BIBLIOTEKA LOG 0 S

HANS JONAS

Ureduju

Jelena Berberovic, Aleksa Buha, Spaso_jeCuzulom; Muhamed FilipoviC, Rasim Mummovw, Vladimir Premec i AbduZah Sarcevic

PRINCIP ODG()V()RNOST
POKUSAJ JEDNE ETIKE ZA TEHNOLOSKU CIVILIZACIJU

Odgovor~i urednik Abdulah 8arcevic

~'.',

".

.~

',J',

~:' ..

Naslov originala: Hans Jonas DAS PRINZIP VERANTWORTUNG

Versuch einer Ethik jur die technologische Zivilisation Suhrkamp, Frankfurt am Main, Erste AUflage 1984.

Preveo Slobodan Novakov

.... --.....--',"~.,
...... -"'-' .......
:.

MOJOJ DJECI AYALAHU~ JONATHANU~ GABRIELLI

elP - Katalogizacija u publtkaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Sarajevo UDK 17.011 JONAS, Hans

Bosne

Hercegovme

Princip odgovornostt . pokusaj jedne etikeza tehnolosku civilizaciju I Hans Jonas ; jpreveo Slobodan Novakov /. Sarajevo ; »Veselin Maslesa«, 1990. - 388 str. ; 20 em. (Biblioteka Logos) Prevod djela. Das Prinzip Verantwortung : Versuch einer Etik fur die tehnologische Zivilization. - Etika odgovornosti u krizi znanstveno-tehnteke civilizaeije : makroetika ' Hansa Jonasa I Abdulah Sarcevic: str. 327-375. - Bibliografija djela Hansa Jonasa I A. S.: str. 315-324. ISBN 86-21-00360-0

>"-_

v,

'i-.~

:..:

"

PREDGOVOR
Konaeno oslobodeni Prometej koji od nauke dobija dosad nepoznatu snagu, a od ekonomije neprestani podstrek, apeluje na to da se pojavi jedna etika kojoj ce on dopustiti da stavi uzde njegovoj moci, kako ona ne bi postala nesreca za covjeka. Polazna teza ove knjige [e ,.da se obecanje tehnike pretvorilo u ..Rriktnjll, ill da se ovo qrH:~eanjenerask,icli-Vo' no,':' j~ezalQ S prlf~lpJ6m. Ta teza 'ne"ieI{ 'da' I{onstatuje samo fizicku prijefiiju. PotCinjavanje pnrode, koje je zamisljano kao sreca za ljude, dovelo je, u prekomjernosti svojeg uspjeha, koji se sada proteze i na prirodu samog covjeka, do najveceg izazova covjekoyom 9itkll koji je ikad izrastao iz njegovog sopstY~nog ~~n::t,Tu je sve novo i nemanikakve slienosti sa bilo' elm. dosadasnjim, kako po vrsti tako i po poretku velidna: Tome sto covjek danas moze·, da ucini, a onda, u neodoljivom vrsenju toga sto moze, biva prisiljen da to i dalje cini, tome nema niceg slicnog u proslorn iskustvu, A tom iskustvu je bilo prilagodeno svako dosadasnje :rnudrovanje 0 pravilnom ponasanju, f':lliQ .nas .ni. .jednaQastinjena etika ne ue'! 9 tQ.t;l1esta je»dobro-«asta »Iose«, cemu bi se podvrgati potpuno novimodalitetimoCi i njezinih mogucih tvorevina. Ta nepoznata"zemlja''''kolektivne prakse, u kojunas je'a()vela visoka tehnologilja, jos je nWja zemlja za eticku teoriju. Ovdje predoceno istrazivanje zauzima svoj stay prerna ovom vakuumu (koji je istovremeno i vakuum danasnjih relativnosti vrijednosti). Sta da POSIUZl kao kompas? Opasnost koju unaprijed zamisljamq! U njezinorn odsjevu iz buducnosti, u pomolu njezanog planetarnog obuhvata i utonaonog humanog sto ce ga ona prouzrokovati, moci cemo najprije

vali

HANS JONAS

PREDGOVOR

otkriti one eticke principe iz kojih se mogu izvesti nove obaveze nove moci, To je ono sto ja nazivam »1.!~~uris!!~Qlll straha«: Samo ako predvidimo mogucnost razaranja covjeka, moci eemodoci do onog pojma covjeka koji treba saeuvatiod tog(1-, Sta je na kocki znacemo tek ako znamo da je to u igri, Posto se PI'ITOll:tX9.m ne sarno a covjekovoj sudbini vee i () predstavi 0 covjeku, -ne'sam6 0" ffzickom prezivljavanju vee. i 0 nepovredivosti bica, etika koja treba da sacuva ijednciC drugC) :r:Q,gra biti ne samo etika razbora nego ~ etika straha. Temeljenje jedne takve etike, koja vise nece bib vezana ~a obl1'lst !l~p()sI'edno istovremenog meduljudskog, mora doprijeti do metaiizike, 6driklese-3eaino-rmoze'postaviti-pita= nje zasto uopste treba da bude Ijudi na svijetu: dakle,:z;a~to uopste vazi bezuslovni imperativ cia treba obezbijediijegzi-:stenciju u budtlGnp:3tLAvanturizam tehnologije koja se usu~ alije'da ide do krajnjih granica prisiljava nas da se usudimo not .razmisljanje 0 krajnjim posljedicama. Takvo utemeljenje cemo. ovdje potrazrti uprkos pozitivisticko-analitickom otporu savremene filozofije. Ontoloski cemo ponovo postaviti stara pitanja 0 odnosu izmeduBitl iTrehati, "uzroka i svrhe, prlrodeJ vrijednosti, kako bi ta novoobjavljena covjekova obaveza .nasla svoje mjesto u bitku s one strane subjektivizma vrijednosti.
A prava tema je, .sama ova nova ·obaveza koja [e obuhvaceria~ofrii6nf~l6agovdr1io~E)Tosigurno. -nijeneki"HOvi· feiiomeij--ii'OOdofedlr;~Ii]i- odgovoITIIost jo~ nikad nije imala objekat takvevrste, pa se i eticka teorija njime dosad malo bavila. Zrianje i moe su bfli rograniceni, te zatonisu--ukljucivali daljuibuducnost u svoje predvidanje, a pogotovo nisu zemaljsku kuglu ukljuCivali u svijest 0 sopstvenom kauzalitetu. Umjesto rnukotrpnog odgonetanja kasnijih posljedica u nepoznatoj sudbini, etika se bila koncentrisala na moralni kvalitet samog trenutnog akta u kojem je trebalo da se postuje pravo bliznjeg kojl s nama zivi. Medutim, u znaku tehnologije, etika mora da se bavi radnjama (istina vise ne pojedinacnog subjekta) koje kauzalno toliko dosezu u buducnost kako to nikad dosad mje bivalo; uz toirnamo i jos jedno predznanje, kaje takode, rna kako nepotpuno, dalekoprevazilazi sve dosadasnje .. Otuda proizilazi onaj .. dgovarajuci o poredak velieinadalekih uticaja, a cesto i nemogucnost da se

Sve ovo dovodi odgovornost u srediste etike i prostora koji odgovaraj u ho~ nzontn~a c:nova. Zato je u sredistu ovog djela teorija odgovornosti kOJe do danas nerna,
i . sa ho:~zontima vremena to

om preokrenu,

?ma~ka teIirH?los]{:og napretka, J(a? takva, u sebi kdJe .jedan implicitni utopizam, po tendenciji, aka ne i po programu, A ona jednavec postojeca etika s globalnim pogledom u buducnost, marksizam, tu utopiju je, u sklopu s tehnikom, uzdigla u lznciti cilj. avo cini neophodnom opseznu kritiku tog utopiiskogJdeala. Posto on na svojoj strani ima najstarije snov~ covje~a.nstva, a zahvaljujuci tehnici izgleda kao cia je sad 1 u posjedu sredstva da taj san pretvori u poduhvat, taj nekad dokoni utopizam je postao najopasnije - bas zato sto je idealisticko - iskusenje danasnjeg covjecanstva. Neskrom?-ost ntiego~og cilja, koji, kako ekoloslci tako i antropoloski, Ide u pogresnom pravcu (prvo je dokazano, posljednje se moze d?~azati filozofski), pred princip odgovornosti stavlja skromnij; zadat~k, koji nalaze strah i strahopostovanje: da se covjeku, u trajno] dvoznacnostr noegove slobode, koju nikad ne moze ~a ukine neka promjena okolnosti, sacuva nepovrediyost nJegovog svijeta i njegovog bica, sto je u opasnosti od zahvata njegove rnoci. Jedan »Tractatus technologicc-ethicus«, kakav se ovdje pokusava dati, postavlja stroge .zahtjeve koji citacca pogadaju ne manje nego autora. Ono Elto treba da unekollko bude pnmjereno temi mora liciti na celik a ne na pamuk. Pamuka ciste savjesti i besprijekorne namjere, izjave da smo na strani andela a protiv grijehova, za uspjeh a protiv propasti, u etrckoj refleksiji nasih dana ima 1 previse, Neophodrio [e nesto tvrde, i ovdje je to pokusano. Namjera je svugdje sistematska, a nigdje homilekticka, te nikakva (vremenu primjerena i vremenu neprimjerena) pohvala misljenja ne posluziti kao opravdanje za filozofske nedostatnosti misaonog toka. Cjelina predstavlja argumentaciju koja se korak po korak odvrja u sest poglavlja - i nadam se ne previsenaporno za citaoca. Ja sam svjestan samo jedne praznine urteoretskom toku tog izlag?Jlda: izrnedu tr:~6:~gi "_G~tYlj;gK,PogJ<:tvlja je ispusteno jedno istra~ivanje o »Moci ili nemoci subjektir

~~~!~pr~:zll~~~ ~a~~l1!?l:~ t~~~,:

.lz tE? :pro~irene d~menzije buducnosti danasnje odgovorytQpija_. $vijetom prosirena

maze

10

HANS

JONAS

PREDGOVOR

11

viteta«, u kojem se iznova obraduje psihofizicki problem i gdje se pobija naturalistieki determinizam dusevnog zivota. Premda je sistematski neophodna (jer s determinizmom nema etike, Hi bez slobode nema trebanja), ovdje se zbog opsirnosti morale odustati ad ove rasprave, a umjesto toga: je kasnije posebno izloziti. Istovjetno razmisljanje je dovelo do toga da za [ednu posebnu publikaciju, koja bi izasla u toku godine, bude zadrzan [edan »primijenjeni dio«, koji bi isao uz cjelokupno sistematsko istrazivanje i koji bi novu vrstu etiekih pitanja i ·obaveza ilustrovao na jednom izboru vee sadakonkretnih pOjeainKertrh"tema. Uovom--trenutku se niie-moglcvtse-uetniti do pokusati dati jednu takvu privremenu kazuistiku. JOB 11i}ev:l'ljeme za neko sisternatsko ueenje cobavezarna (za elm bi, na koncu, trebalo teziti), jer su »stvari« kojima bi one trebalo da se bavi jos u stadijumu nastajanja. Odluka da, poslije nekoliko decenija pisanja skoro iskljucivo na engleskom, ovu knjigu napisem na njemackom jeziku n~je donesena zbog nekakvih sentimentalmh razlo~a, vee se -maze pripisati jedino trezvenom racunu moje poodmakle starosti, Posto mi formulacija iste vrijednosti na naucenom [eziku jos uvijek oduzima dva do tri puta vise vremena nego formulacija na maternjem jeziku, smatrao sam, kako zbog ogranicenosti zivota tako i zbog hitnosti predmeta, poslije dlJgogQClisnj~llli~aoIl~_prE!~£aill'lj~,da. ..za .spis trebaodabrati _ brz! put, koji je i sam bio dosta spar.- Cltaocu, DaramO, nece promacida autor nije »pratio« razvitak njemackog 'jezika po:slije 1933. gbdine. Kad sam drzao predavanja .u Njemackoj, prijatelji su mi vee zamjerili zbog »arhaickog- njemackog; a sto se tice ovog teksta, jedan besumnje dobronamjerni citalac rukopisa (koji je ocigledno bio vjest stilista) nazvao je taj jezik cak mjestimice »starofranackim« ~ pa mi je savjetovao da nadem nekoga ko ce ga modernizovati, No, zbog pomanjkanja vremena i nenalazenja .idealnog saradnika, ova nisam mogao poslusati, Jer, kao sto sam svjestan da sam u jedan krajnje savremeni predmet zagrizao s jednom potpuno nesavremenom, skoro vee arhaicnom f'ilozofijom, ne cini mi se neprimjerenim da slicna napetost bude izrazena i u stilu, U tokug()dinaw)'.stajanja oye knjigeponesto. j~, iz razlicitih poglavlja, vee bilo objavljivano u Americi u6blikuCla-

naka. N~ime: (IZ poglavlja 1) »Technology and Responsibility: Reflekctions on the New Tasks of Ethics« Social Research 40/1, 1973, (IZ poglavlja 2) »Responsibility T~dday: The Ethics of an Endangered Future«; ibid. 43/1, 1976; (iz poglavlja 4) »T~e Concept of ResponsibIlity: An Inguiry into the Foundat:ons of an Ethics for our Age«, in Knowledge, Value, and Beiiej, ed.. H.T.. Engelhardt D. Callahan, Hastings-on. Hudson, N.Y. 1977. T~jelima ovih publikacija zahvaljujem na tome sto su dozvolili da avo upotrijebim sada kako je to od pocetka i bilo pred videno. ' Konacno treba da iskazem zahvalnost i licnostima i institucijama koje su omogucilo nastanak ovog djela obezbjedujuci mi povoljns uslove. The National Endowment for the Humanities i The RockfeUer Foundation su velikodusno fi~ansir~i j.ednu akademsk~ godinu dopusta, u kojoj je zapocelo .plsar:Je. P~va poglavlja sam tako mogao napisati u lijePO] izdvojenosti vile Feuerrmg u Beth Jizchaku (Izrael) koja je ~a!a utoeis~e mnogim radnicima duha. Velikodusn~j doJ?aclcl, gospodi Gertrud Feuerring u Jerusalimu i ovdje sada javno zahvaljujem. S istom zahvalnoscu se sjecam ostalih ra~nih klauzura u kucama prijatelja u Izraelu i Svajcarskoj, koje su tokom vise godina dobro dosle ovom djelu kad je geografska udalje?-ost od sluzbenog sjedista pruzala najbolju zastitu ad nasr'taja profesure na odmoru i dopustu. U posveti su imenovani ani kojima sam u smislu knjige duaan nesto vise nego sto je zahvalnost.
v

New Rochelle, New Jork, U.S.A. juli 1979 Hans Jonas

:1 1

PRVO POGLA VLJE

IZMIJENJENA

SUSTINA LJUDSKOG DJELOVANJA

Sva dosadasnja etika - bilo kao direktno uputstvo da cia se neke stvari rade a druge da se ne rade, il ikao utvrdivanje principa za takva uputstva ih kao navodenje nekog razloga za obavezu da se slijede takvi principi - precutno j~ '.'1l1ldrzavala §lijedeee, medusobno povezane pretpostav~e; '. (tL'St~i~ ~ovjeka, koje je datoprirodom covjekovom i prii{1:"6)inom stvciri;-u'- osnovi je jednom zauvijekrutvrdeno: (2) ~'J'h ovoj osnovi se be:i:.teskoea i jednostavno moze utvrditi sto je Ijudski dobro,>(3) .Doseznost ljudskog djelovanja, pa ~ato i Ijudske odgovornosti, usko je ogranicena, Namjera ',ovog izlaganja Je da pokaze Jcako ovepretpostavkevis~ ne \ + • vaze i da treba reflektira tiD to znaci za nas moralni polozaj. Speciflcnije receno,·j~ __tY!:~!J:?:. ;:t~.,s_esizvjesnim __ ( .tazvoJima -"nase moci izmij enilarsustina . ljudskog dj elovanja; a 'posto etika mora da sebavi djelovanjem, slijedeca tvrdnja mora biti da izrnijenjena priroda Ijudskogdjelovanja cini neophodnorn i promjenu u etici. I to ne samo u torn smislu da su novi objekti djelovanja materijalno prosirili oblast slucajeva na koje treba puimijeniti vazeda rpravfla ponasanja, vee u onom mnogo radikalnijem smislu, da je kValita1;JYllo .11.9vovrsna priroda mnogih nasih djelovanja nametnula jed:.l}i.l'posve novu dimenziju etickog znacaja, sto nije bilo pred-. ideno u gledistima i kanonima tradicionalne etike. v Te novootvorene spos<.)bnosti koje imam u vidu, to su naravno, sposobnost moderns tehnike. U skladu s tim, moja prva taeka [e da pitam ria koji naein ova tehnika aficira

-tome -sia

"

-."

--".-

-,.-.

I
14
HANS JONAS IZMIJENJENA SU8TINA LJUDSKOG DJELOVANJA

15

prrrodu naseg djelovanja, koliko ona u svojem z~aku dJ.elovanje cini razlicitim od onoga sto je one bilo u svrrn dobl~a. Posta u svako to doba covjek ndkad nije ~io bez .tehmke, moje je pitanje usmjereno na za covjeka vaznu razltku moderne tehnike ad svake ranije tehnike.
I. PRIMJER

ad pljuska dazda nemilog - taj svernocnik, I nigde u buducnost ne gre nespreman. Od Hada sarno ne izbaja spasenje, a odbolesti teskih smisli lekove. Nad zudnjom ima uman dar, tu svoju stvaralacku moe, cas naginje na z10 a cas na dobra. A postuje 1i zakone i sveta bozja prava, gradu svom je stub a nema otadzbino kad se prkosno ' ?dade zlu: Ne dos'o marne ognjistu I ne mislio ka' ja ko radf to 1* 1. Covjek i priroda Ova prigussno udvaranje covjekcvoj prigusenoj moci priea 0 njegovom silnickom i nasilnom prodoru u kosmicki t:0re~~k, ~ smionoj invaziji u razlicite oblasti prirode zahvaIJUJUCInjegovom neumornom razboru; ali istovremeno 1 0 to~e da on samonaucenom sposobnoscu govora, misljenja i sO~lja~og osjecaja gradi jednu kucu za svoj sopstveni Ijuds~: blt~ - t;tai~~ .gradi urn~etnu tvore~inu grads. N,gsilje D:C;9:_pr:1rQ_dg_IA 1 £~!!~~lZovanJejega n samog idu ruku podz-uku. IJ'~g,g() _~drugo ptk::0si elementima; jedno tako sto se usuduje 9Sl prodre uv,,~ljih i da siluje njihove tvorevine, drugo rtako sto u pribjezistu _grada i njegovih zakona _ ustanovljava jednu ~l1l9:Cl::~l?ro!lvnjih. C:;qvjek. e tvorac svojeg zivota kao Ijudj ~kog zlvota;; okolnosti on prilagodava svojoj volji i potrebi 1, osim kad je u pitanju smrt, nikad nije bespornocan. Pa ipak, U ovoj pjesmi koja -hvali covjekova cuda cuje se i neki suzdrzan, cak uplaseni ton, i niko tu pjesmu ne moze smatrati neskromnom hvalisavoscu, Ono sto je tu neizrecel1o, ali za ono doba sarno po sebi .razumljivo, to je zrianje -da -je, bez obzira na svu velicinu njegove bezgra-

ANTIKE

Pocnimo s Jedmm starim glasom a covjekovoj mo<?- 1 covjekovont cinu, glasu koji u jednom arhetipicnom smlslu sarn V€c,tako-ieCi; daje j"ednu tehnolosku. notu=--s--Fozrratom horskom pjesmom iz Sofoklove Antigone. Mnogo je sila, al' nema nista jace ad coveka. Prekosinjega mora on plovi zimski dok duva jug, pod h ucnim srlj a valima sto okolo zapljuskuju. On Zemlju, vecni neumor, najvise bozicu vazda iscrpljuje, ad leta do leta plug mu vijuga se, gordim konjem on je ore. Rod uptica lak:okrilnih, rnece zamke i lovi ga, divljegzverinJa buljuke, te jos morske dubine plod on sve to mrezom zahvata, svedomisljati covek taj. Vestinom 'svojom kroti on . zvere gorohodne, divlje, a grivastIm konjima siju u jarmove sapinje, i planinskom biku silnom.
I recima i mislima brzokrilim i 'drZavnom zivotu dovinu se, Nauci se od mrazabranit studenog,

* Sofokle, Antigona, S ortginala preveo, uvod napisao i objasnjcnja dao dr, Milos Buric; u: Tri helenske tragedije, Skolska blbltotoka, »Svjetlost«, Sarajevo 1955, str, 68/69 (Prim. prev.).

16

HANS JONAS

rZMIJENJENA

SUSTlNA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

17 pstaju neornetepe

mcne dovitljivosti, covjek jOs uvijek mali u poredenju s clementima: upravo ovo njegove upade u njih cini tako smionim, a njima dopusta da trpe njegovu prposn?st, Sve slobode koje on sebi dopusta sastanovnicima zemlje, mora i vazduha obuhvatnu prirodu ovih oblasti ipak ostavlja neI_)romijenjenom i ne umanjuje njihova stv;aralacke SIlage, On njima ne eini stvarno nesto nazao kad iz njihovog velikog isijeca svoje malo kraljevstvo. One traju, a one sto ~n eini ide svojim tokom kratkog tzivota. Ma koliko da on 1Z godine u godinu Zemlju muci svojim plugom - ona rie stari i ne umara se; on moze imora da se povjeri njezinom istrajnomstrpljenju",j mora~di~"s~~j)dligQgFhjeztnb'ril"" ciklu"s_u Isto tako ni more, ne stari. Nikakva pljaeka njegovog poroaa ne maze iscrpsti njegovu plodnost, nikakvokrstarenje brodovima ne moze ga ostetiti, nikakvo bacanje u nje~o~e ~u- -. bine ne maze ga oskrnaviti, I ma zakoliko bolesti covJek pronasao lijeka, sama smrtnost se ne potcinjava njegovom lukavstvu. Sve ova je tacno jer, pdje naseg vremena, covjekovl zahvatiuprirodu,onakokako ,ih jeon ,sru::nv~di~,,bili su u sustini povrsni i nisu imali moe da, 0IlletaJ,!~Jezm::ut,:rdenu ravnotezu, (Pogled unazad otkriva dalsbna IDJe bila uvijek tako bezazlena). Ni uhorskojpjesmi iz »Antigon_e« niti bilo gdje necemo naci nagovjestaj daje ovo tek poce~ tak: i da tek predstoji one velikou vjestini i. u, moci - ~a covjeka trebashvatiti kao bicena-putu-osvaJan~a, bez kraja i konca. A upravo tako daleko je on otisao u sputavanju nuznosti, upravo toliko je on naucio da svojomdosjetljivoscu od nje otme za covjecnost svojeg zivdta, paga;· ka?- n~adno razmislja 0 tome, hvata [eza od sopstvene smionosti.
,!

(~a.

<:,

.l~()sIll!ckogp!)1,'et.ka, apravo je bila pozadina z 1>Y!.iklPod]1hy~t ~l11:rt~ogc?vjeka~. ukljuclljJJG~, i~j~go\Te ,~~h:vate,u sam, t~J. poredak, Njegov ?ly?t s~ pQ.Yl]aQizmedu 1;;~J!!~g ! Qr:9ml~B!J.!y!?g:tr:a.j~<lje. bila priroda, promjenljivo r:Jegoy~ ~~]J:s.!v~na djela. Najvet~od tih·d]ela'bio·~'e-·'ad a nJen:u. J;: on m~ao Wi podari izvjesnu-'injerii" t}aj~sti za~valJuJucl zakomma, koje je za njega smislio i koje je p.osto~ao, No, ova umjetno uspo~t~vljena trajnost nije donosl:a sigurnost u dugoj perspektivi. Kao ugrozeno vjestaCkci djelo ~a ~utlurna tvorevina moze da onemoca ili da zaluta. Cak m unl!tar svog vjestaCkog prostora, uz svu slobodu koju S!l OII1()gu.c~va samoodredenju, one samovoljno nikad ne moze rstaviti van snage osnovne uslove ljudskog opstojanja. I. ,upr?-vo ta nestalnost covjekovc sudbineosigurava stalnost l~udsk?g stanja .. Slucaj! sr:ca i IU,dost, ti ve1iki J.zmi.rttelji u Ijudskim poslovima, dJ~lu]u kao jedna vrsta entropije i na koncu . sve odredene skice svode na vjecitu .normu, Drzave ~"astu 1 ~adaju, yl~tr dolaze 1 odlaze, porodice se razvijaju i izrodavaju --:-. ill J:dna J?romjena nije trajna, i na koncu, u u~a]~m~om I~JednacavanJu svih privremenih odstupanja, stanje ,covJeka je onakvo kako je uvijek bilo. Tako je i ovdje, u .njegovom sopstvenom umjetnom proizvodu, u drustvenom sVIJetu_,kon~rola covjekova mala i u njega se probija njegov~ tr~.Jpa priroda,
v

