VELEUČILIŠTE U KARLOVCU

_________________________________________________________________________________

STUDIJ STROJARSTVA – PROIZVODNO STROJARSTVO

Priredio: predavač

Josip Brezetić, dipl. inž. str., ISZ-EWE, IWI

TEHNOLOGIJA II – ZAVARIVANJE

PODLOGE ZA PREDAVANJA

( INTERNA SKRIPTA )

Prvo izdanje

Karlovac, 2008.
1.1 Osnovne tehnike spajanja

1.1 Rastavljivi spojevi

 stezni spojevi
 vijčani spojevi
 spajanje zaticima i svornjacima
 spajanje klinovima

1.2 Nerastavljivi spojevi

 zakivanje
 zavarivanje
 lemljenje
 lijepljenje
 spajanje kitom

1.2 Primjena i značaj zavarivanja

 primjenu u slijedećim granama industrije:

a) Proizvodnja cestovnih vozila

b) Proizvodnja tračnićkih vozila
c) Proizvodnja nosivih i građevinskih konstrukcija
d) Proizvodnja industrijskih postrojenja u strojogradnji
f) Proizvodnja zrakoplova i svemirskih vozila
g) Primjena u zanatstvu - proizvodnja
- popravci.

Postupak zavarivanja Udio (%)

Elektrolučno zavarivanje u zaštitnoj atmosferi
(MAG/MIG, TIG, plazma) 45
Elektrootporno zavarivanje 16
Lasersko zavarivanje 12
REL 10
Ostali specijalni procesi (elektronski mlaz, 17
hibridi)

Daljnji razvoj zavarivanja usmjeren je na robotizaciju, fleksibilne proizvodne sustave,

zavarivanje novih materijala ( keramike, kompozitni materijali, poluvodići).Slijedom navedenog
mogu se sagledati slijedeći pravci razvoja zavarivanja:

- nova koncepcija izvora struje zavarivanja- smanjenje mase primjenom invertorskih izvora;

- primjena synergic uređaja za zavarivanje, gdje se umjesto podešavanja 4-5 nezavisnih parametara,
podešava samo jedan;

2. Termini, definicije, kratice

Zavarivanje
- je spajanje dvaju ili više dijelova, uz dodavanje ili bez dodavanja dodatnog materijala, na takav
način da spoj ima kontinuitet ( bez grešaka) i što jednoličnija svojstva.

Lemljenje je spajanje uz pomoć rastaljenog materijala čija je temperatura taljenja niža od osnovnog
materijala. Spoj se ostvaruje kvašenjem ( difuzija i/ili adhezija) osnovnog materijala lemom bez
njihovog taljenja.

Zavarivač je osposobljen i provjeren radnik za određeni opseg zavarivačkih radova. postupak

zavarivanja, vrstu osnovnog i dodatnog materijala, oblik i dimenziju osnovnog materijala kao i
položaj zavarivanja.

Kratice postupaka zavarivanja:

Oznake postupaka zavarivanja prema ISO 4063:

111 ……….REL …….…-Ručno elektrolučno zavarivanje obloženim elektrodama;

SMAW …....-Shield metal-arc welding;

141 ……....TIG …….….-Zavarivanje volframovom elektrodom pod zaštitom inertnog plina:

-Tungsten inert gas welding;

135 ……....MAG ……..-Elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom pod zaštitom aktivnog plina;
-Metal- arc activ gas welding;

131 ……....MIG ………..-Elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom pod zaštitom inertnog

plina;
-Metal-arc inert gas welding;

121 ……....EPP ………...-Elektrolučno zavarivanje pod praškom;

SAW………. -Submerged arc welding;

91- ……..……………….-Tvrdo lemljenje/ Brazing;

94- ………………..…….-Meko lemljenje/ Soldening.

3.Vrste spojeva, žlijebova i njihovo prikazivanje- označavanje

Prema međusobnom položaju zavarenih dijelova razlikujemo slijedeće vrste spojeva:

- sučeljeni
- preklopni
- naliježući
- T-spoj
- križni spoj
- rubni spoj
- prirubni spoj
Na slici br. 2 prikazane su vrste spojeva.

