MATEMATIKA USMENI DEFINICIJE

Vratimo se matematickoj indukciji. Tvrdnju koju dokazujemo oznaCcimo sa P(n). Princip

matematicke indukcije provodi se u dva koraka:

1 Baza indukcije. Treba dokazati da tvrdnja vrijedi za n = 1, tj. da vrijedi P(1).

2 Korak indukcije. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k i dokazati da onda vrijedi i za n = k +
1. Odnosno, P(k) ⇒ P(k + 1).
n

SIGMA ZAPIS-elegantniji zapis izraza a1+a2+a3+....+an. ∑ ai

i=1

pri čemu je i brojač kojeg možemo označiti bilo kojim drugim slovom (u ovom slučaju brojač ne bi bilo
dobro označiti slovom n jer je ono već rezervirano u početnom izrazu).

VRSTE DOKAZA:
-Direktan dokaz (niz ekvivalentnih tvrdnji)
- Indirektni dokaz(dokaz kontrapozicijom i „reductio ad absurdum“
-Protuprimjerom
-Matematička indukcija
Teoremi u matematici imaju oblik implikacije A ⇒ B. Izraz A ⇒ B ˇčita se ”A povlaci B”, ”A implicira B”,
”iz A slijedi B”, ”ako je A, tada je B”, ”B je nužan uvjet za A”, ”B proizlazi iz A”, ”B je logiˇcka posljedica
od A”. (pretpostavka premisa hipoteza antecedenta ) A ⇒ B (posljedica konkluzija teza konzekventa )

A ⇒ B teorem
B → A obrat teorema
A → B suprotan teorem
B ⇒ A obrat suprotnog teorema (kontrapozicija)
PROPOZICIJSKA LOGIKA-osnovna logika
Kvantifikacijkska logika- nadopunjuje propozicijsku logiku s predikatima i tzv.
kategoričkim tvrdnjama koje zapisujemo pomoću kvantifikatora.
Sud ili propozicija je deklarativna izjava koja ima svojstvo istinitosti – ima posve određenu, jednu i
samo jednu vrijednost istinitosti: sud istinit ili lažan (neistinit).

Varijable i konstante T i obrnuto T zovemo atomi (propozicijske formule)

Atomi ⊤, ⊥, a, b, . . .

Literali su atomi ili njihove negacije. Npr. a, ¬a, b . . .

Konjunkciju literala zovemo elementarna konjunkcija. Npr. a∧b∧c .

Disjunkciju literala zovemo elementarna disjunkcija. Npr. a∨b∨c, x1 ∨··· ∨xn .

Konjunktivna normalna forma (KNF). Za formulu oblika D1 ∧··· ∧Dn,

pri čemu su D1, . . . , Dn su elementarne disjunkcije kažemo da je konjunktivna normalna forma

(kratko KNF). Blokovi od KNF formule su njezine elementarne disjunkcije D1, . . . , Dn.

Npr. (a∨b)∧(a∨b∨c) . /isto vrijedi i za disjunktivnu

Propozicijske formule A i B su logički ekvivalentne ako za svaku valuaciju v vrijedi v(A) = v(B).

Pišemo A ≡ B.

Involucija ¬ ¬(¬A) ≡ A

Idempotentnost ∧, ∨

A∧A ≡ A A∨A ≡ A

Komutativnost ∧, ∨

A∧B ≡ B∧A A∨B ≡ B∨A

Asocijativnost ∧, ∨

(A∧B)∧C ≡ A∧(B∧C) (A∨B)∨C ≡ A∨(B∨C)

De Morganovi zakoni

¬(A∧B) ≡ ¬A∨ ¬B ¬(A∨B) ≡ ¬A∧ ¬B

Distributivnost ∧ i ∨

A∧(B∨C) ≡ (A∧B)∨(A∧C)

A∨(B∧C) ≡ (A∨B)∧(A∨C)

Tautologija-ako u svakoj valuaciji je istinita(lazna) (antitautologija)

Ispunjiva(oboriva) ako je formula A u nekoj valuaciji istinita

 formula je tautologija akko nije oboriva,

 formula je antitautologija akko nije ispunjiva
Minimizacija: Algebarski analitički postupak i grafički postupak (Veitchova
metoda/ Karnaughov graf