~~~! E!:!;?E~k(lQ

U~g.akQ:n nametljivQ~.~u: to. znaci tao S1lst~Il§ka.l1eR~QIr:deJ}Ji-

!~~~povrec1.!Y(}st. cjeJine

Cij~ dubine

2, Covjekovo

djelo ,,.grad«

Prostor koji je on sebi tako biostvorio bio je ispurtjen gradom ljudi - Cije odredenje je bilov,d<3: ~okruzi, a n~ da z se prosiri - i time je u vecoj ravnot7~1 cjeline uvsposta:-rIJe,?a jedna nova ravnoteza, Sv~o dob~o III zlo, ~a ~:mu ~e covjekova PJ;;9J:l§,1(l~ackajestina njega nal~:n]en:cno .tJeral~, v postoji unutar te Ijudske enklave L tie dohce pnrodustvan

~~~ro.,,?~~~J~lla ,(),~~~Eh.ll.!:':~~.!. .:e?yJ~ren~ njeggvoj ..o.c:l. ~,<?j.~.j~ 2:"!~~~" p.~~!!~t~Y~JaJae.,P<?tp~g!;1 jedinidomen ) IjudSie·. od~<:>v0rI1()~t~, Priroda nij e bila predmet 'ljiidske . bdgovornosti ~ ~ll:a 'se ,sarna bri~lUla a sebi, a uz odgovarajuce riagovore 1 pntisak, IStO tako 1 za covjeka:' njoj se nije suprotstavljala ~tlka, ne!50 r~zbor .i da~ pronalazastva, Ali u »gradu«, to ~est u, to], drustvenoj umjetnoj tvorevini, gdje ~judi saobraca~u s ~Jud~a, razbor m?ra da se spoji s cudoredem, jer one je dus~ nJegovog opstojanja, 1l,QY9P.1 llnlltarljudskom okviru 11;as!fi:t1J~:t1l:lj~!~.Y1:1 bastinjena etikai ona 'fe"iii11agoaena tim uslovljendm dirilenzi''''' . . " .. "'.. ...,,",Jill:l1,.a.,.,J§oyad'l"" :nJa.

Dva ~tadela

njegove .sopstvene . .tvorezine, kojaje

bila

18
11. OB1LJEZJA.DOSADASNJEETIKE

HANS JONAS

IZMIJEN.J-\'!NA SU$TINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

19

pogl~da}mo tiov'~m sto-- ;~o dosad rekIi koje .karakte ristike Ijudskog djelovanjaisu-znacalne za po~edenJe sa sadasnjim stanjem. . .' . . Svaki dodir, s vanljudskim svijetom, to. ~nac~ cij:~a obl1ii tecnne (urnjesnosti} Lila: .je --: izuzev med:cme - etick.i ncutralna -c: kako upogledu naobjekattako.l u P?gledu p2: subjekat takvog djelovanja:JJ'pogledupa, obJ.~k:at.~~.t~ "s~o jevjestma' samo nezriatno uvlacila ' u zaJedm~~o t:t:'plJer;tJe sam6.odt~avajucu'-'priI'odu'.stvari'i.zato ·Mo- .s~··.m~J€._pootavll~'" •. -ro~pitailj e' traji:i.6iC"ostecell:la -iiilegriteta '.'rifeZlrL?g 'obTekta,prrrodnogporetka JJ <;jelihi;au P?gledu l,la dJ~latI;:7_ ~ubJekat zato sto je t~chne,kao cinjeriJ~, sebe samu razUirl11Jev:a1~kao ograniceni tribut nuznosti, a. .rie kao samoop:~.vdava~1_-lC1 n~predak prema glavnom cilju covjecanstv,:uo Sl~em sliJ~den~u SU kod c()vjek,a angazoVaJlin9-jv:eCi napor a ~ces(;e. ~raVlp(}zlv cQvjekov je negdje drugdje. Ukratk.o.. ntIca]:t;a. nel)udske objekte mje predstavljao podrueje etrckog znacaja. /oi)Eticki 2Il~c~j~j~--bi~- direkta? odnos ?o.vjeka· sa~oVJ ~m i odnos .sa samim sobom , cijela tradlClOnalna etlka je antropocentricka. . ,/3.) Entitet »c~vjek« 1 njegovo funciarrien:~lr:o stanje ~~ zad.j'elovanje uovoj sferr smatra~i ~a:? u sustini ko:w:ant~l, a ne kao i sami--:pfedmet preobhkuJuce techne(umJesnostI);
-

.fil

4. Dobro ilizlo, a cemu je trsbalo d,: se b~ne }odj.el~vail]€,bilojeblizudjelovanja, iii u samoj praxzsih u .njezihmnileposrednom dosegut nije bilo stvard~l.ekpgplanIr~Ja. Ova bhskostciljevavazila [e kako zaVTIJeme tako vi Zc: prostor, 'Djelotvorna doseznost ak:cij~ je ~ila mala, vr~m~nskl opseg 'za predvidanje, za postavl].anJe ciljeva 1 ~za.m~gucnost preracuna~ar:ja bib je ~rayu",:; ·kont~o~a 0k.0lnos~l bila je o~ra= nieena. PravllnoponasanJe imalo Je ~voJ.e nepo~redne kn~e fijurrie:: 1 svoje skoro nep()sre?-no dov~s~n].e:Dugl. !ok :p(jslJediea bio je prepusten slucadu, sudbU:l ~1i.prorocan~tvu~. U skladu-s tim, etika se bavila tim Ovdje l·Sa~a, o~o~ostim.~ kakve se uspostavljaju medu ljudima, s':. ponavljanirn, vtl~ picnim situa~ijCl1p<L privatnog i javr:og ..ZlVOta_. )ob~ ] vjek je bio onaj koji je ove okolnosti pnhvatao s vrlmom 1

mudroscu, koji Je u sebi sarnom kultivisao sposobnost za to, a sto se ostalog tice, mirio se sa nepoznatim. Sve zapovijesti 1 maksime bastinjene etike, sadrzajno razlicite koliko inace mogu biti, pokazuju ovu ogranicenost na neposredni krug djelovanja .•• Ljubi bliznjeg svog kao sebe samog«; »cini drugima ono sto zelis da ani tebi Cine~<;»uci dijete svoje da ide putem istine«; »tezi za odlicjima putem razvitka i ostvarenja najboljih mogucnosti tvoga bitka kao covjeka«; »podredi svoje licno dobro zajednickom dobru«; »ne ponasaj se sa svojim bliznjima kao pukirn sredstvom, nego uvijek kao sa svrhom u sebi«; 1 take dalje. Treba primijetrti da u svim ovim maksimama onaj koji djeluje i »drugi« njegovog djelovanja dijele jednu zajednicku sadasnjost. To su oni koji sada zive i koji bilokako saobracaiu sa mnom, koji imaju nekakvo pravo na moje ponasanje ukoliko ono njih aficira 6inom ill propustanjern cina . .c.udQredni univerzum se sastoji od savremenika, a njegov horizont je ()gK~l1i¢§:g_ .ng., yj~rOV9-tpJl du.zinu njihovog zivota. Slicno j~ i s prostornim horizontom nlj~tq gdje se susrecutona] ko tadi-i-oni]--"di:ugi kao'susjed, prijatelj iIi neprijatelj, kao pretpostavljeni i poteinjeni, kao jaCi i slabiji, i u svim ostalim ulogama u kojima se Ijudi bave jedni drugima. Svo ~udorede P!i}§lgg_ct~;PQ onom bliskom krugu djelovanja. Otu[e da pro1"iiJa:z:i 9.11 jl2 z;JJctnje koj~ se trazi pored cudoredne volje da }:)i §e jameila rnoraillost dje~ovCl.I1ja, dgovaralo OVO] ograo nic~~!?~y::' t9· "§'p'Q~9-ji3; IJ,q).1_¢Qika ilistrucnjaka, vee je~no taKVQ znanje koje je otvoneno svlm.Ijudlma, q9P;r:~ Y91j~.Karit je otisao taka daleko da je rekao kako covjekov um usa;.. mom moralnom uz najobicniji razum lako maze biti doveden do velike tacnosti i opsirnosti-s-; kako »nije potrebna nikakva nauka ili filozofija da bi se znalo sta treba cinitt kako bismo bilipo$teni i dobri, cak kako bismo bill mudri 1 puni vrlina,. (Opsti razum moze) isto tako da se nada da ce pogodrti ono pravo, a filozof uvijek moze da kaze nesto pogresno-e'; »Onojito [a., . treba da radim, kako bi moja volja

~m~'

=:

1 GTUnd~egungzur Metaphysik der Sitten, Vorrede metafizike morala, Predgovor). 2 Isto, Prvi odjeljak.

(Zasnivanje

20

HANS JONAS

IZMIJENJENA

SU$TINA

LJUDSKOG DJELOVANJA

21

bila cudoredno dobra, za to mi nije potrehna nikakva dalekosezna ostroumnost. Neiskusan u pogledu kretanja svijeta, nesposoban da budem spreman na sve niegove vidljive slucajeve«, ja ipak mogu znati kako treba dadjelujem u skladu sa zakonorn cudoreda," NISU svi teoreticari etike ish daleko u umanjenju kognitivne strane cudorednog djelovanja. All caki kad jeono dobijalo daleko veci znacaj,' kao kod Aristotela, gdje spoznaja situacije i onaga sto njoj odgovara stavlja znatne zahtjeve na iskustvo i sud, takvo znanje ipak nemanikakve veze s teoretskom naukom. Ono, naravno, u sebi krije jedan oMti EQj;mL 9 Ijuqs~QmqQptU kfi()-t~~V6fu,_lJQjatrCk()jj:~e odnosi na prihvacene konstante ljudske prirode i polozaja, a ovaj opsti pojam dobrog moze,ali ne mora, biti razraden u nekoj sopstvenoj teoriji. No, za njegovo prevodenje u praksu potrebno je poznavanje onog Ovdje i Sada, a one je potpuno neteoretsko. Ovo poznavanje, koje je svojstveno vrlini (poznavanje onog Gdje, Kada, Kome, Kako i Sta treba uraditi), ostaje kod neposrednog povoda u cijem definisanom sklopu se odvija djelovanje kao djelovanje samog individualnog izvrsioca i u njemu se dovrsava.Ono »dobro- ili »lose« tog djelovanja potpuno g,e odlueuje unutaroViog kratkorocnog sklopa. Njegovo autorstvo nikad ne dolezi u pitanj'e, a njegov moralni kvalitet mu je neposredno svojstven. Niko se nije smatrao odgovornim za nenamjerne kasnijeuCinke svojeg.rdobro-namj ernog, dobro.,.pmmisljenogi dobro-izvedenog akta, Kratka ruka covjekove moci nije zahtijevala neku dugu ruku predskazujuceg znanja; kratkoca [ednog bila je isto tako malo okrivljavana kao i kratkoca drugog. Upravo zato sto Je poznato Ijudsko dobro u ovoj opstosti istoza sva vremena, u svako doba dolazi do njegove realizacije ill povrede, a njegovo mjesto ispunjenja je uvijek sada~~jost. III. NOVE DIMENZIJEODGOVORNOSTI Sve avo se EQm1JP.O izmijenilQ_._ .M9.Q~n~ ~~?!:ika je dovela do dj'elatnosti toliko novog !'~~~ veliCina, , s toliko novo>_~_.__ ,
._-:-,..,___._-.-'.... .•.• ----~-~~--.~__,._~_~,.~ ':"_:~ •• M •• _ .C" _'_.--;:-'"_ ..

vrsmh objekata 1 s taka novim posljedicama da okvir. ranije ~tlJ5:e vise ne rnoze da ihobuhvatL Hor iz »Antigorie- 0 »sili-, 0 neobicnoj moci covjekovoj morao. bi danas, u znaku sasvim drugaCijeg silnog, drugacije pjevati; a ana opomena pojedincu da postuje zakone ne bi VIse bila dovoljna. Odavno vise nema ill bogova koji bi prizrvanjem prava mogli da s~ .suprot~tave onom silnom ljudskom cinu. r.§ttt1~" start pr:9_~ PISI _>~g§_~.~~,. ,?ttk~;. , propisi. .pra~edn;os~i,-,;miJ0SFGa,-,-..pQ" = SteilJa itd. - JOS uvsjek yaze u I:lYPJojintimno] neposrednosti za onu riajblizu,' ~y<;~q~neynu sfer:T,luzaj3lIl~()g'j}ii.d-:skog djelovanja. ovu sferuje prek.rilo ra.stuee podFucje kolektivu()gQ_pji ldkQjgmp2_cinHa.J;; djelo-r-uc£nak 'Oi8U' vlseoni' istCkao- u ol1ofb~~skoj sferi i,koje enormnostti ~V(irili- :sna'g(3_tici namece jednunovu, ..;nikad 'rallUe:jiL _-.8ae njanu dimenziju o~govorng$ti,

i\li

1. Povredivost

prirode

..

Isto.

Uzrnirno za primjer,kao prvu PTomjenUu. naslijedenoj slici, onu kritic]ql ,povredivost prirode usljed covjekove tehnicke intervencije - ranjivost koja se nije. slutila dole riije ?o~tCl.la_ ()~igledD;~.u. vee-J,1qcinjenoj steti. Ovo otkrice, Ciji sok je doveo do pojma i do zacetka nauke 0 istrazivanju okoline (ekologije), mijenja cijelu predstavu 0 nama samima kao \ kauzalnom faktoru. usirem sistemustvari.Ono, zahvaliuiuCi .\uCin cima, ()!Jj eIodal1.jl1if., a ,s,~ "fQ.9tPPz()1?1-i d j~rtitaJ;rirod-a-, f:ju(i: ;skog dj~lo~anja i d~. je u, to, bio ukljucen jedanpredrnet potpuno novog poretka, nista, manjenego sveukupnaibiosfera lJI!§.!;' .planete,za~tQ m!!!!QICl..~~ bi't{ odgovornijer 'lmamo .moenad A to je predrnet takve'neTzmJerne' poredenju s kojim svi raniji predmeti covjekovog djelovanja izgledaj u pa tulj asto! Prirog~ __ao .. covjekova .2dgQY2!:l29§t je k _ odista jedan novum 0 kojemv mora da razmislja eticka teorija Kakva vrsta obaveze je djelotvorna u njoj? Da Ii je to nesto vise nego uti litarrsticki interes? Da Ii [e to jednostavno razbontost koja zapovijeda da se ne kolje koka koja nosi zlatna jaja Tli, cak, da se ne sijece grana na kojoj sjedimo? A taj »covjek- koji tu sjedi i koji ce vjerovatno past! ~l' b~zdan - kOje to? Ista l;je,"fT!.en_etice f]_jgg9YQ sjedenje 11 nJegov pad? .

tl!ll.

·veHcm.e';-'u

22

HANS JONA,s

IZMIJENJENA

SUSTINA LJUDSKOG

DJELOVANJA

23'

Zato sto [e taj posljednji pol povezanosti,· koji interes. za odrzavanje prirode cini moralnim interesom,zapravo sudbina covjekci u njegovoj zavisnosti od stanja .prirode, i ovdje je joS 'sadreano one antropocentricko ustrojstvo cjelokupne klasicne etike. Ali, i tako gledajuci, raz~ka je ve~ika. ~estala je ona ogradablizine 1· istovremenostI, otplavljena je prostornom prosirenoscu i vrernenskom duzinom kauz~lnih zovakoje pokrece tehnicka praks~ i kad ~e poduzlIl:a .rc~.dl bliskih svrha, Njezina nepreobrativost, zajedno s njezmrrn ukljucenim poretkom velicina, predstavlja jos jedan novovrsni faktor u moralnoj jednacini, 1Jz to ig~ .i P,j~.;?;jIl kumulatiVni karaktert+nj ezini .·se· uernci .sabi:l'aju takoda .polozaj za kasnije djelovanje i zabitak nije vise onaj isti kao sto [e bio iza . pocetnog izvrsioca, vee sve vvise .razlicit i rezultat onoga sto je vee ucinjeno, Sva dosadasnja etika racunala je samo sa ne-kumulativnim ponasanjem.t Osnovna situacija od covjeka do covjeka, u kojoj mora da se iskusa vrlina i da se razobliei porok, ostaje uvijek ista i s njorn uvijek iznova zapoeinje svaki eln. Okolnosti koje se ponavljaju, koje, zavisne od svoje klase, djelovanju postavljaju svojealternative _ hrabrost ili kukavieluk, umjerenost iii eksces, istinu ili laz itd, - svaki put uspostavljaju prauslove. Ovi se ne .mogu prevazicr, No, one kumulativno samorazmnozavanje tehnoIoske promjene svijeta neprestano prevazilazi uslove svakog akta koji ih donosi ikoji tece kroz same situacije bez presedana.vsrtuacije za koje su nemocne+pouke-dskustveStavIse, kumulacija kao takva ne sarno sto svoj pocetak mijenja do neprepoznatljivosti, ona moze da razori osnovni uslov cijeogniza, pretpostavku sebe same. Sveov6 bi-moralo da bude zeljeno u volji pojedinacnog cina, ako ovaj treba da l;JUdee1,ldoredno odgovoran.

