji
ustvari čini cartilago septi nasi. Ova hrskavica je parna, a obje zajedno i lijeva i desna imaju
oblik jednakokrakog trougla sa bazom gore i vrhom dolje koji je savijen po sredini duž svoje
visine formirajući oblik olučastog poklopca (kubura). Ove hrskavice se zovu još lamina dorsi
nasi.
2. Cartilago alaris maior – ima oblik potkovice na kojoj razlikujemo dva kraka: veći crus
laterale koji formira skelet nosnog krila i manji – crus mediale – koji se nastavlja na prethodni u
medijalnoj liniji tako što crus laterale tu zavija u medijalni krak. Crus mediale ide prema natrag i
u svom gornjem dijelu se prisloni uz donji dio hrskavičavog septuma a u donjem dijelu oddiruje
crus mediale sa druge strane tako da oba crus mediale formiraju skupa pars mobilis septi nasi.
Cartilago alaris maior okružuje dobar dio svake nozdrve zbog čega je nozdrva uvijek otvorena
zbog čega je omogćeno strujanje zraka. I ova hrskavica je parna.
3. Cartilagines alares minores su male akcesorne hrskavice smještene u nosnom krilu iza crus
laterale cartilago alaris maiora
4. Cartilagines nasales accesoriae – su male hrskavice smještene između cartilago nasi lateralis
i cartilago alaris maior.

Nosne hrskavice daju nosu potrebnu čvrstoću, omogućuju pomičnost nosnicama i drže ih
otvorenima (opisuju se s jedne strane nosa tako jer su parne osim car.septi nasi). Uzrok su raznim
formama nosa pa tako imamo: grčki, ravni, orlovski, tupi ili konkavni, židovski i crnački nos.
Mišićni sloj nosa čine: m.compresor naris, m.dilatator naris i m.depresor septi. Potkožno tkivo je
tanko, a koža je na dorzumu tanka, a na krilima debela sa razvijenim brojnim žlijezdama
lojnicama.

166
26. NASUS INTERNUS
Nasus internus predstavlja unutrašnji nos kojeg čini desna i lijeva šupljina, međusobno odijeljene
sa septum nasi. Kroz nares komunicira sa vanjskim svijetom dok je straga preko dva otvora –
choanae – u vezi sa pharynxom. Svaku šupljinu nasus internus dijelimo na: vestibulum nasi i
cavum nasi.

Vestibulum nasi je prednji i donji dio nosne šupljine. Od cavum nasi ga odjeljuje greben koji
odgovara donjem rubu cartilago nasi lateralis – limen nasi. Prema naprijed se šupljina
vestibuluma produljuje u nosni vrh – recessus apicis nasi.

Vestibulum nasi je prekriven kožom, koja preko nosnih rubova dolazi s nosnih krila, a na njoj se
nalaze debele dlake - vibrissae kao i žlijezde lojnice i znojnice.
Cavum nasi je dio nosne šupljine koji se proteže od lumena nasi do choana. Na njemu
razlikujemo: dno, krov, medijalni i lateralni zid.
- DNO CAVUMA NASI je ravno. Dugo je oko 6cm, a široko oko 1,5 cm. Koštana osnova mu je
sprijeda processus palatinus maxillae, a straga lamina horizontalis. Koštana osnova mu je
prekrivena sluznicom.

- KROV cavuma nasi nije ravan, a koštanu osnovu mu čine od sprijeda prema natrag: stražnja
ploština os nasale, pars nasale od frontale, lamina cribrosa os ethmoidale i corpus ossis
sphenoidalis

- MEDIJALNI ZID cavum nasi čini septum nasi. Septum nasi je sastavljen od:
• Pars ossea septi kojeg čine: crista i rostrum ossis sphenoidalis, vomer, lamina perpendicularis
ossis ethmoidalis i crista nasalis ossis palatini i maxillae
• Pars cartilaginea septi je izgrađen od cartilago septi nasi koja je smještena u uglu između
vomera i laminae medianae osis ethmoidalis u taj ugao sa hrskavice odlazi processus posterior,
stražnjim i gornjim rubom veže se za laminu perpendicularis, prednji i gornji rub jednim dijelom
odgovaraju mjestu gdje se sastaju nosne kosti dok drugim dijelom prelazi u cartilago nasi
lateralis, a prednji i donji rub su slobodni i uvlače se među crus mediale cartilago alaris maior.
• Pars membranacea je izgrađena od oba crus mediale cartilago alaris maioris i dijela cartilago
seti koji se uvlači među crus mediale, a sve to pokriva koža. Dio septuma koji odgovara
vestibulumu pokriva koža, a ostali dio prekriva sluznica.

- LATERALNI ZID cavuma nasi nije ravan. Njegovu osnovu čine facies nasalis maxillae,
lamina perpendicularis ossis palatini, os ethmoidale s conchama i processus nasalis osis palatini,
corpus ossis sphenoidalis, concha nasalis inferior, os lacrimale, os frontale i os nasale. Ovaj
koštani zid je tapaciran sluznicom koja je čvrsto srasla za kosti. Prednji dio lateralnog zida je
gladak, nalazi se ispred nosnih školjki, a između limena nasi i krova nosne šupljine i zove se
carina nasi. U ovom dijelu se na granici između lateralnog i prednjeg zida nalazi brazda sulcus
olfactorius. Ispred srednje nosnog hodnika nalazi se udubljenje atrium meatus medii, a poviše
njega kvržica agger nasi. Stražnji dio lateralnog zida ima 3 školjke koje omeđuju 3 nosna
hodnika: concha nasalis superior i media pripadaju etmoidalnoj kosti, a concha nasalis inferior je
samostalna, ide paralelno sa dnom nosne šupljine, najdulja je , a veže se sprijeda za processus
frontalis maxillae, a straga za os palatinum (može postojati i četvrta concha nasalis suprema).

167
Između nosnih školjki i septuma nalazi se meatus nasi communis, a između svake pojedine
školjke i lateralnog zida cavum nasi nalazi se odgovarajući nosni hodnik. To su:
• Meatus nasi superior – ide koso prema dolje i nazad, ne otvara se u choanae, a u njega se
otvaraju cellulae posteriores ethmoidalnih sinusa. Smješten ispod conchae nasalis superior
• Meatus nasi medius – smješten ispod conchae nasalis mediae, ideravno prema natrag i vodi
zrak u choanae. U njemu se nalazi hiatus semillunaris kroz koji se može doži u sinus maxillaris i
sinus ethmoidei anterioris, dok se u sinus frontalis dolazi kroz indundibulum
• Meatus nasi inferior – nalazi se ispod conchae nasalis inferior,ravan je i otvara se u choanae.
U njemu se otvara ductus nasolacrimalis, a na tom otvoru se nalazi nabor sluznice – valvula
Hasneri.

Između stražnjeg kraja srednje i donje nosne školjke s jedne i plice salpingopalatine s druge
strane nalazi se meatus nasopharyngeus.
Prema građi sluznice nosnu šupljinu možemo podijeliti na:
1. Regio olfactoria – manji dio, zauzima conchu nasalis superior, meatus nasi superior i mali dio
na medijalnoj strani conchae nasalis mediae kao i odgovarajući dio na septumu. Sadrži specifični
aparat za njuh i žućkaste je boje.
2. Regio respiratoria – veći dio, zauzima svu ostalu površinu sluznice i crvenkaste je boje zbog
brojnih krvnih žila.

27. SINUS PARANASALES

To su prostori koji komuniciraju s nosnom šupljinom, a ima ih 4:

1. SINUS SPHENOIDALIS – nalazi se u tijelu sfenoidalne kosti, a s nosnom šupljinom
komunicira kroz otvor apertura sinus sphenoidalis koji se otvara u recessus sphenoethmoidalis, a
ovaj se nalazi u uglu između prednje zida corpusa ossis sphenoidalis, conchae nasalis superior i
laminae cribrosae. Kroz ovaj sinus možemo doći do hipofize. (Ako hipertrofira hipofiza može
pritisnuti chiasmu opticum i izazvati sljepoću.)
2. SINUS FRONTALIS – izdubljen je u frontalnoj kosti. Njegov otvor apertura sinus frontalis
se nalazi na dnu, a sa nosnom šupljinom komunicira preko ove aperture kroz infundibulum
ethmoidale i hiatus semillunaris smješten u meatus nasi mediusu.
3. SINUS MAXILLARIS – ima na maxilli veliki otvor hiatus maxillaris koji drugim kostima i
sluznicom biva sužen tako da od njega ostane samo mala pukotina 2-3 mm u gornjem dijelu kroz
koju komunicira sa nosnom šupljinom.
4. SINUS ETHMOIDALES – ovaj sinus ima dvije komunikacije i to:
- Preko cellulae anteriores koje se otvaraju i hiatis semillunaris
- Preko cellulae posteriores koje se otvaraju ispod concahe nasalis superior.

Osim ovih sinusa nosna šupljina komunicira preko jednog kanala i sa orbitom, tačnije sa suznom
vrećom saccus lacrimalis. Taj kanal je canalis nasolacrimalis koji se otvara u nosnu šupljinu
ispod conchae nasalis inferior, u njemu se nalazi nastavak suzne vreće ductus nasolacrimalis, a
na njemu se nalazi zalistak valvula Hasneri tačno na mjestu gdje on ulazi u nosnu šupljinu. Taj
zalistak služi da kod kihanja ne bi ušao zrak u suznu vreću.

168
28. GLANDULA PAROTIS
Glandula parotis je čisto serozna žlijezda uložena u fossu retromandibularis. Omeđena je sprijeda
stražnjim rubom mandibulae, straga mastoidnim nastavkom i prednjim rubom
m.sternocleidomastoidei, gore dopire do zigomatičnog luka i vanjskog slušnog hodnika, a ono joj
čini venter posterior m.digastrici. Proteže se i na lateralnu stranu m.masetera. Gl.parotis ima
važne odnose s nekim žilama i nervima, tako a.carotis externa ide neko vrijeme uz donji dio
stražnje ploštine žlijezde, a zatim prodire u sam žljezdani parenhim u kojem daje a.auricularis
posterior kao i terminalne grane a .temporalis superficialis i a.maxillaris a.temporalis
superficialis daje u području žlijezde rami parotidei i a.transversu faciei. Duboka i medijalna
površina žlijezde je u vezi sa v.retromandibularis. u samoj žlijezdi i n.facialis svojim terminalnim
ograncima formira plexus parotideus od kojeg odlaze u velikom broju ogranci prema licu za
inervaciju mimičnih mišića i platizme, a nazivaju se pes anserinus maior.
Glandula parotis je ovijena čvrstom vezivnom kapsulom koja je jače srasla sa žljezdanim
parenhimom nego sa okolnim tkivom. Žljezdani sekret kupi njen izvodni kanal ductus parotideus
Stenoni koji se formira od manjih ogranaka i teče prema naprijed idući 1 cm ispod arcus
zygomaticusa po vanjskoj površini m.massetera, a prati ga a.transversa faciei. Dalje ponire u
masno tkivo, probija m.buccinator i otvara se u visini vrata 2.gornjeg molarnog zuba na mjestu
zvanom papilla parotidea. Uz izvodni kanal se nalaze izolirani lobuli žljezdanog parenhima
nazvanim gl.patoris accesoria.

Gl.parotis je inervirana od sympaticusa i n.glossopharyngeusa. Vlakna sympaticusa joj dolaze

preko arterija. Parasimpatičke niti n.glossopharyngeusa inerviraju glandulu na sljedeći način:
cavum tympani spaja sa nn.caroticotympanici formirajući plexus tympanicus. Dalje se nastavlja
kao n.petrosus minor koji anastomozira sa n.petrosus superficialis maior, probija vezivno tkivo
foramen lacerum i ulazi u ganglion oticum. Iz ovog gangliona idu postganglijske sekretorne niti
preko anastomoze u n.auriculotemporalis, a ovaj ih daje žlijezdi kao rami parotidei.
N.glossopharyngeus polazi iz nc.salivatorius inferior, a veza između ganglion extracraniale i
ganglion oticum zove se Jackobsonova anastomoza.

29. GLANDULA SUBMANDIBULARIS

To je seromukozna žlijezda smještena u gornjem i prednjem dijelu vrata u udubini trigonum
submandibulare. Zatvorena je između dva lista fasciae cervicalis. Njen izvodni kanal ductus
submandibularis Whartoni zaobilazi stražnji rub m.milohyoideus-a i teče tako da mu je lateralno
m.milohyoideus i gl.subligualis, a medijalno m.hyoglossus i m.genioglossus. Pri kraju obje
izvodne cijevi (i lijeva i desna) teku blizu jedna drugoj, a pokrivene su sluznicom plicae
sublingualis i izlijevaju se na carancula sublingualis. Ispod žlijezde ide a.facialis, a po njenoj
vanjskoj površini teče v.facialis, dok uz žlijezdu može postojati jedan ili više limfonodula.

Gl.submandibularis je inervirana od sympaticusa i parasympaticusa. Simpatičke niti dolaze od

a.facialis i stimulišu mukozni dio. Parasimpatične niti potiču od n.facialisa te preko chorde
tympani pređu na n.lingualis koji ih preda ganglionu submandibulare. Iz gangliona dolaze u
žlijezdu i stimulišu serozni dio usljed čega izlazi serozni sekret.

169
30. GLANDULA SUBLINGUALIS
To je mukoserozna žlijezda koja je smještena između m.genioglossusa i mandubulae na kojoj
izdubi foveu sublingualis. Gornji rub joj čini nabor sluznice ispod jezika – plica sublingualis.
Donji rub joj leži na m.milohyoideusu, uz njenu medijalnu površinu teku n.lingualis,
a.sublingualis i ductus submandibularis Whartoni. Ova žlijezda ima više manjih izvodnih kanala
ductus sublinguales minores koji se otvaraju duž plicae sublingualis, dok se njen glavni izvodni
kanal, ductus sublingualis maior otvara na caruncula sublingualis.
Gl.sublingualis je inervirana isto kao i gl.submandibularis.

31. PHARYNX
Pharynx je dio probavne cijevi, smješten između usta i jednjaka. Pripada digestornom i
respiratornom traktu, jer od isthmus fauciuma preko farinksa ide zalogaj u oesophagus; s
druge strane, iz nosne šupljine i choana preko farinksa ide zrak u larynx.

GORE dopire pharynx do lubanjske baze – DOLJE do ravnine koja ide kroz donji rub
cartilago cricoidea, a produljena dorzalno prolazi kroz VI vratni kralježak.

PREDNJI ZID farinksa postoji samo u sredini larinksa. Taj zid pokriva mišiće i hrskavice
stražnjeg zida larinksa. Inače, poviše tog dijela dolaze umjesto prednjeg zida farinksa ovi otvori
ili organi počevši odozdo prema gore: ulaz u larynx, stražnja ploština epiglotisa, isthmus
faucium, stražnja ploština nepca i choana.

STRAŽNJI ZID počiva na lamini praevertebralis fasciae cervicalis koja ga dijeli od 6 vratnih
kralježaka i mišića koji se nalaze na njima. Ipak, između stražnjeg zida i laminae praevertebralis
fasciae cervicalis postoji jedan prostor – spatium retropharygeum ispunjen retrofaringealnim
vezivom.

LATERALNI ZIDOVI imaju važne odnose sa žilama i nervima vrata: a.carotis communis,
v.jugularis interna i n.vagus. Oni leže tako da je arterija medijalno (dakle bliže zidu
farinksa), vena lateralno, nerv usredini i straga. Što su oni više dolje to su bliže farinksu.
Idući gore prema vratu udaljuju se od njega, ali ih je više, jer se arterije počnu dijeliti u svoje
ogranke. U visini mandibulae lat.zid farinksa sudjeluje u omeđivanju parafaringealnog prostora i
postaje njegov meidjalni zid. Kroz taj prostor idu: a.carotis interna, v.jugularis interna i nervi:
glossopharyngeus, vagus i hypoglossus.

Šupljinu ždrijela – cavum pharyngis – dijelimo s obzirom na već spomenute prostore koji se u
nju otvaraju u tri dijela:
- pars nasalis (epipharynx),
- pars oralis(mesopharynx) i
- pars laryngea pharyngis (hypopharynx)

170
32. PARS NASALIS – EPIPHARYNX
Proteže se od gornje granice farinksa (lubanjska baza) do stražnje plohe mekog nepca kad je ono
postavljeno horizontalno (u času gutanja). Na lateralnom zidu partis nasalis nalazi se otvor cijevi
koja vodi u cavum tympani – ostium pharyngeum tubae. Iza njega se nalazi izbočenje koje čini
medijalni hrskavičavi dio tubae – torus tubarius.

Ostium pharyngeum je omeđen sa dva nabora. Sprijeda se nalazi plica salpyngopalatina. Ona
je nastavak gornjeg ruba torus tubariusa, a završava na stražnjoj plosi mekog nepca. Straga se
nalazi plica salpyngopharyngea; nastavak je donjeg ruba torus tubariusa. U njoj se nalazi
istoimeni mišić koji pomaže u podizanju ždrijela. Završava u lateralnom dijelu farinksa. Između
ova dva nabora, a ispod ostium pharyngeum nalazi se izbočenje sluznice koje čini m.levator veli
palatini – torus levatorius. Iza i gore od torus tubariusa nalazi se udubina – recessus
pharyngeus (Rosenmulleri).

Ostium pharyngeum je vrlo važan otvor, jer je on preko tubae auditivae u vezi sa srednjim
uhom je vrlo važan otvor, jer je on preko tubae auditivae u vezi sa srednjim uhom – cavum
tympani. U cavumu tympani mora se uvijek nalaziti dovoljna količina zraka kako bi tlak zraka
s jedne i druge strane membrane tympani bio jednak. Na taj načina membrana lako treperi i mi
dobro čujemo. Ako se tlak u cavumu tympani smanji, a to biva čim se zrak resorbira, membrana
bude od jačeg vanjskog tlaka nategnuta i mi slabije čujemo. Sluznica u cavumu tympani
neprestano resorbira zrak i on mora biti nadomješten. To se zbiva preko ostium pharyngeuma.
Ako je taj otvor zatvoren npr.upalom, moramo ga otvoriti, a to se izvodi tzv.kateteriziranjem
pomoću tanke cjevčice sa zavinutim vrhom. Tu cjevčicu uvlačimo u nos po dnu donjeg nosnog
hodnika. Kad udari o stražnji zid ždrijela, okrenemo je tako da zavijeni vrh ne zapne za septum
nasi. Sad okrenemo lateralno (za 180 stepeni) i ona sama uleti u ostium pharyngeum. Tuba
auditiva je normalno zatvorena. Svaki put kad gutnemo, nategne se m.dilatator tubae (dio
m.tensoris veli palatini) i odljušti membranozni dio tubae od hrskavičnog. To je ono pucketanje u
uhu kod gutanja. U tom času se tuba otvori i prostruji zrak iz farinksa u cavum tympani. Ako
zrak neće sam da struji i neko je usljed toga nagluh, zatvorimo mu nos i naredimo da gutne. U
tom času mu pod jakim tlakom iz balona istisnemo vazduh kroz nos u ždrijelo i on odmah osjeti
da bolje čuje.

KROV nazalnog dijela farinksa – fornix pharyngis – odgovara donjoj strani corpusa ossis
sphenoidei. Tu nalazimo dosta adenoidnog tkiva u formi listića s brazdama. To je tonsilla
pharyngea. Listići su upravljeni od naprijed prema natrag. Ova skupina adenoidnog tkiva je od
praktičnog značaja jer kod djece se ona često poveća, začepi choanu i onemogućuje disanje kroz
nos. U adenoidnom tkivu forniksa možemo često naći ostatak žljezdanog tkiva prednjeg režnja
hipofize – hypophysis pharyngea. Srednja brazda tonsillae pharyngeae završava jednim
udubljenjem – bursa pharyngea

171
33. PARS ORALIS – MESOPHARYNX
Proteže se od stražnjeg ruba mekog nepca do plicae pharyngoepiglotticae. U ovom dijelu
ukrštaju se respiratorni i digestivni sistem. Vidimo samo stražnji zid, nasuprot kome leži tonsilla
lingualis. U donjem dijelu nalazi se epiglottis, koji se sa korijenom jezika vezana plicama
glossoepiglotticama, a sa lateralnim zidom pharynxa plicom pharynoepiglotticom. U nju ulazi
sprijeda isthmus faucium.

34. PARS LARYNGEA – HYPOPHARYNX

Proteže se od plicae pharyngoepiglotticae do donjeg ruba krikoidne hrskavice. Na prednjem zidu
ima sa svake strane po jednu udubinu – recessus piriformis. Nastaje usljed toga što je štitna
hrskavica šira nego druge hrskavice grkljana. Ta udubina je jednim naborom sluznice – plica
nevi laryngei, koju prouzrokuje istoimeni nerv, podijeljena u dva dijela. Po sredini prednjeg zida
nalazimo izbočenje prouzrokovano stražnjim zidom larynxa – prominentia pharyngica
laryngis. U prednjem zidu je ulaz u grklajn aditus laryngis, omeđen sprijeda i gore
epiglottisom, sa strane plicama aryepiglotticama, a pozadi i dolje rubovima incisurae
interarytaenoideae.

172
35. MIŠIĆI PHARYNXA
U zidu farinksa imamo dobro razvijene mišiće. Dijelimo ih u dvije grupe. U vanjskom sloju
nalaze se kružni (cirkularni) mišići, a unutrašnjem uzdužni (longitudinalni) mišići. Prvi se
nazivaju još i konstriktori, a drugi levatori.

CIRKULARNI SLOJ

Sastoji se iz tri mišića koji su poredani kao crijepovi na krovu, samo u obrnutom smjeru. Donji
se nalaze poviše gornjeg. U ovu grupu spadaju:
1. M.constrictor pharyngis inferior – nalazi se najpovršnije, s obzirom na polazište dijelimo ga
na dva dijela:
- pars cricopharyngea – polazi s vanjske ploštine arkusa prstenaste hrskavice, odmah ispod roga
štitne hrskavice, donje niti mu završavaju u muskulaturi ezofagusa, a gornje i srednje niti
završavaju ili tako da se učvrste za rhaphe pharyngis ili da se križaju s nitima s drugestrane;
- pars thyreopharynhea – polazi s lineae obliquae na štitnoj hrskavici i s donjeg roga štitne
hrskavice, a niti mu idu uzlazno i hvataju se u visini donjeg ruba mandubulae za rhaphe
pharyngis.
Funkcija m.constrictor pharyngis inferioris je dvostruka: svojim kružnim nitima steže lumen
farinksa i na taj način peristaltički gura zalogaj. Njegove kose niti podižu grkljan prema gore,
time se i aditus laryngis podigne prema gore, te bude olakšano epiglottisu i jeziku da ga zatvore,
da ne bi hrana ušla u grkljan.

2. M.constrictor pharyngis medius – ima oblik trokuta, i njega dijelimo u dva dijela:
- pars ceratopharygea – polazi sa gornje ploštine velikog roga
- pars chondropharyngea – polazi s malog roga jezične kosti. I jednom i drugom se niti raspiaju
poput lepeze i završavaju u rhaphe pharyngis ili se križaju s onima sa suprotne strane.
Funkcija m.constrictor pharyngis medii je da steže lumen pharynxa.

3. M.constrictor pharyngis superior – ima oblik četverokuta, te ga dijelimo na 4 dijela:

pars glossopharyngea – polaz od niti koje u jeziku idu transverzalno od unutra ka van te izlazi iz
jezika među snopovima m.hypoglossusa i od niti koje naslonjene na one m.styloglossusa idu u
jeziku u smjeru prema natrag.
- pars mylopharygea – polazi sa stražnjeg dijela lineae mylohyoideae
- pars buccuppharyngea – polazi sa rhaphe pterygomandibularis
- pars pterygopharyngea – polazi sa dorzalnog ruba laminae medialis proc.pterygoidei i s
hamulus pterygoideus. Niti svih ovih mišića se sjedinjuju i idu put rhaphe pharyngis gdje
završavaju isto kao i one m.constrictor pharyngis mediusa. Funkcija m.constrictoris pharyngis
superioris je da steže lumen pharynxa i diže njegov stražnji zid.

173
LONGITUDINALNI SLOJ

Nalazi se sa unutrašnje strane cirkularnog sloja. Sastoji se iz tri mišića:

1. M.stylopharynhgeus – polazi sa processus styloideusa, uvlači se među m.constrictor
pharyngis superior i m.constrictor pharyngis medius i rasipa se poput lepeze. Njegova funkcija je
ne samo dizanje nego i proširivanje farinksa. Na taj način on oslobodi aditus laryngis od zalogaja
prilikom gutanja.

2. M.palatopharygeus – izgrađuje istomeni nepčani luk, polazi sa nepčane aponeuroze, sa

hamulus pterygoideusa i sa laminae medialis hrskavičavog dijela tubae. Hvata se jednim dijelom
na stražnji rub štitne hrskavice, a drugim završava u medijalnoj liniji stražnje ploštine pharynxa.
Vuče mehko nepce dolje, pharynx i larynx prema gore, pridržava arcuse palatopharygeuse i širi
tubu.

3. M. salpingopharyngeus – uložen u istoimeni nabor, dlazu sa hrskavičnog dijela tubae, a gubi

se u zidu farinksa.
Ova dva posljednja mišića su s obzirom na pharynx čisti podizači.

Inervacija – mišiće farinksa inervira plexus pharyngeus koga čini vagus, sympaticus,
accessorius, glossopharyngeus. Treba dodati da m.stylopharynegus dobija posebnu granu od
n.glosspharyngeusa.

36. LARYNX
Larynx je dio respiratornog sistema koji se proteže između farinksa i tracheae. Leži u prednjem i
srednjem dijelu vrata. Usljed svoje posebne građe služi i kao cijev za vođenje zraka i kao aparat
za proizvodnju zvuka.
Proteže se od gornjeg ruba IV cervikalnog kralješka do donjeg ruba VI cervikalnog. Na vratu
pravi izbočenje – prominentia laryngea (pomum Adami) koje je muškaraca naročito izraženo.
Larynx ima oblik prizme, te ima tri ploštine i tri ruba.
LATERALNE ploštine su mu u odnosu sa gl.thyreoideom i sa m.sternothyreoideusom,
m.thyreohyoideusom i m.strenohyoideusom.
STRAŽNJA ploština mu je pokrivena sluznicom partis larynegae pharyngis.
PREDNJI RUB mu je u odnosu sa lamina praetrachealis.
STRAŽNJI RUBOVI mu dodiruju kičmu, žilni i nervni snop vrata.

Osnovu larinksa čine hrskavice, koje su međusobno spojene ligamentima. Hrskavice se pomiču
jedna prema drugoj u zglobovima, a pomičnost im omogućavaju mišići. Nutrina te osnove je
istapecirana sluznicom.

174
37. HRSKAVICE LARINKSA (CARTILAGINES LARYNGIS)
Tri su parne, dok su druge tri neparne, smještene u medijalnoj liniji i simetrično građene.

Cartilago cricoidea – prstensta hrskavica

To je osnovna hrskavica grkljana. Ima oblik prstena; odatle joj i ime. Neparna je, vrlo debela jer
mora da mišićima koji se za nju hvataju pruža veliki otpro. Straga je viša, a sprijeda niža. Taj
stražnji dio zove se lamina, a prednji arcus. Ondje gdje lamina prelazi u arcus, nalazi se zglobna
ploština – facies articularis arytenoidea – za istoimenu hrskavicu.

Sa strane i nešto iznad donjeg ruba vidimo drugu zglobnu ploštinu za cornu inferius cartilaginis
thyreoideae, a to je facies articularis thyreoidea.
Sa stražnje strane u sredini lamine postoji jedan greben – crista mediana. Sa ruba tog grebena i
s ploštine koja se nalazi sa strane, polazi m.cricoarytenoideus posterior ili posticus. S obronka,
odnosno mjesta gdje lamina prelazi u arcus polazi m.cricoarytaenoideus lat.

Cartilago thyreoidea – štitasta hrskavica

Sastavljena je od dvije ploče – lamina dextra et sinistra koje konvergiraju prema naprijed i
spajaju se u medijalnoj liniji. Na mjestu gdje se spajaju nastaju dva kuta, jedan od desna nalijevo,
drugi odozgo prema dolje, a iz svega toga formira se prostorni ugao. Taj ugao baš čini ono
izbočenje grklanja (prominentia laryngea).

Sa stražnjeg dijela gornjeg ruba polazi sa svake strane prema gore jedan nastavak – cornu
superius. Analogno polazi sa donjeg ruba cornu inferius, koji je manji i poput kvržice zavijen
prema unutra. S unutrašnje strane nalazi mu se facies articularis, kojom dolazi u zglob sa
prstenastom hrskavicom.
Na lateralnoj ploštini nalazimo jedan greben koji ide od natrag prema naprijed i dolje – linea
obliqua za koju se hvataju m.sternothyreoideus, m.thyreohyoideus i pars thyreopharyngea
m.constrictoris pharyngis inf. Na njenom početku nalazi se izbočenje – tuberculum
thyreoideum superius, a isto tako i na njenom završetku – tuberculum thyreoideum inferius.
Gornji zavijeni rub hrskavice ima u sredini jedan urez – incisura thyreoidea superior. Takav
urez postoji i na donjem rubu, ali je jako slabo izražen – incisura thyreoidea inferior.

Često iza tuberculum thyreoideum superiusa postoji otvor – foramen thyreoideum – kroz koji
se provlači onda a.laryngea superior.

Cartilago arytaenoidea – vokalna hrskavica

Parna je. Ima oblik trostrane piramide.

Na donjoj strani je proširena – basis cartilaginis arytaenoideae. Gore se sužava u vrh – apex.
Vrh je okrenut nešto dorzalno i medijalno i na njemu se nalazi Santorinijeva hrskavica. Na
stražnjem dijelu baze nalazi se facies articularis – kojom dolazi u dodir s prstenastom
hrskavicom.
Sa baze polaze dva izrazita nastavka: processus muscularis koji je okrenut natrag i lateralno, a
za njeg se hvata m.posticus i m.cricoarytaenoideus lat. Prema naprijed se pruža šiljati
processus vocalis. Za njeg se vežu ligg.vocalia.

175
Na lateralnoj ploštini nalaze se dvije udubine odijeljene jedna od druge jednim dugim
uzvišenjem zavijenim s konkavitetom prema gore – crista arcuata. Gornja udubija je fossa
trinagularis, u njoj su uložene glandulae larygeae mediae. Donja se zove fossa oblonga, za
koju se veže m.vocalis. Na lateralnoj ploštini u blizini vrha nalazi se kvržica – colliculus.
Stražnja ploština je dosta široka i konkavna, a za nju se veže m.arytaenoideus transversus.
Medijalna ploština je uzana, prema dolje se proširi i pređe u processus vocalis.

Epiglottis

To je nepravilna trouglasta hrskavica koja ima važnu zadaću da kod gutanja zatvori grkljan i
sprječava ulazak hrane u grkljan.
Vrh je zašiljen – petiolus epiglottidis, i njime se veže za štitnu hrskavicu. Po sredini je u
uzdužnom smjeru odebljana, a to je - carina epiglottidis.
Stražnja ploština joj je sva posuta nekim jamicama koje se sužuju kao lijevak i tako sužene
prelaze i na prednju stranu. U tim jamicama stoje glandulae laryngeae anteriores koje zbog
svoje veličine prodru i na drugu stranu. Tih jamica nema na gornjem proširenom kraju hrskavice
i u području carinae.

Rubovi hrskavice su nazubljeni, a udubine među zupcima nisu ništa drugo nego ostaci bivših
jamiuca od kojih je polovina nestala. Da je to dosita tako vidimo po tome što ćemo u tim urezima
naći žlijezde.
Čitava je hrskavica zavijena u obliku slova S. Gornji kraj joj gleda naprijed i iz njega dolazi dio
koji okreće konkavitet naprijed. Zatim dolazi naprijed konveksitet. Iza njega opet dolazi dio čiji
konkavitet gleda naprijed. Konačno je i vršak okrenut naprijed. Na mjestu gdje drugi konkavitet
gleda prema naprijed, nalazi se na stražnjoj strani izbočenje – tuberculum epiglotticum.

Cartilago corniculata (Santorini)

Parna je. Ima oblik malog konusa. Baza joj je fiksirana na vrhu aritenoidne hrskavice, vršak joj
je savijen medijalno i natrag.

Cartilago cuneiformis (Wrisbergi)

Parna je, smještena je u plica aryepigloticca. Ima ovlik štapiča. Duga je oko 1 cm. Svaka od
ovih dviju hrskavica kad je pokrivena sluznicom, čini jedno istoimeno izbočenje. Zadaća im je
da vjerovatno pruže epiglottisu čvrsto potporište, kad on zaklopi aditus laryngis.
Postoje još neke male akcesorne hrskavice.

176
38. ZGLOBOVI LARINKSA (ARTICULATIONES LARYNGIS)
Articulatio cricothyreoidea

Zglobne ploštine su: facies articularis thyreoidea na prstenastoj hrskavici i facies articularis
na donjem rogu štitaste hrskavice. Zglobna tijela povezuje nježna capsula articularis, koja se
veže za rubove zglobnih ploština. Pojačana je sa tri veze, koje idu s donjeg roga na odgovarajući
dio prstenaste hrskavice, a to su ligg.ceratocricoidea.
Ovo je kutni zglob (ginglymus), osovina mu ide čisto transverzalno. Obično je štitasta hrskavica
fiksirana, jer je m.sternothyreoideus vuče prema dolje, a m.thyreohyoideus prema gore, a giblje
se samo prstenasta. Pokrete u ovom zglobu vrše m.cricothyreoideus i njegov antagonist
m.thyreoarytaenoideus.

Articulatio cricoarytaenoidea

Zglobne ploštine su facies articularis arytaenoidea prstenaste hrskavice i facies articularis,

koja se nalazi na bazi aritenoidne hrskavice. I ovdje postoji nježnja capsula articularis
cricoarytaenoides koja je pojačana sa lig.cricoarytaenoideum posterius. Ide sa baze
cartilaginis arytaenoideae na gornji rub prstenaste hrskavice.

Osovina u tom zglovu ide od sprijeda, dolje, i vani prema natrag, gore i unutra. Cartilagines
arytaenoideae se dižu i spuštaju kližući po prstenastoj hrskavici ili rotiraju oko vertikalne
osovine. Skližu li hrskavice prema gore, približuju se jedna drugoj, zatvori se rima glottidis.
Obratno je kad se udalje jedna od druge. U ova dva slučaja vokalni nastavci ne mijenjaju smjer.
Na taj se način može proširti ili suziti pars intermembranacea rimae glottidis.

177
39. SYNDESMOSIS LARYNGIS – SINDESMOTSKI SPOJEVI ULARINKSU
- Membrana thyreoidea – povezuje os hyoideum sa štitastom hrskavicom, ima obično na sebi
sa svake strane po jedan otvor kroz koji prolaze a. i v.laryngea superior i ramus internus
n.laryngeis superioris.
- Lig.thyreohyoideum medianum nije ništa drugo nego odebljanje membranae thyreoideae u
sreidni.
- Lig.thyreohyoideum laterale je odevljanje stražnjeg ruba membrane thyreoideae, proteže se
od dorzalnog kraja velikih rogova jezične kosti do vrška gornjih rogova štitne hrskavice. Po
jedan je sa svake strane. U svakom se nalazi po jedna akcesorna hrskavica ovalnog oblika –
cartilago triticea.
- Lig.cricotracheale polazi s donjeg ruba prstenaste hrskavice, veže se za gornji rub prve
hrskavice tracheae i nastavlja se iza ovog u membranu elasticu tracheae.
- Lig.hyoepiglotticum ima oblik ploče smještene gotovo transverzalno, odlazi sa gornjeg ruba
ossis hyoidei , sužuje se i hvata se za prednju ploštinu epiglottisa.
- Lig.cricopharyngeum polazi sa grebena koji se nalazi na stražnjoj strani prstenaste hrskavice i
rasipa se u zid farinksa.
- Lig.corniculopharyngeum polazi sa vrška Santorinijeve hrskavice i gubi se u zidu farinksa.
- Lig.thyreoepiglotticum je vrlo čvrsta veza koja povezuje vršak epiglottisa sa unutrašnjom
stranom ugla prstenaste hrskavice odmah ispod incisurae thyreoideae sup.
- Lig.cricothyreoideum ili pars libera coni elastici je debela sveza protkana elastičnim tkivom,
ima oblik trokuta, baza tog trokuta se hvata za gornji rub arkusa prstenaste hrskavice, a vrh hza
sredinu donjeg ruba štitaste hrskavice. Ako postoje kakve smetnje u gornjem dijelu grklanja te
pacijen ne može disati možemo razrezati ovaj ligament. Tim rezom dođemo u donji dio larinksa i
ne izlažemo se opasnosti da povrijedimo vokalne nabore. Rez mora ići transverzalno. Tada zine
veliki otvor i zrak može strujati. Režemo li uzdužno, rubovi reza se odmah zaklope. Ovaj pothvat
zovemo Vicqd'Azyrova coniotomija.

Lig vocale – paran je, žute boje, razapet između vokalnog nastavka aritenoidne hrskavice i
unutarnje strane ugla štitasta hrskavice. Ligament se utka s jedne strane u periost štitaste
hrskavice, a s druge strane u elastični processus vocalis. Ova mjesta se na živome vide kao žute
pjege – macula flava anterior et posterior. Vokalne sveze nisu samostalne. Čitava trachea,
naime, ima ispod sluznice jednu elastičnu opnu koja se zove membrana elastuca tracheae. Ta
opna prelazi i na zidove larinksa i proteže se do gornjeg ruba prstenaste hrskavice. Tu ostavi
lateralne zidove, konvergira prema medijalnoj liniji i tu završi jednim odebljanjem – lig.vocale.
Čitava ova membrana ima izgled jednog konusa zato se i zove conus elasticus.
Lig.cricothyreoideum medium nije ništa drugo nego zadebljanje ove membrane.

178
40. MIŠIĆI LARINKSA
1. M.cricothyreoideus polazi s vanjske ploštine arkusa prstenaste hrskavice. Dijeli se na dva
dijela:
-medijalno – pars recta – hvata se na donji rub štitaste hrskavice do tuberculum thyreoideum
inferiusa.
-lateralno – pars obliqua – hvata se na konkavitet donjeg ruba štitaste hrskavice između
tuberculum thyreoideum inferiusa i cornu inferiusa.

Ovaj mišić je paran, između jednog i drugog sprijeda nalazi se slobodan lig.cricothyreoideum
medium na kome se vrši pomenuti Vicq d'Azyrova coniotomija. Kad se kontrahuje vuče arkus
prema gore. Kretanje se vrši u art.cricothyreoidea. Dok arkus ide prema gore, lamina se zavali
prema natrag kao naslon od stolice i vuče za sobom aritenoidne hrskavice prema dolje i natrag.
Na taj način se ligg.vocalia produže. To je njegovo djelovanje kad se kontrahuje sam. ALI, ima
još jedno njegovo djelovanje koje je važno, a to je kad se kontrahuje sa njegovim glavnim
antagonistom - m.thyreoarytaenoideus. Tada vokalne usne očvrsnu kod bilo koje dužine, a da ne
dolazi do njihovog skraćivanja, jer to priječi m.cricothyreoideus. On je generalni antagonist
scima. To vidimo:
- Po tome što se razvija iz posebne osnove (m.sphincter laryngis externus)
- Jer ima posebnu inervaciju (n.laryngeus superior).
2. M.cricoarytaenoideus posterior (posticus) – paran je, polazi sa stražnje ploštine laminae
cricoidne hrskavice lateralno od cristae medianae. Niti mu konvergiraju i hvataju se za lateralnu i
stražnju stranu mišićnog nastavka cartilaginis arytaenoidis. Kad se kontrahira vuče processus
muscularis medijalno, a processus vocalis lateralno usljed čega se rima glottidis širi (dilatator
rimae glottidis). Gibanje se vrši u art.cricoarytaenoidea oko vertikalne osovine.
3. M.cricoarytaenoideus lateralis – paran je, antagonist je posticusa, polazi s obronka, gdje
lamina cricoidea prelazi u arcus, a hvata se za prednju i lateralnu stranu mišićnog nastavka
aritenoidne hrskavice. Smješten je između laminae thyreoideae i membranae fibroelasticae. Kad
se kontrahuje putuje processus vocalis medijalno. Rima glottidis se stegne (conscrictor rimae
glottidis). Ako se ovaj mišić sam kontrahuje sužuje se samo pars intermembranacea rimae
glottidis. Kretanje se vrši oko vertikalne osovine.
4. M.thyreoarytaenoideus – paran je, smješten kao i prednji mišić u prostoru koji nastaje
između laminae thyreoideae i membranae fibroelasticae, kad membrana fibroelastica ostavi
gornji rub prstenaste hrskavice. Polazi s dvije donje trećine unutrašnje strane kuta štitaste
hrskavice i veže se u predjelu foveae oblongatae na aritenoidnoj hrskavici.
5. M.vocalis – uložen je u vokalne usne, polazi malo ispod onog mjesta odakle polazi
m.thyreoarytaenoideus, a veže se za aritenoidnu hrskavicu u predjelu foveae oblongatae i na
njezin processus vocalis. Obadva mišića kod kontrakcije potežu vokalnu hrskavicu, a s njom i
laminu krikoidne hrskavcie prema štitastoj hrskavici, tj.prema naprijed. Tim budu vokalne usne
skraćene. To kretanje se vrši u krikotireoidnom zglobu. Ovakvo djelovanje mišiča kad se on
kontrahira sam je upravo obratno djelovanju krikotireoidnog mišića kome je on glavni
antagonist. Ali ima još jedno drugo važno djelovanje ovog mišića, a to je kada se istodobno sa
njim kontrahira i njegov glavni antagonist – m.cricothyreoideus, a to je uvijek kod proizvođenja
glasa. Tad usne same očvrsnu, što je potrebno da mogu vibrirati, ali se ne skraćuju, jer to
sprječava m.cricothyreoideus.

179
6. M.thyreoepiglotticus – paran je, polazi sa kuta štitaste hrskavice, skupa sa
m.thyreoarytaenoideusom i hvata se za rub cartilaginis epiglottidis. Vuče donji dio epiglotisa
k sebi, uslijed toga, kao na poluzi, gornji dio odmiče. Na taj se način proširuju aditus i
vestibulum laryngis.

7. M.arytaenoideus transversus – neparan je i dosta debeo, sastoji se od transverzalnih niti koje

su razapete među lateralnim rubovima cart.arytaenoidis. Kad se kontrahira, vokalne hrskavice
klize prema gore po prstenastoj hrskavici i primiču jedna drugoj. Na taj se način sužuje rima
glottidis i to se događa uvijek kod proizvođenja glasa.

8.M.arytaenoideus obliquus – paran je i smješten iza pars transversa. Sa stražnje strane pokriva
ga sluznica farinksa. Polazi od precessus muscularisa aritenoidne hrskavice, ide dijagonalno,
križa se sa istoimenim mišićima druge strane i hvata se za lateralni rub blizu vrha i za vrh druge
hrskavice. Djelovanje mu je isto kao i transversusa. Dakle, to je constrictor rimae glottidis (partis
intercartilagineae).
Sve mišiće larynxa, osim m.cricothyreoideusa inervira n.laryngis infeior. M.cricothyreoideus
inervira n.laryngeus superior.

41. CAVUM LARYNGIS

Šupljinu larinksa možemo podijeliti na tri dijela: vestibulum laryngis, ventriculus laryngis i
cavum infraglotticum.

42. Vestibulum larynges

Započinje gore grkljanskim otvorom – aditus laryngis i proteže se do ravnine u kojoj se nalaze
plicae ventriculares.

43. Aditus larynges

To je gornji otvor ovog organa preko njega larynx komunicira sa pharynxom. Omeđen je
sprijeda bazom epiglottisa, lateralno slobodnim rubom plicae aryepiglotticae, odzada rubovima
incisurae interarytaenoideae.
Epiglottis nije ništa drugo nego cartilago epiglottidis pokrivena sluznicom. Na prednjoj strani
pokriva je oralna sluznica, na stražnjoj strani sluznica larynxa. U donjoj polovini stražnje strane
nalazi se tuberculum epigloticcum.
Incisura interarytaenoidea je pukotina između gornjeg dijela aritenoidnih hrskavica te između
Santorinijevih hrskavica.
Plicae aryepiglotticae su nabori sluznice razapeti između aritenoidne i Santorinijeve hrskavice s
jedne strane i lateralnih rubova epiglottisa s druge strane. Sadrže u sebi: m.aryepiglotticus. U
stražnjoj polovini slobnodnog ruba ovih nabora nalaze se dva izbočenja. Prednji nazivamo
tuberculum cuneiforme (Wrisbergi), stražnji tuberculum corniculatum (Santorini).
Proizvode ih istoimene hrskavice. Tuberculum Wrisbergi ne čini samo hrskavica već i žlijezde.
Ove dvije kvržice služe kao uporište epiglottisa kad se zaklopi.

180
44. Ventriculus laryngis
To je dio larinksa koji se nalazi ispod plicae ventricularis. Prema dolje seže do labium vocale.

Plicae ventriculares su dva nabora sluznice koji se protežu od gornjeg dijela kuta štitaste
hrskavice do predje strane aritenoidne hrskavice. Sadrže u sebi lig.ventriculare i
m.ventricularis. Medijalni rub jedne sa medijalnim rubom druge plicae ograničuje procjep koji
nazivamo rima vestibuli.

Labium vocale polazi malo ispod plicae ventricularis i zavržava na processus vocalisu
aritenoidne hrskavice. Pod pojmom labium vocale podrazumijevamo izbočenje izgrađeno od
plicae vocalis , lig.vocale i m.vocalis

45. GLOTTIS
Aparat za proizvodnju glasa, kojeg čine labia vocalis, nazivamo glottis. Procjep koji se nalazi
između labium vocale jedne i druge strane, te između aritenoidnih hrskaica nazivamo rima
glottidis. Dio rimae koji se nalazi između labia vocalia nazivamo pars intermembranacea rimae
glottidis. Dio koji se nalazi među vokalnim hrskavicama naziva se pars intercartilaginea rimmae
glottidis.
Učinimo li horizontalni presjek kroz labium vocale, vidjet ćemo da je u glasnicama
najmedijalnije sluznica. To je plica vocalis. Iza nje dolaze lig.vocale i m.vocalis. Lateralno od
ovih nalazi se m.thyreoarytaenoideus, a još lateralnije m.cricoarythenoideus lateralis.
Ventriculus laryngis se prema gore produžuje u jedan izdanak – sacculus laryngis. Ventriculus
laryngis ima kod čovjeka dvije zadaće:
Da odozgo oslobodi labium vocale kako bi mogao slobodno vibrirati; donja strana labii vocalis je
slobodna usljed forme elastičnog konusa
Sadržava dosta žlijezda koje kvase labia vocalia da se ne osuše.

Cavum infraglotticum proteže se od rimae glottidis do donjeg ruba prstenaste hrskavice gdje
prelazi u tracheu. U njemu ne nalazimo nikakvih osobitosti. Sluznica jednostavno tapecira formu
koju daje conus elasticus.

181
46. TRACHEA
Trachea je dio respiratorne cijevi koji se nalazi između donjeg ruba prstenaste hrskavice i mjesta
gdje započinju bronchi. Proteže se od C VI do Th IV. Mjesto gdje se grana na bronhuse
odgovara sprijeda prijelazu manubriuma u corpus sterni (angulus Ludovici). Straga, pak,
odgovara vršku processus spinosus Th III.

Visinu grananja tracheae možemo straga odrediti i na taj način da između oba trigonuma spinae
scapulae povučemo liniju. To je linea interscapularia. Mjesto gdje ta linea siječe traheju leži
baš u visini granjanja tracheae.

Cervikalni dio joj je smješten u medijalnoj liniji, torakalni leži malo više na desnoj strani. Ima
oblik široke, dosta duge i čvrsto građene cijevi. Sprijeda i lateralno zid joj je zaobljen i
cilindričan. Straga je ravan. Taj posljednji nazivamo paries membranaceus.

Na vanjskoj površini tracheae nalazi se lagano udubljene – impressio thyreoidea. Drži se da ga

čini lijevi režanj glandulae thyreoideae. Malo poviše mjesta gdje polazi lijevi bronchus, na istoj
strani nalazi se impressio aortica koju čini arcus aortae.

Srednja dužina tracheae iznosi 12 cm ( 9-12cm), a srednja debljina joj je 2 cm.

Na cervikalni dio traheje priliježe sprijeda u visini 1,2,3,4 trahealne hrskavice isthmus
gl.thyreoideae; ispod toga su u odnosu sa prednjim zidom vv.thyreoideae inferiores (plexus
thyreoideus impar), a još više dolje gornji kraj timusa i v.thyreoidea ima. Straga priliježe uz
cervikalni dio tracheae oesophagus koji ovdje zaokreće nalijevo. Lateralne strane cervikalnog
dijela tracheae pokrivaju gore režnji gl.thyreoideae, a dolje su u odnosu sa žilno-nervnim
snopom vrata. Taj odnos je intimniji odmah poviše sternuma jer se idući prema gore žilno-
nervni snop udaljuje od tracheae. U uglu između ezofagusa i traheje teku nn.larygei recurrentes.

Torakalni dio tracheae leži na granici prednjeg i stražnjeg medijastinalnog prostora. Sprijeda
priliježe uz njega v.brachiocephalica sinistra, a ispod toga ga križaju truncus brachicephalicus,
a.carotis communis sinistra i arcus aortae. Straga priliježe kao i cervikalni dio uz oesophagus,
koji ga dijeli od kralježnice. Lijeva strana torakalnog dijela tracheae je u odnosu sa pleurom
mediastinalis, koja ga dijeli od lijevog plućam sa n.laryngeus recurrensom i sa arkusom aortae,
koji je križaju od sprijeda prema natrag. Desna strana je u odnosu sa pleurom mediastinalis koja
je dijeli od desnog pluća, sa v.cavom superior koja ide uz nju uzdužno i sa v.azygos koja je križa
od natrag prema naprijed i ulijeva se u v.cavu superior.

Traheji možemo pristupiti kroz donji dio vrata, a razlikujemo tracheotomiju sup. et inf.

182
47. GLANDULA THYREOIDEA
Smještena je u prednjem dijelu vrata ispred tracheae. Gledamo li je na horizontalnom presjeku
ima oblik potkove u čiji je konkavitet uložena trachea. Izgrađena je od dva režnja: lobus dexter et
lobus sinister koji povezuje ithmus gl.thyreoideae, koji se nalazi u visini 2. - 4. hrskavice
thyreoideae.

Gledamo li žlijezdu sprijeda ona ima oblik slova H. Okomiti krakovi odgovaraju desnom i
lijevom režnju. Horizontalni dio odgovara isthmusu. Isthmus može biti i nerazvijen ili
zamijenjen vezivnim tkivom pa u tom slučaju izglea da su lobusi međusobno odijeljeni.
Kaudalni kraj ductusa thyreoglossusa može katkad stvoriti uski trak žljezdanog parenhima koji
seže do hioidne kosti – lobus pyramidalis, a on može smetati kod Vicq d'Azyrove operacije i kod
tracheotomiae superior. On je ostatak one cijevi koja je prvobitno spajala žlijezdu sa foramenom
caecumom na jeziku (ductus thyreoglossus).

Nekoliko fibroznih snopova razapeto je između stražnje ploštine žlijezde i tracheae. Ti su

ligg.suspensoria gl.thyreoideae. Sa jezične kosti spušta se nekoliko mišićnih niti od
m.sternothyreoideusa na vezivnu ovojnicu same žlijezde. To je m.levator glandulae thyreoideae
(Soemmeringi).

Od odnosa gl.thyreoideae treba spomenuti da stražnji dio medijalne površine režnjeva dolazi u
dodir sa oesophagusom i n.recurrensom, koji ide između tracheae i ezofagusa. Baš taj odnos s
n.recurrensom je važan. Kod ekstirpacije moramo paziti da ne bismo povrijedilit i n.recurrens.

Stražnja ploština jednog i drugog režnja je svojim lateralnim dijelom u odnosu sa žilno- nervnim
snopomvrata (a.carotis communis – medijalno, v-jugularis interna – lateralno, a n.vagus – u
sredini i straga). Svojim medijalnim dijelom stražnja ploština je u odnosu sa a.thyreoideom
inferior i sa ganglionom cervicale medium n.symphatici. osim pisanog kompaktnog dijela
žlijezde, često nalazimo i raštrkane male komadiće. To su glandulae thyreoideae accessoriae.
Obično ih nalazimo porazmještene na onim mjestima na koja se žlijezda kod razvoja spuštala.
Ima ih nekoliko grupa:
a) Glandulae thyreoideae accessoriae suprahyoideae nalaze se iznad jezične kosti
b) Glandulae thyreoideae accesoriae praehyoideae leže ispod jezične kosti
c) Glandulae thyreoideae accesoriae posteriores nalaze se između tracheae i ezofagusa – dakle
leže u blizini epitelijalnih tjelašaca (glandulae parathyreoideae). Glandulae thyreoideae
accesoriae su samo dijelovi glandulae thyreoideae i izgrađeni su od istog parenhima kao i štitna
žlijezda i treba ih razlikovati od gll.parathyreoideae. Ako glandulae thyreoideae accesoriae
hipertrofiraju one će usljed svog položaja tištiti i na tracheu i na oesopgaus pa pacijenti mogu
imati smetnje kod disanja i kod gutanja.
d) Glandulae thyreoideae accesoriae inferiores se nalaze duboko dolje u grudnoj šupljini
ispred tracheae.

183
Glandula thyreoidea je ovijena sa dvije ovojnice:
1. Vanjska ovojnica je rijetkim vezivnim tkivom vezana za unutrašnju
2. Unutrašnja ovojnica – capsula fibrosa – čvrsto srasla za žljezdani parenhim, šalje u nutrinu
žljezdane tračke koji podjeljuju režnjeve na sitnije dijelove koji se ne raspoznaju jasno, a to su
lobuli gl.thyreoideae

Između jedne i druge ovojnice nalaze se gll.parathyreoideae, čvršće su prirasle za vanjsku

ovojnicu.
Gl.thyreoidea građena je iz parenhima i strome. Žljezdani parenhim je izgrađen od mnoštva
malih mjehurića – folliculi gl.thyreoideae u kojima nalazimo homogenu tvar koju su islučile
stanice koje izgrađuju zid mjehurića, a to je koloid. Stroma se sastoji od veziva koje je smješteno
između mjehurića gdje se nalazi i neobično obilna kapilarna mreža, a tako bogatu kapilarnu
mrežu još jedino imaju pluča i choricapilaria u oku.

Krvne žile gl.thyreoideae

Obilato je opskrbljena krvlju. Prima krvi iz 4 arterije: dvije aa.thyreoideae inferiores i dvije
aa.thyreoiodeae superiores. Nekada postoji i peta arterija – a.thyreoidea ima.
Arterije čine na površini žlijezde između vanjske i unutrašnje ovojnice jednu mrežu iz koje idu
grančice kroz vezivne tračke u samu žlijezdu. Oko mjehurića čine gustu kapilarnu mrežu. Iz te
kapilarne mreže polaze vene, koje također preko vezivnih tračaka dolaze na površinu žlijezde i tu
čine jednu venoznu mrežu. Sa gornjeg dijela žlijezde odvode krv venae thyreoideae superiores.
Izlijevaju se u v.jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv.tyhreoideae mediae koje se također
ulijevaju u v.jugularis internu. Vene koje idu sa donjeg dijela gl.thyreoideae formiraju ispred
tracheae u medijalnoj liniji plexus thyreoideus impar, a krv iz tog plexusa odvodi v.thyreoidea
ima, koja se izlijeva u v.brachiocephalicu sinistru.

48. GLANDULAE PARATHYREOIDEAE

Pripadaju zajedno sa thymusom tzv.branhiogenim organima, jer se razvijaju iz endoderma

škržnih vreća.

Gll.parthyreoideae su mala tjelašca ovalnog ili okruglog oblika , a nalazimo ih na stražnjem rubu
štitne žlijezde ili u uglu između štitne žlijezde i traheje. Ima ih 4 – dvije gornje –
gll.parathyreoideae superiores i dvije donje – gll.parathyreoideae infeirores.
Kod gornjih i donjih jedna se nalazi na desnoj, a druga na lijevoj strani. Kako već znamo gornje
se razviju iz 4., a donje iz 3.škržne vreće. Veličina i mje različita. Površina im je glatka. Ne
smijemo ih zamijeniti sa akcesornim žlijezdama gll.thyreoideae ili sa grudicama sala.
Gll.parathyreoideae imaju smeđu boju bijele kave, gll.thyreoideae su tamnocrvene, a grudice sala
su žute.
Gornje gll.parthyreoideae leže obično iza a.thyreoideae i n.larynegus recurrensa, a donje ispred.
Ovijene su vezivnom kapsulom koja šalje u parenhim nježne vezivne tračke, a za razliku od
gl.thyreoideae imaju tipičnu građu endokrinih žlijezda, izgrađene od tračaka epitelijalnih stanica
i krvnih kapilara koje se nalaze između njih.

184
49. MUSCULI CUTANEI CAPITIS

Zajedno sa musculi masticatorii čine mišiće glave. Dijele se na:

1. M.epicranius:
- m.occipitofrontalis (venter frontalis i venter occipitalis)
- m.temporoparietalis
- galea aponeurotia
2. Mm.palpebrarum:
- m. orbicularis oculi
- m.corrugator supercilii
3. Mm.nasi:
- m.compressornaris
- m.dilatator naris
- m.depressor sepri
4. Mm.labiorum:
- m.zygomaticus maior
- m.zygomaticus minor
- m.levator labii superioris
- m.levator labii superioris alaeque nasi
- m.levator anguli oris
- m.buccinator
- m.risorius
- m.depressor anguli oris
- m. depressor labii inferioris
- m.mentalis
- m.orbicularis oris
5. Musculi auriculares externi
- m. auricularis superior
- m. auricularis anterior
- m. auricularis posterior

50. MUSCULI MASTICATORII

Musculi masticatorii:
1. M.masseter
2. M.temporalis
3. M.pterygoideus lateralis
4. M.pteryhoideus medialis

185
51. Musculi suprahyoidei
To su četiri mišića: m. biventer (m. digastricus), m. stylohyoideus, m. mylohyoideus i m.
genniohyoideus.

M. digastricus – je dvotrbušast mišić, učvršćen za os hyoideum. Na njemu razlikujemo venter

posterior i venter anterior.

Venter posterior – počinje u incisuri mastoideii, ide prema dolje, naprijed i medijalno i prelazi u
intermedijalnu tetivu, a odatle se nastavlja kao venter anterior, koji ide prema naprijed, gore i
medijalno, te se hvata u fossi digastrici na unutrašnjoj strani mandibulae. Stražnji rub venter
posteriora i cornu maius ossis hyoidei zatvaraju trokut nazvan trigonum linguale caudale
Beclard, dno čini m. hyoglossus, a intermedijalna tetiva sa stražnjim rubom m. mylohyoideusa
zatvara drugi trokut nazvan trigonum linguale craniale Pirogow, čije dno čini također m.
hypoglossus. Oba trokuta služe za podvezivanje arterije lingualis.

Venter posterior je inervisan od ramusa digastricusa od nervi facialis, a venter anterior od n.

mylohyoideus, koji dolazi od n. mandibularisa.
Venter anterior diže os hyoideum ako mandibula miruje, spušta mandibulu ako os hyoideum
miruje. Venter posterior diže os hyoideum i vuče je dorzalno, ako glava miruje, inače ekstendira
glavu. Obadva zajedno dižu os hyoideum.

M. stylohyoideus – Postavljen je ispred ventera anteriora musculi digastrici, a ispod m.

styloglossusa i poviše m. stylopharingeusa.

Polazi sa stražnje strane processus styloidei u blizini baze, a hvata se na prednjoj strani corpusa
ossis hyoidei, na dorzalnom kraju istoga i na prednjem dijelu cornus maioris. Inerviran je od
ramusa styloideusa od n. facialisa, a diže os hyoideum prema gore i vuče je dorzalno.

M. mylohyoideus – polazi sa unutrašnje strane mandibulae, ide iznad gornjeg ruba fossae m.
digastrici i donjim rubom foveae sublingualis, te završi nešto ispred foramena mandibulae.
Inerviran je od n. mandibularisa. Diže os hyoideum ako mandibula miruje ili spušta mandibulu.

M. geniohyoideus – polazi sa spinae m. genihyoidei, ide dorzalno i dolje te se hvata na facies

ventralis ossis hyoidei iza hvatišta m. mylohyoideusa. Diže os hyoideum ili spušta mandibulu, a
inerviran je od n. hypoglossusa.

186
52. Musculi infrahyoidei
Postavljeni su u dva sloja: površni čine m. sternohyoideus i m. omohyoideus, a duboki sloj:
m. sternothyreoideus i m. thyreohyoideus.

M. sternohyoideus – polazi sa stražnje strane manubrium sterni, sa sternoclavicularnog zgloba i

sa sternalnog kraja claviculae. Hvata se na unutrašnju polovinu donjeg ruba corpusa ossis
hyoidei. Pokrivaju ga m. scm i lamina superficialis fasciae cervicalis. Između mišića i membrane
u visini os hyoideuma nalazi se jedna sluzna vrećica – bursa m. sternohyoidei.

M. omohyoideus – sastoji se od dva trbuha, venter inferior i venter superior, povezanih

intermedijalnim tetivama. Venter inferior počinje sa margo superior scapulae, incisurae scapulae,
a završava kao intermedijalna tetiva koja leži na v. iugularis interna, spojen sa njenom
adventicijom. Od ove adventicije nastavlja venter superior koji se hvata na donji rub corpus ossis
hyoidei lateralno od m. sternohyoideusa. Straga je pokriven m. trapeziusom, a naprijed sa m.
scm. Između dva m. omohyoideusa se nalazi lamina praetrachealis fasciae cervicalis koja ih
razdvaja. M. omohyoideus sa m. scm zatvara dva trokuta kojima obrazuje trigonum caroticum
(gornji) i trigonum omoclaviculare (donji). Na koži se u visini trouglova nalaze udubljenja
nazvana fossa supraclavicularis maior i fossa carotica.