Kvantifikacijska logika
 izrazavanje kategoricke tvrdnje
 dodajemo predikate i kvantifikatore
 ..... je grčki filozof (nazivamo predikat ili otvorena rečenica-izostavljanje
subjekta)(pisati cemo s x je grčki filozof) (predikatski simboli P(x), P(x,y)...
 X je parametar odnosno slobodna varijabla
 G. Peano Kvantifikatori ∃ i ∀ i jedinstvena egz. ∃!
 Odredivanje granica varijabli u predikatu :Kvantifikatori i univerzum
razmatranja(moguci subjekti)
SKUPOVI
m
 N(prirodni), Z(cijeli), Q( n m∈ Z , n ∈ N ), R(realnih brojeva Q ∪ I) C = {x + yi |
x, y ∈ R, i2 = −1}

KARDINALNI BROJ
 Skupa A je broj elemenata koje skup A sadrzi (k(A), card A, |A|)

RELACIJE MEDU SKUPOVIMA

 Skup A je podskup skupa B ukoliko su svi elementi skupa A ujedno i
elementi skupa B.
 A ⊆ B ⇔ ∀x(x ∈ A ⇒ x ∈ B)
Za dva skupa kažemo da su jednaka ukoliko sadrže iste elemente.
A = B ⇔ (A ⊆ B ∧ B ⊆ A)
Skup A je pravi podskup skupa B ako je A podskup od B i B sadrži barem jedan
element koji nije sadržan u A.
A ⊂ B ⇔ (A ⊆ B ∧ A 6= B)
Vrijedi također A ⊂ B ⇔ A ⊆ B ∧ ∃x(x ∈ B ∧ x /∈ A)

PARTITIVNI SKUP
 Partitivni skup skupa A je skup svih podskupova od A.
 Partitivni skup skupa A označavamo sa P(A).
 P(A) = {X : X ⊆ A}

OPERACIJE SA SKUPOVIMA:
UNIJA:
 SKUP koji sadrži A ∪ B = {x : x ∈ A ∨ x ∈ B}

Presjek:
 SKUP koji sadrži A ∩ B = {x : x ∈ A ∧ x ∈ B} / disjunktivni ako
nemaju zaj. Elemnta A ∩ B = ∅.

Razlika:
 SKUP koji sadrži A \ B = {x : x ∈ A ∧ x /∈ B}
 Komplement skupa:
 SKUP koji sadrži A c = U \ A = {x : x ∈ U ∧ x /∈ A}

SVOJSTVA SKUPOVSKIH OPERACIJA

Idempotentnost :
A ∪ A = A, A ∩ A = A
Komutativnost :
A ∪ B = B ∪ A, A ∩ B = B ∩ A
Asocijativnost :
(A ∪ B) ∪ C = A ∪ (B ∪ C)
(A ∩ B) ∩ C = A ∩ (B ∩ C)
Distributivnost
A ∪ (B ∩ C) = (A ∪ B) ∩ (A ∪ C)
A ∩ (B ∪ C) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ C)
De Morganovi zakoni (A ∩ B)C = AC∪ BC
(A ∪ B) C = AC∩ BC

Zakon involucije (A c ) c = A
Zakon identitete
A ∪ ∅ = A, A ∩ ∅ = ∅
A ∪ U = U, A ∩ U = A
Simetrična razlika dvaju skupova A i B je skup A Δ B koji sadrži elemente koji pripadaju uniji skupova A
i B, a istovremeno nisu sadržani u presjeku skupova A i B.

A Δ B (A ∪ B) \ (A ∩ B)

A Δ B B = (A \ B) ∪ (B \ A)
KARTEZIJEV PRODUKT SKUPA:
Kartezijev produkt skupova A i B je skup A × B koji se sastoji od svih uredenih
parova čija prva komponenta pripada skupu A, a druga skupu B. A × B = (x, y) : x
∈ A, y ∈ B
Kartezijev produkt A × A zapisujemo kratko A2 i zovemo ga Kartezijevim
kvadratom skupa A.
A2 = A × A Kartezijev produkt skupova može se proširiti i na konačno mnogo
skupova. Neka su A1, A2, . . . , An neprazni skupovi. Kartezijev produkt skupova
A1, A2, . . . , An je skup:
A1 × A2 × · · · × An = {(a1, a2 . . . , an) : ai ∈ Ai , i = 1, . . . , n}
(a1, a2, . . . , an) zovemo uredenom n-torkom i kod nje je važan poredak
elemenata. Element ai zove se i-ta komponenta n-torke.