2. Nova uloga znanjau

moralu

ni:

t
i

, U ~<3.~vil1} okolnostima z'l1:cmje postaje prvenstvena obaX~Z:ca :kojfLpx:ey.azilazisy.e~lQ se ikadll_~trna!9 ¥ ()_b.~!r ~?:-J;1j~:g_<?Yi1.:1jI9_g~,_ I. to :?nanje mora,po velicini, biti Izjednaceno,s kallz~ii!rn :r~~lYljel'()mlla~~g' djeloyanja. Medutim, posto je Cirijenica· da one s njirn, zapravo, ne moze biti jednako po velicini, to jest posto predskazujuce znanje zaostaje za tehriTckiili 'z;nanJem'kOje daje mod masem djelovanju,"! sama ta Cinjenica poprima eticko znacenje Jaz i',?;Il1~qu. snage prethognQg ~mlllja imQ~i ·Cin~ .pr:<:>izvodijedan novi e~i~1;:iprob~ lern;.prkzp,a!}jeneznanja, onda,posta~e:~obratIla strana· oha,iezElcli:l;se z.~a, a~ime dfo~efike -koja~IilorailafJoducaya sve·~neophodrriju' sarriokontrolu nase prekomjerne moci. Ni je~~T~ rirje morala daobraeci·pa.znju naglObalni u-s1?y liua~og"-ifv-ota-:+Tia'aaleltU 'buducnost, ·cakiria·-egzi:. ~tent'i~u P9~t?-je ~~nas.uprav6 11igri, tozaht!jev~, jednom ..TIJ ecju, novo+shvatanje prava. 1 obaveza za koje m' jedna ranija etika' i metaJif:ika n.edaje, ni principe, ,1 pogotovo nikakvu dovrsenu doktrinu ..

·onu

:_ranlja~"etnui-

.v.~~t~

tp

3, CudorednO,

$opstveno

pravo

prirode?

4 Osim u samoobrazovanjU i odgoju: Na primjer, uprazniavanie vrlina ie i vjezba u vrltni, ona jaca cudore~ne sna~e i njihovo upr?-znjavanie cini navikom; odgovarajuce s porocima, All ~n?vgolofemelino bice ipak uvijek mozepondvo da prodrrje : onaj s najvise vrhna m{)~e da bude razjeden u razornoj burt strasti, on~j s najyiS~ poroka m?ze da dozivi preobrazaj, Da ~i.je ?esto slicno jOs. ~OgUC~.l U· kumulat1v; nim promjenama uslova bitisanja kore tehnologija talozl na svom putu.

A zasto, ako b. ta n.va vrsta Ijudskog djslovanja znacila kako u obzir trebauzetI vlSi:enego samo interes »covjeka- - to znaci da se nasa obaveza sin i da vise ne vaz; cno.vanrrcpocentricko ogranicenje cjelokupne ranije etike? Visg nije harem besnll$lenop()~s,t~,:,itlpit~I1je<:la M j~ st_apje Nauljudske pri]:()qe, biosfera )~aQ.Gj.eIiIl_~i .t:tsypjiIl)_ ,cltj~.lov.fVt§:;1 ::sto.Je: sada« podvrgn ute na,soj moci,um:ilYQ .~atQ pg~nda jedno·'c.ovjeku poyjeteilOdQhroida Ii tako ol1aima nesto -poput rnor:alnogpravananas -,. ..J)e samo,.;<:~Qg .[i~s .. 'VecizboK~el:l:~ .sanw .i.?:pog.Sv.og .sopstvenog pJ,'aya,.Akobi :to' bib: sluca], onda pi to zahtij evalo ,ine· .man] i, preol;:_t;et misljenja lJ osnovamaetike., To bii.znacik, .dasetrazine ~irlll,()·ljp~skoqgb~9D~gQ.1 .999ro .vanljl!gs~tl:liti~rL to zl1·aci< dase priznanje »svrha po sebi samima« prosirt preko .sfere c.ovjeka Lqa se bnga:.'2<l;to ukljuei' u pejam, ljudskog dobra. Za. jed!}u takVl;li"-skrbnicku1.l16gu riije ria$-pfIpreITiila.ni'·jEid-

24

HANS JONAS

IZMIJENJENA

SUS-TINA LJUDSKOG

DJELOVANJA

25

na ranija etika (osim religije) - a vladajuci naueni pogled na prirodu jos mnogo manje. Cak stavise, ova] posljednji narn, upravo odlucnoscu svakog teoretskog prava, zabranjuje da 0 prirodi mislimo kao 0 necemsto treba postovati on je ovu redukovao na indiferenciju nuznosti i slucaja i lisio je svakog dostojanstva svrha. A ipak, neki nijemi apel za ocuvanje mjezinog integrrteta izgleda da polazi od te punoce zivotoog svijeta koji je u opasnosti, Hocemo li cuti taj apel, treba li da priznamo njegovo pravo kao obavezno jer ga sankcionise priroda stvari, iIi cemo u njemu gledati same jedan .!liaS sentiment koji moeemo Uv.aZLti ako to. h?Cemo i , . ukoiikcL.gasebL .mozemo .pri ustiti 7 Pryaa.1f¢rrialiva:; uieta. ozbiljno u njezinim teoretskim implikacijama, prisilila bi nas da daleko prosirimo onaj pomenuti preokret misljenja i da ga prenesemo iznad ucenja 0 djelovanju, to znaei etike, sve do ucenja 0 bitku, to znaci do rnetafizike, u kojoj, na koneu konca, mora da se zasniva svaka etika. 0 ovom spekulativnom predmetu ovdje necu vise nista reci, nego da bi trebalo da ostavimo otvoren put za razmisljanje 0 tome, da naukao prirodi ne .iskazuje cijelu istinu a prirodi.

IV. TEHNOLOGIJA KAO »POZIV~< COVJECANSTVA 1. Iiomo}a:'ber iznad homo sapiensa Ako se vratimo na striktno unutarljudska razmatranja, onda u nadrastanju techne kao ljudske teznje nad pragmaticki' ogranicenim ciljevima ranijih vremena, postoji joo jedan etieki aspekt, Dono doba, vidjeli smo, tehnika je bila 1?r?-mjereni .tribut nuznosti, nije bila put ka odabranom vcilju covjecanstva - bila je sredstvo s konacnim stepenom primjerenosti dobro definisanim bliskim svrhamavDanas, !:! 2~Iiku moqerpe tehnike, technese pretvorila u beskrajnu tezilIu" ka .napretku .Yr:S,t~, u njezin vnajznacajniji poduhvat, .u cijetn je napredovanju ka sve vecim stvarim~ l1gp..!:~~~a~Iu koje !?:~r.~$tlino~~._prevazi1azisebesamo, pokusano da ses~~ gIeaa poziVCC!Xjf;lk~,i,ciji uspjeh ma~scimalnoggo~Jl?da:en~a nad stvarima i nad samim covjekom lzgleda kao lspunJenJe

njegovog odredenja. Tako trijumf homo fabera nad njegovim spoljnjim objektom istovremsno znaci i njegov trijumf u intirnnorn shvatanju homo sapiensa, a nekad je onaj prvi bio samo dIO ovog drugog 1 sluzio mu je. Drugim vrijecima, i bez obzira na njezina objektivna djela, tehnologiju preuzima etickoznacenje zahvaljujuci svom eentraln.om· injestg k,cijl:O ona sada zauzima u zivotu subjektivne ljudske svrhe, Njezina kumulativria tvorevina, naime ona okolina koja se vjestacki siri, u stalnom povratnom djelovanju ojacava one posebne snage koje je ona proizvela: one vee stvoreno sili na njegovu uvijek novu pronalazacku primjenu u svome odrzanju i daljem razvitku, a nagraduje povecarum uspjehom _ koji opet doprinosi zapovjednom zahtjevu. Ovaj pozitivni feed-back funkeionalne nuznosti i nagrade - U C1JOjdinamici ne treba zaboraviti ponos zbog uspjeha - pothranjuje rastucu nadmoc jedne strane Ijudske prirode nad svim drugima i neizbjezno na njezin racun. Ako nista ne uspijeva kao uspjeh, nista ni ne zahvata kao uspjeh. Bez obzira na to sta sve spada u covjekovc ispunjenje, ono ce po prestizu bib prevazideno sirenjem njegove moci, pa taka avo sirenje, zato sto sve vise i vise covjekove snage vezuje za svoje ispunjenje, prati krzljanje njegovog pojma 0 sebi i njegovog bitka U prikazu kojion sam 0 sebi odrzava - programatorska predstava koja njegov aktuelni bitak. isto toliko odreduje koliko ga i odslikava - covjek je sada sve vise proizvodac onaga sto je proizveo i tzvrsilac onoga sto moze da ucini a najcesce onaj koji priprema ono sto ce ubrzo biti u stanju da ucini. Ali ko je to »on«? Nije vi iii ja: to [e kolek'tivni izvrsilac i kolektivni cin, nisu .individualni lzvrsilac'{-'ll1dividualni cin ti koji ovdje igraju'~ulo~gu; ''flo jemn6g6''Vise neodreaeria'" buducnost nego'sa'vreriH~ni prostor djelovanja koji daje taj relevantni horizont odgovornosti. Qvo .zahtik_vjL.. imperative nove yr$t~. Ako je sfera uspostavljanja prodrla liprostor bitnog djelovanja, onda moralnost mora prodrijeti u tu sferu uspostavljanja, od koje se ona ranije drzala daleko, i ona to mora uciniti u obliku zvanicne politike. Zvanicna politika se raniJ€ nikad nije bavila pitanjima tako sirokog obuhvata i takvirn duzinama projektirajuceg predujrna. Zapravo, izmijenjena sustina ljudskog djelovanja mijenja sustinu politike,

26 2. Univerzalni grad kao druga priroda treba bitak; u svijetu

HANS JONAS

IZMIJENJE'NA

SUSTINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

27

i kao covjekov

ler ..iz!?E~.sana:j~ gr:anicg izrnedu »grada- (polis) i »prirode«: Grad Ijudi, llekad enklava u neljudskom svijetu, siri S8 prel{,();gr:ani~e zemaljske, prirode i uzurpira njezino mje.sto," Is.cezla. je razlika .izmedu vjestackog i prirodnog, sfera vjestackog je prOguiala prirodno; i istovrerneno totalni artefaktcovjekovih djela, koja supostala svijet, koja djeluju na nj~g'a'T' 'zahvaljujuci njemu samom, rada jednunovu"'vrstu »prirode«, to jest jednu sopstvenu dinarnicl:mPJJ~l)..Q!>.t k_o:§ j om 'je'ujedn6m·potpun6~"novoinSmislu 'konfn)"nti.rcana"cGvjekovasloboda. ' ., . Nekad se .moglc reci fiat iustitia, pereatmundus, »nek se vrsi' pravda, pa makar propao svijet- - gdje »svijet-enaravno, oznacava obnovljivu enklavu u cjelini koja nikad ne propada; sada, kad je to propadanje cjeline zbogjiovjekovih djelovanja, bila onapravedna Ili nepravedna, postalo .realna mogucnost, ovako nesto se vise ne moze red ni u retorskoin zanosu. U domen zakona, koje globalni »grad« mora,sebi dati:ulaze pltanja152i.~ nik,adranije nisubila predmet za~~l!_odavstva;medunjima 'pitarijeo postojanju [ednog svijeta
z;~ 1?~:~luc'a.'j;fQk9lj~~j~: Ijll.ql. ,.,' " , ,
To da u svakoj buducnosti treba da postoji jedan takav svh~tpogodan da ga Ijlldi flat;taE_jl!,jll, ,~a., on u svakoj buducnosti treba da bude riastanjen covj~~g.nstvom koje je dostojno ovog imena, to se spremno potvrduje kao opsti aksiom ili kao uvjerljiva pozeljnost+spekulativne fantazi'je (taka uvjerljivo i take nedokazivo kao sto je i postavka da je egzistencija nekog svijeta uopstebolja nego egzistencija nikakvog svijeta): ali kao moralna prepozicija, naime, kao prakticna obaveza spram potomstva jedne daleke buducnosti i kao princip za odlucivanja u savremenojakciji, ta postavka se veoma razlikuje od imperativa ranije etike istovremenosti; a na pozornicu morala ona je dosla tek s nasim novovrsnim snagama i novomvdoseznoscu 'naseg prethodnog znanja. Eris_'IJ,stvQcov..}ek.ff.,n.a ,SJ2.ijgt_'I1, j~bilQ .nesto E!'Y2' i.!!~§!!mgjiyo .. dgtg 94 cega jepol!;1.zila ,.svaka Jdejao obavezl u Ijudskom ponasanju rsada jeono kao takvo samo posra10=E~ame'f~=o15aveze" naime obaveze, koja' je. prva
SVlj~~"" ~

premisa svake obaveze, to jest upravo da se za buducnost obezbijedi pO~~2iCl,!?:j~ ~9-l'l1ih kandidata za jedan !p..Qra,lrti univefzi-!!i1'u tom fizickom svij~t~; '1 t9" .izxoe.duQs.talog;· ".iiliiB da se -ciVClr-UzI9fC-syfjeC'oqrZitakvirn, da intaktni ostanu uslovi 2a jedno'takvo postojanje; a to znaci daise.rvodi, racuna 0 povredivosti svijeta :lbog opasnosti po oveusloye. Na reafiom '-piimjeru cu Ilustrovati razl:iku koja zbog ovog postoji za etiku, V. STARI I NOVI IMPERATIVI 1. Kantov kategoricki imperativ je rekao: »Djeluj tako da i ti mozes htjeti da tvoja maksirna postane opsti zakon.« Ovdje izreceno »moze to je moze uma i njegovog suglasja sa samim sobom: Ako pretpostavimo egzistenciju jednog drustva ljudskih aktera (djelatnih umnih bica), onda djelatnost mora biti takva da se ona bez samoprotivurjeeja moze predstaviti kao opste vrsenje ave zajednice. Treba obratiti paznju n~ to da to osnovno razmisljanje 0 moralu po sebi ovdje nije moralno nego logiillm: ono »htjeti moCi~-(ili »ne moci« izrazava logicku samopodnosljivost ili samonepodnosljivost, ne cudorednu aprobaciju ili revulziju. 'Medutim, samoproinnirjetje nije u predstavi da ce covjecanstvo [ednorn prestati da egzistira pa, time, protrvurjecjs .nije ru u predstavi da seereca sadasnjih generacija placa nesrecom ill cak neegzisteneijom kasnijih generacija ~ isto toliko malo kao, konacno, U obrnutom, da se egzistencija i sreca kasnijih generacija placa nesrecom i djelimicno cak umstenjem sadasnjih, Zrtvovanje buducnosti za sadasnjost logicki se ne maze napadati vise vnego zrtvovanjo sadasnjosti za buducnost, Razlika je samo u tome sto u jednom slucaju DlZ ide dalje, u drugom ne No da on treba da ide dalje, bez obzira na raspodjelu ~rec~ i nesrece, eak i uz presezanje nesrece nad srecom,pa eak 1 nemorala nad moralom-, ne moze se izvoditi iz pravila samosuglasja unutar niza, rna kohko dugo ill kratko on 'tra-

I
I

=~

novrste

U oyo] tackt je blbhjskl bog nakon U [edno obuhvatno Da,