M. sternothyreoideus – pokriven je sa m. scm ali ne potpuno. Polazi sa manubrium sterni i sa

prve rebarne hrskavice. Obratno od mm. Sternohyoidei, ovi mišići su u kontaktu u donjem kraju,
a na gornjem su razmaknuti. Ispod njega se nalazi a. carotis communis, vena iugularis interna,
trachea i gl. thyroidea.

M. thyreohyoideus – polazi sa lineae obliquae na štitnoj hrskavici, ide gore i hvata se na donji
rub corpusa ossis hyoidei i na facies caudalis velikog roga, između kojih se nalazi bursa musculi
thyreohyoidei.

187
53. Musculi prevertebrales
Ovi mišići se nalaze na prednjoj strani kičme, ispred cervikalnih i prva tri torakalna kralješka.
Ima ih tri, a svi su inervirani sa prednjim ograncima cervikalnih živaca.

M. longus colli – dijeli se na tri dijela – pars medialis, pars lateralis superior i pars lateralis
inferior. Pars medialis polazi sa trupova prva tri torakalna i zadnja tri cervikalna kralješka, ide
gore i hvata se na trup 5., 4., 3., 2. cervikalnog kralješka. – pars lateralis superior ide sa tubercula
anterior processus transversusa 2., 3., 4. i 5. kralješk, ide gore i medijalno te se hvata na
tuberculum anterius atlasa.
- pars lateralis inferior – ide sa prva tri torakalna kralješka, a hvata se na tubercula anteriora
processus transversusa zadnja tri cervikalna kralješka.

M. longus capitis – polazi sa četiri tetivna snopa sa tubercula anteriora processus transversusa
3., 4., 5. i 6. cervikalnog kralješka. Ujedine se snopove i hvataju se na donju stranu okcipitalne
kosti ispred foramen magnuma. Ovaj mišić rotira glavu.
M. rectus capitis anterior – polazi sa prednje strane massae lateralis atlasa, ide gore i medijalno
do okcipitalne kosti dorzalno od hvatišta m. longi capitisa. Ovaj mišić naginje glavu na svoju
stranu ili flektira ako djeluju obostrano.

188
54. Fascia cervicalis
Ima tri laminae: lamina superficialis, lamina praetrachealis i lamina praevertebralis.

Lamina superficialis
Tanka fibrozna opna polazi od medijalne linije. Ide lateralno i dolazi na prednji rub m. scm dijeli
se u dva lista koji obavijaju mišić te se na stražnjem dijelu opet ujedine. Na prednjem rubu m.
trapeziusa fascia se opet razdijeli na dva lista, koji obavijaju taj mišić.

Gornja granica ove fascije ide od mentuma donjim rubom mandibulae, gdje prelazi u fasciju
massetericu. Zatim granica ide na meatus acusticus ext. – cartilagineus te vanjskom stranom
processusa mastoideusa i linejom nichae superior na protuberantia occipitalis externa.
Donju granicu ne možemo označiti jer fascija prelazi na thoraxu u fasciju pectoralis. Fascija se
hvata i za kost, u jugulumu na prednji rub manubriuma sterni. To je važno jer se na stražnji rub
hvata lamina praetrachealis a kako su nešto poviše manubriuma obje fascije priljubljene,
zatvaraju prostor spatium suprasternale. Taj prostor je ispunjen masim tkivom u kojem se nalazi
venozni luk – arcus venosus juguli.

U predjelu fossae supraclavicularis nalazi se na fasciji uz stražnji rub m. scm jedan otvor kroz
koji prolazi vena jugularis externa, tako isto i u jugulumu ima jedan otvor za v. jugularis anterior.
Od unutrašnje strane fascije m. scm polazi jedna trouglasta pločica koja se vrhom hvata na
angulus mandibulae, a dijeli glandulu parotis od gl. submandibularis. To je tzv septum
interglandulare.

Lamina praetrachealis
Nalazi se rastegnuta između dva m. omohyoideusa. Donji rub laminae praetrachealis se hvata na
stražnji rub incisurae jugularis, zatim za stražnji rub claviculae, za bazu processusa coracoideusa
i za gornji rub scapulae. U medijalnoj liniji oba m. sternothyreoideusa čine bijelu prugu, tzv linea
alba colli.

Kod incisurae jugularis šalje jedan produžetak prema dolje ka veni brachiocefalici sin., taj se
zatim gubi na perikardu. Kod claviculae šalje pružetke koji služe kao ovojnica na veni subclaviji
i veni iugularis interni, a zatim se hvataju na gornju plohu prvog rebra na fasciju m. subclaviusa.
Lateralni ruboi ove fascije omotavaju omohyoidne mišiće. Gornji se rub hvata na donji rub
corpusa ossis hyoidei. Ispod fascije su gl. thyreoidea, krvne žile, nervi i infrahyoidni mišići.

Lamina praevertebralis
Ova fascija pokriva pravertebralne mišiće, cervikalne kralješke, prva tri torakalna kralješka.

Gornji rub fascije se hvata na pars basilaris okcipitalne kosti. Donji rub se gubi u vezivnom tkivu
mediastinuma u visini trećeg torakalnog kralješka, lateralni ruboi se hvataju na tubercula
anteriora cervikalnih kralježaka, gdje prelaze u fasciju koja obavija scalenuse.
U samoj fasciji je truncus sympathicus, a ispred fascije je sloj vezivnog tkiva koje dijeli od
pharinxa i oesophagusa.

189
55. Mišići lateralnog dijela vrata
Ovi mišići su samo po topografskom položaju slični.

Plastysma – Pripada sistemu kožnih mišića, ima inervaciju kožnih mišića glave. Polazi sa kože u
razini drugog rebra sa gornje i prednje strane ramena. Ide gore i medijalno i hvata se na kožu
donjeg dijela regionisi massetericae i na vanjsku stranu mandibulae u blizini donjeg ruba.
Inervira je n. facialis.

M. sternocleidomastoideus – Kod njega razlikujemo dvije glave – caput sternale i caput

claviculare.
Caput sternale polazi sa tetivom sa prednje strane manubriuma sterni, ide gore i lateralno i
dorzalno i hvata se na vanjsku strau processusa mastoideusa i na lateralnu trećinu lineae nuchae
superior.

Caput claviculare polazi tetivno sa gornje plohe medijalnog kraja claviculae, ide na apex i na
prednji rub processus mastoidei. Između ove dvije glave formira se ugao koji s claviculom
pretvoren u trokut, a na koži se vidi kao udubina fossa supraclavicularis minor.
S njegove vanjske strane, između njega i platysmae ide vena jugularis externa i rami plexus
cervicalis. Kroz caput claviculare prolazi n. accesorius. M. scm je inerviran od n. accessoriusa i
plexus cervicalisa.

Mm. Scaleni – m. scalenus anterior, m. scalenus medius i m. scalenus posterior.

M. scalenus anterior polazi sa tubercula anteriora processus transversusa 3., 4., 5., 6. cervikalnog
kralješka, a završava na gornjoj plohi prvog rebra na tuberculum scaleni anterioris.
M. scalenus medius polazi sa processus transversusa šest zadnjih cervikalnih kralješaka i to sa
tubercula anteriora i lateralnog ruba sulci nervi spinalis. Hvata se na gornju plohu prvog rebra iza
sulcusa arteriae subclaviae.
M. scalenus posterior polazi sa tubercula posteriora processusa transversusa 5., 6., 7. cervikalnog
kralješka i hvata se na gornji rub i vanjsku stranu drugog rebra za tuberositas m. serrati
anterioris.

Postoji još jedan scalenus, m. scalenus minimus, koji može i da ne postoji. Mm. Scaleni i to
anterior i medius sa m. scm i prvim rebrom omeđuju otvore scalenusa.
Prednji – foramen scalenorum anterius omeđen je sa m. scalenusom anteriorom, prvim rebrom i
m. scm.
Stražnji otvor – foramen scalenorum posterius omeđen je sa m. scalenusom mediusom, m.
scalenusom anteriorom i prvim rebrom. Kroz njega prolazi plexus brachialis i art. subclavia.

Inervirani su plexus cervicalis ograncima, a m. scalenus posterior je inerviran od plexus

brachialis.

M. rectus capitis lateralis – polazi sa prednjeg dijela processusa transversusa atlasa i hvata se
na processus iugularis occipitalne kosti. Inervira ga plexus cervicalis, a naginje stranu na
lateralno.

190
56. A.carotis comunis – ZAJEDNIČKA KAROTIDNA ARTERIJA
A.carotis comunis sa desne strane se rađa iz truncus brachiocephalicusa, dok je lijeva
direktna grana luka aorte (arcus aortae) i zbog toga je lijeva duža za 3 do 5 cm od desne.

Obje zajedničke karotidne arterije ne daju niti jednu pobočnu granu i završavaju u visini gornje
ivice tireoidne hrskavice grkljana gdje se račvaju u dvije završne grane: spoljnu i unutrašnju
karotidnu arteriju.

GRANICE | Početak desne karotidne arterije je u visini desnog sternoklavikularnog zgloba i

odgovara završnoj račvi truncus braciocephalicusa, dok je početak lijeve iza manubrium
sternuma (na leđima odgovara III leđnom pršljenu).
Gornji kraj ove arterije pokazuje lako proširenje zvano karotidni sinus. Završna račva odgovara
gornjoj ivici tireoidne hrskavice grkljana (pozadi odgovara III vratnom pršljenu).

PRAVAC | Obje arterije su u početku rastavljene samo širinom dušnika i penju se koso i prema
vani do donjeg kraja bočnog režnja tireoidne žlijezde kada postaju uspravne i idu iza bočnih
ivica tireoidne žlijezde i donjeg kraja ždrijela do završetka na gornjoj ivici grkljana.

ODNOSI | U vratu imaju iste odnose. Postavljene su između unutrašnje jugularne vene koja
silazi spoljnom stranom arterije i organa vrata koji se nalaze unutra od njih i leže na
pretkičmenoj fasciji vrata. U žlijebu iza arterije i vene silazi n. vagus, a u duplikaturi
pretkičmene fascije je stablo vratnog simpatikusa. U visini tuberculum caroticuma VI vratnog
pršljena, zadnju stranu arterije ukršta horizontalni dio donje tireoidne arterije. Obje arterije su
pokrivene m. Scm. U donjem dijelu ovog mišića arterija odgovara jamici između njegove
sternalne i klavikularne grane – fossa supraclavicularis minor. Na zadnjoj strani završne račve
a. carotis communis leži karotidna žlijezda (glomus caroticum).

Bočne grane | Nema.

Završne grane | Spoljna i unutrašnja karotidna arterija.

191
57. Arteria carotis externa
Kao terminalna grana art. carotis communis počinje u visini gornjeg ruba tireoidne hrskavice, a
dopire do collum mandibulae, gdje daje svoje terminalne ogranke: art. temporalis superficialis i
art. maxillaris.
Pravac | Prolazi ispod m. scm, ispod n. hypoglossusa, ispod venter posterior m. digastrici te ispod
m. stylohyoideusa dolazi u gl. parotis kroz koju prolazi medijalno od v. iugularis externae i n.
auriculotemporalisa i n. facialisa, te daje terminalne ogranke.

Art. carotis externa šalje sljedeće veće kolateralne grane:

1. Art. thyroideasuperior – Ide horizontalno, naprijed i medijalno i dolazi do gl. thyroideae i
daje ogranke: ramus infrahyoideus (za subhyoidne mišiće); r. scm za mišić; art. laryngea superior
(za mišiće larinksa i epiglotis), ramus cricothyreoideus

2. Art. lingualis – ide medijalno, zavija pokraj velikog roga prema gore, ulazi u jezik gdje se
proteže sve do vrha kao art. profunda linguae. U jeziku leži između m. genioglossusa i m.
longitudinalis inferior. U odnosu sa n. hypoglossusom, nerv ide sa lateralne strane m.
hypoglossusa, a arterija ispod tog mišića.
Daje ogranke: ramus suprahyoideus (anastomozira sa istoimenim sa suprotne strane); rami
dorsales linguae (za epiglotis i tonzilu palatini); art. sublingualis (daje grane za mišiće jezika i
anastomozira sa art. submentalis); art. profunda linguae (koja daje ogranke za mišiće jezika).

3. Art. facialis – leži na m. constrictor pharyngis medius, ide prema gore i medijalno, dolazi do
gl. submandibularis i zavije oko donjeg ruba mandibule, a ispred prednjeg ruba m. massetera i v.
facialis, te dolazi do m. buccinatora i m. caninusa gdje završava kao art angularis i anastomozira
sa art. dorsalis nasi od art. ophtalmicae.

Daje grane: art. palatina ascedens (za tonzilu i mehko nepce); rami glandulares (za gl.
submandibularis); art. submentalis; rami pterygoidei i masseterici (za istoimene mišiće), art.
labialis inferior, art. labialis superior i art. Angularis.

Ostale manje grane su: art. occipitalis, a. auricularis posterior, art. sternocleidomastoidea, art.
pharyngica ascedens, art. temporalis superficialis.

192
58. ART. CAROTIS INTERNA
To je unutrašnja završna grana arterije carotis communis.

Granice i put| Početak odgovara račvi karotidne arterije i leži u visini gornje ivice tireoidne
hrskavice grkljana. Početni dio je proširen pa se naziv sinus caroticus. Njen završetak odgovara
unutaršnjoj ivici prednjeg klinoidnog nastavka sfenoidalne kosti, gdje se račva u završne
moždane arterije.

Na svom putu prolazi kroz dio vrata i dio glave. Na putu kroz glavu od donje ivice mandibule do
baze lobanje, arterija se penje kroz spatium parapharyngeum. Na bazi lobanje je smještena u
karotidnom kanalu petroznog dijela sljepoočne kosti i ulazi u lobanjsku šupljinu u predjelu vrha
piramide sljepoočne kosti. Prelazi preko bazalne hrskavice koja zatvara foramen lacerum prolazi
kroz kavernozni sinus na bočnoj strani tijela klinaste kosti. Izlazi iz sinusa i probija duru matter i
na bazi mozga daje jedinu važniju pobočnu granu (a. ophtalmica) i odmah se na donjem kraju
Sylviusove bočne jame mozga (fossa lateralis cerebri) podijeli na četiri završne moždane grane.
Od početka do baza lobanje je usmjerena uspravno, dok je u lobanjskoj duplji horizontalna.
Gradi pet krivina koje dopuštaju slobodne pokrete vrata.
1. Krivina u svom početnom vratnom dijelu (konveksna krivina upolje i nagore)
2. Krivina na stablu neposredno ispod baze lobanje prije ulaska u karotidni kanal (konveksna
unutra i naprijed)
3. Krivina u vidu pravog ugla u samom karotidnom kanalu
4. Krivina u obliku slova S u sinus cavernosusu
5. Krivina nakon što probije duru matter (konveksna naprijed i nagore)

Odnosi |
U vratu – počiva na pretkičmenoj fasciji. A. carotis externa prvo leži unutra, a zatim spolja i
ispred odvojena stilgossusom i stilophyrngeusom. V. iugularis interna leži spolja i ispred, dok
ispod baze lobanje ona prelazi na zadnju stranu.

U spatium parapharyngeum – arterija prolazi zadnjim dijelom, zajedno sa v. iugularis interna,

zadnja četiri moždana živca, te simptakusa. N. glossopharyngeus koji leži iza nje je ukršta prema
dolje prelazeći na njenu prednju stranu.

U canalis caroticus – okružena je spletom simpatičkih vlakana i venskih spletova. U uglastoj

krivini koštanog kanala se nalazi ispred puža unutrašnjeg uha, dok se u horizontalnom dijelu
kanala nalazi odvojena koštanom pločicom od gornje strane piramide, durae matter i gangliona
semilunare.

Po izlasku iz karotidnog kanala – leži na fibrocartillagineus basalis koji zatvara foramen lacerum
i odvaja arteriju od Eustachijeve tubae. Arterija je ovdje u odnosu i sa velikim petroznim živcem.

U kavernoznom sinusu – nalazi se na bočnoj strani klonaste kosti, spolja od arterije je n.

abducens. Unutrašnji duralni zid sinusa odvaja arteriju od hipofize.
Završni dio stabla unutrašnje karotidne arterije – kratak je to dio. Gradi zadnju krivinu koja
ukršta n. opticus.

193
Pobočne grane | Kroz vrat ne daje niti jednu, najveću granu daje na otvoru karotidnog kanala
kada se odvaja a. ophtalmica (ova arterija daje granu za a. centralis retinae, a. lacrimalis, a.
supraorbitalis, aa. cilliares posteriores, aa. Ciliares anteriores, a. ethmoidalis posterior, a.
ethmoidalis anterior, aa. palpebrales, a. frontalis, a. dorsalis nasi.)

Završne grane | To su a. cerebri anterior, a. cerebri media, a. chorioidea anterior i a.

communicans posterior.
A. cerebri anterior – Pored Willisovog šestougla, daje površne i duboke grane za unutrašnju
stranu hemisfera velikog mozga, sve do potiljačnog režnja, na spoljnoj hemisferi samo za gornju
i srednju čeonu vijugu, na bazi mozga unutrašnju polovinu čeonog režnja mozga.
A. cerebri media – najjača grana koja vaskularizira spoljnu stranu hemisfere velikog mozga
izuzev prednje-gornjeg dijela čeonog režnja, te donju stranu spljepoočnog režnja.
A. chorioidea anterior – vaskularizira zidove i horiodni splet bočne moždane komore
A. communicans posterior

59. Trigonum caroticum

Trigonum caroticum je omeđen:
Sprijeda| Sa venter superior m. omohyoidei
Straga | Sa prednjim rubom m. scm
Gore | Dopire do visine os hyoideum

Ispod lamine superficialis fasciae cervicales ispreparira se žilno-nervni snop vrata kojeg čine
a. carotis communis medijalno, v. iugularis interna lateralno i n. vagus straga i između njih.
Površnije u odnosu na ovaj snop pruža se ansa n. hypoglosi koja nataje anastomozom n.
cervicalis descedens i ramus descedens n. hypoglosi koji se spušta po prednjoj ploštini žilno-
nervnog snopa vrata.

Svi infrahioidni mišići su inervisani sa ansa n. hypoglosi. Intermedijalna tetiva m. omohyoidei je

u adhezivnom odnosu sa prednjim zidom v. jugularis internae, što omogućava kolabiranje ove
vene pri savijanju vrata jer se tada kontrahuje m. omohyoideus i povlači prednji zid vene
naprijed i tako njen lumen ostavlja prohodnim. U visini gornjeg ruba štitne hrskavice a. carotis
communis se dijeli na svoje dvije terminalne grane a. carotis internu i a. carotis externu. Od a.
carotis externe odlaze kolateralne grane koje pripadaju ovoj regiji i to a. thyroidea superior a
nešto iznad nje a. lingualis. Arterija thyreoidea odlazi dolje na glandulu thyroideu i daje a.
laryngeu superior koja skupa sa istoimenim živcem i venom probija membranu thyreohyoideu i
ulazi u larynx.

U najdubljem dijelu regije, na lamini prevertebralis, ispreparira se pars cervicalis trunci

sympatici. U visini šestog cervikalnog kralješka a. thyreoidea inferior ukršta truncus sympaticus
gdje je smješten ganglion cervicale medium. U žlijebu između tracheae i ezofagusa nalazi se n.
laryngeus recurrens.

194
60. ARTERIA SUBCLAVIA
Desna art. subclavia polazi od truncus brachiocephalicus, a lijeva direktno iz arcusa aortae. Ide
prema gore i lateralno, povrh prvog rebra, ležeći u sulcus art. subclaviae iza tuberculum musculi
scaleni (Lisfranci), a između m. scalenus anterior i medius. Idući lateralno dolazi do polovine
klavikule, gdje mjenja ime u art. axillaris. Desna art. subclavia je kraća za dužinu truncus
braciocefalikusa.

Kod početka se sprijeda nalazi sjecište vene subclaviae i v. iugularis internae, koje čine v.
braciocephalicu. Kasnije se na prvom rebru između m. scalenus anterior i medius, a iza i poviše
arterije nalazi plexus brachialis, koji ju dijeli od srednjeg scalenusa.

Najposlije leži u fossa supraclavicularis, ispod fasciae colli mediae, a poviše gornjeg snopa m.
serratus lateralis. Iza arterije nalazi se plexus brachialis, a ispred nje je vena subclavia i m.
subclavius. Daju sljedeće grane:
1. Art. vertebralis
2. Truncus thyreocervicalis – art. thyreoidea inferior; art. cervicalis ascedens; art. cevicalis
superficialis; art. suprascapularis.
3. Art. thoracisa interna
4. Truncus costocervicalis – art. cervicalis profunda; art. intercostalis suprema
5. Art. transversa colli

195
61. A. vertebralis – KIČMENA ARTERIJA
Kičmena arterija se odvaja kao prva bočna grana od gornje strane a. subclaviae i završava se u
lobanjskoj duplji spajanjem sa istoimenom arterijom sa druge strane u jedno arterijsko stablo,
bazilarna arterija.

Pravac i granice | Ide gore, natrag i lateralno. Dohvati processus transversus VII vratnog
pršljena i prolazi kroz foramina transversaria 6., 5., 4, 3., 2. vratnog pršljena praćena sa
venoznim plexusom. Kada izađe iz foramen transversarium axisa ide lateralno u foramen
transversarium atlasa. Zatim ulazi u sulcus art. vertebralis na atlasu i probija membranu
atlantooccipitalis dorsalis i duru mater, između arcus posterior atlasa i okcipitalne kosti ulazi u
medularnu šupljinu. Kroz foramen occipitale magnum ulazi u šupljinu glave, gdje ide prema

gore i naprijed, okružuje ventrolateralni dio medullae oblongatae i u medijalnoj liniji se udruži sa
istoimenom arterijom sa druge strane čineći a. basilaris. Ova ide naprijed u sulcus medianus
ponsa i kod gornjeg ruba ponsa se dijeli na: art. cerebri posterior dexta et sinistra.

Cervikalni dio | Art. vertebralis šalje mnoge male grančice:

a) Rami spinales, 4-5 – kroz foramina intervertebralia u medularni kanal i daje grane za medulu i
njene ovojnice
b) Rami musculares – za prevertebralne dorzalne intertransverzalne mišiće vrata

Intrakranijalni dio | Daje grane:

a) Ramus meningeus – za duru fossae cranii occipitalis i donju stranu malog mozga
b) Art. spinalis posterior – zavija dolje u medularni kanal i teče prema stražnjoj strani medullae
spinalis
c) Art. spinalis anterior – također zavija prema dolje u medularni kanal ali ispred medule.
Spaja se istoimenom arterijom sa druge strane i teče u fissuri mediana anterior
d) Art. cerebelli inferiror posterior – daje granu za srednji lobus malog mozga i donju stranu
lateralnog lobusa malog mozga.

Art. basilaris daje grane:

a) Rami pontis – direktno ulaze u pons
b) Art. labyrinthi – skupa sa n. Statoacusticusom prolazi kroz meatus acusticus internus u
unutrašnje uho
c) Art. cerebelli inferior anterior – za donji prednji dio malog mozga
d) Art. cebelli superior – ide između tentoriuma i malog mozga po kojem se grana
e) Art. cerebri posterior dextra et sinistra – terminalne grane a. basilaris, koje okružuju crura
cerebri i granaju se po okcipitalnom lobusu. Daju grane za supstantia perforata intercruralis i
ramus choroideus posterior. A. cebrales posteriores zatvaraju ciruculus arteriosus cerebri
(Willisi). Između njih prolazi n. Oculomotorius.

196
62. A.MAXILLARIS
Proteže se od collum mandibulae sve do dna fossae pterygopalatinae, odnosno foramen
pterygopalatinum. Križa stražnji rub processus articularis, a onda ide duž medijalnog ruba
koluma. Dolazi do donjeg ruba m.pterygoideus lateralisa, križa ga i dolazi na prednju površinu
tog mišića. Tu praveći zavoje teče između m.pterygoideus lateralisa i donjeg dijela
m.temporalisa. dolazi do tuber maxillae, skrene medijalno i ulazi u fossu pterygopalatinu, ulazeći
u cavum nasi kao a.pterygopalatina. Opskrbljuje sa krvi zube u gornjoj i donjoj čeljusti zatim
nosnu šupljinu i nepce.

Samu arteriju dijelimo na tri dijela:

a) Pars mandibularis:
-a.auricularis profunda koja ulazi iza mandibularnog zgloba u meatus acusticus externus i
završi s ograncima na vanjskoj strani membrane tympani -a.tympanica ant., kroz fissura
pterygopalatina ulazi u cavum tympani gdje opskrbljuje mukozu, anastomozira sa
a.stylomastoidea -a.alveolaris inferiror – ulazi u canalis mandubuale sa n.alveolaris inf, a prije
toga daje ramus myiohyoideus koji ide u istoimenoj brazdi, a završava na m.myohyoideus. Kod
foramen mentale ova arterija daje i a.mentalis koja ide na regio mentalis i anastomozira sa
a.labialis mandibularis i a.submentalis, a sama a.alveolaris inf se nastavlja u kosti do medijalne
linije kao a.incisiva - važna joj je grana a.meningica media koja odlazi sa gornje strane
početnog dijela a.maxillaris i kroz foramen spinae ulazi u lubanjsku šupljinu, penje se prema
prednjem rubu ossis parietalis i tu se dijeli na dva ogranka: ramus frontalis koji se penje uz
prednji rub ossis parietalis i ramus parietalis koji ide gore i natrah u kosom smjeru te se obimno
grana kao i prednja hrana. Osim toga a.meningica media daje i ramus petrosus koji ide kroz
hiatus canalis n.facialis i u kanalu anastomozira sa a.stylomastoideus, a a.tympanica sup.ulazi
kroz otvor za n.petrosus minor u cavum tympani -ramus meningeus accessorius - grana se po
gangliom semilunare (Gasseri) u bazi lubanje.

b) Pars pterygoidea:
- A. temporalis profunda post.
- A.temporalis profunda ant.
- A.masseterica
- Rami pterygoidei
- A.buccalis

c) Pars sphenomaxillaris:
- A.alveolaris superior post.
- A.infraorbitalis
- A.palatina descedens.
- A.canalis pterygoidei (Vidiii)
- A.sphenopalatina je terminalna grana a.maxillaris koja ulazi u septum nasi i daje više grančica :
aa.nasales post.lat.septi koje idu po septumu nasi.

197
63. VENA JUGULARIS INTERNA
Vena jugularis interna odgovara području a.carotis communis, samo s drugačijom raspodjelom
grana. Ona počinje kod foramen iugulare s jednim proširenjem – bulbus v.iugularis superior –
gdje prima unutrašnje vene glave (sinus sigmoides).

Ide zatim u trigonum caroticum ispod MSCM. Tu leži iza i lateralno od a.carotis internae. Križa
s lateralne strane a.carotis communis, da bi došla ispred te se spaja sa v.subclavia u angulus
venosus čineći venu brachocephalicu.

U trigonum caroticum prima vene koje odgovaraju a.facialis i a.maxillaris i anastomozira sa

venoznom subkutanom mrežom. Iznad angulus venosus čini v.iugularis interna još jednom
zadebljanje – bulbus v.iugularis inferior – u kojem su valvule okrenute prema srcu i time
sprječavaju vraćanje krvi u glavu. Desni bulbus je redovito veći od lijevog.

U bulbus venae jugularis superior ulazi sinus sigmoideus, koji skuplja krv iz mozga i v.canaliculi
cochleae, a koji put i sinus petrosus inferior.
Ne skupljaju , međutim, vv.iugularis internae svu krv iz mozga nego ona manjim dijelom odlazi
kroz manje ogranke – anastomoze koje se probijaju kroz razne otvore na lubanji i spajaju se sa
vanjskim venama glava. Tu su tzv.emissaria.

Grane koje ulaze u v.iugularis internu možemo podijeliti na dvije grupe:

a) Jednu grupu čine vene koje ulaze u v.jugularis internu na njezinom putu od baze lubanje do
angulus venosusa
b) Drugu grupu koju čine vene mozga i mozga i moždanih opni koje se skupljaju u sinus
sigmoideus i čine zapravo početak v.iugularis.

Prva grupa:
Vv.pharyngicae – odlaze iz plexus pharygicus koji se nalazi u zidu pharynxa, gornje ulaze u
v.iugulais internu odmah ispod bulbusa, a druge idu uz a.pharyngis ascedens i ulaze u venu
iugularis int.pokraj ušća truncus tyreolinguofacialisa

Vv.linguales – odgovaraju a.lingualis, nastaju iz više manjih vena koje se spoje u jedno stablo,
koje ulazi u v.iugularis internu ili v.facialis, čineći truncus thyreolinguofacialis. Vene koje
sastavljaju vv.linguales su: vv.profundae linguae, vv.dorsales linguae, v.sublingualis.

V.sternocleidomastoidea – ide skupa sa istoimenom arterijom i ulazi u v.thyreoideu superior

Vv.thyreoideae superior – vode krv iz gornjeg dijela gl.thyreoideae, larynxa, tracheae i

oesophagusa, prate a.tyhreoideu superior, a promaju v.laryngicu superior i spojivši se ulaze u
v.iugularis int, ili skupa sa v.facialis grade truncus tyreolinguofacialis.
Aa.thyreoideae inf.nemaju svoje venae commitantes zato se na donjem dijelu gl.thyreoideae
razvije plexus thyreoideus impar, od kojeg odlazi v.thyreoidea ima, a koji put i vv.thyreoideae
inferiores

198
V. facialis – odgovara put a.facialis, a v.retromandibularis odgovara a.maxillaris i a.temporalis
superficialis. Obje vene se nešto prije dođu do v.iugularis internae sastaju u jedan kratki trup koji
prima v.lingualis i vv.thyreoideae superiores, te skupa čine truncus thyreolinguofacialis. Ovaj
truncus se nalazi odmah ispod platizme, a ispred a.carotis ext. i njenih organa. V.facialis je u vezi
sa v.retromandibularis. Počinje u medijalnom očnom uglu kao v.angularis koja odlazi od
zajedničkog sjecišta v.frontalis, supraorbitalis i ophtalmicae superior. Od svog početka ide prema
dolje po licu do pregnjeg ruba m.massetera, tu zavije pod donji rub mandibulae stojeći za
a.facialis leži na kapsuli gl.supramandibularis.

Grane v.facialis su sljedeće:

- v.supratrochlelaris
- v.supraorbitalis
- v.angularis
- vv.anasales externae
- vv.palpebrales inferiors
- vv.labiales superiors
- vv.labiales inferiores, vv.masetericae, rami parotidici
- v.submentalis
- v.palatinum externa (dovodi krv iz tonsillae palatinae).

V.retromandibularis – počinje ispred ušne školjke, ide prema dolje i spaja se sa venom facialis.
Njene glavne grane su: vv.temporales i v.maxillaris, koje je formiraju, ali osim njih prima mnoge
manje grane.
Vv.temporales superficiales anastomoziraju prema naprijed sa v.frontalis, a prema nazad sa
v.occipitalis, osim toga anastomoziraju sa istoimenim venama sa suprotne strane, a primaju i
emissarium parietale.

V. maxillaris polazi od plexus pterygoideus, a u taj plexus dolaze vv.temporales profundae,

vv.pterygoideae, vv.massetericae et buccales, vv.meningicae mediae, vv.alveolares inferiores et
superiores, vv.pterygopalatinae i dr.manji ogranci. Ovaj plexus stoji u vezi sa sinus cavernosus
preko foramen lacerum i foramen ovale.

Manji ogranci v.retromandibularis su:

- V.temporalis media
- Vv.parotideae
- Vv.articulares mandibulae
- Vv.praeauriculares
- V.transversa faciei
- V. stylomastoidea

Plexus pterygoideus pravi vezu između unutrašnjih vena glave i v.retromandibularis, a preko
v.faciei profundae vezu sa v.facialis. V.retromandibularis daje anastomotsku granu za v.iugularis
externu.

199
Druga grupa vena
Veni iugularis interni pripadaju još unutrašnje vene glave. Te vene potječu iz mozga, moždanih
opni, očne šupljine, slušnog labirinta. Zatim tu spadaju vv.diploicae, krvni kanali – sinusi durae
matris i tzv.venae emissariae.

Vene mozga:
- Vv.cerebri superiores, nalaze se na gornjoj površini mozga i ulaze u sinus sagitalis sup.
- V.cerebri media, leži u fissura cerebri lat., a ulazi u sinus cavernosus ili sinus sphenoparietalis
- Vv.cerebri inferiores, nalaze se na donjoj površini mozga i ulaze u sinus transversus, petrosus
sup., i cavernosus
- Vv.cerebelli superior et inferior – nalaze se na gornjoj i donjoj površini malog mozga
- Vv.cerebi internae, leže u tela chorioidea ventriculi III, a postaju v.thalamostriatae i
v.chorioideae, koje se nalaze u lateralnim ventrikulima. Primaju još venu septi pellucidi i venu
basalis (Rosenthali), te se obje vene cerebri internae ujedine u v.cerebri magna (Galeni) koja se
nastavlja u sinus rectus.

Vene moždanih opni – vene meningeae

Ove vene prate uglavnom istoimene arterije, te ulaze dijelom u sinuse, a dijelom u plexus
pterygoiudeus.

Vene očne šupljine

Krv iz organa očne šupljine skuplja se u dvije glavne krvne žile: v.ophtalmica superior et
inferior. Obje vene se na svom stražnjem kraju spajaju u jednu granu koja ide u sinus cavernosus.

Vena ophtalmica superior počinje u medijalnom očnom uglu, ide poviše n.opticus i dolazi na
njegovu lateralnu stranu, te izlazi kroz fissura oribitalis superior i svrši u sinus cavernosus. Na
svom putu prima sljedeće grane: v.frontalis, vv.ethmoideae anteriores et posteriores, v.lacrimalis,
v.supraorbitalis, vv.musculares, vv.vorticosae ili chorioideae oculi, vv.ciliares iz bulbus oculi,
v.centralis retinae, vv.episclerales, vv.palpebrales i vv.conjuctivales.

Vena ophtalmica inferior leži lateralno na donjem zidu očne šupljine i prima pojedine vv.ciliares,
lacrimales i musculares. Kroz fissuru orbitalis inferior, stoji u vezi s v.retromandibularis preko
plexus pterygoideusa. Svršava skupa s v.ophtalmica sup. u sinus cavernosus.

Vene slušnog labirinta

Kroz meatus acusticus internus izlaze vv.labyrinthi i ulaze u sinus petrosus inf. Kroz canaliculus
cochleae skupa sa ductus perylimphaceus izlazi v.canaliculi cochleae i ulazi u bulbus v.iugularis
superior.

200
SINUSI DURAE MATRIS
Sinusi durae matris su kanali koji se nalaze između dva lista dure. Na presjeku pokazuju
trokutast oblik. Razlikuju se od vvena time što nemaju svog vlastitog zida nego im zid čini dura
koja je obložena endotelom.
Sinuse durae matris dijelimo u dvije grupe: sinus cavernosus, sinus sphenoparietalis, sinus
petrosus superior et inferior, plexus basillaris, plexus venosus caroticus internus i veane
emissarieae sinus cavernosi. U drugu grupu spadaju: sinus sagittalis superior et inferior, sinus
rectus, sinus transversus i sinus occipitalis.

Sinus cavernosus
Postavljen je sa strane sellae turcicae ossis sphenoidalis. Zove se cavernosus jer nije građen kao
široki kanal nego kao venozna mreža što daje utisak kavernoznog tkiva. Kroz njega prolazi
a.carotis interna i n.abducens, a u njegovom lateralnom zidu n.oculomotorius, n.trochelaris i
n.ophtalmicus. Povezan je sa onim sa suprotne strane pomoću dva sinusa koji idu kroz sela
turcica i to jedan ispred, a drugi iza hipofize, a nazvani su sinus intercavernosus anterior et
posterior. Oba ova sinusa s obadva sinus cavernosusa zatvaraju venozni krug koji je nazvan sinus
circularis s.coronarius (Ridleyi). U sinus cavernosus utječu v.ophtalmica, koja dovodi krv iz
orbitale.

Sinus sphenoparietalis
Ovaj sinus pravi komunikaciju između sinus cavernosus i sinus sagittalis superior. Odlazi iz
jedne od lateralnih lakuna sinus sagittalis superior te se uz prednji rub parijetalne kosti spusti do
malog krila sphenoidne kosti te njegovim rubom dolazi do sinus cavernosus u koji ulazi. Iz sinus
cavernosus odlaze: sinus petrosus superior et inferior, plexus basilaris et caroticus internus i
vv.emissariae sinus cavernosi.

Sinus petrosus superior

Olazi iz sinus cavernosusa i teče u sulcus cristae piramidis na piramidi temporalne kosti, preko
ganglion semilunare (Gaseri) i utječe u sinus transversus na granici između njegovog
horizontalnog i vertikalnog dijela.

Sinus petrosus inferior

Kraći je nego gornji, odlazi s donjeg stražnjeg ruba sinus cavernosusa, ide kroz sulcus petrosus
između piramide temporalne kosti i pars basilaris ossis occipitalis, te dolazi do foramen iugulare.
Izlazi kroz taj otvor, poprii karakter venae i ulazi direktno u venu iugularis internu, bilo u sam
bulbus psoterior bilo neposredno ispod njega.

Plexus basillais
To je splet vena koje se nalaze na pars basilaris ossis occipitalis ispod durae matris. On je u vezi
sa venoznom mrežom u foramen occipiale i s plexus venosi vertebrales interni.

Plexus venosus caroticus internus

Venozna mreža, ide preko canalis caroticus oko a.carotis internae i na izlazu iz kanala preko
nekoliko vena ulazi u plexus pterygoideus.

201
Venae emissariae sinus cavernosi
Spajaju sinus cavernosus s vanjskim venama glave. Ima ih dosta, a glavne su sljedeće:
vv.emissariae foraminis ovalis, vena emissaria foraminis Vesalii, vena emissaria foraminis laceri.

Sinus sagittalis superior

Neparan je, počine kao vena u visini foramen caecuma, ide prema gore po predjom unutrašnjoj
ploštini lubanje i u visini vrha cristae galli poprimi karakter sinusa. Ide sagitalno prema nazada,
uložen u sulcus sagitalis te ulazi u visini eminentiae cruciformis u confluens sinuum. Sa strane
sinusa u liniji koja je paralelna njemu postoje tzv.krvne lakune, koje su s jedne strane u vezi sa
sinusom u koji utječu, a s druge strane su u vezi sa venama koje u njih utječu. Gornji sagitalni
sinus nastavlja se u sinus transversus, ovaj u sinus sigmoideus, a u taj napokon u unutarnju
jugularnu venu.

Sinus sagitalis inferior

Neparan, postavljen u donjem slobodnom rubu falx cerebri i zauzima tri stražnje četvrtine
njegova ruba. Prema natrag postaje sve deblji i nastavlja se direktno u sinus rectus u koji ulazi
prije ulaza venae cerebri magne (Galeni).

Sinus transversus
Nastavak je gornjeg sagitalnog sinusa i on je paran, ali rijetko simetričan, odlazi od confluens
sinuum, uložen u sulcus transversus na okcipitalnoj kosti. Nastavlja se u sinus sigmoides koji
svršava u foramen jugulare, gdje se direktno nastavlja u v.iugularis internu.

Sinus occipitalis
Neparan, može biti nekad i paran, polazi sa confluens sinuum, ide prema foramen occipitale
magnus, a došavši kraj njegova ruba dijeli se u dvije grane – sinus marginales, koji okružuju
foramen occipitale magnum sa stražnje strane i ulaze u krajni dio sinus sigmoideusa.

Confluens sinuum
Nazvan i torcular Herophili, je mjesto gdje se stječu sinus sagittalis superior et sinus rectus, a
odatle odlaze sinus transversus i sinus occipitalis. Nalazi se na protuberantia occipitalis interna i
pkazuje mnoge varijabilosti.

Venae diploicae
Nalaze se u kanalima širokih pločastih kostiju glave u tzv.canales diploici (Brescheti). Kroz
lamina interna stoje u vezi sa unutrašnjim venama glave, a kroz lamina externa kosti stoje u vezi
sa vanjskim venama glave i to pomoću sitnih kanalića za krvne žile. Ima, međutim i više krvnih
žila, koje vezuju vanjske i unutrašnje vene glave. To su emissaria, a oni stoje također u vezi sa
vv.diploicae. Vv.diploicae se razlikuju od drugih vena po nekim svojim osobinama:
anastomoziraju u formi mreže, posjeduju slijeoe završetke, imaju tanji zid koji je na mjestima
građen samo od endotela, i posjeduje valvule na ušćima. Od ovih vena imamo sljedeće:
- V.diploica frontalis
- Vv.diploicae temporales
- Vv.diploica occipitalis

202
EMISSARIA
To su vene koje kroz otvore na lubanjskim kostima uspostavljaju vezu između unutarnjih i
vanjskih vena glave. Među glavnima su sljedeće:
1. V.emissaria parietalis – spaja kroz foramen parietale sinus sagittalis sup.s ograncima
vv.temporales superficiales
2. V.emissaria mastoidea – kroz foramen mastoideum, spaja sinus sigmoides s v.iugularis
ili v.occipitalis
3. V.emissaria condyloidea kroz canalis condylicus spaja sinus sigmoide sa područjem
v.cervicalis profundae
4. V.emissaria occipitalis – kroz sitni kanalić u okcipitalnoj kosti spaja confluens sinuum i venae
occipitales, a taj kanalić se nalazi u blizini protuberantiae occipitalis externae
Kao emissaria se mogu shvatiti i venozne mreže u kanalima i otvorima lubanjske baze, a to su:
1. Plexus venosus foraminis ovalis – veže sinus caverosus sa plexus pterygoideus kroz foramen
ovale
2. Emissarium foraminis laceri- kroz foramen lacerum, spaja sinus cavernosus sa plexus
pterygoideus
3. Plexus venosus caroticus internus obavija a.carotis interu i vezuje sinus cavernosus sa plexus
pterygoideus
4. Plexus venosus canalis hypoglossi ide kroz canalis nervi hypoglossi uz n.XII i vezuje plexus
venosus vertebralis sa bulbus canalis venae iugularis internae.

64. VENE OPHTALMICAE

Vene ophtalmicae skupljaju krv iz organa očne šupljine. Postoje dvije vene: vena ophtalmica
superior i vena ophtalmica inferior. One se na svom stražnjem kraju spajaju u jednu granu koja
ide u sinus cavernosus.
Vena ophtalmica superior počinje u medijalnom očnom uglu, ide poviše n.opticus te izlazi kroz
fissura orbitalis superior, a svrši u sinus cavernosus. Na svom putu prima sljedeće grane:
1. V.frontalis
2. Vv.ethmoideae anterior et posterior
3. V.lacrimalis
4. V.supraorbitalis
5. Vv.musculares
6. Vv.vorticosae ili chorioideae oculi
7. Vv.cililare iz bulbus oculi
8. V.centralis retinae
9. Vv.episclerales
10. Vv.palpebrales
11. Vv.conjuctivales.

Vena ophtalmica inferior leži lateralno na donjem zidu očne šupljine i prima pojedine
vv.cililares, vv.lacrimales i vv.musculares, a kroz fissuru orbitalis inferior stoji u vezi s
v.retromandibularis preko plexus pterygoideusa. Svršava skupa sa v.ophtalmica superior u sinus
cavernosus.

203
65. N.LARYNGEUS SUPERIOR
Odlazi s donjeg dijela ganglion inferius ili ispod njega, ide iza a.carotis internae i a.carotis
externae i njezinih grana, nasloni se na m.hypopharyngicus i u visini velikog roga ossis hyoidis
grana se na ramus externus i ramus internus.

Ramus externus silazi duž thyreoidne insercije m.laryngopharyngici. Dolazi do

m.cricothyreoideus, te ga inervira.

Ramus internus nastavlja tok n.laringicusa, ide između m.thyreohyoideusa i istoimene

membrane, probija ju čini plicu nervi laryngici u recessus piriformis (i dijeli se na rami
epiglottici za mukozu epiglotisa i radixa linguae i rami inferiores za mukozu larinksa do rime
glottidis i za sluznicu prednjeg zida farinksa). Jedan od ovih ogranaka – ramus communicans
cum nervo laryngeo caudali – anastomozira sa n.laryngeus inferior čineći ansa Galeni. Ramus
internus se sastoji uglavnom od senzibilnih niti i daje grane za sluznicu poklopca i korjena
jezika, sluznicu grkljana do glasnica,sluznicu prednjeg zida ždrijela. Anastomozira sa n.laryngis
caudalis.

66. N. LARYNGEUS RECURRENS

Desni n.recurrens odlazi od n.vagusa, kad ovaj križa a.subclaviu dex, ide ispod pa iza arterije, a
zatim ide gore iza početka a.carotis communis, dolazi do desnog ruba ezofagusa i do sulcusa
između ezofagusa i traheje. Lijevi n.recurrens odlazi od vagusa, kad ovaj križa arcus aortae, ide
ispod te iza arcusa, zatim iza a.carotis communis te proslijedi po prednoj ploštini ezofagusa
između ovog i tracheae. Oba recurrensa se nastavljaju kao n.laryngicus caudalis. N.recurrens
daje sljedeće grane:
- Rami cardiaci inferiores idu ispred tracheae u plexus cardiacus
- Rami tracheales et rami oesophagei idu u tracheu i ezofagus za muskulaturu i mukozu

N.laryngeus inferior nastavljha tok n.recurrensa, prolazi ispod donjeg ruba m.constrictor
pharyngis inferior ili ga probija te dolazi iza a.cricothyreoideae i tu se dijeli na: ramus ventralis
koji ide gore i naprije i inervira m.cricoarytaenoideus lat., pars lateralis i pars vocalis
m.thyreoarytaenoidei i m.aryepiglotticus. Ramus dorsalis ide gore po m.cricoarytaenoideus
dorsalis (posticus) i pars obliqua m.aryteanenoidei, koje inervira, a osim njih i pars transversa
m.arytaenoidei. Jedan ogranak od ramus dorsalis anastomozira sa n.laryngeus superior čineći
ansa Galeni. Preko ansa Galeni dobiva od n.laryngeus superior senzibilne niti kojima inervira
sluznicu larynxa ispod rimae glottidis.

204
67. Trigonum nuchae
Na regio cervicalis posterior nakon preparacije potkožnog masnog tkiva i kože i brojnih mišića
vrata nailazi se na fascia nuchae koja pokriva m. transversoocipitalis sa stražnje strane. Po
presjecanju mišića prikažu se m. semispinalis cervicis na kojem je a. i v. cervicalis profunda, kao
i brojni rr. Posteriores nervorum cervicalium.
Duboki topografski prostor ove regije je trigonum nuchae koji je ograničen medijalno i gore sa
m. rectus capitis posterior maior i minor, lateralno sa m. obliquus capitis superior i dolje sa
m. obliquus capitis inferior koji služe kao orijentacija prilikom ulaska u ovaj prostor. Ispod
donjeg ruba m. obliquus inferior zavija n. occipitalis maior. Na dnu trigonuma je a. vertebralis,
okružena venskim spletom kao i n. suboccipitalis.

68. Trigonum submandibulare

Ograničen sprijeda sa venter anterior m. digastrici, straga sa venter posterior m. digastrici i gore
sa donjim rubom corpus mandibulae. Ispod m. platysmae i lamine superficialis fasciae cervicalis
u podvostručenju fasciae lanalzi se gl. submandibularis.

Preko žlijezde teče v. facialis, a ispod žlijezde a. facialis. Uz donji rub corpus mandibulae teku a.
i v. submentalis. Arterija submentalis je grana a. facialis, a v. submentalis pritoka v. facialis.
Nešto dublje ispod i medijalno od corpus mandibulae nalazi se n. mylohyoideus koji inervira
istoimeni mišić i venter anterior m. digastrici. Jedan ili više nodi lymphatici submentales se
nalaze na vanjskoj strani m. mylohyoidei, a sa njegove unutrašnje strane je n. lingualis na kome
je naglion submandibulare. Na vanjskom rubu corpus mandibulae nalazi se ramus marginalis
mandibulae, grana n. facialisa.

Dno trigonum submandibulare čine, idući od naprijed ka natrag: venter anterior m. digastrici,
m. mylohyoiudeus, m. hyoglosus, m. stylohioideus i venter posterior m. digastrici. Između
stražnjeg rub a m. mylohyoidei i intermedijarne tetive m. digastrici nalazi se trigonum linguale
craniale (Pirogow), a između stražnjeg ruba venter posterior m. digastrici i cornu maius ossis
hyoidei nalazi se trigonum linguale caudale (Beclard). Dno oba trokuta čini m. hyoglossus.
Lateralno od mišića, kroz dno trouglova, prolazi n. hypoglossus sa pratećom venom, dok
medijalno od mišića leži a. lingualis. Trigonumi su značajni zbog podvezivanja a. lingualis na
ovom mjestu.

205
69. Spatium parapharyngeum
Duboki bočni predio lica trostranog prizmatičnog oblika, koji leži u predjelu glave, spolja od
bočnog zida ždrijela.

Svojim prednjim dijelom on leži unutra od oba pterigoidna mišića, a svojim zadnjim dijelom
unutra pod parotidne lože, postavljen ispred poprečnih nastavaka vratnih pršljenova, pokriven
pretkičmenim i skalenskim mišićima i pretkičmenom fascijom. U visinu se pruža do angulus
mandibulae, a u dubinu do bočnog zida ždrijela i septum longitudinale.
Dijeli se sa mišićnom aponeurozom na predstiloidni ili paratonzilarni prostor i zadstiloidni
prostor.

Mišićna aponeuroza se naziva stiloidna pregača, a postavljena je uspravno u frontalnoj ravni.

Izgrađena je od 3 stiloidna mišića (m. stylohyoideus, m. stylohyglossus, m. stylopharyngeus) i
stilolofaringealne fascije (koja čini unutrašnji dio pregrade i ima trouglast oblik – te je pojačana
sa lig. Stylomandibulare i lig. Stylohyoideum).

Sadržaj predstiloidnog prostora – m. styloglossus; n. glossopharyngeus; n. pterygoideus medialis,

n. tensoris veli palatini, n. tensoris tympani; a. pharyngea ascedens; a. palatina ascedens; vene
pratilje pomenutih arterija.

Sadržaj zadstiloidnog prostora – a. carotis interna, v. iugularis interna, IX, X, XI i XII moždani
živac, stablo vratnog simpatikusa.

Retrofaringealni prostor je predio iza ždrijela, između desnog i lijevog retrostiloidnog prostora.
Na svom donjem kraju je otvoren i preko kratkog vratnog dijela zadjednačkog prostora (spatium
retroesophageum colli) te široko komunicira sa zadnjim medijastinumom. U njemu se nalazi
rastresito vezivo za slobodne pokrete gutanja, limfne žlijezde (nody limfatici retropharyngei), te
grančice ždrijelnih arterija i venski splet slabijeg kalibra.

70. Regio palpebralis – regija

U ovoj regiji vidimo najprije kožu ispod koje se nalazi potkožno tkivo.
Kad skinemo ta dva sloja nailazimo na mišićni sloj-m. orbicularis oculi, koji polazi i završava u
medijalnom uglu oka na lig. palpebrale mediale. Ispod mišića nalaze se neki krvni sudovi i
nervi od kojih su najvažniji:
-prema gore a. i v. supraorbitalis, r. lateralis n. frontalis, a. i v. frontalis, a u medijalnom
očnom uglu a. i v. angularis
-prema dolje ispod infraorbitalnog ruba su vasa et nervus infraorbitalis.
Ispod svega što smo nabrojali nalazi se fibrozna pregrada septum orbitale koja je zapeta na
rubovima orbite. Ova pregrada posjeduje prema rubu rimae palpebrarum dvije polumjesečaste
čvršće fibrozne formacije, to su tarsusi. Ispod septuma, u gornjoj vjeđi iznad tarsusa se nalazi
tetiva m. levatora palpebrae sup, a ispod tetive je m. tarsalis, zatim tunica conjunctiva oka. U
medijalnom uglu oka se još nalazi saccus lacrimalis i to iza lig. palpebrae mediale.

206
71. Fossa iugularis
Tu udubinu omeđuju lateralno desni i lijevi m. scm, a prema dolje incisura iugularis sterni. U
njoj nalazimo ispod kože i potkožnog masnog tkiva površnu fasciju vrata, laminu superficialis.
Na fasciji leži v. jugularis anterior. Ispod fascije dolazimo do srednje fascije vrata, lamina
praetrachealis. Površna i srednja fascija se u nivou incisurae razilaze, površna odlazi na prednji
rub incisurae a srednja na njen stražnji rub. Tako omeđuju prostor spatium interfasciale
suprasternale, u kom se naleze masno tkivo i arcus vesosus juguli, u koji uvire v. jugularis
anterior. U medijalnoj liniji srednja fascija čini bijelu prugu vrata, linea alba colli. Ispod ove
linije se nalazi venozni plexus, plexus thyreoideus impar, koji utiče na v. thyreoideu imu, kao i
na a. thyreoideu imu, ako je ova razvijena, zatim na pretrahealno tkivo, pa na traheju. Preko
traheje prelazi na granici toraksa i vrata koso sa lijeva nadesno i gore debela arterija truncus
brachiocephalicus, a iznad njega vena brachiocephalica.

72. Regio supraclavicularis – regija

Ova regija se nalazi na lateralnoj strani vrata, omeđena je stražnjim rubom m.
sternocleidomastoideusa, prednjim rubom m. trapeziusa i claviculom.
Kad skinemo kožu i potkožno tkivo naći ćemo platizmu kroz koju se probijaju nn.
supraclaviculares. Platizma se nalazi samo u donjoj polovini regije, dok se u gornjoj polovini
nalazi površna fascija koja se podvlači ispod platizme. Ispod površne fascije i platizme nalazi se
srednja fascija koja se nalazi u donjem dijelu regije, a na njenom rubu je m. omohyoideus. Na
samoj fasciji je v. iugularis externa koja je probila laminu praetrachealis, te ide u dublje
dijelove regije gdje ulazi u v. subclaviu. U gornjem dijelu regije vidimo masno i vezivno tkivo, a
prema naprijed živce cervikalnog pleksusa koji izlaze ispod stražnjeg ruba m. scm.

Kad dignemo masno tkivo , m. omohyoideus i laminu praetrachealis naći ćemo neke mišiće, žile
i nerve. Od mišića su tu:
-m. scalenus anterior
-m. scalenus medius
-m. scalenus posterior
-m. levator scapulae

U donjem dijelu regije, ispred m. scalenus anteriora prolazi v. subclavia. Između prednjeg i
srednjeg skalenusa prolaze a. subclavia i plexus brachialis, tj njegove grane.
Zatim imamo ogranke ovih glavnih krvnih sudova, a to su a. suprascapularis koja ide skoro
paralelno sa claviculom, a. transversa colli koja ide prema natrag kroz plexus brachialis. Na
prednjoj strani m. scalenus anterior ide prema gore a. cervicalis ascendens, a površno se proteže
a. cervicalis. Sve ove arterije su praćene venama koje utječu u v. subclaviu ili v. jugularis
internu.
Od nerava imamo ovdje n. phrenicus koji se spušta po predjem rubu m. scalenus anterior, i
imamo r. externus n. accessorii koji se nalazi u gornjem dijelu regije i ide u m. trapezius.

207
73. Art. temporomandibularis
To je zglob između mandibule i temporalne kosti.

Zglobne ploštine u ovom zglobu su:

-zglobna ploha capitis mandibulae sa strane mandibulae i
-prednji dio fossae mandibularis i stražnji dio tuberculum articulare sa strane temporalne
kosti.
Između zglobnih ploha se nalazi jedan discus articularis koji pojačava kongruenciju među
zglobnim tijelima.

Sveze su:
1. Lig. Laterale – pojačava lateralne strane zglobne čahure. Veže se za tuberculum articulare
bazom, a vrhom za lateralni i stražnji dio colluma mandibulae
2. Lig. Sphenomandibulare – polazi sa spinae ossis sphenoidalis i dijeli se na dva snopa – jedan
za collum mandibulae, drugi za lingulu mandibulae
3. Lig. Stylomandibulare – fibrozni snop koji dijeli gland. Parotis od gland. Submandibularis
4. Raphae pterygomandibularis – sa njega polaze m. buccinator i m. constrictor pharyngis
superior

Kretnje – art. mandibularis je art. condylaris – giba se samo mandibula – naprijed-natrag, u

stranu i dizanje i spuštanje.

208
 OSJETNI ORGANI

1. Bulbus oculi 211

2. Tunica fibrosa bulbi 211
3. Sclera 212
4. Cornea 214
5. Tunica vasculosa bulbi 215
6. Chorioidea 216
7. Corpus ciliare 217
8. Iris 218
9. Krvne žile tunicae vasculosae bulbi 219
10. Tunica interna bulbi 221
11. Retina 222
12. Krvne žile tunicae internae bulbi/Vasa sanguinea retinae 223
13. Dioptički aparat oka 224
14. Lens crystalina 224
15. Zonula ciliaris Zinni 225
16. Corpus vitreum 225
17. Humor aquosus 226
18. Camera bulbi anterior 226
19. Camera bulbi posterior 226
20. Apartus motorius, mm.bulbi 227
21. Fasciae orbitales 228
22. Septum orbitale 228
23. Capsula bulbi, fascia bulbi Tenoni 229
24. Zaštitni aparat oka 229
25. Supercillium 229
26. Palpebrae 230
27. Tunica conjuctiva 232
28. Aparatus lacrimalis 232
29. Gl.lacrimalis 233
30. Odvodni kanali za suze 234

209
31. Auris externa 234
32. Auricula 235
33. Cartilago auriculae 236
34. Meatus acusticus externus 238
35. Auris media 238
36. Membrana tympani 239
37. Aparat za prijenos zvučnih valova 240
38. Ossicula auditus 241
39. Veze između ossicula auditus 242
40. Articulationes ossiculorum auditus 242
41. Ligamenta ossiculorum auditus 242
42. Musculi ossiculorum auditus 243
43. Tuba auditiva Eustachii 244
44. Cavum tympani 245
45. Tunica mucosa tympanica 247
46. Auris interna 248
47. Labyrintus osseus 248
48. Cochlea 249
49. Vestibulum 250
50. Canales semicirculares ossei 251
51. Labyrinthus membranaceus 251
52. Ductus cochlearis 252
53. Organum spirale Corti 253
54. Statički organ 254
55. Ductus semicirculares 254
56. Ductus et saccus endolymphatycus 255
57. Perilimfatički proctor 255
58. Meatus acusticus internus 256

210
1. BULBUS OCULI
Bulbus oculi ili očna jabučica je sferično tijelo oblika šuplje kugle smješteno u prednjem dijelu
orbitae koja se dijeli na:
1. Spatium bulbare – za bulbus oculi
2. Spatium retrobulbare – stražnji dio

Bulbus oculi je građen iz tri sloja:

1. Tunica fibrosa bulbi ili tunica externa oculi koju čine: sclera i cornea
2. Tunica vasculosa bulbi ili tunica media oculi ili uvea koju čine: chorioidea (žilnica), corpus
ciliare i iris (šarenica)
3. Tunica interna bulbi ili tunica nervosa oculi ili retina (mrežnica)

Sadrži još i dioptrički aparat.

Bulbus oculi je sferično tijelo kojem je stražnji dio (sclera) zavijen po većem radiusu, a prednji
(cornea) po manjem radiusu pa je ispupčeniji.
Linija koja spaja centar corneae s centrom sclerae i koja ide od vanjske površine corneae na
vanjsku površinu sclerae naziva se axis bulbi externus, a tačke u kojima ova osa pogađa scleru i
corneu su polus anterior et polus posterior. Ona se poklapa sa prednje-zadnjim prečnikom očne
jabučice, a kod normalnog ili emetropnog oka iznosi 24mm. Nešto je duža kod kratkovidnog ili
miopnog oka, a nešto kraća kod dalekovidnog ili hipermetropnog oka.
Linija koja spaja unutrašnju stranu sclerae i corneae je axis bulbi internus i kraća je od vanjske
za debljinu sclerae i corneae. Krug oko sclerae na jednakoj udaljenosti od polova je equator, a
krugovi koji idu oko bulbusa a prolaze kroz polove su meridijani. Postoje također i unutrašnji
polovi i meridijani, kao i unutrašnji ekvator. Vanjska osovina oka iznosi 24mm, a unutrašnja
21,3mm, dok horizontalni promjer okja iznosi 23,6mm, a vertikalni 23,3mm.
Oko ima optičku osovinu – axis opticus koja prolazi kroz sredinu svih optičkih medija i pogađa
retinu lateralno od izlaska n.opticusa poklapajući se sa unutrašnjom i vanjskom očnom
osovinom. Vidna osovina -linea visus čini sa optičkom osovinom ugao 4o-7o, siječe optičku os u
čvornoj tački u stražnjem dijelu leće, prolazeći prije toga nešto medijalno od sredine i pogađa
retinu nešto lateralno od mjesta gdje su najosjetljivija tačka na retini ili mjesto najjasnijeg vida.

2. TUNICA FIBROSA BULBI

Tunica fibrosa bulbi ili tunica externa oculi je vanjska očna ovojnica oblika kugle, podijeljena u
dva dijela:
1. Stražni neprozirni dio – sclera
2. Prednji prozirni dio – cornea

Različito je debela. Najdeblja je na mjestu gdje ovojnice očnog živca prelaze u oko (1-2mm),
prema equatoru se stanjuje (0,4mm), da bi prema aprijed opet postala deblja (0,8mm).
Ova ovojnica ima trostruku ulogu:
- Daje otpor intraokularnom pritisku od 20mmHg stuba i toliko je jaka
- Štiti oko
- Daje potrpotište na kojem se hvataju mišići koji pokreću oko.