BINARNE RELACIJE
 Svaki podskup ρ od A × B zovemo relacija iz A u B. Ako je (a, b) ∈ ρ, tada kratko
pišemo a ρ b i kažemo da je a u relaciji ρ sa b. Ako je (a, b) ∈/ ρ, tada pišemo a ρ-
b i kažemo da a nije u relaciji ρ sa b

OBRAT
 (a, b) ∈ ρ- ⇔ (b, a) ∈ ρ
KOMPLEMENT
 (a, b) ∈ ρC⇔ (a, b) ∈/ ρ
DUALNA RELACIJA
 (a, b) ∈ ρd ⇔ (b, a) ∈/ ρ
SVOJSTVA BINARNIH RELACIJA
 Refleksivna: (∀x ∈ A) ((x, x) ∈ ρ )
 Simetricna (∀x, y ∈ A) { (x, y) ∈ ρ ⇒ (y, x) ∈ ρ }
 Tranzitivna (∀x, y, z ∈ A) {(x, y) ∈ ρ ∧ (y, z) ∈ ρ ⇒ (x, z) ∈ ρ}
 Antisimetricna (∀x, y ∈ A) {(x, y) ∈ ρ ∧ (y, x) ∈ ρ ⇒ x = y }
Ili (∀x, y ∈ A) (x, y) ∈ ρ ∧ x 6= y ⇒ (y, x) ∈ ρc
 Irefleksivna (∀x ∈ A) (x, x) ∈/ ρ
 Asimetricna (∀x, y ∈ A) { (x, y) ∈ ρ ⇒ (y, x) ∈ ρc }
 Kompletna (∀x, y ∈ A, x 6= y) {(x, y) ∈ ρ ∨ (y, x) ∈ ρ}
  Strogo kompletna (∀x, y ∈ A) { (x, y) ∈ ρ ∨ (y, x) ∈ ρ}

RELACIJA EKVIVALENCIJA (simetricna, refleksivna i

tranzitivna)
PARTICIJA SKUPA:
 Skup {Ai:i∈I} nepraznih podskupova od A takvih da vrijedi:
a. ¿ i∈ I Ai =A
b. Ai ∩ Aj = ∅ ako je i ≠ j, ∀i, j ∈ I
Za a ∈ A klasa ekvivalencije [a]ρ elementa a s obzirom na relaciju ρ je
skup
[a] ρ = {x ∈ A : x ρ a}, neki element zovemo reprezentantom te
klase (iz [a] ρ)
Kvocijentni skup A/ρ od A s obzirom na relaciju ρ je skup svih klasa
ekvivalencije relacije ρ

KONGURENCIJA: a ≡ b (mod k) ⇐⇒ ∃n ∈ Z, a − b = nk
PARCIJALNI UREDAJ:
refleksivna, tj. (∀x ∈ A) x ρ x
antisimetrična, tj. (∀x, y ∈ A) {x ρ y ∧ y ρ x ⇒ x = y}

tranzitivna, tj. (∀x, y, z ∈ A) {x ρ y ∧ y ρ z ⇒ x ρ z}

Neka je (A, ρ) parcijalno ureden skup i neka je B ⊆ A.
a Kažemo da je b ∈ B najveći element u B ako vrijedi
(∀b' ∈ B)( b' ρ b)
b Kažemo da je b ∈ B najmanji element u B ako vrijedi
(∀b' ∈ B)(b ρ b')
c Kažemo da je b ∈ B maksimalni element u B ako vrijedi
(b' ∈ B ∧ b ρ b' ) ⇒ b' = b
d Kažemo da je b ∈ B minimalni element u B ako vrijedi
(b' ∈ B ∧ b' ρ b ) ⇒ b' = b
FUNKCIJE KAO RELACIJE
Relacija f ⊆ A × B je funkcija ako vrijedi
∀a ∈ A, ∃!b ∈ B, (a, b) ∈ f.

f je konstantna funkcija ili konstanta ako

∃!b ∈ B, ∀a ∈ A, (a, b) ∈ f.

Funkcija f je injekcija ako

∀( a1, b1),(a2, b2) ∈ f, a1 ≠ a2 ⇒ b1 ≠ b2

Funkcija f ⊆ A × B je surjekcija ako

∀b ∈ B, ∃a ∈ A, (a, b) ∈ f.

Funkcija koja je istovremeno injekcija i surjekcija zovemo bijekcijom.