potopa i;Z!'l'lJj~njp s.vojE,! sta-

28

HANS

JONAS

IZMIJENJENA

SUSTINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

29

[ao: to je zapovijest sasvim druge vrste koja je izvan njega i koja mu prethodi, i na koncu, roOz€ se obrazloziti sarno me-

tafizicki, slo1Ji,-

o1priIike;--PY9:ko: »Dj eluj tCl~o q.?_ su, -y_c;~9 tvojeg poiinosljivi s permanencijom prav~g IJudskog zivota ria Zemlji«; Hi negativno izrazeno.: »DJeluJ, tako d_a ucinci tvojeg djelovanja ne budu razorni za bu~ucu mogucnost takvog zivota«; Hi jednostavno: »Ne dovodi u opasn.~st uslove za neograniceno opstojanje coyjecans~'i[~. ~"L Z.e:J:Ill)l«: ili~2E~tl·.Pc?:Z~ V1l0 -l;lIl()tre ljene« '.-»1! -tvo] . sadasn] 1.. zb;or uv~Stl . ~i, b 1 buduci integritet covje~a k~o p<l:rnJakapr,edmetu tvoje volje«, " ,- 3. ~idi .da - upovredi ove vrste imperativa n~je involvirana nikakva racionalna protivurjecnost. Jamogu htjeti sadasnje dobro uz .~"rtvovanje buduceg dobra. Ja mogu htjeti kako svoj sopstveni kraj tB.®O i krajcovjecanstva. Ja mogu, a da ne zapadam u protivrjecje s~~~im sobom, kako za sebe tako i za covjecanstvo vise zeljeti [edan kr~tak vatromet krajnjeg samoispunjenja riego dosadu beskrajnog nastavljanja u prosjecnosti, ,MedJJii!1:l) nCl:!L.®pe~?,tiy l,lp~av();_~~~_ clel. .mi, dq~use, smtjemo .staviti. na kock~nas~opstven: zn~ot, all ne smijemo zivQt¢gyjgr@stva; da Je AhII, do4u-se, lI?ao pravo~~ za sebe .. orlaberekrat*-z,~votslavnih dJ~la. Urn]~st()..dygog .. l:/:?!~. Z neslavne sigurnosti (naime uz precutnu pretpostavku da. ~e postojati jedno potomstvo ikoje ice prieati 0 njeg~vim dJehrna); ali da mi nemamo pravo da odabere~on~~ltak buducih generacija radi bitka sadasnjih igeneracija, mil d~ to. pokusamo. Zasto mi nemamo to pravo,zasto mi, naprotrv, unamo obavezu prema onome icega jos uopste p~ma i sto »~o sebi« i ne mora da bude, sto u svakom sl':lca~u·kao .I?-eegzl.stentno nema prava na egzistenciju, teoretski nikako n!~c: Iako obrazloziti i vjerovatno se uopste ne ~oze obrazl~zltl bez religije. Nas irnperativ to, zasad, preuzirna kao aksiom, bez
djelovanja

2. Imperativ koji odgovara noyom. tipu IjuclSk.og djelovanja i koji je upr~~h~D ll§'.!1QY:i. .tm d]~la.tn.9g-.s~?Je.kta g~a-:::

Jasno ·s~··

ljen na individuu, a njegov kr'iter ijum je bio momentalan. Oil je od svakog od nas zahtijevao da razmislimo sta bi se desilo aka bi maksima mojeg sadasnjeg djelovanja postala princip nekog opsteg zakonodavstva iIi kad bi to vee bila u ovom trenutku: samosuglasje ili nesuglasje jednog takvog hipatetlckag uopstavanja postaje test mojeg privutnog izbora. No dio ovog razmisljanja uma nije bio da li postoji bilo kakva vjerovatnoca za to da mOJ privatni izbor odista postane opsti zakon ili da makar samo doprinosi [ednoj takvoj opstosti. Zapravo, realne posljedice uopste nisu sagledavane, a taj princip nije princip objektivne odgovornosti, nego princip subjektivnog sustava mojeg samoodredenja. Novi imperativ zaziva jedno drugo ~mg1.<).ii~:lle suglasje akta sa samini"-sqborn, 'negci suglasje !1jegovih_~qp~~gih.u~i!1-q~a; s. opstojanjem IflfClt;l~Qg-~aktivffeta-- :u-b4(:fu¢IlQsti. A »univerza1iiiiCija-«~~kojii on ima u vidu nikako nije lripoteticka - to jest sarno 10gicko prenosenje od individualnog >.Ja« na jedno imaginarno, kauzalno s time nepovezano ..Svi« (»kad bi svako tako radio«): naprotiv, djelovanja koja se podvrgavaju top} lloY()IIl imperativu, riaime djelova.njakolektivne cjeline, imaju uniz sam In.i...... n..... U.· s".ta.'.rn u .napredovanju svoga ...impulsa i...ne• ,.'.eri. .s~~E; »totglizl.ljl]<-< om.-·.·j.en . 0 os . . .. .. ..om.· v ... u.·.•'j.ih.,.o.veje.'l.o.. or,.n sti.: on.. · ·.. .·.r . ..... . d t v.' ...... . ..... o .• e . moli -drug~_(\ije lJ.ego da terminiraju u oblicju univerzalnog -s'tvari. avo, sad, moralriom" kalkuhiprikljucuie nt vremena kojeg nikako nema u Iogicno] momentalnoj eperaciji Kantovog imperativa: ako -ovaj posljednji ekstrapolira u neki uvijek postojeci poredak apstraktnog kompatibiliteta, onda nas imperativ ekstrapolira u [ednu iproracunIjivu zbiljsku tnuiuenost kao nezakljucenu dimenziju nase odgovomosti.
d·

rfa_

hon:':

VI. RANIJl

osr.rcr >~ETIKE BUDUCNOSTI-«

obrazlozenj

a.

4. Isto tako je ocigledno da je taj novi imperativ mnogo vise upravljen na javnu politiku neg? na l?~ivatno P?nasanje, ~~zeP~~~1J~~itCi~a~ro~~~l~ii~f~ktl%i~~~~iivnl~~El~;;ra~~

Sada bi se moglo prigovoriti da smo, citirajuci Kanta, jedan ekstremni primjer etike svijesti i da se nasa tvrdnja 0 prezentnom karakteru cjelokupne ranije etike kao etike istovremenog maze opovrgnuti razlicitdm vetickim oblicima u proslosti, Moze se pomisliti na slijedeea tri primjera: vodenj e zemaljskogzivota sve rdo zrtvovanja"'njegove'srece
odabrali

HANS JONAS

,IZMIJENJENA

SUSTINA LJUDSKOG

DJELOVAN.JA

30
u pogledu na v]eCiti spas ?use;vpredyid:aju~a b~i?a zak0l1:?davca .i ddavnika zabuducT. opste y?obro; I ~.ohtlka utopije sa spremnoscu da se oni .~OJI.~ad,:.zrve upotrijebe kao p~~ sredstvo za neki cilj pOSIl]e njih lli~a s~?dstrane k~o pre~ preka tome '7"0 cemu je prominentm prrmjer revolucionarni marksizam.
" 1. Etika

31
to u grozrvot

iskljucrvo kao ulog u jednoj opkladi CIJlm gubitkom bi znaci nepostizanjem vjeeite dobiti, bilo izgubljeno sve.J~r

savrsenstva

na onom

svijet'U
...

, Od ova tri slucale prvom i trecem je z.~jednia:o cia oni .'bl1du8nost,~k:io rii6guce 'mjest(:f--aps~lutne"'yrlJ~dnostl,posta,:,~ ljaju iznad sadasnjQsti i yda sada~njo~t p0tlskllJu. ~ .p~kU pn= premuzabuducn.ost, Vazna razlika Je st? u r~hglOznom slu caju sadasnje djelovanje ne treba da, recimo, nek,:~o kauzalno, pfivede" buduce stanje, y~ego l:eba samo ~a hcnostkva= Iifikuje za to, naime u QozFffi o,,?rp~ kome vJer~. mora .pre pustiti da Ii ,ce do privod~rr]a doci III ~e. A kvahf!k0vanJe ~e sastoJ'iubogougodnomzlvotu, 0 ko]em se ,uopsteno . ~o}e reci daJeonvecusebinajbolji, da jezlvot naJvrednlJl2i1vota ida, dakle, ne treba da bude odabran s~mo zbog nT:k:akvogVjecitog blazenstva. - da. bi, ~~, kad bl~arno. to b~o glavni motiv izbora, izgublOSV?]U VrIJ.e~nost ~ tIme. 1 SVOJ;: inogucnost kvalifikacije. To znaci,: dru~I lzborJ: utoliko bolH
v ,

;~~~1'::~J~"'f;~~~{rlk!7~nj~~ o~a~~~~~~~sc:;~~~, pcdobne propisezivota, pa cemo l~~af1 da Su :0 u?~avo pr?~ ptavednosti,ljubavi b~lzn~em" cestlt.o~stl:Lt~~,
v

~~d~~, koje

pisi

bi ptopi:sivala

eka :rnutars;r.J,et?:ma iIi bimogla prop:sah etika klasicnog stila, Dakle, u tOJ »urnjerenojverziji .vJ:re II dusevno blazenstvo, kakva je, ako se ne var~, ,na prirnjer jevrejska, opet ipak imamo etiku .~stovremen?stl 1,. r:-eposrednosti: a kakvaje to etika u detalJlma to se ne vidi lZ onosvje~kog cilja kao takvog, 0 Cijoj saddini se i on~ko ne ~?ze ~ati neka predstava, vee se vidi iz toga kako ,J~e b:o sadrsaino 6.dreden taj bogougodni zivot koji treba<ia je ,nJE!lwyusl(}v. " ... U svakom'~lu~a.ju, taj uslov saddi~sk,i moze. b!tiod~e~ den tako _::_a. to on postaie u »ekstremnun« o.blicrma vje-. u,spasgy~t:L::=A<l se njegovo .i~pllnje?-Je. ,ni u~onT slud~ju De mo±e-llosmatrati kaovriJeanostu sebJ.SamOffi; nego

prema

r:

r~vallj·a'

0Y9m slucaju, ~ ~ako je to Pascal jPaskalj razradio zomorne metafizicke opklade ulog je cijeli ovozemaljski sa sv:m svojim mogucnostima srece i ispunjenja, Cije zokaztvanJe je upravo uslov za vjeciti spas. Ovamo spadaju i svi oblici radikalne askeze koja umrtvljuje cula i negira zivot Ciji prakticari bi, ako s4 ne ispune njihova ocekivanja, bili prevareni za sve. Od obicnih, ovozemaljskih hedonistickih kalkila sa rizicima njegovih promisljenih odricanja i pr-ivremenim odgadanjima, ova racunica se razlikuje samo po totalnosti . svojeg quid-pro-quo i po pretjeranosti sanse koja stojispram uloga. Medutim, upravo ovarpretjeranost cijelo podu::ece izbacuje iz podrucja etike. I~l}'l~O:u konacnog i h~s'li,onacnQg, vremenitog i vjecitog nema komensurabiliteta i zato Q~!!!~ -!"l!:n~1takvesmisqQne~ !~};lr~l~~!i~ znaci nemazn kva(to litativnog Iii racunskog smisla u kojem jedno ima prednost nad drugim); a 0 vrijednasti cilja cije svjesno prosudivanje bivipak morale predstavljati bitnidio eticke odluke, nema niceg sem praznog iskaza da je bas ona apsolutna, Nema ni, harem za etieko misljcnje neophodne, kauzalne veze izrnedu djelovanja 'i njegovog (ocekivanog) rezultata, koja ovozemaljsko odr~canje treba ne da uzrokuje nego da zahvaljujuci njoj omoguci nekakvo drugo obestecenje, Ako se, stoga, upitamo zasto se to radikalno ovozemaljsko odricanje smatra tcilikom zaslugom cia ono sebi smije da obecava ovo obestecenje ili nagradu, onda jedan odgovor moz~ b~ti.,da je meso gresno, zadovoljstvo lose i svijet neelst pa u ovom slucaju (kao i u nesto drugacijem, gdje je indivi~ dual~z~cija kao takya l~sa) Ip~k t.arem u askezi imamo jedan praVlmstrumentan) .djelovanja 1 put unutarnjeg ostvarenja svrhe 1Z sopstvenog ema - naime put od necistoce ka cLstoti od' grijeha ka spasu, od aluganstvaka slobodi, ad sopstva k& ncgiranju sebe. ako je to toccnda je, dakle, vee askeza u sebi samoj onaj, pod takvim metafizickim uslovima najbolji riacin zivota.' A time bismo opet dosli daetike nepo~rednosti i istovremenosti - do j ednog odista, krajnj e egoistickog i ekstrem~o individuahstickog obhka etike vsamosavrsenstva, kojaionda 1 ,u momentima spiritualistickog prosvjetljenja, do kojeg rije:" zino upraznjavanje moze da dovede, vecovdje moze da uzlva onuibuducu nagradu kao mistickidozivljaj 'apsolutriog>'"""

32

HANS

JONAS

IZMlJEN.:rEN:A

SUS TINA LJUDSKOG

DJELOVANJA

Sve u svemu, mozemo red, ako ovaj cijeli kompleks onosvjetskog usmjerenja uopste spada+u etiku -'- a onaj prvopomenuti »umjereni« oblik jednog u sebi bogougodnog zivota kao uslova za vjecitu nagradu spadaonda se i on ukljucuje u masu postavku 0 prezentnom karakteru cjelokupne dosadasnje etike.

2. Odgovomost

drzavnika

za. buduCnost

A kako je..s primjerima unutar.svjeiQv.ne etike.buduenQstikoji j edina' zaistaspadaj 1.1'1.1 .racionalnu~-:eti*u~?~ Nadrugom mjestu smo naveli predvidajucu brigu zakonodavca i drzavhikaza buduce+dobro zajednickog vbica. Ovremenskom aspektu, koji nas avdje interesuje, cijela antiekafeorija ne govori nista, ali vee ovo vcutanje navodi na neke zakljuCke, a ponesto, izvan filozofij e, mozemo saznati 1Z pohvala velikim zakonodavcima kao sto su Solon i Likurg ili iz prijekora upucenih drzavniku kao sto je Perikle. Pohvala zakonodavcu, istina, ukljucuje i trajnost njegove tvorevine, ali ne i prethodno planiranje necega sto ce tek za one poslije njegapostati zbilja a 8tO je za savremenike jOs nedostizno. On tezi da stvori jednu politieku tvorevinu sposobnu za zivot, a test zivatne sposobnosti je trajanje - i to po moguenosti nepromijenjeno trajanje - stvorenog. Naibolja drzava, takva [e bila vpredstava.vnajbolja je izabuducnost-upravozato sto ona u svojoj, u svako vrijeme-sadasnjoj unutarnjoj ravnotezi j emci buducnost kao takvu, a onda, n<iJ;aV?:(), ~ ii buducnosti jernci najbolju ravnotezu zato sto se ne mijenjaju kriterijumi jednog dobrog poretka (od, kojihje jedan i ta trajnost). A oni se ne mijenjaju zato sto se ne mijenja covjekova priroda koja je, svojim nesavrsenostima, ukljucena ukoncepciju jednog za zivot sposobnog politickog poretka, 8tO mora biti koncepcija mudrog zakonodavca. Ova koncepcija, zato, nije usmjerena na idealno savrseriu nego na realno najbolju, to znacina najbolju mogucu drZavu koja je isto tako rnogucaeada ali [e i isto onako ugrozena kao i u 'buduenosti. Upravo ova opasnost, koja svakom redu prijeti od nereda ljudskih strasti, cim, osim jednokratne, osnivacke mudrosti zakoncdavca, ne,.. ophodnomstalnu, vladajucu mudrost ··driavnika.No-.- Sokra-

.j

