LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA PARAZITSKIH BOLESTI

Kliničke manifastacije parazitoza nisu dovoljne za postavljanje dijagnoze parazaitoze. Stoga

je potrebno raditi laboratorijsku dijagnostiku prazitskih bolesti.
Dijagnostika parazitnih bolesti izvodi se:
Izarvnim metodama – Parazit se izravno vizualizira (makroskopski ili mikroskopski),
kultivacija, detekcija sastavnih dijelova (primjerice antigen)
Posrednim metodama – zasnovane su na dokazivanju specifičnih antitijela serološkim
metodama

Metode izravnog dokazivanja parazita

Makroskopska i mikroskopska pretraga stolice
Najčešći uzorak u kojem dokazujemo parazite je stolica.
Probavni sustav može biti koloniziran jednostaničnim i višestaničnim parazitima: amebe,
bičaši, trepetljikši, mikrosporidijama, kokcidijama, metiljima, trakavicama, valjkastim crvima).
Različiti lijekovi i intervencije u probavnom sustavu smanjuju mogućnost pronalaska parazita.
Nekadašnja metoda provokacije – danas se smatra zastarjelom metodom
Uzorak stolice se skuplja u čistu vodonepropusnu posudu širokog otvora, bez primjesa, vode,
urina, zemlje ili drugih tvari. Ako je moguće makroskopski se pregledava cijela količina
stolice, ako to nije moguće onda do uzorak veličine lješnjaka. Za mikroskopski pregled se
koriste najmanje 3 stolice u razmaku od 7 do 10 dana.
Stolica se treba obraditi u što kraćem vremenu, ako to nije moguće potrebno je dodati neki
od fiksativa. 5-10%-tni formalin, polivinil-alkohol, SAF (sodium acetat - formalin), MIF
(mertiolat-iodin-formalin).
Takvi se uzorci mogu dulje vrijeme čuvati u hladnjaku na + 4 °C.

Jaja i ciste u uzorku stolice mogu biti rijetke. U rutini za nagomilavanje i dijagnostiku različitih
stadija parazita najčešće korištena metoda je MIFC – ovom metodom komadić stolice se
fiksira mertiolatom (M) i formalinom (F), oboji jodom (I) i koncentrira centrifugiranjem (C).
MIFC - preparat gleda se pod malim i srednjim povećanjem.

Analni i perianalni otisak

Odrasle ženke parazita Enterobius vermicularis tjekom noći migriraju do anusa. U analnom i
perianalnom području odlažu svoja jaja. Otisak se uzeti ujutro, nakon bolesnikova ustajanja i
to prije pranja.
Metoda - uzimanje otiska analne i perianalne regije
Mikroskopski pregled ostalih uzoraka probavnog sustava
Duodenalni sok – koji se uzima gastroskopijom te se gledaju trofozoiti, ličinke ili jaja metilja.
Želatinski test – radi se uz pomoću želatinske kapsule na niti konca koju bolesnik proguta.
Nakon nekoga vremena kapsula se izvuče van i sadržaj se pregleda na prisutnost parazita
Sigmoidoskopijom se uzima uzorak materijala iz debeloga crijeva iz kojeg se napravi
histološki preparat.

Parazitološka pretraga urogenitalnog sustava

Urogenitalni uzorci su bris cerviksa i vagine, bris uretre, iscjedak uretre, sjemena tekućina,
eksprimat prostate i urin.
Metoda - najčešće se mikroskopira nativna preparat, bojenje preparata ne daje bolje
rezultate
Parazitološka pretraga iskašljaja /sputuma
U parazitoloskoj obradi sputum je rijedak uzorak. Uzima se kod pneumonija i u uzorku se
detektiraju paraziti koji migriraju.
Metoda - najčešće se mikroskopira nativna preparat ili bojani preparat.
Parazitološka pretraga aspitrata i bioptičkog materijala
Ponekad se parazit ne uspije dokazati rutinskim metodama tada je potrebno napraviti
invazivne metode kao što su aspirat koštane srži ili biopsija nekog tkiva.
Metoda - najčešće se mikroskopira nativni preparat ili bojani preparat.
Krvni razmaz i gusta kap
Najčešće metode za dijagnostiku krvno-tkivnih parazita su krvni razmaz i gusta kap.

Količina parazita u krvi se mijenja, stoga se uvijek gledaju najmanje tri preparata i na minimalno 300
vidnih polja.

Osušeni preparati se najčešće boje po Giemsi

Parazitološka pretraga likvora

Likvor je hitni uzorak kojeg se odmah treba pregledati. Trofozoiti brzo postaju nepokretni i
zaokružuju se, što može dovesti do izdavanja lažno negativnog rezultata.
U likvoru se može naći Tripanosoma ili neke amebe.

