VISOKA ŠKOLA „CEPS – CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ U KISELJAKU

FAKULTET ZA CESTOVNI PROMET

ORGANIZACIJA PROCESA TRANSPORTA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA PROMETNI KORIDORI I ROBNI TOKOVI

Kandidat: Mentor:
Nermin Glumčević Mr. Oglečevac Semir dipl. ing. maš.
 Kiseljak, 2023, godine

Sadržaj
1. UVOD.....................................................................................................................................
2. PLANIRANJE TRASPORTNOG PROCESA.......................................................................
2.1. Faze planiranja....................................................................................................................
2.2. Povezanost s logističkim lancem..........................................................................................
2.3. Transport..............................................................................................................................
3. PROMETNI PROCES I RUKOVOĐENJE...........................................................................
3.1. Značaj u globalnom gospodarstvu.....................................................................................
3.2. Važnost napredne tehnologije u logistici...........................................................................
4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................
5. LITERATURA.....................................................................................................................
PRILOZI...................................................................................................................................
1. UVOD

Organizacija i planiranje procesa transporta zahtijeva pažljivu analizu i učinkovito upravljanje

kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost hrane, posebno kod lakopokvarljivih proizvoda koji
su podložni brzom kvarenju uslijed čak i najmanjih odstupanja od propisanih uvjeta.
Transportni proces čini složeni sistem, a njegova učinkovitost ovisi o suradnji svih sudionika
u lancu opskrbe. Za osiguranje kvalitete hrane i ispravnosti proizvoda tokom transporta,
nužno je pridržavati se strogo propisanih normi.
Cilj ovog rada je pružiti dublji uvid u organizaciju transportnog procesa u maloprodajnim
poduzećima, naglašavajući važnost planiranja i učinkovitog upravljanja kako bi se osigurala
sigurnost hrane i kvaliteta proizvoda tokom prijevoza.
Transportni proces predstavlja izuzetno kompleksan sistem koji zahtijeva duboko
razumijevanje kako bi se ostvarila njegova svrha – pravovremena i sigurna dostava proizvoda
od proizvođača do krajnjih potrošača. Sastoji se od niza međusobno povezanih procesa,
uključujući planiranje, organizaciju, vođenje, kontrolu te upravljanje ljudskim potencijalima.
Da bi cijeli sistem učinkovito funkcionirao, ključna je iznimno vješta koordinacija svih ovih
procesa.
Planiranje transportnog procesa predstavlja ključnu fazu koja obuhvaća određivanje
optimalnih ruta, rasporeda isporuka te resursa potrebnih za izvršenje transporta. Analiza
potreba i zahtjeva tržišta, procjena količine robe koja se treba transportirati te odabir
odgovarajućih transportnih sredstava i partnera važni su koraci u planiranju.
Organizacija obuhvaća postavljanje jasnih struktura i hijerarhija unutar transportnog sustava.
Odabir i raspodjela odgovornosti među članovima tima, definiranje procedura i uspostava
komunikacijskih kanala ključni su elementi organizacije transportnog procesa.
Vođenje uključuje usmjeravanje i motiviranje tima kako bi se ostvarili zadani ciljevi. Vođe
trebaju biti sposobne donositi brze odluke, rješavati eventualne probleme tijekom transporta te
osiguravati da se proces odvija u skladu s planom.
Kontrola u transportnom procesu znači praćenje i evaluaciju svakog segmenta kako bi se
osigurala usklađenost s postavljenim standardima. Praćenje rada vozila, praćenje ispunjenja
rokova isporuke te kontrola kvalitete robe su ključne aktivnosti kontrole.
Upravljanje ljudskim potencijalima uključuje pravilnu selekciju, obuku i motivaciju
zaposlenika uključenih u transportni proces. Razvoj timskog duha, osiguravanje adekvatne
opreme i edukacija zaposlenika kako bi se nosili s izazovima transportnog procesa od
ključnog su značaja.
 2. PLANIRANJE TRASPORTNOG PROCESA

Bezbjednije, inteligentnije, efikasnije, prilagodljivije, ovo je suština transportnog planiranja.

Prvi korak je strategijsko planiranje, sa fokusom na dugoročnu transportnu strategiju. Nakon
toga, slijedi taktičko planiranje, sa kratkoročnim fokusom na projekte i realizaciju planova.
Tablica 1. Planiranje i programiranje transportnog procesa.