211
3. SCLERA
Sclera je stražnji neprozirni dio vanjske očne ovojnice. Građena je iz snopova vezivnih fibrila.
Vanjska strana joj je slobodna što je neophodno radi kretanja oka. Oko sclerae nalazi se
membrana – capsula bulbi ( fascia bulbi tenoni) koja oko bulbusa omeđuje prostor i odjeljuje
ga od orbitalnog sala. Između ove membrane i bulbusa idu duge niti koje ne ometaju izvođenje
očnih pokreta.

Na scleri se nalaze mnogi otvori, a najvažniji je otvor za prolaz očnog živca - kroz koji izlaze
niti n.opticusa među čijim vlaknima se provlače i a. i v.centralis retinae. Ovaj otvor je kanal
konične forme koji kroz scleru prolazi u saggitalnom smjeru sa širim otvorom prema vani, a
užim prema unutrašnjosti oka. Rub otvora nije ravan jer sclera tu ne prestaje nego šalje svoje
snopove među vlakna živca čineći jednu mrežu – area cribriformis sclerae (lamina cribrosa
sclerae). To mjesto na scleri je najosjetljivije na povećan intraokularni pritisak pa predstavlja
locus minoris resistentiae, jer se tu sclera najlakše izdubi. Dakle, otvor za prolaz očnog živca
leži malo unutra (4mm) i nešto ispod (1mm) zadnjeg pola očne jabučice, na svom dubokom kraju
je zatvoren rešetkastim listom beonjače – lamina cribrosa sclerae, kroz koji prolaze vlakna očnog
živca lišena svog mijelinskog omotača.

Oko ovog otvora nalazi se niz drugih otvora:

1. Emissariae sclerae posteriores kroz koje prolaze aa. iridis (aa.ciliares posteriores longae) ,
aa.chorioideae (aa.ciliares posteriores breves) i nervi ciliares (longi et breves)
2. Sprijeda se nalaei emissariae sclerae anteriores kroz koje prolaze ramuli cilliares (aa.
ciliares anteriores), oko 5-6 na broju, nalaze se oko obodne ivice rožnjače
3. u blizini equatora i nešto iza nalaze se četiri otvora emissaria sclerae equatorialia
kroz koje prolaze obično četiri vv.chorioideae maiores (s. vv.vorticosae)
4. otvor za rožnjaču je zatvoren ovim prozračnim dijelom fibrozne opne, ivica ovog otvora nosi
kružni urez beonjače – rima cornealis sclerae, u koji se uvlače obodna ivica rožnjače – limbus
corneae, srastajući duž njega sa beonjačom.

Unutrašnja strana sclerae je također slobodna jer chorioidea nije srasla sa sclerom nego klizi po
njoj naprijed i nazad. To pomicanje prema naprijed vrši svojim kontrakcijom m.ciliaris, koji je
pričvršćen na mjestu gdje sclera prelazi u corneu, a pomicanje nazad vrše elastične lamele
laminae suprachorioideae pomoću kojih je chorioidea vezana za scleru tako što one povuku
chorioideu na njezino mjesto čim prestane kontrakcija m.ciliarisa.
Iznutra sclera pokazuje otvore kao i s vanjske strane. Njena unutrašnja strana je tamne boje i to je
pigment lamela sa laminae suprachorioideae koje ostanu djelimično prilikom skidanja na scleri i
to se zove lamina fusca sclerae.
Sclera se sprijeda nastavlju u corneu koja je zavinuta po manjem radiusu nego sclera pa je zato
ispupčena. Rub sclerae pokriva rub corneae sa obje strane, ali više sa prednje pa cornea izgleda
umetnura u scleru kao satno staklo. Otvor sclerae se zove rima cornealis, a ona ima svoju prednju
i stražnju usnu, labium anterius et labium posterius. Prednja usna je duža od stražnje na gornjoj i
donjoj strani tako da cornea gledana sprijeda ima ovalan oblik. Stražnja usna je jednaka. Pošto je
cornea zavijena jače od sclerae prednji dio sclerae koji prelazi na corneu (labium anterius),
također je zavijen kao i cornea tako da sa ostalim dijelom sclerae čini jedan ugao, odnosno
omeđuje jedan žlijeb u obliku prstena oko corneae, a taj žlijeb se zove sulcus sclerae.

212
Sadržaj scelere

1. U masi sclerae, na njenoj unutrašnjoj površini, blizu rimae cornealis nalazi se sinus venosus
sclerae ili Šlemov kanal u obliku prstena. Tanki sloj sclerae što se nalazi s unutrašnje strane
Šlemovog kanala zove se lig.pectinatum anguli iridocornealis i vezuje kraj corneae sa irisom i
cilijarnim mišićem. Tu je tkivo sclerae građeno iz trabekula koje idu u raznim smjerovima, a
među njima ostaju mali prostori koji direktno komuniciraju sa prednjom očnom komorom, a
preko njih prednja očna komora komunicira sa Šlemovim kanalom. Prostori između tih niti se
zovu spatia anguli iridocornealis. Šlemov kanal je u vezi sa vv.ciliares.

2. (Šljivić) - Hallerov arterijski vijenac očnog živca (circulus vasculosus n.optici) nalazi se
sadržan u debljini beonjače, oko otvora za prolaz očnog živca. Njega grade međusobne
anastomoze između aa.ciliares posteriores breves prilikom njihovog prolaza kroz beonjaču. On je
vezan preko anastomotičnih grančica sa a.centralis retinae, na njenom putu kroz osovinu očnog
živca.

Krvni sudovi i živci sclerae (Šljivić)

Sclera je slabo vaskularizirana arterijama koje se pružaju po njenoj spoljnjoj površini:

1. Episkleralne arterije – aa.episclerales vaskulariziraju njenu prednju polovinu, a grane su od
aa.ciliares anteriores koje dolaze od rr.musculares a.ophtalmicae.
2. Zadnje grane za scleru odvajaju se od aa.ciliares posteriores breves služe za vaskularizaciju
zadnjeg dijela sclere.

VENE:
1. VV.episclerales izvode vensku krv iz prednje polovine beonjače, pritoke su od vv.ciliares
anteriores.
2. Zadnje cilijarne vene skupljaju krv iz zadnje polovine beonjače i ulivaju se u odgovarajuće
kovitlaste vortikozne vene (vv.vorticosae).

Limfnih sudova nema u beonjači. Oni su zamijenjeni limfnim pukotinama, koje su u vezi spolja
sa limfnim sudovima Tenonovog međufascijalnog prostora (s.intervaginale seu
circumbulbare), a unutra sa limfnim perihondralnim prostorom (spatium perichorioideale).

Živci beonjače su predstavljeni rijetkim grančicama, koje joj dolaze iz kratkih cilijarnih živaca –
nn.cilliares breves.

213
4. CORNEA
Cornea je prednji prozirni dio vanjske očne ovojnice. Zavijhena je jače od sclerae pa izgleda
ispupčena. Na njoj razlikujemo: prednju stranu, stražnju stranu i rub.

Prednja strana (facies anterior) je konveksna, glatka i pokrivena konjuktivnom. Centralni dio
čini vertex corneae. Ovalnog je oblika sa horizontalnim dijametrom 12mm, a vertikalnim 11mm.

Stražnja strana ili unutrašnja (facies posterior) je okrugla i konkavna, ali jače nego što je
prednja konveksna tako da je zbog toga različito debela, na rubovima je deblja (1,1mm), a u
sredini tanja (0,8mm). Prema tome predstavlja negativnu konveksno-konkavnu leću.

Rub corneae se uvlači između prednje i stražnje usne ruba sclerae, a zove se limbus corneae.

Cornea je građena iz 5 slojeva:

1. Ephitelium anterius corneae
2. Lamina limitans anterior Bowmani
3. Substantia propria corneae
4. Lamina limitans corneae
5. Endothelium camerae anterioris (gradi prednji zid prednje očne komore)

Vaskularizirana je preko krvnih žila koje se nalaze na periferiji iz tzv. plexus pericornealis.
Nema krvnih žila, hrani se putem limfe iz limfnih prostora među lamelama.

Nervi dolaze od nn.ciliares i blizu Šlemovog kanala čine prstenasti plexus od kojeg odlaze
ogranci radijarno ka centru među lamelama laminae propriae čineći plexus cornealis
profundus. Od njega idu niti prema vani do ispod epitela i čine plexus subepithelialis, a od
ovoga idu niti još naprijed među epitelne stanice i čine plexus interepithelialis kao i plexus
cornealis superficialis.

(Šljivić) – Cornea dobija svoje živce iz cilijarnih živaca nn.cilliares, koji grade oko ivice rožnjače
kružni, perikornealni nervni splet. Vlakna ovog spleta, po gubitku svog mijelinskog omotača,
ulaze u njen srednji rožnati sloj – substantia propria corneae i granaju se po limfnim pukotinama
obrazujući osnovni nervni splet rožnjače. Od njega se naprijed odvajaju vlakna koja nakon što
probiju Bowmanovu membranu grade ispred ove membrane prvo subepitelni, pa onda
međuepitelni nervni splet (plexus subepithelialis et plexus interepithelialis). Završne grančice
posljednjeg od ova dva spleta završavaju se slobodno svojim završnim čvorićima između
epitelnih ćelija rožnjače, ne dopirući do spoljne površine epitela. Otuda dodir rožnjače izaziva
samo refleksno zatvaranje očnih kapaka, dok najmanje strano tijelo koje prodre u epitel rožnjače
do nervnih završetaka izaziva nesnosan bol.

214
5. TUNICA VASCULOSA BULBI
Tunica vasculosa bulbi ili tunica media oculi ili uvea je srednja očna ovojnica, čiji je glavni
zadatak dovođenje hrane svim dijelovima oka, a sporedni zadatak akomodacija oka. Postavljena
je odmah ispod tunicae fibrosae bulbi, a sa njom je čvrsto srasla jedino u području lig.pectinatum
anguli iridocornealis tako da se može lahko odljuštiti.

Kad se odljušti ova tunica vidi se sprijeda jedan dio koji stoji u frontalnoj ravni sa otvorom u
sredini, a to je iris i pupilla. Iza toga se vidi bijeli prsten annulus ciliaris ( zona musculi ciliaris),
a na predjelu iza toga vidimo svijetle pruge koje idu od natrag prema naprijed, a to su nervni
ciliares. Uz njih se vide i dvije aa.ciliares posteriores longae, a ispod tog se naziru vv.corticosae
ili vv.chorioideae maiores kao zavinute pruge.
Tunica vasculosa bulbi se dijeli na 3 dijela:
1. CHORIOIDEA- stražnji dio koji je iznutra pokriven vidnim dijelom retinae do orae serratae,
2. IRIS- dio koji stoji u frontalnoj ravni i ne priliježe uz tunicu externu oculi,
3. CORPUS CILIARE- dio koji se nalazi između prethodna dva.

215
6. CHORIOIDEA
Gradi približno 2/3 sudovne ili srednje očne ovojnice. Pruža se od otvora za prolaz očnog živca
put naprijed do zupčaste linije (ora serrata) koja je dijeli od cilijarnog tijela. (Šljivić)

Postavljena je između tunicae externae oculi i tunicae internae bulbi. Ima oblik kugle i posjeduje
unutrašnju i vanjsku stranu. Na vanjskoj strani postoji izbočenje arterija i nerava, a unutrašnja
strana je glatka jer je prekriva vidni dio retine. Sprijeda se za granicu prema corpus ciliare
uzima linija do koje je pokrivena vidnim vidnim dijelom retine, a to je ora serrata. Na mjestu
ulaska n.optici u bulbus i chorioidea posjeduje otvor za ulazak ovog živca.
Chorioidea ima 4 sloja:
1.Lamina suprachorioidea
2.Lamina vasculosa
3.Lamina choriocapillaris
4.Lamina basalis.

Lamina suprachorioidea je građena od 6-8 slojeva lamela koje međusobno omeđuju limfatične
prostor, a ovi anastomoziraju međusobno i čine skup spatia suprachorioidale –
perichorioideum. Lamine su stražnjim dijelom vezane za scleru tako da svojom elastičnošću
vuku chorioideu na njeno mjesto kad popusti kontrakcija m.ciliarisa.

Kroz laminu suprachorioideu prolaze nn.cililares longi et breves i vv.vorticosae (s.

vv.chorioidaeae oculi), kao i a.iridis nasalis i temporalis.

Lamina vasculosa je sastavljena od ogranaka aa.ciliares posteriores breves, aa.ciliares

posteriores longae i vv.vorticosae. Razlikujemo na presjeku ove lamine dva sloja:
Vanjski – sa velikim žilama
Unutrašnji – sa malim žilama

Između ovih žila u vezivu se nalaze limfni perivaskularni prostori, a glavnu masu žila ovdje čine
vv.vorticosae.

Lamina choriocapilaris je jedan jedini sloj arterijskih i venskih kapilara koji služi za ishranu
pigmentnog sloja tunicae internae oculi i sloja štapića i čunjića retine.

Lamina basalis je tanka membrana, potpuno glatka sa unutrašnje strane jer daje podlogu za
retinu.

216
7. CORPUS CILIARE
Dio je srednje očne ovojnice, a nalazi se između orae serratae i irisa odnosno između sclerae i
retinae.

Kad se izoluje ima oblik prstena, a na presjeku ima oblik trougla čiji vrh odgovara ori serrati,
baza odgovara irisu, vanjska strana mu je nenabrana i dolazi u odnos sa sclerom, a unutrašnja
strana je nabrana i dolazi u dodir s retinom, lens cristalinom i corpus vitreum.
Na unutrašnjoj strani razlikujemo dvije zone:
- bliža equatoru orbicullis ciliaris sa manjim naborima plicae orbiculares i
- deblja prema naprijed corona ciliaris sa većim naborima processus cililares maiores
(processus ciliares) koje se završavaju naglim zadebljanjem nazvanim caput processus ciliaris
maioris. Između ovih cilijarnih nastavaka nalaze se udubine sulci cilliares, a u njima nabori
plicae ciliares. U sulci ciliares vide se svijetle niti zonnula cilliares Zinni koje drže leću.

Corpus ciliare je građen iz tkiva bogatog krvnim žilama, to je pars pars vascularis. Od pars
vascularis prema vani nalaze se m.ciliaris, a prema unutra je corpus ciliare pokriven sa dva sloja
stanica: jednim pigmentnim, a drugim nepigmentnim, a oni su dio tunicae internae oculi. Oba
ova sloja su na cilijarnim nastavcima, a nepigmentne luče humor aquosus.

Pars vascularis se sastoji od vezivnog tkiva sa pigmentnim stanicama među kojim su krvne žile,
a sa unutrašnje strane je mrežasta lamina basalis.

M. ciliaris je prema vani od pars vascularis. Kad se kontrahuje vuče chorioideu prema naprijed,
usljed čega popušta zonula ciliaris zinni, pa se leća ispupči, a stoga je se on još zove i
akomodacioni mišić. Kod ovog mišića razlikujemo tri dijela zavisno od smjera njegovih niti:
1. Fibrae meridionales Bruck (m.tensor chorioideae) – niti mu idu u pravcu meridijana, a
nalazi se na periferiji mišića i čini tri vanjske četvrtine mišića. Polazi jednim dijelom do niti
lig.pectinatum anguli iridocornealis, a drugim dijelom sa scleralnog prstena i nastavlja se u
lamina vasculosa chorioideae.
2. Fibrae radiales – idu od periferije u smjeru očnog radijusa i završavaju u vezivnoj osnovi
chorioidae
3. Fibrae circulaler Mulleri – idu circularno u formi prstena s unutrašnje strane meridionalnih
niti.

M.ciliaris je inerviran od n.oculomotoriusa na sljedeći način:

1. N. lateralis parvocelullaris (Westphal-Edinger)
2. Ganglion cilliare
3. Nn.ciliares (breves)
4. Plexus gangliosum cililaris (na vanjskoj strani mišiča)

Corpus ciliare je vaskulariziran od aa.ciliares posteriores longae i aa.cilliares anteriores.

217
8. IRIS (ŠARENICA)
Iris je dio tunicae mediae oculi postavljen u frontalnoj ravni. Na njoj razlikujemo:
1. Facies anterior iridis
2. Facies posterior iridis
3. Otvor ili zjenicu (pupilla)
4. Vanjski rub – margo cilliaris
5. Unutrašnji rub – margo pupillaris

Debljina irisa kod srednje raširenosti je 0,3 - 0,4 mm, a naslanja se na margo cilliaris.

Facies anterior iridis je slobodna i nešto konveksna jer je leća izbočuje naprijed. Na granici
između vanjske 2/3 i unutrašnje trećine nalazi se jedan greben – iridealni greben, gdje je u
embrionalno doba bila učvršćena membrana pupillaris. Ovaj greben dijeli iris na dva dijela:
1. Veći – annulus iridis maior (cilijarni)
2. Manji – annulus iridis minor (pupilarni)

Na annulus iridis maior imamo cirkularne nabore plicae iridis koje se dižu kad se pupilla širi.

Na annulus iridis minor nalaze se udubljenja koja idu radijalno, a zovu se kryptae pupillares
dok se na perfieriji irisa nalaze i kryptae cilliares. Kripte služe za isticanje za isticanje humor
aquosusa koji ide kroz njih u krvne žile.

Facies posterior iridis je pokrivena odgovarajućim dijelom tunicae internae bulbi. U

pupilarnom dijelu ima radijarne nabore, a u perifernom cirkularne koji su uski i mnogobrojni.
Konkavna je i priljubljena uz prednju stranu leće. Kroz pukotinu između leće i pupilarnog ruba
struji humor aquosus iz stražnje u prednju očnu komoru. Ponekad može pupilarni rub strasti sa
lećom, pri čemu nastaje seclusio pupillae usljed čega je onemogućeno strujanje humor aquosusa.

Margo pupularis sadrži jednu crnu prugu – stratum pigmenti iridis, a to je pigmentni sloj koji
se sa stražnje strane prebacuje nešto preko ruba.

Margo cililaris se ne vidi ni sa prednje niti stražnje strane jer ga s prednje strane pokriva rub
sclerae i spongium anguli iridocornealis, a sa stražnje prednji krajevi cilijarnih nastavaka.
Iris je građena iz veziva i glatkih mišićnih vlakana. Stanice iridealnog dijela tunicae internae
oculi, koje se prebace preko pupilarnog ruba na prednju stranu izduže se i postave cirkularno oko
ruba pupillae i grade m.sphincter pupillae. Ovaj mišić je širok 1 mm, a izaziva myosis ili
suženje zjenice. Inerviran je parasimpatičkim nitima n.oculomotorius koji dolaze iz nc.lateralis
parvocellularis ( Westphal –Edinger) i odlaze u ganglion cililare odakle idu nn.cilliares
breves koji ga inerviraju.

218
M.dilatator pupillae je antagonist sfinkteru, a nastao je tako da su neke stanice stratum pigmenti
iridis ostale bez pigmenta i postavile se dublje u iris, izdužile i pretvorile u glatka mišićna
vlakna. Ovaj mišić izaziva mydriasis ili širenje zjenice, koji nastaje u tami ili pod dejstvom
medikamenata na način da se podraži sympaticus, a paralizira parasimpatikus. Inerviran je od
simpatikusa (C8 - L2), a niti dolaze iz centrum ciliospinale Budge (C8-Th1). U plexus
caroticus intenus , a odatle ide n.ophtalmicus koji daje n.nasociliaris od kojeg dolaze
nn.cilliares longi.
Iris je građena iz više slojeva:
1. Endothellium camerae anterioris
2. Stroma iridis
3. Stratum musculare
4. Iridealni dio tunicae internae oculi – pars iridica retinae

Endothelium camerae anterioris pokriva stromu s prednje strane i čitav je jedino kod djece.

Stroma iridis čini osnovu irisa, a kroz nju prolaze krvne žile. Građena je iz rijetkog tkiva sa
pigmentnim i nepigmentnim stanicama. Sprijeda je zadebljala u prednju graničnu membranu, o
kojoj zavisi boja irisa koju određuje količina pigmenta. Puni pigmenta iris je crn ili tamno smeđ,
malo pigmenta zelen, veoma malo pigmenta svijetlo plav i bez pigmenta tamno plav.

Stratum musculare dolazi iza strome, a čine ga: m.sphincter i m.dilatator pupillae.

Pars iridica retinae se sastoji od dva sloja epitelijalnih stanica, a oba sadrže veliku količinu
pigmenta.
Nervi koji dolaze od plexusa gangliosus cililaris idu prema pupilli i oko nje čine plexus pipillaris.

219
9. KRVNE ŽILE TUNICAE VASCULOSAE BULBI
Krvne žile dolaze od:
1. Aa. ciliares posteriores breves
2. Aa. ciliares posteriores longae
3. Aa. cililares anteriores

A sve one su grane a.ophtalmicae.

Aa. cilliares posteriores breves prolaze scleru kroz emissaria posteriora i razaspu se u gustu
mrežu lamina capillarum. Na mjestima gdje prolaze kroz scleru međusobno anastomoziraju kao i
sa a.centralis retinae (oko vidnog živca) i čine ciruculus vasculosus nervi optici Halleri.
Anastomoza sa a.centralis retinae može biti podebljana, a od nje može odlazi a.cilioretinalis koja
tada opskrbljuje predio maculae luteae.

Aa.cililares posteriores longae su dvije, jedna nazalna i jedna temporalna. Na anulus cililaris se
granaju i anastomoziraju čineći na cilijarnom rubu irisa circulus arteriosus iridis maior.

Aa. cilliares anteriores prije prolaska kroz scleru daju aa.conjuctivales za cojuctivu i aa.
episclerales za vanjske dijelove sclerae. Dalje kroz scleru prolaze ramuli ciliares idući na
circusus arteriosus iridis maior i pojačavaju ga. Od ovog circulusa prema naprijed idu ogranci u
iris i blizu pupilarnog ruba anastomoziraju i čine u iridealnom grebenu circulus arteiosus iridis
minor.

Osim ovog u circulus maior idu i ogranci za m.ciliaris i processus cililares,

Aa.episclerales i aa.conjuctivales formiraju plexus pericornealis od kojeg cornea dobija ishranu.

Venska krv iz tunicae vasculosae bulbi odlazi na dva načina:
1. Iz chorioideae i irisa ide u vv.chorioideae oculi (vorticosae), a odavde u
v.ophtalmicu
2. Iz corpus cililare i canalis Schlemi u vv.ciliares anteriores

Oticanje humora vrši se na dva načina:

1. Iz sinus venosus sclerae (Šlemovog kanala) u vv.cililares anteriores
2. Kroz pupilarne i cilijarne kripte u irisu dospijeva u Fucksove pukotine koje su perivaskularni
postor oko W.iridis, a tu difuzijom kroz njihov zid u vensku krv tih vena.

220
10. TUNICA INTERNA BULBI (RETINA)
Tunica interna bulbi ili tunica nervosa oculi, retina ili mrežnjača je unutrašnja očna ovojnica.
Svojom vanjskom stranom je prislonjena na unutrašnju stranu tunicae vasculosae bulbi. Dijeli se
na tri dijela:
1. Pars optica retinae – vidni dio retine koji se prostire od orae serrate
2. Pars cililaris retinae – cilijarni dio tunicae internae bulbi i
3. Pars iridica retinae – iridijalni dio tunicae internae bulbi Čitava tunica interna bulbi je
građena iz dva sloja (lista):
1. Vanjski (pigmentni sloj) – Stratum pigmenti tunicae internae bulbi
2. Unutrašnji dio – retina (u užem smislu) Unutrašni i vanjski sloj imaju po tri dijela i to:

Stratum pigmenti se dijele u:

- stratum pigmenti retinae
- stratum pigmenti corporis cililari
- stratum pigmenti iridis

Retina se dijeli na:

- pars optica retinae
- pars cililaris retinae
- pars iridica retinae

Zadnja dva čine pars caeca retinae.

Na osnovu ovih podjela na dijelove i slojeva dolazi se do zaključka da se pars optica retinae
sastoji iz stratum pigmenti retinae i iz pars optica retinae (sa jednom slojem manje), pars ciliaris
retinae iz stratum pigmenti corporis ciliaris i pars ciliaris retinae (sastavljen od jednog sloja
stanica) i pars iridica retinae iz stratum pigmenti iridis i pars iridica retinae (sastavljen iz jednog
sloja stanica koje imaju pigment).

Debljina tunicae internae oculi varira od 0,1-0,4mm i smanjuje se od stražnjeg pola prema
naprijed. Vanjska strana tj. stratum pigmenti retine je konveksna i glatka i prislonjena uz
horioideu, dok je unutrašnja konkavna i u dodiru je s corpus vitreum. Unutrašnja strana je glatka
u svim dijelovima osim na dva mjesta, a to su papilla nervi optici (macula caeca – slijepa
mrlja) i macula lutea (žuta mrlja).

Uloga tunicae internae bulbi je primanje svjetlosnih utisaka, a za primanje svjetlosnih utisaka
služi samo pars optica retinae.

Vanjski sloj ili stratum pigmenti tunicae internae bulbi je u jačoj vezi sa choriodeom nego sa
retinom pa se može dogoditi da se retina odljušti od stratum pigmenti što dovodi do sljepoće, a ta
pojava naziva se ablatio retinae.

221
11. RETINA
Retina je unutrašnji sloj tunicae internae bulbi. Nije svugdje jednako građena u smislu debljine.
Tako je u vidnom dijelu sastavljena iz mnogo slojeva stanica, a u pars cililaris i pars iridica samo
iz jednog sloja stanica. Retina se dijeli na:
1. Pars optica retinae – vidni dio retinae
2. Pars ciliaris retinae
3. Pars iridica retinae

Zadnja dva čine pars caeca retinae – slijepi dio retinae.

PARS OPTICA RETINAE je vidni dio tunicae internae bulbi koji prima svjelosne utiske – liči
na pehar sa otvorom prema naprijed, a rub mu je ora serrata. To je nazubljena linija postavljena
nešto ispred equatora, a paralelna njemu. Nastaje tako što na tom mjesto prestaju naglo mnogi
slojevi retinae.
Debljina tunicae internae oculi, a samim tim i retine u užem smislu, varira od 0,1 - 0,4 mm na
način da se stanjuje idući od stražnjeg pola prema naprijed. Na vanjskoj strani retinae je stratum
pigmenti pa je retina, tačnije tunica interna oculi, sa te strane konveksna, glatka i prislonjena uz
chorioideu, a sa unutrašnje strane je konkavna i u dodiru sa corpus vitreum. Unutrašnja strana je
glatka u svim dijelovima, osim na dva mjesta:
1. Papilla n.optici – macula caeca – slijepa mrlja
2. Macula lueta – žuta mrlja

Papilla n.optici je mala udubina, excavatio papillae nervi optici koja odgovara mjestu gdje
nervus opticus odlazi do očnog bulbusa, a u sredini papillae nešto nazalno ulaze krvne žile retine.

Macula lutea je udubljenje postavljeno lateralno od papillae n.optici i predstavlja mjesto

najjasnijeg vida. U sredini ove maculae nalazi se fovea centralis, a oko nje jedan zadebljani dio
retinae u formi prstena. Kako je već spomenuto tunica interna oculi je građena iz dva lista:
vanjskog epitelnog – stratum pigmenti retinae i unutrašnjeg koji predstavlja retinu u užem
smislu riječi i sastavljen je od ganglijskih i potpornih glija stanica. Tako tunicu internu oculi u
području pars optica retinae izgrađuje 10 slojeva idući od vanjske strane ka unutrašnjoj:
1. Pigmentni sloj – stratum pigmenti retinae
2. Sloj štapića i čunjića – stratum bacillorum et conorum
3. Membrana limitans externa
4. Stratum granulosum externum – vanjski zrnati sloj (najdeblji)
5. Stratum reticulare externum – vanjski mrežasti sloj
6. Stratusom granulosum internum – unustrašnji zrnati sloj
7. Stratum reticulare internum – unutrašnji mrežasti sloj
8. Stratum gangliuosum – sloj ganglijskih stanica
9. Stratum fildrum n.optici – sloj nervnih niti
10. Membrana limitans interna

Slojevi od 2-10 spadaju u pars optica retinae.

222
Debljina retinae se smanjuje od stražnjeg polusa tj. papilae nervi optici prema naprijed, naročito
od equatora do orae serratae na kojoj se svi ovi slojevi naglo reduciraju i ostane samo jedan sloj
koji se nastavlja i čini pars ciliaris retinae.

Također postoji redukcija svih slojeva u maculi lutei, tačnije u fovei centralis gdje imamo samo
membranu limitans internu,stratum reticulare externum, stratum granulosum
externum,membranu limitans externu, stratum bacillorum et conorum, kao i stratum
pigmenti retinae. I zbog toga je ovo mjesto najjasnijeg vida.

Redukcija slojeva postoji i na papilli n.optici (maculi caeci) gdje je retina reducirana na dva sloja
– stratum filorum n.optici i membrana limitans interna. Zbog toga se ovo mjesto naziva slijepa
mrlja jer njom ne možemo vidjeti.

Pars ciliaris retinae je dio tunicae internae oculi gdje je reducirana na samo jedan sloj koji se
sastoji iz dva jednostavna sloja stanica pigmentnni i nepigmentni, a ovaj sloj retinae zajedno sa
stratum pigmenti corporis ciliaris čine dva sloja koja izdrađuju cilijarni dio tunicae internae
oculi. Pigmentni sloj stanica je prislonjen uz corpus cililare i potpuno ga oblaže, a nepigmentni
sloj je građen iz epitelnih stanica koje luče humor aquosus.

Pars iridica retinae je građen slično kao i cilijarni dio. Retina je građena od jednog sloja koji se
sastoji od dva sloja stanica, pigmentnog i nepigmentnog, gdje ove stanice posjeduju veliku
količinu pigmenta. Ovaj sloja retine tj. pars iridica retinae zajedno sa stratum pigmenti iridis
izgrađuju iridialni dio tunicae internae oculi.

12. KRVNE ŽILE TUNICAE INTERNAE BULBI/ Vasa sanguine retinae

Tunica interna oculi ima vlastite krvne žile jedino u svom vidnom dijelu (pars optica tunicae
internae oculi) i to u unutrašnjim slojevima dok su vanjski slojevi građeni od laminae
choriocapillaris u horioidei.

Glavna arterija je a.centralis retinae koja se dijeli na gornju (ramus superior) i donju (ramus
interior), a ove opet na nazalnu i temporalnu granu dajući ukupno 4 grane: arteriola temporalis
retinae superior, arteriola temporalis retinae inferior, arteriola nasalis retinae superior i
arteriola naslis retinae inferior. Ove 4 grane se dalje granaju i teku u sloju nervnih niti (tj.
stratum fillorum nervi optici). Arteriole temporalis retinae superor et inferior šalju za maculu
luteu arteriolae maculares superior et inferior. Također i direktno od a.centralis idu makularne
grane, ali samo do periferije maculae, dok na medijalnu stranu od a. centralis ide a.medialis
retinae.

Postoje anastomoze između stražnjih cilijarnih arterija i a.centralis od kojih može odlaziti
a.cilioretinalis.
Vene sakuplja vena centralis retinae koja prati arteriju i ima iste ogranke kao i arterija. Limfa
se skuplja u perivaskularne prostore i odlazi u tok v.centralis.

223
13. DIOPTRIČKI APARAT OKA
Dioptrički aparat oka se sastoji iz:

1. CORNEA
2. OČNA VODICA u očnim komorama– humor aquosus
3. LEĆA –lens crystalina
4. STAKLASTO TIJELO – corpus vitreuma

Dioptrički aparat oka skuplja zrake i stvara oštru sliku koja pada tačno na retinu.

14. LENS CRYSTALINA – LEĆA

Ima oblik bikonveksne leće i predstavlja dio dioptričkog aparata oka. Ova leća ima prednju
stranu – facies anterior koja je ravnija i u doticaju je sa irisom, stražnju stranu facies posterior
koja je konveksnija i uložena u staklasto tijelo.

Facies posterior koja je konveksna i uložena u staklasto tijelo u udubljenju koje se zove fossa
hyaloidea, rub ili ekvator i osovinu axis lentis koja ide kroz centar prednje i stražnje plohe leće
tj. kroz njene polove – polus anterior et posterior. Leća je učvršćena nitima zonulae ciliaris
koje se vežu za ekvator kao i nešto ispred i iza njega.

Sastavljena je iz substanitae lentis, koja se dijeli na nucleus i cortex, epithellium lentis koji se
nalazi samo na prednjoj strani i capsulae lentis koja obavija leću potpuno.

Substantia lentis je građena od fibrae lentis koje su ustvaru jako izdužene epitelijalne stanice, a
idu od prednje na stražnju stranu leće. Fibrae imaju oblik heksagonalnih prizmi sa dvije duže i
čeriti kraće stranice. Postavljene su tako da idu od prednje strane na stražnju tako da im široke
plohe stoje paralelno kapsuli, a između ovih fibrila postavljena je spoljna supstanca
koja formira u leći tvorbu sličnu zvijezdu sa tri kraka. Ta trokraka zvijezda na prednjoj strani
leće liči na izvrnuto slovo Y, a na stražnjoj je u formi slova Y. Od tih krakova odlaze fibrile i to
od jednog kraka na prednjoj strani na jedan krak na stražnjoj strani, a tako oni koji odlaze sa
prednje strane u blizini centra svrše na periferiji stražnje strane i obrnuto. Radi tih zvjezdolikih
figura, svaka svijetla tačka izgleda kao zvijezda sa šest krakova.

224
15. ZONULA CILIARIS ZINNI
Zonula ciliaris je sastavljena iz mnogo niti fibrae zonulare koje drže leću, a pričvršćene su
jednim krajem na liniji koja ie 1,5mm ispred orae serratae na stanice bez pigmenta, a drugim
krajem na ekvator leće kao i nešto ispred i nešto iza ekvatora.

Između fibrae zonullares (suspensatioriae) nalaze se prostori spatia zonularia kojima se

nalazi humor vitreus. Taj prostor oko leće – spatia zonularia je u formi kocentričnog kanala koji
nije potpuno zatvoren i zove se Hanoverov kanal. On komunicira sa okolnim prostorom
spatium retrozonulare ili canalis petit između niti zonule. Zadaća niti zonule je da drže leću na
njezinom mjestu i da je i da je drže nategnutu. Naime, elastične lamele od lamine
suprachorioideae povlače chorioideu natrag, a ova automatski povlači orbicularis ciliaris za koji
su ulvršćene niti zonule svojim stražnjim krajem tako da su niti zonule nategnute i spljoštavaju
leću čime oko jasno vidi na daljinu. Akomodacija oka za blizinu vrši se na taj način da se
kontrahira m.ciliaris i tako se povuče horioideu prema naprijed usljed čega se i orbicularis
ciliaris pomiče prema naprijed, a zonule tada olabave i leća se ispupči pa oko vidi na blizinu.

16. CORPUS VITREUM – STAKLASTO TIJELO

Corpus vitreum spada u dioptrički aparat oka, a čini prozirnu pihtijasu masu u bulbus oculi čiju
šupljinu ispunjavau potpunosti iza lens cristaline i zonule ciliaris zinni od koje je odvojen sa
spatium retrozonulare.

Oblika je kugle sa frontalnm ravninom koja čini granicu između coronae ciliaris i orbicularis
ciliaris. Corpus vitreum je podijeljen na dvije strane: prednju spljoštenu i stražnju sferičnu.

Središnji dio prednje strane je konkvan i to je fossa hyaloidea u koju je uložena leća stražnjom
stranom, dok periferni dijelovi prednje strane učestvuju u ograničavanju stražnjeg zida camerae
bulbi posterior.

Stražnja strana corpus vitreuma je sferična i u odnosu je sa pars optica retinae. Corpus vitreum
dodiruje retinu i cilijarne nastavke, ali ne ulazi u udubine između cilijarnih nastavaka nego se
prebacuje preko njih kao platno dodirujući im samo vrhove. Sastoji se iz graničnih membrana
– membrana vitrea, a postoji prednja i stražnja, humor vitreusa koji čini 98% ove strukture i
strome vitreum. Niti koje čine stromu najvećim dijelom dolaze sa zone neposredno ispred orae
serratae, koja je široka 1,5 mm i zove se baza corpus vitreuma. Ove niti idu natrag uz retinu i
formiraju stražnju graničnu membranu. Neposredno ispred baze corpus vitreuma, u jednoj
uskoj zoni nema membrane i tu humoe vitreus dolazi u direktni dodir sa corpus ciliare, a nešto
ispred toga počinje prednja granična membrana koja se prostire uz niti zonule do capsule leće
i iza nje veza koja veže prednju graničnu membranu sa capsulom leće zove se
lig.vitreocapsulare.

Corpus vitreum ima dvije funkcije: prvo, provodi i prelama svjetlosne zrake i drugo, vrši pritisak
na retinu i sprječava njeno nabiranje.

225
17. HUMOR AQUOSUS – OČNA VODICA
Dio je dioptričkog aparata oka. Ispunjava prednju i stražnju očnu komoru, a luži za održavanje
očnog pritiska. Proizvode je cilijarni nastavci koji je izlučuju u stražnju očnu komoru , odakle
kroz zjenicu dospije u prednju očnu komoru. Iz prednje očne komore istječe iz oka na dva
načina:
1. Kroz lig.pectinatum anguli iridocornealis do tankog zida Schlemmovog kanala (sinus
venosus sclerae), a odatle difuzijom kroz taj zid u venoznu krv tog kanala. To je glavni put
istjecanja.
2. Kroz pupilarne i cilijarne kripte u irisu dospijeva u Fucksovu pukotinu oko vena irisa i tu
difuziom kroz njihov zid u venoznu krv tih vena.

18. CAMERA BULBI ANTERIOR

Prednja očna komora je prostor omeđen sprijeda sa stražnjom stranom corneae, a straga sa
prednjom stranom irisa i dijelom leće koji odgovara pupilli. Rub camerae bulbi anterior čini
lig.pectinatum anguli iridocornealis. Komora je ispunjena očnom vodicom – humor aquosus.

19. CAMERA BULBI POSTERIOR

Stražnja očna komora predstavlja prostor oko leće u formi prstena. Omeđena je sprijeda sa
stražnjom stranom irisa, a straga sa prednjom stranom leće do ruba pupile i nitima zonule gdje
komunicira sa spatium aparatus suspensorii, dok je prema vani omeđena cilijarnim nastavcima.

Ova komora u presjeku ima oblik trokuta sa bazom prema vani, a oštrim vrhom na margo
pupillaris iridis gdje ostraje fissura preko koje komunicira sa prednjom očnom komorom. Humor
aquosus ide iz stražnje komore u prednju, a iz ove kroz kripte iridis i kroz Schlemov kanal u
krvne žile.

226
20. APARATUS MOTORIUS (MM.BULBI)
Musculi oculi se dijele u 3 grupe, a pripadaju u organa oculi accesoria:
1. Mm.bulbi – poretačni očne jabučice. Postoje 4 prava i 2 kosa mišića.
2. Mišići pokretači očnih kapaka – m.levator palpebrae superior, obarač donjeg kapka lacertus
fibrosus, m.rectus bulbi inferior i m.orbicularis oculi
3. Glatki mišići – m.tarsalis superior, m.tarsalis inferior, m.orbitalis Mulleri koji djeluje kao
protruzor zato što potiskuje bulbus prema naprijed.

Mm.oculi predstavljaju motorni aparat oka koji se sastoji iz 6 mišića i to 4 rektusa (prava) i 2
obliquusa (kosa). Rektusi polaze sa prstenastog odebljanja periosta orbitalne šupljine
postavljenog oko orbitalnog otvora canalis n.optici koje se zove anulus tendineus communis
(zinni).

Rektusi idu sa ovog prstena na bulbus na sljedeći način:

1. M.rectus superior ide sa prstena u blizini canalis n.optici i sa periorbite kao i sa vaginae
fasciculi optici
2. M.rectus medialis – ispod kao i prethodni
3. M.rectus lateralis – ide sa lateralnog dijela prstena i sa spinae m.recti temporalis na gornjem
rubu fissurae orbitalis cerebralis
4. M.rectus inferior – ide sa anulus tendineus communis

Ovi mišići na bulbusu probijaju kapsulu bulbi, a na tom mjestu fascija mišića prelazi u capsulu
bulbi. Mišići se pričvrste na bulbusu i to m.rectus medialis najbliže sulcusu sclere (5,5mm),
m.rectus superior najdalje (7,7mm), a m.rectusss inferior (6,5mm), dok m.rectus lateralis
(6,8mm). Njihove tetivne niti prelaze u niti tunicae fibrisae bulbi pa je zato i sclera na tom
mjestu odebljana. Svi rectusi su inervirani od okulomotoriusa osim lateralnog kojeg inervira
n.abducens.

M. obliquus superior polazi sa anulus tendineus poviše polazišta m.rectus medialis idući poviše
njega, a medijalno od m.rectus superiora prema medijalnom očnom uglu, a tu mu je tetiva prolazi
kroz jedan hrskavičavi i fibrozni prsten uz spinu trochlearis nazvan trochlea. Tu mu tetiva zavija
prema natrag i lateralno te ide na bulbus hvatajući se na gornjoj strani bulbusa ispod m.rectus
superiora u lateralnojm stražnjem kvadrantu. Inervira ga n.trochlearis.

M.obliquus inferior polazi sa periorbitae u blizini margo infraorbitalis maxillae, odmah ispred
donjeg kraja cristae lacrimalis posterior. Ide lateralno i natrag ispod m.rectus inferiora i hvata se
na bulbus u donjem lateralnom kvadrantu. Inervira ga n.oculomotorius. Za pomicanje oka važe
dva pravila: prvo – bulbus posjeduje samo pokrete rotacija na mjestu, a drugo – da bi sam jedan
mišić mogao vršiti svoju akciju moraju i drugi da se simultano kontrahuju.

227
Rektusi vuku očni bulbus natrag, a oblikvuai vuku bulbus naprijed, ali pošto su iste jačine i pošto
je bulbus lacertusima vezan za orbitu on ostaje na mjestu. Osam glavnih pokreta oka koji postoje
su:
1. Pupilla ide medijalno (addukcija) – vrše je m.rectus medialis, a također i m.rectus superior i
m.rectus inferior kad se skupa kontrahuju
2. Pupilla ide lateralno (abdukcija) – vrši je m.rectus lateralis, a takođe i m.obliquus superior i
m.obliquus inferior kad se skupa kontrahuju
3. Pupilla ide gore (dizanje) – vrši ga m.rectus superior, a pomaže mu i m.obliquus inferior
4. Pupilla ide dolje (spuštanje) – vrši ga m.rectus inferior, a pomažu mu m.obliquus superior
5. Pupilla ide gore i medijalno
6. Pupilla ide gore i lateralno
7. Pupilla ide dolje i medijalno
8. Pupila ide dolje i lateralno

Radnje 5,6,7,8 nastaju kombinacijom simultanih kontrakcija svig mišića.

21. FASCIAE ORBITALES

Fasciae orbitales pripadaju pomoćnim organima oka ili organa oculi accesoria. Naime, orbitalna
šupljina je obložena periostom kostiju koje čine dotičnu šupljinu. Ovaj periost zove se
periorbita , a hvata se uz kosti jedino na sutuama i rubovima šupljine. Prema naprijed periorbita
prelazi orbitalne rubove i nastavlja se u periost lica i čela. Na mjestu fissurae orbitales superior
je periorbita razapeta između rubova i tako čini jednu membranu koja je sa druge strane još
pojačana durom mater, a na mjestu gdje prelazi preko fissurae orbitalis inferior čini takođe jednu
membranu koja sadrži glatka mišićna vlakna. ( u fasciae orbitales spadaju još septum orbitale i
capsula bulbi (fascia bulbi Tenoni)).

22. SEPTUM ORBITALE

Pripada pomoćnim organima oka, a predstavlja fibroznu ploču koja sprijeda zatvara orbitalnu
šupljinu. Razapeta je na orbitalnom rubu na kojem se hvata za periost. A proteže se na palpebrae
i završava fibroznim zadebljanjem nazvanim tarsus superior i tarsus inferior. Na lateralnoj i
medijalnoj strani je septum pojačan sa ligamentum palpebrae laterale i ligamentum palpebrae
mediale.

228
23. CAPSULA BULBI (FASCIA BULBI TENONI)
To je jaka fibrozna kapsula koja obavija bulbus oculi sa svih strana osim prednjeg dijela koji je
pokriven konjuktivom, a kapsula bulbi se hvata za rub konjuktivalne vreće tzv. fornix
conjuctivae.
Ova kapsula dijeli orbitalnu šupljinu na dva dijela:
1. SPATIUM BULBARE
2. SPATIUM RETROBULBARE

SPATIUM BULBARE je ispunjen gotovo sasvim sa bulbus oculi tako da između kapsule i
bulbusa ostaje samo uski kapilarni prostor - spatium circumbulbare ispunjen potpuno sa tečnošću
sličnoj sinoviji kroz koju prolaze tanka vlakna od bulbusa prema kapsuli.

SPATIUM RETROBULBARE je prostor iza capsulae bulbi u obliku piramide koja odgovara
orbitalnoj šupljini. Ovaj prostor je ispunjen mišićima, nervima, arterijama i venama. Sve je to
uloženo u masno tkivo, corpus adiposum orbitae, koje potpuno ispunjava retrobulbarni prostor.
Spatium retrobulbare je podijeljen u dva dijela fascijama mišića, koje se spajaju među sobom,
tako da postoji jedan spatium perimusculare između mišića i zida orbitalne šupljine i jedan
spatium intramusculare među unutrašnjim plohama rektusa. Capsulu bulbi probijaju mnogi
organi koji ulaze ili izlaze iz bulbusa, a to su nervus opticus, cilijarni nervi, krvne žile oka i tetive
mišića. I capsula bulbi spada u organa oculi accessoria.

24. ZAŠTITNI APARAT OKA

Zaštitni aparat oka spada u organa oculi accessoria ili pomoćne organe oka. Sastoji se iz:
1. SUPERCILLIUMa
2. PALPEBRI
3. CONJUCTIVAE
4. GLANDULAE LACRIMALIS
5. ODVODNIH KANALA ZA SUZE.

25. SUPERCILLIUM
To je kožni nabor u obliku luka sa konkavitetom prema dolje pokriven čvrstim dlakama. Dijeli
čelo od gornje palpebrae. Na njemu razlikujemo deblji kraj – medijalno – caput, tanki kraj
lateralno – cauda, a u sredini corpus.

Supercillium je gađen od kože, potkožnog tkiva sa mišićnim slojem i od frontalnog periosta. U

koži se u dijelu caputa u orpusa nalaze umetnute niti m.corrugatoris supercilii.

229
26. PALPEBRAE
Palpebrae predstavljaju dva kutaneomuskulozna nabora postavljena ispred očnog bulbusa, a
spadaju u organa oculi accessoria. Postoje dvije palpebrae : palpebra superior et inferior.
Oni, kao nabori, omeđuju između sebe otvor – rima palpebrarum koji se može zatvoriti. Uloga
palpebri je da zaštite oko i da svojim micanjem razmažu suze po kornei održavajući je tako
vlažnom i čistom.

Gornja palpebra je veća i gore graniči sa supercilliumom, a granicu čini sulcus

frontopalpebralis, dok donja palpebra dolje ima granicu – sulcus palpebromalaris
(infrapalpebralis).
Na palpebrama razlikujemo prednju i stražnju stranu, slobodni i neslobodni rub i comissurrae
palbebrarum.

PREDNJA STRANA – FACIES ANTERIOR PALPEBRARUM – je jednom brazdom

podijeljena na dva dijela i to gornja sa sulcus palpebralis superior (sulcus orbitopalpebralis
frontalis), a donja sa sulcus palpebralis inferior (sulcus orbitopalpebralis malaris). Ove brazde
dijele svaku palpebru na unutrašnji ili centralni (pars tarsalis) i vanjski ili periferni dio (pars
supratarsalis). Unutrašnji dio sadrži u sebi fibrozni skelet tarsus i zbog toga se ne savija.

STRANJA STRANA – FACIES POSTERIOR PALPEBRARUM – pokrivena je sa

conjuctiva palpebrarum i u dodiru je sa tunica conjuctiva bulbi.

NESLOBODNI RUBOVI odgovaraju granicama palpebri sulcus frontopalpebralis i sulcus

palpebromalaris.
SLOBODNI RUBOVI – margines palpebrales, okružuju rimu palpebrarum. Na njima u
medijalnom dijelu nalazimo jednu malu izbočinu koja se zove papilla lacrimalis i koja dijeli
slobodni rub palpebrae na dva dijela: manji – nazalni – pars lacrimalis i veći – temporalni – parrs
bulbaris.

Nazalni dijelovi slobodnog ruba gornje i donje palpebrae tj.partes lacrimales okružuju jedan
prostor nazvan lacus lacrimalis u kome nalazimo nabor tunicae conjuctivae tzv. carancula
lacrimalis. Temporalni dijelovi palpebralnih rubova tj.partes bulbares izgledaju kao da su
odrezani na kraju tako da pokazuju svaju po dva brida, jedan prednji limbus palpebralis anterior
u koji su utaknute cilije i drugi stražnji limbus palpebralis posterior ispred kojeg se nalazi niz od
25-30 malih otvora za glandulae tarsales (Meibomi).

Postoje još dvije komisure gdje se spajaju gornja i donja palpbra, a to su commissura
palpebrarum lateralis i commissura palpebrarum medialis.

230
Rima palpebrarum je eliptičan otvor između slobodnih rubova širi medijalno, a uži lateralno
čiji krajevi odgovaraju uglovima oka angulus oculi medialis i angulus oculi lateralis.
Palpebrae su građene od:
1. Kože sa potkožnim tkivom
2. Mišićnog sloja kojeg čini m.orbicularis oculi
3. Fibroznog skeleta kojeg čine septum orbitale i tarsus
4. Tetiva m.levatoris palpebrae superioris
5. Glatkih mišićnih niti
6. Tunicae conjuctivae palpebrae.

Koža sadrži žlijezde lojnice i znojnice, posjeduje papile po čitavoj palpebri osim uz limbus
palpebralis anterior gje je koža odebljana i sadrži cilije koje su zavijene, gornje prema gore,
donje prema dolje, tako da se dodiruju svojim konveksitetom kad se zatvore palpebrae.

M.orbicularis oculi se dijeli na pars palebralis, a kod forsiranog zatvaranja sudjeluje i pars
orbitalis. Na rubu palpebrae je dio ovog mišića radi korjenova cilije koji se ovdje nalaze,
pomaknut više unutra uz tarzus kao i na unutrašnju stranu tarsusa i formira pars ciliaris nazvan
m.ciliaris riolani. Niti ovog mišića, naročito u medijalnom očnom uglu, sastavljaju jedan snop
koji se hvata na crus posterius lig.palpevralis medialis, na crista lacrimalis posterior i dijelom na
tunica fibrosa sacci lacrimalis, a predstavlja pars lacrimalis m.orbicularis ili Hornerov mišić koji
pritišće palpebrae na jabučicu i vuče tunicu fibrosu sacci lacrimalis prema vani šireći suznu
vreću.

FIBROZNI SKELET čini septum orbitale i tarzus. Septum orbitale je fibrozna ploča koja
sprijeda zatvara orbitalnu šupljinu. Razapeta je na orbitalnom rubu na kojem se hvata za periost,
a proteže se na palpebrae i završava fibroznim zadebljanjima nazvanim tarsus superior i tarsus
inferior, dok je lateralno i medijalno pojačan sa lig.palpebrale laterale et mediale.

Tarzusi imaju oblik polumjeseca, a pričvršćeni su svojim krajevima lateralno i medijalno u

očnim uglovima. Unutrašnja i vanjska strana su im glatke, a prema vani su nešto konveksni. Za
periferne rubove se hvata septum orbitale i povezuje ih sa periostom orbitalne šupljine. Na
gornjem rubu gornjeg tarzusa se hvata tetiva m.levatoris palpebrae superioris i m.tarsalis
superior, a na donjem rubu donjeg tarzusa hvata se m.tarsalis inferior. Unutrašnji rubovi tarzusa
su slobodni. Tarzusi u sebi sadrže glandulae tarsales Maibomi koje se otvaraju uz stražnji brid
palpebrae i luče palpebralni loj koji sprječava prelivanje suza preko ruba palpebrae.

Četvrti nabrojani sloj čini tetiva m.levatoris palpebrae superioris ima samo gornja palpebra.
Nalazi se iza septum orbitale, a poviše tarzusa. Ovaj mišić ide sa periosta poviše canalis opticusa
i splošten je. Leži na m.rectus bulbi superior i ide prema naprijed i 1cm ispred margo
supraorbitalis prelazi u tetivu koja se dijeli na dvije ploče, jednu gornju horizontalnu i jednu
donju vertikalnu. Gornja se probija kroz septum orbitale i završi u koži palpebre, a donja ide na
gornji rub gornjeg tarzusa za koji se hvata sa još nepodijeljene tetive idu dva fibrozna izdanka na
lateralnu i medijalnu stranu i spajaju se sa periorbitom.

231
Glatke mišićne niti čine mali tarzalni mišići. M.tarsalis superior postavljen je iza vertikalne
ploče m.levatoris palpebrae superior i havta se jednim krajem na donju mišićnu fasciju
m.levatoris palpebrae superioris, a drugim krajem na gornji rub gornjeg tarzusa.

M.tarsalis inferior se nalazi odmah ispred conjuctive u donjoj palpebri, a hvata se jednim krajem
na donji rub donjeg tarzusa, a drugim na septum orbitalis u ravnini fornics conjucitvae inferior.
Zadnji sloj je tunica conjuctiva palpebrarum koju opisujemo posebno u sljedećem pitanju.
Inervacija palpebri
1. Gornja palpebra – medijalni dio rami palpebrales superior (n.infratrochlearis od
n.nasociliarisa), lateralni dio – rami palpebrales (od n.lacrimalis)
2. Donja palpebra – rami palpebrales inferirores od pes anserinus minor
3. M.orbicularis oculi – od n.facialisa

27. TUNICA CONJUCTIVA

Tunica conjuctiva je sluznica koja obavija palpebrae s unutrašnje strane kao i prednji dio
bulbusa oculi tako da čini jednu vreću koja se otvara na rima palpebrarium. Na toj vreći
razlikujemo prednji i stražnji zid; te gornji i donji rub – svod – fornix conjuctivaesuperior et
inferior. Prednji zid te vreće je dio sluznice koja obavija palpebrae sa stražnje strane, u predjelu
tarzusa je gladak, a prema fornixu je nešto naboran.

Stražnji zid je dio sluznice koji prekriva prednji dio bulbusa, gladak je u svim dijelovima osim u
medijalnom očnom uglu gdje čini jedan nabor plica semillunaris conjuctivae i jednu izbočinu
canicula lacrimalis. Ovaj zid se dijeli u dva dijela: pars cornealis i pars scleralis.

Pars cornealis je proziran i veoma priljubljen uz corneu i čini epithellium corneae. Na rubu
corneae i sclerae tunica je dobro srasla sa sclerom i čini annulus conjuctivae.

Pars scleralis je labavo prislonjen uz scleru i može se pomicati. Na prelazu tunicae conjuctivae
palpebrarum u tunica conjuctiva bulbi imamo posebno izražene nabore tunicae conjuctivae koji
čine fornix conjuctivae superior et inferior. Ovi nabori omogućuju kretanje bulbusa.

Fornix superior et inferior se medijalno susreću kod carancule, a lateralno prelaze jedan u drugi.
U lateralnom dijelu gornjeg fornixa nalazimo otvore izvodnih kanala glandulae lacrimalis.

28. APARATUS LACRIMALIS

Suzni aparat oka je dio zaštitnog aparata oka, a pripada organu oculi accessoria. Sastoji se iz
suzne žlijezde glandulae lacrimalis i odvodnih kanala za suze.
Žlijezda luči tekućinu koja vlaži corneu i sprečava trenje palpebri i bulbusa.
Odvodni kanali za suze odvode suze u nosnu šupljinu.

232
29. GLANDULA LACRIMALIS
Glandula lacrimalis je serozna žlijezda koja se dijeli na 2 dijela:
1. Gornji dio – pars orbitalis (glandula lacrimalis superior)
2. Donji dio – pars palpebralis (glandula lacrimalis inferior)

PARS ORBITALIS je veći i postavljen je u fossa glandulae lacrimalis ossis frontalis, između
periorbite i vanjske povrišine bulbusa. Šupljina u koju je uložen ovaj dio žlijezde omeđena je s
jedne strane periorbitom, a s druge strane izdancima fascije m.recti lateralis i m.levatoris
palpebrae superioris. Sprijeda je zatvorena sa septum orbitale, a straga sa izdankom fascije
m.levatoris palpebrae superioris, koji je ujedno dijeli od donjeg dijela glandulae lacrimalis.
Glandula je povezana uz zidove ove šupljine sa ligamenta glandulae lacrimalis.

PARS PALPEBRALIS se nalazi ispod gornjeg dijela, a proteže se daleko u lateralnu stranu.
Sastavlja ga 15- 40 režnjića, a po veličini predstavlja 1/3 suzne žlijezde.

Žlijezda je lobularne građe tubulozna. Tubulusi su na presjeku mnogougaoni sa sa malim

lumenom u sredini. Nastavljaju se u prelazni dio, a koji se dalje ujedine u ductuli secretores, a
ovi ujedinjavanjem dalje formiraju ductuli excretorii. Ekskretorni kanali se dijele na glavne i
akcesorne. Glavni pripadaju donjem dijelu suzne žlijezde, a ima ih 5-10. Svi utječu u fornix
conjuctivae superior u ravnoj liniji koja ide od lateralnog ufla oka do najviše tačke fornixa.

Žlijezda je inervirana parasimatičkim nitima koje idu iz nucleus salivatorius superior, a zatim
se priključuju nitima n.facialisa da bi se na mjestu geniculum n.facialis externum odvojile neke
od ovih niti skupa sa n.petrosus maior te s njim dođu u ganglion pterygopalatine. Nakon što
prođu kroz foramen lacerum i canalis pterygoideus (vidii). Iz ganglion pterygopalatinum idu kao
dio nervi zygomatici, zatim kao dio nervi zygomatico- temporalis. Od nervi
zygomaticotemporalis preko anastomoze sa n.lacrimalis dođu te niti u n.lacrimalis i kao njegovi
ogranci inerviraju glandulu lacrimalis.

233
30. ODVODNI KANALI ZA SUZE
Odvodni kanali za suze se sastoje iz:
1. Canaliculi lacrimales, koji odlaze od puncta lacrimalis
2. Ductus nasolacrimalis, koji se otvara u nosnu šupljinu.

Na papillae lacrimales nalaze se otvori puncta lacrimalia sa kojima počinju odvodni kanalići
canaliculi lacrimales. Idu jedan prema drugom dolje vertikalno, te čine vertikalni dio kanalića.
Iza toga se previju naglo za nešto više od 90 stepeni prema medijalnom očnom uglu, formirajući
na tom mjestu ampulli canaliculi lacrimalis i nastavljaju se u horizonatalni dio canaliculi
lacrimalis, koji idu jedan prema drugome uz rubove lacus lacrimalisa, omeđujući ga s gornje i
donje strane.
Canaliculi lacrimales se ujedine u medijalnom očnom uglu u jedan kanal koji ulazi u saccus
lacrimalis na stražnjem dijelu stražnjeg zida sakusa. Dalje se saccus lacrimalis nastavlja u ductus
nasolacrimalis i s njim čini jedan jedinstveni kanal, a jedino se po položaju razlikuju kao dva
dijela.
Saccus je onaj dio cijevi koji leži u fossa saccilacrimalis, koja predstavlja udubljene u
medijalnom zidu očne duplje omeđene sprijeda sa crista lacrimalis, između lig.palpebrae mediale
i njegovog stražnjeg izdanka.
Ductus nasolacrimalis je onaj dio koji se nalazi u canalis nasolacrimalis. Saccus se na gornjem
kraju slijepo svršava u formi kupole, a zove se fornix sacci lacrimalis. Vanjska površina saccusa
je ravna dok unutrašnja pokazuje male nabore između kojih nastaju udubine. Posebno je izražen
jedan nabor na prednjem zidu kojega stvara lig.palpebrale mediale koji prolazu ispred saccusa i
dijeli šupljinu sacusa na dva sinusa: sinus lacrimalis superior et sinus lacrimalis inferior.
Saccus se nastavlja u ductus nasolacrimalis koji ide u smjeru od gore prema dolje, od medijalne
prema lateralnoj strani i od naprijed prema natrag. Ako provučemo sonde kroz oba ductusa one
se ukrštaju u sredini čela ispred glabellae, a pravac koji pokazuje kojim putem uvući sonde je
prednja strana drugog premolarnog zuba – medjalni očni ugao.
Ductus nasolacrimalis ima na unutrašnjoj površini male nabore, ali su
3 najizrazitija: jedan na granici između njega i saccusa, drugi u sredini, a treći na kraju gdje ulazi
u nosnu šupljinu ispred donje nosne školjke. Prva dva nabora su transverzalna, a treći je sagitalni
i služi kao valvula koja sprječava da zrak iz nosne šupljine ide u ductus. Taj nabore se zove plica
lacrimalis ili valvula lacrimalis Hasneri.

31. AURIS EXTERNA

To je čulo sluha i organ za ravnotežu i orijentaciju u prostoru. Dijeli se na vanjske, srednje i
unutrašnje uho. Zvučni talasi se pretvaraju u vibracije za kohlerani aparat koji sadrži slušne
osjetne stanice, a one primaju taj osjet i odvode ga dalje.
Vanjsko uho je sastavljeno od:

Ušne školjke (auriculae)

Vanjski slušni hodnik (meatus acusticus externus)
Ima zadatak da primi zvučne valove i preda ih srednjem uhu koje ih pretvara u vibracije.