tova zamjerka Periklovom umijecu nije da ce njegovi grandiozni poduhvati kasnije, poslije njegove smrti, proI?~st1,.nego ,;Ia ~n tak~m. grandioznimplanovi'rna (zajedno s njfhovim pocetnim uspjeslma) vee u svoje doba zaluduje Atinjane i da kvari gradanske vrline. Sadasnja nesreca Atine se ne pripisuje pogresnim potezima te politike vee pokvarenoscu njezinog izvora, koji ne bi bio bolji ni u retrospektivi zahvaljujuei nekom o-uspjehu«. Ono tada dobra bilo bi d9bra i danas i najvjerovatnije bi trajalo do dana danasnjeg, !'~~~Y:i(j~je drZavni}{a se, dakle,sastoji uonoj mudrosti! i II ()-!?:9d ~j~ri ~()ju on posvecuje ~a(!aSnjosti: Qya sa_-:; 1~E1}j[)~~ij~}~ !"<idi,neI:c: ~_r~~~§_ bllduCnQ~_ti,~e_~" n ~e, !:! naiDolJem~s.lueaJu~ dokazuJe 1,1. !§toYt:'~J:loj buducnosti 1 vee u ~~",bi~@1oj, ID.(Ira- hiti onaka. QP!"il~-v.:dana ana, _. kao Tfa;j!lQ~I.I!r.Q:: Izilazi }{:§.9lJ§PlJ;tvRP9s1jedica .ono~fsto :je:QgQ1;'Q, :gee sada.L u. svako dopa. Istina, vremenski raspon ucinka i odgovorncsti politickog djelovanja je siri nego kod privatnog, ali njegova etika, prema predmodernom gledistu, ipak nije nista ' drugo do prezentna etika koja se primjenjuje na [ednu zivotnu tvorevinu duzeg trajarrja. 3. Modema utopija

• drzavnickom

33

a·QYQ ~e se promijeniti tek s onim sto SaJIl [a, kao tree! -primjer, nazvao-p01itikom~utopije, a to, je [edarr.potpuno moderni fenomen ip:r:etpos,tavlja jednu.i.ranlju nepoznatu gjIl,Cl,mi_~~l.l .:RQY!j_g,§lI1J.~shatologij.u. Religiozne eshatologije ranijeg vremena ovaj slueaj jos ne predstavljaju,prerrida ga pripremaju. Na primjer, mesijanizam ne zapovijeda neku mesijanistieku politiku nego dolazak Mesije prepusta bozanskoj odIuci - ljudskom ponasanju avo stavlja u izgled samo utoliko 8tO ono moze biti dostojno ovog dogadaja ispunjenjem upravo onih normi koje su mu neophodne i bez tog izgleda. Ovdje u kolektivnom razmjeru imamo one sto je ranije, kad je bio govor 0 privatnom, receno 0 ocekivanju orrozemaljskog: ono Ovdje i Sada je natkriljeno, doduse, .ocekivanjem kraja,ali mu nije povjereno njegovo djelatno ostvarenje. Ono mu sluzi utoliko bolje sto vjernije ostaje svojem sopstvenom, od boga dobijenom, zakonu, cije ispunjenje [e-potpuno u njemu samom. ....... --..... -....

34

HANS JONAS

IZMIJENJENA

SUSTINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

.3,5

b.,Naravno, i ovdje [e postojao onaj ekstremni oblik u kojem SD.' ';'zatocnicilrraja« u isvoje ruke uzimalf ostvarenje i koji su jednim posljednjim udarom zemaljske akcije htjeli da uspostave mesija:n.sko ilihiljadugodisnje carstvo, za koje su smatrali da mu je doslo vrijeme. Qdista mnogi chilisticki pokreti, narocito pocetkom novog doba, vee dovode u blizinu utopisticke politike, pogotovo ako se ' riezadovoljavaju udarom ,i'pripremom puta, nego vee pozitivnozapocinju s uspostavljqnjem carstva bozjeg 0 kojem .imaju scidrzinsku .predstavu. ' Ako u ovoj predstavineku ulogu igraju ideje osoci[alno] .jednakosti i pravd], ()~c1:8: je vee tuI ona, posebna roociivaeija=:_mederne- topistieke e_tikJ~~A.li.-jQ[ §:I!fa, mo!ivacije u n zasekUlarizovanu' eshatologiju, to jest za -moderrilCpolHIcKu utopiju, kara:kteristicnog ogromnog j aza izmedu Sada i' Onda, sredstva i svrhe, djeiovanjai cilja ' koji zjapi nad generacijama, 1'0, jos uvijeketika sadasnjosti ne etika buduenosti. PraViccivjek je vee tu, a u malim »opstiharna posvecenih- je vee f carstvo bozje tu od onog momenta od kojeg ga oni, smatrajuCi ga pozeljnim i niogucim, vee ostvaruju u svojoj sredini. No napad na poretke svijeta koji se [os suprotstavljaju njegovom prosirenju desava se u ocekivanju jedneg Jerihonskog cuda, a ne kao proces posredovan povijesnim kauzalitetom. Posljednji korak ka unutarsvjetskoj-utopistickoj povijesnoj etici.tek [e trebalo uciniti.

koje ~ve prije toga r~dikalno medijatizira, to znaCi osuduje na prlvrem~n.ost, v~d~zuna mu sopstvenu vrijednost, ili, u najbol~e:n slucaju, cim polugom za dostizanje onog jos predstojeceg pravog, sredstvom za jedino vrijednu budueu svrhu. . Ovdje ~:. s~? odista je~an 10m s pros~9seu, a za ucenje ko]e !5~ naJcl~t~Je l?r~stavlJa,. za lllar.~!~t!$~ ~i!Qil9~!j.~p()_:: vIJes!~ 1 za njoj primjerenu etiku MCIle VIse ne vnjedi ono SIo--s:no rekli 0 prezentnom karakteru dosadasnje etike i 0 P?stolan?sh IJud.ske l?ri.rode koja ~e u njoj pretpostavlja. Do ?Jel~:'aIlJa. dvolazlradi jedne buducnosti koju nece uzlvati ni izvrsioci III zrtve ni savrernenici; odande polazi obaveza premaSada, od ~obra i patnje njegovog savremenogsvijeta,; a norme dJ~lovan~a su tako privremene, cak tako »neprimjer~ne«, ~ao 1 stanje koje one treba da uzdigne u to vise stanJ.a Etika revolucionarne eshatologije sebe samu vidi kao etiku J?;elaza, a. ona prava (i u sustini jos nepoznata) etika na~tu~nce u svoje pravo tek kad ona prva stvori uslove za to 1 time samu sebe ukine.

x:e

je

_c._~lLJLmQqeI;11ig1'n-am:!ltkom4_k~Q, £ill-~l1i£Qm, kao ide'i join;clql!lzi do wogub:1osti da se sveranijeshvatfkacV"pret:c hodpi_stuPartjsrtdasnjegVa sve sadasnje kao predstupai1j budu~eg.:j\ko'se ovapredstava (koja; kilo, neogranicena. mi jedn6.stanfe po sebi ne oznacava konaenim i 'svakom' dopusta njegovu neposrednost u sadasnjosti) poveze s nekom sekularizovaJibni eshatologijom 'koja ovostrano definisanom apsolutnom-nalaze jedno konaeno mjesto u vremenu, pa uz to dode predstava neke teleoloske dinamike procesa koji vodi ka konacnom vstanju '- onda su date pojrnovne pretpostavke za utopisticku pol~tiku: »Carstvo nebeskona zemlji vee stvoriti« (Hein:e/Hajn~r:pretpostavlja predstavu 0 tome u cemu bi se sastofaloJedrici tiikvo ,ze:inaIjsko carstvo nebesko (ill 'bi tako trebaIoreCiL.. .ali' oiovorn' imamo ute6riji [ednu cudnovatu prazni:rtu}i;1l8V~korr:( slucaiu, .cak i u nedostatku takve predstave, pretpostavlja jedno shvatanje 61judskom--dogadanju

"j

I I

.,])!3:~~" ~ec p.ostoji te-j slucaj jedne etike buduCnosti sa dalJl11?:rllW~;dyiga.nj a,~a vremenskim rasponmn ,preu,zeteod~ g?V"()J:'!l~St11 smno~ predmeta (cijelo buduee GOvjeCaI1::;tv(», c1J1:bm91l1 mt~re::;~(cIJe~olJlldueEl~ovjekovo bice) i, kao stosada mozemo ~od~tl, s ozbiljnimshiacanjell1 moci tehnike ~ koji nevzaost~Ju iza svega onog u etici Q cemu ovdje hocerno da nesto kazemo. Zato je vazno cia utvrdimo odnos izmedu ove dvije etike koje, kao odgovori na modernu situaciju bez pre~ed~va, a specijalno na tehnologiju, imaju toliko mnogo za[ednickog uporedenju s predmodernom etikom, a ipak se tol:ko ~eduso~n~ razlikuju. Ovo ce morati pricekati dok jos nesto VIse ne cujemo 0 problemima i zadacima s kojimaima posla ta etika koju ovdje imamo u vidu, i koje joj postavlja ogroman napredak tehnike: Njezina moe nad ljudskom sudbinor;n prer::a~ila je cak i moe komunizma, koji je, kao i svi drugi, ..zamisljao da ce se njome sarno posluziti, Zasad bih u~a?vn~ed rekao sarno to da, dok se obje »etike« bave utopisrickim ~ogl.:ienosti~a 0:ve tehnologije, ona koju mi ovdje trazimo mJe eshatoloska 1 ona je antiutopisticka u jedriom smislu koji tek treba odrediti.

36
VII. COVJEK :f{AO OBJEKAT TEHNIKE

HANS JONAS

IZMIJENJENA

SU$TINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

37

Mi smo uporedivali povijesne obl~e etikeivs.tovremenostI i neposrednosti, za koju je .K~tova veh~a pOsl,:zl~a ~amo ka? primjer. U pitanju nije njezmo vazenje u .nJezmoJ ~blastI, nego njezina dovoljnost za nove dJm:nzlJe. ljudskog djelovanja kojaprevaeilaze tu ?blast .. ~as~ Je. tez9, d.?: nove vrstef pave dimenzije djelovanJR. ~alltlJl2v?Ju J~!lll,u. .rlJ!m~komen~ur<:lRnnu~tiku predyidanja. i <>,dgoY~fl.:l0s~1:.!r?J~~l~~O .?~oliko ~ nova koliko . su nove eVl2ntlla1Ilos~l s k<>,J1pla~na ~re~a da ~e bayi.,Yidji211'sl11oda .su to one~ventnfl,1D:ostl~9Jg lZl'ast~~ tz--d,jeta-"-homoc;fabera-u. doba tehmke .• No,:c:od~OV1h.no~o:VIs~:h djela mi jOs nismo pomenuli onu pot:nc.IJa~o ~a~o~mozmJu klasu. Objasnili smo techne sa~o unJez~noJ _pnm]er:1 rl:a neljudsko podrucje. A ~~~t,ll .Q];;IJgk!~.tl2)::tI?Ik~~ A()SPl,O,_~.~~m J S9vjek.~Homo faber svoju vjestinu vo~rece prema seblsar:r,;orr: 1 priprema se da iznova pronaI~ae~l p~onade p.ronal~zaea I spravioca sveg ostalog. Ovo dovrs~nJ: njegove sile koja sasvim lako moze znaciti nasilje nad eovJekom, ova krajnja uI?otreba uiniJec.i naprirodi .izazlva i krajnji ~apor etieke ~IS}l kojabiinoraIada uzme ~ ob~ir d~~ad U lzb~r,: .nepostoJee~ alternativeprema onome sto' Je vazilo za defmltivne datosti covjekovog ustrojstva.

vog koje n~Je dovedeno u sumnju, sto je ozbiljnog covjeka prije navodilo da se kao psalmisti obraca bogu: »Nauei nas da brojimo nase dane kako bi nam srce postalo mudro«, Nista od ~oga ~~.~: ?i~o uQR1§t§.l;!..9j~J9yqIlJa iJi' gje12tYQm~od:: . luke. Pitarrje J~ 151198<3,111,2 ,k~:kQ se postavitrprcma tomi[~.~.· Medutirn, !l<iIJ,<:ii?, .z<3.hvaljU]4¢1 .t~vjesJ:1im. napredlna u celularnoj bi.olo?iji,. kao ~.a postoje neki prakticni 'izgledi za suwot8tav:lJanle biohernijskim procesima starenjaiza produzetak Ijudskog zlVota, vjerovatno cak za neodredeno vrij~!pe~ Sn;rt. se ~s~ ne pojayljllje, kao nuznost koja spada .u ~mrodu Zlvog;vec u izbjeziVu,barerii u:'piincipu tra1(tiitiill:1U 1 za dugo odgodivu organsku gresku, Vjecita ceznja: covjecan:,tva kao da se priblizava ispunjenju. I prvi putnam se ozbiljno postavlja pitanje: »Koliko je to pozeljno?Ko~ikopozeljno za il'ldividuu i koliko za vrstu?~<Ova; pitanjasedoti~u niceg manjeg nego cijelog smisla nasa konaenosti, naseg stava prerna smrti i opsteg bioloskog znacaja balansa izrnedu smrti, ~ razmnozaYanja.", It.prije takvih l_{~<l.jIljglpH!!njgpQ:st~y~JaJ~ §~~~~ prgkti~l1.g,k,Q 411.se KPtistL timzamislj~n,.i1Jl b.la.g().s.l()Y~l!l: Ie~~~ti posebne vrije~n(Jstii l ,sil. P9_$~bJ:lim,zq;-: slugama? ()~~ c]_r1J.stvenoemillentne i vazne? ani koji to rnogu da plate? $yl} avo posl'jedrijekao da bi bilo [edino pravedn? Ali za to bi se moralo platiti nasuprotnom kraju, na lzvonstu.Jer, t~ je bar [asno, u razmjerama populaeije je cijerra za produzenu starost proporcionalrio usporavanje zamjene, to znaci manji priliv novogzivota. Rezultat bi bio srnanjena ..pr?p.2r:~tjq ()mlgg,th!;!)J."rgst11CoJ~PQpiJIacijL .starog stanovnistva. Koliko bi to bilo dobro ili Iosaza opste stanje covjeka? Da Ii bi vrsta time 'dobila iIi izgubila? I koliko' bi bilo p,_rav~dno iIi nepr~vedno da se mladosti sprdjeci postanak zato sto je mjesto vee zauzeto? Umiranje je vezano za radanje: smrtnost je sarno obratna strana neprestanog izvora »rodnosti« (da upotrebimo izraz Hannah Arendt /Hana Arent/). Taka je to oduvijek bilo; sada se smisao toga mora ponovo promisljati u prostoru odlucivanja, ekstrem: . aka. seodluCimo.protiv S~:tl, ... ~:.-~.?~~ ~ ,,~m~Qiav:~ja,. jer ovo dl']JgQje oagovor zlVota na prvo, 1 onda bismo Imah zivotstarosti. bez ~~E!?~ti,:i zivot v~c poznatili-individua bez iznenad;;:~sH-'on.rn

tom.

1. Produzenje

zivota

Uzmirp.9~::t_o Ig:iJ:nj~!: g§-jf~Il~~t=n..!~n~jti:?d.()viJ:1 dat~sti, covjekOvu sl!:I;[tno.§.t. Ko je ika~ r~mJe ·trebalo .da zauzima stavotome~ koliko je ana pozeljnaI kad se za nju treba o~luciti? Sto se tice njezine gornje granice, »sedamdeset. go.diria, a ako se premasi osamdesevt«,. I?-ije bHoy iz~ora. Nre~u:-~ neodgodivost je hila predmet tuzalJkl,prepusta:r:JusudblUl,_1h uzaludnih, da ne kazemo: budalastih snov~ .Olpak mogucn» izuzecima - ali, za divno cudo, skora nikad predmet pnhvatanja. Intelektualna fantazija jednog G.B. Sch~wa (So/ i [ednog Jonathana Swifta /DzonatanSvift/ speJ_{U~~sa1a ~. ~ ~ sreci ne-morati-umrijeti iIi prokletstvu ne:~oel-~r:Jetl (Swift je sovim posljednjill1 ... io ona]: }J~T:t~~Jl)~ .M~tl1~b genda su se bavili takvim temama 0 pozadml' nepromJenlJl-

J?a.

pogledamo

,_<:~~~.~,~ ...

jedan

.'

HANS

JONAS

IZMIJENJENA

SUSTINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

..

39