Planiranje Programiranje

Razvijte viziju Odredite prioritete predloženog projekta

Stvorite ciljeve i strategije za

Uskladite projekte s raspoloživim sredstvima
podršku viziji

Uspostavite dugoročni pristup Uspostavite opipljive troškove u kratkom roku kako biste postigli
provedbi plana uspjeh

(Izvor: RICHMOND REGIONAL PLANNING DISTRICT COMMISSION).1

Planiranje transporta predstavlja kompleksan proces koji obuhvata analizu trenutnog stanja
transporta u određenoj regiji, predviđanje budućih potreba u transportu te integraciju svih tih
elemenata s proračunskim ograničenjima, postavljenim ciljevima i relevantnim politikama.
Ovaj proces igra ključnu ulogu u oblikovanju rasta zajednice ili grada, ocjenjujući sve
aspekte, od prometnica i autocesta do teretnih brodova, javnog prijevoza i biciklističkih staza.
Rezultati planiranja transporta imaju širok spektar utjecaja, od zapošljavanja i rekreacije do
općeg poboljšanja kvalitete života.
Planiranje prijevoza postiže mnoge ciljeve, pružajući informacije, alate i angažman javnosti
potrebne za poboljšanje performansi transportnog sustava. Kroz sveobuhvatan, kooperativan i
kontinuiran proces, poznat kao "3 Cs" (comprehensive, cooperative, continuous), pratimo
performanse i stanje sustava te se kontinuirano prilagođavamo izazovima i promjenama u
okolini.
Ovaj proces planiranja transporta ima dubok utjecaj na različite odluke koje se donose na
razini politika, odabira između alternativnih strategija, prioriteta i alokacije sredstava. Pomaže
u oblikovanju održive budućnosti, uzimajući u obzir ekonomske, društvene i ekološke
čimbenike. Osim toga, planiranje transporta također promiče inovacije i tehnološki napredak
kako bi se unaprijedila učinkovitost i sigurnost transportnog sustava. Kroz ovaj sveobuhvatan

1
RICHMOND REGIONAL PLANNING DISTRICT COMMISSION, 2022., dostupno na:
https://planrva.org/transportation/what-is-transportation-planning/, pristup ostvaren 05.11.2023.godine
pristup, planiranje transporta postaje ključni instrument u vođenju razvoja zajednica prema
prosperitetu, očuvanju okoliša i poboljšanju kvalitete života svih građana.

2.1. Faze planiranja

Razumijevanje ključnih koncepata u planiranju procesa transporta ključno je za uspješno

vođenje logističkih operacija. Ova faza obuhvata identifikaciju ciljeva transporta, analizu
zahtjeva i potreba transporta te identifikaciju ključnih elemenata koji će oblikovati strategiju
transporta. Definisanje logističkih ciljeva transporta omogućava postavljanje jasnih smjernica
i kriterija za uspješnost transportnih operacija. Analiza potreba i zahtjeva transporta uključuje
procjenu vrste tereta, udaljenosti, vrijeme isporuke, potrebne kapacitete i druge parametre koji
utječu na izbor optimalnih transportnih metoda.
Identifikacija ključnih elemenata u planiranju transporta podrazumijeva razmatranje različitih
faktora poput vrste robe, potrebnih dozvola, transportnih ruta, logističkih partnera te
regulacija i pravila koja utječu na transportne procese.
Ova faza planiranja osigurava temelje za efikasno i optimizirano vođenje transportnih procesa
te omogućuje postizanje ciljeva logistike i optimizaciju lanca opskrbe. Faza prijevoza
predstavlja ključan segment u transportnom procesu gdje se ostvaruje cilj premještanja tereta
s jednog mjesta na drugo. Ova faza izravno ovisi o tehničkim karakteristikama korištenog
prijevoznog sredstva. Tehnologija koja se koristi u cestovnom prijevozu, izuzev same vozne
jedinice, ne utječe direktno na brzinu prijevoza. Jednom kada je teret utovaren, njegovo
kretanje odvija se brzinom koja je determinirana vanjskim čimbenicima okruženja
prijevoznog procesa, a ne unutarnjim fazama samog procesa.
Međutim, tehnološki napredak i inovacije u području transporta imaju ključnu ulogu u
odabiru prijevoznih sredstava i definišu njihove tehničke karakteristike te operativne
upotrebe. Brzina kretanja tereta, odnosno vrijeme koje je potrebno za prijevoz, potaknulo je
potrebu za razvojem novih tehnologija koje su omogućile povećanje brzine transporta. Ovo
unapređenje tehnologije omogućilo je postizanje većih brzina prijevoza, što je ključno za
ubrzanje procesa logistike i distribucije.
“S obzirom na dinamičnost faze (p), treba istaknuti da njezina realizacija uvjetuje
ispunjavanje i brojnih ostalih preduvjeta bez kojih supstrat ne bi mogao jednako uspješno
stizati od izvora do cilja. Ti ostali uvjeti zapravo su preduvjeti, samo naoko manje važni, a u
suštini nužni, jer o njima ovisi kontinuitet i sigurnost kretanja, a u pojedinim slučajevima i
očuvanje tehnoloških značajki supstrata. Uvažavajući sve to, nameće se logičan zaključak da
je: p =  (PS, R, O...) gdje je: PS - prijevozno sredstvo sa svojim tehničkim značajkama, R -
obilježje supstrata O - okruženje sa svim relevantnim utjecajima”. 2 Ako razmatramo
međunarodni transportni proces, važnost utjecaja okruženja na fazu prijevoza postaje
značajnija. Produženo trajanje faze prijevoza u međunarodnom transportu često proizlazi iz:
složenih administrativnih postupaka na graničnim prijelazima; nesinkroniziranog radnog
vremena carinskih službi te neadekvatnosti njihovih smještaja što ograničava brzinu obrade,
te raznih drugih razloga među kojima su preopterećenost prometnica u određenim
razdobljima, uključujući administrativna ograničenja u kretanju. Ti faktori značajno utiču na
vremenski aspekt faze prijevoza u međunarodnom transportu, dodajući dodatne slojeve
kompleksnosti i vremenskih izazova unutar samog procesa prijevoza.