234
32. AURICULA
Pripada vanjskom uhu a sastavljena je od kože, potkožnog tkiva i hrskavice. Postavljena je sa
strane glave i na njoj razlikujemo:
- Lateralnu stranu
- Medijalnu stranu
- Rub

LATERALNA STRANA je konkavna i okrenuta prema naprijed i dolje u sredni se nalazi jedno
udubljeno koje se zove CONCHA AURICULAE, a omeđeno je odozgo i straga ANTHELIXOM
i HELIXOM, sprijeda TRAGUSOM, straga ANTITRAGUSOM i dolje LOBULUSOM.
Concha je podijeljena sa CRUS HELICIS u dva dijela:
- Gornji manji CYMBA CONCHAE;
- Donji veći CAVUM CONCHAE u kojem se otvara meatus acusticus externus

ANTHELIX je trouglasto izbočenje koje opkoljava conchu straga i gore, a od helixa ga dijeli
brazda SCAPHA. Anthelix je na svojoj anterosuperiornoj strani podijeljen sa FOSSA
TRIANGULARIS u dvije grane CRURA ANTHELICIS koje se sastaju i čine trup
ANTHELIXA.

ANTITRAGUS se nastavlja na anthelix i nalazi se na stražnjoj strani conchae od anthelixa ga

dijeli mala brazda SULCUS AURICULAE POSTERIOR.

LOBULUS je donji dio ušne školjke i ne sadrži hrskavicu.

TRAGUS je postavljen ispred conchae. Ima oblik trougla sa vrhom okrenutim natrag i bazom
priraslom za kožu lica. Između njega i antitragusa je INCISURA INTERTRAGICA, a između
njega i crus helicis je INCISURA ANTERIOR.

HELIX počinje u conchi poviše meatus acusticus externus sa crus helicis, ide naprijed i gore,
zavija natrag pa koso dolje i završava iznad lobulusa kao CAUDA HELICIS. Slobodni rub
helixa se zavija lateralno i naprijed čineći SULCUS SCAPHOIDEUS. Na mjestu gdje helix
zavija prema dolje nalazi se mala izraština TUBERCULUM AURICULAE DARWINI koja
odgovara vrhu uha u životinja.
MEDIJALNA STRANA je konveksa, okrenuta natrag i medijalno. Prednji i srednji dio joj je
prirastao uz kosti lobanje, a ostali je slobodan. Prirasli dio odgovara tragusu, crus helicis, ramus
inferior anthelicis, pars anterosuperior conchae oko meatusa i prednjem dijelu lobulusa.

Na slobodnom dijelu postoje udubine i izbočine koje odgovaraju onima na lateralnoj strani. To
su eminentia scaphae, fossa anthelicis odgovara anthelixu, eminentia fossa triangularis odgovara
istoimenoj fossi, a eminentia conchae odgovara udubini conchae.

RUB je sastavljen gore i natrag. Od 2/3 helixa, dolje od slobodnog ruba lobulusa, a sprijeda je
auricula prirasla pa odgovara prednjem rubu lobulusa, tragusa i pars ascedens helixa.

235
33. CARTILAGO AURICULAE
To je nepravilna školjka od elastične hrskavice koja se prostire čitavim uhom osim lobulusa i
ima iste pregibe kao i auricula samo jače izražene.

Ova hrskavičava školjka je podijeljena na dva nejednaka dijela, pomoću incisurae terminalis
auris, koja je medijalno i incisurae intertragicae koja je lateralno.

VEĆI DIO je sa manjim dijelom povezan preko isthmus cartilaginis auris. Na prednjem dijelu
helixa je spina helicis, a straga završava sa cauda helicis koja strši i omeđuje usjeklinu fissura
antitragohelicina. Concha je sa crus helicis podijeljena na dva dijela a na medijalnoj strani crus
helicisu odgovara sulcus cruris helicis. Na medijalnoj strani se od stražnjeg kraja sulcus cruris
helicis do isthmusa prema dolje i naprijed proteže jedan greben, ponticulus. Kod anthelixa je
dobro izražen crus anthelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulcus anthelicis
transversus.

MANJI DIO se dijeli na vanjsku ploču (LAMINA TRAGI) i unutrašnju ploču (CARTILAGO
MEATUS ACUSTICI EXTERNI).

Lamina tragi je nepravilnog četverouglastog oblika, njen donji rub se nastavlja u isthmus,
medijalni u cartilago meatus acustici. Gornji je u vezi sa ligamentom koji ga veže sa helixom i
conchom, a lateralni je slobodan.

Isthmus je pločica koja spaja veći sa manjim dijelom. Nalazi se između incisurae terminalis
auris, koja je smještena između većeg dijela i cartilago meatus acustici i postavljena je medijalno
i incisura intertragicae smještene između laminae tragi i antitragusa.
Hrskavice su sa ligamenta auricularia valsavae pričvršćene za lubanju. Postoje 3 ligamenta:
- Lig. Auriculare anterius – ide od tragusa na arcus zygomaticus
- Lig. Auriculare posterius – sa eminentiae conchae i ponticulusa na processus mastoideus
- Lig. Auriculare superius – sa arcus zygomaticus na prednji dio conchae

Na auriculi postoje još i ligamenti koji idu sa jednog kraja hrskavice na drugi čuvajući oblik
auriculae. To su:
1. Na lateralnoj strani: – lig. Antitragohelicinum; - lig. Tragohelicinum
2. Na medijalnoj strani: - lig. Auriculare transversum; - lig. Auriculare obliqum; - lig. Helicis; -
lig. Incisurae terminalis

Osim ovih ligamenata razlikujemo na auriculi unutrašnje i vanjske mišiće uha.

236
Unutrašnji mišići se nalaze u potkožnom tkivu auriculae, nemaju sposobnost kontrakcije,
inervira ih n. facialis a ima ih 6:
1. M. Helicis maior
2. M. Helicis minor
3. M. Tragicus
4. M. Antitragicus
5. M. Transversus auriculae
6. M. Obliquus auriculae

Ponekad može biti i jedan mišić koji ide sa lateralne strane tragusa na spinu helicis, a zove se
Pyramidalis auriculae longi.

Vanjski mišići idu na kosti glave, a inervira ih n. facialis. To su:

1. M. Auricularis superior
2. M. Auricularis anterior
3. M. Auricularis posterior

Arterije dolaze od a. Temporalis superficialis za lateralnu stranu auriculae, a na medijalnu stranu

od a. Auricularis posterior. Motorni dio inervacije dolazi od facialisa, a senzibilni dio od
auriculotemporalisa, od n. auricularis magnusa, a simpatične niti dolaze od gangliona cervicale
superius prateći arterije.

237
34. MEATUS ACUSTICUS EXTERNUS
To je vanjski slušni hodnik koji predstavlja jedan fibrikartilaginozni, a dijelom i koštani kanal.
Ide od ušne školjke do srednjeg uha počinjući sa porus acusticus externus, a završava sa
membranom tympani prenosi zvučne valove do srednjeg uha.

Zavijen je u horizontalnoj i frontalnoj ravni.

U horizontalnoj ide naprijed, zavija natrag okrečući konveksistet prema natrag. Ovi zavoji ga
dijele u tri dijela:
- Lateralni, srednji i medijalni

Lateralni i dio srednjeg ima fibrokartilaginozni skelet a ostatak drugoga i treći imaju koštani
skelet jer stoje u tempralnoj kosti.

U frontalnoj ravni meatus se najprije diže prema gore a zatim se previje i silazi prema dolje.

Membrana tympani sa donjim zidom meatusa čini oštri ugao koji se zove recessus meatus
acustici externi. Idući prema unutra meatus postaje sve uži , a blizu kraja se opet širi. To suženo
mjesto se zove isthmus. Lateralni dio meatusa sastavljen je od cartilago meatus acustici externi
koja formira brazdu a koju sa gornje i stražnje strane zatvara tanka fibrozna membrana
pretvarajući je u kanal. Cartilago meatus acustici externi se na medijalnom kraju hvata na pars
tympanica ossis temporalis, a lateralno se nastavlja u lamina tragi. Koštani dio skeleta meatusa
čini pars tympanica ossis temporalis koja ima oblik brazde otvorene prema gore koju pokriva
pars squamosa pretvarajući je u kanal. Medijalni rub pars tympanicae svršava sa sulcus
tympanicus, u kome se hvata membrana tympani, a lateralni rub je hrapav i na njega se hvata
cartilago meatus acustici externi.

Koža je nastavak kože sa auricule, dosta je tanka a idući unutra sve tanja na membrani tympani
koju također presvlači debljinom 0.008 mm. Posjeduje dlačice koje nestaju u koštanom dijelu a
sadrži dosta ceruminoznih žlijezda koje luče žučkasti sekret.
U svom toku meatus acusticus externus dolazi u odnos sprijeda sa articulus mandibularis, straga
sa celullae mastoideae, gore sa bazom cranii, a dolje sa parotidom.

35. AURIS MEDIA

Funkcija srednjeg uha je da zvučne valove pretvara u vibracije i prenosi ih unutrašnjem uhu.
Dijeli se na tri dijela:
1. Tuba auditiva Eustachii
2. Cavum tympani sa ossicula auditus
3. Antrum mastoideum sa cellulae mastoideae

238
36. MEMBRANA TYMPANI
To je kutaneofibromukozna membrana, eliptičnog oblika koja stoji između meatus acusticus
externusa, zatvarajući njegovu medijalnu strani i cavum tympani. Prima zvučne valove i predaje
ih slušnim košticama.
Dijeli se prema svojim osobinama na dva dijela:
1. Nategnuti dio – pars tensa – koji je veći, pričvršćen na medijalnom rubu pars tympanicae u
sulcus tympanicus
2. Nenategnuti dio – pars flaccida – koji je manji, trouglast i smješten u incisuri tympanici rivini.

Parc flaccida se zove još i Šrapnenova membrana, a omeđena je od pars tensa sa dva nabora, a to
su: plica membrane tympani posterica i plica membrane tympani anterior. Ovi naboravi idu
zajedno sa krajevima incisureae tympanicae rivini i to sa spina tympanica maior i spina
tympanica minor konvergirajući prema vrhu pars flaccide.

Na membrani razlikujemo:
- Lateralnu stranu
- Medijalnu stranu
- Rub membrane tympani

Lateralna strana je okrenuta u meatus acusticus externus i udubljena je u sredini jer se na tom
mjestu sa unutrašnje strane hvata manubrium mallei, a to mjesto se zove umbo membranae
tympani. Na ovoj strani se vidi manubrium mallei, kao neka brazda stria mallearis, u najgornjem
kraju ove strije se nalazi mala izbočina koju formira procesus lateralis mallei, a to je
promimentia mallearis.

Medijalna strana je izbačena u sredini, a na vrhu tog izbočenja se hvata manubrium mallei. To
izbočenje se nastavlja do prednjeg ruba incisurae tympanicae rivini, a naziva se plica chordae
tympani. Plica chordae tympani se dijeli u dva dijela:
1. Dio ispred manubriuma mallei, plica mallearis anterior
2. Dio iza manubriuma mallei, plica mallearis posterior

Ove dvije plicae sa membranom omeđuju dva recessusa otvorena prema dolje:
1. Recessus membranae tympani anterior
2. Recessus membranae tympani posterior

Rub membrane ima, na sebi odebljanje koje se zove limbus membrane tympani. Ovaj limbus je
uložen u sulcus tympanicus.

Membrana je građena iz 3 sloja:

1. Statum cutaneum – nastavlja u kožu meatusa
2. Stratum proprium – hvata se na periost pars tympanicae
3. Statum mucosum – nastavlja se u mucosu cavum tympani

239
U stratumu propriumu su fibrile postavljene u dva sloja, jedne idu u radijalnom smjeru od ruba
prema centru, a nedostaju u predjelu incisurae tympanicae rivini, omeđujući tu trokut, trigonum
interradiale, u koju se nalaze samo cirkularne niti. Cirkularne niti idu koncentrično oko
membrane zamotavajući mabubrium mallei među svoje niti.

U limbusu se radijalne i cirkularne niti isprepliću pa tako nastaje malo deblji rub anulus
fibrocartilaginus.

U pars flaccida nema stratum proprium, nego na mjesto koje s vanjske strane odgovara toku
plicae membranae tympani anterioris i plicae membranae tympani posterioris, postoje odebljanja
nazvana ligamentum tympanomalleolare anterius et posterius.
Membra tympani je podijeljena u 4 kvadranta. Paracenteza je otvaranje (probijanje) membrane
tympani koje se smije vršiti u stražnjem donjem kvadrantu (III), dok se u području prednjeg i
zadnjeg gornjeg kvadranta ne smije da se ne bi povrijedio n. facialis.

Vaskularizacija membrane tympani: - vanjska strana je vaskularizirana od a. tympanicae

anterior, a unutrašnja od a. tympanicae.

Inervacija: - n. auriculotemporalis kao grana n. mandibularisa daje ramus tympani, od n. vagusa i

unutrašnja strana od plexus tympanicusa.

37. APARAT ZA PRIJENOS ZVUČNIH VALOVA

Ovaj aparat se sastoji iz tri koščice (ossicula auditus): malleus, incus i stapes, koje su postavljene
između lateralnog i medijalnog zida cavum tympani čineći zglobove a povezane su ligamentima
i učvršćene malim mišićama. Ovaj aparat prenosi zvučne podražaje koje prima iz vanjskog uha a
predaje ih unutrašnjem uhu, tačnije kohlearnom aparatu.

240
38. OSSICULA AUDITUS
Ossicula auditus se sastoji od tri slušne koščice: malleus, incus i stapes, koje su međusobno
povezane u zglobove ligamentima i učvršćene malim mišićima.

Malleus je najlateralnija kost koja je u direktnom odnosu sa membranom tympani. Ima sljedeće
dijelove: caput, collum, manubrium i dva nastavka.

CAPUT – ovoidalnog oblika, a na posteromedijalnoj površini posjeduje facies articularis za

incus

COLLUM – nalazi se ispod caputa; spljošten je u transferzalnom smjeru i zavijen oko svoje osi,
sa medijalne strane ga ukršta chorda tympani pod 90 stepeni.

MANUBRIUM – proteže se ispod columa, a ukopan je u stratum fibrosum membranae tympani.

Nastavci koji dolaze sa columa – PROCESSUS LATERALIS (kratki nastavak 1 mm koji
lateralno izboči memmbranu tympani); PROCESSUS ANTERIOR (upravljen prema naprijed,
dug 4-5 mm i ulazi svojim krajem u fissura petrotympanica Glaseri.
Ispod columa, na medijalnoj strani malleus hvata se m. Tensor tympani.

Incus articulira sa malleusom i stapesom. Ima corpus i dva nastavka.

1. CORPUS – ima formu spljoštene kocke, a prema naprijed ima facies articularis za malleus
2. Nastavci odlaze sa stražnje strane:
- Crus breve, gornji nastavak ide horizontalno natrag i nešto medijalno i svršava sa ovalnom
fasetom obloženom hrskavicom koja ulazi u fossu incudis, a to je mala udubina u zidu cavum
tympani.
- Crus longum, nastavak koji ide vertikalno dolje, a završava ovalnim proširenjem processus
lenticularis, koji artikulira sa caput stapedis.

Stapes je postavljen horizontalno između processus lenticularis i fenestrae ovalis. Posjeduje:

caput, dva kraka i bazu.

Caput – nešto spljošten, ima facies articularis za processus lenticularis. Straga je hrapav jer se tu
hvata m. staedis. Između caputa i krakova nalazi se kratki collum stapedis.

Od colum stapedis prema medijalno idu dva kraja, glatka s vanjske strane, a sa unutrašnje imaju
sulcus stapedis. Crus anterius – kraći i ravniji krak. Crus posterius – duži i nešto više zakrivljen.
Basis stapedis je ovalna pločica koja pristaje u foramen ovale.

241
39. VEZE IZMEĐU OSSICULA AUDITUS
Ossicula tympani su međusobno povezane u zglobove, tako da imamo:
1. Zglob između maleusa i incusa – articulatio incudomallearis
2. Zglob između incusa i stapesa – articulatio incudostapedia
3. Sindesmoza između stapesa i fenestrae ovalis – syndesmosis tympanostapedia

40. ARTICULATIONES OSSICULORUM AUDITUS

ARTICULATIO INCUDOMALLEARIS – ovaj zglob je diartrosis u formi sedla. Facies
articularis se nalazi na caput mallei sa posteromedijalne strane. Obje plohe su ovijene hijalinom
hrskavicom. Zglobna čahura se hvata laginozni meniscus pričvršćen svojom periferijom na
kapsulu tako da dijeli zglobnu šupljinu na dva dijela.
ARTICULATIO INCUDOSTAPEDIA – je diarthrosis. Zglobna ploha na incusu je eliptična i
konveksna, a smještena je na processus lenticularis koji se nalazi na kraju crus longum incudis,
dok je zglobna ploha na stapesu eliptična i konkavna i nalazi se na lateralnoj strani caputa. Plohe
su obložene hrskavicom i povezane zglobnom čahurom.
SYNDESMOSIS TYMPANOSTAPEDIA – postoji između baze stapesa i fenestrae. Basis stapes
je manja i prolazi kroz fenestru ovalis, obložena je tankom hrskavicom, a ostali prostor je
ispunjen sa lig. anulare stapedis, koji može ponekad biti pojačan na strani tympanuma sa m.
fixator basis stapedis.

41. LIGAMENTA OSSICULORUM AUDITUS

Ossicula auditus su učvršćeni ligamentima uz zid cavum tympani. Imamo 5 ligamenata maleusa,
2 ligamenta incusa i membrana obturatoria stapedis.

Ligamenta mallei
1. Lig. tympanomalleolare anterius
2. Lig. tympanomalleolare posterius ( i anterius i posterius idu sa membrane tympani na malleus
u predjelu pars flaccida tačnije u području plicae membrane tympani anterioris i posterioris
3. Lig. mallei superius (suspensor) – vezuje caput uz gornji zid recesus epitympani
4. Lig. mallei anterius – obuhvata kraj processus longi mallei i hvata se na collum malei, a
drugim krajem ulazi u fisura petrotympanica glaseri, prolazi je izašavši na vanjsku stranu
temporalne kosti i ide na spina ossis sphenoidis (spina angularis)
5. Lig. mallei laterale – ide s lateralne strane colum mallei i hvata se na susjedni dio incisurae
tympanicae

Ligamenta incudis
1. Lig. incudis superius – ide sa trupa incusa na krov recesus epitympanica
2. Lig. incudis posterius – veže vrh crus breve u fossi incudis

Membrana obturatioria stapedis – je razapeta između crura stapedis i basis stapedis, a

pričvršćena je na cristu i sulcus stapedis.

242
42. MUSCULI OSSICULORUM AUDITUS
U ove mišiće spadaju:
1. M. tensor tympani
2. M. stapedius

M. tensor tympani – je dug 20 mm i umetnut u semicanalis musculi tensoris tympani. Polazi sa

periosta velikog krila sfenoidalne kosti i hrskavice tubae auditivae eustachii, a hvata se ispod
collum mallei na gornji kraj manubriuma. Kad se kontrahuje povuče colum mallei i membranu
tympani medijalno kao i slušne kosti prema unutra. Zbog toga se basis stapedis utisne dublje u
fenestru ovalis što uzrokuje povećan pritisak tečnosti u unutrašnjem uhu, a i membrana tympani
je jače nategnuta. Na ovaj način m. tensor tympani svojim tonusom obrađuje jačinu gibanja
slušne kosti i štiti unutrašnje uho od povreda koje mogu nastati usljed naglog i prekomjernog
pritiska endolimfe i perilimfe izazvanog prejakim zvučnim talasom.

M. stapedius – manji od tenzora, dug 8 mm, a umetnut čitav u koštanu supstancu piramide.
Nalazi se ispred canalis n. facialis, a tetiva mu izlazi kroz mali otvor na eminentia piramidalis,
ide napred i hvata se na stražnju stranu capituluma i colum stapesa. Kad se kontrahira povuče
stapes lateralno i time olabavi membranu tympani djelujući antagonistički tenzoru. Tada pada
pritisak endolimfe i perilimfe u unutrašnjem uhu a membrana tympani se olabavi tako da može
ponovo primiti slabije podražaje. M. tensor tympani je inerviran od n. mandibularis preko
grančica n. pterygoideus medialisa, a m. stapedius od n. facialisa preko n. stapediusa.

243
43. TUBA AUDITIVA EUSTACHII
Tuba auditiva eustachii je dijelom koštani, a dijelom fibrokartilaginozni kanal obložen
sluznicom. Počinje na lateralnom zidu farinksa, na ostium pharingeum tubae auditivae, a
završava u cavum tympani na ostium tympanicum.

Tuba auditiva ima funkciju da sprovodi zrak iz pharynksa u cavum tympani čime se održava
jednak atmosferski pritisak sa obje strane membrane tympani, što joj omogućava da lagano
treperi i prenosi zvučne talase. Ostium pharyngeum je zatvoren in vivo, a otvara se refleksno
svaki put kada gutamo pri čemu se odvaja hrskavični od membranoznog dijela tubae auditivae.
Mišići koji otvaraju tubu auditivu su:
1. M. tensor veli palatini
2. M. levator veli palatini
3. M. salpingopharyngeus

Ritmičkom kontrakcijom ovih mišića se otvara ostium pharyngeum pri gutanju. Zrak koji tuba
auditiva uvodi u cavum tympani se resorbuje tako što ga resorbuje tunica mucosa. Ovo reguliše
refleksno tako što svaki puta kad se zrak resorbuje poraste pritisak sa spoljašne strane membrane
tympani pri čemu se ona nategne.

Tuba počinje na lateralnom zidu pharynksam, ide natrag, gore i lateralno. Spoljošten je malo u
lateromedijalnom smjeru i pokazuje jedno suženje – isthmus. To suženje predstavlja granicu
između koštanog i fibrokartilagoniznog dijela tube auditivae a stoji na granici prednje tri
četvrtine i stražnje četvrtine. Prednje veći dio tubae je fibrokartilaginozni i proteže se od ostium
pharyngeum do isthmusa, a poznato kao pars cartilaginea. Sastavljen je od jedne užlijebljene
hrskavice cartilago tubae auditive koju u kanal pretvara fibrozna ploča lamina membranacea.

Od isthmusa do ostium tympanicum tubae proteže se manji koštani dio tubae auditivae poznat
kao pars ossea tubae. Nalazi se u piramidi temporalne kosti. Tuba ima takav izgled zbog
isthmusa kao da su se dva konusa sastala svojim vrhovima na tom suženju, samo je jedan veći
(fibrokartilagonozni dio ¾), a drugi manji (koštani dio ¼).

244
44. CAVUM TYMPANI
To je pneumatičan prostor u piramidi temporalne kosti koji sadrži slušne koščice. Ima oblik
bikonkavne leće odnosno četverostrane prizme. Iznutra je tapaciran sluznicom srednjeg uha.
Nalazi se između meatus acusticus externusa koji je lateralno i meatus acusticus internusa koji je
medijalno, odnosno između tubae auditivae eustachii koja je ispred i mastoideum koji je iza
mastoidna pećina.

Cavum tympani je smješten u sagitalnoj ravni koso prema dole i unutra. Visina i dužina cavum
tympani iznosi 15 mm, a širina na periferiji u gornjem dijelu 5 mm, a u donjem 3-4 mm. Cavum
tympani je u donjem dijelu uži jer se tu skoro dodiruje lateralni i medijalni zid jer se približavaju
svojim konveksitetima i širina ovog dijela iznosi svega 1-2 mm što je ujedno najuži dio cavum
tympani.

Cavum tympani posjeduje 6 zidova. Ovi zidovi su:

1. Medijalni zid – paries labyrinticus – to je ujedno lateralni zid labyrintusa
2. Lateralni zid – paries membranaceus
3. Gornji zid – paries tegmentalis – tegmen tympani
4. Donji zid – paries iugularis
5. Prednji zid – paries caroticus
6. Stražnji zid – paries mastoideus

Paries labyrinticus je medijalni zid cavum tympani i ujedno lateralni zid labyrinta. Na sredini
ovog zida nalazi se izbočina – promontorium – koju čini canalis spiralis cochleae. Na prednjem
kraju promontoriuma se nalazi sulcus promontorii, a na njegovom donjem kraju je jedan mali
otvor apertura tympanica canaliculi tympanici, kroz koju ulazi n. tympanicus Jackobson. Poviše i
iza promontoriuma nalazi se ovalna udubina – fosula fenestrae vestibuli (ovalis) – na čijem dnu
se nalazi otvor fenestra vestibuli (ovalis) koja vodi u vestibulum tj. u scalu vestibuli, a u ovoj se
fenestri učvršćuje baza stapesa.

Iza promontoriuma i nešto ispod nalazi se druga udubina dublja i okrugla – fossula fenestrae
cochleae – na čijem dnu se takođe nalazi otvor fenstra cochleae (rotunda) koja vodi u scalu
tympani canalis spiralis cohleae, a zatvorena je fibroznom membranom – membrana tympani
secunaria scarpae. Ova membrana služi da oslabi prejake zvučne valove štiteći tako unutrašnje
uho.

Između ove dvije fossule nalazi se treća udubina sinus tympani, čije dno posjeduje mnoge rupice.
Koštani tračak koji dijeli sinus od fenestrae ovalis zove se ponticulus promontorii, a drugi tračak
koji dijeli sinus od fenestrae cochleae zove se subiculum promontorii. Ispred fenestrae ovalis
nalazi se processus cochleariformis. Poviše sinus tympani na glavici između paries labyrinticus i
paries mastoideus stoji eminentia pyramidalis koja na vrhu ima rupicu kroz koju izlazi tetiva m.
stapedii. U gornjem stražnjem dijelu na granici prema paries mastoideus nalaze se dva izbočenja:
prominentia canalis n. facalis i prominentia canalis semicircularis lateralis koja je veća. Ova dva
izbočenja su važna kod operacija.

245
Paries membranaceus – je lateralni zid cavuma tympani koji se sastoji iz dva dijela: gornjeg
koštanog, koji je poviše membrane tympani širok a uzak sprijeda, straga i ispod membrane
tympani i zove se tabula externa i donjeg koga čini membrana tympani razapeta u sulcus
tympanicusu.
Ovaj zid je prema dolje odijeljen od donjeg zida dubokom brazdom recessus hypotympanicus.

Tabula externa se previje prema dole i unutra na margo petrosus squamae i čini granicu između
cavum tympani i meatus acusticus externusa, epitympanuma i meatus acusticus externusa.
Tabula externa svojom unutrašnjom stranom čini lateralni zid recessus
epitympanicusa koji pripada gornjem zidu cavuma, a još se zove recessus oticus. Svojom
vanjskom stranom tabula externa obrazuje unutrašnji kraj gornjeg zida meatus acusticus
externusa. Donji rub tabulae externe je olučast sa konkavitetom prema dole i odgovara incisuri
tympanici rivini.

Ispred pars tympanicae i gore nalazi se fissura petrotympanica glaseri, kroz koju prolazi a.
tympanica anterior i lig. mallei anterior, a malo poviše je foramen civinini, koji komunicira sa
fisurom i kroz koji ide chorda tympani prolazeći također kroz fisuru petrotympanicu glaseri.

Paries tegmentalis je gornji zid kojeg čini tanka koštana pločica tegmen tympani. Sprijeda se
nastavlja u ogrnji zid canalis musculotubale, a straga postoji udubina recessus epitympanicus.
Prednji dio posjeduje male udubine cellulae tympanicae superiores.

Paries iugularis je donji zid kojega čini jedna koštana pločica koja se zove solum tympani, a
nastaje spajanjem petroznog i timpaničnog dijela temporalne kosti. Ovaj zid je udubljen i na
njemu postoje brojne male udubine cellulae tympanicae inferiores. U stražnjem dijelu se nalazi
izbočenje koje čini unutrašnji kraj processus styloideusa prominentia styloidea.

Paries caroticus – je pred prednji zid cavuma koji je zauzet sa ostium tympanicum tubae
auditivae, poviše kog se nalazi semicanalis tubae auditivae i semicanalis m. tensoris tympani.

Paries mastoideus – je stražnji dio cavuma. Na njemu nalazimo cellulae tympicae posteriores,
zatim jedan veći otvor aditus ad antrum mastoideum, koji vodi u šupljinu antrum mastoideum.
Aditus ima oblik trokuta sa bazom gore i vrhom prema dole. Unutrašnju ivicu čini prominentia
canalis semicellularis lateralis, a vrh ovog trougla odgovara zadnjem kraku prominentiae facialis
dok stražnjem zidu odgovara eminentia pyramidalis kroz koju izlazi m. stapedius.

Lateralno i dolje na paries mastoideus nalazi se mala udubina fossa incudis a lateralno odmah uz
pars tympanica nalazi se otvor apertura tympanica canaliculi chordae tympani kroz koju u cavum
tympani ulazi chorda tympani.

Cavum tympani se s obzirom na membranu tympani u anatomskom i kliničkom pogledu dijelu u

3 sprata:
1. Gornji – epitympanicum, s recessus epitympanicus – poviše membrane tympani
2. Srednji – mesotympanum – u nivou membrane tympani
3. Donji – hypotympanum, s recessus hypotympanicus – ispod nivoa donje ivice membrane
tympani.

246
EPITYMPANUM je gornji sprat i sadrži caput mallei i corpus incudis. Njegov spoljašni zid čini
tabula externa koja ga odvaja od meatus acusticus externusa. Unutrašnji zid odgovara onom
dijelu unutrašnjeg zida cavum tympani koji se nalazi poviše fenestrae ovalis (vestibuli) i
processus cochleariformis. Gornji zid čini tegmen tympani sa naglašenom fisurom
petrosonamosom, a straga epitympanum preko aditus ad antrum mastoideus komunicira sa
antrum mastoideum.
Granica između gornjeg i srednjeg sprata je nepotpuna i idući od spolja ka unutra predstavljena
je sa lig. mallei laterale, tendo musculi tensoris tympanici i crus breve inducis. Gornji i srednji
sprat komuniciraju preko otvora između sluznice koja prekriva ove tri tvorbe. Francuski naučnici
za granicu uzimaju gornji rub između pars flaccida i pars tensa membrane tympani, dok drugi za
granicu uzimaju liniju koja spaja gornje krajeve sulcus tympanicus. U obrazovanju spoljašnjeg
zida bi se uzeo i pars flaccida membrane tympani.
MESOTYMPANUM – je najuži dio cavum tympani. U središnjem dijelu je uzak 1-2 mm. U
njemu se nalaze sve ossiculae auditus osim caput mallei i corpus inducis.
HYPOTYMPANUM – je pod cavum tympani koga čini koštana pločica solum tympani. Nalazi
se ispod nivoa membrane cavum tympani, pa je omogućeno oticanje gnoja kod upale.

45. TUNICA MUCOSA TYMPANICA

Cavum tympani kao i elementi koje sadrži obložen je sa tunica mucosa tympanica. Ona ulazi u
udubine i uzdiže se u nabore čineći razne recessuse. Tako cavum tympani izgleda kao razdijeljen
sa nekim septama. Najvažniji od tih septuma je onaj koji ide horizontalno. U njega su uključeni
lig. mallei anterius i lig. mallei laterale a zatvara recessus epitympanicus s donje strane i
lateralno, tako da u njemu ostaje caput et collum mallei, corpus i crus breve inducis i
odgovarajući ligamenti. Na njemu razlikujemo dva nabora koji se skupa zovu plica chordae
tympani. Prvi sadrži u sebi lig. mallei anterius processus anterior mallei i prednji dio chordae
tympani i zove se plica mallearis anterior. Drugi nabor zatvara u sebi stražnji dio još postoje:
recessus membrane tympani superior, recessus membranae tympani posterior i recessus
membrane tympani anterior. Sluznica se sastoji od tunicae propriae i jednoslojnog pločastog
epitela.

Cavum tympani je vaskulariziran od: a. stylomastoidea (od a. audicularis posterior), a a.

tympanica inferior (od a. pharyngicae ascedens), a. tympanica anterior (od a. maxillaris), a.
tympanica superior (od a. menidicae mediae) i ramus caroticotympanicus (od a. carotis internae).

Antrum mastoideum je veća šupljina iza cavum tympani koja sa njim dolazi u vezu preko aditus
ad antrum.
Lateralni zid antruma čini koštano tkivo, sa mastoidnim celulama, a piramida mastoidnom dijelu
squamae.
Medijalni zid čini koštana lamela koja sadrži celulae mastoideae, a u neposrednom je dodiru sa
sinus sigmoideus i sa durom mater fossae cranii occipitalis.
Gonji zid čini stražnji dio tegmenis tympani. Donji zid čini koštana lamela koja dijela antrum od
canalis nervi facialis. Stražnji zid čine cellulae mastoideae i lamela koja ga dijeli od sinus
sigmoideus. Prednju stranu predstavlja aditus ad antrum.

247
46. AURIS INTERNA
Unutrašnje uho ili labyrint smješteno je u piramidi temporalne kosti. Sadrži dva organa: -
akustički i – statički.

Labirint je koštani membranozan, a to znači da se oba organa koje sadrži, i akustički i statički
sastoje iz membranoznih kanala i vrećica koji su uloženi u koštane kanale i šupljine u piramidi
temporalne kosti.
Zato razlikujemo:
1. Labyrinthus osseus
2. Labyrinthus membranaceus

Šupljine između membranoznog labirinta i kosti ispunjene su perilimfe. Akustički organ se

sastoji iz ductus cochlearis, a statički iz sacculus i ductus semicirculares.
Čitav taj aparat je postavljen tako da cochlea stoji naprijed i nešto dolje, a canales semicirculares
natrag i nešto gore.

47. LABYRINTUS OSSEUS

Labyrintus osseus ili capsula ossea labyrinthi se sastoji iz:

1. Cochleae
2. Vestibuluma
3. Semicirkularnih kanala
4. Meatus acusticus internusa

248
48. COCHLEA
Cochlea je koštani kanal – canalis spiralis cochleae koji zavija slično puževoj školjci a u kojemu
se nalazi ductus cochlearis. Odlazi sa donjeg prednjeg zida vestibuluma, zavijajući u spirali nešto
više od dva i po puta, pri čemu napravi neku vrstu konusa, koji ima vrh prema lateralnoj strani, a
bazu – basis cochleae – prema medijalnoj strani. Canalis spiralis cochleae svršava zatvorenim
slijepim vrhom nazvanim cupula cochleae.

Kanal koji čini cochleu tj. Canalis spiralis cochleae omeđuje svojim zavojima na svojoj
medijalnoj strani čunjasti prostor ispunjen koštanom supstancom koji se zove modiolus. Na
njemu razlikujemo bazu – basis modioli i vrh – apex modioli.

Basis modioli se nalazi na mjestu gdje u fundus meatus acusitici interni nalazimo tractus spiralis
foraminosus koji služi za prolaz n. cochleae. Baza je udubljena u formi lijevka na svojoj
unutrašnjoj strani, tako da vrh tog udubljenja stoji bliže vrhu modiola.

Apex modioli ima jednu pločicu koja se upravlja prema vrhu cochleae, a zove se lamina modioli.

U unutrašnjosti canalis spiralis cochleae nalazimo na aksijalnom zidu (zidu koji je bliži osovini
čunja) u sredini kanala izbočinu u formi koštane ploče, koja je okomita na osovinu čunja –
lamina spiralis ossea. Proteže se čitavom dužinom cochleae prateći njene zavoje, a svršava u
blizini curule jednim slobodnim konkavnim rubom, nazvanim hamulus laminae spiralis. Lamina
spiralis ossea strši u lumen kanala do polovine njegove debljine. Između hamulusa i završetka
kanala je prostor nazvan helicotrema.

Lamina spiralis ossea dijeli kanal nepotpuno na dva dijela: gornji – scala vestibuli i donji – scala
tympani. Potpunu projekciju vrši lamina spiralis membranacea koja je razapeta između
slobodnog ruba laminae spiralis ossae i vanjskog zida canalis cochleae. Scala vestibuli i scala
tympani komuniciraju preko helicotreme. U najdonjem dijelu scale tympani nalazi se otvor
apertura labyrinthica canaliculi cochleae (apertura interna canaliculi cochleae) za ductus
perilymphaticus.
Fundus meati acustici interni je pdojeljen u dva dijela sa crista transversa – gornji i donji dio.

U gornjem dijelu sprijeda nalazi se otvor za n. facialis – areaa nervi facialis, a straga se nalazi
skup rupica area vestibularis superior za prolaz niti n. vestibuli (n. staticus n. statoacusticus).

U donjem dijelu sprijeda se nalazi niz rupica – area cohleare – za prolaz niti n. cochleae, a straga
se nalazi skup rupica area vestibularis inferiror za prolaz niti n. vestibuli.

Na stražnjem dijelu zidu meatusa nalazi se foramen singulare Morgagni za prolazak n. ampullae
posterioris (dio n. vestibuli).

Modiolus je pun kanalića koji se zovu canales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara
jednom otvoru u tractus spiralis foraminosus. Oni idu radijarno prema canalis cochleae i svrše u
jednom kanaliću je postavljen na bazi laminae spiralis ossae, a ide uzduž čitavog canalisa
cochleae, a zove se canalis spiralis modioli. U njemu se nalazi ganglion spirale cochleae.

249
49. VESTIBULUM
Vestibulum je šupljina izmeđi canalis cochleae i canales semicirculares i medijalno do cavum
tympani. U sebi sadrži dio labyrinthus membranaceusa i to sacculus, utriculus i caecum
vestibulare od ductus cochlearis. Vestibulum ima 6 zidova:
1. Lateralni – na njemu se nalazi fenestra vestibuli (ovalis)
2. Medijalni – odgovara stražnjem dijelu fundusa meatus acustici interni

Na njemu nalazimo tri udubine:

- Gornja - recessus utricularis (elipticus)
- Sprijeda i dolje – recesus sacularis (sphaericus)
- Iza i dolje – recesus cochlearis

Između recesus utricularis i recesus saccularis nalazi se kosa izbočina crista vestibuli, koja se
sprijeda proširi u trouglasto izbočenje, pyramis vestibulis, a natrag se razdvaja obuhvatajući
recessus cochlearis.

Na prednjem dijelu recessus utriculi i na piramidi postoje mali kanalići koji čine macula cribrosa
superior, kroz koju prolaze vlakna n. utriculusa. U sredini recessus saccularisa nalazi se macula
cribrosa medit za n. saculi. U recessus cochlearis pristaje caecum vestibulare ductus cohlearisa.
Povrh ovog recessusa, a iza i ispod recessus utriculi nalazimo vertikalnu brazdicu koja se
nastavlja u aquaeductus vestibuli.Aquaeductus vestibuli počinje sa apertura interna aquaeductus
vestibuli, a završava sa apertura externa aquaeductus vestibuli na pacies posterior pyramidis.
Preko aquaeductus se odvodi perilimfa iz vestibuluma sa cavum cranii.

U canalis vestibuli je uložen ductus endolymphaticus.

3. Gornji – predstavlja krov vestibuluma. Konkavan je i ima 4 otvora: dva sprijeda, dva straga.
Prednji lateralni otvor je apularni otvor canalis semicircularis anterioris
Prednji medijalni je zajednički krak crus communae do canalis semicirucularis anterioris et
posterioris
Stražnji lateralni je ampularni otvor canalis semicircularis lateralis
Stražnji medijalni je neampularni otvor canalis semicircularis lateralis

4. Prednji – uzak je a na donjem dijelu ima otvor koji odgovara početku scalae vestibuli

5. Donji – predstavlja pod vestibuluma i sastavljen je od lateralne i medijalne koštane ploče koje
su rastavljene jednom pukotinom. Medijalna ploča se nastavlja u lamina spiralis osseae, a
lateralna ide u canalis cochleae kao lamina spiralis secunda. Ove dvije ploče dijele vestibulum od
scalae tympani nepotpuno zbog fisure među njima. Ova fisura premošćena je sa lamina basilaris
koji onda potpuno dijeli vestibulum od scalae tympani.

6. Stražnji –na svom dijelu ima okrugli ampularni otvor canalis semicircularis posterioris, a blizu
njega dijelom u ampuli se nalazi macula cribrosa inferior n. ampullaris posterior.

250
50. CANALIS SEMICIRCULARES OSSEI
Ima ih 3: canalis semicircularis anterior, posterior et lateralis. Svaki od njih ima po jedan
ampularni krak– CRURA APULLARIA i po jedan neampularni krak – CRUS SIMPLEX.

Na ampularnim krajevima se nalaze ampullae – ampulla ossea posterior et lateralis. Od

neampularnih krajeva dva se spajaju u zajednički krak, crus communae, a treći ostaje kao crus
simplex.

Canalis semicircularis anterior čini na gornjoj strani piramide eminentia arcuata. Canalis
semicircularis posterior se nalazi u stražnjem dijelu piramide.

Canalissemicircularis lateralis čini u recessus epitympanicus prominentia canalis semicircularis

lateralis.

Otvori ovih kanala se nalaze u vestibulumu.

51. LABYRINTHUS MEMBRANACEUS

To je membranozni dio unutrašnjeg uha (labirinta) te se sastoji iz:

1. Akustičkog dijela – pars auditiva
2. Statičkog dijela – pars statica

Akustički dio sastoji se iz ductus cochlearis (sa cochlea membranacea) koji je uložen u canalis
spiralis cochleae.

Statički dio se sastoji iz: sacculusa; utriculusa i ductus semicirculares.

Sacculus i utriculus su uloženi u vestibulum a ductus semicirculares su uloženi u canales

semicirculares. Ovi membranozni dijelovi su iznutra obloženi epitelom, koji je u vezi sa nervima
koji odatle odlaze, a to su n. cochlearis i n. vestibuli.

251
52. DUCTUS COCHLEARIS
Sastavljen je od jedne cijevi koja je zatvorena na oba kraja i spiralno zavijena analogno koštanoj
kohlei, zbog čega se i zove još cochlea membranacea. Umetnut je u koštanu kohleu i ispunjava
mali dio canalis spiralis cochleae, dok je ostataka prostora ovog kanala scala vestibuli i scala
tympani ispunjen sa perilymfom.

Jedan početak ductus cochlearisa se nalazi uložen u recessus cochlearis i zove se caecum
vestibulare, a završetak se nalazi na vrhu cochlae u kupuli i zove se caecum cupulare. Nešto
ispred caecum vestibulare nalazi se jedan mali kanalić ductus reuniens hensei, koji spaja ductus
cohclearis sa sakulusom.

Ductus cochlearis u presjeku ima formu trokuta na kojemu se razlikuju tri strane ili zida:
1. Vanjski zid – paries externus
2. Vestibularni zid - paries vestibularis
3. Timpanički zid – paries tympanicus

Vanjski zid je onaj prema vanjskoj strani cochlae koji priliježe uz unutrašnju stranu vanjskog
zida cochleae, tačnije uz periost koji je pokriven. Vanjski zid s periostom cochleae čini jedno
zadebljanje periosta koje se zove ligamentum spirale cochleae, koji je najdeblji na mjestima gdje
se hvataju tympanični i vestibularni zid. Mjesta gdje se hvataju ovi zidovi su zadebljanja u obliku
grebena, od kojih je jače razvijen onaj za tympanični zid, a zove se crista basilaris. Vanjski zid
nije ravan, već se na njemu nalazi jedno izbočenje prema unutra, a bliže cristi basilaris, koje se
zove prominentia spiralis, a dijeli taj zid na dva konkavna dijela od kojih je manji sulcus spiralis
externus i gornji bliži cristi basilaris. Na ovom zidu se još nalaze i stria vascularis u kojoj se
stvara endolympha.

Vestibularni zid je okrenut svojom vanjskom ploštinom prema vrhu cochleae, tj. Lateralno. On
je kao i timpanični zid slobodan. Vestibularni zid odjeljuje ductus dochlearis od scalae vestibuli,
pa se još zove membrana vestibularis reissneri. Hvata se na vanjskoj strani na gornji grebern
ligamenti spiralis cochleae, a završi na unutrašnjoj strani na limbus laminae spiralis (koja
predstavlja zadebljanje periosta).

Timpanični zid je okrenut svojom vanjskom ploštinom prema bazi cochleae, tj. Medijalno. I on
je slobodan, a odjeljuje ductus od scalae tympani. Vanjski rub mu se hvata na crista basilaris, a
prema unutra dolazi na slobodni rub laminae spiralis oseae, te se nastavlja na limbus laminae
spiralis idući po njemu sve dok se ne sastane sa vestibularnim zidom s kojim se spoji. Radi toga
se ovaj zid dijeli na:
- vanjski slobodni dio, koji se zove lamina basilaris ili membrana spiralis – koji se prostire od
cristae basilaris do limbus laminae spiralis gdje završi sa labium limbi tympanicum
- unutrašnji dio, koji je prislonjen na limbus laminae spiralis
Lamina basilaris se dijeli na 3 dijela:
1. Vanjski dio – zona pectinata, koji je fino isprugan
2. Srednji dio – zona organi spiralis, na kojem se nalazi Cortijev organ
3. Unutrašnji dio – zona arcuata – koji se susreće sa limbus laminae spiralis i formira donju
granicu sulcus spiralis internusa, a to je labium limbi tympanicum.

252
Ductus cochleae sadrži terminalne ogranke nervi cochleae koji obrazuju plexus spiralis internus,
plexus galleriae i plexus spiralis externus.

Ductus je ispunjen endolymphom koju stvara epitela u stria vascularis, a komunicira sa

endolymphom u vestibulumu. Endolympha drži ductus u napetom stanju, čime čini da vibracije
zvučnih valova mogu biti prenesene na membrana tectoria, koja podraži dlačice akustičkih
stanica i time dovodi do svijesti osjet zvuka.

53. ORGANUM SPIRALE CORTI

Kortijev organ se nalazi na srednjem dijelu laminae basilaris na timpaničnom zidu. Sastoji se od
jednog sloja epitelnih ćelija, koje su dieferencirane dijelom u potporne, dijelom u neuroepitelne
ili celilae acusticae.

Potporne ćelije se dijele na:

1. Cortijeve stupove
2. Potporne ćelije u užem smislu
Cortijevi stupovi su takvog oblika da su im baze udaljene a vrhovi im konvergiraju i spoje se
čineći arcus spiralis. Ovaj arcus pristaje sa otvorenim krajem na lamina basilaris omeđujući tako
trouglasti prizmatični prostor galleria corti. Cortijevi stupovi se dijele na: unutrašnje i vanjske.

Potporne ćelije u užem smislu formiraju jednu ili dvije serije na unutrašnjoj strani unutrašnjih
stupova, a četiri ili pet serija na vanjskoj strani vanjskih stupova. Ove vanjske ćelije se zovu i
Deitersove falangealne ćelije. Sa strane zadnje serije potpornih ćelija nalaze se prelazne ćelije
(Hensenove i Claudiusove), koje prelaze u epitelne ćelije.

Neuroepitelne ili osjetne akustičke ćelije dijele se na:

Unutrašnje – koje se nalaze između produljaka unutrašnjih potpornih ćelija;

Vanjske – između vanjskih potpornih ćelija.

Na gornjoj strani ovih ćelija se nalazi 20-30 cilija, koje se zovu pili acustici.

Ako Kortijev organ gledamo odozgo, on predstavlja jednu mrežastu plohu koja se zato zove
membrana reticularis.

Sa dijela timpaničnog zida koji je prirastao uz limbus laminae spiralis, tačnije iz ugla gdje se
spajaju zidovi prolazi jedna membrana koja pokriva epitel, a zove se membrana tectoria. Ona kao
most prelazi preko sulcus spiralis internus, dolazi povrh cortijevog organa gdje leži na membrani
reticularis i svršava slobodnim rubom prema sulcus externus.

253
54. STATIČKI ORGAN
Statički organ je sastavljen od jednog dijela labyrinta membranaceusa. Sačinjavaju ga:
1. Sacculus
2. Utriculus
3. Ductus semicirculares

Njima pripada i endolymfatički aparat koji izlazi iz saculusa kao ductus endolymfaticus, a
svršava u cavum cranii sa proširenjem saccus endolymfaticus. Sacculus je mala membranozno
elipsoidna vreća ispunjena endomifom. Nalazi se iza i povrh caecum vestibulare ductus
cochlearisa, a unutrašnjosti medijalnog zida cavum tympani između fenestrae vestibuli i
fenestrae cochleae. Postavljen je u recessus saculi i priljubljen medijalnim zidom uz koštani zid,
dok mu je ostali dio zida slobodan i odijeljen perilimfom od koštanog vestibuluma.
Sa slobodne vanjske površine sacculusa odlaze mnoge trabekule, koje ga vežu sa periostom kosti
ili sa utriculusom, a na pričvršćenu stranu dolazi n. saccularis i pristupa na sacculus. Prema gore
i medijalno odlazi od sacculusa ductus endolymphaticus koji završavaju sa saccus
endomyphaticus, a sa njim se spaja ductus utricolosacularis.
Funkcija ductus i saccus endolimphaticusa je da regulišu pritisak endolimfe u labirintu
membranaceus (int labirintni pritisak). Dolje i lateralno od sacculusa odlazi kanalić koji veže
saculus i ductus cochleae, tzv. ductus reuniens Henseni.

Unutrašnja strana sacculusa je glatka osim na mjestu gdje pristupa živac, gdje pokazuje eliptično
izbočenje macula sacculi.
Utriculus je vreća tankih zidova. Postavljena je poviše sacculusa, a nalazi se u medijalnom zidu
cavum tympani, iza i gore od fenestrae vestibuli. Prijanja svojim medijalnim zidom u recessus
utriculi i na pyramis vestibuli, a u kontaktu je sa sacculusom. Vanjska mu je površina jednaka
kao i sacculus, a na prislonjenu stranu dolazi n. utriculoampularis, kao i ductus semicirculares.
Iznutra pokazuje 6 otvora: tri su veća ampularna, dva manja neampularna, jedan mali koji
odgovara početku ductus utriculosacularis. Na medijalnoj strani nalazi se macula utriculi.

55. DUCTUS SEMICIRCULARES

To su tri membranozne cijevi, savijene u luku, koje ulaze sa oba kraja na stražnju i ogrnju stranu
utriculusa. Postavljeni su u koštane semicirkularne kanale u tri ravnine u prostoru:
1. U frontalnoj ravnini – ductus semicircularis anterior
2. U sagitalnoj ravnini – ductus semicircularis posterior
3. U horizontalnoj ravnici – ductus semicircularis lateralis

Ductusi su na jednom kraju prošireni i čine ampullae membranaceae. Ampularni krajevi ulaze
posebno u utriculus, kao i neampularni kraj lateralnog ductusa, dok neampularni krajevi gornjeg
i stražnjeg ductusa se ujedine i čine crus communeae. Ductusi su priljubljeni uz konveksitet
kanala, zauzimajući 1/5 njegovog lumena, dok ampulae nisu potpuno priljubljene uz kost, što im
onemogućava sulcus ampullaris na vanjskoj strani svake ampullae. U ovom sulcusu se nalaze
živčane niti koje pristupaju na ampullae. Odgovarajući sulcus ampularisu sa vanjske strane, na
unutrašnjoj strani ampullae, nalazi se izbočenje crista ampullaris.

254
56. Ductus et saccus endolymphaticus – APARATUS ENDOLYMPHATICUS
Ductus izlazi iz sacculusa i prima u sebe ductus utriculosaccularis. Ide kroz (canalis)
aquaeductus vestibuli prema unutrašnjosti lobanje i svršava na stražnjoj plohi temporalne kosti u
slijepu vrećicu, saccus endolymphaticus, koji je umetnut u vanjski list durae matris.
Funkcija mu je da reguliše pritisak endolymphe u labirintus membranaceusu, tj. Intralabirintni
pritisak radeći kao sigurnosni ventil.

57. PERILIMFATIČKI PROSTOR

Između labyrintus membranaceusa i labyrintus osseusa, postoji prostor koji se zove spazium
lymphaticum. Ispresijecan je mnogim trabekulama, koje idu sa periosta na labyrintus
membranaceus i koje dijele ovaj prostor u mnoge odijeljke koji su ispunjeni perilimfom i svi
međusobno komuniciraju.
Perilimfa ne komunicira direktno sa endolimfom, ali postaje od nje, jer prolazi osmozom kroz
tanke zidove labyrintus membranaceusa, a također osmozom prelazi u venozne kapilare periosta
labyrintus osseosa.
Perilimfatički prostor je u vezi sa cavum subarachnoideale, preko limfnog prostora kojeg obavija
n. acusticus. U vezi je sa cavum subdurale prema unutra preko canalis vestibuli (ductus
endolimphaticus), a prema vani preko ductus perilymphaticus, koji dolazi kroz canalicus
cochleae u vezu sa subduralnim prostorom oko n. vagusa, u fossi iugularis, izašavši na apertura
externa canaliculi cochlae.

Evakuacija perilimfe:
1. Preko aqueaeductus vestibuli odvodi se limfa iz vestibuluma u cavum cranii i to preko
perilimfnog omotača ductus endolymphaticus. To je komunikacija sa cavum subdurale.
2. Preko canaliculus cochleae odvodi se limfa iz scaleae tympani preko ductus perilymphaticus.
To je komunikacija sa cavum subdurale.
3. Preko perilimfnog omotača n. statoacusticusa (VIII). To je komunikacija sa cavum
subarachnoidale

Vaskularizacija unutrašnjeg uha: Od a. labyrinthi (a. auditiva interna) koja je grana a. basilaris ili
od a. cerebelli anterior ↔ inferior, koja je također grana a. basilaris. A. labyrinhi se u području
fundus meatus acusticus interni podijeli u rami vestibulares (za sacculus, utriculus i ductus
semicirculares), a od rami vestibulares anastomotska grana sa drugom granom a. labyrinthi –
ramus cochleae za ganglion spirale, organum spirale corti, te zidove ductus cochlearisa.

Vensku krv odvode vena aqueaeductus vestibuli u sinus petrosus inferior. Vena canaliculi
cochleae nastaje spajanjem vene spiralis modioli i nekoliko venskih grančica sacculusa i
utriculusa. Venu spiralis modioli obrazuju: donja spiralna vena, gornja spiralna vena (vodi
porijeklo iz plexus spiralis externus na paries externus područje vas prominens) i srednja spiralna
vena (iz plexus spiralis internus). Sve tri čine venu spirali modioli.

Vena canaliculi cochleae se uliva u bulbus superior venae iugularis interne. Venae labyrinthi
(auditivae internae) ulijevaju se u sinus petrosus superior ili inferior ili u sinus transversus.

255
58. MEATUS ACUSTICUS INTERNUS
Unutrašnji slušni kanal dug 1 cm., promjera 0,5 cm., smješten je u piramidi os temporalis.
Osovina mu je upravljena naprijed i lateralno. Ulazni otvor ovog kanala, porus acusticus internus
leži malo ispred sredine zadnje strane piramide. Njime se ovaj kanal otvara u zadnju lobanjsku
jamu. Dno unutrašnjeg kanala, fundus meatus acustici interni gradi okrugla koštana pločica koja
svojom zadnjom polovinom dijeli unutrašnji ušni kanal od vestibuluma, a prednjim dijelom
odgovara cochlei.

Poprečni greben dna crista transversa i slabo izraženi uspravni greben dijele dno ovog kanala na
4 kvadranta:
1. Prednji gornji – facialni kvadrant – area n. facialis – u njemu leži ulazni otvor n. facialisa
2. Prednji donji – pužni kvadrant – area cochleare – gradi šupljina cavum modioli na čijem se
zidu vidi niz sitnih otvora, foramina modioli, kroz koje prolaze vlakna n. cochlearisa.
3. Zadnji gornji – area vestibularis superior – odgovara tankoj koštanoj pločici, izbušenoj sitnim
rupicama, za prolaz vlakana gornje grane, n. utriculoampularisa.
4. Zadnji donji – area vestibularis inferior – dijeli unutrašnji ušni kanal od sacculusa i ampulae
zadnjeg polukružnog kanala. Na njemu se nalaze rupice za prolaz n. sacularisa, a ispod i pozadi
ovih je foramen singulare za prolaz n. ampularis posteriora.

Kroz meatus acusticus internus prolaze n. facialis, n. intermedius, n. statoacusticus (koji se ovdje
dijeli na svoje dvije grane pars cochlearis i pars vestibularis), a. labyrinthi, a u dnu kanala
smješten je ganglion vestibulare.

256
 AUTONOMNI NERVNI SISTEM
1. Preganglijski i postganglijski neuron 258
2. Torakolumbalni ili “simpatički” dio 259
3. Kraniosakralni ili „parasimpatički“ dio 260
4. Aferentna visceralna vlakna 261
5. Enterički nervni sistem 261
6. Autonomna inervacija oka 262
7. Autonomna inervacija pluća 262
8. Autonomna inervacija mokraćnog mjehura i seksualnih organa 263
9. Centralni dijelovi autonomnog sistema 264
10. Kontrola krvnog pritiska i respiratornih funkcija 265
11. Hypothalamus i autonomni nervni sistem 267
12. Pars cephalea et cervicalis systematis autonomic 268
13. Nn. Splanchnici 269
14. Plexus coeliacus 270
15. Pars abdominalis et pelvina systematis autonomici 271

257
1. Preganglijski i postganglijski neuron
Autonomni nervni sistem inervira glatku muskulaturu, žlijezde i srčani mišić. Sastoji se od dva
glavna dijela koji djeluju antagonistički:
1. Simpatikus (torakolumbalni dio).
2. Parasimpatikus (kraniosakralni dio).

Neuronalni pleksusi u GI traktu obrazuju enterički nervni sistem koji predstavlja treći dio.

Autonomni nervni sistem karakterističan je po tome što je značajan broj eferentnih neurona
smješten izvan CNSa, u autonomnim ganglijama. Prema tome se eferentni periferni put sastoji
od dva neurona:
1. Preganglijskog, čije ćelijsko tijelo leži u CNSu i
2. Postganglijskog, čije ćelijsko tijelo leži u ganglionu izvan CNSa.

Tako jedan preganglijski neuron obično kontaktira sa više postganglijskih neurona u perifernom
ganglionu. Ovakva ustrajnost osnov je za veliku autonomnost ovog sistema.
Postoje anatomske razlike između simpatičkog i parasimpatičkog sistema, a one se ogledaju u
tome da su postganglijski neuroni simpatikusa smješteni u simpatičkim ganglijama na nekoj
distanci do eferentnih organa (organa kojima dovode impuls) dok su postganglijski neuroni
parasimpatikusa smješteni u zidovima organa koje inerviraju. Stoga je parasimpatička aktivnost
lokalizovanija u njenom djelovanju nego simpatička.
Postoje i farmakološke razlike koje se ogledaju u tome koji transmiter koriste u svome
funkcionisanju. Tako parasimpatikus kao svoj transmiter koristi acetil holin i u preganglijskim i
u postganglijskim neuronima, dok simpatikus u preganglijskim neuronima koristi acetilholin, a u
postganglijskim noradrenalin.

258
2. Torakolumbalni ili „simpatički“ dio
Ćelijska tijela simpatikusa u CNSu su smještena u meduli spinalis,u intermediolateralnom
ćelijskom stubu, od C8-L2 segmenta. Osim ovih ćelijskih tijela simpatikusu pripada cio niz
ganglija okupljenih u dvije skupine koje su povezane nitima:
1. Vertebralni (paravertebralni) gangliji
2. Prevertebralni gangliji

Paravertebralne ganglije čini po jedan truncus sympathicus koji se nalaze sa strana columne
vertebralis, a sastavljen je iz ganglija međusobno povezanih nitima. Prevertebralne ganglije čine
ganglia coeliaca, ganglion mesentericum superius i ganglia smještena u živčanom plexusu uzduž
aorte abdominalis (ganglia coeliaca si 2 polumjesečasta ganglija koja se nalaze na jednoj i na
drugoj strani početka a. coeliacae; ganglion mesentericum superius se nalazi iznad korijena a.
mesentericae superior).
Gangliji su građeni od malih multipolarnih stanica i niti koje mogu biti:

- Aferentne – koje završavaju u gangliji,

- Eferentne – koje počinju u ganglijskim stanicama,
- Prolazne – koje prolaze kroz ganglion, ali mu daju kolaterale.

Gangliji su povezani međusobno u uzdužnom smjeru sa rami interganglionares, a u poprečnom

sa rami transversi.
Pravilo je da preganglijske niti imaju mijelinsku ovojnicu sa kojomdođu u ganglije vertebralne
skupine, dok odatle idu postganglijske niti bez mijelinske ovojnice. Tako ćelijska tijela
preganglijskih motornih neurona simpatikusa su smještena u intermediolateralnom ćelijskom
stubu u lateralnom rogu kičmene moždine koji se pruža od T1 – L2,3 i dolaze do vertebralnih
ganglija truncus sympathicusa kao rami communicantes albi koji sadrže i preganglijska
simpatička vlakna i visceralna aferentna vlakna. U odnosu na truncus sympathicus preganglijska
vlakna mogu:
1. Prolaziti kroz paravertebralne ganglije kao nervi splanchnici i organizovati sinapsu u jednom
od prevertebralnih ganglija, ili
2. Prolaziti gore ili dole u simpatičko stablo prije stupanja u kolaterale sa postganglijskim
neuronima na različitim nivoima ganglija simpatičkog stabla, ili
3. Mogu ostvarivati simpatičke kontakte sa postganglijskim neuronima u paravertebralnom
ganglionu u nivou ulaska.

Postganglijska vlakna koja izlaze iz paravertebralnih i prevertebralnih ganglija uglavnom nemaju

mijelinsku ovojnicu i teku na 2 načina:
1. Neka se pripajaju na arterije i prate njihov tok kao pleksusi nervnih vlakana za različite
unutarnje organe.
2. Neka se vraćaju u spinalne nerve iz različitih nivoua truncus sympathicusa kao rami
comunicantes grisei. Ova postganglijska vlakna koja se spajaju sa spinalnim nervima odlaze do
znojnih žlijezda u koži, te u krvne sudove i folikule dlake, u periferne dijelove tijela. Ove
strukture ne primaju parasimpatičku inervaciju.