38 .. ovatno je bas ovo ta mudrost u kojih ramie nije bl~O.A ~Jer t" da namona uvijek nanoVO oporoj cinjen.i:i n~se sm nos ~~etnosti. neposrednosti i za~u ohecava ono sto .lma~o u P ~., k;o takvog. U vecoj zbiromladine, uz stalm priliv dr~gaelJeg zamiene: one nikad sebi ci produzenog i~~ustva za os~ ~:~~iJet vidi prvi put i novi:n ne. moze povratiti sposobn d '·vJ·etl· nu zacudenost kOla o . . ., k doze ~ . k ponovo OZI oCima, mane III ofije nikad ne moze obnoviti onu je, po Platonu, poeeta. . . ko staje zudnja za znad djeteta kOJ.a 1stIna rI]et , po . . ,;;,-., ". k ra ozna 1 t os .' ne smalaksa. Qyo PQ~1l1J~le., __ 1J,yIJE! ~jem odra~log, dol~} t<l-:~arrfo-po cijenusta1?0g::s~~~tl{~J .molZnova,koJ~zadoblJ.a:n-----_~-~<"-v-"--t a nlegovstltc9Cl, toga ±e~r-~Yako -dob~C--bl~l a~:u c~V:1eg~~: ~sa .da 06uva spontan ~ da utone u dosadu 1 ruti , 1. . . . _--._._,
v.

..

rn:. .:.

nostzivota, .. ' .. , no memento rnori u zivotu Mora yrom:-shtl 1 ulo~ eO:o:a do neodredene daljine t pOJedinca 1 sta bi ubIa~~va. J .neka neodrediva granica vreznaeilQ za tu ulogu. Moz. a J:.og od nas nuzna kao poriv da rnena koje ~oeekuJe~~ za ~v Cinimo brojljivirn. bro 'irno nase dane 111da ih u ... - .. ~, . . bilo J. . desiti d se one sto Je po narn]en 1 Onda bi se moglo . esi a uke covjecanstvu, ostvarenje nekakav fi1~tr?pSkl doklon_ ~jegne prokletstvo smrtnosti ptaisko~ske vzel~e a se ~ak. Ja se ovdje ne upus~am u ptetvofl u ,eovJe~ov n~dost iih spoznatljivih prethodnih raz: prorokoyanJa, a n~, up~.os ,sV~Ja tezaje, prosto rE~ceno,da v.~c rnisljan]a, u v,rednovanJa. 1\1,1 pitanja koja se nikad ranrje taj eventualm poklon. name.eeakt'~ ogol'zbora i da ni J.·edan prostoru pr len , 1'·a1 ni~u postav,~ ay. le Iiudske konstante~~atrala ~arne prmclp ranrje e~:k~, kOJ~ J d ~ sla sukobus n]lIDa.A ipak, po sebi razUml]IVlID, nije kOb~t' eticki i prema principirna, mi se s njima moramo su 0 1 1, a ne pod pritiskom interesa.
v

2. KontroLa ponasanja , d . kvaziutopistiekim magucnost~Sliena je sa sVII? r~,g~mkih nauka dijelom vee stavlJa makoje napr~dak bklOmelClUpSrovodenJ'e tehnieko umijece, u 'k trol na raspo lagan] e za onacno Od ovih mogucnostL QD_r:qa po., d . ~a~~~~~n:es~:~I~~~~:t\~Z& stadijumU praktienevjestine nego JJ ._'___ .
v
F

onaj zasad jos hipoteticki slucaj koji sam upravo lZlozio,.a etlcka- pitanja koja nabacuje ta kontrola manje supro~uiidiia; ali su direktno vezana za moralnu koncepciju covjeka, 1 Qvdje ta nova vrsta mtervencije prevazilazi stare eticke kategoriJe: .~_lJJiS"_ ..na l:J!hl1t~!:,_ D-!§!! QR~mile za .to da S.!~_postavimo _. prema kontroli duse putem hemijskih agensa .Ili putem direktnog elektric!Qg~ pJLQ§,l<i1, J)a x:n6zakpoD.'loJ~gim,plIillttr9-ni!1 ele-ktroua'"=-;_:;ticajima koji se, pretpostavljamo, poduzimaju :Z3.' ·opravdane, pa cak i hvale vrijedne svrhe. Oeigledno je mijesanje povoljnih i opasnih mogucnosti, ali nije lako povuci granice, Oslobodenje dusevno bolesnog pacijenta iod mucnih simptoma koji ometaju Tunkcije izgleda jasno dobrociriiteljsko: No, od olaksanja pacijentu ---:-cilj koji [e potpuno u skla ... du s Ijekarskom tradicijom - vodi neupadni prelaz ka olaksanju tlrustoo. od neprijatnosti teskog individua1nog ponasanja medu njegovirn clanovima: to jest prelaz od Ijekarske ka socijalnoj primjeni , a ovo otvara jedno polje koje se ne moze definisati sumnjivim potencijalnostima. Opori problemi vlasti i anomije u modernom masovnom drustvu Cine krajnje zavodljivim prosirenje takvih metoda kontrole na nemedicinske kategorije u svrhu socijalne manipulacije, Ovdje se pojavljl.1j~ mnogobrojna pitanja ljudskih prava i Ijud-skog dostojanstva; teski, problem brige za covjeka koja ga cini nesposobnimvza zivot spram one brige koja ga osposobljava za zivotsili na konkretne odgovore. 'I'reba 11 stay prerna ucenju kod ueenika da .induciramo rnasovnim davanjem droga i da tako zaobidemo apel na autonomnu .motivaciju? Da li da agresiju pre vazilazimoelektronskom pacifikacijom mozdanih regiona, Treba li da 'osjecaje srece ill barem zadovoljstva proizvodimo nezavrsnorr; stirnulacijom centara za uzivanje, to znaci nezavisno od predmeta srece ili zadovoljstva i njihove prirode u personalnom zivotu i uspjehu? Kandidatura bi moglo biti mnogo. Uprave preduzeca bi mogle biti zainteresovane za nekerod ovih tehnika kako bi povecale angazovanje svojih radnika. Bez obzira na pitanje 0 prisili ill dobrovoljnosti, pa i nezavisno od pitanjao nezeljenim usputnim posljedicama - uvijek kadna takav nacin zaobilazimo ljudski put tretmana .ljudskih pr-6bl'ema, i kad ih zamjenjujerno putem takvog kratkogsp:oja nekih nepersonalnih mehanizama, mi smo personalnem sopstvu oduzeli nesto od dostojanstva i ucill~i1i.j9~.j~dan,-k;q;-

..- .. ._ .....
,.~C

i. .,

40

HANS JONAS ,~~

"

IZMIJENJENA

SUSTINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

41

rak na putu od odgovornih subjeka~a k~ programiran~ sistemima ponasanja. Drustveni funkclOn~hzam, ~~ ~oh~o ~n bio vazan, sarno je jedna strana st::-an. ?~JucuJuc.e .. l!1:i?Je p je od kakve vrste indiyidua ~e sast?Jl dr:,:stv~~l.?~~~~~ cielina vrijednomilcinilo svoju eg~ls~£~~ NegdJ~. duz .lin~ j~ rastuce-moguerrastisOClfaliie 1iian~p.ula~lJe.po ClJ~~U mdl.vidualne autonomije mora se postavlti pltan]eO vrijednosti, o biti':'vrijedan tog cijelog Ijudskog po(luhvata '. o.d~oyor_ ~a to pitanje se upravlja prema slici covjeka p~e.ma kO~OJ o~e~ se Camoobavezni. T() moramo iznova pr~~~htl.u,SVJe!ll1Q:rL~= sto~-mCd:anas mOiE~m:lO-"uci:rriti hj6mTlrsto~JoJmozemouel s nrtt, a ranije nikad nismo mogli,

VIII. ..UTOPISTICKA« DINAMIKA TEHNICKOG NAPRETKA I PREVELIKA ODGOVORNOST Eti£k_t 'lg,ZPQ Z;qj~Qrl)~Q ohiljezje u svim navedenim primjerima je one sto mozemo' -nazvi:fti »titopislick6iri:;""crlom ~oj.~,j_~~~QJ.~!Y'~J:1.C! l)§§~!ll djelovanju u. uslovima moderne tehp-i~~ ili njegovom utopistickom tendericijomgoiniJan,fa (drift) ~bei-oJjiira da Ii ·ona utice nane-ljudsku ilina ljudsku prirodu i da Ii je ta »utopija- na kraju puta planirana Iii neplanirana. Vrstom i odgovarajucom velicinom svoga efekta grudve snijega tehnoloska moe nas goni naprijed ka ciljevima jedne vrste koja je ranije bila rezervat utopija. P:r1:lgac1jereceno, one sto su nekad bile eksperimenta1ne i mozda'prosvjetljujuee igre spekulativnog uma, teh':' noloska moe je pretvorila u konkretne skice izYedivihpro" jekata, pa birajuci ih, moramo birati izmedu ekstrema daIekih i .najvecim dijelom nep()z;ll:atill llcinak:a. Ono.jjedno ~to odis£a:-'rn'6'~emozriaif,onj:[ma .je njihovekstremizam.kao t§lkav: da se oni ticu cjelokupnog stanja prirode na nasoj planeti i' vrste stvorenja koje treba Hi ne treba da je nastanjuje. Taj neizbjezno »utopisticki« razrnjer moderne tehnologije dovodi do toga da se neprestano smanjuje one spasonosno odstojanje izmedu svakodnevnih i krajnjih interesa, izmedu povoda za obican razbor i povoda za prosvjetljenu mudrost. Posto danas stalno zivimo u sjeni nezeljenog, ugradenog, automatskog utopizma, mi smo stalno konfrontdrani sa konacnim perspektivama eiji pozitivan izbor zahtijeva najvisu mudrost - nemoguca situacija zacovjeka uopste, [er on ove mudrosti nema, a za savremenog eovjeka posebno, jer on cak porice egzistenciju njezinog predmeta, naime egzistenciju apsolutne vrijednosti i objektivne istine.s..Nama j§__m_u.drost najpQtr.eQP:ijg, l1.P.:fl,_I·YO_ kadng,jmg.J!j~ ~erujemo

3. Genetska manipulacija
U ios vecem stepenu to vazi za lLoffi.je.dgji 1:'~dIrl~Lp!,ip mjene ~eh,IJ.Q~~ijena covjeka - .:l~ g':.netsk~.. ~~~!E~!~_~~-

.to

~, Ovo'je'preveliK' predmet za u~~utnu, obradu u ovim prethodmm razmatranjima, pace dobitt svoje so~tveno poglavlje u jednom kasnijem »primljenJenom dijelu«. 6 d· . ukazujemo na ovaj sujetni sanpgm91.8.pera, k~-lle-~~~t'"'u'p;~~lr"d~'-~vlek' zeli ·~~.-·gz.r!1e ..~ .... ......... _...-' .,- ,-- 1" ; __ [Ijem nee same da .odrzi y!"gll svoJusopstveIlU evo UCIJUs cuj '0 u nje.zil).pffi integritetu nego da']€ ':pobOl]sCl,: !~1!llJ~~l~ "}::; P so stvenom lllal111 Da Ii mi imamoprav? na to, ~a l~ .s~o kv~lifikovan'i za ovu tvorac~u. c:1og.u,to J~. ono .naJoz"tJmJ~ pitanje koje se moze postav:t~ .c~:VJe.~~ koiree lzn~na a ~~i "u·· . osjedu [edne takve sudbonosne moci, Ko ...eg_ PQ~.; sao p . ..' .. ·····~·l"l.a osnovu kojeg tiisprayljaci »sljke«, po kojim .uzorlma 1 . d se znanja? Ovdje postavlja 1 pitanJ.e o~.oralnom p:-a: a ._ ekspenmentiSe s buducim ljudsklm bicima. Ova~. cna pI tan]'a kOJ' traze odgovor prije nego sto se upustlm? na 1?kua tlii .. am pokazuju koli 0 tovanje U nepoznato naJupeca Jlv.lJe 1_ daleko .nas nasa moe djelovanj?- tJera iznad pOJr:nova cje 0 kupne ranije etike.

u~~sygJ~_til~~,
;"".-."_

,_'U"'.~_;

u nju.

:r:

'

'

Ako dakle, ta novovrsna priroda naseg djelovanja zahtijeva jednu novu etiku dalekosezne odgovornosti, komensurabilne s dalekoseznoscu nase moci, onda u ime te odgovornosti zahtijeva i jednu novu vrstu smjernosti ~. smjernost ne kao ranije, zbog rnalenkosti, nego. zbog ekscesivne velicine nase moci, smjernost da predvidi ekscesni tin nase moci iznad nase moot ~ cia vrednuje Ii pd:1o-,s;UdujFiZfniaa-nase-ifu:j6i.

HANS JONAS

IZMIJENJENA

SUSTINA

LJUDSKOG

DJELOVANJA

42 U suocenju s tim kvazi-eshatoloskiro potencijalom nasih tehniekih procesa,r;~znanje ·o.kra:jn.iQl posljediearoa saroo postaj e razlog za odgo:Vf}mo:J.!Z.Q!:~§::!~1e - kao one drugo najbolje poslije posjeda same mudrosti . • Pomena vrijedan je jos jedan aspekat te rreophadne nove etike odgovornosti za neku udaljenu buducnost i opravdanja pred njom: sumnja u podobnost reprezentativne vlade da, preroasvojlm normalnim postupeimaodgovori nOviin zahtjevima. Jer, u skladu s ovim principlmR i postupcirna saslusavaiu se samo sadasnjt interesi i samo oni .dobivaju svoju tezinu i sile da ihse uzme 11. obzir. J.a;Vl1i autoritetr-njima podnoS€raCUfi;'i -to 'je nacm nakojisekonkreirici desava respektovanje prava (za razliku od njihovog apstraktnog priznavanja);,:'Buducnbst-(.(, medutim, nijezastupljena ni 1,1 jednbm gremijumu; ona nije snaga koja moze da baei na vagu sVOJ1,1ezinu To neegzistentno nema nikakav lobi, a t nerode'ni su nemocni Tako njima duzno polaganje racuna zasad iza sebe nema jos nikakvu politicku realnost 1,1savremenom procesu odlucivanja, a kad ti nerodeni budu mogli traziti da im sepolazi racun, onda vise nece biti naskc\ji smo to duzni uciniti. . Ovo.najostrije namece one staro pitanje 0 moCimudrih ili o shaiiideja u politickom tijelu kad one nisu povezane sa egoizmom. Koja s,nciga treba da zastupa buducnostu sadi.isl:J.Jj~i?T9j~RitaIlje za politicku filoz?fiju, okojoj ja imam sopstv~rie, vj erovl:ttno' .hiinericke T ~sig-lifu6Iiepopularne-jdeje;Ove neka zasad ostanu po strani. Jerjos prije negostobu?e moglo: biti'prakticn6 0zbiljno piti:mjeQP:t'_()_qoI'1:l11c\ve-· etike, mora- ona proriaci svojuteoriju na kojoj se -mciguzaSnivati zapovijesti i zabranevmora pro'na.ci jedan sistem onega »treha:~d »fie tfeba~~.TOZriaCi, prije pitanja koja [zvrsna silafli koja snaga uticaja dolazi upitanje, koji uvid ilikoje znanje o vnjednosti treba da zastupa buducnost u sadasnjici? IX. ETICKIVAKUUM
I sad smo tu gdje sam ja zastao i gdjesvi zastaJemo. Jer upravoovokr.etanje.~koje nas je do-yelo u posjed 9.uih. ..snaga ~i.j~llRQ:trgk>,,! __ §~g::t_.:m-ora ,biti.Tegt:l]~~<lna!lQrm<lEW. ~_l{reta-nje
__" '

43

'Y-.

._L

'

. ""-.~

..
HANS JONAS

44
dolazi do toga da se, kao re~lacija takvog djelova~ja, 'po~ i·ezdom vodlljom dobrog iii dozvoljenog, uopste I pOJav. tika' Takav pritisak sada proizilazi iz novih sposobno~h t~Y;~ofoskog djelovanja covjeka, cije vrsenie je dat? :njih?~ postoj anj em. Ako su one odista tak? nove pO~:V0JoJ t:'~ro.k kao sto se ovdje tvrdi, i a~o je odista, polazeci od njihovi .. I po t enCIJan ih poslJ'edica , ukmuta ona .cudoredna neutralnost, t .. sto je ranije priznavano tehnickom saobra~anJu s ~a €rlJfID.' ondanjihov pritisak znaci da treba tragati ,za noV:1mu. ~ ICI, novirn k~je ce preuzeti vodstvo, ali naJP:-IJe novl~: koje u svojem vazenju sebe moze dasl.,l?rotst3:V1. tq;rnp!:!t1fll.: ~~ . ....tstavkepOstoje,. ·naime,da-JHkolekbvno-~um_u atlYll. ~;:h~~losko djelovanje po predm~tima ~ po ra~mJerama :z.0~o.. '..:I. . .•• --_..:I ·.sm direktnih namjera nezaVlsnwn v~~o: 1 uia~~, S'V?}[lm,.~ ..·. 'tralno 1 to smo doka.zalCgore. A ucmClma ettekt VIse .nije neu_:. ... . "'--"'Y"a' time zapravo zapocinje zadatak, naime, da se tf3:Z1 0 gOYOl:.