2.2. Povezanost s logističkim lancem

Logistički sistem predstavlja skup tehničkih, tehnoloških, organizacijskih, ekonomskih i

pravnih elemenata koji su međusobno povezani kako bi postigli optimalna rješenja troškova
transporta, skladištenja i manipulacije robe. Sistem logistike obuhvaća sljedeće ključne
elemente:
 Transport: Osigurava fizički prijevoz robe s jednog mjesta na drugo, koristeći različite
vrste prijevoznih sredstava i rute.
 Skladištenje: Proces pohrane robe u skladištima ili drugim objektima dok se ne
isporuči ili ne prenese na daljnju destinaciju.
 Zalihe: Upravljanje količinama robe koja se drži na skladištima ili drugim lokacijama
radi zadovoljenja potražnje.
 Distribucija: Organiziranje raspodjele i isporuke robe krajnjim korisnicima ili drugim
destinacijama.
 Manipulacije: Aktivnosti vezane uz fizičku obradu robe, kao što su pakiranje,
sortiranje ili drugi procesi kako bi se olakšao transport i skladištenje.
 Čimbenik – Čovjek: Ljudski resursi u logističkom sustavu, uključujući operativno
osoblje, menadžment i druge relevantne dionike.
 Informacije: Razmjena podataka i informacija unutar sustava kako bi se podržale
odluke i upravljanje.

2
Županović I., Tehnologija cestovnog prometa, dostupno na:
https://e-student.fpz.hr/Predmeti/T/Tehnologija_cestovnog_prometa_(1)/Materijali/I_Zupanovic-
_Tehnologija_cestovnog_prijevoza_53.pdf, pristup 14.11.2023., str. 186.
  Integracija: Koordinacija i usklađivanje svih elemenata logističkog sustava kako bi se
postigla sinergija i optimalna učinkovitost.
Ovi elementi čine temeljnu strukturu logističkog sustava, osiguravajući da se roba pravilno
transportira, skladišti i distribuira uz optimalno upravljanje resursima i informacijama. “Ovi
su elementi neophodni pri ostvarivanju prostorno-vremenske transformacije dobara od izvora
sirovina do dostave krajnjem korisniku”.3

2.3. Transport
Transport je ključan za premještanje roba, ljudi i energije s jednog mjesta na drugo. Operacije
povezane s prometom robe imaju važnu ulogu u osiguravanju da roba bude pravilno
pripremljena, prevezena i isporučena na odredište. Ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj su bitni koraci u
prijenosu robe s jednog vozila ili mjesta na drugo. Sortiranje, smještaj i slaganje su operacije
koje osiguravaju pravilno organiziranje i raspoređivanje robe kako bi se maksimalno
iskoristio prostor i olakšao transport. Punjenje i pražnjenje kontejnera su ključni kako bi teret
bio sigurno smješten i izvađen iz kontejnera na odredištu. Također, obilježavanje i slanje
informacija o koletama su važni za praćenje i identifikaciju robe tijekom cijelog transportnog
procesa. Ove operacije zajedno osiguravaju glatki tok transporta robe od početka do kraja,
osiguravajući da roba stigne na odredište u pravo vrijeme i u ispravnom stanju.
Multimodalni transport ili multimodalni transport odnosi se na logističke i teretne procese koji
zahtijevaju više načina transporta. Na primjer, jedna pošiljka može uključivati željezničke
prijevoznike, zračni teretni prijevoz, kao i kamionski prijevoznik. Ovo su tri načina prijevoza
koji se koriste u kombinaciji za dovršetak pošiljke. Multimodalnim prijevozom upravlja jedan
prijevoznik ili operater ili davatelj multimodalnog prijevoza. Pružatelj se oslanja na mrežu
manjih prijevoznika ili izvođača za obavljanje posla, ali to je još uvijek postupak s jednim
ugovorom za pošiljatelja koji se odlučuje za multimodalni prijevoz. Za razliku od
intermodalnog prijevoza, multimodalni prijevoz omogućuje različito rukovanje teretom
ovisno o odgovornom prijevozniku.4 Npr. teret će se premjestiti iz kontejnera na palete u
kamionu zbog ograničenja multimodalnog transporta. Osim što olakšava cijeli proces dostave
u smislu ugovornih obveza, multimodalna otprema donosi više pogodnosti. Prije svega,
navodimo koordinaciju. Multimodalni transport ima prednost u odnosu na intermodalni zbog
mnogo jasnije komunikacije. Razgovor s jednom prijevozničkom tvrtkom dovoljan je da