259
3. Kraniosakralni ili „parasimpatički“ dio
Parasimpatikus je sastavljen iz kranijalnog i sakralnog dijela. Kranijalni dio parasimpatikusa
nastaje u moždanom stablu, a preganglijska vlakna izlaze duž III, VII, IX i X kranijalnog živca.
Sakralni dio parasimpatikusa nastaje iz ćelija II, III i IV sakralnog segmenta kičmene moždine, a
preganglijska vlakna izlaze kroz II, III i IV sakralni živac.

Kranijalni dio

Kranijalni dio parasimpatikusa nastaje u moždanom stablu, a preganglijska vlakna izlaze duž
slijedeća četiri kranijalna nerva:
Nervus occulomotorius – parasimpatička okulomotorna vlakna nastaju iz parasimpatičkog jedra
(ili Westphal – Edingerovog jedra) okulomotornog nuklearnog kompleksa koji je smješten u
visini colliculus superiora na ventralnoj površini središnje sive mase – stratum griseum centrale,
koja okružuje Sylviusov kanal. Ova vlakna idu duž grane trećeg kranijalnog nerva do ganglion
ciliare, gdje preganglijska vlakna stupaju u sinapsu sa postganglijskim neuronima koji inerviraju
m. ciliaris i m. sphincter pupillae.
Nervus facialis – preganglijska vlakna idu iz ćelija nucleus salivatorius superiora koje je
smješteno neposredno lateralno uz motorno jedro koje leži u eminentia medialis pars pontina
fossae rhomboidae, a ventrolateralno od nucleus n. abducens. Ova preganglijska parasimpatička
vlakna izlaze iz lobanje kao n. intermedius. Neka od vlakana idu u ganglion pterygopalatinum
putem n. petrosus maior i n. canalis pterygoidei, gdruga preganglijska vlakna prolaze kroz
chordu tympani i n. lingualis i stupaju u sinapsu u ganglion submandibulare, Postganglijska
vlakna iz ganglion pterygopalatinum inerviraju gl. lacrimalis a iz ganglion submandibulare
završavaju u glanduli submandibularis i gl. sublingualis.
Nervus glossopharyngeus – preganglijska sekretomotorna vlakna nastaju iz nucleus salivatorius
inferior koje je smješteno u spoljnom ili sivom dijelu retikularne supstance medullae oblongate,
ventrolateralno od nucleus ambigusa. Ova vlakna završavaju u ganglion oticum kroz timpanični
granu glosofaringealnog živca i n. petrosus minor, postganglijska vlakna inerviraju gl. parotis.
Nervus vagus – to je glavni nerv parasimpatikusa. Sastoji se od preganglijskih parasimpatičkih
vlakana koja nastaju iz nucleus motorius dorsalis n. vagi, koje leži ispod unutrašnjeg dijela ala
cinerea fossa rhomboidea i iz nucleus ambiguusa koje jezajedničko sa glosofaringeusom, a pruža
se ventrolateralno od jedara n. hypoglossusa duž spoljnjeg motornog stuba jedara u produženoj
moždini. Postganglijski neuroni su smješteni u galnglijama koje leže duž zidova visceralnih
organa toraksa i abdomena ili u blizini ovih
organa. Većina ovih vlakana su aferentna iz receptora različitih visceralnih organa, a završavaju
u nucleus solitarii.

Sakralni dio

Preganglijska vlakna sakralnog dijela parasimpatikusa nastaju iz ćelija II, III i IV sakralnog
segmenta kičmene moždine. Vlakna izlaze kroz prednji korijen i kasnije ulaze u sakralne nerve,
pa obrazuju nn. pelvici (nn. erigentes) sa obje strane rektuma. Ovdje se ona spajaju sa
simpatičkim vlaknima. Parasimpatičke ganglije sadrže postganglijske neurone koji su smješteni
u blizini perifernih organa, tj. descendentnog i sigmoidnog kolona, rektuma, mokraćnog mjehura
i genitalija.

260
4. Aferentna visceralna vlakna
Aferentna visceralna vlakna dovode impulse iz visceralnih receptora u CNS i slijede eferntna
autonomna vlakna periferno. Njihova ćelijska tijela su smještena u ganglijama stražnjeg korijena
i u ganglijama kranijalnih nerava VII, IX i X. Visceralni senzitivni impulsi igraju značajnu ulogu
u različitim refleksima za koordinaciju i regulisanje visceralnih funkcija. Nakon sinapse u
kičmenoj moždini ili nc. Solitaris Inaut iz visceralnih organa odlazi u mnoge aree moždanog
stabla i prozencefalona.

Vagalne aference iz lardiovaskularnog sistema prenose informacije o hemijskom sastavu krvi i o

tenziji i distenziji zida srca i velikih sudova služeći kao volumni receptori i baroreceptori.
Vagalne aference iz GI trakta prenose informaciju o ispunjenosti, tenziji i distenziji zida i
hemijskom sastavu lokalnog sadršaja, služeći kao aferentne grane i za reflekse i za centralnu
informaciju o zasićenosti, udobnosti, nelagodi i sl.

Najizraženija visceralna senzacija s kliničke tačke gledišta je bol. Najveći dio vlakana za bol idu
iz unutrašnjih organa sa simpatičkom inervacijom, dok skoro sve druge aferece koje kontrolišu
autonomnu funkciju idu u parasimpatički sistem.

5. Enterički nervni sistem

Enterički nervni sistem koji inervira GI trakt kao i pankreas, žučni mjehur, reguliše motilitet
crijeva i sekreciju. On je intramuralni sistem koji je smješten u zidovima različitih GI organa, a
sastoji se od dva međusobno povezana pokrova neurona i pleksusa. Plexus myentericus
(Auerbach) se nalazi između vanjskog longitudinalnog i cirkularnog sloja glatke muskulature,
dok je plexus submucosus (Meissner) smješten u submukozi.

Mada se mnoge bazične funkcije enteričkog nervnog sistema obavljaju bez značajnih smetnji
izvana, ostatak autonomnog nervnog sistema. tj. simpatikus i parasimpatikus, modulišu njegove
aktivnosti, tako što inerviraju interneuronalni sistem, koji povratno kontroliše enterički sistem.
Npr. simpatikus može efektivno oboriti aktivnost enteričkog sistema redukcijom sekrecije i
peristaltike i povećanjem tonusa sfinktera. Tako sistem funkcionira, uglavnom ili u potpunosti,
supresijom aktivnosti intramuralnih neurona pobuđenih žljezdanih ili mišićnih ćelija, više nego
direktnom inhibicijom ovih ćelija. Neuroni koji predstavljaju ovaj sistem vrlo su različitih tipova,
uključujući različite transmitere.

261
6. Autonomna inervacija oka
Autonomnom inervacijom oka reguliše se dijametar pupile, a samim tim i akomodacija i
vizuelna oštrina, kao i krvni protok u oku, pa tako indirektno i kontrola intraokularnog pritiska.

Preganglijska simpatička vlakna dolaze u oko, a njihova ćelijska tijela leže u

intermediolateralnom stubu ćelija u prvom i drugom torakalnom segmentu (centrum ciliospinale
Badž), prolaze kroz simpatičko stablo ganglio cervicale superius gdje stupaju u sinaptički
kontakt sa postganglijskim vlaknima. Postganglijska vlakna prate a. carotis internu i oftalmičke
arterije i prolaze kroz ganglion ciliare i kao nn. ciliares breves završavaju u m. dilatator pupillae i
m. tarsalis superior.

Preganglijska parasimpatička vlakna, koja primarno nastaju iz Westphal-Edingerovog jedra

okulomotornog kompleksa, dolaze u ganglion ciliare kroz okulomotorni nerv. Postganglijska
vlakna idu naprijed u nn. ciliares breves i inerviraju m. constrictor (sphincter) pupillae i m.
ciliaris.

Kroz regulaciju dijametra pupile parasimpatička inervacija oka je krucijalna za akomodaciju i za

vidnu oštrinu. Simpatička inervacija kontroliše protok krvi u oku i tako vrši uticaj na
intraokularni pritisak.

7. Autonomna inervacija pluća

Zasniva se na djelovanju simpatičkog i parasimpatičkog nervnog sistema. Što se tiče simpatičkog
nervnog sistema, postganglijska simpatička vlakna nastaju u nivou T2-T5 truncus sympaticusa i
izazivaju bronhodilataciju i vazokonstrikciju.

Što se tiče parasimpatičkog nervnog sistema, parasimpatička vlakna dolaze putem n. vagusa, koji
je najveći antagonist simpatičkom nervnom sistemu. Stimulacija vagusa rezultira konstrikcijom
bronhiola i povećanjem glandularne sekrecije. Preganglionarna vlakna za inervaciju organa
respiratornog sistema i srca dolaze iz nc. ambigus, a završavaju u ganglia cardica. U nc. tractus
solitarii završavaju viscerosenzitivna vlakna iz respiratornog sistema kao i vlakna koja odlaze
putem vagusa iz glomus aorticum i baroreceptora iz luka aorte koja su važna u refleksnoj
regulaciji respiratornih funkcija. Dio parcijalnog tlaka kisika u krvi stimuliše hemoreceptore u
luku aorte i račvištima velikih arterija koji pojačano šalju impulse koji se prenose putem n.
vagusa i n. glossopharingeusa u respiratorni centar koji je smješten u moždanom stablu (ponsu i
m. oblongati) i koji tada biva stimulisan,

Veliki broj aferentni vlakana prenosi informaciju o distenziji, iritaciji sluznice i bolu te osigurava
mogućnost za refleksne odgovore na ovu informaciju.

262
8. Autonomna inervacija mokraćnog mjehura i seksualnih organa
Inervirani su od tri seta nerava:
1. Parasimpatička – nn. splanchnici pelvini sa preganglijskim neuronima u segmentima S2-S4
medulae spinalis,
2. Simpatička – hipogastrički nervi sa preganglijskim neuronima u segmentima T11-L2,
3. Somatski pudendalnim nervima iz segmenata S2-S4.

Kontrola mikcije je primarno parasimpatička funkcija kada volumen urina u mjehuru dostigne
određeni nivo, impulsi iz receptora za istezanje u zidu mjehura prolaze kroz pelvične nerve do
sakralnog dijela medulae spinalis gdje aktiviraju parasimpatičke preganglijske neurone.
Povećana aktivnost u njihovim aksonima, koji prolaze kroz nn. splanchnici pelvini u mjehur,
rezultira kontrakcijom m. detrusor urinae. Ovdje je prateća inhibicija somatomotornih neurona
koji inerviraju vanjski sfinkter nadalje, čim uretra bude distendirana, istežu se senzitivne
aference u uretralnom zidu, uzrokuje održavanje refleksa kontrakcije detrusora, koji osigurava da
se mjehir kontrahuje dok se potpuno ne isprazni. Ćelijske grupe u dorzolateralnom pontinskom
tegmetumu su važne za koordinaciju ovih aktivnosti.

Seksualni organi muškarca i žene pokazuju velike sličnostiu pogledu inervacije. Transmiter
uključen u erekciju penisa je nitratni oksid. Fenomen spinalnog refleksa uključuje stimulativni
input kroz aferentna vlakna u pudendalne nerve i eferentne stimuluse kroz sakralna
parasimpatička vlakna. Nervni mehanizmi za erekciju penisa i klitorisa su obično kombinovani
refleksi kičmene moždine i psihogeni stimulusi preko supraspinalnih puteva.

Sekrecija iz različitih genitalnih žlijezda kontrolisana je sakralnim i torakolumbalnim

autonomnim sistemima. Emisija seminalnog i prostatičnog sekreta u uretru primarno je
simpatička funkcija, dok je ejakulacija povezana sa aktivacijom somatomotornih eferenci u mm.
Bulbocavernosus i ischiocavernosus sa refleksnim zatvaranje m. sphincter urethrae (simpatička
inervacija) i proksimalnog dijela uretre da bi spriječilo vraćanje sperme.

263
9. Centralni dijelovi autonomnog sistema
Mada su mnoge visceralne funkcije regulisane refleksnim lukovima u perifernim organima, neki
supraspinalni regioni su uključeni u potpunu kontrolu autonomnih funkcija. Istaknut je položaj
nucleus tractus solitarii, koji prima input iz svih visceralnih organa. Dio ovog inputa se prenosi u
susjedne regione moždanog stabla uključene u različite reflekse, uključujući one koji kontrolišu
krvni pritisak i respiratorne funkcije.

Nucleus solitarius osim toga je direktno i uzajamno povezan sa nekim strukturama u gornjem
dijelu moždanog stabla i prozencefalona, uključujući dijelove hipotalamusa, produženog
amigdala i inzularnog, te prefrontalnog kortikalnog regiona. Neuronalni krugovi koji ujedinjuju
ove struktura prozencefalona sa nc. tractus solitarii i sa drugim autonomnim jedrima u
moždanom stavlu i kičmenoj moždini se zajedno označavaju kao „centralna autonomna mreža“
ili „visceralni prozencefalon sistem.“ On obrazuje anatomski supstrat za regulisanje neophodnih
bazičnih visceralnih, kardiovaskularnih i respiratornih funkcija, koje su povezane sa mnogim
aktivnostima tijela, tj. od regulacije temperature i kontrole uzimanja hrane, žeđi, seksualnog i
drugih tipova emocionalnog ponašanja, do pokretanja mišića i mentalnih aktivnosti. Glavne
moždane strukture uključene u „centralnu autonomnu mrežu“ su periakveduktalna siva
substanca, hipotalamus, specijalno paraventrikularno jedro i lateralne hipotalamične aree,
produženi amigdale i neki kortikani regioni primarno u inzuli i susjednom frontoparijetalnom
operkulumu i medijalno prefrontalnom korteksu. Njihov značaj u kontekstu autonomnih funkcija
je primarno da služe kao aree za integraciju autonomnih, endokrinih, somatomotornih aktivnosti
koja prate specifična ponašanja.

264
10. Kontrola krvnog pritiska i respiratornih funkcija
Osnovni kontrolni mehanizmi za krvni pritisak i respiratorne funkcije nalaze se u medulli
oblongati.
Nc. solitarius je jedro koje igra značajnu ulogu i u kardiovaskularnim i u respiratornim
funkcijama. To je zajedničko senzitivno jedro za n. intermedius (grana VII), n. glossopharyngeus
(IX) i n. vagus (X). Leži lateralno od jedara ala cinerea i pruža se cijelom dužinom m. oblongate
duž medijalnog stuba senzitivnih jedara. Kao glavno visceralno senzitivno jedro u mozgu
povezano je sa brojnim važnim visceralnim refleksima i služi kao relej za visceralne senzitivne
impulse do drugih dijelova CNSa. Zbog pojednostavljenosti, jedro se dijeli u 3 regiona:
1. Rostralni – u kojem se završavaju senzitivna (gustoreceptorna) vlakna n. intermediusa i koji
prima okusne impulse.
2. Intermedijarni – u kojem se završavaju vlakna n. glosopharyngeusa. Ovaj dio je organizovan
viscerotropno, u smislu da kardiovaskularni, pulmonalni i gastrointestinalni impulsi završavaju u
različitim posebnim, ali preklapajućim dijelivma jedra. Ovaj region je posebno važan za
regulaciju kardiovakularnog refleksa, a on također sadrži važne respiratorne neurone, koji se
zajedno označavaju kao dorzalna respiraciona grupa.
3. Kaudalni – u kojem se završavaju senzitivna vlakna vagusa koja dolaze iz spoljnog uha i iz
organa sa prugastom muskulaturom inervisanih od vagusa (sluzokoža korijena jezika, larinksa i
farinksa). Ovaj dio prima visceralne aference iz raznih izvora, a predstavlja glavni region za
prijenos visceralnog senzitivnog inputa u „centralnu autonomnu mrežu.“
Nucleus dorsalis n. vagi je drugi važan region u meduli oblongati koji je uključen u regulaaciju
autonomnih funkcija. Leži ispod unutrašnjeg dijela ala cinerea u rombastoj jami. Ograničeno je
spinalnim trigeminalnim jedrom i traktusom dorzalno, donjim olivarnim kompleksom ventralno i
sa nc. ambigus dorzomedijalno, Iza njega se rađaju visceromotorna parasimpatička vlakna za
inervaciju glatke muskulature i žlijezda organa abdomena i thoraxa (koje su vagusom
inervisane).

Moždano stablo u kontroli kardiovaskularnih funkcija

Preganglijski i postganglijski simpatički neuroni koji služe za konstrikciju arteriola i venoznih

„kapacitet“ sudova, povećanju rada srca i udarnog volumena, održavaju niskofrekventnu toničnu
aktivnost tokom ravnoteže mirovanja. Osim toga, važni refleksi moždanog stabla su određeni da
održavaju krvni pritisak prilično dobro stabiliziranim, aferentni impulsi iz n. glossopharyngeusa i
n. vagusa dolaze u nc. solitarius iz mnogih senzitivnih receptora, uključujući baroreceptore u
arkusu aorte i karotidnog sinusa, te kardijačnih „volumnih“ receptora u atrijalnim i
ventrikularnim zidovima. Ako je krvni pritisak povišen i krvni sudovi se istežu, ili je srce
pojačano punjeno u dijastoli, posebni receptori šalju aferentne impulse i u mijelinizirana i
nemijelizirana vlakna od nc. solitarius, pa se tako dovode informacije o punjenju i tenziji zida.
Ovo jedro ih naizmjenično projektuje u nc. ambigus, gdje se aktiviraju parasimpatički
kardioinhibitorni neuroni. Drugo neuroni u nc. solitarius projiciraju se do inhibitornih
interneurona u lateralnom dijelu nc. dorsalis n. vagi (ventrolateralna medula), koji redukuju
aktivnost u retikulospinalnim vazomotornim neuronima, tako da se projektuju do simpatičkih
preganglijskih neurona u kičmenoj moždini. Ovo dovodi do redukovane aktivnosti u simpatičkim
vlaknima koja vode u srce i arteriole.

265
Time se smanjuje rad srca i otpor krvnog toka kao i venozni „kapacitet“ koji favorizuje
povećanje perifernih rezervi krvi, a ostale redukciju venskog povrata u srce. Kao rezultat ovih
regulacija dolazi do pada krvnog pritiska. Sinus caroticus i arcus aortae također sadrže
hemoreceptore koji reaguju na nivoe kisika, CO2 i H+ jona u krvi. Tada se impulsi iz ovih
receptora prenose od nc. solitariusa, koji naizmjenično aktivira kontrolne mehanizme koji
prilagođavaju i respiraciju i srčanu aktivnost.

Moždano stablo u kontroli respiratornih funkcija

Respiratorne ćelijske grupe u meduli oblongati, koje su blisko povezane sa kardiovaskularnim

regionima, koncentrisane su primarno u i oko nc. solitariusa i nc. ambiguusa. Respiratorni
neuroni su podijeljeni široko u dvije grupe:
1. Dorzalna respiratorna grupa (DRG) – smještena u srednjoj trećini nc. solitariusa u visini
obeksa.
2. Ventralna respiratorna grupa (VRG) – koja je veća i smještena u nucleus ambiguus i
susjednim dijelovima retikularne formacije.

Većina neurona u DRG su aktivni u inspiratornoj fazi respiracije, pa su to inspiratorni neuroni.

Oni šalji svoje aksone kroz tractus reticulospinalis do medulae spinalis, prenoseći inspiratorni
monosinaptički put do freničnih i interkostalnih motornih neurona. Dodatni inspiratorni put,
posebno u interkostalne motorne neurone, dolazi iz inhibitornih bulbospinalnih neurona u VRG.
U ujednačenom disanju, samo inspiratroni pokret je aktivan, a inspiratorni neuroni su
snadbjeveni impulsima iz oba, i centralnih i perifernih hemoreceptora i različitih refleksa. Kada
inspratorna aktivnost pređe kritični prag, inspiracija je „isključena“ neuralnim kontrolnim
mehanizmom koji očito daje input iz nekoliko izvora, uključujući impulse kroz n. vagus iz
pulmonalnih receptora istezanja (Hering – Breureov refleks). VRG predstavlja širok stub ćelija
koji ukljičije nc. ambigus. Većina stuba sadrži inspiratorne i ekspiratorne neurone; od kojih neke
ćelije šalju svoje aksone u respiratorne motorne neurone u kičmenoj moždini, dok druge
obrazuju lokalne krugove za interakciju sa drugim respiratornim neuronima ili
kardiovaskularnim jedinicama. Motorni neuroni, n. vagusa i n. glossopharyngeusa za inervaciju
larynxa i pharynxa su također dio VRG, a njihova aktivnost je značajna u koordinaciji
respiratornog ciklusa. Nedavno je otkrivena grupa neurona sa spontanom ritmičnom aktivnošću u
blizini rostralnog polja nc. ambiguusa. Iz ovog se zaključuje da je ova grupa pejs mejker neuroni
koja se označava posebnim terminom PRC – Botzingerov kompleks, a ima unutrašnje kvalitete i
veze neophodne za održavanje respiratornih krugova. Respiratorna područja moždanog stabla za
ritmičnu respiraciju ne funkcionišu izolovano od ostatka mozga. Naime njihova se aktivnost
konstantno modifikuje voljno ili nevoljno kao dio različitih aktivnosti. Stimulusi za regulaciju
respiratorne funkcije u različitim stanjima dolaze iz mnogih izvora unutar nervnog sistema,
uključujući ali neograničeno samo na „centralnu autonomnu mrežu,“ a oni se prenose preko
puteva koji dodiruju ili respiratorne aree moždanog stabla ili respiratorne motorne neurone
kičmene moždine. Takvi stimulusi također uključuju modificirane impulse koje proizvode
hemoreceptori u veliki arterijama srca i u mehanoreceptorima pluća. Osim toga postoji posebno
osjetljiv set mehanizama za direktnu hemijsku stimulaciju respiratornog centra, koji reaguju
posebno na povećan CO2 u krvi i na promjene pH u ekstracelularnoj tekućini

266
11. Hypothalamus i autonomni nervni sistem
Hipotalamus, a posebno paraventrikularno jedro, zauzima jedinstven položaj u „centralnoj
autonomnoj mreži,“ pošto je izgleda jedina area u mozgu koja može direktno utjecati, ne samo
na endokrini sistem i somatomotorne aree u moždanom stablu, nego i na cijeli sistem visceralnih
organa kroz njegove puteve do simpatičkih i parasimpatičkih ćelijskih grupa u moždanom stablu
i kičmenoj moždini.
Općenito, izgleda da je hipotalamična regulacija homeostatskih funkcija bazirana na principu
prilagođavanja unutar prilično uskih granica.
Hipotalamus obuhvata neuronsku ulogu kontrole gladi-sitosti, žeđi, seksualnog ponašanja,
obrambenih reakcija, submisivnih odgovora, a svi su smješteni u blizini i izražavaju se svi u
eferentnim pravcima.

Uzimanje hrane
Hipotalamus igra ključnu ulogu u ingestiji hrane. Destrukcija paraventrikularnog jedra daje
dramatične efekte na jedenje, a brojni transmiteri uključujuči i monoamine i neuropeptide su vrlo
važni za regulaciju uzimanja hrane. Noradrenalin, adrenalin i neuropeptid Y očigledno stimulišu
paraventrikularno jedro što ima stimulatorne efekte na jedenje.

Pijenje
Pijenje je odgovor na redukovani volumen krvi i inicirano je sa dva različita mehanizma. Jedan
tip inputa vodi porijeklo iz mehanoreceptora u a. pulmonalis i v. cavi i dopire do hipotalamično
integrisanih centara za pijenje putem nc. Tractus solitarii. Drugi značajan stimulus je
novostvoreni krvni angiotenzin II koji aktivira neuronski krug za pijenje kroz njegovo aktiviranje
subfornikalnog organa.

Regulacija temperature
Da bi mogli osjetiti promjenu u tjelesnoj i okolnoj temperaturi, termoreceptori su uglavnom
smješteni u mozgu i koži. U mozgu termosenzitivni neuroni su primarno nađeni u preoptičkoj
prednjoj hipotalamičnoj arei. Ovi termosenzitivni neuroni registruju temperaturu krvi koja
prolazi kroz ovaj dobro vaskularizirani region. Kao odgovor na povišenu tt, hipotalamični
neuroni iniciraju serije procesa, a rezultat je gubitak toplote uključujući perifernu vazodilataciju i
znojenje. Pad okolne temperature dovodi do serije događaja uključujući perifernu
vazokonstrikciju, piloerekciju, povišen metabolizam i drhtanje povezano sa očuvanjem toplote.

Reprodukcija
Hipotalamus igra glavnu integrativnu ulogu u kontroli reproduktivne fiziologije i ponašanja,
uključujući seksualni razvoj i diferencijaciju, seksualno ponašanje i materinsko ponašanje.
Seksualni hormoni, androgeni i estrogeni, igraju značajne uloge u gore navedenim procesima.
LHRH sekretorni neuroni odgovorni za senzitivni input i cirkulaciju gonadalnih steroida
kontrolišu sekreciju LH i FSH iz prednjeg dijela hipofize. LHRH sekretorni neuroni sa
projekcijama u portalni sistem u eminentia mediana, nalaze se posebno u periventrikularnim
zonama hipotalamusa.

267
12. Pars cephalea et cervicalis systematis autonomici
Ovo je dio autonomnog nervnog sistema koji pripada glavi i vratu i simpatičkom dijelu ANSa.

Pars cervicalis se nalazi ispred processus costotrasversarii cervikalnih pršljenova. Posjeduje 3

ganglija:
1. Ganglion cervicale superius – u visini II i III cervikalnog pršljena;
2. Ganglion cervicale medium – u visini VI cervikalnog pršljena;
3. Ganglion cervicale inferius – između processus costotransversarius VII cevikalnog pršljena i I
rebra.

Ganglion cervicale superius (craniale) je prvi i najveći, a nalazi se iza a. carotis internae. Od
njega prema dole ide truncus sympathicus, a od njega idu rami communicantes od prva 4 vratna
živca. Od ovog gangliona odlaze slijedeće grane:

1. Sa gornje strane:
a. N. caroticus internus – ide skupa sa a. carotis interna u canalis caroticus i čini oko nje plexus
caroticus internus koji daje važne grane nn. caroticotympanici, n. petrosus profundus i radix
symphatica ganglii ciliaris.
b. N. cardiacus cervicalis superior

2. Sa stražnje strane
a. Prima rami communicantes od prva 4 cervikalna živca

3. Sa prednje strane:
a. Nn. carotici externi koji oko a. carotis externe čine plexus caroticus externus
b. Rami laryngopharygei idu na stražnju stranu farinksa i skupa sa granama IX i X moždanog
živca čine plexus pharyngeus
c. Anastomoza za n. laryngeus superior n. vagi.

Ganglion cervicale medium se nastavlja na truncus symphaticus. U njega idu rami

communicantes V i VI vratnog živca. Od ovog gangliona odlaze slijedeće grane:

1. Rami interganglionares (internodiales)

2. Nn. carotici, gdje jedni idu uz a. carotis communis, a drugi uz a. thyreoideu inferior gdje
anastomoziraju i formiraju plexus thyreoideus inferior.
3. N. cardiacus medus daje rami thyreoidei medii i ima uklopljen ganglion cardiacum medium
Arnoldi na ulazu u thorax.

268
Ganglion cervicale inferius leži između processus costotransversarius sedmog cervikalnog
pršljena i prvog rebra. Može se spojiti sa prvim torakalnim ganglionom u ganglion stellatum. U
njega idu rami communicantes od VII i VIII vratnog živca. U ganglion stellatum dolaze i
preganglionarne niti iz centrum ciliospinale Badž, ali se ove niti ne završavaju u njemu, nego
prolaze kroz njega i idu u ganglion cervicale superius, odakle idu postganglionarna vlakna za
m. dilatator pupillae. Od ovog gangliona odlaze slijedeće grane:

1. Rami interganglionares
2. Grane za a. thyreoideu inferior, a. vertebralis i a. subclaviu
3. N. cardiacus cervicalis inferior
4. N. cardiacus imus

Plexus cardiacus formiraju 3 para nervorum cardiacorum sympathici, rami cardiaci nervi vagi i
rami cardiaci od plexus pulmonalisa. Nalazi se oko arcusa aorte, a dijeli se na plexus cardiacus
superficialis i profundus.

Pars cephalea systematis autonomici pripada parasimpatikusu.. To su parasimpatička jedra

smještena intrakranijalna na nekoliko različitih i odjeljenih mjesta, tačnije u mesencephalonu i
rhombencephalonu (pars mesencephalica et rhombencephalica). U mesencephalonu je smješteno
Westphal-Edingerovo jedro, a u rhombencephalonu ostala 3.

(Pogledati 3. Kraniosakralni ili parasimpatički dio, opisuje se kao „kranijalni dio.“)

13. Nn. splanchnici

Ovo su simpatički nervi, ogranci truncus sympathicusa, a polaze iz ganglija torakalnog dijela
simpatikusa.

Opskrbljuju krvne žile crijeva vazokonstriktornim vlaknima, inerviraju crijeva, žlijezde u

abdomenu, endokrini aparat i slezenu. Odvode osjet boli preko aferentnih niti iz utrobnih organa
i mezenterija, te osjet gladi preko spinalnih ganglija u medulu spinalis III – IV torakalnog
segmenta. Razlikujemo n. splanchnicus maior et minor.

N. splanchnicus maior polazi od V do IX ganglija torakalnog simpatikusa. To su

preganglionarne niti koje kao rami communicantes albi izlaze na medijalnoj strani ganglija, te se
spuštaju uz lateralnu stranu kičme, pa se u visini IX torakalnog pršljena ujedinjuju u zajedničko
stablo n. splanchnicus maior. Prolaze kroz dijafragmu između crus mediale i crus intermedium
skupa sa v. azygos s desne, a s v. hemiazygos s lijeve strane i svršava se na ganglion coeliacum.

N. splanchnici minor odlazi od X do XI ganglija torakalnog simpatikusa. Ujedinjuje se u živac

u visini dijafragme koju probija lateralno od maiora ili skupa s njim. U abdominalnoj šupljini
daje anastomoze za n. splanchnicus maior, ogranke za plexus coeliacus i jedan ogranak koji kao
ramus renalis ide u plexus renalis. Ovaj ogranak može iči direktno od truncus symphaticusa, te se
onda zove nervus splanchnicus imus. Oba splanchnicusa svršavaju na ganglion coeliacum.

269
14. Plexus coeliacus
Drugim imenom plexus solaris, pripada abdominalnom simpatikusu. Sa obje strane a. coeliacae
leže ganglia coeliaca koje su povezana u plexus coeliacus, koji je najveći plexus simpatičkog
sistema i predstavlja nervni centar vegetativnih funkcija, pa je zato nazvan i
„cerebrum abdominale.“ Kod ovog plexusa razlikujemo:
Korijene:
1. Nn. splanchnici
2. Rami coeliaci od plexus oesophageus n. vagi
3. Ogranci torakalnog i lumbalnog simpatikusa
4. Grane plexus aortici thoracici
5. Grane plexus aortici abdominalis

Ganglije:
1. Parne, u koje se svrstavaju ganglia coeliaca (2 polumjesečasta ganglija koji se nalaze na jednoj
i na obje strane početka a. coeliacae.
2.Neparne, u koje se svrstavaju:
a. Ganglion mesentericum superius, nalazi se iznad korijena a. mesentericae superior.
b.Ganglion phrenicum, nalazi se na prednjoj strani između corpus suprarenalis i crus mediale
diaphragmae.
c. Ganglion renale, nalazi se ispod ganglia coeliaca, a uz početak a. renalis (nije konstantan).

Periferni ogranci odlaze od plexus coeliacusa i njegovih ganglija slijedeći pojedine ogranke a.
abdominalis i čineći plexuse koje nazivamo prema arteriju koje prate.

Parni plexusi:
1. Plexus phrenicus – ide uz aa. phrenicae, a inervira dijafragmu, peritoneum, završni dio
v. cavae inferior i dijelom jetru.
2. Plexus suprarenalis – ide uz a. suprarenalis do corpus suprarenale.
3. Plexus renalis – ide uz a. renalis i inervira ren, pelvis renalis i ureter.
4. Plexus spermaticus – ide uz vasa spermatica, a inervira kod muškarca ductus deferens,
epididimys i testis, a kod žene ovarij, tubu uterinu i fundus uteri, gdje se veže za plexus
uterovagina.

Neparni plexusi:
1. Plexus hepaticus – slijedi a. hepaticu, a inervira jetru, ductus choledocus, ductus hepaticus,
ductus cyticus i vesicu felleu.
2. Plexus lienalis – ide uz a. lienalis na lien, a daje ogranke na veliku krivinu želuca i na pankreas
gdje čini posebni plexus pancreaticus.
3. Plexus gastricus superior – sa a. gastricae sinistrae dolazi na malu krivinu želuca gdje se spaja
sa pleksusima n. vagusa.
4. Plexus gastricus inferior – dolazi od plexus hepaticusa, ide uz a. gastroduodenalis i a.
gastroepiploicu dextru i dolazi na veliku krivinu želuca gdje se nalazi između seroze i
muskulature, a odatle i na pankreas.
5. Plexus mesentericus – omotava a. mesenterium superior i dolje se grana po pankreasu, tankom
i debelom crijevu dajući rami pancreaticoduodenales, rami intestinales i rami colici.

270
15. Pars abdominalis et pelvina systematis autonomici
Ovo je dio autonomnog nervnog sistema koji je smješten u području abdomena i zdjelice.
Pripada simpatičkom nervnom sistemu.

Pars abdominalis se sastoji od 4-5 ganglija koji su smješteni u lumbalnom dijelu. Svi su vezani
međusobno sa rami interganglionares i rami transversi kao i sa spinalnim nervima preko rami
communicantes. Osim ovih rana pars abdominalis posjeduje i neke plexuse:
1. Plexus coeliacus (vidi 14. Plexus coeliacus).
2. Plexus aorticus abdominalis koji se dijeli na dva plexus iliacusa koji prate arteria iliacae ( i na
plexus hypogastricus superior).
3. Plexus mesentericus inferior – ide uz a. mesentericu inferior i daje nn. rectales superiores koji
čine plexus rectalis superior.
4. Plexus iliacus – prati a. iliacu communis i nastavlja se na a. iliacu externu, a. femoralis i a.
popliteu.
5. Plexus hypogastricus – nastavak je plexus aorticus abdominalis. Leži na donjem kraju aorte i
na promontoriumu, a nastavlja se kao parni plexus pelvinus.

Pars pelvina leži medijalno od foramina sacralia pelvina, a sastoji se od 3-4 ganglija koji imaju
svoje rami communicantes, interganglionares i transversi i koji također daju ogranke za plexuse
oko zdjeličnih organa. Pleksusi ovog dijela simpatikusa su plexus hypogastrici inferiores. Oni se
nastavljaju na neparni plexus hypogastricus iz abdominalnog dijela, idu na medijalnu stranu a. et
v. iliacae internae, ulaze u malu zdjelicu i dolaze na lateralnu stranu rektuma primajući ogranke
pars pelvinae simpatikusa i formiraju sekundarne plexuse koji se dalje spajaju sa granama plexus
pudendalisa i plexus sacralis spinalnih živaca, te skupa s njim idu organima koje inerviraju.
Sekundarni plexusi su:
1. Plexus rectalis inferior – inervira rektum skupa sa plexus rectalis cranialis.
2. Plexus vesicalis – dolazi na vesicu urinaris gdje daje nn. vesicales superiores et inferiores.
3. Plexus ductus deferentis, plexus glandulae vesiculosae i plexus prostaticus – usko su povezani
međusobno i sa plexus vesicalis, a protežu se uz ductus deferens, ampullae i glandulae
vesiculosae i oko prostate inervirajući sve ove organe.
4. Plexus corporis cavernosi penis - nastavak je plexus prostaticusa. Njemu pristupa
parasimpatički n. pelvicus, a od njega odlaze nn. corporis cavernosi penis minores i n. corporis
cavernosi penis maior koji idu krvnom aparatu penisa.
5. Plexus uterovaginalis – postoji kod žene umjesto plexus ductus deferentes, glandulae
vesiculase i prostaticus koji postoje kod muškarca. Proteže se po uterusu i vagini, prima niti II,
III i IV sakralnog živca, a posjeduje mnogo ganglija.
6. Plexus corporis cavernosi clitoridis – postoji kod žene umjesto plexus corporis cavernosi
penis. Odlazi od plexus uterovaginalis, a daje n. corporis cavernosi clitoridis maior i nn. corporis
cavernosi clitoridis minores.

Oba trunkusa se sastaju u ganglion coccygeum.

271
 PERIFERNI NERVNI SISTEM

1. N. OPTICUS 273
2. N. OCULOMOTORIUS 274
3. N. TROCHLEARIS 275
4. N.ABDUCENS 275
5. N.trigeminus – somatosenzitivni i specijalni visceralni motorni dio 276
6. N.OPHTALMICUS 278
7. N.MAXILLARIS 279
8. N.MANDIBULARIS 281
9. N. FACIALIS (VII) 284
10. N. STATOACUSTICUS 285
11. Nervus vestibularis i jedra 286
12. Jedra mišića oka i vestibulo-okularni refleksi 287
13. N. VAGUS 288
14. N. glossopharyngeus i n. vagus-specijalni visceralni motorni, parasimpatički i
senzitivni dio 291
15. 15. N.ACCESSORIUS 292
16. N.HYPOGLOSSUS 293
17. NERVI SPINALES 294
18. PLEXUS CERVICALIS 295
19. PLEXUS BRACHIALIS 296
20. NN.THORACICI 297
21. N. PHRENICUS 298
22. PLEXUS LUMBALIS 298
23. PLEXUS SACRALIS 299
24. PLEXUS PELVINUS 299

272
1. N. OPTICUS

N.opticus nije pravi živac, nego moždani vidni put koji spaja retinu sa primarnim vidnim
centrima, a ostatak je pedunculus oftalmikusa. Tvore ga neuriti ganglijskih stanica retinae.
Proteže se od papile na retini do chiasma nervi optici. Chiasma se nalazi poviše sella
turcica, a fasciculus opticus prolazi kroz canalis opticus medijalno i poviše a.ophtalmicae.
Tu prima arahnoidalnu i duralnu ovojnicu, koje su međusobom, a i od piae mater odijeljene
odgovarajućim subarahnoidalnim i subduralnim prostorom, a taj prostor je nastavak
istoimenih prostora glave.

U orbiti n.opticus ide kroz sredinu retrobulbarnog prostora, dok ne dođe na stražnju stranu
bulbus oculi. Tu se dura mater nastavlja u scleru, a i arachnoidea i pia mater se svršavaju
spojivši se sa sclerom, a nervne niti prolaze kroz area cribriformis sclerae na retinu.

U vrhu retrobulbarnog prostora a.ophtalmica je postavljena lateralno od n.opticus, a

zatim ga križa s donje strane i dolazi medijalno.Ganglion ciliare se nalazi lateralno od
nervus opticus, a nervi ciliares i vasa ciliaria se nalaze poredani oko n.opticusa.

Budući da nervus opticus nije građen kao drugi nervi, pozabavit ćemo se i njegovom građom.
On je kao pedunculus ophtalmicus građen najprije kao šuplji cilindar, a zatim skupa sa očnim
mjehurom udubi s donje strane, napravivši od šupljeg vlakna jedan žlijeb otvoren prema dolje,
a sa dvostrukim zidom. U taj žlijeb se ulože arteria i vena centralis retinae, a rubovi sa žlijeba
spoje i srastu. Takvim razvitkom dođe vanjska ovojnica pedunkulusa u unutrašnjost nerva, te
se prije epitelijalne stanice sad pretvore u stanice neuroglije, koje služe kao potpora nervnim
nitima. Nervne niti su ovijene finom mijelinskom ovojnicom kao sve nervne niti CNS-a.
Odijeljene su u snopove vezivnim tkivom koje potiče od piae matris. Ali osim toga tkiva ima u
n.opticusu pravih neuroglija stanica kao i u bijeloj supstanci mozga, a to u drugim živcima ne
nalazimo. U visini areae cribriformis gube nervne niti svoju mijelinsku ovojnicu, a snopovi
svoju veznu ovojnicu. Koji put mogu nervne niti i na retini sačuvati svoju mijelinsku ovojnoci
što se onda na očnoj pozadini vidi u formi plamenova.

273
 2. N. OCULOMOTORIUS

Treći moždani živac sadrži isključivo motorne i parasimpatičke niti koje dolaze od jezgara n.
oculomotori u mezencefalonu, koje se vide na presjeku kroz colliculus rostralis. Inervira sve
prugaste mišiće oka osim m. rectus bulbi temporalis i m. obliquus bulbi sup, a preko
ganglion ciliare inervira glatke mišiće m. ciliaris i m. sphincter pupillae.

Izlazi iz sulcus n. oculomotorii, pa kroz fossu interpeduncularis prolazi između art. Cerebellis
sup. I art. Cerebellis posterior. Ide prema naprijed i gore ispod processus clinoideus posterior.
Tu ulazi u duru i u njoj ide kroz lateralni zid sinus cavernosusa u kojem leži poviše n.
trochlearis i n. ophtalmicusa, a lateralno od art. Carotis internae. Naprijed križa n. trochlearis
pod oštrim uglom i prolazi mu sa lateralne strane te dođe iznad njega. Podijeljen ulazi u orbitu
kroz fissura orbitalis superior (posve medijalno kroz anulus tendineus communis Zinnis i to
jedna grana iznad a jedna ispod v. Ophtalmicae).

Od dvije grane ramus superior ide poviše n. opticus, a ispod m. rectus bulbi superior i dijeli
na se na ogranak za m. rectus bulbi superior i ogranak za m. levator palpebrae superior, koji
zavija oko lateralnog ruba m. rectus bulbi superior i dolazi na donju plohu m. levatoris
palpebrae superor.

Ramus inferior ide ispod n. opticusa i dijeli se na: ogranak za m. rectus bulbi nasalis,
ogranak za m. rectus bulbi inf. I ogranak za m. obliquus inf. Ovaj ogranak daje
parasimpatičke niti za ganglion ciliare, koje se nazivaju radix brevis ganglii ciliaris.

JEDRA: N. OCULOMOTORIUS (III)

Nuclei nervi oculomotorii leže u ventralnom dijelu stratum griseum centrale u visini
colliculus superior. Korijena vlakna idu ventralno, prolaze kroz nucleus ruber i izlaze na
površinu u sulcus n. oculomotorii. Jedra n. oculomotoriusa formiraju dva niza: spoljašnji i
središnji. U spoljašnjem nizu razlikuju se dva jedra:

1. Nucleus lateralis magnocellularis; spoljašnje krupnoćelijsko jedro (motorno). Sastoji se

od šest manjih jedara od kojih idu vlakna za inervaciju mišića pokretača očne jabučice (m.
levator palpebrae superioris, m. rectus superior, m. rectus medialis, m. obliqus inferior i m.
rectus inferior).

2. Nucleus lateralis parvocellularis s. Nucleus parasympathicus n. oculomotorii; Westphal-

Edingerovo ili spoljašnje sitnoćelijsko jedro je visceromotorno ( parasimpatičko) jedro.
Rostralni dio jedra je fotomotorni centar. Iz njega odlaze vlakna za inervaciju m. sphincter
papillae. Kaudalni dio jedra je akomodacioni centar. Iz njega odlaze vlakna za inervaciju m.
cilliarisa.

Nucleus medianus magnocellularis; središnje krupnoćelijsko jedro je centar za

konvergenciju. On uspostavlja vezu između kontralateralnih jedara za inervaciju m. rectus
medialis i dovodi do sinergične kontrakcije oba mišića koja nastaje refleksno prilikom
posmatranja predmeta izbliza.

274
 3. N. TROCHLEARIS

Četvrti par moždanih živaca je najmanji od njih. Sadrži samo motorne niti kojima inervira m.
obliquus bulbi sup. On je jedini nerv koji izlazi na dorzalnoj strani CNS-a, lateralno od
frenulum veli medullaris anterioris. Od svog polazišta nucleus originis n. trochlearis u visini
colliculus inferior ide oko pedunculus cerebelii, ide zatim kroz lat. zid sinus cavernosusa. Ide
naprijed i križa oculomotorius i dolazi poviše njega. Kroz fisuru orbitalis superior ulazi u
orbitu, lateralno od angulus tendineus communis. Ide do periosta i dopire do gornjeg zuba m.
obliquus bulbi superioris, kojeg inervira.

JEDRA: N. TROCHLEARIS (IV)

Nucleus n. trochlearis (motorna vlakna) leži u visini colliculus inferior, u ventralnom dijelu
centralne sive mase (stratum griseum centrale). Fila radicularia n. trochlearisa pod krovnom
pločom, lamina quadrigemina s. lamina tecti, ukrštaju se sa vlaknima kontralateralnog jedra
(decussatio nervorum trochlearium), a potom izlaze na dorzalnoj strani mezencephalona sa
obje strane frenulum veli medullaris superioris. To je jedini kranijalni živac koji izlazi na
dorzalnoj strani mozga, ispod donjih kolikula mezencephalona. Inervira m. obliqus superior.

4. N. ABDUCENS

Sadrži isključivo motorna vlakna, izlazi iz mozga na distalnom rubu ponsa lateralno od
piramide i nalazi se najmedijalnije u horizontalnom redu živaca koga čini zajedno sa n.
facialis i n. statoacusticusom. Ide naprijed, gore i lateralno prema procesusu dorsi sellae,
probija duru na clivusu i ide ispod lig. sphenopetrosuma i ulazi u sinus cavernosus. Prolazeći
kroz njeg nalazi se lateralno od art. Carotis internae, između nje i n. ophtalmicusa. Ukršta
odozgo n. ophtalmicus i kroz lateralni dio anulus tendineus communis ulazi u orbitu i odmah
se grana po medijalnoj ploštini m. rectus bulbi temporalisa.

JEDRA: N. ABDUCENS (VI)

Nucleus n. abducentis izgrađen je isključivo iz motornih vlakana. Jedro je smješteno ispod

colliculus facialis. Živac izbija na površinu u fossa postpontina, a ima najduži intrakranijalni
tok. Inervira m. rectus lateralis.

275
 5. N.TRIGEMINUS-somatosenzitivni i specijalni visceralni
motorni dio

N.trigeminus je najdeblji moždani živac. Sadrži motorne i senzibilne niti. Motorne dolaze od
motornih jezgara u ponsu, a senzibilne od ganglion semilunare (Gasseri).
Izlazi iz mozga između fasciculus superior i fasciculus medius pontis, a na granici gdje
pons prelazi u pedunculus cerebelli medius. Senzibilni dio ili portio maior izlazi odijeljen
od motornog dijela ili portio minor jednim snopićem vlakana, koja pripadaju ponsu,a nazvana
su lingula Wrisbergi. Oba dijela n.trigeminusa idu skupa naprijed i gore prema apexu
piramide temporalne kosti i prošavši ispred sinus petrosus superior ulaze u šupljinu tzv.
cavum Meckelli, gdje portio maior čini ganglion semilunare (Gasseri), koji je po građi
identičan svakom spinalnom ganglionu, a portio minor koji se na izlazu iz mozga nalazi gore i
medijalno od portio maior, zavija oko medijalnog ruba posljednjeg da bi došao dolje, te prolazi
ispod gangliona ne ulazeći ni u kakvu vezu s njim i priključi se trećoj grani n.trigeminusa.

Ganglion semilunare (Gasseri), kako mu ime kaže, ima oblik polumjeseca s konkavnom
stranom prema natrag i medijalno, a konveksna mu je okrenuta sprijeda i lateralno. Sa
konkavne strane odlaze tri grane koje čine n.trigeminus. Gornja medijalna grana
n.ophtalmicus, srednja n.maxillaris i donja lateralna n.mandibularis. Sve tri grane na svom
početku daju po jedan ramus meningeus.

JEDRA

N. trigeminus se sastoji iz motornih i senzitivnih vlakana. Vlakna polaze iz jednog motornog

jedra, a završavaju na tri senzitivna jedra.

Nucleus motorius n. trigemini pripada branhiogenom stubu jedara. Leži ispod foveoa
superior fossae rhomboideae. Njegovi aksoni formiraju motorni korijen, radix motoria (portio
minor), koji ulazi u sastav n. mandibularisa za inervaciju mastikatornih mišića.

Senzitivna jedra n. trigeminusa dobijaju aferentna vlakna iz gangliona semilunare Gasseri. On

leži u području piramide temporalne kosti u impressio trigeminalis.

1. Nucleus sensorius principalis (superior) n. trigemini leži u ponsu lateralno i dorzalno od

motornog jedra. U njemu završavaju aferentna (senzibilna) vlakna koja prenose osjete dodira i
pritiska primljenih preko receptora u koži lica, sluznici usta i zubnoj pulpi. Vlakna iz ovoj
jedra odlaze u talamus, kao lemniscus trigeminalis, a djelimično idu preko lemniscus
medialisa.

2. Nucleus tractus spinalis n. trigemini nastavlja se odmah ispod gornjeg jedra. Veliko je i
proteže se kroz čitav dorzalni dio medullae oblongatae sve do stražnjih rogova C1 do C2
segmenta medullae spinalis, gdje se naziva substantia gelatinosa Rolandi. Jedro ima tri dijela:

a) Pars oralis (gornji dio) prima taktilne podražaje iz sluznice usta

b) Pars interpolaris (srednji dio) prima bolne senzacije iz zuba
c) Pars caudalis (donji dio) je najduži i prima podražaje za bol i temperaturu iz područja

276
 4. Nucleus tractus mesencephalici n. trigemini i nije pravo jedro, već neka vrsta
senzitivnog ganglija. Zato se zove akcesorno jedro. Leži u blizini Sylviusovog akvedukta.
Prima vlakna iz Gasserovog ganglija koja mu, bez prekidanja u moždanom stablu, donose
podražaje iz mišića glave (proprioceptivni senzibilitet), tj. mišića lica, mastikatornih mišića i
vanjskih mišića oka.

SOMATOSENZITIVNI DIO

Senzitivna vlakna iz Ganglion semilunare s. trigeminale (Gasseri), na prednjoj strani petrozne

kosti, distribuiraju se periferno u tri glavna dijela: n. ophtalmicus, n. maxillaries i nervus
mandibularis. Centralni nastavci ganglijskih ćelija završavaju u tri senzitivna trigeminalna
jedra, n. tractus spinalis, glavnom senzitivnom (n. sensorius superior) i mezencefaličnom
trigeminalnom jedru. U principu se smatra da spinalno trigeminalno jedro prima impulse za
bol i temperaturu, a glavno senzitivno jedro prima taktilne impulse. Poznato je da mnoga
vlakna prolazeći kroz moždano stablo, kroz glavni senzitivni dio, daju jednu granu za spinalno
trigeminalno jedro, a drugu za glavno senzitivno jedro.

Mezencefalično trigeminalno jedro je dugo tanko jedro koje se pruža rostralno do nivoa
coliculus superior, a prima proprioceptivne impulse iz ekstraokulatorne i mastikatorne
musculature. Suprotno generalnoj ulozi, ćelijska tijela za ova senzitivna vlakna se nalaze u
mezencefaličnom jedru više nego u semilunarnom ganglionu. Mezencefalično jedro prema
tome, komparabilno je sa senzitivnim ganglionom.

SPECIJALNI VISCERALNI MOTORNI DIO

Motorni dio petog kranijalnog nerva, portio minor, nastaje iz trigeminalnog jedra u ponsu i
inkoroporiran je u n. mandibularis. Vlakna inerviraju mastikatorne mišiće (masseter,
temporalis i pterigoidne), venter anterior m. digastrici, m. tensor tympani i m. tensor veli
palatini. Trigeminalno motorno jedro prima i ukrštena i neukrštena vlakna iz cerebralnog
korteksa.

Mastikatorni mišići se razvijaju iz mezoderma prvog brahijalnog luka što su povezani sa

digestivnim traktom pa se trigeminalno motorno jedro naziva specijalno visceralno motorno
jedro.

277
 6. N. OPHTALMICUS

Izašavši na medijalnom rubu ganglion semilunare Gasseri ide prema naprijed u lateralnom
zidu sinus cavernosus nalazeći se ispod n.oculomotorius i n.trochlearis. Budući da se pomalo
diže, križa s lateralne strane n.trochlearis i skupa s njim ide lateralno i poviše
n.oculomotoriusa. Daju u zidu sinusa, jedan ogranak, ramus meningeus n.ophtalmici koji
ide prema natrag, križa n.trochlearis i grana se po tentoriumu. Dalje n.ophtalmicus ide prema
fissura orbitalis superior i prije nego uđe u orbitu, podijeli se na tri grane: n.lacrimalis,
n.frontalis i n.nasocilliaris. Uz n.nasocilliaris nalazi se ganglion cilliare.

N.lacrimalis – ulazi najlateralnije u orbitu, ide uz lateralni zid poviše m.rectus bulbi
temporalis probija glandulu lacrimalis i grana se po koži i mukozi oko lateralnog ugla oka.
Prima anastomozu od n.zygomaticusa - ramus communicans cum nervo zygomatico, koja
mu daje sekretorne niti iz ganglion pterygopalatinum, a koje su u ganglion došle preko
n.petrosus maior od n.facialisa. Daje rami lacrimales za gl.lacrimalis. Zatim, izavši iz
glandulae daje rami palpebrales za kožu i mukozu lateralnog dijela gornje palpebrae i rami
cutanei za kožu blizu lateralnog ugla oka.
N.frontalis - ulazi u orbitu između n.lacrimalis i n.trochlearis, ide prema naprijed uz periost
gornjeg zida orbitae, poviše m.levator palpebrae superior i dijeli se na tri grane koje inerviraju
kožu čela i djelomično gornji kapak: N. supratrochlearis ima r. superior koji se grana po
palpebri superior, korijenu nosa i obližnjem dijelu čela, a r. inferior anastomozira sa n.
infratrochlearis. N. supraorbitalis, r. medialis se grana po koži čela, a r. lateralis nastavlja tok
n. frontalisa i skupa sa a. frontalis lateralis prolazi kroz foramen frontale laterale i dolazi na os
frontale gdje se grana po koži čela.

N.nasociliaris – najmedijalnija grana n.ophtalmicusa, prolazi kroz medijalni dio anulus

tendineus communis (Zinni). Ide naprijed, medijalno između m.rectus bulbi superior i nervus
opticusa. Križa n.opticus s gornje strane i dolazi na medijalni zid orbitae. Teče uz medijalni
rub orbitae sve do foramen ethmoidale anterius gdje se dijeli na dva nerva: n.ethmoidalis
anterior i n.infratrochlearis. Inervira očnu jabučicu i sluznicu sfenoidnog i etmoidnog
sinusa, sluznicu lateralnog zida nosne šupljine i septuma, kožu i sluznicu medijalnog dijela
gornje palpebrae, medijalni očni ugao, saccus lacrimalis i kožu dorsuma nosa i medijalnog
dijela donjeg kapka.
GANGLION CILIARE – pridodan n.ophtalmicusu ima obilježje simpatičkog ganglija, jer
inervira tunicu externu (tunicu fibrosu) i tunicu mediu oka. Nalazi se u formi malog
četverogulastog sivkastog nodula na lat.strani nervus opticusa, s najvećim promjerom od 2
mm, a blizu canalis opticus omotan masnim retrobulbarnim tkivom.Posjeduje tri korjena:
1. Radix brevis (motoria), koji dolazi od n.oculomotorius iz Westphal-Edingerove jezgre
idonosi ganglionu parasimpatičke niti za inervaciju m.ciliarisa i m.sphincter pupillae
2. Radix longa (sensitiva), koji dolazi od n.nasociliaris i donosi niti za senzibilitet corneae,
3. Radix sympatica – koji dolazi od plexus caroticus preko a.ophtalmicae, a donosi
vazodilatatorne niti i motoričke niti iz centrum ciliospinale za m.dilatator papillae.
Svi ti korjeni se sastaju u ganglionu, a iza gangliona izlaze nn.cililares brevis, koji idu oko
fasciculus opticus i ulaze u bulbus kroz emissaria posteriora na njegovoj stražnjoj strani.

278
 7. N. MAXILLARIS

To je srednja grana n.trigeminusa sastoji se isključivo od senzibilnih niti, ali anastomozama

prima i druge elemente. Njemu je priključen ganglion pterygopalatinum. Izašavši iz
ganglion semilunare (Gasseri), n.maxillaris prolazi kroz foramen rotundum na bazi lubanje,
dolazi u gornji dio fossae pterygopalatinae, ide prema sulcus infraorbitalis i prošavši kroz
fissura orbitalis inferior, grana se. U fossa pterygopalatina leži ispod njega završetak
a.maxillaris, a medijalno i ispod nalazi se ganglion pterygopalatinum.

U cavum cranii daje n.maxillaris jedan mali ogranak ramus meningeus n.maxillaris koji ide
nazad i skupa sa a.meningea media i grana se po duri. Anastomozira sa ramus meningeus
n.mandibularis. U fossa pterygoidea daje:

 n.zygomaticus,
 nn.pterygopalatini i
 rami alveolares superiores post.,
 a sam nerv se nastavlja dalje kao n.infraorbitalis u sulcus infraorbitalis.

N. zygomaticus, od svog polaska u fossa pterygopalatina, ide naprijed i lateralno, prolazi korz
fissura orbitalis inferior u orbitu, teče uz lateralni dio orbite sve do foramina
zygomaticoorbitalia. Tu se grana na ramus zygomaticotemporalis i ramus zygomaticofacialis.

Ramus zygomaticotemporalis je gornji, daje anastomozu za n.lacrimalis, ako je nije dao sam
n.zygomaticus. Tom anastomozom koja se provlači kroz sam periost lateralnog zida orbite
donosi n.lacrimalisu sekretorne niti za gl.lacrimalis.
Ramus zygomaticofacialis ulazi u canalis zygomaticofacialis, dolazi pod kožu regionis
zygomaticae i tu se grana. Anastomozira sa n.facialisom.

N.pterygopalatini, ima ih nekoliko, neki od njih ulaze u ganglion pterygopalatinum, a neki

samo prolaze kraj njeg, te se spajaju sa granama koje izlaze iz gangliona.

Rami alveolares superiores post., obično dva, polaze od n.maxillarisa prije nego uđe u
sulcus infraorbitalis. Silaze dolje na stražnjoj strani tuber maxillae i kroz canales alveolares
ulaze u maxillu gdje se granaju.

N.infraorbitalis – n.maxillaris ušavši u orbitu dolazi u sulcus infraorbitalis i dobija ime

n.infraorbitalis. Praćen sa a.infraorbitalis ide kroz istoimeni kanal, dolazi na lice kroz foramen
infraorbitale i odmah se dijeli u više ogranaka za kožu lica i to donji kapak, gornju usnu, krilo
i vestibulum nosa. Taj snopić je nazvan pes anserinus minor. U sulcusu i kanalu daje ramus
alveolaris superior medius i ramus alveolaris superior anterior.

Rami faciales (pes anserinus minor) se dijeli na rr.palpebrales inferiores za donju palpebru,
rr.nasales externi et interni za kožu alae nasi i vestibulum i rr.labiales superiores za gornju
usnu.

279
GANGLION PTERYGOPALATINUM

Prirodan n.maxillarisu, ovaj mali ganglion u promjeru 4-5mm, postavljen je u fossa

pterygopalatina, neposredno pred otvorom canalis pterygoidei Vidii, a lateralno od foramen
pterygopalatinum. N.maxillaris prolazi nešto poviše i lateralno. Ovaj ganglion ima tri korjena,
koji dolaze kao n.canalis pterygoidei (Vidii) i nn.pterygopalatini (radix sensitiva, donose
senzitivne ogranke).

N.canalis pterygoidei je sastavljen iz dva dijela: n.petrosus maior (bijeli dio, radix motoria
iz nervus facialisa) , donosi parasimpatičke, sekretorne niti koje preko n.zygomaticus i
n.lacrimalis idu za gl.lacrimalis. N.petrosus profundus (sivi, radix sympatica iz plexus
caroticus) dodnosi ganglionu simpatička vlakna.

Od ganglion pterygopalatinum odlaze ogranci koji se spajaju sa nn.pterygopalatini, koji ne

ulaze u ganglion. Osobito su važni ogranci n.maxillarisa koji idu preko ganglion
pterygopalatinum. To su ovi ogranci:

 rami orbitales – inervira septum nasi i tvrdo nepce, lateralni dio zida nosne šupljine i
oblasti gornje, donje i srednje školjke zatim dio sluznice ždrijela i Eustahijeve tube,
meko nepce i tonsillu palatinu
 rami nasales post.superiores – inervira mukozu palatinum durum, daje n.pharyngeus
koji inervira mukozu pharynxa i faringealnog dijela tubae pharyngotympanicae
 Nn.palatini – ima ih tri: n.palatinus anterior, medialis i posterior, n.palatinus
anterior inervira mukozu palatinum duruma, n.palatinus medius idervira mukozu
fossae supratonsilaris i tonsillu palatinu, a n.palatinus posterior inervira ide na
palatum mollae, inervira mukozu, glandulae, m.levator veli palatini i m.uvulae.
N.palatinus anterior prolazi kroz canalis pterygopalatinus i daje rami nasals posteriores
inferiores koji inerviraju mukozu donje nosne školjke i donjeg i srednjeg meatusa nasi.

280
 8. N. MANDIBULARIS

To je najjača grana n.trigeminusa. Sastoji se iz lateralne grane koja izlazi iz ganglion

semilunare (Gasseri) i od portio minor. Prema tome posjeduje motorni i senzibilni dio.
Pridodana su mu tri ganglija: ganglion oticum, ganglion submandibulare i ganglion
sublinguale. N.mandibularis ide lateralno prema foramen ovale, križa synchondrosis
sphenopetrosa i kroz foramen ovale lateralno od ramus meningeus accessorius izlazi u
fossu infratemporalis. Tu se nalazi lateralno od lateralnog zida farinksa, medijalno od
m.pterygoidei. Osim toga nalazi se ispred hrskavičavog dijela tubae auditivae.