Slika br.2 Vrste spojeva

Zavarene spojeve ( zavare, šavove) možemo podijeliti prema:

a) kontinuiranosti izvođenja: - neprekidni

- isprekidani
 - točkasti

b) funkciji u zavarenoj konstrukciji: - nosivi

- brtveni
- spojni
- kombinirani

c) položaju izvođenja zavarivanja: - vodoravan položaj u žlijebu -PA, vodoravan položaj u kutu-PB
- vertikalan prema gore-PF, i vertikalan prema dolje-PG
- horizontalo- vertikalan (zidni) -PC
- iznad glave-PE
Oznake položaja zavarivanje dane su prema ISO 6947.

Slika broj 6. Tumačenje označavanja na nacrtima

4. Podjela- vrste postupaka zavarivanja

Postupke zavarivanja možemo sagledati prema :

-vrsti primjene : - zavarivanje

-navarivanje

- prema načinu spajanja: -spajanje pritiskom, gdje se koristi toplinsko- mehanička energija, ili samo
mehanička energija
- spajanje taljenjem, gdje se koristi toplinska energija
-prema načinu izvođenja: - ručno
- poluatomatsko
 -automatsko.

Zavarivanje pritiskom

Kovačko zavarivanje
Plinsko zavarivanje
Alumino-termijsko zavarivanje
Zavarivanje trenjem
Difuziono zavarivanje
Hladno zavarivanje
Zavarivanje eksplozijom
Zavarivanje ultrazvukom
Indukcijsko zavarivanje
Zavarivanje rotirajućim lukom
Elektrootporno zavarivanje
Sučeljeno

Šavno

Točkasto

Bradavičasto

Slika br. 7 Postupci zavarivanja pritiskom

 Zavarivanje taljenjem

Zavarivanje plazmom
Plinsko zavarivanje

Ljevačko zavarivanje Zavarivanje

elektronskim mlazom
Alumino-termijsko
zavarivanje
Zavarivanje laserom
Elektrolučno zavarivanje
Elektro zavarivanje
Netaljivom elektrodom pod troskom (EPT)
Pod zaštitom inertnog plina TIG
TIGTIG

Taljivom elektrodom

Obloženom elektrodom

Ručno- REL

Gravitacijsko i
kontaktno

Pod letvom

Pod praškom-EPP

Pod zaštitom plinova

Inertni plinovi-MIG

Aktivni plinovi- MAG

MAGMAG

Praškom punjenim žicama

Slika br. 8 Postupci zavarivanja taljenjem

5. Izvori energije za zavarivanje

S obzirom na fizikalno obilježje izvora energije, postoje slijedeće vrste koncentriranih izvora
energije:
- mlaz vrućih plinova ( plinski plamen i mlaz plazme)
- električni luk
- tok nabijenih čestica
- tokovi zračenja

Snaga izvora energije (W)

Stupanj korisnog djelovanja zavisi od postupka zavarivanja, tako da imamo kod:
-REL …….η= 0,65-0,85
-TIG …….. η= 0,45-075
-MIG ……. η= 0,65-085
-EPP…….. η= 0,80-0,95.

5.1 Vrste izvora energije za zavarivanje:

Plinski plamen
- acetilen (C2H2) +kisik (O2)……..temperatura plamena 3160˚C;
- propan (C3H8) + kisik……....… temperatura plamena 2700-2800˚C;

Električni luk- je intenzivno električno pražnjenje- izbijanje u prostoru ionizirane smjese plinova i
para različitih materijala između elektrode i radnog komada, a ima slijedeće karakteristike:
- u njemu se nalaze plinovi u stanju plazme i metalne pare;
- dobro provodi električnu struju koja kroz njega protječe;
- oko sebe stvara vlastito magnetsko polje;
- toplinski je provodljiv;

- na njemu vlada određeni napon zbog pada napona između vrha elektrode i radnog komada.
U električnom luku imamo određena karakteristična područja i to katodno( dužine 0,01-
0,0001mm), anodno( dužine do 0,01mm) i stup luka (dužine 2-5mm).

-količina topline razvijene u luku iznosi Q= I x U x t (J).

6. Sile u električnom luku

Neke od sila koje utječu na prijenos metala su.

- sila gravitacije;
- elektromagnetske sile;
- magnetsko puhanje električnog luka;
- sile površinske napetosti,
- sile strujanja i pritiska plazme luka;
- eksplozijske sile;
- sile zbog djelovanja plinova;
- sila strujanja plazme električnog luka.