3
Ivanković, Ĉ., Stanković, R., Šafran, M.: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb, 2010.
4
Yulia Miashkova .2022, Multimodal Transportation: Definition, Challenges, and Solutions, dostupno na: https://www.track-
pod.com/blog/multimodal-transportation/, preuzeto 10.11.2023.godine
zakomplicira logistiku tereta. Koordinacija s više prijevoznika može smanjiti učinkovitost i
dovesti do kašnjenja utovara i otpreme. Svođenje transporta na jedan ugovor znači bolju
ukupnu kontrolu prijevoza i manje posla vezanog uz ugovore za pravnike.
Što se ugovornih obveza tiče, multimodalni transport također znači da je samo jedan agent ili
pružatelj usluga odgovoran za kretanje tereta. Zamršen dio upravljanja opskrbnim lancem
je praćenje i držanje pojedinačnih pošiljatelja i dobavljača odgovornima za kašnjenja i
potrošene resurse. Imati jednog agenta odgovornog za teret čak se naziva i pokrivenost "od
vrata do vrata", što znači da vašu pošiljku osigurava jedna tvrtka. Način rada s jednim
ugovorom uštedjet će vam sate upravljanja teretom i smanjiti operativne troškove.
Osim ako ne šaljete lomljivi teret ili bilo kakav teret preko oceana, što uključuje transport
između luka, držanje tereta u jednom kontejneru znači lošiji pristup za prijevoznike. U
međuvremenu, kombinacija različitih načina prijevoza znači da svaki način dolazi s
vlastitim ograničenjima.
I multimodalni i intermodalni prijevoz dovest će teret do odredišta. Postavlja se pitanje trebate
li svakom prijevozniku ograničiti pristup mogućnostima prijevoza po cijenu kašnjenja.
Dostava je dobra kada je na vrijeme i u potpunosti uručena. Učinkovitost opskrbnog lanca,
upravljanje logistikom i zadovoljstvo kupaca ovise o poštivanju rokova isporuke. Jasna
prednost multimodalnog kretanja je u tome što minimizirate kašnjenja isporuke dajući jednoj
tvrtki kontrolu nad cjelokupnim teretom. Od vrata do vrata, na kraju krajeva, znači da su
pošiljatelji i prijevoznici na istoj stranici s pošiljkama i ispunjavanjem narudžbi. Prelazak s
multimodalnom otpremom umjesto intermodalnom otpremom pomaže vam smanjiti rizik od
kašnjenja i održavati zadovoljstvo kupaca stalno visokim.5
Kombinirani prijevoz je češći u modernim prometnim sustavima. Riječ kombinirano dolazi od
latinskog izraza "combinare", što znači spojiti. U širem smislu, kombinirani prijevoz je svaki
prijevoz tereta gdje se na prijevoznom putu koriste najmanje dvije vrste prijevoza (npr.
pomorski željeznički prijevoz, cestovni pomorski prijevoz...), takav prijevoz također uvijek
"pokvaren" jer se roba ili transportna jedinica moraju prebaciti s jednog prijevoznog sredstva
na drugo.
Kombinirani transport, kao jedan od suvremenih oblika transporta, podrazumijeva prijevoz
standardne transportne jedinice (npr. kontejner ili paleta) od pošiljatelja do krajnjeg primatelja
korištenjem najmanje dvije vrste transporta, pri čemu se cijeli transport obavlja na osnovu
jedinstvenog ugovora o prijevozu. Suradnja dviju ili više vrsta prijevoznika jedini je kriterij za
imenovanje kombiniranog prijevoza, jer nije bitna vrsta tereta niti broj dokumenata ili
5
Ibid.
organizatora. Kombinirani transport je star koliko i robni transport, posebno u kontekstu
međunarodne robne razmjene. U suvremenom konceptu kombiniranog prijevoza, to nije samo
kombinacija dviju ili više vrsta prijevoza, već i jedan formalnopravni postupak koji proizlazi
iz jednog ugovora o prijevozu za cjelokupni prijevoz od pošiljatelja do krajnjeg primatelja. U
ovom konceptu kombiniranog prijevoza postoje zahtjevi da je za cijeli prijevozni proces
odgovorna samo jedna osoba koja je prijevoznik ili organizator kombiniranog prijevoza.
Kombinovani transport je prevoz robe sa najmanje 2 vida saobraćaja, bez promjene suda u
kojima se ta roba prevozi (npr. kombinovanje drumskog i željezničkog saobraćaja,
željezničkog i pomorskog saobraćaja). Kombinovanim transportom se smanjuju troškovi,
ubrzava se prijevoz I pojednostavljuje transportni ciklus.6
Opće prihvaćena definicija koja se odnosi na drumsko-željeznički kombinirani transport
podrazumijeva da je ovaj transport obavljen kada su ispunjeni slijedeći uvjeti:
- kada je kamionom, prikolicom, poluprikolicom (sa ili bez tegljača), izmjenjivim
transportnim sudom ili kontejnerom prevezena početna i završna dionica isporuke
drumom, a dionice između bilo željeznicom bilo vodenim putevima;
- kada je dionica željezničkog oblika transporta duža od 100 kilometara;
- kada se, u okviru kombiniranog transporta, prijevoz vrši na drumskoj dionici između
utovarne ili istovarne tačke robe i najpogodnije ili najbliže željezničke stanice, pa
takav prijevoz bi trebao biti oslobođen od formalnih ograničenja ili ovlaštenja (EEC
Direktiva 75/130).
Evropska komisija i Evropski parlament su uvijek kopnenu intermodalnost posmatrali kao
jedinu tehnologiju koja bi željeznicama mogla omogućiti da po obimu dostignu drumski
saobraćaj, omogućavajući tako harmonizaciju vidova transporta, kao i poboljšanje zaštite
okoliša. Evropska unija nastavlja sa radom na razvoju transevropske mreže terminala za
kombinirani transport. Za tu svrhu, bitno je spomenuti Bijelu knjigu Evropske komisije
vezanu za "Razvoj zajedničke transportne politike i integraciju mreža", kao i podršku
istraživanjima ex DO VII i ex DO XIII u okviru Četvrtog okvirnog programa za istraživanje i
razvoj, te potom i u okviru Petog i Šestog okvirnog programa.
EEC direktiva br. 92/106 za uspostavljanje standarda Unije u vezi sa kombiniranim
transportom robe između zemalja članica jasno kaže: "Pogoršanje problema vezanih za
zagušenja u drumskom saobraćaju, zaštitu okoliša i sigurnost u saobraćaju, u zajedničkom