Neka je f bijekcija. Inverzna funkcija f −1 je obrat relacije f, tj. f-1 = ¯f.
Kažemo da je skup A ekvipotentan (ekvivalentan, jednakobrojan, bijektivan)
skupu B ako postoji barem jedna bijekcija skupa A na skup B.
Oznake: A ≅ B, |A| = |B|, k(A) = k(B)
Kardinalni broj je klasa ekvivalencije kojoj skup pripada obzirom na relaciju ”biti
ekvipotentan” ≅
Skup A je konačan ako je prazan ili postoji bijekcija iz A u Nn = {1, 2, . . . , n}.
Ako skup A nije konačan, kažemo da je beskonačan.
Ako je skup A konačan, A 6= ∅ i bijektivan sa Nn, tada on ima n elemenata i
pišemo k(A) = n. Nadalje, k(∅) = 0.
Karakteristika je beskonačnih skupova da se mogu bijektivno preslikati na svoj
pravi podskup, sto za konačne skupove ne vrijedi. Skup A je beskonačan ako
postoji injekcija f : A → A takva da je f(A) ⊂ A.
PREBROJIVI I NEPREBROJIVI SKUPOVI
Nisu sve beskonačnosti jednake
Kažemo da je skup A prebrojivo beskonačan ako i samo ako ima kardinalni broj
jednak kardinalnom broju skupa N, tj. ako je k(A) = k(N).
Kažemo da je skup A prebrojiv ako je konačan ili prebrojivo beskonačan.
Za skup A kažemo da je neprebrojiv ako nije prebrojiv.
Oznaka za kardinalni broj skupa N je k(N) = ℵ0 (alef nula).
MATRICE:

Glavna dijagonala( uredena n-torka (a11, a22, . . . , ann).

Sporedna dijagonala(uredena n-torka(a1n,a2n-1,a3n-2.....an1)
DETERMINANTE

SARRUSOVO PRAVILO:
  Nadopisemo prva dva stupca desno od determinante i zatim formiramo
produkte u smjeru glavne dijagonale i zatim oduzmemo produkte
elemenata u smjeru sporedne dijagonale (samo za det 3 reda)

SVOJSTVA DETERMINANTI:
 Det A=Det A (transponirano)
 Ako su svi elementi stupca/retka nula, determinanta je 0
 Ako su dva stupca ili retka jednaki onda je det 0
 Det jedinične matrice je 1
 Det gornje ili donjetrokutaste je jednaka produktu elemenata na glavnoj
dijagonali
 Zamjenom dva stupca det mijenja predznak(vrijedi i za retke)

 Dodavanjem jednog retka drugom se ne mijenja det(vrijedi i za stupce)

 Ako umnožak nekog retka s nekim brojem dodamo nekom drugom retku,
vrijednost determinante se neće promijeniti. Analogno vrijedi za stupce.
LAPLACEOV RAZVOJ DETERMINANTE:
 Racunanje det n-tog reda svodi se na racunanje n determinanti n-1 -og
reda
 Skalarni produkt nekog retka matrice A s kofaktorima odgovarajucih
elemenata tog istog retka=determinanta (vrijedi za stupce)
 Skalarni produkt nekog retka matrice A s kofaktorima odgovarajucih
elemenata nekog drugog retka jednak je 0(vrijedi i za stupce)
INVERZ MATRICA

MATRICNE JEDNADZBE : jednadzbe u kojima se kao nepoznanice pojavljuju

matrice. (rjesenje: odrediti sve matrice koje je zadovoljavaju)
Ako je B nulmatrica-homogena, a ako nije onda je nehomogena jednadzba
SUSTAVI LINEARNIH JEDNADZBI I NEJEDNADZBI :
Linearna jednadžba s n nepoznanica je izraz oblika:
a1x1 + a2x2 + · · · + anxn = b
,gdje su a1, a2, . . . , an ∈ R koeficijenti varijabli, b ∈ R je slobodni koeficijent, a
x1, x2, . . . , xn su nepoznanice.
Rješenje ove jednadžbe je svaka uredena n-torka realnih brojeva (r1, r2 . . . , rn)
koja uvrštavanjem u jednadžbu tako da je xi = ri , i = 1, 2, . . . , n zadovoljava tu
jednadžbu.

U slučaju da je a 2 1 + a 2 2 + · · · + a 2 n različit od 0 jednadžba ima beskonačno

mnogo rješenja i sva rješenja leže u hiperravnini.
RJESAVANJE SUSTAVA INVERZNOM MATRICOM:
- Pomoću inverzne matrice mogu se rješavati samo sustavi u kojima je broj
jednadžbi jednak broju nepoznanica i čija je matrica sustava regularna!
U slučaju da je regularna, sustav ima jedinstveno rješenje : X=A(-1)*B
MATRICA SUSTAVA (tipa (m,n) i nalaze se koeficijenti uz nepoznanice)
MATRICA NEPOZNANICA (matrica tipa (n,1) u kojoj se nalaze nepoznanice)
MATRICA SLOBODNIH KOEFICIJENATA (matrica tipa (m,1) u kojoj se
nalaze slobodni koeficijenti)
-regularna znaci da je broj jednadžbi jednak broju nepoznanica, matrica sustava
je kvadratna i reda n