N.mandibularis, kao jedinstven nerv, teče veoma kratki dio puta, a zatim se gotovo čitav
motorni dio odijeli razasut u više ogranaka koji čine svi skupa n.masticatorius, a i ostali dio
se brzo grana. Tek što je n.mandibularis izašao iz lubanje, daje ramus meningeus
n.mandibularis, koji se skupa s a.meningica media vraća u lubanju kroz foramen spinae.
Grana se skupa s njom po duri koja pokriva os sphenoides, os parietale, os temporale, a jedan
ogranak prolazi kroz fisura petrosquamalis, te inervira cellulae mastoideae. Ostali dio
n.mandibularisa dijelimo već na spomenuti n.masticatorius, n.auriculotemporalis,
n.alveolaris mandibularis i n.lingualis.

N.masticatorius inervira 4 žvakača, zatim m.tensor tympani i tensor veli palatini. Nije
jedinstven nego je sastavljen od više grana:

1. N.massetericus odlazi od n.mandibularisa skupa s n.temporalis profundus posterior, ide

prema lateralnoj strani i odijeli se od njega kod cristae infratemporalis (daje grančicu za
articulus mandibularis), križa stražnji rub m.temporalisa i kroz incisuru mandibulae
dolazu na unutrašnju plohu m.massetera koga inervira.
2. N.temporalis profundus posterior et n. temporalis profundus anterior
3. N.pterygoideus lateralis et medialis
4. N.tensoris tympani et n. tensoris veli palatini
5. N.buccalis

N.auriculotemporalis

Daje grane za čeljusni zglob, donosi od IX moždanog živca sekretorne niti za gl.parotis, daje grane za
kožu vanjskog slušnog hodnika i bubnjiće, ušnu školjku i kožu temporalne regije.

 Rami auriculares za articulus mandibularis.

 Rami parotidei parasimpatičke sekretorne niti za glandulu parotis. Dobivene
anastomoze aurikulotemporalisa sa ganglion oticum. U ganglion oticum su došle od
n.glossopharyngeusa preko Jackobson-ove anastomoze.
 N.meatus acustici externi – inervira kožu meatus externusa i daje ramus membrane
tympani za njezinu vanjsku plohu
 Nn.auriculares – granaju se po koži lateralne strane ušne školjke
 Rami temporalis superficialis anteriores et posteriores su terminalne grane
n.auriculotemporalisa.

281
N.alveolaris mandibularis

Najdeblja grana n.mandibularisa, silazi koso dolje i lateralno, prolazi između dva
m.pterygoideusa, lateralno od n.lingualisa. S medijalne strane ga ukršta chorda tympani, a s
lateralne a.maxillaris. Dalje teče između m.pterygoideus medialis i ramus mandibulae idući
prema ulazu u canalis mandibularis. Ulazi u taj kanala sa vasa alveolaria mandibularia i u
visini foramen mentalese dijeli u terminalne ogranke n.mentalis i n.incisivus. Daje grane za
zube i desni donje vilice, kožu brade i donje usne.

Prije nego što uđe u canalis mandibularis daje n.mylohyoideus, koji silazi u
sulcusmylohyoideus i venter mandibularis musculi biventeris. Ima senzibilnih niti za kožu.

U samom kanalu n.alveolaris mandibularis daje rami alveolares inferiores posteriores, a

dalje od foramen mentale njegov tok nastavlja se u kanalu kao terminalni ogranak n.incisivus,
koji daje rami alveolares inferiores anteriores. Rami alveolares mandibularesant. et post.
čine plexus dentalis inferior, koji se nalazi ispred vrhova korijenova donjih zubi i daje rami
dentales et gingivales inferiores.

Druga terminalna grana n.alveolaris mandibularisa je n.mentalis, koji izlazi krozforamen

mentale i dijeli se u rami mentales za kožu mentuma i rami labiales inferiores za kožu i
mukozu donje usne.

N.lingualis

Ide na početku skupa sa n.alveolaris mandibularis između dva m.pterygoideusa, zatim zavije
prema naprijed i gore čineći luk sa konkavitetom prema gore.

U tom dijelu mu je lateralno m.styloglossus, dolje glandula submandibularis, a medijalno

lateralni zid farinksa. Ide dalje poviše m.mylohyoideusa i s njegove medijalne strane, te ulazi
u fossu sublingualis skupa sa ductus submandibularis Warton-i. Tu leži medijalno od
glandulae sublingualis i praćen s arterija profunda linguae ide između m.longitudinalis
profundus m.genioglossus, te ulazi u jezik, gdje se grana u terminalne ogranke.

Posjeduje na svom toku više anastomoza od kojih je najvažnija ona sa n.facialisom, koju čini
chorda tympani. N.lingualis prima chordu tympani, kad se nalazi između oba
mm.pterygoideusa. Ona mu donosi: sekretorne parasimpatičke niti za sve žlijezde na dnu usne
šupljine i okusne niti za duo jezika koji leži ispred papillae vallatae. Ogranci n.lingualisa su:

Rami isthmi faucium za stražnji dio dna usne šupljine

N.sublingualis
Terminalni ogranci su rami linguales koji se granaju po sluznici od vrha do sulcus
terminalisa.

N.mandibularisu su priključena tri ganglija simpatičkog obilježja, a to su:

Ganglion oticum
Ganglion submandibulare
Ganglion sublinguale

282
GANGLION OTICUM

Kao mali nodulus nalazi se na medijalnoj strani n.mandibularisa odmah ispod foramen ovale,
a lateralno od kartilaginoznog dijela tubae auditivae, kao i ostali gangliji, koji su priključeni
n.trigeminusu, ima tri korjena:

- Radix motoria koji dolazi od n.pterygoideus medialis

- Radix sensitiva koju predstavlja n.petrosus minor (Jacob-sonova anastomoza), a
donosi senzibilne i sekretorne parasimpatičke niti od n.glossopharygneusa za
gland.parotis.
- Radix sympatica dolazi iz plexus meningeus medius.

GANGLION SUBMANDIBULARE

Nalazi se poviše glandulae submandibulare viseći na n.lingualis iza stražnjeg ruba

m.mylohyoideusa. tražimo ga izoliravši glangulu submandibularis, tako da povučemo
glandulu submandibularis s time nategnemo n.lingualis i tada se između n.lingualisa i
glandulae submandibularis vidi kao neki mali trokut; u vrhu tog trokuta nalazi se ganglion.
Prima i on tri korjena:

o Radix motoria dolazi od n.facialisa preko chordae tympani, pa preko n.lingualisa, a

donosi parasimpatičke niti za glandulae dna usne šupljine
o Radix sensitiva dolazi od n.lingualisa
o Radix sympatica dolazi od plexus maxillarisa oko a.facialis, daje rami glandulares za
glandulu submandibularis i rami communicantes cum n.linguali, koji idu preko
n.lingualisa k jeziku.

GANGLION SUBLINGUALE

Ovaj ganglion je varijabilan. Ako postoji kao takav, nalazi se na n.sublingualisu između njega
i mandibulae. Korjeni su mu niti koje dolaze od n.sublingualisa, a grane niti, koje idu nervusu
sublingualisu za glandulu sublingualis. Ako ga nema, onda postoje udž n.sublingualisa
rasijane pojedine nervne stanice koje zamjenjuju ganglion.

283
 9. N. FACIALIS

Sedmi moždani živac, sastoji se od motornih, parasimpatičkih i senzornih niti. Motorne niti
čine zapravo n. facialis, a senzorni i parasimpatički dio se samo priključi n. facialisu. Inače je
poznat pod imenom n. intermedius kojeg čini ganglion geniculi. Motorne niti izlaze iz
motorne jezgre n. facialisa u meduli oblongati- nc. salivatorius superior,a senzorne niti čine
tractus solitarus i završavaju u nc tractus solitarii.

N. facialis skupa sa n. intermedius, koji mu se nalazi sa lateralne strane, izlazi iz mozga u uglu
između malog mozga i ponsa lateralno od n. abducensa. Ulazi u meatus acusticus internus
zatim u canalis nervi facialis, ide lateralno te zavija natrag pod pravim uglom čineći
geniculum n. facialis externum, dok se geniculum n. facialis internum nalazi ondje gdje
zavija oko jezgre abducensa. Na geniculumu ima n. intermedius svoj ganglion geniculi.
Ispred geniculuma nalazi se hiatus canalis n. facialis. Idući kroz kanal, kroz foramen
stylomastoideum izlazi u fossu retromandibularis. Tu križa a. auricularis posterior, ide
između lobula gl. Parotis i grana se čineći pes anserinus maior.

Dok se n. facialis nalazi u canalis facialis daje sl grane:

N. petrosus maior odvaja se od n. facialisa u geniculumu, prolazi kroz ganglion geniculi,

izlazi kroz hiatus canalis n. facialis, ide kroz sulcus n. petrosi maioris i anastomozira sa n.
petrosus minor. Zatim ulazi u canalis pterygoideus is a n. petrosus profundus čini n. canalis
pterygoidei.
R. communicans cum plexo tympanico, mali ogranak koji povezuje geniculum sa plexus
tympanicus.
N. stapedius inervira m. stapedius
Chorda tympani ulazi u cavum tympani kroz apertura tympanica canaliculi chordate, a izlazi
kroz fissure petrotympanica. Između dva mm. pterygoideusa donosi n. lingualisu okusne niti i
parasimaptičke sekretorne niti za glandule dna usne šupljine.
RR. Communicantes cum ramo auriculare nervi vagi et cum nervo glossopharyngeo

Izašavši iz kanala daje još nekoliko ogranaka:

N. auricularis posterior odlazi u visini formaen stylomastoideum i dijeli se na r. occipitalis i

r. auricularis
R. styloideus et biventricus
R. communicans cum n. glossopharyngeo et cum n. auriculotemporale

Terminalni ogranci n. facialisa čine u gl. Parotis plexus parotideus od koga odlaze sljedeći
ogranci, a skupa čine pes anserinus maior:

RR. Temporales, granaju se po temporalnoj regiji i inerviraju mišiće prednje strane ušne
školjke, m. frontalis, m. corrugator supercilli i gornji dio m. orbicularis oculi.
RR. Zygomatici inerviraju donji dio m. orbicularis oculi i m. zygomaticus maior
RR. Buccales inerviraju m. buccinatorius, m. orbicularis oris i m. quadratus labii sup
R. marginalis mandibulae i R. colli koji inervira platizmu.

284
JEDRA

1. Nucleus n. facialis (branhiomotorna vlakna) leži u ventralnom tegmentumu,

ventrolateralno od jedra n. abducensa.. Vlakna inerviraju mimičnu muskulaturu glave i vrata.

2. Nucleus salivatorius superior (sekretorna parasimpatička vlakna-n. intermedius) leži u

dorzolateralnom dijelu tegmentuma. Jedna grupa vlakana odvoji se od n. facialisa unutar
koštanog kanala kao n. petrosus major, koji ide na ganglion pterygopalatinum gdje sinaptički
kontaktira. Od gangliona odlaze postganglionarna vlakna za inervaciju gl. lacrimalis, za
mukozne žlijezde nosno-nepčane sluznice i paranazalnih sinusa. Druga grupa vlakana ulazi u
sastav chordae tympani; ona se priključi n. lingualisu i putem njega dolazi na ganglion
submandibulare i sublinguale. Od ganglija odlaze postganglionarna vlakna za inervaciju gl.
submandibularis i gl. sublingualis.

3. Nucleus tractus solitarii-nucleus solitarius (okusna vlakna). Vlakna završavaju na

rostralnom dijelu jedra i idu u sklopu n. intermediusa. Vlakna su aksoni neurona gangliona
geniculi. Dendriti neurona prenose podražaj iz gustativnih papila nepca i papilla foliata i
fungiformes prednjeg dijela jezika.

4. Nucleus tractus spinalis n. trigemini (somatosenzibilna vlakna- n. intermedius) Vlakna

nose senzibilitet iz kože meatus acusticus externusa i kože iza uha.

10. N. STATOACUSTICUS

Osmi je moždani živac. Sastoji se iz dva dijela, koji su odijeljeni na svom perifernom kraju,
kao i na centralnom gdje svršavaju na posebnim jezgrama, jedino imaju trup živca zajednički.
Jedan dio, medijalni, jeste n. vestibuli ili n. staticus, a drugi dio, lateralni, jeste n. cochleae
ili n. acusticus. Izlaze skupa iz mozga u uglu između ponsa, medullae oblongatae i malog
mozga, lateralno od n. facialisa. Idu prema porus acusticus internus, prelaze preko sinus
petrosus inf. te kroz porus i meatus acusticus internus dolaze do fundus meatus acustici int. U
meatusu n. statoacustious formira žlijeb u kojem leži n. facialis, a omata ih zajednička
arachnoides, dok periost predstavlja duru.

U fundusu meatusa n. vestibuli ili pars vestibularis ima svoj ganglion vestibuli od koga odlaze
grane za statički organ.
N. cochleae ili pars cochlearis se grana u mnogo ogranaka koji ulaze kroz tractus spiralis
foraminosus u modiolus, nalaze tamo svoj ganglion spirale i granaju se po organon spirale
(Cortii).

Ganglion vestibuli i ganglion spirale su građeni iz biporalnih nervnih stanica.

285
 11. N. VESTIBULARIS I JEDRA

Bipolarne ganglijske ćelije vestibularnog nerva obrazuju ganglion vestibulare na dnu meatus
acusticus internus. Periferni produžeci inerviraju senzitivne ćelije u vestibularnom aparatu,
dok centralni nastavci obrazuju nervus vestibularis. Zajedno sa kohlearnim nervom,
vestibularni nerv ulazi u moždano stablo na donjoj granici ponsa, u angulus pontocerebellaris
i završava u četiri glavna vestibularna jedra, lateralnom (Deiters), medijalnom, gornjem i
donjem. Vestibularni kompleks zauzima veliko područje u lateralnom dijelu moždanog stabla
odmah u podu četvrtog ventrikula.
Vestibularni aparat kao cjelina ima značaj za održavanje ravnoteže i orijentacije u prostoru,
a različita vestibulama jedra imaju specifične veze i funkcionalne karakteristike. Na primjer,
impulsi iz maculae utriculi odlaze primarno u nc. vestibularis lateralis, koje daje tractus
vestibulospinalis lateralis. Najviše vlakana iz ductus semicirculares završava u gornjem i
medijalnom vestibularnom jedru, koja šalju značajne projekcije u fasciculus longitudinalis
medialis. Ovaj put je od posebnog značaja za vestibulo-okularne reflekse. Nc. vestibularis
inferior prima input iz svih dijelova vestibularnog labirinta.

Centralne veze. Informacije iz vestibularnog aparata konačno utiču na motorni sistem preko
veza između vestibularnih jedara i kičmene moždine, cerebeluma i jedara mišića oka . Ovdje
je također evidentno da neka ascendentna vestibularna projekciona vlakna dopiru u talamus,
koji omogućava da vestibularni stimulusi dopiru u cerebralni korteks.

Kičmena moždina. Mada su međusobni odnosi između vestibularnih jedara i kičmene

moždine recipročni, vestibulospinalni traktusi su istaknutiji nego spinovestibularni.
Najznačajniji descendentni vestibularni put, tractus vestibulospinalis lateralis, nastaje u
Deitersovom jedru. Input iz maculae utriculi do nc. vestibularis lateralis signalizira poziciju
glave (i tijela) u prostoru, a ova informacija je ključna za održavanje ravnoteže i uspravnog
stava. Tractus vestibulospinalis lateralis je važna komponenta ovog mehanizma; on utiče na
motorne neurone ekstenzora i istovremeno inhibira motorne neurone fleksora.

Vlakna iz donjeg i medijalnog vestibularnog jedra ulaze u tractus vestibulospinalis medialis,

koji je inkorporiran u descendentni dio fasciculus longitudinalis medialis. Ovaj traktus se
nalazi jedino u gornjem dijelu kičmene moždine i odgovoran je primarno za pokrete glave i
vrata kao odgovor na vestibularne stimuluse.

Cerebellum.I direktna vlakna iz vestibularnog nerva i indirektna vlakna iz vestibularnih

jedara, primarno iz gornjeg, medijalnog i donjeg jedra, dopiru u lobus flocculonodularis
(vestibulocerebellum). I direktna i indirektna vlakna završavaju kao mahovinasta vlakna u
cerebellumu. Vestibularna jedra također utiču na cerebelarnu aktivnost preko puzavog
vlaknastog sistema (climbing fiber system) i to indirektuo putem projekcija iz vestibulamih
jedara do donje olive (nc. olivaris inferior).

Vestibulocerebelarna vlakna su recipročna vlaknima iz vestibulocerebeluma sa vestibulamim

jedrima. Značajna cerebelarna projekcija u vestibularni kompleks također nastaje iz
spinocerebeluma i završava u nc. vestibularis lateralis, koji se projektuje u kičmenu moždinu
kroz tractus vestibulospinalis lateralis.

286
 12. JEDRA MIŠIĆA OKA I VESTIBULO-OKULARNI
REFLEKSI
Vestibulo-okularni refleksi imaju veliki značaj za podešavanje očiju kao odgovor na pokrete
glave. Naprimjer, kada se glava nagne na lijevo, oči su upravljene na desno tako da vidna
polja ostanu nepromijenjena.

Shema na slici je vrlo uproštena, a navodi na ideju da su bazične strukture uključene u

vestibularno-okularne reflekse, tj. semicirkularni kanali, vestibularni nerv i jedra, fasciculus
longitudinalis medialis i okulomotorna jedra. Nekoliko drugih neuronskih krugova i struktura
učestvuje, uključujući vestibulocerebellum, koji je posebno značajan za fino podešavanje
refleksa.

Shema anatomskog supstrata za horizontalno vestibulo-okularni refleks koji kompenzira

pokrete glave ulijevo uključuje jedino puteve koji nastaju iz lijevog horizontalnog
semicirkularnog kanala. Impulsi iz dlakavih ćelija u ampuli iz oba, i ekscitatornog i
inhibitornog neurona, odlaze u nc. vestibularis medialis. Projekcije iz ekscitatornih neurona
završavaju u kontralateralnom jedru n. abducensa, koje dovode do kontrakcije m. rectus
laterali dexter putem direktne projekcije kroz nervus abducens. M. rectus medialis sinister
aktivira se disinaptičkim putem preko fasciculus longitudinalis medialis do okulomotornog
jedra, koji inervira mišić. Projekcije iz inhibitornog neurona, suprotno, završavaju u
ipsilateralnom jedru nervus abducensa, time se redukuje aktivnost u odgovarajućim putevima
za m. rectus lateralis sinister i m. rectus medialis dexter.

287
 13. N. VAGUS

Pripada 4.škržnom luku. N.vagus je deseti moždani živac. Sastoji se iz motornih, senzibilnih i
parasimpatičkih niti, a dodana su mu i dva ganglija: ganglion superius i inferius.

Izlazi iz mozga u sulcus lateralis posterior medulae oblongatae ispod n.glossopharyngeusa.

Ulazi u foramen iugulare omotan zajedničkom durom s n.acessorius.

U foramen iugulare je n.glossopharyngeus medijalno, vena iugularis interna lateralno, a

n.vagus i n.accesorius u sredini. U foramen iugulare n.vagus susreće ganglion superius, a
ispod foramena, ispred processus transversus atlasa nalazi se ganglion inferius

Po svom izlasku iz lubanje n.vagus odmah leži između n.glossopharyngeus i n.accessorius, a

iza v.iugularis internae, a zatim se smjesti u kut koji čine prema natrag a.carotis communis i
v.iugularis interna i tako dolazi do aperture thoracis odakle su odnosi desnog i lijevog
n.vagusa nešto različiti pa ćemo ih posebno opisati:

1. Desni n.vagus prolazi između a. i v.subclaviae, medijalno od truncus

thyreocervicalisa i daje svoj n.recurrens. Lateralno od njega silazi n.phrenicus, a
medijalno niti sympathicusa, koje čini ansa subclavia. Ide zatim kroz pars dorsalis
mediastini lateralno od tracheae, a iza truncus brachiocephalicusa i v.cavae superior u
visini bifurkacije ide iza desnog ruba tracheae i iza desnog bronchusa, a ispod toga ide
na stražnju stranu ezofagusa, gdje čini plexus oesophageus.
2. Lijevi n.vagus ide između a.carotis communis i a.subclaviae sinistrae. Križa s
lateralne strane terminalni dio ductus thoracicusa, medijalno mu je trachea, lateralno
pleura plućnog vrha. Ide zatim kroz pars dorsalis mediastini i to: poviše bifurkacije
traheje križa od sprijeda arcus aortae, a uvijek u odnosu sa lijevom pleurom. Dok križa
arcus daje svoj n.recurrens. U visini bifurkacije ide iza lijevog bronchusa, a ispod toga
prelazi na prednju stranu oesophagusa čineći plexus oesophageus.

Čitavim svojim tokom daje n.vagus ogranke, koje dijelimo na ogranke koji odlaze u samoj
lobanji i na one koji odlaze u predjelu vrata, thoraxa i abdomena.

a) Ogranci koji odlaze u predjelu glave su ramus meningeus i ramus auricularis.

Ramus meningeus odlazi od ganglion iugulare, ulazi u lobanju kroz foramen iugulare, i
grana se po fossa cranii occipitalis skupa sa a.meningea occipitalis od a.pharingeae
ascedens.

Ramus auricularis odlazi od ganglion iugulare ili ispod njega: nastavlja tok svojim
kanalom, te izlazi kroz fissura tympanomastoidea. Došavši vani dijeli se na dvije grane.
Jedna anastomozira sa n.auricularis posterior n.facialis, a druga probija hrskavicu meatusa
i grana se po stražnjem dijelu meatus extrenusa i po ušnoj školjci. U ovom dijelu n.vagus
prima ramus medialis n.accessorii, niti od n.glossopharyngeusa, zatim rami
communicantes iz ganglion cervicale superius.

288
 b) Ogranci n.vagusa u predjelu vrata su: nn.pharyngei, n.laringeus superior,
nn.cardiaci superior i n.laryngeus recurrens.

Rami pharyngei odlaze od ganglion inferius ili ispod njega. Obično su dva. Silaze po
lateralnom zidu farinksa, udružuju se sa rr.pharyngei n.glossopharyngeusa i simpatikusa,
čineći plexus pharyngeus.

N.laryngeus superior odlazi s donjeg dijela ganglion inferius ili ispod njega, ide za
a.carotis internae i a.carotis externae i njezinih grana, nasloni se na m.hyopharingicus i u
visini velikog roga ossis hyoidis grana se na ramus externus i ramus internus.
Rr.cardiaci superiores odlaze od vagusa između n.laryngeus superior i n.recurrens, ima
ih dva ili tri. Silaze ispred arterije carotis communis, križaju sprijeda arcus aortae i
sudjeluju u sastavu plexus cardiacusa, skupa sa nn.cardiaci inferiores.

N.laryngeus recurrens – desni n.recurrens odlazi od n.vagusa, kad ovaj križa a.subclaviu
dextru, ide ispod pa iza arterije, a zatim gore iza početka a.carotis communis, dolazi do
desnog ruba oesophagusa i do sulcusa između ezofagusa i traheje. Lijevi n.recurrens
odlazi od vagusa, kad ovaj križa arcus aortae, ide ispod te iza arcusa, zatim iza a.carotis
communis te proslijedi po prednjoj ploštini ezofagusa u sulcusu između ovog i traheje.
Oba recurrensa se nastavljaju kao n.laryngicus caudalis. N.recurrens daje sljedeće grane:
 Rami cardiaci inferiores idu ispred tracheae u plexus cardiacus
 Rami tracheales et rami oesophagei idu u tracheu i ezofagus za muskulaturu i mukozu
 N.laryngeus inferior nastavlja tok n.recurrensa.

c) ogranci n.vagusa u predjelu toraksa su sljedeći: rami tracheales, rami bronchiales,

rami oesophagei, rami pericardiaci.
Rami tracheales odlaze odmah ispod recurrensa. Idu na tracheu i sa rami tracheales
n.recurrentis čine plexus trachealis koji inervira mukozu, glandulae i mišićne tracheae.
Rami bronchiales anteriores et dorsales odlaze od n.vagusa kad se ovaj nalazi iza
bronhusa.
Rami oesophagei odlaze od već spomenutog plexusa oesophagycus te inerviraju
muskulaturu i mukozu ezofagusa. Od plexusa odlaze i rami pericardiaci.
Rami pericardiaci odlaze dijelom od plexus oesophagycus i od plexus pulmonalis
dorsalis i plexus cardiacus.

d) Ogranci n.vagusa u abdomenu – abdominalni ogranci n.vagusa u abdomenu

suujedno terminalni ogranci plexus oesophagycusa.

Plexus oesophageus idući prednjom stranom ezofagusa dolazi na malu krivinu i prednju
stranu ventriculusa, gdje ispod seroze čini plexus gastricus anterior. Plexus oesophageus
daje rami oesophagei za abdominalni dio oesphagusa. Plexus gastricus anterior daje rami
gastrici za muskulaturu i mukozu ventrikulusa i rami hepatici koji preko pars
hepatogastrica omenti minoris idu u hepar.

289
Plexus oesophageus, idući na stražnjoj strani oesophagusa daje rami oesophagei, za
abdominalni dio oesophagusa, te se na cardii dijeli na dva dijela. Jedan manji dio ide na
stražnju stranu ventriculusa, čineći sa simpatikusom plexus gastricus posterior, koji daje
rami gastrici; drugi, veći dio formira rami coeliaci, koji prate a.gastricu sinistru do
plexus coeliacus, a odavde idu rami lienales, rami renales, rami pancreatici, rami
suprarenales i rami intestinales za istoimene organe (prema kliničkim istraživanjima
izgleda da vagus inervira dio crijeva sve do sredine colon transversuma, pa čak i uterus).

JEDRA

1. Nucleus ambigus (specijalna visceromotorna vlakna) je zajedničko jedro za IX, X i

XI kranijalni živac. Iz srednjeg dijela polaze specijalna visceromotorna vlakna n.
vagusa za inervaciju mišića farynxa, larynxa i gornjeg segmenta jednjaka. Pojedina
vlakna odlaze za inervaciju srca i organa respiratornog sistema. To su
postganglionarna parasimpatička vlakna koja završavaju u ganglia cardiaca.

2. Nucleus dorsalis n. vagi (visceromotorna parasimpatička vlakna). Iz jedra odlaze

vlakna za inervaciju glatke muskulature i žlijezda organa abdomena i toraxa.

3. Nucleus tractus solitarii

 U rostralnom polu lateralnog dijela nucleus tractus solitarii završavaju specijalna

visceralna aferentna (okusna) vlakna. Vlakna su aksoni neurona, ganglion inferius n.
vagi i prenose senzacije okusa sa epiglotisa.
 U medijalnom dijelu nucleus tractus solitarii završavaju viscerosenzitivna vlakna iz
respiratornog i digestivnog sistema, iz srca i krvnih sudova. Vlakna su aksoni neurona
ganglion superius et inferius n. vagi.
 U nucleus tractus solitarii završe viscerosenzitivna vlakna koja dolaze putem n. vagusa
iz hemoreceptora (glomus aorticum i baroreceptora iz luka aorte). Ova vlakna su
važna u regulaciji kardiovaskularnih, respiratornih i probavnih funkcija.

4. Nucleus tractus spinalis n. trigemini. Na ovom jedru se završavaju dvije vrste vlakana
n. vagusa:

 Viscerosenzibilna vlakna koja nose osjet bola iz donjeg farynxa, larynxa i

oezophagusa.
 Somatosenzibilna vlakna (dodir, bol i temperatura) iz kože iza uha, zida
meatus acusticus externusa, membranae tympani. Sva ova vlakna su aksoni
neurona ganglion superius n. vagi.

290
 14. N.GLOSSOPHARYNGEUS I N.VAGUS –specijalni
visceralni motorni dio,parasimpatički i senzitivni dio

Deveti i deseti kranijalni nerv su blisko povezani i anatomski i fiziološki, a inerviraju dio istih
struktura. N. vagus inervira torakalne i abdominalne organe i najznačajniji je parasimpatički
nerv u tijelu. Nervi izlaze na lateralnoj strani medule oblongate dorzalno od olive, a iz lobanje
izlaze kroz foramen iugulare zajedno sa n. accesoriusom.

Specijalni visceralni motorni dio

Oba nerva, i n. glossopharyngeus i n. vagus sadrže vlakna koja nastaju iz nc. Ambiguus, a
inerviraju poprečnu muskulaturu faringsa. N. vagus još inervira i larings. N. glossopharyngeus
inervira m. stylopharyngeus.

Parasimpatički dio

Vlakna iz nc. Salivatorius ulaze u n. glossopharyngeus i inerviraju gl. Parotis i faringealne

žlijezde sekretornim nitima. Dorzalno motorno jedro n. vagusa smješteno je ispod trigonum n.
vagi u podu fosse rhomboidee, inervira torakalne i abdominalne organe visceromotornim i
sekretornim vlaknima. Većina preganglijskih parasimpatičkih kardioinhibitornih vlakana
nastaje u nc. Ambiguusu.

Senzitivni dio

Najviše aferentnih vlakana n. glossopharyngeusa i n. vagusa prenosi visceralne iz faringsa,

mehkog nepca, stražnje trećine jezika, tonzila i cavum tympani (n. glossopharyngeus sa
ćelijskim vlaknima u ganglion petrosum) i iz toraksa, abdomena, faringsa i laringsa (n. vagus
sa ćelijskim tijelima u ganglion nodosum). Vlakna zaršavaju u nc. Tractus solitarii, koji
također prima okusne impulse iz stražnje trećine jezika. Oba nerva sadrže somatska senzitivna
vlakna iz meatus acusticus externus.

291
 15. N. ACCESSORIUS

N.accessorius sastoji se iz motornih niti, od kojih jedne dolaze iz ganglijskih stanica u

dorzomedijalnom dijelu prednjeg roga cervikalne medullae, a drugi iz motorne jezgre
n.accessoriusa u meduli oblongati. Prvi dio je: accessorius spinalis, a drugi je accessorius
cranialis.

Radix spinalis odlazi iz fasciculus lateralis medullae spinalis između ventralnih i dorzalnih
korijenova prva četiri cervikalna živca. Formira snop, koji ide gore, ulazi u cavum cranii iza
a.vertebralis i spaja se sa radix myelencephalica koji izlazi ispod vagusa u sulcus
dorsolateralis medullae oblongatae. Skupa formiraju n.accessorius koji izlazi iz lubanje
kroz foramen iugulare. Čim n.accessorius izađe iz lubanje dijeli se na: ramus internus i
ramus externus.

Ramus internus (medialis) se spaja s n.vagus između ganglion superius i ganglion inferius
donoseći mu motorne niti cerebralnog accessoriusa za poprečno prugastu muskulaturu
cervikalnog dijela ezofagusa.

Ramus externus koga sačinjavaju niti spinalnog porijekla, ide ispred v.iugularis, a iza
stiloidnih mišića, dolazi na duboku plohu m.sternocleidomastoideusa, daje mu granu, probija
ga i kroz trigonum omoclaviculare (fosu supraclavicularis maior) dolazi do m.trapezius na
kojem svršava te ga inervira.

JEDRA

Nucleus n. accessorii (motorna vlakna) ima dva dijela:

-Radix cerebralis (kranijalni dio)

-Radix spinalis (spinalni dio)

Radix cerebralis formira se od donjeg dijela nucleus ambigus (branhiomotorna visceralna

vlakna). Radix spinalis formiraju aksoni alfa-motornih neurona od C1 do C6 segmenta
prednjih rogova medullae spinalis (somatska eferentna vlakna). Oba korijena se spajaju i tvore
n. accessories,koji nakon izlaska iz lobanje daje ramus externus i ramus internus.
R.externus je spinalnog porijekla i inervira m. trapezius i m.sternocleidomastoideus.
R. internus je kranijalnog porijekla i priključuje se n.vagusu za inervaciju mišića larynxa.

292
 16. N. HYPOGLOSSUS

N.hypoglossus je 12. ili zadnji od moždanih živaca. Sastoji se samo iz motornih niti, koje
inerviraju mišiće jezika. Osobito je debeo, a to je razumljivo kad se uzme u obzir da mišići
jezika moraju biti obilno inervirani zbog njihove precizne funkcije kod govora i hranjenja.

N.hypoglossus odlazi iz sulcus ventrolateralis između olivae i piramide u više ogranaka, koji
se ujedinjuju u canalis n.hypoglossi. Križa od straga a.vertebralis, a sprijeda a.cerebeli
inferior posterior. Izlazi kroz canalis nervi hypoglossi iz lubanje, ide prema dolje iza
n.glossopharyngeusa i ganglion internus vagusa, zatim između n.vagus i v.iugularis
internae pokriven sa stiloidnim mišićima. Prolazi ispred a.carotis externae, čineći zavoj sa
konkavitetom prema gore. Dolazi na vanjsku stranu m.hypoglossusa, praćen sa venom
comitans n.hypoglossi, a pokriven je glandulom submandibularis. Ide zatim medijalno od
m.stylohyoideusa napokon ispod m.mylohyoideusa te između njega i m.hyoglossusa ulazi u
jezik.

Na svom putu n. hypoglossus anastomozira na truncus sympathicus s n.vagus i s

nn.cervicales. Anastomoza sa nn.cervicales je dvostruka.

Od ansae atlantis ide jedan snop niti koji je priključen n.hypoglossusu, ali se ne miješa s
njim, nego ga prati jednim dijelom njegova toka, a zatim se odijeli kao ramus descedens
nervi hypoglossi. Ovaj ide ispred a.carotis externae, a zatim a.carotis communis i
poviše m. omohyoideusa, zavije na lateralnu stranu ispred venae jugularis internae i
anastomozira sa nervus cervicalis descedens čineći ansa hypoglossi, koja inervira inrahioidne
mišiće.

Dalje n.hypoglossus daje:

- Ramus meningeus koji se vraća u lubanju kroz canalis nervi hypoglossi i grana se po duri
fossae cranii occipitalis i sinus occipitalis
- Ramus thyreohyoideus, koji se sastoji iz niti ansae hypoglossi, a ne od niti n.hypoglossusa.
inervira m.thyreoideus i m.geniohyoideus.

Hypoglossalno jedro je smješteno ispod trigoni hypoglossi u podu 4. Ventrikula a inervira

mišiće jezika.

293
 17. NN. SPINALES

Spinalni nervi izlaze iz medullae spinalis sa dva korijena. Radix ventralis (prednji korijen) je
motorni, a radix dorsalis (stražnji) je senzibilni. Na stražnjem korijenu se nalazi uključen
ganglion spinale. Oba se korijena spoje i čine spinalni živac koji izlazi kroz foramen
intervertebrale. Spinalni živac je kratak i podijeli se u 4 grane.

1. Ramus dorsalis je malen i ide na dorsum gdje inervira mišiće i kožu leđa.
2. Ramus ventralis ide ventralno i mnogo je veći,grana se po koži i muskulaturi ventralne
strane.
3. Ramus meningeus se vraća u kanal i inervira ovojnice medullae i koštane dijelove kanala.
4. Ramus communicans ide ka truncus sympanicus i čini vezu između cerebrospinalnog i
autonomnog nervnog sistema.
Kod sakralnih živaca dorzalne grane izlaze na foramina sacralia dorsalia, a prednje grane na
foramina sacralia pelvina. Zadnji sakralni živac i n. coccygeus izlaze kroz hiatus sacralis i to i
na ventralne i dorzalne grane. Spinalnih nerva ima 31 par, dijelimo ih na: 8 cervikalnih, 12
torakalnih, 5 lumbalnih, 5 sakralnih i n. coccygeus.

Prednje grane se spajaju u grupe i čine plexuse tako da imamo plexus cervicalis, plexus
brachialis, plexus lumbalis, plexus sacralis i plexus coccygeus.

Stražnje grane ne čine plexuse nego idu svaka za sebe - rami dorsales nn. Spinalium. Prve
tri grane ascendiraju, sljedeće dvije idu horizontalno, a najdonje idu gotovo vertikalno, te je iz
tog razloga kičmena moždina kraća od kičmenog kanala. Prošavši processus transversi, rami
dorsales se dijele u 2 grane: ramus medialis i ramus lateralis. Ovi ogranci su motorni,
senzibilni ili miješani. Dijele se na:
Rami dorsales nn. Cervicalium - ima ih 8, drugi je najveći pa se do dna postepeno smanjuju.
Ramus dorsalis prvog cervikalnog izlazi sa a. vertebralis i daje dorzalnu isključivo motornu
granu n. suboccipitalis. Ramus dorsalis drugog cervikalnog je najveća dorzalna grana,
nastavlja dalje kao n. occipitalis maior i stiže do tjemena, gdje anastomozira sa istoimenim
ograncima sa druge strane. Ramus dorsalis ostalih nerava daju rami laterales koji su isključivo
motorni i daju ogranke za mišiće, a rami medialis su miješani i daju inervaciju za muskulaturu
leđa i kožu zatiljka.
Rami dorsales nn. Thoracalium – 12 ogranaka prolaze između procesus transverse. U dnu
vertebralne brazde se dijele na lateralni i medijalni ogranak. Rami laterales – od prvog prema
zadnjem se povećavaju, prvih šest do sedam su skoro isključivo motorni, ostali su miješani.
Rami mediales – od prvog prema zadnjem se umanjuju, a prvih sedam do osam su miješani
dok su preostali obično samo motorni.
Rami dorsales nn. Lumbalium – Iza processus costarii se dijele u r. medialis i r. lateralis.
Rami dorsales nn. Sacralium et n. coccygei – veoma su tanki, četiri gornja sakralna ogranka
prolaze kroz foramina sacralia dorsalia, zadnji sakralni i n. coccygeus kroz hiatus sacralis
između ligamenta sacrococcylica dorsalia. Ogranci anastomoziraju između sebe i čine plexus
sacralis posterior.

294
 18. PLEXUS CERVICALIS

Sastoji se od četiri prednje grane prva četiri cervikalna živca.

Prva prednja grana ide lateralno od atlasa, naprijed između m. rectus capitis lateralis i m.
rectus capitis anterior i dolje se spaja sa prednjom granom drugog živca.

Druga prednja grana ide ispod atlasa, između m. intertransversarius posterior i art.
Vertebralis i grana se na ramus ascedens koji se spaja sa prvim i ramus descedens koji se spaja
sa ramus ascedens trećeg živca. Na takav način i presotali nervi anastomoziraju. Ramus
descedens 4. cervikalnog živca anastomozira sa plexus brachialis.

Plexus anastomozira i sa truncus sympaticus, n. hypoglossus i n. vagus. Živci se dalje dijele

na rami superficiales i rami profundi.

Rami superficiales inerviraju anterolateralni dio vrata, ramena i toraksa. Sastavljeni su od n.

occipitalis minor (inervira kožu iza uha, te dio između područja nervi occipitalis maiorisa i n.
auricularis magni), n. auricularis magnus (najdeblji od svih iz ove grupe i daje granu za kožu
oko gl. Parotis i kožu iza uha i medijalnu stranu uha), n. transversus colli (za kožu
suprahyoidne regije sve do angulus mandibulae), nn. Supraclaviculares.

Rami profundi daju motorne ogranke za muskulaturu vrata (rami muskulares za prednje
mišiće – m. longus colli, longus capitis, rectus capitis anterior i m. rectus capitis lateralis i
druga grupa za m. trapezius i m. scm), n. cervicalis descedens (koji u visini gdje m.
omohyoideus križa žilno nervni snop vrata anastomozira sa ramus descedens nervi hypoglossi
i čini ansa hypoglosi za m. sternohyoideus, m. sternothyreoideus, m. thyreohyoideus i m.
omohyoideus) i n. phrenicus.

295
 19. PLEXUS BRACHIALIS

Plexus brachialis je sastavljen od ventralnih grana 4 donja cervikalna živca i prvog torakalnog
živca (C5-C8, Th1). Prva grana plexusa (C5) ide koso dolje i lateralno i udružuje se sa šestim
cervikalnim i čini truncus superior. Četvrta grana plexusa (C8) udružuje se sa Th1 čineći
truncus inferior, a treća grana plexusa (C7) ide horizontalno i sam čini truncus medius.

U blizini claviculae sva tri trunkusa se dijele na prednju i stražnju granu. Sve stražnje se
spajaju u jednu čineći fasciculus posterior, a prednja grana truncus inferior čini fasciculus
medialis. Ovom zadnjem se kasnije pridruži jedna grana fasciculus lateralisa, koju mu dovodi
vlakna C7.

Plexus brachialis se nalazi u inferolateralnom dijelu vrata, prolazi iza claviculae, da bi došao u
axillu. U gornjem dijelu se nalazi između m.scalenus anterior i medius, u foramen scalenorum
posterior, a iznad arteriae subclaviae. Kasnije dolazi iza a.subclaviae.

Kroz jedan od otvora u plexus brachialisu prolazi a.transversa coli. U axilli se nalazi, oko
a.axillaris, a lateralno i iza v.axillaris.

Anastomozira sa truncus symphaticus pomoću rami communicantes.

Korjeni plexusa inerviraju najbliže mišiće (mm.intertransversarii, mm.scaleni i m.longus coli)

pomoću kratkih ogranaka. Ostali dio plexusa inervira mišiće ramenog pojasa i mišiće i kožu
gornjeg ekstremiteta. Prema tome, plexus dijelimo na dva dijela: nervi ramenog pojasa i
nervi gornjeg ekstremiteta.

A. Nervi ramenog pojasa dijele se na prednju i stražnju grupu.

U prednju grupu spadaju: nn.thoracici ventrales (za inervaciju m.pectoralis maioris i

m.pectoralis minoris), n.subclavius (za inervaciju m.subclavius).

U stražnju grupu spadaju: nn.thoracici dorsales (za inervaciju m.rhomboideus i m.serratus

anterior), n.suprascapularis (za inervaciju m.supraspinatus i m.inraspinatus),
nn.subscapulares (za inervaciju m.subscapularis i m.teres maior), n.thoracodorsalis (za
inervaciju m.latissimus dorsi) i n.axillaris (za m.deltoideus i m.teres minor, a sadrži i ramus
cutaneus brachii lateralis).

B. Nerve gornjeg ekstremiteta, također dijelimo na prednju i stražnju grupu.

Prednju grupu čine: n.musculocutaneus, n.medianus, n.ulnaris, n.cutaneus antebrachii

medialis, n.cutaneus brachii medialis.

Stražnju grupu čini: n.radialis.

296
 20. N. THORACICI

Rami ventrales torakalnih živaca nazvani su nn.intercostales jer se nalaze u međurebarnim

prostorima. Najdonji (T12) ne stoji u međurebarnom prostoru, nego ispod zadnjeg rebra.

Nervi polaze ispred ligamentum costotransversarium interni , dolaze u interkostalni prostor

gdje idu po m.intercostalis externi ispod vene i arterije, a odijeljeni od šupljine thoraxa sa
fascia endothoracica i sa pleurom. Zatim prolaze između m.intercostalis externus i internus u
sulcus costae, uz gornje rebro i završavaju sa rami cutanei anteriores (kod gornjih su to rami
cut.ant.pectorales, kod donjih su rami cut.ant.abdominales).

Rami pectorales probijaju aponeurozu, m.pectoralis maior i dijele se na dva ogranka:

lateralni i medijalni te inerviraju kožu od medijalne do medioclavicularne (mamilarne) linije.

Rami abdominales probijaju vaginu m.recti abdominis te inerviraju kožu koja pokriva
rectus.Nn.intercostales na svom putu daju: rami musculares i rami cutanei. Rami
musculares se mogu podijeliti na one koji idu respiratornoj muskulaturi – za
mm.intercostales externi et interni, mm.subcostales, m.transversus thoracis,
mm.transversocostales, m.serratus dorsalis cranialis et caudalis, i one koji idu za trbušnu
muskulaturu – m.rectus abdominis, m.pyramidalis, mm.obliquui externi et interni,
m.transversus abdominis.

Rami cutanei inerviraju kožu lateralnog dijela thoraxa (pectoralni), i abdomena

(abdominalni).

Osim toga nn.intercostales daju rami pleurales et peritoneales. Prvi interkostalni živac nema

ramus cutaneus lateralis.

N.intercostales I daje glavni dio svojih niti plexusu brachialisu.

N.intercostalis II anastomozira sa prvim,a svoj ramus cutaneus šalje k n.cutaneus brachii i sa

njim čini n.intercostobrachialis primus.

N.intercostalis III daje ramus cutaneus lateralis koji se dijeli na dvije grane – ramus
mammarius lateralis i n.intercostobrachialis secundus.

Nn.intercostales IV,V,VI – njihovi rami cutanei lateralis zovu se rami mammarii laterales, a
stražnje grane rr.mammarii mediales.

297
21. N. PHRENICUS

Polazi sa prednje strane 4. spinalnog živca, a može i od 3. i od 5. Silazi lateralno od žilno

nervnog snopa vrata, ide po medijalnoj strani m. scalenus anterior, prolazi iz klavikule između
art. I v. Subclaviae, te ulazi u thorax. Najprije leži u kupuli pleure, pa u žlijebu između pleure
i perikarda. Desni ide lateralno od v. Brachiocephalicae dextrae i v. Cavae superioris, ispored
hilus pulmonis i dolazi do dijafragme. Lijevi ide iz v. Brachyocephalicae sin, ispred art.
Subclaviae i ukršta arcus aortae, nalazeći se lateralno od n. vagus. Pravi luk i dolazi na
dijafragmu ispored apexa cordis. Anastomozira sa simpatikusom i n. subclaviusom. Desni
obično daje ramus pericardiacus.

Osim rami phrenici kroz foramen venae cavae prolazi na donju stranu dijafragme ramus
abdominalis dexter, a kroz hiatus oesophageus ramus abdominalis sinister. Te grane čine
plexus diaphragmaticus, a inerviraju peritoneum, koji pokriva donju stranu dijafragme i dio
trbušnog zida do pupka. Senzibilno inervišu pleuru diaphragmaticu, mediastinalis i perikard.

22. PLEXUS LUMBALIS

Formiraju ga prednje grane prva četiri lumbalna živca.

Prvi lumbalni prima anastomozu od zadnjeg interkostalnog te se dijeli u 3 grane, prva je n.

iliohypogastricus, druga je n. ilioinguinalis, treća se ujedinjuje sa drugom lumbalnim čineći
ansa lumbalis prima.

Drugi lumbalni prima anastomozu od prvog lumbalnog, daje n. genitofemoralis, jedan korijen
za n. cutaneus femoralis lat. i jednu jaču granu za treći lumbalni sa kojim čini ansa lumbalis
secunda, a od koje odlazi n. obturatorius.

Treći lumbalni prima anastomozu od drugog, daje korijen n. cutaneus femoris lat i drugi
korijen za n. obturatorius. Čini ansa lumbalis tertia sa četvrtim lumbalnim te čini n. femoralis.

Četvrti se dijeli u tri grane. Najveća čini n. femoralis, druga čini treći korijen za n.
obturatorius, a treća kao ansa lumbalis quarta spaja se sa petim lumbalnim čineći truncus
lumbosacralis koji pripada plexus sacralisu.

298
23. PLEXUS SACRALIS

Sastavljen je od truncus lumbosacralisa koji se spaja sa prvim sakralnim i sa ograncima koji

dolaze od 2. i 3. sakralnog.

Prvi sakralni izlazi kroz prvi foramen sacrale pelvinum, prima truncus lumbosacralis i ogranke
2., 3. sakralnog te čini n. ishiadicus.

Drugi i treći sakralni šalju dijelove koji čine n. ishiadicus, a drugi dijeli pripadaju plexus
pudendalisu.

Plexus se nalazi između niti m. psoasa koje odlaze sa processus costari i sa corpora
vertebrarum. Nalazi se na prednjoj strani ossis sacri položen m. piriformis. Od prvog plexusa
odlazi nekoliko ogranaka za mišiće i to su rami musculares (za mm. Intertransversarii laterales,
m. quadratus lumborum, m. psoas maior i m. psoas minor) i 6 drugih živaca: n.
iliohypogastricus, n. ilioinguinalis, n. genitofemoralis, n. cutaneus femoris lateralis, n.
femoralis i n. obturatorius.

24. PLEXUS PELVINUS (plexus pudendalis et coccygeus)

Ispod plexus sacralis nalazi se plexus pudendalis i plexus coccygeus koji su vezani
međusobno a i sa plexus sacralis.

Plexus pudendalis sastoji se od dijelova prvog, drugog, trećeg i četvrtog sakralnog nerva.
Anastomozira sa truncus sympathicus pomoću rr. Communicantes. Daje kratke ogranke i jedan
dugi n. pudendus.
Kratki ogranci su:
RR. musculares za m. levator ani, m. coccygeus, m. sphincter ani externus.
N. perforans lig. Sacrotuberalis inervira kožu glutealne regije
NN. rectales inferiores, nn. Vesicales inferiores i nn. Vaginales koji skupa sa nervima
autonomnog sistema čine plexuse oko odgovarajućih organa.
N. pudendus u visini tuber ossis ischii daje sl grane: nn. Anales, nn. Perinei i n. dorsalis penis
s. clitoridis.

Plexus coccygeus je sastavljen od prednje grane petog sakralnog živca i n. coccygi. Preko r.
communicans je spojen sa simpatikusom s kojim čini plexuse oko zdjeličnih organa. Daje rr.
Cutanei za kožu u blizini apex coccygis i nn. Anococcygei koji inerviraju kožu između apex
coccygis i anusa.

299
 KOSTI GLAVE

1. Cranium - sastav i podjela kranijuma obzirom na razvoj 301

2. Os occipitale - orijentacija, sastav, morfologija 303
3. Os sphenoidale - orijentacija, morfologija corpus ossis sphenoidalis 305
4. Os sphenoidale - morfologija velikih i malih krila 306
5. Os temporale - orijentacija, morfologija skvame 308
6. Os temporale - orijentacija, morfologija piramida 310
7. Os temporale - orijentacija, kanal u temporalnoj kosti 315
8. Os parietale - orijentacija, morfologija, topografija 316
9. Os frontale - orijentacija, morfologija, topografija 317
10. Os ethmoidale - orijentacija, morfologija 319
11. Concha nasalis inferior - orijentacija, morfologija 320
12. Os lacrimale - orijentacija, morfologija 321
13. Os nasale - orijentacija, morfologija 321
14. Vomer - orijentacija, morfologija 322
15. Maxilla - orijentacija, corpus maxillae 323
16. Maxilla - orijentacija, nastavci maxillae 325
17. Os palatinum - orijentacija, sastav, morfologija 326
18. Os hyoidem - orijentacija, morfologija, polazišta i hvatišta mišića 327
19. Os zygomaticum - orijentacija, morfologija 328
20. Mandibula - morfologija, sastavni dijelovi 329
21. Calvaria – sastav 331
22. Bassis cranii - sastav, podjela 332
23. Fossa cranii anterior - granice i morfologija 332
24. Fossa cranii media - granice i morfologija 333
25. Fossa cranii posterior - granice i morfologija 334
26. Bassis cranii - facies externa, morfologija 335
27. Fonticuli cranii 336
28. Cavum nasi - zidovi i sastav zidova 337
29. Nosni hodnici - vrste i komunikacija 338
30. Orbitae - gornji i donji zidovi 339
31. Orbitae - medijalni i lateralni zidovi 340
32. Fossa temporalis - zidovi i komunikacija 341
33. Fossa infratemporalis - zidovi i komunikacija 341
34. Fossa pterygopalatina - zidovi i komunikacija 342
35. Art. Temporomandibularis - mehanika, sveze 343

300
1. Cranium - sastav i podjela kranijuma obzirom na razvoj
Cranium ili lubanja predstavlja najkompleksniji dio skeleta. Sastoji se od cerebralnog kranijuma
- cranium cerebrale s.neurocranium, koji čini čvrst koštani okvir za mozak, i visceralnog
kranijuma - cranium viscerale s.viscerocranium, koji predstavlja skelet lica. Dijeli se na dva
dijela; gornji, ispupčeni dio, naziva se krov lobanje ili kapak - calvaria, a donji, pod ili dno
lubanje - basis cranii. Granicu između krova i baze lubanje čini, idući od naprijed prema natrag:
- sutura frontonasalis,
- margo supraorbitalis ossis frontalis,
- sutura frontozygomatica,
- crista infratemporalis alae majoris ossis sphenoidalis,
- arcus zygomaticus,
- linea nuchalis superior i
- protuberantia occipitalis externa.

Cranium cerebrale - njega možemo podijeliti na dva dijela;

- cranium primordiale i
- capsula nasalis primitiva (primitivna nosna čahura).

Cranium primordiale dijelimo na:

- jedan dio koji osificira enhondralno; hondrocranijum (tu spada baza lobanje),
- drugi dio koji direktno osificira iz vezivnog tkiva; desmocranium (tu spada čitav krov lubanje).
Primitivnu nosnu čahuru dijelimo na tri dijela; jedan dio koji osificira enhondralno i daje osnovu
za neke kosti nosne regije, drugi dio atrofira te bude nadomješten obložnim kostima, treći dio
ostane kroz čitav život hrskavičan i daje hrskavice nosa.

Prema tome - shematski to izgleda:

I - Cranim cerebrale:
1. Cranium primordiale;
a. Hondrocranium - baza lubanje; na osnovu hrskavice,
b. Desmocranium - krov lubanje; na osnovu vezivnog tkiva,
2. Primitivna nosna čahura;
a. Enhondralne kosti,
b. Obložne kosti,
c. Hrskavica nosa.

II - Cranium viscerale:
1. Na osnovu vezivnog tkiva,
2. Kao obložne kosti,
3. Na osnovu škržnih lukova.

Iz svega možemo podijeliti kosti glave u tri grupe:

1. Kosti primordijalnog craniuma,
2. Kosti primitivne nosne čahure,
3. Kosti visceralnog craniuma.

301
 I kosti primordialnog craniuma, dijelimo na.
1. Kosti lubanjske baze - pripadaju u većini hondrocraniumu;
a. Os occipitale,
b. Os sphenoidale,
c. Os temporale.

Os occipitale - pripada dijelom hondrocraniumu - pars basilaris i partes laterale, a dijelom

desmocraniumu - squama.
Sfenoidalna kost - pripada gotovo čitava hondrocraniumu, ali samo mali dio lamina medialis
processus pterygoidei koji pripada desmocraniumu.
Temporalna kost - pripada dijelom hondrocraniumu - pars petromastoidea, pars petrosa i pars
mastoidea, a dijelom desmocraniumu - squama.

2. Kosti lubanjskog krova su:

a. Os parietale,
b. Os frontale. Pripadaju desmocraniumu.

II - kosti primitivne nosne čahure:

1. Os ethmoidale,
2. Conchae nasales inferiores,
3. Ossa lacrimalia,
4. Osa nasalia,
5. Vomer.

III - kosti visceralnog craniuma:

1. Maxillae,
2. Ossa pallatina,
3. Ossa zygomatica,
4. Ossicula tympani (ossicula auditus),
5. Mandibula,
6. Os hyoideum.

302
2. Os occipitale - orijentacija, sastav, morfologija
Zatiljna kost - os occipitale je neparna kost, postavljena na stražnjem donjem dijelu lubanje.
Omeđuje jedan otvor foramen magnum - kojim lubanja komunicira s kičmenom moždinom, kroz
koji prolazi medula spinalis i nastavlja se u medulu oblongatu.
Na occipitalnoj kosti četiri dijela:
1. Pars basilaris,
2. Partes laterales,
3. Squama occipitalis.

Unutrašnja strana
Sprijeda na unutrašnjoj strani, tj. na partes basilaris vidimo jedan široki žlijeb - clivus. Na njemu
leži medula oblongata, svrši na rubu foramen magnuma. Prema naprijed se clivus produžuje na
trup ossis sphenoidalis. Lateralno od clivusa nalaze se dva sulcusa:
- Sulcus sinus petrosi inferioris; zapravo je semisulcus, sa istoimenom brazdom na temporalnoj
kosti (piramida) čini - sulcus sinus petrosi inferioris.
Na partes laterales - lateralno od foramen magnum nalazi se izbočenje - tuberculum jugulare, a
iza ovog se nalazi unutrašnji otvor - canalis hypoglossi. Lateralnije se nalazi unutrašnji otvor -
canalis condylaris, a još lateralnije završni dio - sulci sygmoidei.
Sa strane partis lateralis nalazi se - incisura jugularis, koja sa istoimenom incesurom na
temporalnoj kosti zatvara - foramen jugulare. Kroz foramen izlazi; v.juglaris interna sa živcim;
glossopharyngeus, vagus i accesorius. Sa stražnje strane je incisura jugularis omeđena dobro
izraženim - processus jugularis.

Prema natrag se na partes lateralis nastavlja squama occipitalis. Na njezinoj unutrašnjoj strani
vidimo izbočinu u vidu križa - eminentia cruciformis.
Najizbočeniji dio eminentiae zove se - protuberantia occipitalis interna. Gornji krak eminentiae
cruciformis sadrži jednu brazdu – sulcus sagittalis u kojem se nalazi sinus sagitalis superior.
Sulcus transversus - prelazi na pars mastoidea temporalne kosti, zavija u obliku slova S,
obuhvata procesusu jugularis i svrši u foramen jugulare. Zbog tog zavoja zove se još i sulcus
sigmoideus, u kojem je smješten sinus sigmoideus. Donji krak eminentiae cruciformis je dobro
izražen i oštar i zove se - crista occipitalis interna. Kraj foramen magnuma se rascijepi u dva
kraka koja obuhvataju foramen. Između pojedinih krakova eminentiae cruciformis nalazimo
četiri udubine - fossae occipitales cerebrales i fossae occipitales cerebellares.U kojima je mozak
svojim gyrusima napravio - impresiones digitatae, ograničene grebenima - juga cerebralia.

Vanjska strana
Na vanjskoj strani partis basilaris u medijalnoj liniji nalazimo izrazito izbočenje - tuberculum
pharyngeum. Sa strane ovog izbočenja nalazi se hvatište za m.rectus capitis anterior a ispred
njega hvatište za m.longus capitis. Iza toga se nalaze - condyli occipitales koji nose zglobne
ploštine. Plohe na njima su kongurentne onima na atlasu. Iza kondila nalazi se - fossa condylaris,
gdje se nalazi - canalis condylaris, a ispred kondila se nalazi vanjski otvor canalis hypoglossi.
Lateralno od kondila ispod processus jugularis nalazi se hvatište za m.rectus capitis lateralis. Iza
toga slijedi vanjska strana squame occipitalis. Gotovo u sredini squame nalazi se jedno izbočenje
- protuberantia occipitalis externa. Prema dolje od protuberantiae sve do foramen occipitale
pruža se - crista occipitalis externa, koja služi kao hvatište za ligamentum nuchae.

303
Sa strane protuberantiae odlaze prema lateralnim stranama po jedna linija - linea nuchae
superior, koji dijeli vanjski dio squame na dva dijela; gornji i glatki dio - planum occipitale i
donji hrapavi dio - planum nuchale. Poviše lineae nuchae superior nalazi se - linea nuchae
inferior.
Na gornjoj se hvata - m.trapezius i venter occipitalis m.occipitofrontalis, na donjoj i ispod nje se
hvata - m.rectus capitis posterior maior i minor, m.obliquus capitis superior, a između gornje i
donje hvata se - m.semispinalis capitis.

Squama
Ima oblik romba, tako da njoj imamo: dva gornja ruba i dva donja, tri ugla; gornji i dva
lateralna. Gornji rubovi su osobito nazubljeni, nazivaju se - margo lambdoideus. Vezuju se sa
parijetalnim kostima.
- Donji rubovi se spajaju s os temporale, te čine - margo mastoideus i on je nazubljen.
- Sprijeda se os occipitale spaja s os sphenoidale, to do 18. godine postoji kao synchondrosis
sphenooccipitalis, zatim okošta i na tom spoju imamo jednu kost - os basilare, sastavljenu od os
occipitale i os sphenoidale.

304
3. Os sphenoidale - orijentacija, morfologija corpus ossis sphenoidalis
Klinasta kost - os sphenoidale je neparna kost, postavljena u sredini lubanjske jame. Na njoj
imamo nekoliko glavnih dijelova.
- Centralni dio - corpus ossis sphenoidalis, koji je građen u formi kocke i sastavlja se natrag s
trupom ossis occipitalis.
- Sa strane se nalaze po dva krila, i to prednja su - alae minores. Alae minores su malane i ravne.
- Velika krila - alae maiore, su mnogo veća tako da njima možemo razlikovati unutrašnju ili
cerebralnu stranu, i vanjsku koja se dijeli na tri plohe:
a. Facies temporalis,
b. Facies orbitalis,
c. Facies sphenomaxillaris.
Prema dolje od korijenova velikih krila odlaze dva nastavka, krilni nastavci - processus
pterygoidei.

Ako gledamo trup - corpus, kao cjelinu, možemo na njemu razlikovati šest strana; gornja, donja,
prednja, stražnja, lateralne.

Gornja strana ili cerebralna

Čini srednji dio unutrašnje strane baze. Sprijeda na trupu u medijalnoj liniji nalazimo - planum
sphenoideum, polje koje se sa strane nastavlja u alae minores. Naprijed od planum sphenoideum
postoji - spina ethmoidea, a prema natrag od planum slijedi - sulcus interopticus. Gornja strana
trupa sfenoidne kosti nalići kao cjelina na tursko sedlo i radi toga se zove - sella turcica. Iza
tuberculum sellae nalazi se duboka jama - fossa hypophyseos. U njoj se nalazi hipofiza, sinus
intercavernosus anterior et posterior. Pored fossae hiphophyseus na turskom sedlu u stražnjem
dijelu se nalazi i fossa neurohypophyseos.
Fossa hypophyseos je ograničena sa stražnje strane visokim koštanim zidom - dorsum sellae,
koji se nadvio nad fossom, a sa strane posjeduje izdanke - processus clinoidei posteriores, na
koje se hvata tentorium cerebelli. Iza dorsuma se nastavlja glatka ploha koja se spaja sa onom na
gornjoj strani parts basilaris ossis occipitalis i čini - clivus.
Lateralno od corpus ossis sphenoidalis, se sprijeda nalaze mala krila alae minores.