6
Prezentacije, Osnovi saobraćaja, Sredstva kombinovanog transporta,
https://saobracajci.files.wordpress.com/2020/03/sredstva-kombinovanog-transporta.pdf, preuzeto 05.05.2023.godine
interesu, nalaže povećanje kombiniranog transporta, kao alternative drumskom transportu". 7
Nedavno izdati referentni dokumenti su:
• Bijela knjiga Evropske komisije "Evropska transportna politika 2010.: vrijeme odluka,,17.
• Opći plan transporta i logistike (2000, Ministarstvo transporta i navigacije, danas
Ministarstvo infrastrukture i transporta). Unatoč tolikoj pažnji i zalaganju, u nekim
evropskim zemljama je u kasnim devedesetim smanjena godišnja stopa rasta potražnje za
kombiniranim drumsko-željezničkim transportom.
I pored toga je nastavljeno njegovo širenje u oblasti međunarodnog saobraćaja, dok u
unutrašnjem saobraćaju nekih zemalja gotovo nimalo nije razvijen.

3. PROMETNI PROCES I RUKOVOĐENJE

Razvoj informacijskog sustava za poduzeće cestovnog prometa započinje izradom idejnog

projekta koji se sastoji od dva ključna dijela. Prvi dio obuhvaća ciljeve i postupke za njihovo
ostvarivanje, uključujući idejno rješenje organizacije rada podsustava, strukturu baze
podataka te međuovisnost sustava i njegovog okruženja. Drugi dio fokusira se na cjelokupni
7
EEC direktiva br. 92/106 za uspostavljanje standarda Unije u vezi sa kombiniranim transportom robe između zemalja
članica.
informacijski sustav poduzeća, prikazujući organizaciju funkcioniranja tog sustava te
ocjenjujući uvjete i pretpostavke za ostvarivanje predloženog sistema.
Faza istraživanja u projektiranju informacijskog sustava cestovnog prometa uključuje
snimanje trenutnog stanja, faze projektiranja, prijedlog idejnog rješenja, proračun potrebnih
resursa, procjenu troškova te očekivane učinke. Ova istraživanja također obuhvaćaju analizu
podataka vezanih uz eksploataciju prijevoznih sredstava, kao što su rad motora, vrijeme
angažiranja različitih dijelova sustava, prijeđeni put, potrošnja goriva i druge relevantne
informacije.
Istraživanje tehnologije cestovnog prijevoza zahtijeva poznavanje metodologije i postavljanje
ciljeva, pružajući varijantna rješenja za svaki analizirani proces. Kvantificiranje prijevoznih
zahtjeva prethodi istraživanju opsega i strukture robe te putničkog prometa. Postavljanje
ciljeva vezanih uz prijevozne zahtjeve može se provoditi na razini podsustava kako bi se
ostvario globalni cilj.
Definiranje prijevoznih kapaciteta omogućuje bolje razumijevanje uloge i mjesta prijevoznih
podsustava, što je korak prema racionalizaciji tehnologije prijevoza. Daljnji koraci uključuju
definiranje mogućih učinaka procesa prijevoza, uvođenje mjera kvalitete te analizu kriterija
koji obuhvaćaju ekonomske, funkcionalne, ekološke i druge aspekte.
Sustavno definiranje kriterija odgovara ne samo trenutnim, već i budućim potrebama, te
doprinosi investicijama u buduće zahtjeve. Konačno, istraživanje optimalnih tehnologija
prijevoza podrazumijeva razmatranje prethodnih rješenja primijenjenih tehnologija kako bi se
postigla kompatibilnost s modernim prijevoznim procesima.
Menadžment ili rukovođenje u poslovnim aktivnostima predstavlja proces okupljanja ljudi
kako bi se postigao određeni cilj kroz efikasno korištenje dostupnih resursa. Ovaj proces
uključuje planiranje, organiziranje, vođenje i kontroliranje aktivnosti unutar organizacije kako
bi se ostvarili postavljeni ciljevi. Sam izraz "menadžment" potiče od engleske riječi
"management" čiji korijen vuče iz francusko-engleske riječi "ménage", a izvorno označava
sposobnost vođenja ili upravljanja nečim. Najprikladniji prijevod bio bi upravljanje ili
rukovođenje.
„Menadžment drumskog transporta je posebna naučna disciplina, multidisciplinarnog
karaktera, koja se bavi istraživanjem problema upravljanja i organizovanje poslovima
drumskog transporta. Ova disciplina proučava upravljanje kao složeni proces sa nizom
potprocesa, i kao grupu ljudi koja upravlja procesima i sistemima, a također proučava sve
pojedinačne upravljačke probleme i fenomene vezane za efikasno izvršavanje određenih
zadataka i poslova u drumskom transportu“.8
Transport je ključni proces u premještanju ljudi, roba, energije i informacija s jednog mjesta
na drugo. Riječ "transport" potječe od latinskog "trans", što znači preko, i "portare", što znači
nositi. Ovaj proces uzrokuje pojavu saobraćaja, omogućujući kretanje različitih elemenata
kroz različite faze dostave ili premještanja. Transportni proces uključuje nekoliko ključnih
elemenata. To uključuje pripremu robe ili prijem putnika, usmjeravanje vozila prema mjestu
utovara robe ili ukrcavanje putnika, te utovar samih roba ili putnika. Nakon toga dolazi faza
prevoza, gdje se roba ili putnici prenose na odredište, te faza istovara, gdje se roba iskrcava ili
predaju putnici. Osnovni elementi prevoznog procesa su utovar, prevoz i istovar. Transport je
ključna aktivnost u logistici jer omogućuje premještanje proizvoda kroz različite faze
proizvodnje sve do krajnjeg korisnika ili kupca. Osim fizičkog premještanja stvari ili ljudi,
transport je također bitan za distribuciju informacija i energije. Ovaj proces ima ključnu ulogu
u povezivanju različitih dijelova društva, gospodarstva i proizvodnih lanaca. Racionalno
organiziranje transportnih procesa pomaže u optimizaciji proizvodnje, smanjenju troškova i
poboljšanju efikasnosti poslovanja.