RJESAVANJE SUSTAVA POMOCU DETERMINANTA:

-Cramerovo pravilo D · xi = Di (gdje je Di determinanta matrice koju dobijemo
tako da se i-ti stupac matrice A zamijeni s jednostupcanom matricom B )
-koristimo za rješavanje sustava linearnih jednadžbi u kojima je broj jednadžbi
jednak broju nepoznanica i D nije 0

RJESAVANJE SUSTAVA GAUSSOVIM POSTUPKOM:

Kod rješenja npr: x = 2 + 2 y, (x je bazična varijabla a y nebazična tj. parametar

Općenito, sve varijable u zadanom sustavu po kojima je sustav riješen zovu se
bazične varijable, a preostale varijable zadanog sustava zovu se nebazične
varijable ili parametri (pomoću njih su izražene bazične varijable).
Opće rješenje sustava možemo zapisati u obliku x=2+2p, y=p, p ∈ R
ili pomoću uredenog para (2 + 2 p, p) , p ∈ R
Sva bazična rješenja nademo tako da u pojedinom koraku izjednačimo jednu
komponentu općeg rješenja s nulom, ili možemo za svako posebno rješavat pa
onda parametar izjednačit s nulom.

-posljedica Kronecker-Capellijevog teorema

-za Gaussov postupak ako se pojavi neki redak koji se sastoji od samih nula s
lijeve strane, a na desnoj strani je neki broj različit od nule, tada je sustav
kontradiktoran.

RACUNANJE INVERZA GAUSSOVIM POSTUPKOM (tj. pomoću elementarnih

transformacija koje se koriste u Gaussovom postupku)

STAVLJANJE A | I -> I | A-1

RANG MATRICE: rang matrice A je najveći prirodni broj k takav da u matrici A

postoji subdeterminanta reda k različita od nule. Pišemo r(A)=k
1 Samo nulmatrice imaju rang jednak nuli.
2 Kvadratna matrica reda n je regularna akko je r(A) = n.
3 Ako je A matrica tipa (m, n), tada je r(A) ≤ min {m, n}.
Neka su A i B matrice istog tipa. Kažemo da je matrica A ekvivalentna matrici B i
pišemo A ∼ B akko je r(A) = r(B).

KRONECKER-CAPELLIJEV TEOREM:
Uvjeti koje trebaju zadovoljiti matrice A i B da bi sustav imao rjesenje, tj. da bi
bio konzistentan.

-Sustav linearnih jednadžbi ima rješenje akko rang matrice sustava jednak
rangu proširene matrice sustava, tj. r(A) = r(Ap).
Proširena matrica sustava AX = B je matrica Ap koja dobijemo kada matrici A s desne strane dodamo
jednostupcanu matricu B, tj. Ap = [A |B].
KOROLAR:

Pretpostavimo da imamo sustav m linearnih jednadžbi s n

nepoznanica.
1 Ako je pritom r(Ap) = r(A) = n, onda je sustav odreden (ima
jedinstveno rješenje).
2 Ako je r(Ap) = r(A) < n, onda je sustav neodreden.
3 Ako je r(Ap) > r(A), onda je sustav kontradiktoran.
Linearni sustav kod kojeg su svi slobodni koeficijenti jednaki nula zove se
homogeni sustav.
Homogeni sustav uvijek ima barem jedno rješenje (0, 0, . . . , 0) koje zovemo
trivijalno rješenje. Sljedeći teorem je posljedica Kronecker-Capellijevog teorema

Roucheov teorem:
Homogeni sustav AX = O u kojemu je broj jednadžbi jednak broju nepoznanica
ima i netrivijalnih rješenja akko det A = 0.
Homogeni sustav-linearni sustav kod kojeg su svi slobodni koef. Jednaki nula
Trivijalno rjesenje- barem jedno rjesenje homogenog sustava (0,0,0....0)

NEJEDNADZBE:
Linearna nejednadžba s n varijabli je izraz oblika a1x1 + a2x2 + · · · + AnXn < ∗ b
pri čemu umjesto znaka < može stajati , <jednako ili jednako>
Nadalje, a1, a2, . . . , An ∈ R su koeficijenti varijabli, b ∈ R je slobodni koeficijent.
Rješenje nejednadžba je svaka uredena n-torka realnih brojeva koja je
zadovoljava.
Rješenju svake od nejednadžbi pripada jedna poluravnina. U presjeku tih
poluravnina nalaze se točke koje zadovoljavaju sve tri nejednadžbe. Taj se skup
zove poliedar rješenja!