Prednja strana

Na njoj u sredini nalazimo jedan vertikalni greben - crista sphenoidalis, koja se prema dolje
nastavlja u rostrum sphenoidale.
- Crista sphenoidalis se spaja s lamina perpendicularis ossis ethmoidalis.
Sa strane te cristae nalazi se jedan otvor - apertura sinus sphenoidalis, koji vode u sinus
sphenoidalis, koji se nalazi na trupu sfenoidalne kosti. Lateralno od aperturae sinusa, nalazi se
hrapavi rub na koji se hvata lamina orbitalis ossis ethmoidalis.
Sve ovo se nalazi na prednjoj strani corpusa, a lateralno od njega imamo prednji otvor canalis
optici, donju stranu alae minoris, fissuru orbitalis superior i prednju stranu alae maioris.

305
Donja strana

Na donjoj strani u medijalnoj liniji imamo greben koji se nastavlja u kljun - rostrum sphenoidale.
Neki autori taj greben nazivaju - crista sphenoidalis inferior, a cristu na prednjoj strani crista
sphenoidalis anterior, na mjestu gdje se obje sastaju čine - rostrum.

Stražnja strana

Čitavu stražnju stranu čini stražnja strana corpusa. To je četverouglasta ploha koja se spaja s
prednjom plohom ossis occipitalis.

Lateralna strana
Čine ih vanjske strane alae maiores

4. Os sphenoidale - morfologija velikih i malih krila

Gornja strana
Lateralno od corpus ossis sphenoidalis, se sprijeda nalaze mala krila alae minores. Imaju formu
trokuta, sa bazom medijalno i vrhom lateralno.
Odlaze od corpusa sa dva korijena, koji među sobom zatvaraju - canalis opticus, nalazi se na
lateralnim krajevim sulci interoptici, kroz njega prolaze; nervus opticus i art.ophtalmica.

Na malim krilima imamo:

- Gornju glatku plohu koja nosi dio frontalnog lobusa mozga,
- Donju plohu, koja čini dio gornjeg zida orbite
- Prednji rub, koji je nazubljen, spaja se s os frontale,
- Stražnji rub nazvan, crista alaris, koji s gornje strane omeđuje otvor - fissura orbitalis superior,
kroz koju ulaze u orbitu; n.ophtalmicus, n.oculomotorius, n.abducens i n.trochlearis a izlazi
v.ophtalmica. Na medijlnom kraju stražnjeg ruba nalazi se - processus clinoideus anterior, koji
služi za hvatište tentoriuma.

Iza malih krila nalaze se velika krila - alae maiores, koja su zavijena i čine uglavnom dno fossae
crani mediae. Odlaze od trupa sa tri korijena između kojih se nalaze dva otvora:
- Foramen rotundum,
- Foramen ovale.
Poviše korijenova velikih krila na lateralnim stranama corpusa nalazimo brazdu za a.carotis -
sulcus caroticus. Lateralno od sulcus caroticusa nalazi se foramen rotundum, kroz koji prolazi;
n.maxillaris (druga grana n.trigeminusa). Iza ovog otvora nalazi se foramen ovale, kroz koji
prolazi; n.mandibularis (treća grana n.trigeminusa). Lateralno od foramen ovale nalazi se oštri
ugao alae maiores - spina ossis sphenoidalis, a na njoj - foramen spinosum, kroz koji ulazi
a.meningea media u lobanju. Na unutrašnjoj strani velikih krila nalazimo - impressiones
digitatae uzrokovane moždanim zavojima.

306
Veliko krilo svojim prednjim rubom, malo zavinutim, omeđuje s donje strane - fissuru orbitalis
superior.
Prema lateralnoj strani se prednji rub proširuje u hrapavo polje - margo frontalis, za koje se veže
os frontale. Lateralno i natrag je angulus parietalis.
Dalje natrag se nalazi konkavni rub - margo squamosus, na koji se veže pars squamosa ossis
temporalis.
Iza ovog ruba slijedi spina ossis sphenoidalis koja ulazi u kut između squame i piramide
temporalne kosti.
Stražnji hrapavi rub - margo petrosus, velikog krila omeđuje sa piramidom temporalne kosti
nepravilni otvor na bazi lobanje - foramen lacerum.

Prednja strana
Prednja strana alae maiores, lateralno of foramen rotundum se naziva i - facies orbitalis alae
maiores, a čini najveći dio lateralnog zida orbitalne šupljine.
Ova ploština je omeđena:
- straga prednjim rubom alae maiores,
- gore s margo frontalis,
- lateralno s margo zygomaticus koji se spaja s os zygomaticum i dijeli facies orbitalis alae od
facies temporalis,
- dalje sa crista orbitalis, koja sa maxillom koja se nalazi sprijeda omeđuje pukotinu – fissura
orbitalis inferior, kroz koju komunicira orbita s fossa pterygopalatina i s fossa infratemporalis.

Donja strana
Processus pterygoideus - polazi od donje strane medijalnog dijela alae maioris sa dva korijena
između kojih se nalazi - canalis pterygoideus, kroz koji prolazi n.canalis pterygoidei. Processus
pterygoideus se sastoji iz dvije laminae - lamina medialis i lamina lateralis, koje su dolje
rastavljene čineći pukotinu - fisssuru pterygoideu u koju ulazi processus pyramidalis ossis
palatini. Prema natrag se obje laminae razmaknu i čine - fossa pterygoidea, u kojoj se hvata
m.pterygoideus medialis.

Prednji rubovi medijalne i lateralne lamine se gore sastaju i čine troglasto polje - facies
sphenomaxillaris, koja sa stražnje strane omeđuje duboku fossu pterygopalatinu. (ispred ju
omeđuje maxilla). Na facies sphenomaxillaris se u gornjem dijelu lateralno nalazi - foramen
rotundum, a nešto niže se nalazi prednji otvor canalis pterygoidei, od kojeg prema dole ide -
sulcus pterygopalatinus. Ovaj sulcus bude pomoću istoimene brazde na os palatinum pretvoren u
canalis pterygopalatinus.

Lateralne strane
Čine ih vanjske strane alae maiores. Podijeljene su na dva dijela pomoću transverzalnog grebena
- crista infratemporalis. Gornji dio koji gleda lateralno je facies temporalis, a donji dio koji
gleda nešto prema dolje je facies infratemporalis. Lateralna strana je omeđena:
- Sprijeda s margo frontalis i margo zygomaticus,
- Gore s angulus parietalis,
- Straga s konkavnim margo squamosus,
- A medijalno sa stražnjim rubom alae maioris, koji omeđuje foramen lacerum i s bazom
processus pterygoidei.

307
5. Os temporale - orijentacija, morfologija skvame
Sljepoočna kost - os temporale je parna kost, umetnuta između os occipitale i os parietale na
lateralnoj strani lubanje. U sebi sadrži cavum tympani (srednje uho) sa slušnim košćicama, zatim
labyrint (unutrašnje uho), i mnoge kanale i kanaliće koji kroz nju prolaze. Na temporalnoj kosti
možemo razlikovati dijelove:
1. Pars squamosa,
2. Pars mastoidea (stražnji vanjski dio piramide),
3. Pars petrosa (piramida), kojoj se priključuju:
- Pars tympanica,
- Pars hyoidea.

PARS SQUAMALIS - LJUSKA

Ljusku čini vertikalno smještena tanka koštana ploča, koja čini dio lateralnog zida srednje
lobanjske jame - fossae crani mediae. Imamo na njoj:
a. Unutrašnju stranu - facies cerebralis,
b. Vanjsku stranu - facies temporalis, i
c. Rub.

Unutrašnja strana je u kontaktu s mozgom - facies cerebralis, te ima na sebi impressiones digitae
i juga cerebralia. Na njoj se sprijeda nalazi jedna vertikalna brazda - sulcus arteriae meningeae
mediae, za istoimenu arteriju koja dolazi kroz foramen spinosum u lobanju.

Vanjska strana - facies temporalis, je glatka, te čini dio fossae temporalis i dio planuma
temporale. Na njoj nalazimo - sulcus a.mediae, s donjeg dijela ove plohe odlazi prema naprijed
jedan nastavak - processus zygomaticus, koji se spaja s jednim nastavkom ossis zygomatici i
skupa s njim čini luk - arcus zygomaticus. Luk polazi s dva korijena; jednim longitudinalnim koji
ide ravno prema natraga i dijeli se na dva kraka: gornji - linea temporalis inferior, koja omeđuje
planum temporale. Donji krak čini - cristu postarticularis, koja završi ispred porus acusticus s
izdankom - processus retroauricularis. Drugi krak processus zygomatikusa ide prema medijalnoj
liniji. Na svojoj donjoj strani je obložen hrskavicom i skupa s prednjom stranom partis
tympanicae čini udubinu - fossu mandibularis. U ovu fossu ulazi caput mandibulae, odnosno
samo njen prednji dio je je zglobna ploha - facies articularis, koji se također dijeli na dva dijela;
stražnji - fovea articularis, i prednji - tuberculum articulare.
Na mjestu gdje se sastaju lateralni i transverzalni korijen processus zygomatici, nalazi se jedno
izbočenje - tuberculum zygomaticum (ant.), na koje se hvata - ligamentum temporomandibulare.
Prema natrag je facies articularis odijeljena od ostalog dijela fossae mandibularis jednom
pukotinom - fissura petrotympanica (Glaseri). Na vanjskoj strani squame ispred transverzalnog
korijena processus zygomatici, imamo jednu trokutastu površinu - facies infratemporalis, koja se
prema naprijed spaja sa istoimenom pločom na ala maior ossis sphenoidalis.

308
Rubovi squame - na donjoj strani je spojena s ostalim dijelovima temporalne kosti, a tri ruba su
joj slobodna.
- Prednjim rubom - veoma nazubljenim, spaja se s konkavnim stražnjim rubom alae maioris.
- Gornjim i stražnjim rubom se spaja s parijetalnom kosti. Ondje gdje se stražnji rub spaja s pars
matoidea čini s njom dosta oštar kut - incisura parietalis.
- Donji neslobodni rub se sprijeda spaja s piramidom, a straga s pars mastoidea. Prednji dio
donjeg ruba ljuske, sasvim se približi uz pars tympanica, ali je ne dodirne jer se između njih
utisne tegmen tympani, tako nastaju dvije pukotine i to donja - fissura petrotympanica Glaseri,
kroz koju prolazi chorda trympani, i gornja - fissura petrosquamalis.

PARS MASTOIDEA
Postavljena je iza squame i vanjskog slušnog hodnika. Na pars mastoidea opisujemo:
- Vanjsku i unutrašnju stranu,
- Rub.

Vanjska strana - je konveksna i hrapava, a prema dolje svršava s processus mastoideus (sisasti
nastavak); na kojem imamo vanjsku i unutrašnju stranu. Vanjska strana je dosta hrapava, pa se tu
hvataju mišići m.sternocleidomastoideus i m.splenius capitis, a na unutrašnjoj strani processus
mastoideusa nalazi se udubina - incisura mastoidea, u kojoj se hvata venter posterior musculi
digastrici, a medijalno od incesurae nalazi se - sulcus arteriae occipitalis za istoimenu arteriju.
Nešto iznad processus mastoideusa na vanjskoj strani pars mastoidea, nalazi se jedan otvor -
foramen mastoideum, početak mastoidnog emissariuma.

Unutrašnja strana - processus mastoideusa je konkavna, a čini zid fossae crani posterioris. Na
njoj nalazimo duboku brazdu - sulcus sigmoideus.

Pars mastoidea ima slobodne rubove prema natrag, od kojih se:

- Gornji spaja s parijetalnom kosti,
- Donji s occipitalnom kosti, prema gore je srastao sa squamom, a prema natrag ga od partis
tympanicae dijeli - fissura tympanomastoidea. Inače se unutra nastavlja u pars petrosa čiji je
zapravo dio.

309
6. Os temporale - orijentacija, morfologija piramida
PIRAMIDA - PARS PETROSA
Kroz pars petrosa prolaze mnogi kanali i kanalići, u sebi sadrži srednje i unutrašnje uho. Ima
oblik četverostrane piramide, na kojoj razlikujemo:
1. Vrh (apex),
2. Bazu i četiri strane:
- Facies anterior,
- Facies posterior,
- Facies basalis pyramidis,
- Facies tympanica pyramidis.

Apex - nalazi se u kutu koji čini trup sphenoidalne kosti koji sa svojim velikim krilom. Posjeduje
prednji otvor canalis carotici - apertura interna canalis carotici (kroz koji izlazi a.carotis da bi
došla u sulcus caroticus na sphenoidalnoj kosti).

Baza - odgovara u potpunosti mastoidnom dijelu.

Facies anterior - čini stražnji dio dna - fossae cranii mediae. Na njoj sprijeda blizu apexa
nalazimo udubljenje - impressio trigemini, u kojem leži ganglion semilunare. Iza tog udubljenja
nalazimo dvije paralelne brazde; sulcus nervi petrosi maioris, koji odlazi od otvora - hiatus
canalis facialis (Fallopi) i sulcus nervi petrosi minoris koji odlazi od drugog otvora - apertura
interna canaliculi n.petrosis minoris. Iza tih otvora prema lateralnoj strani se pruža tanka pločica
- tegmen tympani, koja pokriva cavum tympani i spaja se s ljuskom u - fissura petrosquamosa
(koja se vidi samo kod novorođenčeta). Ako se dijetlom odbije tegmen tympani, dolazimo u
cavum tympani u kojem nalazimo slušne koščice - ossicula auditus. Na stražnjoj strani ove plohe
blizu ruba nalazimo jedno izbočenje - eminentia arcuata, koje proizvodi - canalis semicircularis
superior. Na unutrašnjoj strani plohe nalazimo nalazimo - sulcus sinus petrosi superior, za sinus
petrosus superior, i to na bridu piramide - crista pyramidis ili angulus superior.

Facies posterior - ova ploha je u kontaktu sa malim mozgom, a omeđuje fossa cranii posterior.
Idući od vrha prema dnu nalazimo; jedan otvor - porus acusticus internus, kroz koji ulaze:
n.facialis, n.intermedius i n.acusticus. To je početak kanala - meatus acusticus internus, koji
svršava s dnom - fundus meatus acustici interni. Taj fundus meatus acustici interni je podijeljen
grebenom - crista transversa u dva dijela; gornji i donji:
- U gornjem sprijeda nalazimo jedan otvor za n.facialis, to je - area n.facialis, a straga nalazimo
skup rupica - area vestibularis superior, za prolaze niti pars vestibularis n.stato-acustici.
- U donjem dijelu sprijeda imamo niz rupica - tractus spiralis foraminosus, za prolaz niti pars
cohlearis n.stato-acustici, a na stražnjem rubu meatusa nalazimo jedno udubljenje - fossa
subarcuata.
Neposredno iza ove udubine nalazi se jedna pukotina u kojoj se otvara - aqueductus vestibuli, a
pukotina se naziva - apertura externa aqueductus vestibuli.

310
Facies inferior - na njoj imamo čitav niz udubljenja, izbočina i hrapavosti. Sprijeda, blizu vrha,
imamo hrapavu plohu odakle polazi m.levator veli palatini. Iza toga nalazimo otvor - apertura
externa canalis carotici. To je početak canalis caroticusa koji završi na – apertura interna
canalis carotici. Na stražnjem zidu kanala nalazimo - canaliculi caroticotympanici, koji vode u
cavum tympani.
Prema natrag nalazi se - fossa jugularis, u njoj je smješten bulbus v.jugularis superior. U samoj
fossi jugularis nalazi se jedna mala brazda - sulcus canaliculi mastoidei, koja se kroz mali otvor
nastavlja u - canaliculus mastoideus za ramus auricularis nervi vagi.
Medijalno fossa jugularis ima konkavni rub - incissura jugularis ossis temporalis, koja s -
incissurom jugularis ossis occipitalis omeđuje foramen jugulare.
Između donjeg otvora canalis caroticusa i fossae jugularis nalazi se trouglasta udubina u čijem se
dnu otvara - canaliculus cochleae s otvorom - apertura externa canaliculi cochleae, a na granici
između canalis caroticusa i fossae jugularis nalazi se mala jamica - fossula petrosa, u kojoj se
nalazi otvor - apertura inferior canaliculi tympanici, kroz koji ide n.tympanicus od
n.glossopharyngeusa. Lateralno od fossae jugularis nalazi se - processus styloideus. Iza procesus
styloideusa nalazi se - foramen stylomastoideum, kroz koji izlazi n.facialis iz piramide. Iza tog se
nalazi pars mastoidea.

PARS TYMPANICA
Nalazi se na lateralnoj strani piramide, a ispred pars mastoide u formi zavinute koštane ploče,
koja čini stražnji, donji i prednji zid vanjskog slušnog hodnika.
- Spaja se straga u pars mastoidea i s donjim rubom piramide.
- Sprijeda se spaja s ljuskom i tegmen tympani.

Natrag i lateralno ta pukotina je jednostavna; spaja se pars tympanica s ljuskom te imamo fissura
tympanosquamosa, ali sprijeda i medijalno pukotina se komplicira, jer se između squame i partis
tympanice umetne lateralni rub tegmena tympani tako da imamo dvije pukotine.
Tegmen tympani se na lateralnoj strani račva na dvije ploče, jedna prelazi na squamu, a druga
nazvana - crista tympanica, spušta se u fissura petrotympanica, te je dijeli na dvije fissurae:
- Fissura ptrosquamosa (između squame i tegmena),
- Fissura petrotympanica (između tegmena i partis tympanicae).

U fissuri petrotympanici nalazimo ukliješten nastavak malleolusa, kroz njega prolazi chorda
tympani i a.tympanica anterior. Pars tympanica je zavinuta prema gore, ali se ne spaja nego
ostavlja procjep koji je nazvan - incisura tympanica, a u njemu se nalazi nategnuta - pars tensa
membranae tympani. Onaj dio membranae tympani koji se nalazi poviiše incisurae Rivini zove
se - pars flaccida membranae tympani. Medijalno od sulcus tympanicusa, nalazi se cavum
tympani a lateralno se nalazi - meatus acusticus externus, koji počinje sa - porus acusticus
externus. Prema natrag je pars tympanica odjeljena od pars mastoidea s - fissura
tympanomastoidea. U njoj se otvara canaliculus mastoideus.

Rubovi piramide
Ima ih četiri. Gornji i stražnji se dobro vide. Na gornjem nalazimo - sulcus sinus petrosi
superioris, a na stražnjem - sulcus sinus petrosi inferioris. Druga dva ruba su dosta neodređena.
Prednji čini uglavnom fissura petrotympanica. Donji ide po granici između stražnjeg ruba partis
tympanicae i partis petrosae.

311
CAVUM TYMPANI
Cavum tympani je pneumatičan prostor u piramidi temporalne kosti, sadrži slušne koščice. Od
meatus acusticus externus ga dijeli samo membrana koja mu čini veliki dio lateralnog zida.
Cavum tympani možemo prestaviti kao jednu četverostranu prizmu spljoštenu u
lateromedijalanom pravcu, na kojoj razlikujemo dvije veće plohe:
- Lateralni zid ili paries membranaceus,
- Medijalni ili paries labyrinthicus,
A zatim četiri uže plohe ili zida:
- Gornji - paries tegmentalis,
- Prednji - paries caroticus,
- Donji - paries jugularis,
- Stražnji - paries mastoideus.

Paries membranaceus - čini ga membrana tympani i anulus tympanicus, odnosno medijalni dio
partis tympanicae u kojem je razapeta membrana tympani. Ovaj zid od donjeg je odijeljen
jednim dubokim sulcusom, prema gore se pars tympanica nastavlja u koštanu lamelu, koja čini
lateralni zid - recessus epitympanicusa, koji pripada gornjem zidu. Ispred partis tympanicae
nalazi se fissura petrotympanica (ant.) kroz koju prolazi a.tympanica anterior i lig.mallei ant. i
chorda tympani.

Paries labyrinticus - čini lateralni zid slušnog aparata (labirinta). Na sredini tog zida nalazi se
izbočina promontorium - koju čini bazalni zavoj cochleae. Na donjem kraju promontoriuma
nalazi se jedan otvor kroz koji ulazi n.tympanicus od glossopharyngeusa, te se nastavlja u sulcus
promontorii. Poviše promontoriuma se nalazi jedna ovalna udubina - fossula fenestrae vestibuli.
Na dnu fossulae nalazi se otvor - fenestra vestibuli ovalis, koji vodi u vestibulum a u tom otvoru
se učvršćuje baza stapesa. Iza promontoriuma nalazi se druga udubina - fossula fenestrae
cochleae, na čijem dnu nalazimo jedan otvor - fenestra cochleae, koji vodi u scalu tympani
canalis spiralis cochleae, a zatvorena je fibroznom membranom - membrana tympani secundaria.
Ova membrana služi da oslabi prejake zvučne valove i tako štiti unutrašnje uho od prejakih
potresa. Između ove dvije udubine, a nešto iza njih nalazi se treća udubina - sinus tympani, čije
dno posjeduje moge rupice. Koštani tračak koji dijeli sinus od fenestrae cochleae, zove se -
subiculum promontorii. Ispred fenestrae vestibuli nalazimo - processus cochleariformis, kroz
koji prolazi m.tensor tympani. Poviše sinus tympani na granici između paries labyrinticus i
paries mastoideus, stoji - eminentia pramidalis, s rupicom kroz koju izlazi m.stapedii. Na granici
između paries labyrinthicus i peries tegmentalis stoji - prominentia canalis facialis.

Paries tegmentalis - njega čini tanka koštana ploča - tegmen tympani. Sprijeda se paries
tegmentalis nastavlja u gornji zid canalis musculotubarius, a straga postoji jedna udubina -
recessus epitympanicus. Prednji dio posjeduje male udubine - cellulae tympanicae. Recessus
epitympanicus je bliži lateralnom zidu, s koštanom lamelom je odijeljen od meatus acusticus
externus, a medijalno je ograničen s koštanim zidom koji je tu izbočen od lateralnog
semicirkularnog kanala i čini - prominentia semicircularis lateralis. Straga je recessus otvoren,
jer se tu nalazi - aditus ad antrum mastoideum. Recessus sadrži u sebi caput mallei i koji skupa s
jednim naborom sluznice skoro potpuno zatvaraju recessus.

312
Paries caroticus - on je gotovo čitav zauzet sa ostyum tympanicum tubae, a poviše njega se
nalazi - semicanalis m.tensor tympani. I semicanalis tubae i semicanalis m.tensoris su dijelovi
canalisa musculotubariusa koji počinje na prednjem zidu cavuma, a svršava sprijeda blizu apexa
na lateralnom zidu piramide. Kanal je nepotpuno podijeljen jednom lamelom koja se nalazi na
lateralnom zidu piramide, a naziva se septum canalis musculotubari. Ovaj septum dijeli kanal na
dva dijela
- Gornji; semicanalis m.tensor tympani,
- Donji; semicanalis tubae auditivae.

Paries jugularis - on je donji zid, nalazi se poviše fossae jugularis. Na ovom zidu postoje mnoge
udubine - cellulae tympanicae, a u stražnjem dijelu se nalazi izbočenje - prominentia styloidea.

Paries mastoideus - na ovom zidu nalazimo cellulae tympanicae, zatim jedan veći otvor -
auditus ad antrum mastoideum, koji vodi u šupljinu - antrum mastoideum. Lateralno se nalazi
mala udubina - fossa incudis, u koju se hvata lig.incudis posterior, a lateralno odmah uz pars
tympanica nalazi se mali otvor - apertura tympanica canaliculi chordae tympani, kroz koji ulazi
chorda tympani u cavum tympani.

Antrum mastoideum - on je koštana vreća šupljina iza cavum tympani, a s njim u vezi preko
aditus ad antrum.
- Lateralni zid antruma čini koštano tkivo s mastoidnim cellulama, a pripada mastoidnom dijelu
squame.
- Medijalni zid čini koštana lamela, dosta tanka, sadrži u sebi cellulae mastoidae, a u
neposrednom je dodiru sa sinus siqmoideus.
- Gornji zid čini stražnji dio tegmena tympani,
- Donji zid čini koštana lamela koja dijeli antrum od canalis facialisa,
- Stražnji zid čini cellulae mastoideae, a
- Sprijeda je otvor aditus ad antrum.

Cellulae mastoidae - okolo antrum mastoideum su radijalno poredane cellulae mastoidae.

Rasprostrte su većinom prema vani i prema dolje, ali pokazuju mnoge individualne razlike.

313
LABYRINTHUS (OSSEUS)

Sastoji se iz:
- Cochleae,
- Vestibuluma,
- Semicirkularnih kanala.

Cochlea - je kanal koji završava slično puževoj kućici, a nalazi se najviše prema naprijed od
čitavog labirinta. Odlazi od prednjeg zida vestibuluma, zavija u spirali više od dva i po puta, ali
tako da se svaki zavoj suzi. Takvim tokom napravi neku vrstu čunja (konusa) s vrhom prema
lateralnoj strani, a bazom prema medijalnoj strani. Završava sa zatvorenim slijepim vrhom.
Cochlearni kanal čineći čunj omeđuje na medijalnoj strani čunjasti prostor, ispunjen koštanom
supstancijom zvanom - modiolus.
Baza modiolusa stoji na onom mjestu gdje u fundus meatus acustici interni stoji tractus spiralis
foraminosus, koji služi za prolaz pars cochlearis n.stato-acustici. Modiolus je pun kanalića, od
kojih svaki odgovara jednom otvoru u tractus spiralis foraminosus.

Iza cochlearnog kanala nalazi se - vestibulum, ovoidalna šupljina koja sadrži sacculus i utriculus,
a prima u sebe canales semicirculares.

Canales semicirculares - postavljeni su iza vestibuluma. Ima ih tri. Svaki leži u jednoj od tri
dimenzije u prostoru. Svaki kanal ima jedan prošireni kraj - ampularni kraj, i jedan neampularni
kraj. Od svih neampularnih krajeva dva se spajaju u jedan te čine tzv. - crus commune. Canalis
superior čini na gornjoj strani piramide - eminentia arcuata. Stražnji kanal se nalazi u stražnjem
dijelu piramide, okružen spongioznom supstancijom, a lateralni kanal čini - prominentia canalis
semicircularis.

314
7. Os temporale - orijentacija, kanali u temporalnoj kosti

Kanali u temporalnoj kosti

Canalis caroticus - počinje na donjoj strani piramide a izađe na apexu piramide u foramen
lacerum. Na stražnjem zidu njegovog zavoja odlaze prema natrag dva kanalića - canaliculi
caroticotympanici, koji ulaze u cavum tympani kod promontoriuma. Kroz canalis caroticus
prolazi; a.carotis interna s plexus venosus caroticus internus i plexus caroticus internus
sympaticus.
Meatus acusticus internus - je širok kanal koji počinje na stražnjoj strani piramide otvorom -
porus acusticus internus, koji se na kraju proširi čineći - fundus meatus acustici interni. U tom
fundusu nalazimo mnogo otvora, ti otvori su počeci kanala od kojih je najširi - canalis facialis.
Kroz meatus acusticus internus prolaze; n.facialis, intermedius i statoacusticus.
Canalis facialis - je najkompliciraniji kanal temporalne kosti. Dva puta mijenja smjer, od -
fundus meatus acustici interni ide lateralno do hiatus canalis facialis gdje zavija prema natrag
čineći - geniculum canalis facialis, u kojem se nalazi geniculum n.facialis externum (internum se
nalazi u medulli, gdje n.facialis zavija oko jezgre n.abducensa). Idući prema natrag canalis
facialis izbočuje medijalni zid cavuma tympani čineći - prominentia canalis facialis, a zatim
zavija u blagom luku prema dole na - foramen stylomastoideum.
Od facijalnog kanala odlazi par kanalića za nerve i krvne žile, od kojih je najvažniji - nervus
stapedius. Drugi kanal koji odlazi od facijalnog a vrijedan je spomena je - canaliculus chordae
tympani.
Canaliculus chordae tympani - počinje nešto poviše foramen stylomastoideum, ide kroz prednji
zid facijalnog kanala, te se drugim krajem otvara na stražnju stranu cavum tympani čineći –
apertura tympanica canaliculi chordae tympani. Kroz njega prolazi chorda tympani koja ide kroz
cavum tympani, a kroz fissura petrotympanica Glasseri izlazi iz cavuma.
Canaliculus tympanicus - je određen za n.tympanicus (grana n.glossopharyngei). Počinje na
donjoj strani piramide u fossa petrosa, ide uvis, te izlazi na donjem dijelu promontoriuma. Odatle
se nastavlja - sulcus promontorii, koji ide uvis do - septum canalis musculotubarii. Na
promontorijumu prima; n.tympanicus, kortikotimpanične nerve i čini plexus tympanicus, od
koga odlazi n.petrosus minor, koji prolazi kroz canaliculus petrosi minoris i odlazi u sulcus
n.petrosi minoris.
Canaliculus cochleae - izvodi perilimfu iz predjela cochleae. Nema veze sa membranoznim,
nego samo s koštanim labirintom. Počinje na donjem zidu cochleae, te svršava na donjoj strani
piramide na - apertura externa canaliculi cochleae.
Aqueductus vestibuli - je kanal koji veže vestibulum labirinta s cavum cranii, otvarajući se -
apertura externa aqueductus vestibuli. U njemu se nalazi cjevčica - ductus endolymphaticus.
Canaliculus mastoideus - počinje brazdom i otvorom u fossa jugularis, i otvora se na šavu
između processus mastoideus i pars tympanica.
Canalis musculotubarius - opisan uz cavum tympani.

315
8. Os parietale - orijentacija, morfologija, topografija
Tjemena kost - Os parietale je parna kost, građena u obliku četverouglaste ploče, tako da na njoj
razlikujemo:
1. Dvije plohe:
- vanjsku i
- unutrašnju,
2. Četiri ruba, i
3. Četiri ugla.

Kost se orijentira tako da je najoštriji kut naprijed i dolje.

Vanjska strana - facies externa je konveksna, u sredini nešto jače izbočena u - tuber parietale,
najbolje je izražen kod djece. Ispod tubera parietale nalaze se dvije krive linije, to su.
- Linea temporalis superior; na koju se hvata fascia temporalis,
- Linea temporalis inferior; na koju se hvataju mišićne niti m.temporalisa.

Prema naprijed se obje linije sastaju i prelaze u - linea temporalis, koja se nalazi na frontalnoj
kosti. Uz gornji sagitalni rub nalazi se - foramen parietale, kroz koji prolazi venozni emissarium
parietale i jedan mali arteriozni ogranak.

Unutrašnja strana - facies interna je konkavna. Posjeduje impressiones digitatae i juga

cerebralia, a zatim mnoge arteriozne i venozne brazde. Od arterioznih brazda su - sulci arteriae
meningeae mediae. Na stražnjem donjem uglu nalazimo jedan mali dio velike venozne brazde -
sulcus sigmoideus.
Uzduž gornjeg sagitalnog ruba nalazi se polubrazda, koja se upotpunjuje s onom s druge strane,
te čini - sulcus sagittalis, u kojem se nalazi sinus sagittalis superior, a u samom ovom sulcusu
nalazi se - foramen parietale. Sa strane ovog sulcusa nalaze se udubine nazvane - fossae
lacunares, a u njima su manje jamice foveolae.

Rubovi - imamo četiri ruba, i to su:

- Prednji; margo frontalis - spaja se sa os frontale,
- Stražnji; margo occipitalis -spaja se s os occipitale,
- Gornji; margo sagittalis - spaja se s istoimenim rubom druge parietalne kosti.
- Donji; margo squamosus - veže se uz temporalnu kost, i to najvećim dijelom sa squamu.

Uglovi - i njih imamo četiri:

- Prednji gornji; angulus frontalis - čini skoro puni kut od 90⁰,
-Prednji donji; angulus sphenoidalis - oštar je i tanak, a spaja se s angulus parietalis sphenoidalne
kosti,
- Stražnji gornji; angulus occipitalis - je tup,
- Stražnji donji; angulus mastoideus - zaobljen, umetnut između pars mastoidea temporalne kosti
i os occipitale.

316
9. Os frontale - orijentacija, morfologija, topografija
Čeona kost - je neparna, postavljena na prednjem dijelu craniuma, gdje čini dio orbitalnih i
nazalnih šupljina.
- Prema natrag se spaja; s parijetalnim kostima i sa sphenoidalnom kosti,
- Prema dolje; s ethmoidalnim, nazalinim, lakrimalnim kostima i maxilom.
Frontalnu kost dijelimo na tri dijela:
a. Squama,
b. Pars nasalis,
c. Partes orbitales.

Squama frontalis - na njoj razlikujemo:

a. Unutrašnju stranu- facies interna,
b. Vanjsku stranu na kojoj imamo;
- Sprijeda; facies externa,
- Lateralno; facies temporalis.

Facies interna - konkavna prema natrag. U medijalnoj liniji vidimo - cristu frontalis, koja se
prema natrag račva i omeđuje - sulcus sagitalis. Na prednjem kraju cristae frontalis nalazi se
mala rupica - foramen caecum. Sa strane sulcus sagitalis nalazimo - fossae lacunares, a u njim
foveolae granulares. Po ostaloj površini kosti imamo - impressiones digitatae, juga cerebralis a i
pokoji sulcus arteriosus.

Facies externa - konveksna prema naprijed. Na njoj imamo sa svake strane medijalne linije po
jedan - tuber frontale. Prema dolje se squama u sredini nastavlja u - pars nasalis, a sa strane od
pars nasalis prelazi u - partes orbitales, čineći oštar rub margo supraorbitalis. Margo
supraorbitalis svršava lateralno na - processus zygomaticus. Na margo supraorbitalis se u sredini
nalazi - incisura supraorbitalis ili foramen supraorbitale ako je incisura premoštena, za prolaz
istoimenih žila i nerava. Nešto medijalno, na istom rubu, nalazi se - incisura frontalis (rijetko
foramen frontale - za prolaz istoimenih žila i nerava).
Poviše margo orbitalis nalazi se jedan luk - arcus superciliaris.

Facies temporalis - nalazi se na lateralnoj strani squame frontalis, a omeđena je sprijeda s - linea
temporalis, koja ide od processus zygomaticus te se nastavlja u linea temporalis superior. Prema
nazad se facies temporalis nastavlja s istoimenom plohom sphenoidalne i parietalne kosti.

Pars nasalis - se nalazi između oba supraorbitalna ruba. Svršava prema dolje rubom koji se spaja
s ossa nasalia i processus frontales maxillae, posjeduje u sredini jedan šiljasti nastavak - spina
nasalia ossis frontalis, na koji se naslanjaju ossa nasalia, a straga se spaja s lamina
perpendicularis ossis ethmoidalis. Iza spinae ossis nasalis frontalis, a između partes orbitales
imamo usjeklinu - incisura ethmoidalis, u koju ulazi - lamina cribrosa ethmoidalne kosti.
Na lateralnoj strani partis nasalis nalazi se jedna jamica - fovea trochlearis, ili jedan šiljak - spina
trochlearis, za koje se hvata fibrozni prsten - trochlea, a kroz njega prolazi tetiva m.obliqui
superioris.

317
Partes orbitales - imaju oblik dviju ploča koje svojim medijalnim rubovima zatvaraju - incisura
ethmoidalis. Svaka od tih ploča je građena iz dvije lamele - cerebralna i orbitalna lamela, koje
nisu na svim mjestima jednako razmaknute. Orbitalna lamela je dosta glatka i prema dole
konkavna, te čini krov orbitalne šupljine. Na svom lateralnom dijelu ima jednu dosta široku
udubinu - fossa glandulae lacrimalis, u kojoj je smještena glandula lacrimalis (suzna žlijezda).
Cerebralna lamela je nešto ravnija, a prema unutrašnjosti lubanje pokazuje - impressiones
digitatae i juga cerebralis. Ova lamela seže medijalno dalje nego orbitalna, tako da između
medijalnih rubova orbitalne i cerebralne plohe ostane jedna nepravilna površina, koja s gornje
strane pokriva labirint ethmoidalne kosti. Na toj nepravilnoj površini nalazimo sprijeda otvor
koji vodi u sinus frontalis, a po sredini nalazimo dvije poprečne brazde - sulci ethoidales (ant. et
post.) koji skupa s istoimenim brazdama na ethmoidalnoj kosti zatvaraju kanale - foramen
ethmoidale anterius i foramen ethmoidale posterius.
Medijalni rub cerebralne lamele spaja se s lamina cribrosa,a medijalni rub orbitalne lamele sa
orbitalnom lamelom ethmoidalne kosti i sa suznom kosti.

318
10. Os ethmoidale - orijentacija, morfologija
Rešetnica - os ethmoidale je neparna kost, postavljen između os frontale i corpusa ossis
sphenoidei. Na njoj možemo vidjeti tri okomite ploče i jednu vodoravnu, koje stoje u sljedećem
odnosu. Jedna okomita ploča, najveća, stoji u medijalnoj liniji - lamina perpendicularis. U
gornjem dijelu stoji na njoj horizontalno položena - lamina cribrosa, a na njezine rubove je
obješen tzv. labyrinthus ethmoidalis, koji se sastoji od ethmoidalnih stanica cellulae ethmoidales,
a ove su s lateralne strane zatvorene s jednom tankom okomitom pločom - lamina orbitalis, koja
se spaja s mnogim kostima.

Lamina perpendicularis - je okomita ploča, nepravilno četverouglasta, čini dio septum nasi.
- gore se spaja s donjom plohom laminae cribrosale,
- dolje s vomerom,
- sprijeda sa spina nasalis ossis frontalis i ossa nasalia i s cartilago septi nasi,
- prema nazad se spaja s crista sphenoidalis.

Lamina cribrosa - je horizontalno položena u incisura ethmoidalis. Puna je malih rupica -

foramina etmoidalia, kroz koje prolaze nn.olfactori. U medijalnoj liniji se sprijeda diže jedan
pločasti izdanak - crista galli. Crista galli prema naprijed ima dva mala izdanka - alae cristae
galli, koji sa stražnje strane omeđuje foramen caecum. Na crista galli se hvata - falx cerebri, a to
je izdanak durae matris u formi srpa koji nepotpuno dijeli cavum cranii na dva dijela i čuva da
kod ležanja jedna polovina mozga ne pritisne na drugu.

Labyrinthus ethmoidalis - sastoji se iz mnogih malih šupljina, ćelijica cellulae ethmoidales. Na

labirintu imamo šest strana:
1. Gornja strana labirinta - se nalazi uz lateralni rub laminae cribrosae. Vidimo na njoj otvore
gornjih cellula koji su pokriveni s os frontale. Zatim vidimo dvije transversalne brazde - sulci
ethmoidales; koje su s istoimenim brazdama na frontalnoj kosti pretvorene u kanale foramen
ethmoidale anterius et foramen etmoidale posterius, između ćelijica koje vidimo na ovoj strani,
jedna je konstantna, njezin otvor je u formi ljevka, pa je zato nazvana - infundibulum ethmoidale.
Kod čitave lubanje infundibulum je s gornje strane u komunikaciji sa sinus frontalis, a prema
dolje s cavum nasi.

2. Medijalna strana labirinta - čini veliki dio lateralnog zida nosne šupljine. Ova strana je
formirana od medijalnog zida ethmoidalnih ćelija, od kojih je najveća - bulla ethmoidalis. S ovog
zida idu dvije koštane lamele koje na donjem rubu zavijaju - to su nosne školjke concha nasalis
superior i concha nasalis media.
Donja školjka ne pripada ethmoidalnoj kosti nego je samostalna. Ispod nosnih školjki nalaze se
nosni hodnici, tako da imamo - meatus nasi superior i meatus nasi medius. U gornjem nalazimo
otvore kroz koje komuniciraju stražnje cellulae s cavum nasi, a u srednjem nosnom hodniku
nalazimo otvore kroz koje komuniciraju prednje etmoidne ćelije - cellulae ethmoidales
anteriores. U srednji nosni hodnik se otvara i infundibulum preko kojeg cavum nasi komunicira
sa sinus frontalis. Između conchae nasalis mediae i bullae ethmoidalis, nalazimo jedan koštani
izdanak - processus unicatus, koji sa bulla ethmoidalis omeđuje polumjesećasti prolaz - hiatus
semilunaris, kroz koji se dolazi lateralno u sinus maxillaris, a prema naprijed u infundibulum.
Dolje se processus unicatus spaja s - processus ethmoidalis conchae nasalis inferioris.

319
3. Donju stranu labirinta - sačinjavaju donji rub conchae nasalis mediae i donji zid donjih
ethmoidalnih ćelija, a među njima se nalazi procjep - meatus nasi medius. Na prednjoj dijelu ove
strane odlazi - processus unicatus.

4. Lateralnu stranu labirinta - čini jedna veoma tanka pločica, a čini veći dio medijalnog zida
orbitae, to je - lamina orbitalis.
- Ona se prema gore spaja s orbitalnom lamelom čeone kosti,
- Sprijeda se lamina orbitalis spaja s os lacrimale,
- Dolje s maxillom i processus orbitalis ossis palatini,
- Straga s sphenoidalnom kosti, na gornjoj strani se spaja s os frontale, a između njih ostaju dva
otvora; foramen ethmoidale anterius et posterius.

5. Prednja strana labirinta- je najmanja, posjeduje ćelije koje su s lateralne strane zatvorene sa
os lacrimale i processus frontalis maxillae.

6. Stražnja strana labirinta - spaja se sa sphenoidalnom kosti koja sa stražnje strane zatvara
stražnje ćelije.

Os ethmoidale je građena od tankih lamela koštane supstancije, koja omeđuje mnoge šupljine,
koje skupa nazivamo labirint ethmoidalne kosti. Te šupljine izgrađuju ćelije koje se dijele u dvije
grupe; prednje koji se otvaraju u srednji hodnik i stražnje koje se otvaraju u gornji nosni hodnik.
Poviše conchae nasalis superioris možemo imati jednu malu - concha nasalis suprema, a ona
omeđuje i jedan hodnik - meatus nasi supremus.

11. Concha nasalis inferior - orijentacija, morfologija

Donja nosna školjka - Concha nasalis inferior ili concha maxilloturbinalis je parna kost, u formi
duge savijene ploče sa svojim konkavitetom omeđuje donji nosni hodnik - meatus nasi inferior.
Zašiljena je sprijeda i straga.
- Sprijeda je pričvršćena na - crista conchalis maxillae,
- Straga je pričvršćena na - crista conchalis ossis palatini.

Medijalna konveksna strana je hrapava i puna udubina i izbočenja, u kojima leže žlijezde i
vene, tako da sluznica koja ih pokriva predstavlja neko kavernozno tkivo - plexus cavernosi
conchorum.
Lateralna konkavna strana je hrapava, manja od medijalne.
Donji rub je zavinut prema lateralnoj strani i potpuno slobodan. Gornji rub je dosta nepravilan.
Sprijeda i straga je pričvršćena na maxillu i os palatinu. Između ta dva mjesta nalaze se tri
nastavka:
a. Processus lacrimalis, prednji koji se gore hvata za donji rub ossis lacrimalis, a ispod toga na
rubove sulci lacrimalis, koje pretvara u - canalis nasolacrimalis,
b. Processus maxillaris - koji kroz hiatus maxillaris ulazi u sinus maxillaris,
c. Processus ethmoidalis - nalazi se iza processus maxillarisa, spaja se s donjim rubom processus
unicatusa. Sužuje hiatus maxillaris, a tako isto i processus unicatus.
Ispod conchae nasalis inferior u meatus nasi inferior otvara se - canalis nasolacrimalis.

320
12. Os lacrimale - orijentacija, morfologija
Suzna kost - os lacrimale je mala parna kost, postavljena je na medijalnoj strani orbitae, između -
laminae orbitalis, maxilae i os frontale.
Na njoj imamo dvije plohe i četiri ruba.

Lateralna ploha - facies orbitalis je podijeljena vertikalnim grebenom - crista lacrimalis

posterior na dva dijela. Crista lacrimalis svršava prema dolje nastavkom - hamulus lacrimalis.
Donji rub hamulusa se spaja s maxillom. Ispred cristae lacrimalis posterior nalazi se vertikalna
brazda - sulcus lacrimalis, a kada se sprijeda prikljući processus frontalis maxillae nastane
udubina - fossa sacci lacrimalis, u koju je uložen saccus lacrimalis, koji se otvara u - meatus nasi
inferior, ispod donje nosne školjke.

Medijalna strana lakrimalne kosti nema nikakvih osobitosti. Prednji dio čini dio lateralnog zida
nosne šupljine, a stražnji dio zatvara s lateralne strane prednje ethmoidalne ćelije.

- Gornji rub se spaja s - orbitalnom lamelom frontalne kosti,

- Donji rub se spaja s - processus lacrimalis conchae nasalis inferior, s maxillom se spaja donji
rub hamulusa - prednji kraj hamulusa se hvata na donji kraj cristae lacrimalis anterior na
processus frontalis maxillae,
- Prednji rub lakrimalne kosti se spaja sa - stražnjim medijalnim rubom processus frontalis
maxillae zvanim - margo lacrimalis,
- Stražnji rub lakrimalne kosti se spaja s - lamina orbitalis ethmoidalne kosti.

13. Os nasale - orijentacija, morfologija

Os nasale formira skelet vanjskog nosa, a nalazi se uz medijalnu liniju gdje se spaja s istom kosti
druge strane. Ova mala kost je uža i deblja u gornjem dijelu, a šira i tanja u donjem dijelu.
Imamo na njoj dvije strane i četiri ruba.

Prednja strana - u sredini kosti nalazimo jedan otvor - foramen nasale. To je početak malog
kanalića koji se probija kroz kost i na unutarnjoj strani se nastavi kao - sulcus ethmoidalis.

Na unutrašnjoj strani - imamo u gornjem dijelu hrapavu površinu koja se spaja sa spina nasalis
ossis frontalis. Osim toga imamo uzdužni - sulcus ethmoidalis, u kojem se nalazi ramus nasalis
externus od nervus ethmoidalis anterior.

- Gornji rub - nosne kosti je najkraći, najdeblji i nazubljen, a spaja se s margo nasalis ossis
frontalis.
- Donji rub - je tanak, a omeđuje s gornje strane veliki nosni otvor nazvan - apertura piriformis.
Na ovaj rub se priključuje trouglata hrskavica nosa.
- Medijalni rub - se spaja sa medijalnim rubom nosne kosti s druge strane, a prema natrag sa
spina nasalis ossis frontalis i s lamina perpendicularis ethmoidalis.
- Lateralni rub - je najduži, a spaja se s prednjim rubom processus frontalis maxillae.

321
14. Vomer - orijentacija, morfologija
Vomer - je neparna kost u formi donekle četverouglaste ploče, koja se nalazi u medijalnoj liniji,
te formira dio septuma nasi.
Plohe vomera su dosta glatke, a posjeduju nervne i žilne brazde. U jednoj od tih brazdi leži
nervus nasopalatinus od nn.nasales post.
a. Od njegova četiri ruba, stražnji rub - je zaobljen i slobodan te dijeli stražnji otvor nosne
šupljiine na dva dijela - choanae.

Ostali rubovi se spajaju sa susjednim kostima.

b. Gornji rub - je rascjepljen, te čini - alae vomeris,
c. Donji rub - se spaja s crista nasalis, koji čine; ossa palatina i processus palatini maxillae,
d. Prednji rub - se gore spaja s lamina perpendicularis ethmoidalne kosti, a sprijeda s cartilago
septi nasi.

Međutim, može se ne spajati sa lamina perpendicularis, nego se između jedne i druge koštane
plohe nalazi jedan izdanak hrskavice septuma koji seže sve do trupa sphenoidalne kosti, te se
zove - processus sphenoidalis septi cartilaginei.

322
15. Maxilla - orijentacija, corpus maxillae
Gornja čeljust - maxila je glavna kost lične lobanje. Gotovo sve druge kosti se spajaju s njom.
Ona sudjeluje i u formiranju svih šupljina lične lobanje tako da pravi;
- donji zid orbitae,
- lateralni zid nosne šupljine,
- krov usne šupljine,
- medijalni zid fossae infratemporalis,
- prednji zid fossae ptrygopalatinae.

U ovu kost su utaknuti zubi, građena je iz tankih lamela koje omeđuju veliki prostor u sredini
kosti - sinus maxillaris.
Maxilu dijelimo na pet dijelova:
1. corpus; u kojem se nalazi - sinus maxillaris, i četiri nastavka;
- processus frontalis,
- processus zygomaticus,
- processus alveolaris,
- processus palatinus.

Corpus - kad se odbiju svi nastavci, ostane trup, otprilike u obliku trostrane piramide, kojoj baza
- facies nasalis, gleda medijalno, a od ostalih ploha jedna je upravljena prema gore - facies
orbitalis, druga prema naprijed - facies anterior, treća je upravljena prema natrag - facies
infratemporalis.
Sve ove plohe omeđuju veliki prostor u sredini kosti - sinus maxillaris.

Facies anterior - omeđena je od facies orbitalis s margo infraorbitalis. Ispod toga ruba nalazi se
vanjski otvor canalis infraorbitalis - foramen infraorbitale, a ispod njega je udubina fossa canina.
Medijalno se nalazi - incisura nasalis, koja sa donje strane omeđuje prednji otvor nosne šupljine
- apertura piriformis. Na donjem kraju ova incisura svršava s jednim izbočenjem - spina nasalis
anterior. Incisura nasalis čini medijalnu granicu prednje strane. Prema dolje se facies anterior
nastavlja u prednju stranu processus alveolaris.

Facies orbitalis - ima dva ruba na koje se direktno ne nadovezuje nijedna kost. To su sprijeda -
margo infraorbitalis, koji se medijalno nastavlja u - crista lacrimalis anterior, na frontalnom
nastavku. Drugi rub se nalazi straga, odjeljuje facies orbitalis od facies infratemporalis, a ujedno
čini donju granicu fissurae orbitalis inferior. Medijalno je facies orbitalis omeđen sa dosta
neravnim rubom na kojem se straga hvata processus orbitalis palatini.
To mjesto gdje se hvata ovaj nastavak zove se - trigonum palatinum. Lateralno facies orbitalis
prelazi u processus zygomaticus. Na facies orbitalis vidimo sagitalni žlijeb - sulcus
infraorbitalis, koji se prema naprijed nastavlja u - canalis infraorbitalis, za arteriju i nervus
infraorbitalis, a taj kanal svršava na prednjoj strani s - foramen infraorbitale. Od infraorbitalnog
kanala odlaze mali kanalići prema dolje - canales alveolares, koji prolaze kroz kost sve do
zubnih korijena (vode atrerije i nerve za prednje zube).

323
Facies infratemporalis - čini dio zida fossae infratemporalis. U gornjem dijelu je izbočena u -
tuber maxillae, na donjoj strani se spaja s processus pyramidalis ossis palatini i s donjim dijelom
medijalne lamele processus pterygoidei. Na tuberu maxillae nalazimo male otvore - foramina
alveolaria, od kojih polaze - canales alveolares posteriores, a kroz njih idu art. et rami
alveolares superiores post. et medii. Na ovoj ploštini vidimo još jedan žlijeb - sulcus
pterygopalatinus, koji se pomoću os palatinum pretvori u - canalis pterygopalatinus.

Facies nasalis - čini najveći dio lateralnog zida nosne šupljine. Prema gore ide processus
frontalis koji na svom korijenu ima - cristu conchalis, na koji se hvata concha nasalis inferior.
Iza frontalnog nastavka nalazi se - sulcus lacrimalis, ovaj sulcus je s medijalne strane zatvoren s
os lacrimale i s processus lacrimalis conchae nasalis inferioris i bude pretvoren u - canalis
nasolacrimalis. Taj kanal vodi suze iz saccus lacrimalis u nosnu šupljinu. Canalis
nasaolacrimalis se otvara u meatus nasi inferior.
Iza sulcus lacrimalisa nalazi se na facies nasalis maxillae veliki otvor - hiatus maxillaris. Iza
hiatus maxillarisa nalazi se hrapava ploha na koju se prikluči lamina perpendicularis ossis
palatini.

Sinus maxillaris - sve četiri plohe omeđuju sinus maxillaris. Sinus ima veliku praktičnu važnost
zbog čestih upala nosne sluznice, koje se mogu prenijeti na sluznicu svih paranazalnih sinusa.
Sinus maxillaris ima osim glavne šupljine četiri izdanka - recessusa i to:
a. recessus zygomaticus - prema processus zygomaticusu,
b. recessus frontalis - prema processus frontalisu,
c. recessus palatinus - prema processus frontalisu,
d. recessus alveolaris - prema processus alveolarisu.

324
16. Maxilla - orijentacija, nastavci maxillae
Processus frontalis - nalazi se u prednjem dijelu maxillae, a upravljen je prema gore.
Razlikujemo na njemu lateralnu i medijalnu stranu i rubove.

Na lateralnoj strani se nalazi - crista lacrimalis anterior, koja se dolje nastavlja u - margo
infraorbitalis. Između cristae lacrimalis i i stražnjeg ruba frontalnog nastavka nalazi se - sulcus
lacrimalis maxillae, koji se dolje nastavlja u canalis nasolacrimalis a inače čini prednji dio -
fossae sacci lacrimalis.

Na medijalnoj strani - processus frontalisa vidimo dva prilično horizontalna grebena, gornji je -
crista ethmoidalis,na koji se hvata srednja nosna školjka, donji je - crista conchalis, na koji se
hvata concha nasalis inferior.
- Prednji rub processus frontalisa se spaja s os nasale,
- Gornji rub se spaja s os frontale,
- A stražnji rub - margo lacrimalis omeđuje s medijalne strane sulcus lacrimalis, čini prednji rub
- incesurae lacrimalis i spaja se s prednjim rubom ossis lacrimalis.

Processus zygomaticus - kratak je, u formi trostrane piramide čija je baza sastavljena sa trupom
maxillae. Mjesto vrha processus zygomaticusa ima hrapavu površinu na koju sjeda os
zygomaticum. Pored tri pohe, ima i tri ruba, donji ide kao - crista infrazygomatica.

Processus alveolaris - upravljen je prema dole, zavijen i nosi gornje zube. Na njemu razlikujemo
vanjsku i unutrašnju stranu i slobodni rub - arcus alveolaris, u kojemu se nalaze rupe za zubne
korijene - alveoli dentales.

Na vanjskoj strani vidimo izbočenje koje proizvode zubni korijeni - juga alveolaria.

Unutrašnja strana je glatka, te laganim zavojem prelazi na processus palatinus. Alveoli dentales
su međusobno izdjeljeni pregradama - septa interalveolaria, a u samim alveolama nalazimo
posebne pregrade - septa interradicularia, za pojedine korijene zuba.

Processus palatinus - leži vodoravno, formira tvrdo nepce i time čini granicu između nosne i
usne šupljine. Ima dvije plohe; gornju i donju.

Gornja ploha je glatka, donja je dosta hrapava, i na njoj se nalaze - spinae palatinae et sulci
palatini. U medijalnoj liniji se processus palatinus jedne strane spaja s processus palatinus druge
strane u - sutura palatina mediana, spaja se još s horizontalnom plohom ossis palatini čineći -
sutura palatina transversa. U medijalnoj liniji se na gornjoj strani diže greben kojeg čine oba
processus palatini - crista nasalis.
On je sprijeda viši nego straga, a prema naprijed završava izbočinom - spina nasalis anterior. Na
cristu se učvršćuje vomer svojim donjim rubom.
Sa strane cristae nasalis, na gornjoj strani nalazimo jedan otvor kroz koji se ulazi u - canalis
incisivus. Taj kanal u medijalnoj liniji se spoji s onim s druge strane, te izađe na donjoj strani
nepca na - foramen incisivum, tako da oba kanala stoje u formi slova - Y. Od tog kanala prema
lateralno ide - sutura incisiva, koja završi između lateralnog sjekutića i očnjaka.

325
17. Os palatinum - orijentacija, sastav, morfologija
Nepčana kost - os palatinum se nastavlja na processus palatinus maxillae i s njim formira tvrdo
nepce. Os palatinum možemo podijeliti u dvije ploče koje su postavljene jedna prema drugoj pod
kutom 90⁰, to su;
- lamina horisontalis,
- lamina perpendicularis.

Lamina horisontalis - čini stražnji dio tvrdog nepca.

- Sprijeda se spaja s processus palatinus maxillae, čineći sutura transversa,
- Stražnji rub je slobodan i zaobljen, daje inserciju za meko nepce,
- Medijalni rub se spaja s odgovarajućim rubom druge strane i produžuje prema natrag šav -
sutura palatina mediana. Uzduž tog šava se prema natrag produžuje i crista nasalis, koja na
stražnjem kraju svrši sa - spina nasalis.
- Lateralni rub se spaja sa lamina perpendicularis.

Gornja ploha laminae horisontalis - facies nasalis, je glatka. Donja strana - facies palatina je
hrapava, te pokazuje transversalni greben na koji se hvata m.tensor veli palatini, a ispred je
transverzalna brazda koja dopire do donjeg otvora - canalis pterygopalatini. Taj otvor - foramen
palatinum maius, nalazi se na granici između os palatinum i maxillae, bliže stražnjem rubu
tvrdog nepca.

Lamina perpendicularis - na ovom dijelu imamo vanjsku i unutrašnju stranu i rubove. Na

unutrašnjoj strani - facies nasalis, imamo dva grebena, to su gornja - crista ethmoidalis; za
stražnji kraj conchae nasalis mediae, i donja - crista conchalis; za donju nosnu školjku.
Vanjska strana lamine - facies maxillaris je neravna i hrapava. Prednjim dijelom je naslonjena na
facies nasalis maxillae a stražnjim na processus pterygoideus.
Između ta dva dijela nalazi se - sulcus pterygopalatinus, koji skupa sa istoimenim sulcusom na
maxilli i processus pterygoideusu čini kanal - canalis pterygopalatinus. Taj gore počne na dnu
fossae pterygopalatinae, a svršava dolje na palatinum maius.

Prednji rub - šalje prema naprijed široki nastavak - processus nasalis, koji sa stražnje strane
sužava hiatus maxillaris, ulazi u sinus maxillaris pa prema dolje spušta jedan nastavak u formi
mača, to je - processus maxillaris.

Stražni rub laminae perpendicularis - je tanak a priključuje se medijalnoj strani processus

pterygoideusa.

Donji rub laminae perpendicularis - se spaja s lateralnim rubom laminae palatinae, a na tom
spoju nastaje masivno izražen - processus pyramidalis. Uklješten je između dvije lamele
processus pterygoidei te time ispunjava pukotinu - fissura pterygoidea, i time povećava fossu
pterygoideu.
Na donjoj strani processus pyramidalis nalaze se obično dva mala otvora - foramina palatina
minora, to su izlazi za kanal - canales palatini, koji prolazi kroz processus pyramidalis.

326
Gornji rub laminae perpendicularis - na njemu imamo dva nastavka; prednji i stražnji, koji
između sebe omeđuju jednu usjeklinu - incisura sphenopalatina, koja priključenjem uz
sfenoidalnu kost bude pretvorena u - foramen sphenopalatinum. Kroz taj foramen fossa
pterygopalatina komunicira s cavum nasi. Stražnji nastavak - processus sphenoidalis ima oblik
četverouglaste ploče. On se prisloni na donju stranu sfenoidalne kosti i pretvara sulcus
pharyngeus u - canalis pharyngeus. Drugi prednji nastavak - processus orbitalis je
voluminozniji, na njemu imamo dvije glatke plohe; gornju i lateralnu i tri hrapave fasete s kojima
se prislanja na susjedne kosti.
Gornja ploha čini dio dna orbitalne šupljine, a lateralna čini dio fossae pterygopalatinae. Od tri
hrapave fasete:
- Prednja se prislanja na maxillu,
- Medijalna na os ethmoidale,
- Stražnja na os sphenoidale.

18. Os hyoidem - orijentacija, morfologija, polazišta i hvatišta mišića

Os hyoideum ili jezična, vratna kost ili lomilica je neparna kost koja se nalazi ispod donje vilice,
a iznad grudnice na prelazu horizontalnog i vertikalnog dijela prednje strane vrata. Ima oblik
potkovice, čiji je konkavitet okrenut natrag. Na njoj opisujemo trup i dva para rogova (velike i
male rogove).

Trup jezične kosti, corpus ossis hyopidei, ima oblik luka spljoštenog od naprijed prema natrag.
Prednja mu je strana konveksna i hrapava, i sa dva grebena od kojih jedan ide vertikalno
sredinom trupa, a drugi poprečno bliže gornjem rubu, podijeljena je na četiri polja u kojima se
hvataju odgovarajući mišići. Najveći dio ove strane zauzima hvatište m.geniohyoideusa. Između
njegovih snopova hvata se m.hyoglossus, a ispod se pripajaju m.mylohyoideus, m.stylohyoideus
i intermedijarna tetiva m.digastricusa. Duž gornjeg ruba trupa jezične kosti hvataju se membrana
thyrohyoidea, a dijelom m.geniohyoideus, m.omohyoideus, m.thyrohyoideus i varijabilni
m.levator glandulae thyroidae. Stražnja strana corpusa ossis hyoidei je konkavna i glatka.
Od corpusa ossis hyoidei odlaze dva para rogova; veliki - cornua majora, i mali - cornua
minora.
Na vrh velikog roga pripaja se lig.thyrohyoideum laterale koji veže jezičnu kost sa štitnom
hrskavicom grkljana - cartilago thyroidea.
Na vrh malog roga hvata se - lig.stylohioideum koji vezuje jezičnu kost sa processus styloideus
ossis temporalis.