3.1. Značaj u globalnom gospodarstvu

S porastom svjetske trgovine, posebice u turbulentnom međunarodnom tržištu, transportni

sustavi su suočeni s novim zahtjevima. Globalni transportni sustavi postaju fokus
modernog proučavanja logistike. Oni se tumače kroz koncept transportnog lanca, ključne
teorijske osnove koje se proučavaju unutar moderne logistike. Ovdje se naglašava pojam
optimalizacije transportnog lanca kao sastavnog dijela globalnog lanca logistike.
Svaki lanac, uključujući i transportni, sastoji se od niza karika. Oslabljenost ili
neefikasnost bilo koje karike može uzrokovati probleme u funkcioniranju cijelog lanca.
Često se takve situacije manifestiraju u pucanju lanca na mjestu njegove najslabije karike.
Ovaj članak istražuje efikasnost globalnog transportnog sustava kroz procjenu snage svake
karike u njegovom transportnom lancu. U tu svrhu, globalni logistički operator igra
ključnu ulogu u funkcioniranju multimodalnog transporta kao primjera ovakvog
kompleksnog sustava. Efikasnost globalnog transportnog sustava u konačnici proizlazi iz
efikasnosti svake komponente koja ga čini. Logistički operator preuzima odgovornost za

8
Peulić V., 2014., Menadžment drumskog transporta, dostupno na:
https://www.logistika.ba/wp-content/uploads/2022/09/140307_Menadzment_SV_Ver2-
1613810204_1663965070.pdf, pristup 14.11.2023., str 13.
zadovoljenje interesa primatelja robe ili klijenta. Klijent daje logističkom operatoru ovlasti
da u njegovo ime obavlja poslove transporta, oslobađajući tako klijenta od tog aspekta
poslovanja te mu omogućavajući više vremena i resursa za fokusiranje na tržište i plasman
proizvoda. Bitna uloga logističkog operatora leži u stvaranju konkurentnog globalnog
transportnog sustava koji neće značajno utjecati na povećanje cijena ili uvjeta isporuke
robe po jedinici. Stoga, učinkovitost globalnog transportnog sustava ovisi o učinkovitosti
svake njegove pojedinačne komponente. Samo kada su sve komponente ovog lanca
učinkovite, globalni transportni sustav može postići visoku razinu učinkovitosti,
osiguravajući pouzdanu i učinkovitu isporuku robe diljem svijeta.
Transportni teretni prometni sustav ključan je za optimalno funkcioniranje međunarodnog
i nacionalnog sustava razmjene roba. Transport i promet su iznimno važne djelatnosti u
ciklusu proizvodnje i potrošnje. Integralni transport se razumije kroz ulogu i značaj
međunarodnog transporta. Međunarodni transport je jedna od ključnih logističkih
operacija zbog visokih troškova i esencijalnosti u cijelom procesu. Ovaj tip transporta nosi
značajnu važnost jer prevozi sirovine za proizvodnju s jedne strane te gotove proizvode do
potrošača s druge strane u proizvodnom procesu. Zaustavljanje međunarodnog transporta
rezultiralo bi prekidom proizvodnje, što ukazuje na ključnu važnost kontinuiranog
odvijanja transporta za opstanak poduzeća na tržištu. Stoga je dobro organiziranje i
učinkovito upravljanje procesom transporta od suštinske važnosti za održavanje
proizvodnje i funkcioniranje gospodarskog sustava.
„Primarni je cilj svake nacionalne ekonomije što uspješnije uključivanje u međunarodnu
podjelu rada. Internacionalizacija poslovanja jedne nacionalne ekonomije određena je
stupnjem internacionalizacije njezinih poslovnih subjekata, a posebno onih koji u najvećoj
mjeri sudjeluju u ukupnom izvozu i uvozu, odnosno u međunarodnoj razmjeni pojedine
države.“9
3.2. Važnost napredne tehnologije u logistici