7. Vrste statičkih karakteristika izvora struje zavarivanja

U principu imamo izvore s slijedećim oblicima statičkih karakteristika:

- padajuća (strmo padajuća) statička karakteristika ( primjena kod REL, TIG, EPP, Plazma)
- ravna (blago padajuća) statička karakteristika ( primjena kod MIG/MAG).
 Slika broj 14. Vrste statičkih karakteristika izvora struje

7.1 Vrste izvora struje zavarivanja

Izmjeničnu struju zavarivanja dobivamo pomoću: -transformatora

- pretvarači frekvencija.

Istosmjernu struju zavarivanja dobivamo pomoću: - generatori istosmjerne struje

- ispravljači
- invertori.

7.2 Prijenos metala i regulacija dužine luka

Prijenos metala:
 štrcajući ili Spray-arc, kod EPP i MIG/MAG
 kratkim spojevima ili Short-arc, kod REL i MIG/MAG.

Prijenosa metala biti ovisi od nekoliko faktora:

- napon električnog luka,
- vrsti zaštitnog plina,
- jačina, odnosno gustoća struje zavarivanja,
- karakteristike izvora struje,
- sastav dodatnog materijala,
- dužina slobodnog kraja žice.

**Uobičajeni raspon parametara zavarivanje kratkim lukom je:

- struja zavarivanja I= 50-200 A
- napon zavarivanja U= 12-21V
- promjer žice zavarivanja øž= od 0,6 - 0,8- 1,0- 1,2 mm.

**7.2.2 Prijenos metala štrcajućim lukom

Uobičajeni raspon parametara zavarivanje štrcajućim lukom je:

- struja zavarivanja I= 150-450 A
- napon zavarivanja U= 24-45V
- promjer žice zavarivanja øž= od 1,2 - 1,6- 2,0- 2,4 mm.

7.2.3 Prijenos pulsirajućim lukom

Frekvencija impulsa; obično se kreće u području od 0,2-100Hz.

7.3. Regulacija dužine luka

7.3.1 Unutarnja regulacija dužine luka

Unutarnja ili strujna regulacija dužina luka.

Za stabilan proces brzina dodavanja žice Vž [I=f (Vž) ] mora biti jednaka brzini taljenja žice Vtž
[Vtž= f(I² x R x t))].
Na slici br.21 prikazana je unutarnja regulacija dužine luka

Slika broj 21 Unutarnja regulacija dužine luka

7.3.2 Vanjska dužina regulacije dužine luka

Vanjska regulacija dužine luka naziva se i naponska.

- najvažnija kod EPP zavarivanja
Slika; Vanjska regulacija- promjena duljine električnog luka uvjetuje
veliku promjenu napona

Slika broj 22 c Vanjska regulacija- brzina dotura žice ovisi o naponu električnog luka

8. Postupci zavarivanja

8.1 Ručno elektrolučno zavarivanje obloženim elektrodama- REL (111)

 je postupak zavarivanja taljenjem s pomoću električnog luka i metalne obložene elektrode.

Prednosti
Ovaj postupak primjenjuje se za zavarivanje i navarivanje svih metala i legura, koje su sposobne za
zavarivanje taljenjem, uz odgovarajući dodatni materijal i odgovarajuću vrstu struje. Oprema spada u
jeftiniju, a postupak je prilagodljiv svim položajima zavarivanja i svim oblicima i dimenzijama
radnih komada. Naročiti je pogodan za radove na terenu.

Nedostaci
REL postupka su u tome što po produktivnosti spada među sporije. Produktivnost od 0,5 – 1 kg/h
Zavarivač jako utječe svojom tehnikom rada na kvalitetu zavarenog spoja. Iskoristivost nekih
obloženih elektroda svega 60% pa i manje. Pri radu, neugodni su jaki bljeskovi, s kod izgaranja
obloge stvaraju se velike količine dimnih plinova koji su štetni za zdravlje.

Na slici broj 23. dat je shematski prikaz REL postupka zavarivanja.

Obložena elektroda
Sirovine koje se upotrebljavaju za oblogu elektrode svrstavaju se prema funkciji obloge i to:
- za stabilizaciju električnog luka - električna
- za stvaranje troske i plinova - fizikalna
- za legiranje i dezoksidaciju- metalurška

Elektrode dijelimo prema vrsti obloge na:

- A- kisela
- O- oksidna
- R -rutilna
- B – bazična - primjenjuje se za najodgovornije zavarne spojeve
(sadrži najmanji postotak ugljika, zavaruje se samo
istosmjernom strujom, elektroda + pol, obavezno sušenje,
daje najmanje vodika za spojeve)

- C – celulozna - za zavarivanje cjevovoda

8.1.3 Parametri i tehnike rada

Za zavarivanje u položenom položaju jakost struje zavarivanja iznosi 30-40A po jednom milimetru
promjera elektrode, odnosno 10-12A/mm² presjeka elektrode.
Za zavarivanje u prinudnim položajima vrijednosti struje zavarivanja umanjuju se za 10-20%. Širina
njihanja elektrode ne bi smjela biti veća od 4 promjera elektrode.
Preporuča se bazične obložene elektrode prije upotrebe obavezno sušiti na 200-250ºC u trajanju 2-3
sata.