F'~

I·

DRUGO POGLAVLJE

TEMELJNA I METODSKAPITANJA 1. IDEALNO ZNANJE IREALNO ZNANJE U »ETICI BUDUCNOSTI«

I, Prvenstvo

pitanja principa

o~j!h2y'9j .pr.imieni .,-- II n£t.$~m §~Y~_illlltP~q§1S!" !i£~ .~~. j.~"~~g ~1~lQyanja•. U te.Qriill,PQ1Htk~" To polittcko-praktleno=pttanje je ovdjeutoliko znacajnije jer se radi 0 dalekom dobrom ill nuznom, 0 kojem se jos teze nego 0 bliskom maze reci kako ana !:lto a tome zna malo njih moze lltirati Il:l ollo§tp.Gine", 1l1llogi. AJi upravo zbog' ovog 'iiticaJ a, na kojfse; konacno, sve . svodi, .to . znanje, najprije kod onih koji ga posjeduju, mora hiti zasticeno od svake sumnje u samovolju, to znaci daono ne smije biti prepusteno osjecaju, nego se mora teoretski legitim.sati iz jednog jasnog principa. (IIi, vjerovanje na kojero vjerovatrio na koncu ipak pociva znanje 0 vrijednosti sa svim svojim pravima, mora biti dobro promisljeno vjerovanje.) Otuda prvenstvo tog pitanja 0 osnovama, ciji najbolH_.~ogl.lCi odgovorje, bez obzira na teoretski ii:lteres;- prakt1cno vazan vee

Alm.pr!stup~mo torn teoretskom zadatku, postavljaju.ze dva pitanja: Na c~lll,u s~ zasniva jedna takvaetika koju zahtij eva to noy? _ dj~lgY9EtE!? I k:~Y~ .~ll i2:g~ycJ.~_q!;l se Sli~cip]jpa k:~_jl!_2Q?~_!J,8.n:J,~¢~...RmQijg __ _ JL.px.~t~me_Qkolnosti .1judi?c pryQ P!!?Bj§.!, .§.l!fl.da :uc.enje..0.. pr.incipima morals, .drugo .u.ucenje. .. u

..
HANS .rONA::' TEMELJNA I METODSKA PITAN.rA

46

47
poznavanju _principa:

zbog autoriteta kojega njegovi zaklj~cci mogu zadobiti u s~kobu mi!iljenja i za zakljucak da mje dovolJna pu~a p~aUZIbilnost ill osjecalna evideneija [ednog stava kao sto je d~ narn na sreu lezi buducnost co~jecanst:a i 1?lanete. qa~ ~e 1 ovdje, sasvim slobodno i bez fnvolnost:, moze postaviti pitanje »a zasto«, a ako na njega (makar 1 nspotpuno) ne. odgovorimo onda imamo malo prava da govor.uno 0 nek:0~ oba~ veznoj 'etici, i mozerno se, u najboljem slu_ca]u,~repustiti. snazr ubjedivanja naseg osjecaja. A ta snaga J~ u~oliko manje ~~voljna sto vise od onog - jedva spornog 1 vJerovat!lO P!eVlSe rado priznavanog - temeljnog stava, da ~e~e btl~ue~os~1 uopste treba da bude(okQjem_j_eclYR dajepotre'bno?Jl:>Jg_cgY_?1!J~' prernda je on najozbiljniji poeetak svega),. prelaznno ~a specificnije stavove 0 tome da trebada. ?ude Je~ne takve I takve huducnosti i buducnosti koja nece biti takva 1 takva - spr~rn kojih se sasve veciITl prayomv p?l1avl~a pitanje ,,:zast,?? u eemu je pravo bas ove osobite z~l~e? ~)ll? koje .zel~e? cak, sy'1l= kog utvrdivanja uopste?«. _!?ostizna.~~ma, lc~Ja.Je stva:- filo zofs]{og znanja, ovdje, dakle, prednjaei pred svim ostalim,
y

3. Doprmos ove nauke Heuristika straha

1
I

2. Nauka

bnjenici

dalekoseinosti

tehnicke

akcije

Medutim: ova] meduclan koji obavezuje, konkretizuje, nije stvarno odvojen od principijelnog dijela; on je, prije, cak u ovom vee heuristicki neophodan, Isto kao !ito mi nebismo znaliz~. sY'e~?st zrvota kad ne bi bilo ubijanja i da zapovijest . »Ne UbIJ« nije dovela na svjetlo dana ovu svetost; i kao sto ne bismo znali 0 vrijednosti istine da nema Iazi, kao sto rie bismo znali 0 slobodi da nema neslobode i tako dalje - tako cenama, u nasern slucaju jedne [os trazene etike daleke odgovornosti koju jos ni jedan sadasnji prekrsaj nije ucinio oeiglednom u re,~lnom, ~ .9.1]9:-. , unaprijed sagledanorazaJ:anje. ~QPf_ka;. E?r:t_c:~~ ~Q~_emQ ~IlOg _EQiT!!~£Q.yj_eka.1roj-i ~~ do treba-, ~r.:~7}:_'!:}f!:_t~ .~~ ~~~r:a..J:'.lJ?: ! potI.~Q¥-Q)l@lj~ tQ 'l!11!"g?gyg·l1j~ _co:vjek~ve.~~1:"~~ -1.,sv?Kako specificne vrst.e. tQ'g .ugr.ozavanja ~~. ?l~~_u~trahu od toga sebi osigurali jednu isttnsku-slfku covJeK~_DoklegQg_je_ ta, opasnost .nepaznata,minezp-amo W-fa treE.a ~~titL.t.~,~ttl.;~~~?:llj~.~. ~~1J:lE:),lJPrkossvakoj JaglCi : m~t9~:Z:.<:l.to cl9J?:~~;t.z.QPpg Q(J~ega. Ono nam se prvo poJ~vIJUJ~~ on? nas, preko pobune osjecaja koji ide prije zna1 np, UCIda vidimo vrijednost Cija suprotnost nas tako aficira. St« [e na ko~k~ ?li ~11~? tek kad saznamo da je to na koeki.

••

.,.

'_"

.... __ ,~O<-'"

__ ._.,.

",_.."

c,_,~

.-_.,"_.".~.

"_,'.:~.'~

••

No odmah zatim na red dolazi jedna sasvim druga istina, istina'koJa- jestvarnaucnog znanja,-nairrie. istina -kdjaseti(~e onlh buducih stanjacovjeka i svijeta, sto semogu ekstrapolirati, kojatrepapodvrei sudu onih prvih, _fil?zo~skih~st~ria, i polazeei od kojihse onda povratno pr()suduJul sadasnia djelovanja, iz Cijeg nnaprijed pro~ljenog ~~uzahte!a ona bivaju~strapolirana kao sigurne, vJerovatne Ihmoguce po~ljedice. Ovo (josuvijek teoretsko) realno i.e.ventu~rio zn~Je kad se .radi 0 sferi cinlenica, dakle, uglavljule se Izmedu Ideainog' znanja etickog ·ucenja. 0 principima i _prakt!cnog zn~~a kadseradr 0 politickoj primjeni,Znan]R .koje mozedaoperIse tek s~o:vilnhipotetickim nalazima,donom sto se oC7~u~e~ i~tosepodi:za:va ru izbjegava. ~~ .~~, d'~~le, ~tyorltl J~~!la n~pk<i' llipi:>!~!~'s~~h J?r:~~:\{_~~l}j>':l'. jedna »tlPor~r.~~~!~~olog~j~t· .

Jer takvi smo mi: spoznaja onog malum. nam je beskrajno laksa od spoznaje onog bonum; ana je neposrednije, narnetljivije, mnogo je manje razlika u misljenju 0 njemu, a prije svega one je nezeljeno ; puka prisutnost rdavog nas iritira, a dobro maze tu neupadno bib i aka 0 njemu ne reflektirarno (za 8tO moramo imati neb poseban razlog), maze ostatl nepoznato. Ako se radi 0 rdavom, mi nismo nesigurnrkad .ga saznamo; 0 dobrom sticemo izvjesnost najcesce tek okolisnim putem, preko rdavog. Mozemo posumnjati u to da bi iko ikad ispjevao odu zdravlju, a da harem nije bio suocen .s bolescu, odu postenju, a cia nile bio suocen s neposterijemvodufnlru, a da nije znao 0 bijedi rata. Ono §j!_Q_1l:ee~ID_Q.:t,Q_J,:llamoJUnog() E'~~~negQ. 9J)g §t..9.~h.QteID_O.. filozofija .mQ,r~la.prije nas<:! _ zelje mora konsultovati nase do~iL do

~at~ strahovanje;-dabismo-

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA

PITAN'JA

(9-)
,CJ;

48
" '. 1, i remda one cega se naivtse p~a: toga sta stvarno ?lJen~_~ , " P, treba da se plaSimo, a JOs simo nije nuzno 1 ono cega najvise jvise dobro (koje, napromanje je njegova suprotnost ;~~~~sti prema nekom zlu) tiv, moze biti po!P~o ~ez h~ ~igurno nije posljednja rijec iako, dakle, heur,lst a s ~a., k veoma korisna prva rijec 1 , a dobnm ona Je, Ipa , ,d odtraganJu z,' .', . krai iih granica na Je nom P trebalo bi Je iskoristitl do I raJ,r;J~, dozvoljava ako ih ne zarucju gdje nam se tako ma 0 meci trazimo.
'v v ~

........

5. »Druqa obaoeza«: Nametanje primjeren predstavi

osjecaja koji je

4 »prva obaveza« etike ·buducnostj: f ' Stvaranje predstave 0 dalekoseznos t , .. C ne dozvoljava ako j~ n~ Da, tamo gdJe nam ,se o;av;i.~e da se6na zahtijeva, Je; 1 zahtijevamo, tamo posta~e <"? e astraha. To je slucaj kod ,»e}ike tamo je neophodn~ uvo enje . di e jos nismo saznah cega buducnosti« za ~~oJom;!rag~~~;at~o nema analogij_a u protreba da seplasID10,} st~ V] Tu dakle, pretpostavlJe~o maslom i savremenom [skus vu. 'atog malum a ova pretlum mora da :preuzm~ .ulogua :o~~be, nju mor~o namjerno i J postavka se nece ~!vontI s~ 0 stvaranje ove predstave ~ao Y'I stvoriti: to unapnJe,d zamie J~nk reci uvodna obaveza etlke '~)! takvo, dakle, postaje prva, a0 . \d\ koj'u"ovdje··trazimo;
~-~-::-~.. "a vldlm suvi~~ uzimano 1 To je u filozofiji m?rala,ko~kO J 0 cemu' lSe kod nje radl, ona uobzir. U traganj'u· za pOJ~o~ ~o rO~d sokratovskompretPostavkO~ 'je sklona da kons.u~~ujev n~se zelJ~i~f i najbolje), dok b,i, ipak, b~lJ: da ono sto se narvise zeh.mora «kod Platona, appetitus, kod u. utokaz bilo nase ~traI;.oyanJe,,.,.Ero~ onum . I, na koncu, na yodre!lem ~ustina koji po. prirodi Ide na ~~~~.bza neko potpuno. znalacko, a u: bonum,primJen slf ~a,apel na ~. J moze btti tacno, A:li kako da .upo? to jos poznatoze1Jetl to ~a kra]U paziti na ze1je koje nam se lave .. znamo nasu zelju? T.akoyst.o e~o 0 dvoje: da mi prija svakod~eV~l Si umo ne. $ta [a vtse zeh~ 0 ov . 'a ni ovdje ni tamo n~ka 0 ob~Ok Hi daw dijete ostane. zl:'~vo, s~~c~m(odkojih se jedna JavIja ne rnogu saznatilod jaCine!elJ~' OJ~~ra da se Javi), niti to lil:0gu sasvakog d~na,. ~,~~?~~()Pste.l ~oram da strahuje1Jl, tazdravlJe svo~~ .znati JlPored?jUcllh. All.tk.,o ~:ki ·razlogza· to, onda ja to znam, djeteta, jer lznenada pos OJ1
v

m~lo

No, odrnah uvidamo da OV{) pretpostavljeno malum, posta uno mje moje, nikako 1.1 i::;t91I1 samostalnomsmislu.ne Izaziva strah kao one spoznato-J-kojemene ugrozava. To, znaci, kao sto se malo sama od sebe stvara predstava 0 onome cega treba da se plasimo, taka se i strah od toga ne pojavljuje sam ad sebe. I on se tekmora »styC!rtti«, Stvar, dak:le, nije onako jednostavna kao za Hobbesa /Hobs/, koji polaznorn tackom moral a smatra ne Ijubav prema nekom summum bonum, nego strah od nekog summum malum, naimestr~(}(:l nasilrt~§Illrti. Ovaj strah je dobro poznat, stalno blizak i izazivakrajnji shah kao ll::ijnes'Hll~vi:JJjrtij;f,-iiaji?risrlnfja, eakcijariaso] prirod! uror denog poriva samoodrzanja. Ona pretpostavljena sudbina ibuducih Ijud_i,c1c'li -riegovofimo 0 - sudbiniplariete, koja lie poga~~ r:t.~ !l!~l}~ 11.~ti 1~k?gk:()ji JE! sa rnnom povezan vezama l ljubavi ili direktnog zajednickogzivota,po sebinyma ovaj uticaj na nase raspolozenje; a »trebalo« bida gafma, to jest mi bismo mu morali prikuciti taj uticaj. Ovdje jse, dakle, ne moze kao kod Hobbesa raditi 0 strahu (kako kaze Kant) »patoloske- vrste, 0 strahu koji nas samostalnoobuzima od njegovog predmeta, vee se radi 0 strahu duhovne yrst~,l<;pji,je, kao stv,:~.rj~9_n?g~tava, nase sopstveno djelo. Zauzimanje ovog stava, to zriac.f ·saglopnptema "'iii spremnoot kak:o bi. sebi do-. pustih da ..b,udemo aficirarti. tekzam!§_lj~nomsreeqrn i nesre·c6i:ll· pokolf eii:ra~kpja dOla~e,· dakle,. qrug~ »uyodna~ .Q ba:veza trazene etike, nakon one. prve .da se tek dode do jec:111~ takyep<{l11!~li, Obavjesteni 0 ovome, rni smo spreinni da se zadrzimo uzodgovarajuei strah. Jasno je da se obavezni karakter ove dvije obaveze svodi na jedan osnovni eticki princip koji vee mora biti spoznat i prihvacen da br bio priznat kao njirne zapovjeden, to znaci da bi bio priznat upravo kao obaveza, 0 tomece uskoro biti rijeci.

io'Je; ..

6. Nesiqurnost projekcija budtumosti Ali, vratdmo se jos jednom na onu nama nametnutu obavezu misljenja (ako je Dna uopste to), Rekli smo da jeistina koja se u tome trazi stvarn:liucfie-'-Sptfinaje:jer,·'kao"sfo·c,su·

.,

50

HANS

JONAS

TEMELJNA

I METOD,sKA

PITANJA

poduhvati C1Je kasne posljedice treba da spoznamo ekstrapolacijorn moguci samo preko nauke, taka i ova ekstrapolacija zahtijeva ·barem isti stupanj nauke kakav je na djelu u samom onom poduhvatu. U stvari, ona trazi cak i jedan visi stupanj, Jer one sto je dovoljno za bliskuprognozu kojom se uvijek poduzimaju takva djela tehnicke civilizacije, ne maze, u principu, biti dovoljno za daljinsku prognozu za kojorn se teziuekstrapolaciji koju trazi ietika. Sigurnost koju ima [edna-prognoza i bez koje uopste ne bi mogao funkcionisati taj cijeli tehnick! poduhvat, ova idruga nikad nema.rNe jnoramcovdje navoditi zasto je to taka; navescemoaamo Jcompleksnosi"drustvene':-i--biosL€:me .cjelineutii:ifjA :kojoj .-nijedorasla ni [edna (ni elektronska) vjestina racunanja; sustinslhl neosnovanost covj eka koj a .uvij ek prireauj e .iznenadenja; j Il_e_ _ predskazivost, to jest nemogucnost prethodnog pronalazenja, buducih 'pronalazaka. 0 tome cemo cuti nesto kasnije, 1.]" svakorn slucaju, trazena ekstrapolacija zahtijeva, u skladu sa poretkam velicina, jedan vis! stupanj nauke ad onog koji vee imamo u tehnoloskom ekstrapolandumu; a posto ova uvijek predstavljaioptimumraktuelne nauke, to je ovo trazeno iznanje riuzno uvijek'ono znanje koje· u ovo daba jos nemamo i koje uopste riemamo kao predznanje, u najboljem slucaju to je znanje kaje sticemo tek retrogradno.