327
19. Os zygomaticum - orijentacija, morfologija
Sponična kost - os zygomaticum je jedina masivna kost lica. Spaja processus zygomaticus
maxillae s processus zygomticus temporalne kosti i processus zygomaticus frontalne kosti. Ova
kost je sastavljena iz dvije ploče:
- Lamina orbitalis i
- Lamina malaris.

A sastaju se pod pravim uglom. Razlikujemo na njoj tri plohe:

- Facies malaris,
- Facies orbitalis,
- Facies temporalis,

I dva nastavka:
- Processus frontalis,
- Processus temporalis.

Facies malaris - je glatka ploha, formira jagodicu. Omeđena je gore s - margo infraorbitalis,
ispod kojeg se nalazi jedan otvor - foramen zygomaticofaciale, to je facijalni otvor canalis
zygomatici. Prema gore se ova ploha nastavlja na; processus frontalis, a natrag na processus
temporalis.

Facies orbitalis - formira prednji dio donjeg i lateralnog zida orbitalne šupljine. Na ovoj ploštini
imamo otvor - foramen zygomaticoorbitale, to je početak canalis zygomatici. U toj kosti se račva
na dva kraka:
- Jedan izlazi na facijalnu stranu - na foramen zygomaticofaciale,
- Drugi izlazi na temporalnu kost - na foramen zygomaticotemporale.
Ova ploha je omeđena sprijeda s margo infraorbitalis koji se spaja na istoimeni rub maxillae,
prema natrag i medijalno se spaja s maxilom čineći - sutura zygomaticomaxillaris, a natrag i
lateralno s margo zygomaticus alae maioris.

Processus frontalis - se na vrhu spaja s processus zygomaticusom ossis frontalis. Na njemu

vidimo tri brida; prednje, stražnji i lateralni.
- Prednji - se dolje nastavlja u margo infraorbitalis,
- Stražnji - je hrapav, dijeli facies orbitalis od facies temporalis, spaja se s margo zygomaticus
alae maioris.
- Lateralni - je zavijen u obliku slova S, ovaj rub dijeli facies malaris od facies temporalis.

Processus temporalis - koji je prema natrag upravljen i koji se spaja s processus zygomaticus
temporalne kosti i skupa s njim čine - arcus zygomaticus.

328
20. Mandibula - morfologija, sastavni dijelovi
Donja čeljust - mandibula je jedina kost glave koja je pomična a s ostalim kostima je vezana s
dva zgloba. To je velika neparna kost, zavijena u obliku potkove, a sastavljena je iz - corpus
mandibulae sprijeda, i dva ramusa mandibulae, koji idu od stražnjeg dijela corpusa prema gore u
individualno različitim kutovima od 90⁰ pa sve do 139⁰.

Corpus mandibulae - na corpusu razlikujemo dva dijela; donji dio - basis mandibulae, i dio
poviše baze, koji drži u sebi zubne korijene, a zove se - pars alveolaris. Pars alveolaris je nešto
jače zavijen nego baza.

I - Basis mandibulae - na vanjskoj strani u medijalnoj liniji nalazimo trouglasto izbočenje, s

bazom prema dolje a vrhom prema gore. Na mjestu koje odgovara vrhu, u medijalnoj liniji nalazi
se - protuberantia mentalis, a sa strane na bazi na krajevima trougla nalazi se pojedna izbočenost
- tuberculum mentale. Lateralno od tuberculuma, ispod drugog premolarnog zuba, nalazi se otvor
- foramen mentale, a ispod njega počinje jedna uzdužna izbočenost - linea obliqua.
Na unutrašnjoj strani baze nalazimo u medijalnoj liniji četiri kvržice - spinae mentales, koje
služe za inserciju mišića. Na dvije gornje se hvata m.genioglosus (spina musculi genioglossi), a
na dvije donje m.geniohyoideus - spina musculi geniohyoidei. Uz medijalnu liniju, a blizu donjeg
ruba corpusa mandibulae nalazi se - fossa digastrica, u kojoj se hvata venter anterior musculi
digastrici.
Lateralno od toga ide uzdužno izbočenje - linea mylohyoidea, na nju se hvata m.mylohyoideus.
Poviše linea mylohyoidea nalazi se - fovea sublingualis, za glandulu sublingualis, a ispod lineae
mylohyoideae - fossa submandibularis, za glandulu submandibularis.

II - Pars alveolaris - nalazi se poviše basis mandibulae. U njemu su utaknuti zubi, tako da u
vanjskoj strani partis alveolaris nalazimo izbočenja koja proizvode zubni korijeni - juga
alveolaria. Vanjska strana neprimjetno prelazi u vanjsku stranu baze, a tako isto i unutrašnja
strana.
Slobodni rub partis alveolaris - arcus alveolaris, posjeduje jamice za zubne korijenove - alveoli
dentales, koji su odjeljeni između sebe pregradama - septa interalveolaria. Sami alveoli koji
primaju zube s više korijenova podijeljeni su na više pretinaca sa - septa interradicularia.
Pars alveolaris je kod ljudi kraći od baze. Pars alveolaris je straga uži, iza zadnjeg molarnog zuba
ostaje jedna brazda, koja je lateralno omeđena s linea obliqua, a medijalno s grebenom koji se
spušta s unutrašnje strane processus coronariusa. Ova brazda svršava dolje jednim trokutastim
poljem koje se nalazi iza zadnjeg molarnog zuba, to je - trigonum retromandibulare.

329
Ramus mandibulae - diže se uvis na stražnjem kraju corpusa mandibulae. Na mjestu gdje se
sastaju corpus i ramus čine - angulus mandibulae.
Na vanjskoj strani - ramusa imamo uz angulus skupinu hrapavih mjesta - tuberositas
masseterica, na koju se hvata m.masseter.
Na unutrašnjoj strani - ramusa mandibulae nalazimo uz angulus hrapavu plohu - tuberositas
pterygoidea, na koju se hvata m.pterygoideus medialis. Otprilike u sredini unutrašnje strane
ramusa ima jedan otvor - foramen mandibulae, koji vodi u - canalis mandibulae. Taj kanal
prolazi kroz čitavu mandibulu, ispod vrhova zubnih korijenova, do medijalne linije, a u njemu se
nalaze; n.mandibularis i krvne žile koje opskrbljuju donje zube. Od canalis mandibulae se odvaja
kanalić koji završi na foramen mentale, taj dio kanala se naziva - canalis incisivus.
Foramen mandibulae je s medijalne strane omeđen s jednom koštanom pločicom - lingula
mandibulae. Ispod lingulae počinje - sulcus mylohyoideus. Prema gore se ramus mandibulae
račva u dva kraka/ nastavka;
- Sprijeda - processus coronoideus,
- Straga - processus condylaris.
Oba nastavka omeđuju između sebe - incisura mandibulae.

Prednji nastvak - processus coronoideus, ima oblik troukutne koštane ploče s bazom dolje, a
vrhom prema gore. Na njega se hvata m.temporalis. Prednji rub nastavka se prema dolje
nastavlja u prednji rub ramusa mandibulae, a stražnji rub omeđuje incisuru mandibulae.

Stražnji nastavak - processus condylaris, ima na svom kraju položeno epileptično tijelo - caput
mandibulae, koje ulazi u fossa mandibularis na temporalnoj kosti. Na caput mandibulae se nalazi
zglobna ploha. Ispod caputa processus je sužen u - collum mandibulae.
Na prednjoj strani colluma odmah ispod glave nalazi se jedna jamica - fovea pterygoidea, u koji
se hvata m.pterygoideus lateralis.

330
21. Calvaria - sastav
Calvaria ili krov lubanje koji formiraju naprijed ljuska čeone, nešto poviše obrva , u sredini obje
tjemene i straga preko protuberantiae occipitalis externae ljuska potiljačne kosti, razdijelimo u
dva dijela, imat ćemo gornji dio - calvaria, i donji dio - basis crani (bez mandibulae). Ovaj dio
krova lubanje pokriven je tzv.mekim oglavkom - epicranium. Bočne dijelove grade obostrano
velika krila klinaste i ljuske sljepočnih kostiju. Calvaria je uglavnom glatka. Pokrivena je izvana
periostom i fibroznom opnom s tzv. - galea aponeurotica, a poviše toga kožom. S unutrašnje
strane posjeduje brazde u kojima se nalaze krvne žile. Zadaća calvariae je da štiti mozak od
štetnih vanjskih utjecaja.

Ove su kosti povezane odgovarajućim suturama, i to:

- sutura coronalis (između ljuske čeone i obje tjemene kosti),
- sutura sagittalis (između tjemenih kostiju),
- sutura squamosa (spoj tjemene sa ljuskom sljepočne kosti),
- sutura lambdoidea (spoj tjemene i potiljačnih kostiju),
te tri suturae velikog krila klinaste kosti sa tjemenom, čeonom i ljuskom sljepočne kosti (sutura
sphenoparietalis, sutura sfenofrontalis i sutura sphenosquamosa).

Na vanjskoj strani krova lubanje, pored ovih sutura, uočavaju se, neposredno iznad nosnih
kostiju je udubljenje zvano - glabella; bočno od nje je jedan - arcus supercilliaris; iznad njega se
nalaze - tubera frontalia s.eminentiae frontales; na tjemenim kostima je po jedan - tuber
parietale s.eminentia parietalis i varijabilni - foramen parietale, a na ljusci potiljačne kosti
nalazi se centralno izbočenje - protuberantia occipitalis externa, iznad koje je - linea nuchalis
suprema.

Unutrašnja ili cerebralna strana calvariae pokazuje obilježja koja su posljedica njenog bliskog
odnosa sa hemisferama velikog mozga i krvnim sudovima moždanih ovojnica. Na njoj nalazimo
mnogobrojne udubine - impressiones gyrorum s.digitatae oivičine grebenima - juga cerebralia.
Tu su i manje ili više izražene arterijske i venozne brazde - sulci arteriosi et venosi, od kojih je
naročito izražen - sulcus arteriae meningeae mediae na ljuski sljepoočne i tjemenoj kosti. U
srednjem dijelu unutrašnje strane krova lubanje nalazi se plitka brazda - sulcus sinus sagittalis
superior, u kojoj je smješten sulcus sagittalis superior. Neposredno iznad - foramen caecum na
čeonoj kosti rubovi ove brazde se spajaju i obrazuju greben - crista frontalis. Sa strana gornje
sagitalne brazde nalaze se plitke jame - fossae lacunares, a u njima male jamice - foveolae
granulares, u kojima leže zrnca paučinaste moždane ovojnice - granulationes arachnoidales za
oticanje moždane vodice ili cerebrospinalnog likvora. U području lakunarnih jama kost je tanja
što se ne smije zamijeniti sa patološkim promjenama kod interpretacije craniograma. Ispred
suturae lambdoideae, a u blizini gornje sagitalne brazde uočava se - foramen parietale, kroz koji
prolazi - v.emissaria parietalis.
Na presjeku kroz kosti koje formiraju krov lubanje uočavaju se dvije ploče kompaktne koštane
supstance - lamina externa et lamina interna između kojih se nalazi spongiozna (spužvasta)
masa označena kao međupločje ili - diploe. U spongioznoj koštanoj supstanci kostiju krova
lubanje nalaze se diploični kanali - canales diploici, u kojima su smještene brojne i po promjeru
varijabilne diploične vene (vv.diploicae).

331
22. Bassis cranii - sastav, podjela

Baza lubanje (basis crani) posjeduje dvije strane; unutrašnja (koja je u kontaktu s mozgom) i
vanjsku. Unutrašnja strana baze lubanje (basis cranii interna) podijeljena je na tri sprata ili jame.
To su prednja (fossa crani anterior), srednja (fossa cranii media) i stražnja lubanjska jama (fossa
crani posterior).

Prednji dio baze lobanje grade os frontale, os ethmoidale i os sphenoidale.

U izgradnjifossae cranii mediae učestvuju trup i velika krila sphenoidalne kosti, te prednje strane
piramida i dio skvame temporalnih kostiju.
Stražnji dio baze lubanje grade dijelovi potiljačne kosti (partes laterales i squama occipitalis) do
protuberantiae occipitalis externae i mastoidni nastavci sljepoočnih kostiju.

Granice su između pojedinih udubina veoma oštre.

- Između prednje i srednje granice čini stražnji rub malog krila,
- A između srednje i stražnje je granica gornji rub temporalne piramide.

23. Fossa cranii anterior - granice i morfologija

Fossa cranii anterior ili prednja lubanjska jama, predstavlja uzdignuti dio baze lubanje izgrađen
od unutrašnje strane orbitalnih dijelova frontalne kosti, dijelova ethmoidalne kosti, te malih krila
i dijela trupa sphenoidalne kosti. Granicu između prednje i srednje lubanjske jame u središnjem
dijelu čini - sulcus prechiasmaticus, a bočno stražnji rub malih krila označavan nekad kao -
crista alaris. U sredini prednje lubanjske jame nalazi se sitasta ploča ili - lamina cribrosa ossis
ethmoidalis, iznad koje se uzdiže izdanak u obliku pjetlove krijeste - crista galli. Lamina
cribrosa posjeduje mnogobrojne otvore - foramina cribrosa, kroz koje prolaze mirisni živci -
nn.olfactorii (I). Preko otvora laminae cribrosae uspostavlja se veza nosne duplje i prednje
lubanjske jame. Ispred cristae galli nalazi se slijepi otvor čeone kosti - foramen caecum, koji sa
stražnje strane obuhvataju ili alae cristae galli. Bočne dijelove fossae crani anterior grade
cerebralne lamele orbitalnih dijelova čeone kosti, na kojima nalazimo veoma dobro izražene
udubine - impressiones gyorum s.digitatae i grebene - juga cerebralia, koji potiču od vijuga i
brazdi čeone kosti nalazi se - jugum sphenoidale na prednjem dijelu gornje strane trupa klinaste
kosti i gornja strana malih krila.

332
24. Fossa cranii media - granice i morfologija
Fossa cranii media ili srednja lubanjska jama leži iza i ispod prednje lubanjske jame od koje je
odvojena već opisanom granicom. Granicu između srednje i stražnje lubanjske jame čine u
sredini gornji rub dorsuma sellae, a bočno gornji rubovi piramida temporalnih kostiju U izgradnji
fossae cranii mediae učestvuju trup i velika krila sphenoidalne kosti, te prednje strane piramida i
dio skvame temporalnih kostiju. U središnjem dijelu fossae cranii mediae nalazi se sella turcica,
koja se prostire od tuberculuma do dorsuma sellae. Tuberculum i dorsum sellae na svojim
krajevima imaju tzv. klinoidne narastke - processus clinoidei medii et posterioris. Sellla turcica
je udubljena u jamu - fossa hypophisialis, u kojoj je smještena hipofiza, a ispred nje se nalazi -
sulcus prechiasmaticus, koji lateralno vodi u - canalis opticus. Preko ovog kanala uspostavlja se
veza sa očnom dupljom, a kroz njega prolaze; n.opticus (II) i a.ophtalmica. Na bočnim stranama
trupa klinaste kosti nalazi se - sulcus caroticus, koji je sa lateralne strane omeđen - lingulom
sphenoidalis. Bočne dijelove srednje lubanjske jame grade cerebralna strana velikih krila i
prednja strana temporalne piramide.

Na velikim krilima nalazimo veći broj otvora;

- foramen rotundum,
- foramen ovale,
- foramen spinosum,

te varijabilne;
-foramen venosum i
-foramen petrosum.

Posredstvom foramen rotunduma, fossa crani media komunicira sa fossom pterygopalatinom, a

preko foramen ovale i foramena spinosuma sa fossom infratemporalis. Između velikog i malog
krila nalazi se gornja očna pukotina - fissura orbitalis superior, preko koje se uspostavlja veza
srednje lubanjske jame i očne duplje. Na prednjoj strani piramide nalaze se - impressio
trigeminalis, dvije brazde - sulcus nervi petrosi majoris et minoris, koje polaze od istoimenih
procjepa ili hiatusa, potom izbočenje - eminentia arcuata i tegmen tymani, koji predstavlja krov
bubnjika i mastoidne pećine. Vrh piramide sljepoočne kosti, lateralna strana trupa i stražnji rub
velikog krila klinaste kosti omeđuju tzv. razderani otvor - foramen lacerum, koji je in vivo
zatvoren sa fibrocartilago basilaris. Preko ove vezivno- hrskavične opne prolazi a.carotis interna
(praćena venoznim i simpatičkim spletom). Ispod opne prolazi tuba auditiva s.tuba auditoria, a
probijaju je - n.petrosus major et profundus.

333
25. Fossa cranii posterior - granice i morfologija
Fossa cranii posterior ili stražnja lubanjska jama je najniži a ujedno najveći dio lubanjske baze.
Izgrađuju je svi dijelovi potiljačne, te piramida sljepoočne kosti. U središnjem dijelu fossae
craniposterior nalazi se veliki potiljačni otvor ili zatiljna utlina - foramen magnum, preko koje se
uspostavlja veza lubanjske duplje i hrptinskog kanala. Ispred ovog otvora je široka brazda -
clivus (strmen), koja gore dopire do stražnje strane dorsuma sellae. Bočno od clivusa sa obje
strane leži po jedan - sulcus sinus petrosi inferioris. Na stražnjoj strani piramide nalaze se -
porus acusticus internus od kojeg polazi meatus acusticus internus, fossa subarcuata i apertura
canaliculi vestibuli. Iza foramena magnuma su prostrane jame - fossae cerebellares u kojima leže
hemisfere malog mozga. Ove jame su odvojene jednim vertikalni grebenom – crista occipitalis
interna, duž kojeg se spušta - sinus occipitalis. Centralno izbočenje u stražnjoj lobanjskoj jami
predstavlja - protuberantia occipitalis interna, od koje nadesno i nalijevo odlazi po jedna
poprečna brazda - sulcus sinus transversi.

Ova brazda prelazi na unutrašnju stranu mastoidnog dijela piramide sljepoočne kosti,
nastavljajući se kao - sulcus sinus sigmoidei, koji vodi ka - foramenu jugulare. Duž gornjeg ruba
piramida sljepoočnih kostiju i sulci sinus transversi nalazi se pregrada koja pripada tvrdoj
moždanoj ovojnici - dura mater i koja in vivo odvaja dvije osteofibrozne lože lubanje; gornju,
veću - cerebralnu i donju, manju - cerebelarnu. U gornjoj se nalazi mozak i međumozak, a u
donjoj mali mozak i moždano stablo. Ova pregrada s obzirom da liči na šator. Označava se kao -
tentorium cerebelli.

334
26. Bassis cranii - facies externa, morfologija
Basis crani externa ili vanjska strana baze lubanje je veoma nepravilnih kontura i pokazuje
veliki broj jama, izbočenja i otvora. Njen prednji dio pokrivaju kosti lica, dok su srednji i stražnji
dio slobodni. Prednji dio izgrađuju os frontale, os ethmoidale i os sphenoidale.

Vanjska strana - na njoj imamo razne udubine, izbočine i otvore. Ako idemo od natrag prema
naprijed, naći ćemo sljedeće detalje.
U medijalnoj liniji imamo veliki otvor - foramen magnum, pomoću kojeg komunicira lubanjska
šupljina s neuralnim kanalom kičme. Sa strane ovog velikog otvora nalazimo zglobne nastavke -
condyli occipitales, a uz njih otvore - canalis condylaris i canalis hypoglossi. Lateralno od
zglobnog nastavka nalaze se – foramen jugulare i fossa jugularis, a lateralno od nje se nalazi -
foramen stylomastoideum. Ispred processus mastoideusa i nešto lateralno nalazimo vanjski slušni
hodnik - porus acusticus externus. Ispred fossae jugularis nalazi se početak jednog velikog
kanala - apertura externa canalis carotici. Foramen jugulare se nalazi na granici ossis occipitalis
i partis petrosae ossis temporalis.
Ispred otvora karotičnog kanala nalazi se jedan nepravilni otvor - foramen lacerum, koji je
omeđen s prednjim-lateralnim rubom piramide i stražnjim rubom velikih krila sfenoidalne kosti.
Ispred foramen lacerum, naći ćemo - foramen ovale i mali - foramen spinosum, a više medijalno
naći ćemo dvije koštane ploče koje čine - processus pterygoideus, ispred njega je lični dio
lobanje. Sa strane opažamo još dva luka - arcus zygomatici, a na stražnjem kraju tog luka imamo
zglobnu udubinu za processus condylaris mandibulae.

Unutrašnja strana - baze je s dva grebena podijeljena u tri udubine koje se zovu:
- Fossa crani anterior, media i posterior.
Granice su između pojedinih udubina veoma oštre.
- Između prednje i srednje granice čini stražnji rub malog krila,
- A između srednje i stražnje je granica gornji rub temporalne piramide

OTVORI BAZE LOBANJE

Na vanjskoj strani baze - imamo razne udubine, izbočine i otvore. Ako idemo od natrag prema
naprijed, naći ćemo sljedeće detalje.
U medijalnoj liniji imamo veliki otvor - foramen magnum, pomoću kojeg komunicira lubanjska
šupljina s neuralnim kanalom kičme. Sa strane ovog velikog otvora nalazimo zglobne nastavke -
condyli occipitales, a uz njih otvore canalis condylaris i canalis hypoglossi. Lateralno od
zglobnog nastavka nalaze se - foramen jugulare i fossa jugularis, a lateralno od nje se nalazi -
foramen stylomastoideum. Ispred processus mastoideusa i nešto lateralno nalazimo vanjski slušni
hodnik - porus acusticus externus. Ispred fossae jugularis nalazi se početak jednog velikog
kanala - apertura externa canalis carotici. Foramen jugulare se nalazi na granici ossis occipitalis
i partis petrosae ossis temporalis.
Ispred otvora karotičnog kanala nalazi se jedan nepravilni otvor – foramen lacerum, koji je
omeđen s prednjim-lateralnim rubom piramide i stražnjim rubom velikih krila sfenoidalne kosti.
Ispred foramen lacerum, naći ćemo - foramen ovale i mali - foramen spinosum.

335
27. Fonticuli crania
Fonticuli crania ili meki tjemenci karakteristični su za lubanju novorođenčeta - cranium
neonati. Široke, pločaste kosti glave nastaju iz desmokranijuma, a okoštavanje im počinje u
sredini odnosne kosti. Stvaranje kosti se širi ravnomjerno prema periferiji, pa će tako koštana
supstancija stići do rupa kosti prije nego do pojedinih uglova. Usljed toga će na mjestima gdje se
sastaje par kostiju svojim uglovima ostati još neokoštavno mjesto. Takva se mjesta nazivaju -
fonticuli cranii (fontanellae). Važni su za određivanje položaja glave pri rođenju, te u samom
mehanizmu porođaja, jer omogućavaju prilagođavanje dimenzija glavice porođajnom kanalu.
Normalnno ih ima šest, dva neparna - fonticulus anterior at posterior i dva parna fonticulus
anterolateralis s.sphenoidalis et fonticulus posterolateralis s.mastoideus.

Prednji ili bregmatični tjemenac - fonticulus anterior s.major s.frontalis s.quadriangularis nalazi
se na mjestu sastajanja dvije još nesrasle polovine čeone kosti sa prednje-gornjim uglovima obje
tjemene kosti. Ima oblik deltoida sa vrhom usmjerenim prema naprijed i bazom prema natrag.
Zatvara se osamnaest mjeseci po rođenju djeteta. Ovaj tjemenac se mjeri dijagonalnim spajanjem
uglova kostiju koje ga formiraju.

Stražnji ili lambdoidni tjemenac - fonticulus posterior s.minor s.occipitalis s.triangularis nalazi
se na spoju obje tjemene kosti sa ljuskom potiljačne kosti. Zatvara se do trećeg mjeseca života.
Važan je pri porođaju za određivanje pozicije glavice ploda.

Prednje-bočni ili sfenoidalni tjemenac - fonticulus anterolateralis s.sphenoidalis, je paran. Leži

u oblasti pteriona, gdje se sastaju tjemena, sljepoočna, čeona i veliko krilo klinaste kosti.

Stražnje-bočni ili mastoidni tjemenac - fonticulus posterolateralis s.mastoideus, takođe je paran,

a nalazi se na spoju potiljačne, tjemene i mastoidnog dijela piramide sljepoočne kosti. Odgovara
području asteriona.

Nekada se na lubanji novorođenčeta mogu naći varijabilni fonticulus obelicus (leži 1-2cm ispred
stražnjeg tjemenca, između dvije tjemene kosti) i fonticulus metopicus.

336
28. Cavum nasi - zidovi i sastav zidova
Cavum nasi nalazi se između obje očne duplje, a ispred prednje lubanjske jame ispod fossae
cranii anterior. Sprijeda se preko - apertura piriformis otvara na prednjoj strani kostura lica, a
straga preko - choana s.apertura nasalis posterior na stražnjoj strani kostura lica, koji na
nemaceriranoj lubanji odgovara nosnom dijelu gutnjaka ili ždrijela - pars nasalis pharyngis. Ima
oblik vodoravno položene, četverostrane prizme na kojoj opisujemo četiri zida i dva otvora.
Koštana nosna duplja je podijeljena na dva dijela koštanom nosnom pregradom - septum nassi
oseum. U svakom cavum nasi imamo četiri zida; gornji, donji, medijalni i lateralni.

U izgradnji septum nasi osseum koji ujedno predstavlja medijalni zid nosne duplje učestvuje šest
kostiju:
- vomer, - crista nasalis ossis palatini,
- lamina perpendicularis ossea ethmoidalis, - crista et rostrum sphenoidale i
- crista nasalis maxillae, - spina nasalis ossis frontalis.

Sprijeda se za ovu koštanu pregradu veže hrskavična nosna pregrada - cartilago septi nasi.
Septum nasi osseum može biti zavijen - deviatio septi nasi na jednu ili drugu stranu ili može
pokazivati izbočine u obliku grebena i bodlji. U tom slučaju javljaju se smetnje u disanju ili
blokada ušća maksilarnog sinusa sa konsekutivnom upalom.

Gornji zid ili krov nosne duplje je veoma uzak i ima oblik sagitalno položene brazde. Izgrađuju
ga od naprijed prema natrag;
- ossa nasalia,
- lamina cribrosa ossis ethmoidalis i
- corpus ossis sphenoidalis.

Između srednjeg ethmoidalnog i stražnjeg sfenoidalnog dijela krova nalazi se - reccesus

sphenoethmoidalis, u kome se otvara - sinus sphenoidalis.

Donji zid ili pod nosne duplje čini koštano nepce, pallatum osseum koje grade processus palatini
maxillae i laminae horisontales ossis palatini. Po sredini gornje strane koštanog nepca pruža se -
crista nasalis, koja sa oba svoja kraja završava po jednom nosnom bodljom, spina nasalis
anterior et posterior.

Medijalni zid - je dijelom koštan, dijelom hrskavičav, zovemo ga - septum nasi.

- Koštani dio nazivamo - pars ossea septi nasi,
- A hrskavični dio - pars cartilaginea septi nasi, koga čine cartilago septi nasi.
Septum je tanak, skoro transparentan, služi za podjelu obiju polovica nosne šupljine.

Lateralni zid je najkomplikovaniji, izgrađuje ga šest kostiju i to:

- processus frontalis i facies nasalis maxillae,
- os lacrimale,
- os ethmoidale sa concha nasalis inferior,
- lamina perpendicularis ossis palatini i
- lamina medialis processus pterygoidei ossis sphenoidalis.

337
29. Nosni hodnici - vrste i komunikacija
Ispod nosnih školjki nalaze se odgovarajući nosni hodnici - meatus nasi superior, medius et
inferior.
U meatus nasi superior otvaraju se - cellulae ethmoidales posteriores.
U meatus nasi medius otvara se - sinus frontalis preko infundibuluma, kroz koji se može doći u -
sinus maxillaris preko hiatusa semilunarisa i cellulae ethmoidales anteriores et mediae.
U meatus nasi inferior nalazi se otvor nazolakrimalnog kanala - ostium canalis nasolacrimalis.

Dio nosne duplje između medijalnih, konveksnih strana triju nosnih školjki i nosne pregrade
zove se - meatus nasi communis, a dio iza nosnih školjki označava se kao - meatus
nasopharyngeus, u kome se otvara - foramen sphenopalatinum, koji nosnu duplju povezuje sa -
fossom pterygopalatinom.

Iznad conchae nasalis superior nalazi se jedan prostor - reseccus sphenoethmoidalis, u kojem se
otvara sinus sphenoidalis i koji se prema natrag i dole nastavlja u - meatus nasopharyngeus. Ovaj
meatus je omeđen odozgo s - corpus ossis sphenoidale, odozdo s - lamina horisontalis ossis
palatini, a medijalno s - vomer. Onaj dio nosne šupljine koji se nalazi između septuma nasi i
nosnih školjki se zove - meatus nasi communis.

338
30. Orbitae - gornji i donji zidovi

Očna duplja (orbita) ima oblik četverostrane piramide, čiji je vrh okrenut natrag i medijalno, a
baza, koja ujedno predstavlja otvor očne duplje - aditus orbitalis, prema naprijed i lateralno.
Stoga na očnoj duplji opisujemo bazu, vrh i četiri zida - medijalni, lateralni, gornji i donji zid).

Aditus orbitalis, koji predstavlja bazu očne duplje ima oblik četverougla sa zaobljenim
uglovima, na kome se mogu razlikovati četiri ruba;
- gornji - margo supraorbitalis,
- donji - margo infraorbitalis,
- lateralni - margo lateralis i
- medijalni - margo medialis.

Gornji rub sačinjavaju - margo supraorbitalis i processus zygomaticus ossis frontalis. Donji rub
grade - margo orbitalis ossis zygomatici i margo infraorbitalis maxillae. Lateralni zid predstavlja
- processus frontalis ossis zygomatici, a medijalni - crista lacrimalis anterior maxillae.

Na vrhu očne duplje, koji odgovara korijenu malenih krila klinaste kosti, otvara se - canalis
opticus, preko kojeg se uspostavlja komunikacija sa fossa crani media. Kroz ovaj otvor u orbitu
ulaze n.opticus (II) i a.ophtalmica.

Gornji zid - paries superior, gradi pars orbitalis ossis frontalis i u stražnjem dijelu donja strana
alae minoris ossis sphenoidalis. Na gornjem zidu se uočava sutura sphenofrontalis preko koje su
ove dvije kosti međusobno spajaju. Na ovom zidu se nalazi jama za suznu žlijezdu, fossa
glandulae lacrimalis.

Donji zid - paries inferior, najvećim dijelom sačinjavaju facies orbitalis maxillae i facies
orbitalis ossis zygomatici, a straga i medijalno malim dijelom processus orbitalis ossis palatini.
Kosti koje grade donji zid povezane su preko - sutura palatomaxillaris i sutura
zygomaticomaxillaris. Na ovom zidu se nalaze sulcus i canalis infraorbitalis koji sadrže
istoimenu arteriju i živac (a. et n. infraorbitalis).

Između gornjeg i lateralnog zida nalazi se fissura orbitalis superior, a između lateralnog i donjeg
- fissura orbitalis inferior. Prva služi za komunikaciju sa srednjom lubanjskom jamom, a preko
druge pukotine uspostavlja se veza, medijalno sa fossom pterygopalatinom, a lateralno sa fossom
infratemporalis. Na spoju medijalnog i gornjeg zida uočavaju se dva otvora - foramen ethmoidale
anterius et posterius, od kojih polaze canalis ethmoidalis anterior et posterior, namijenjeni za
prolaz istoimenih krvnih sudova i živaca. Preko ovih kanalića orbita komunicira sa - fossa crani
anterior.

Od sutura imamo u orbiti slijedeće:

1. sutura spheno-ethmoidalis, 7. sutura sphenozygomatica,
2. sutura lacrimomaxillaris, 8. sutura frontozygomatica,
3. sutura ethmoideomaxillaris, 9. sutura sphenofrontalis,
4. sutura frontomaxillaris, 10. sutura infraorbitalis,
5. sutura frontolacrimalis. 11. sutura zygomaticomaxillaris.
6. sutura frontoethmoidalis,

339
31. Orbitae - medijalni i lateralni zidovi

Medijalni zid - paries medialis, grade idući od naprijed prema natrag, četiri kosti:
- processus frontalis maxillae,
- os lacrimale,
- lamina orbitalis ossis ethmoidalis i
- bočna strana corpusa ossis sphenoidalis.

Između ovih kostiju uočavaju se tri uspravna šava:

- sutura lacrimomaxillaris,
- sutura ethmolacrimalis i
- sutura sphenoethmoidalis.

Na mjestu gdje se sastaju gornji i medijalni zid nalaze se dva mala otvora - foramen ethmoidale
anterius et posterius, sprijeda iza processus frontalis maxillae nalazi se jedna jama - fossa sacci
lacrimalis, na čijem se dnu otvara - canalis nasolacrimalis.

Lateralni zid - paries lateralis, u prednjem dijelu gradi - facies orbitalis ossis zygomatici, a
prema natrag - facies orbitalis alae majoris ossis sphenoidalis. Jabučica i veliko krilo klinaste
kosti povezani su duž sutura sphenozygomatica. U stražnjem dijelu je lateralni zid omeđen s
fissura orbitalis superior, a dolje s fissura orbitalis inferior.

340
32. Fossa temporalis - zidovi i komunikacija
Fossa temporalis ili sljepoočna jama je plitka koštana udubina smještena na lateralnoj strani
krova lubanje nalazimo jedno udubljeno mjesto kojemu odgovara - planum temporale, stoga se
zove fossa temporalis, a prema gore je njena granica - linea temporalis superior. Njen medijalni
zid grade dio tjemene kosti ispod lineae temporalis superior, kao i sljepoočne strane čeone,
sljepoočne, klinaste i jabučne kosti. Na medijalnom zidu vide se dvije polukružne linije; gornja,
linea temporalis superior, na kojoj se pripaja - fascia temporalis i donja, linea temporalis
inferior, koja služi za pripoj m.temporalisa.

Prema dolje fossa temporalis komunicira sa fossom infratemporalis preko prostranog otvora -
foramen zygomaticuma, u koji se uvlači processus coronoideus mandibulae, prelazeći nekad
iznad gornjeg ruba arcusa zygomaticusa.

Fossu temporalis ispunjava m.temporalis pokriven svojom fascijom sa; a.temporalis profunda
anterior et posterior, n.temporalis profundus anterior et posterior i a.temporalis media koja teče
u istoimenoj brazdi na ljusci sljepooočne kosti.

33. Fossa infratemporalis - zidovi i komunikacija

Fossa infratemporalis ili podslijepoočna jama je velika parna udubina, smještena ispod fossae
temporalis, a iza bočnog dijela kostura lica. Široko je otvorena prema natrag i dolje, te joj se
stoga opisuju gornji, prednji, medijalni i lateralni zid, pošto joj stražnji i donji zid nedostaju.

Gornji zid, idući od lateralno prema medijalno, grade donji rub arcusa zygomaticusa, veliki
otvor - foramen zygomaticum, preko kojeg fossa infratemporalis komunicira sa fossom
temporalis, facies infratemporalis alae majoris ossis sphenoidalis, i mali dio horizontalnog dijela
partis squamosae ossis temporalis. Na dijelu gornjeg zida koji gradi infratemporalna strana
velikih krila klinaste kosti vide se dva otvora, foramen ovale i foramen spinosum, preko kojih se
uspostavlja komunikacija sa - fossa crani media.

Prednji zid gradi facies infratemporalis maxillae. Na njegovom gornjem rubu pruža se lateralni
dio fissurae orbitalis inferior preko koje podslijepoočna jama komunicira sa očnom dupljom.

Lateralni zid fossae infratemporalis gradi ramus mandibulae. Posredstvom incesurae mandibulae
koja se nalazi na gornjem dijelu ovog zida uspostavlja se komunikacija sa - regio
parotideomasseterica.

Medijalni zid je uzak. Njegov stražnji dio gradi lamina lateralis processus pterygoidei, a prednji
dio trouglasta pukotina - fissura pterygomaxillaris, koja povezuje fossu infratemporalis sa
fossom pterygopalatinom.

Fossu infratemporalis ispunjavaju m.pterygoideus lateralis et medialis i donji dio m.temporalisa.

Kroz nju prolaze stablo a.maxillaris sa svojim mnogobrojnim granama, venski splet, plexus
pterygoideus i n.mandibularis, koji se odmah po prolasku kroz foramen ovale dijeli na svoje
grane.

341
34. Fossa pterygopalatina - zidovi i komunikacija

Fossa pterygopalatina ili krilasto-nepčana jama je koštana jama postavljena duboko između
fossae infratemporalis i stražnjeg dijela cavitas nasi. Omeđena je sprijeda - s tuberom maxillae,
straga - s processus pterygoideusom. Prema naprijed komunicira s orbitom kroz fissura orbitalis
inferior. Ima oblik četverostrane piramide koja je jako spljoštena od lateralno prema medijalno,
te su joj stoga prednji i stražnji zid veoma uski. Vrh joj je okrenut prema dolje, a baza koja joj
ujedno čini krov, prema gore. Lateralni zid nedostaje, a predstavljen je trokutastom pukotinom,
koja se zove - fissura pterygomaxillaris. Zato na fossi pterygopallatini opisujemo tri zida:
prednji, stražnji i medijalni, bazu, vrh i lateralnu pukotinu, preko koje komunicira sa fossom
infratemporalis.

Prednji zid - jednim malim dijelom izgrađuje processus orbitalis ossis palatini, a većim dijelom
ispupčenje stražnje strane maxillae ili tuber maxillae.

Stražnji zid - je trokutast. Njegov gornji, širi dio gradi facies maxillaris alae majoris ossis
sphenoidalis i medijalno od nje prednja strana korijena processusa pterygoideusa. Korijen
pterigoidnog narastka udubljen je u mali recesus u kome se otvara prednji otvor - canalis
pterygoidei. Donji i ujedno uži dio ovog zida gradi prednji rub pterygoidnog narastka, koji je
izdubljen u - sulcus palatinus major.

Medijalni zid gradi - lamina perpendicularis ossis palatini. Na gornjem dijelu ovog zida nalazi
se - foramen sphenopalatinum, koji predstavlja komunikaciju sa - cavitas nasi.

Lateralno je trouglasta pukotina, sa vrhom okrenutim prema dolje. To je fissura

pterygomaxillaris, koja se nalazi između prednjeg ruba processusa pterygoideusa i tubera
maxillae. Naširoko komunicira s fossa infratemporalis. U fossi pterygopalatini se otvaraju:
- canalis pterygoidei,
- foramen rotundum,
- a odlazi prema dolje dosta široki kanal - canalis pterygopalatinus.

Gornji zid ili bazu pterigopalatinalne jame grade - corpus ossis sphenoidalis.

Vrh odgovara ulaznom otvoru - canalis palatinus majora. Nalazi se na mjestu spajanja
processusa pterygoideusa i tubera maxillae, to je klinas, oštar ugao, označavan nekad kao -
angulus pterygomaxillaris.

U fossi pterygopalatini nalaze se - ganglion pterygopaltinum, završni dio stabla a.maxillaris i

stablo n.maxillarisa, koji u njoj daje svoje kolateralne grane i nastavlja se, prošavši kroz fissuru
orbitalis inferior, kao n.infraorbitalis.

342
35. Art. Temporomandibularis - mehanika, sveze

To je zglob između mandibule i temporalne kosti.

Zglobne ploštine u ovom zglobu su zglobna ploha capitis mandibulae sa strane mandibulae i
prednji dio fosae mandibularis i stražnji dio tuberculum articulare sa strane temporalne kosti.
Između zglobnih ploha se nalazi jedan discus articularis koji pojačava kongruenciju među
zglobnim tijelima.
Sveze su:
1. Lig. Laterale – pojačava lateralne strane zglobne čahure. Veže se za tuberculum articulare
bazom, a vrhom za lateralni i stražnji dio colluma mandibulae
2. Lig. Sphenomandibulare – polazi sa spinae ossis sphenoidalis i dijeli se na dva snopa – jedan
za collum mandibulae, drugi za lingulu mandibulae
3. Lig. Stylomandibulare – fibrozni snop koji dijeli gland. Parotis od gland. Submandibularis
4. Raphae pterygomandibularis – sa njega polaze m. buccinator i m. constrictor pharyngis
superior

Kretnje – art. mandibularis je art. condylaris – giba se samo mandibula – naprijed-natrag, u

stranu i dizanje i spuštanje

343
 REGIJE GLAVE I VRATA

1. Regio colli lateralis 345

2. Regio colli anterior 347
3. Regio parotideomasseterica 349
4. Regio faciei (buccalis) 350
5. Regio oralis 350
6. Regio orbitalis 351
7. Regio frontalis 352
8. Regio temporalis 353
9. Regio retromandibularis 353
10. Regio occipitalis 354
11. Regio cervicalis posterior 354

344
1. REGIO COLLI LATERALIS
Granice:
-sprijeda stražnji rub m. sternocleidomastoideus
-lateralno medijalni rub m. trapezii
-donja granica je clavicula

Venter inferior m. omohyoidei dijeli ovu regiju na trigonum omoclaviculare i trigonum

omotrapezoideum.
Ispod kože nalazi se platysma. Ispod platysme je lamina superficialis fasciae cervicalis koju u
ovom dijelu probije v. jugularis externa i ide prema trigonum omoclaviculare gdje probija laminu
pretrachealis fasciae cervicalis da bi se ulila u v. subclaviu.

Trigonum omoclaviculare je ograničen gore i lateralno sa venter inferior m. omohyoidei, dolje

claviculom i medijalno stražnjim rubom m. SCM.
Nervi supraclaviculares anteriores, medii et posteriores se nalaze u površnom dijelu regije
probijajući laminu superficialis fasciae cervicalis , a inervišu kožu anterolateralnog dijela vrata,
ramena i thoraxa. V. jugularis se tu ulijeva u v. subclaviu direktno ili poslije spajanja sa v.
cervicalis superficialis.
Ispod lamine pretrachealis fasciae cervicalis opisuje se duboki topografski prostor ove regije:
foramen scalenorum anterius i foramen scalenorum posterius.

Foramen scalenorum anterius se nalazi između m. SCM i m. scalenus anterior. Naprijed je

clavicula, a dolje prvo rebro za koje se hvata m. scalenus anterior. Kroz ovaj otvor prolazi n.
phrenicus koji se spušta po prednjoj plohi m. scalenus ant, i v. subclavia koja ide naprijed i
medijalno u odnosu na a. subclaviu. V. subclavia leži u sulcus v. subclaviae na prvom rebru.

Foramen scalenorum posterius se nalazi između m. scalenus anterior i m. scalenus medius,

sprijeda je ograničen claviculom, a dole sa prvim rebrom. Kroz ovaj otvor prolazi medijalno a.
subclavia i lateralno plexus brachialis.
Od truncus thyreocervicalis a. subclaviae odlaze:
 A. thyreoidea inferior
 A. cervicalis ascendens
 A. cervicalis superficialis koja prelazi u trigonum omotrapezoideum
 A. suprascapularis
 A. transversa colli, najlateralnija grana a. subclaviae koja probija niti plexus brachialisa

Tamo gdje a. thyreoidea inferior križa 6. vratni kralježak nalazi se ganglion cervicale medium
trunci symphatici.

Dno ove regije čine m. scalenus anterior, medius et posterior.

345
Trigonum omotrapezoideum je ograničen straga sa prednjim rubom m. trapezii, sprijeda stražnjim
rubom m. SCM i dolje sa venter inferior m. omohyoidei.

Ispod platysme i lamine superficialis fasciae cervicalis, lamina pretrachealis se spaja sa lamina
prevertebralis fasciae cervicalis koja dijeli površni sloj ove regije od dubokog.

U površinskom sloju nalazi se v. jugularis externa koja križa prednju plohu m. SCM.
U jednoj tački, punctum nervosum, između gornje i srednje trećine stražnjeg ruba m. SCM,
probijaju površnu fasciju 3 nerva:
 n. auricularis magnus
 n. transverses colli
 nn. supraclaviculares
Nešto iznad ove tačke izlazi n. occipitalis minor.

U dubokom dijelu ove regije nalazi se ramus externus n. accessorii i ramii trapezii (c2-c4) od
plexus cervicalis, koji inerviraju m. trapezius.
V. cervicalis superficialis ponire duboko da bi se ulila u v. jugularis internu.
A. cervicalis superficialis dolazi u ovu regiju iz truncus thyreocervicalis a. subclaviae.

Kada se odstrani masno i vezivno tkivo skinu se nodi lymphatici cervicales superficiales.
Dno ove regije čine :
 m. scalenus anterior, medius et posterior
 m. levator scapulae
 m. splenius capitis

346
2. REGIO COLLI ANTERIOR

Granice:
-lateralno prednji rub m. sternocleidomastoideus
-gore u visini donjeg ruba corpus mandibulae
-a prednju i medijalnu granicu čini prednja središnja linija vrata

Os hyoideum ovu regiju dijeli u dva dijela: gornji trigonum submandibulare i donji trigonum
caroticum.
Ispod kože i potkožnog masnog tkiva nalazi se m. platysma. Ispod platysme, na lamini superficialis
fasciae cervicalis, teče v. jugularis anterior koja može i da izostane u ovoj regiji.
N. transversus colli dolazi u ovu regiju prelazeći preko m. SCM i dijeli se na ramus inferior, koji
se nalazi u području trigonum caroticum, i ramus superior koji anastomozira sa r. colli n. facialis
čineći ansu cervicalis superficialis. Ona inervira m. platysmu i kožu u području trigonum
submandibulare.

Trigonum caroticum je ograničen naprijed sa venter superior m. omohyoidei, natrag sa prednjim

rubom m. SCM , a gore dopire do os hyoideum.
Ispod lamine superficialis fasciae cervicalis nalazi se žilno nervni snop vrata koji čine:
a. carotis communis medijalno, v. jugularis interna lateralno i n. vagus straga između njih.
Površnije u odnosu na ovaj snop nalazi se ansa n. hypoglossi koja nastaje anastomozom između
n. cervicalis descendens i r. descendens n. hypoglossi.
Svi infrahioidni mišići su inervisani sa ansa n. hypoglossi.

Intermedijalna tetiva m. omohyoidei je u adhezivnom odnosu sa prednjim zidom v. jugularis

internae, što onemogućava kolabiranje ove vene prilikom savijanja vrata, jer se tada kontrahuje m.
omohyoideus i povlači prednji zid vene naprijed i lumen ostaje prohodan.

U visini gornjeg ruba štitaste hrskavice (cartilago thyreoidea), a. carotis communis se dijeli na
svoje dvije terminalne grane a. carotis internu et externu.
Od a. carotis externe odlaze kolateralne grane koje pripadaju ovoj regiji, to su a. thyreoidea
superior i a. lingualis. A. thyreoidea odlazi na glandulu thyreoideu i daje a. laryngeu superior
koja skupa sa istoimenim nervom i venom probija membranu thyreoideu i ulazi u larynx.

U najdubljem dijelu regije, na lamini prevertebralis, nalazi se pars cervicalis trunci symphatici. U
visini 6. cervikalnog kralješka a. thyreoidea inferior ukršta truncus sympaticus gdje je smješten
ganglion cervicale medium.
U žlijebu između traheje i ezofagusa nalazi se n. laryngeus reccurens.

347
Trigonum submandibulare je ograničen naprijed sa venter anterior m. digastrici, straga sa
venter posterior m. digastrici, a gore sa donjim rubom corpus mandibule.

Ispod m. platysme i lamine superficialis fasciae cervicalis, u podvostručenju fascije nalazi se

glandula submandibularis. Preko žlijezde teče v. facialis, a ispod žlijezde a. facialis. Uz donji
rub corpus mandibulae teku a. i v. submentalis. A. submentalis je grana a. facialis, a v.
submentalis je pritoka v. facialis.
Nešto dublje ispod i medijalno od corpus mandibulae nalazi se n. mylohyoideus koji inervira
istoimeni mišić iv enter anterior m. digastrici. Jedan ili više nodi lymphatici submentales nalaze
se na vanjskoj strani m, mylohyoidei, a sa njegove unutarnje strane je n. lingualis na kojem je
ganglion submandibulare.
Na vanjskom rubu corpus mandibulae nalazi se r. marginalis mandibulae, grana n. facialis.

Dno trigonum submandibulare čine:

 venter anterior m. digastrici
 m. mylohyoideus
 m. hyoglossus
 m. stylohyoideus
 venter posterior m. digastrici

Između stražnjeg ruba m. mylohyoidei i intermedijarne tetive m. digastrici, nalazi se trigonum

linguale craniale – Pirogow.
Između stražnjeg ruba venter posterior m. digastrici i cornu maius ossis hyoidei nalazi se
trigonum linguale caudale – Beclard.
Dno oba trokuta čini m. hyoglossus. Po ovom mišiću prolazi n. hypoglossus sa pratećom venom,
dok medijalno i ispod mišića leži a. lingualis. Ovi trougli su značajni zbog eventualnog
podvezivanja a. lingualis na ovom mjestu.

348
3. REGIO PAROTIDEOMASSETERICA

Granice:
-gornja u visini arcus zygomaticus
-donja je donji rub corpus mandibulae
-stražnja je pars cartilaginea meatus acustici externi
-prednja je prednji rub massetera

Ispod kože i potkožnog masnog tkiva, u stražnjem dijelu regije nalazi se n. auriculotemporalis
koji izbija zajedno sa a. i v. temporalis superficialis. Ovaj nerv inervira:
 vanjski slušni kanal – r. meatus acustici externi
 slušnu membranu – r. membranae tympani
 kožu vanjskog uha – rr. Auriculares
 kožu sljepoočne regije – rr. Temporales superficiales
 parasimpatičke motorne niti za gl. Parotis – rr. Parotidici

U gornjem dijelu gl parotis, n. auriculotemporalis anastomozira sa n. facialis. Glandula parotis

zauzima stražnji dio ove regije, a iz nje izbijaju niti pes anserinus maior n. facialis i to:
 rr. Temporales upravljeni gore
 rr. Zygomatici upravljeni gore i medijalno
 rr. Buccales upravljeni naprijed
 r. marginalis mandibulae koji ide po vanjskoj strani corpus mandibulae

Ductus parotideus izlazi iz glandule parotis, pruža se prema naprijed preko m. massetera, probija
corpus adiposum buccae i m. buccinator, da bi se otvorio u vestibulum oris na unutrašnjoj strani
obraza u visini 2. gornjeg molarnog zuba. To mjesto se zove papilla parotidea.

Paralelno i nešto iznad ductus parotideus teče a. transversa faciei koja se odvaja kao kolateralna
grana a. temporalis superficialis.

Od mišića u regiji prikazuju se:

 m. masseter
 m. zygomaticus maior, početni dio
 m. risorius

349
4. REGIO FACIEI (BUCCALIS)

Granice:
-naprijed sulcus nasolabialis
-natrag prednji rub m. masseter
-dolje donji rub corpus mandibulae
-gore arcus zygomaticus

Ispod kože se nalaze niti kutanih mišića:

 m. zygomaticus maior
 m. zygomaticus minor
 m. levator anguli oris
 m. levator anguli oris aleque nasi
 m. risorius
U ovim nitima završavaju niti pes anserinus maior n. facialis.

Corpus adiposum bucce u stražnjem dijelu se nalazi između m. massetera i m. buccinatora, a u

prednjem dijelu se nalazi između kože i m. buccinatora.
Ductus paroideus probija corpus adiposum buccae i m. buccinator da bi se otvorio na papilla
parotidea u vestibulum oris.
A. transversa faciei (od a. temporalis supericialis) anastomozira sa a. facialis koja vijugavim
tokom teče prema medijalnom očnom uglu. Nešto lateralnije od a. facialis, teče v. facialis prema
donjem rubu corpus mandibulae.

5. REGIO ORALIS

Granice:
-gore eliptična linija koja ide do visine pars mobilis septi nasi
-lateralno do sulcus nasolabialis
-dole kroz sulcus mentolabialis

Ispod kože u potkožnom tkivu nalazi se m. orbicularis oris kojeg čine mišićne niti okolnih kutanih
mišića kao što su:
 m. levator labi superioris  m. levator anguli oris
 m. levator labi superioris aleque nasi  m. risorius
 m. depressor septi nasi  m. depressor labi inferioris
 m. depressor septi nasi  m. mentalis

M. buccinator ukršta svoje niti u commisura labiorum tako da mišićne niti iz donjeg dijela idu u
gornju usnu, a iz gornjeg dijela u donju usnu.
Među mišićnim nitima m. orbicularis oris teku a. labialis superior et inferior, koje su grane a.
facialis. Arterijske krvne sudove prate istoimene vene koje su pritoke v. facialis.
Senzibilna inervacija za gornju usnu dolazi od rr. labiales superiors (od pes anserinus minor), a za
donju usnu od rr. labiales inferiores (od n. mentalis.).

350
6. REGIO ORBITALIS

Granice:
-gore nešto iznad margo supraorbitalis ossis frontalis
-donja ispod margo infraorbitalis maxillae
-medijalno zahvata radix nasi
-lateralno angulus oculi lateralis

Ispod kože je m. orbicularis oculi koji se sastoji iz pars orbitalis, pars palpebralis i pars
lacrimalis.

U visini margo supraorbitalis nalaze se foramen frontale i foramen supraorbitale koji

odgovaraju istoimenim otvorima, odnosno usjecima na frontalnoj kosti.
Kroz foramen frontale prolaze a. i v. supratrochlearis i r. medialis od n. supraorbitalis.
Kroz foramen supraorbitale, koji se nalazi lateralno, prolaze a. i v. supraorbitalis i r. lateralis
od n. supraorbitalis.

Medijalno od foramen frontale probija se r. superior od n. supratrochlearis za kožu radix nasi i

čela.
Ispod lig. palpebrale mediale probija se n. infratrochlearis.

U medijalnom očnom uglu nalaze se a. palpebralis medialis i a. dorsalis nasi koja anastomozira
sa a. angularis, pa na taj način anastomoziraju a. facialis i a. ophtalmica, odnosno indirektno a.
carotis externa i a. carotis interna.

R. inferior n. supratrochlearis i r. superior n. infratrochlearis anastomoziraju i inerviraju kožu

medijalne polovine gornje palpebrae.
Lateralnu polovinu kože gornje palp. inervira n. lacrimalis.
Kožu donje palpebrae inerviraju većinom rr. palpebrales inferiores od pes anserinus minor (n.
infraorbitalis), manji medijalni dio kože inervira r. inferior n. infratrochlearis.

Ispod m. orbicularis oculi nalazi se septum orbitale, vezivno tkivna tvorba koja zatvara orbitu sa
prednje strane, a prema palpebrama zadeblja u tarsus superior et inferior.
Gornjoj palpebri pripada i tetiva m. levator palpebrae superioris, kao i glatki mišić m. tarsalis
superior.

Unutarnju stranu palpebri oblaže tunica conjuctiva palpebrarum koja u svodu kapaka prelazi
preko fornix conjuctivae superior et inferior u tunica conjuctiva bulbi.

U lateralnom dijelu fornix superior nalaze se otvori izvodnih kanalića suzne žlijezde ductuli
excretorii.

351
Skida se septum orbitale i ulazi u retrobulbarni prostor iz koga se odstrani corpus adiposum
orbitae. U gornjem lateralnom dijelu retrobulbarnog prostora nalazi se gl. lacrimalis.

Uz gornji zid orbitae prikaže se n. frontalis i tetiva m. obliquus bulbi superior koja prolazi kroz
trochleu.
Uz donji zid prikaže se m. obliquus bulbi inferior, a sasvim medijalno saccus lacrimalis sprijeda
i straga omeđen sa hvatištem ligamentum palpebrale mediale.
Ligamentum palpebrale laterale nalazi se na lateralnom očnom uglu i veže se za periost
lateralnog dijela očnog ruba.

U donjem dijelu ove regije prikažu se i elementi regio infraorbitalis. Ispod kože i potkožnog
masnog tkiva prikažu se sljedeći mišići od lateralno ka medijalno:
 m. zygomaticus maior
 m. zygomaticus minor
 m. levator bulbi superioris
 m. levator labi superioris aleque nasi

Među mišićnim nitima prema medijalnom očnom uglu probijaju se a. i v. facialis, te r.

zygomaticus pes anserinus maior n. facialis.

Pristupa se na prednju stranu corpus maxillae i prikaže foramen infraorbitale kroz kojeg prolaze
a. i v. i n. infraorbitalis (n. maxillaries). N. infraorbitalis se bogato grana i daje pes anserinus
minor.
A. infraorbitalis anastomozira u predjelu lica sa granama a. facialis i a. transversae faciei.

7. REGIO FRONTALIS
Granice:
-donja je nešto iznad margo supraorbitalis
-stražnja na prelazu između srednje i prednje trećine calvariae
-medijalno je središnja linija
-lateralno je linea temporalis superior ossis parietalis

Ispod kože se ispreparira a. i v. supratrochlearis i r. medialis n. supraorbitalis koji prolaze kroz

foramen frontale.
Nešto lateralnije od ovog otvora pod kožu dolaze a. i v. supraorbitalis i r. lateralis n.
supraorbitalis koji prolaze kroz foramen supraorbitale.
U medijalnom i donjem dijelu regije nalazi se r. superior od n. supratrochlearis, a u lateralnom
dijelu r. frontalis od a. temporalis superficialis koji anastomozira sa arterijama ove regije.
Rr. temporales pes anserinus maior završavaju u lateralnom dijelu venter frontalis m.
occipitofrontalis.
Poslije prepariranja ovih žilno nervnih elemenata i skidanja veoma tankog potkožnog masnog
tkiva, prikaže se venter frontalis m. occipitofrontalis.
U donjem i medijalnom dijelu regije su mišićne niti od m. procerusa.
Nešto lateralnije, ispod mišićnih niti venter frontale m. occipitofrontalis, nalazi se m. corrugator
supercilii.

352
8. REGIO TEMPORALIS

Granice:
-naprijed, gore i straga ograničena sa linea temporalis superior ossis parietalis
-dolje u visini arcus zygomaticus

Ispod kože se isprepariraju rr. temporales od pes anserinus maior n. facialis i kožni mišić m.
auricularis superior. U površnom dijelu regije teku a. i v. temporalis superficialis i n.
auriculotemporalis.
A. temporalis superficialis daje rr. frontales i rr. parietales koje prate istoimene vene.
Ispod potkožnog masnog tkiva je fascia temporalis koja pokriva m. temporalis.
U dubini fosse temporalis među mišićnim nitima su a. temporalis profundus anterior et
posterior (od a. maxillaris) i a. temporalis media (od a. temporalis superficialis) sa pratećim
venama.
Zatim tu je n. temporalis profundus, r. anterior et posterior (od n. masticatorii) koji inverviraju
m. temporalis.

9. REGIO RETROMANDIBULARIS

Granice:
-sprijeda je stražnji rub ramus mandibulae
-straga je prednji rub m. sternocleidomastoidei
-dolje je granica u visini donjeg ruba corpus mandibulae
-gore je u visini meatus acusticus externus cartilagineus

Ispod kože se ispreparira r. posterior od n. auricularis magnus i v. auricularis posterior koja sa

jednom granom v. retromandibularis formira v. jugularis externu.

Prednji i stražnji list fascije koja obavija m. SCM, na njegovom prednjem rubu se spajaju i potom
ponovo razilaze i prelaze na gl parotis te i nju obavijaju, tako da mišić i žlijezda izgledaju kao da su
prirasli jedno za drugo.

Kada razdvojimo gl parotis i venter posterior m. digastrici, ulazi se u fossu retromandibularis čije
granice odgovaraju granicama regije izuzev donje granice koja odgovara venter posterior m.
digastrici.

N. facialis izlazi iz craniuma kroz foramen stylomastoideum i u ovom prostoru daje n. auricularis
posterior.
A. carotis externa prolazi uz donji rub žlijezde i daje a. auricularis posterior.
Vanjsku karotidnu arteriju ovdje prati v. retromandibularis.

353
10. REGIO OCCIPITALIS

Granice:
-gore je na prelazu u regio parietalis, između srednje i stražnje trećine calvariae
-dole u visini lineae nuchae superior
-medijalno središnja linija
-lateralno je granica nešto iznad auriculae

Ispod kože se ispreparira n. occipitalis maior i a. occipitalis sa pratećom venom.

Nešto lateralnije je n. occipitalis minor, a ponekada postoji i n. occipitalis tertius (medijalno u
odnosu na minor).
Ispod ovih elemenata je venter occipitale m. occipitofrontalis.
U gornji dio regije, iznad auriculae, dopiru završne grane od r. parietalis a. temporalis
superficialis koja anastomozira sa a. occipitalis.
Nakon skidanja potkožnog masnog tkiva prikaže se stražnji dio galeae aponeuroticae i venter
occipitalis m. occipitofrontalis.

11. REGIO CERVICALIS POSTERIOR

Granice:
-gore linea nuche superior
-dole processus spinosus vertebrae cervicalis VII
-medijalno središnja linija
-lateralno prelazi u regio colli lateralis

Ispod kože u potkožnom masnom tkivu su brojni rr. posteriores nervorum cervicalium.
Zatim ide stražnja strana m. trapezius, a nešto gore i lateralno m. splenius capitis.
Ispod njih se nalaze m. transversooccipitalis (m. spinalis capitis i m. semispinalis capitis) i
lateralno m. longissimus capitis.
Fascia nuchae pokriva sa stražnje strane m. transversooccipitalis i odvaja ga od m. splenius
capitis.
Zatim se ispod prikažu m. semispinalis cervicis, na kome su a. i v. cervicalis profunda, i brojni
rr. posteriores nervorum cervicalium.

Duboki topografski prostor ove regije je trigonum nuchae koji je ograničen:

-medijalno i gore sa m. rectus capitis posterior maior et minor
-lateralno sa m. obliquus capitis superior
-dole sa m. obliquus capitis inferior.

Ispod donjeg ruba m. obliquus capitis inferior zavija n. occipitalis maior.

Na dnu trigonum nuchae prikazuje se a. vertebralis, okružena venskim spletom, kao i n.
suboccipitalis.

354