Tehnologija automatskog označavanja i prepoznavanja proizvoda, kao i ostalih segmenata

u proizvodnom procesu, postala je standard u suvremenim poslovnim informacijskim
sustavima mnogih tvrtki. Početak automatskog označavanja i identifikacije datira još iz
pedesetih godina prošlog stoljeća s uvodom barkodova kao prepoznatljive oznake.
Barkodovi su jednostavni za čitanje pomoću čitača koji se sastoje od izvora svjetlosti,
foto-dioda i dekodera.

9
D. A., Ivo: Globalizacija i morsko brodarstvo, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2006.
Ova tehnologija ubrzala je razvoj automatske identifikacije te našla široku primjenu u
registraciji i identifikaciji proizvoda u skladištima, maloprodajnim objektima te kasnije u
samom procesu proizvodnje. Sistem automatske identifikacije je patentirao 1949. godine u
SAD-u Joe Woodland i Berny Silver kako bi automatizirali proces očitavanja i
identifikacije u prehrambenoj industriji.
Nakon barkodova, razvio se sustav radio-frekvencijske identifikacije (RFID) koji je zbog
cijene prvotno imao primjenu uglavnom u tehnološkim procesima. No, oko 2000. godine
došlo je do ekspanzije RFID tehnologije koja je trajala sve dok cijena RFID kartica nije
pala ispod 5 centi. Ručni skeneri za barkodove su se pojavili oko 1995. godine, a prije
2000. postali su masovno korišteni u čitanju barkodova od samog proizvodnog procesa,
preko skladišta do maloprodaje. U logističkim procesima najčešće se koriste opto-
elektroničke metode s barkodovima i mikrovalne metode s transponderima. Nakon 2000.
godine, tehnologija prepoznavanja glasa postala je metoda prijenosa informacija posebno
prikladna za komisijske procese, jer omogućuje izvršitelju da ima slobodne ruke (slušalice
i mikrofon su na glavi). Razvoj tehnologije kontinuirano oblikuje globalno gospodarstvo.
Da bi ostale ili postale vodeće na tržištu, vodeće tvrtke ne mogu se zadovoljiti samo
praćenjem tehnoloških trendova. Snažna konkurencija i pritisak ostalih igrača na tržištu
potiču vodeće tvrtke na stalne inovacije, posebice u tehničko-tehnološkom segmentu
poslovanja.
Logistika, uz proizvodnju, je poslovna funkcija koja se najviše transformira tehnološkim
inovacijama i poboljšanjima. U razvoju logističkih procesa često se koriste različite
tehnologije automatske identifikacije. Cilj ovih tehnologija je unaprijediti protok dobara i
informacija kroz tvrtku te kroz cjelokupni lanac opskrbe. Automatska identifikacija
obuhvaća metode prikupljanja podataka i njihovog direktnog unosanja u računalne sustave
bez potrebe za ljudskim sudjelovanjem. Ova tehnologija omogućuje preciznije praćenje i
upravljanje protokom materijala i informacija unutar tvrtke te duž cijelog lanca opskrbe.
Implementacija takvih tehnologija često rezultira u poboljšanju efikasnosti, smanjenju
troškova i bržem odgovoru na promjene na tržištu. „Veliki trgovački lanci koji se
okrupnjavaju na globalnoj razini, traže i diktiraju različite načine smanjenja troškova kako
bi uz istu ili smanjenu razinu cijena zadržali i povećali vlastitu konkurentsku
sposobnost“.10