Ostale metode izravnog dokazivanja parazita

Metode kultivacije parazita
Pod pojmom kultivacije parazita podrazumijeva se uzgoj parazita odnosno razmnožavanje na
umjetnim hranjivim podlogama, životinjama ili staničnim kulturama.
Ne mogu se svi paraziti kultivirati, neki samo tijekom kultivacije prijeđu u viši razvojni oblik.
Nedostatak kultivacije je dugotrajnost, zahtjevnost, opremljenost laboratorija i stručno
osoblje.
Ksenodijagnostika
Ksenodijagnostika je laboratorijska metoda. Upotrebljava se laboratorijski uzgojeni artropod
pomoću kojeg se detektira parazit u bolesnika. Upotrebljavaju se laboratorijski uzgojene,
neinficirane stjenice, koje se nahrane bolesnikovom krvlju. Nakon 30 do 60 dana izmet
stjenica pregleda se na prisutnost parazita.
Može se primijeniti za dijagnostiku Trypanosma cruzi.
Detekcija parazitnih antigena
Direktna metoda kojom se dokazuje parazitni antigen odnosno uzročnik u tekućinama ili
ekskretima.
Metoda je brza, visoko specifična i osjetljiva. Rezultat se dobije unutar nekoliko minuta ili
sati. Relativni nedostatak je detekcija samo jednog mikroorganizma.

Molekularna dijagnostika u parazitologiji

Molekularna dijagnostika u parazitologiji je dobola na važnosti uvidom na ograničenost
mikroskopske i serološke dijagnostike. Molekularne metode pružaju veću osjetljivost i
specifičnost. Primjenom multiplex PCR moguće je detektirati više uzročnika istodobno.

Neizravna serološka dijagnostika parazita

Ulaskom parazita u tijelo reagira imunološki sustav koji daje odgovor stvaranjem antitijela.
Imunološki odgovor se detektira serološkim metodama.
Ovisno o načinu vizualizacije konačnog rezultata najčešće serološke metode su:
ELISA, EIA, ELFA, IFA, WESTREN BLOT, dok su stare metode aglutinacije i RVK i gel difuzije se
rijetko koriste.

LIJEKOVI ZA LIJEČENJE PARAZITARNIH BOLESTI

Liječenje parazitnih infekcije je teško iz nekoliko razloga: životni ciklus parazita, eukariotska
građa, brojnost u siromašnim zemljama, parazitna prilagodljivost, velike nus pojave lijekova.
Eukariotske stanice po svojoj strukturi, funkciji i metabolizmu su slične ljudskim stanicama.
Antiparazitni lijekovi su podjeljeni u dvije skupine:
1. Lijekovi za liječenje infekcija protozoima
2. Lijekovi za liječenje infekcija helmintima
Lijekovi za liječenje infekcija protozoima
Lijekovi za liječenje protozoa usmjereni su na brzi metabolizam mladih rastućih stanica, a to
imaju mladi oblici. Ciljano mjesto protozoarnih lijekova je sinteza nukleinskih kiselina (NK) i
sinteza proteina ili blokada specifičnih metaboličkih puteva. Na takav način blokira se
replikacija DNK, mijenja se pH organizma ili se utječe na razgradnju hema.

Skupine lijekova za liječenje protozoa: teški metali, aminokinoloni, antagonisti folne kiseline,
inhibitori sinteze proteina, diamidini, nitroimidazoli, sesquiterpeni

Lijekovi za liječenje infekcija helmintima

Lijekovi za liječenje helminta usmjereni su na odrasle jedinke koje imaju kompleksne životne
cikluse. Lijekovi namijenjeni za liječenje helminta djeluju na:

 metabolizam ugljikohidrata parazita – Paraziti se ne mogu rasti i razmnožavati se

ako nemaju dovoljno energije, a energiju dobivaju iz ugljikohidrata.
 neuromuskularni sustav parazita - blokiraju neurološku i muskularnu kordinaciju a
time i kretanje jedinke unutar organizma. Što znači parazitu je otežano hranjenje jer
otežano dolazi na pogodno mjesto unutar domaćina.
 mikrotubularni promet – poremećen je enzimatski sustav, hrana koja dolazi do
jajašaca i ličinke je otežana te se tako sprječava dozrijevanje mladih stanica
Skupine lijekova za lijecenje helmintnih infekcija su: benzimidazole, tetrahidropirimidine,
piperazine, avermektine, pirazinoizokinoline i fenole.

Rezistencija na antiparazitske lijekove predstavlja izazov s kojim se suočavaju kliničari.

Otpornosti parazita na većinu antiparazitarnih lijekova je velika. Razumijevanje molekularne
i genetičke funkcije parazita je nužno za mehanizme djelovanja i otpornost na antiparazitne
lijekove.

PITANJA ZPONAVLJANJE
1. Nabrojite specificnosti antiparazitarne terapije.
2. Koji su glavni mehanizmi djelovanja lijekova za lijecenje infekcija protozoima, a koji
lijekova za lijecenje infekcija helmintima?
3. Nabrojite glavne antimalarijske lijekove. Koje su prednosti artemisininskih derivata?
4. Nabrojite glavne predstavnike benzimidazola i njihovu primjenu