Slika broj 25 Tehnike uspostavljanja i prekidanja luka kod REL postupka zavarivanja
8.2 TIG zavarivanje(141)

Elektrolučno zavarivanje netaljivom elektrodom u inertnoj atmosferi zaštitnog plina.

Izvori struje mogu biti AC (izmjenična ) ili DC (istosmjerna) i izmjenična samo kod aluminija.
 uspostavljanje el. luka: koristi se visoka frekvencija
 mogu se svi materijali zavarivati

Slika broj 25. Shematski prikaz uređaja i procesa TIG zavarivanja

Primjena TIG zavarivanja vrlo je raširena u zavarivanju aluminija i Al-legura, bakra i Cu-legura, Ti-
legura, nikla i Ni-legura, nehrđajućih čelika.
Nedostaci TIG zavarivanja su manja produktivnost ( za debljine veće od 6mm) , skupi zaštitni
plinovi, otežan rad na otvorenim prostorima kod većih strujanja zraka, povećani zahtjevi u pogledu
pripreme spoja.
Volframove elektrode proizvode se u dimenzijama od ø 0,5; 1,0; 1,6; 2,4; 3,2; 4,0; 6,4 i 8,0 mm, u
dužinama 50, 75, 150 i 175 mm.
Kod istosmjerne struje elektroda mora biti za – polu.
Slika broj 28. Oblik vrha elektrode za različite primjene zavarivanja
8.3 MAG/ MIG zavarivanje

Elektrolučno zavarivanje metalnom taljivom elektrodom u zaštitnoj atmosferi plina, spada u

postupka zavarivanja taljenjem.
Postupak MIG zavarivanja odvija se u zaštitnoj atmosferi inertnog plina ( Ar, He, ili njihove
mješavine), dok kod postupka MAG zavarivanje se odvija u zaštitnoj atmosferi aktivnog plina (CO2,
ili njegovih mješavina s Ar, O2 i sl.).
Električni luk održava se između taljive žice, koja je u principu spojena na" + pol "

Slika broj 35 Shematski prikaz uređaja za MAG/MIG zavarivanje s prikazom procesa

Osnovne karakteristike MAG/Mig postupka zavarivanja su slijedeće:

- visok koeficijent taljenja( 2,7- 7 kg/sat), što ima direktan utjecaj na visoku produktivnost postupka;
- velika penetracija-uvarivanje, i do 30% veće u odnosu na REL
- velika brzina zavarivanja
- mali gubici dodatnog materijala za zavarivanje
- automatsko dodavanje žice
- dobar pregled rastaljenog metala zavarenog spoja .
Za zavarivanje ugljičnih čelika (srednje legiranih) koristi se plinska mješavina
Za zavarivanje krom-nikal čelika koristi se argon ili Ar+CO2 CO2 (2,5%)
Norma EN 439 dirigira sve vrste plinova i plinskih mješavina.
Potrošnji plina:
 od 12 l/min do 20 l/min.

Dodatni materijal
Pune žice (solid wire) – mase 12-15 kg, promjera od 0,6; 0,8; 1,0; 1,2; 1,6 i 2,4 mm.
Praškom punjene žice (flux corde wire) – veća produktivnost 15-40% veća u odnosu na punu žicu.
8.3.3Greške kod MAG/MIG zavarivanja

 nečistoće na mjestu zavarivanja( hrđa, vlaga, masnoća i sl.)(1)

 nečista površina dodatnog materijala-žice(2)
 nejednolik dovod žice (3)
 vlaga u zaštitnom plinu (4)
 slab prijenos električne struje (5)
 nečista sapnica (6)
 prevelik nagib pištolja (7)
 prevelik razmak sapnice
 premala količina plina
 prevelik napon električnog luka
 neispravan manometar i regulator protoka.