10
Davor D., 2016., RFID – Tehnologija u logistici – s posebnim osvrtom na upotrebu u maloprodaji, Ekonomski
fakultet, Osijek.
Barkod je i dalje najrasprostranjenija tehnologija označavanja proizvoda koja omogućuje
jednostavnu identifikaciju artikala te ubrzava njihov protok od proizvođača do krajnjeg
kupca. Ipak, ovaj sustav ima značajnu manu jer zahtijeva fizičku blizinu proizvoda kako bi
se barkod očitao čitačem. S obzirom na današnje poslovne zahtjeve koji teže mobilnosti i
brzini u protoku proizvoda i usluga, ovaj nedostatak je ozbiljan.
Upravo zbog toga se razvijaju razne tehnologije s ciljem uklanjanja ovog nedostatka i
ubrzanja procesa. Među tim tehnologijama, radio-frekvencijska identifikacija (RFID)
smatra se tehnologijom budućnosti koja postepeno zamjenjuje barkod kao dominantnu
tehnologiju na ovom području. RFID-tehnologija se temelji na prijenosu podataka putem
radijskih valova. Ona funkcionira putem elektromagnetskih ili elektrostatičkih sprega u
radijsko-frekvencijskom dijelu elektromagnetskog spektra kako bi jedinstveno
identificirala predmete, životinje ili ljude. Možemo definirati RFID kao bežičnu
tehnologiju za prikupljanje podataka koja koristi elektroničke naljepnice za pohranu
informacija. Osnovni elementi RFID sustava uključuju RFID oznaku (tag), čitač te RFID
računalo. Ova tehnologija omogućuje beskontaktno očitavanje podataka, što rezultira
ubrzanjem i pojednostavljenjem procesa identifikacije i praćenja proizvoda kroz lanac
opskrbe.

4. ZAKLJUČAK

Organizacija procesa transporta u poduzećima predstavlja ključni faktor u osiguranju

pravovremene, sigurne i kvalitetne dostave proizvoda potrošačima. Kroz analizu različitih
faza transportnog procesa, od planiranja do upravljanja ljudskim potencijalima, postaje jasno
da uspješnost ovog sustava ovisi o pažljivoj koordinaciji i dosljednoj primjeni svih elemenata.
Planiranje transportnog procesa, s preciznim određivanjem ruta, resursa te odabiru prikladnih
partnera, ključno je za osiguranje učinkovite logistike. Organizacija, koja uključuje
strukturiranje timova, jasnu podjelu odgovornosti i uspostavu komunikacijskih kanala,
osigurava optimalno funkcioniranje svakog segmenta transporta.
Vođenje i kontrola su nužni kako bi se osigurala dosljednost s postavljenim standardima i
brza reakcija na eventualne probleme tijekom transporta. Upravljanje ljudskim potencijalima,
s pravilnom selekcijom, obukom i motivacijom, ključno je za osiguranje angažiranosti i
efikasnosti zaposlenika.
Stoga, zaključujem da je organizacija procesa transporta u poduzećima složena, ali nužna
aktivnost. Uspješna implementacija planiranja, organizacije, vođenja, kontrole te upravljanja
ljudskim potencijalima omogućava ne samo učinkovito izvršavanje transportnog lanca već i
očuvanje kvalitete proizvoda te zadovoljstvo krajnjih potrošača. Kontinuirano praćenje
trendova, tehnoloških inovacija i prilagodba procesa novim zahtjevima tržišta ključno je za
održavanje konkurentske prednosti u dinamičnom okruženju poslovanja.
Implementacija adekvatnog informacijskog sustava ključna je za efikasnost i učinkovitost
transportnih procesa. Pravovremene, sveobuhvatne i pouzdane informacije omogućuju
donošenje informiranih odluka, što rezultira optimizacijom procesa te zadovoljstvom
korisnika usluge. Kontinuirano unaprjeđenje informacijskog sustava i prilagodba novim
tehnološkim trendovima ključni su čimbenici za uspjeh u suvremenom poslovnom okruženju.

LITERATURA

1. Steiner, S, (2006). Elementi prometne politike. Zagreb: Fakultet prometnih znanosti.

2. Marković I., 2015., Trans-Europska transportna mreža i mreža Pan-Europskih koridora,
„CEPS – Centar za poslovne studije“ Kiseljak.
 3. European Commission DG TREN, 2005., Networks for Peace and Development, Report
from the High Level Group, Brussels.
4. European Commission White Paper “European Transport Policy for 2010, Time to
Decide, COM (01) 370.
5. Davor D., 2016., RFID – Tehnologija u logistici – s posebnim osvrtom na upotrebu u
maloprodaji, Ekonomski fakultet, Osijek.
6. Peulić V., 2014., Menadžment drumskog transporta, dostupno na:
https://www.logistika.ba/wp-content/uploads/2022/09/140307_Menadzment_SV_Ver2-
1613810204_1663965070.pdf, pristup 14.11.2023., str 13.
7. Prezentacije, Osnovi saobraćaja, Sredstva kombinovanog transporta,
https://saobracajci.files.wordpress.com/2020/03/sredstva-kombinovanog-transporta.pdf,
preuzeto 05.05.2023.
8. EEC direktiva br. 92/106 za uspostavljanje standarda Unije u vezi sa kombiniranim
transportom robe između zemalja članica.
9. Yulia Miashkova .2022, Multimodal Transportation: Definition, Challenges, and
Solutions, dostupno na: https://www.track-pod.com/blog/multimodal-transportation/,
preuzeto 10.11.2023.

PRILOZI

Str.

Tablica 1. Planiranje i programiranje transportnog procesa………………………………2