Uzroci naljepljivanja mogu biti:

- premala brzina zavarivanja uz preveliku količinu taline koja bježi ispred luka
- prevelika brzina zavarivanja pa nema dovoljno zagrijavanja OM,
- preširoko poprečno gibanje pištolja
- premali kut otvora žlijeba
- slaba spajanja na mjestima nastavaka zbog nepravilne tehnike,
- oksidirana i neravna površina žlijeba,
- premala jakost struje zavarivanja, kod debelih materijala nedovoljno predgrijanje OM.

8.4 EPP zavarivanje

Postupak elektrolučnog zavarivanja pod praškom spada u grupu postupaka zavarivanja taljenjem.
Električni luk s održava između kontinuirano dovedene taljive žice- trake i radnog komada.

Glavne značajke ovog postupka zavarivanja su:

- struje zavarivanja kreću se od 100 do 3600 ampera;
- promjeri žica za zavarivanje od 1,0 do 6,0 mm;
- naponi zavarivanja se kreću od 20-50 volti;
- brzine zavarivanja od 30-350 cm/min.;
- količina istopljenog metala od 2-100 kg/h.

Prednosti EPP postupka zavarivanja u odnosu na REL:

- visoka kvaliteta zavarenog spoja;
-mali rizik od zajeda i poroziteta;
-nema rasprskavanja kapljica metala;
- veoma mala opasnost od naljepljivanja;
- do 15 puta veći učinak taljenja zbog veće gustoće struje (kod EPP 40-50A/mm², a kod REL 10-
15A/mm²,);
- manja potrošnja dodatnog materijala;
- visok stupanj iskorištenja energije-manji utrošak električne energije ( zbog sloja praška, manji
gubici radijacijom);
- olakšan rad , jer je električni luk pokriven praškom;
- zaštita taline od dušika i kisika iz zraka;
- manje onečišćenje okoliša;
- ujednačena kvaliteta zavara;
- moguć visok stupanj automatizacije.

Nedostaci EPP postupka zavarivanja;

- zahtjev za dobrom izradom pripreme zavara- žlijeba;
- zbog velikog unosa topline i sporijeg hlađenja, dobiva se krupnozrnata struktura, što utječe na pad
žilavosti;
- nije pogodan za sve položaje zavarivanja, samo za PA i PB;
- nije pogodan za tanje limove i kraće dužine zavara;
- mogućnost za pojavu sustavne greške, jer se ne vidi električni luk;
- potrebni tehnološki dodaci za početak i završetak zavarivanja;
- skupa oprema.

8.5 Elektrootporno zavarivanje

Kod elektrootpornog zavarivanja primjenjuju se vrlo visoke jakosti struje 100-300,000A.
Najčešće primjenjivani postupci elektrootpornog zavarivanja su:
 točkasto zavarivanje
 bradavičasto zavarivanje
 šavno (kolutno) zavarivanje
 sučeljeno zavarivanje.

Shematski prikaz elektrootpornog točkastog zavarivanja

9. Rezanje metala

Toplinska rezanja obuhvaćaju postupke kojima se vrši razdvajanje ili žlijebljenje na materijalu
primjenom toplinske energije, bez mehaničkih reznih alata.
U procesu rezanja dolazi do lokalnog izgaranja ( sagorijevanja) metala, ili do taljenja i isparavanja
metala, te uklanjanja nastalih produkata čime nastaje rez.
Vrste toplinskog rezanja:
1. Rezanje izgaranjem(kisikom): - plinsko rezanje ( gorivi plin + kisik)
- plinsko rezanje uz dodatak praška
- elektrolučno rezanje ugljenom elektrodom i komprimiranim
zrakom
- elektrolučno rezanje šupljom metalnom elektrodom i kisikom;

2. Rezanje taljenjem (bez kisika): - rezanje plazmom

- rezanje laserom
- rezanje elektronskim mlazom.

Plinsko rezanje

Plinsko rezanje je jedan od najzastupljenijih postupaka u proizvodnji zbog jeftine opreme,

jednostavnog rukovanja i mogućnosti jednostavne primjene na gradilištu. postupak se sastoji u
zagrijavanju uskog područja metala, mješavinom plina i kisika.
Postupak plinskog rezanja može biti ručni i strojni, a može se rezati u svim položajima. Brzine
rezanja kreću se od 200-600 mm/min.
 Slika br. 59 Shematski prikaz plinskog rezanja

Ovim postupkom mogu se rezati svi nelegirani i niskolegirani čelici, a od visokolegiranih čelika
samo manganski čelik. Ostali visoko legirani čelici, Ni-legure i obojeni materijali, ne mogu se
plinski rezati, jer nastaju oksidi vrlo visokog tališta.

Rezanje plazmom

Rezanje plazmom je postupak koji se zasniva na energiji dovedenoj izvana ( energija termičke
plazme, temperature 20-40.000ºC), koja tali metal, a nastalu talinu izbacuje mlaz plinova koji se
koriste za stvaranje plazme. Električni luk se uspostavlja između volframove elektrode koja je
spojena na -pol izvora struje i radnog komada (za preneseni luk) ili sapnice samog uređaja (za
nepreneseni luk).
Osnovni parametri koji utječu na kvalitetu reza su:
- jačina struje
-vrsta plazmenog plina,
-brzina rezanja
-udaljenost sapnice od radnog komada.

Na slici br. 60 dan je shematski prikaz rezanja plazmom.

Brzina rezanja plazmom kreće se od 30-50cm/min pa sve do 7m/min( limovi debljine 1mm), zavisno
od debljine i vrste materijala kao i tražene kvalitete reza. Rezanje plazmom može biti jako bučno, uz
izraženu pojavu svjetla i onečišćenje okoline plinovima i metalnim parama. Primjenom plazma
rezanje pod vodom, navedeni problemi svode se na minimum, a ujedno imamo minimalne
deformacije izrezanih pozicija.
10. Oblici priprema zavara, klase zavara, kriteriji prihvatljivosti, vrste grešaka

Klase zavarenih spojeva

Konstruktor definira klasu zavara

Norma ISO 5817 predviđa tri klase zavara i to: B- visoka klasa zavara
C- srednja klasa zavara
D- niska klasa zavara.

Vrste pogrešaka

1. Pukotine..skupina 100 ( koje mogu biti tople, hladne, lamelarne);

2. Šupljine- poroznosti …skupina 200 ( mjesta ispunjena stlačenim plinom);
3. Čvrsti uključci …skupina 300 (nemetalni-troska, prašak, metalni-volfram, oksidi metala);
4. Naljepljivanje i nedovoljni provar…skupina 400
5. Pogreške oblika zavara …skupina 500 ( ugorine, nadvišenja, preklop zavara, nesimetričnosti,..)
6. Ostale pogreške…skupina 600 (oštećenja električnim lukom, onečišćenje kapljicama metala,
onečišćenje volframom, mehanička oštećenje, podbrušenje).

11. Kontrola zavarenog spoja

Razlikujemo tri karakteristična vremena u kojima se provodi kontrola:

1. Kontrola prije početka zavarivanja
2. Kontrola tijekom zavarivanja
3. Kontrola nakon zavarivanja.

11.1 Kontrola prije početka zavarivanja

Kontroli prije početka zavarivanja u praksi se često puta pristupa dosta neodgovorno, a naročito u
fazi nuđenja kad se nedovoljna pažnja posveti zahtijevanim klasama zavara i opsezima ispitivanja.
Ona obuhvaća slijedeće aktivnosti:
- analiza tehnologičnosti zavarene konstrukcije ( nacrti, I&T planovi);
- kontrola osnovnog i dodatnog materijala;
- kontrola SPZ-a( parametri i redosljed zavarivanja), u prilogu je dan prikaz jednog SPZ-a(WPS-a);
- kontrola- provjera zavarivača i postupaka zavarivanja;
- kontrola pripreme za zavarivanje:
- kontrola uređaja za zavarivanje i mjernog alata;
- kontrola temperature predgrijanja.
Nosioci provedbe ovih aktivnosti su inženjer i tehničar za zavarivanje (EWE, EWT) i kontrolor)

11.2 Kontrola tijekom zavarivanja

- kontrola pripajanja
- kontrola postupka zavarivanja
- kontrola redoslijeda zavarivanja
-kontrola parametara zavarivanja
- kontrola predgrijanja i toplinske obrade
-kontrola označavanja zavara,
- provjera dimenzija i deformacija..
Nosioci provedbe ovih aktivnosti su EWE/EWT, kontrolor iinstruktor-poslovođa u pogonu.

11.3 Kontrola nakon zavarivanja

- vizualna kontrola zavara,
- NDT kontrola zavara prema I&T planovima
-dimenzijska kontrola i provjera deformacija,
-kontrola toplinske obrade,
-ispitivanje nepropusnosti.
Nosioc ovih aktivnosti je odjel QC.