C

51
nest QvqJE;;'l:l.g~ :g.~QPhQdnosf;, refl k .. a . .. . puna, FazviJenOl11mogucem-- da'e-' ~:;;'lJq 0 Im,agJ.P;~\!~2,.PQt~ ova istina spada u idealnu sfe;u ~rIstupv~a n~vo~lstlm. No stvarjilozojskog znanja kao st " °b.1nac1 cia Je isto onoliko novnog principa; a njezina izv'~s Je 1 a stvar, onog prvog 08gurnosti naucnih rorekcit ~ nos~ n.-e zavisi od stepena simaterij~li. Bilo dt oJa i~{i~ako~edsu JOJ daval: par~dig~atiCki samoevldenciji Ulna ili a , SV?J~ z~dnJu ovjeru ima u koj metafizickoj Odluc~ u fe ~ ~pr:~.O?vJ~rov~ja ill u nedok iskazi hipotetickih :i~= ih nJ:IUl .su iskazi apodikticki, slucaju mogu zahtijevati v'e;;!at e : penmer:ata u ~ajboljem gdje one ne treba da b~d. J d k nocu. Ovo Je dovolJno tamo docenja. Govorimo. d U . o. azna. s:edstva, nego samo prekot 1 v.·-"··-·;-·_··;'_'··· akls; o.. [ednoj. .lmaginativno· ka: . t·' , oja s 1),Zlne lspltivanju vee.· . '. . .-J _),lZUlS ~~l in!:~~_:;! .~~sa kazuistikom u _Pi~~atIh prmmpa kao..st~ .~e... ~ to IazenJU 1 otl~···~···-,,"·-·.,,·~ .._~ . I"\..TlvanJU ··....p JOs nenoznatihlj Ilpo!,alu,, nego SlUZlizna·',·.'- ~·~·-·."·h '>sc· lenc~e-fl·c···t· 1 jeste u•. c·:J::··_·_,·.,.,.cc ... "I'"!:pnClpa ..~·····-·'-··'·· ravo ..J::'"..".;;,,". ._.·M.~ e. Ozbiljna strana ion« iniormisanost poduzima uP tak U t~me s.to se t~o, uz dobru plasticnim rezultatima ~oze v~ m;.saondl.ekspenmenti cijim stiCka tunkcija, (Uporedimo ri:lP~~ 1,0,:" Je pominjana heuriod A. Huxleya IHaksli/.)' p unJer. »Brave New World«

7. Znanje zanauku

mogucemheuristicki 0 principima

d01)oljno .

II
I

8. ~li iZf!le~a ipak neupotrebljivo tth pnnctpa na politiku

za primJ'enu

. .No, ovo ne onemogucava projekciju vjerovatnih Hi, takode, sarno mogucih konacnih efekata; a puko znanje 0 mogucno-stima, sto, doduse, nije dovoljno za predskazivanje, potpuno jedovoljno za svrhe heuristicke Icazuistike koja se stavIja u sluzbu etickog ucenja 9 principima. Njezino sredstvo su rnisaoni eksperirnenti koji u prihvatanju premise nisu samo hipoteticki (»aka se ucini taka nesto, onda slijedi ovc-Lriego i konjekturalni u zakljucku od Aka do Onda (». , .onda moze uslijediti ovo«). Ta sadrzina, a ne ·izvjesno.st tog Onda, koje je kao mogucefako ponudeno predstavi, je one uCijem svjetlu mogu .. ostatLyiqJjiY_ipritlcipi p rnorala kojedosad nismo poznavali,jernam nikad riisu bili p6treoui__;Ve{·-sama .mogue-

Ta neizvj esnost pro' ek .. b d ,stetna za ucenje a p~ . c.I:Ja u ucn?sti, medutim, koja nije gdje one moraju d cipirna, posta]e osjetna slahast tamo ,~ a preuzmu ulogu progn' . tIcno-politickoj primjem (ko] oza, naime u prakjeti, ne samo teoretski ne oja je uopste, ko:ko cemo josvidsistema), Jer tarno pretP~~t~vf.~~~a~vn? ::raJslabiji dio cijelog da dove de do odluke 0 tome sf 1 rajnji .e~ek~t ipak treba potrebna znatno v a sada uraditi a sta ne, pOI. e j 10 od nekog pozeljee~ sigurnost predskazanja da.bi se odustadalekog efekta ko ii i~ 1~Slg':l:nog ,bliskog efekta zbog n.ekog slucajevima kad itvar~:acJo~~se nece as pog<?diti. Doduse, u Iicina nezeljenih dalekih ef k ~o ~dmJe~av~Ja., poredakveporetk.a .veltcina zelj enog b1is~o~aef~tt:o~kob. n~dmocno iznad bude lZJednacena poneka ra Iik '. a l~nne trebalo da z 1 a U lzvJesnostlo--Meduti:m-to . .,
v
F.

r:

.'

HANS JONAS

TEMELJNA I METODSKA PITANJA

52

53

,- ~C:~bit~~{6 -

" . '. ' sto Je neizbjezno dato teo!.etskom »samo moguce« p,ro]ekCl] v'vih] postupaka ekstrapolaCl]e, l~~ slaboscusvih ovdJe r~SPOt~Zlnaravno, znac! kako je ;noguce 1 no · a Postaje 'smrtonos ,neJer, mogao ree'i »isto takomoguce«? . -proko bi . . '" drugaclJe - a.. "vl' nie moze medu mogucim ondainteres, ~klonos~ 1 ~nso~t ]koia je najmilostivija prema gnozamasvak1 put lzn~Cl . o'ektu Hi sve prognoze monjihovom i inace r:r~fenr~?Il!k~~ Jda ~i, uopste, previse m~lo ze odl?~eitiagn?stlck~~oza n~~~znatog napustili poznato,' a. st~ zn.amoada vblSmOy g. Viti time da ce»umeCtu;r-r~men? se ostalog tice moze 5e tJes . znae! oni kasniji) Vld1:n0 sta , "b'C'emena da»ffil-« (a to. "'; .' stike . 'osto katirne,. -Zb-?"~--·nepre~~n~~~p~~~~Zge~o\;~VOjlr p1'azuistika, reeiID;0',dobl]a ~d U"!{'ea prmcipi moraju ostati uzasi

f'

V"

r~~~~~~~~ ~~:~~~~'
:u~en~~;ife II. P REDNOST

kasno. NAD DOBROM

LOSE PROGNOZE

:" .' " ... t koj a prij eti cia eticki , . .. 0 ova nelzvJesnos. t MedutllTI, uprav. d" omenutu odgovornos prelivid ucmi nedJe~otv<:,rlllmza ov je p ogramcens na prorocanrna buducnosti 1 koja, nara:vn~l'm]ena u eticku teoriju i mora stvo nesrece. sama mora u ]~~e osnovni stav.koji, s~d, sa se smatrati povodom za ]~ Ian n kao prakticni proplS. '}'O "J'estrane .moze biti dle otvoran 'd' ,. ... rorocanstvune" svoje ,,' opis koji kaze a se P .' ...... ' N' . ]'_:_~--·.,-m-oia p- okloniti ..veca,paznJu n,:LJ:: 'iiror..,,-,,"-,.'--- srece, .e pnmlt1V!1~ !',~~~:r:.9.p: ... . ,'" e··.i1'o·. o ..canst..vu a __" .. srece :' . .""" t, ve~~erno:kra.tko razloge za 0,

?l~

v'.·

...•... ·

.1. Vjerovatn()ce .

l'k''!.. oduhvata kod ve~t tl~ P <,..

,/ ..' va:tnoce izmedu nesrec~og i Prvo, taJ puki odno,s vJe:o erimenata, sasvim uopst~r:o, sr.ecn.·.6g ish.ada nepoznatlh.:3'ek; P promas.a]·emnekog cilJa: diti '.. pogauan]em ," y mozerna upore lIsa b 'alternativa koje su mace, y b.:z uroJirernsmislu; pa, ?rem~a u pogodak je ~arno jedna od vise ilirnanJe, Bve pr~mdc:~a]~arisina uspjeh rni seblmozemo maliIll, stvarima ra~~. ~Je 1 ,simstvarima mozem? ~ebi d0p-u.... ..-g'otogadopustlt1, u velik ". .. 'PIIUlm omma ~? .' '. 1:'· t g'a' aru saSvun vehknu, rverza , stiti sarno rna 0 0 ,
I"

koje se ticu cijelog Ijudskog poduzeca, zapravo ne. mozemo nista dopustrti. S malim stvarima radi evolucija, koja nikad ne zadire u cjelinu, pa zato sebi moze dopustiti bezbrcjj-zabluda« u detalju iz kojih njezin strpljivi, spori postupak gradi ono malo, upravo malih, »pogodaka« Veliko pcduzece moderne tehnologije, koje nije ni strpljivo ni sporo - kao cjelina i u mnogim svojim pojediriacrnm projektima - mnogesitne korake prirodnog razvitkasabija u malo kolosalnih, i time sebi oduzima onu prednost pipave prirode, prednost koja osigurava zivot, Uz kauzalni obim, dakle, dolazi taj kauzalni tempo tehnoloskog zahvata u sklop zivota. Stoga, daleko je od toga da »uzeti svoj razvitak u svoje ruke«, to jest da slijepi i sporo radeci slucaj, uz povjerenje u urn, zamjenjuje svjesnim i brzodjelujucim planiranjem, znaci da covjek dobija neki siguran izgled na revolucionarni uspjeh, nego taj tempo proizvodi jednu sasvim novu nesigurnost i opasnost koja raste U onom istom odnosu u kojem raste angazman, a, istovremeno, uz skracenje vremena do velikih ciljeva, sebi vise ne daje vremena za korekturu - apsolutno neizbjezriih i ne vise rnahh - zabluda, Sto se tice neizbjeznosti ovih posljednjih, ne smijerno, kod ove zamjene dugorocnosti prirodne evolucije relativnom kratkorocnoscu Ijudskog planskog djelovanja, previdjeti da je ono, sto je za evoluciju veoma kratak, za covjeka veoma dug rok, ida, dakle, ovdje u igru ulazi ona pomenuta nernoc naseg znanja kad se radi 0 dugorocnim progno-zama Ako uz ovo uzmemo onaj gore.natuknuti, po sebi po~ stojeci nesrazmjer vjerovatrioca, dobicerno zapovijest da se u stvarima ovih kapitalnih sventualnosti veca tezina mora dati prijetnji nego obecanju, I da apokaliptieke izglede treba 'izbjegavati cak i po cijenu da se, recimo, zbog toga propuste eshatoloska ispunjenja '1'0 je zapovijest opreza u suoeeajus arum revoluctonarriim stilom koji zadobija evolucioni mehanizam onog Ili-ili u znaku tehnologije sa njenim imanentnim, a evoluciji stranirn »idenjem na cjelinu«, 2 Kumulativna duuutuka tehmckth razvitaka

No, uz ovo uopsteno razmatranje dolazi,drugo,da je one u »meduvremenu«, koje je jos uvijek tu i za koje v~erujemo da mu mozemo povjeriti ispravke;---nesto <:eml.T~'moiam9---po~

HANS JONAS

TEMELJNA I METODSKA PITANJA

55

54 svetiti posebnu paznju. Iskustvo nas je poducilo da razvoji ski koje je,· svaki put sa bliskim ciljevima, pOKreta:6lehholO Cin imaj1i tendenciJu da se osaroosta1juju,toznaci da sticu svoju sopstvenu prisilnu dinamiku, jedan samo·dJe1atni rnomeIlt~li!zb(}lrk,ojeg oninisti,kakaje Ve¢recen.o,S§.IDo ireverzibilni nego i da ani tjerajunaprijecl i 111l_tkrUh1jll htijenje i planiranle onog koji djeluje. Ono jednoro zapoceto uzima nam iz ruku zakon djelovanja, a dovrSene cinjenice koje je stvorio taj pocetak kumulativna postaju zakonnjegovag nastav1janp. Fa i ako dode do toga da mi »uzmemo u svoje l'ukenaSueYQ1tidjw<,: -ona -ce -izmaciiz ovih. ruku upravo zato sto je ona preuzehi u sebesvoj~poUca.r,te, vise nego igdje, ovdje vrijedi da, iako smo slobodni da uCinimo prvi karak, mi vee kod drugog i kod svih kcijislijede postajema sluge. Zato, uz konstataciju kako ubrzanje pothraniivanog tehnoloskog razvitka sebi vise ne omogueava vrijeme za samokorekturu, dolazi i c!E:~g_~ konstatacija da je i u onom koliko'-toliko omogueenom Vremeuu·-k:o-fektufa -teza, slobodaiahjusvehi.anJa~ Topoja.caya obavezunabudnost kadi

:i

sye-

6ft,li~~ ~b;~~~~~~t'~~Oj£,~jal"h':' r~~'l= P:t'

ill~g~£riQ§tima nesrecepred - nadarria:
c

pa i ne losije obrazl(}z~l1im
. _ -

_.

3. Sankrosimktnost subjekta razvitka

A trece, 1 na [ednoj manje pragmaticnoj raZllll, treba misliti na to da treba sacuvati naslijede jedne prethodne a eV'oluoije, koje ne moze bin bas sasvim lose vee izbogtog sto je svojim sadasnjim: vlasnicima dala (sebisamoj namijenjenu) sposobnost da odlucuje 0 dobrom i losem. No,ovO na;sljedstvo se moze i izguhirti. U nekom uopste mizermom PO-1 lozaju mi od promjene kao takve mozemo ocekivati poboljsanje ili, u svakom slucaju (tako kao one »proleter uema sta da izgubi sem svojih okova-), mozemo mirne duse na kocku staviti ono dato radi neceg sto, ako uspije, moze biti samo bolje, a ako Il€ uspije, onda 8 gubitkom uloga i nije mnogo izgub1j"eno. Ali ia.tocniC:lutopijskog-- poduhvatase ne Il1Qgll pozivati ria ovu logiku. Jer njihov pocetak je produ-

hovljen ponosom na znan e ' biti sarno plod prethodnoi 1 ~~ kap~cltet onega sto. maze iIi kude u spremnosti da r~:vl a prlr?d~ .. Oni, dakle, oVU 8U time proglaseni nedosta£ okrenu njezine rezultate koji sarni .jedan takav rezultat ~lm'bPad?nkda ,0~11 - koji 8U i k: '1.' se e IS valifikuj tai u za aj zad ~t a., I 1 am utvrduju kvahfik njeziriu pretpostavku.? aCIJu, pa su onda odobrili Po st OJl, naravno, 1 treca It ernati .. .. vremeno niti bilo sta kudo t~ d Iva, nairne da se isto.. .. 1 nl 1 a se potegn k pravo valifik aCIJe, te da se jednostavno k aze: posta se nista ne sankcionise putem prirode a' boda stvaralacke ig~ePkoJ~~'za~o, dsve dozvoljeno, postoji sloig t u.imoze a vodi 1 samo 1 1 raca, e da se ne postavlja nikak . . raspo ozenJe se ov1ada pravihrna igre to·· t . av drugi zahtjev sern. cia cije Nije u sebi protiv' jes zahtjev ~:hnicke kompetenbode koja Je oslobaden~J~c~~v~vo st~novl~te m~ilisticke sloramo raspravljati [er nas.up dbayanJa, all 0 n.jemu ne mo-t' ' su lnu sigurno mec . n 1 tom jasnom nedostatku od ' 0 necemo povjebilo kakav autoritet za odreden~~vornostI. Mora se utvrditi ne pretpostavi, u dualtstickom ] ,uzora, 1 on se - ako se denost parijekia spoznajnog SUb~t~u, ~eka~:ra potpuna otulanjati same na sustinsku dost] a 0 svijeta - m<:,ze ospo~tanka, Ova dostatnost ljudsk atno~t naseg, unutarsvjetskog rat! kao pretpostavku sv k e pY1ro~e,ko~u treba postuliusmjeravanje sudbine 1 k~': ~.uno~ocenostl za rstvaralaeko __ istinu, vrijednosni sud _J. 1 je lll~t<: drugo do dostatnost za rijeci postojanja iz koie ~ slobodu, Je~te ~esto cudovisno' u svojim bicem, no kaja ka Ji:toO~~k izronilo 1 .koju prevazilazi sjedovanje tog silnag kolik 0 opet moze progutati.. Poda u taj rijeci treba' sacu~~tI J~ e~ tome da~o" dakle kazuje beskraj maze izgubiti To J ~nbeskraJ, 1 da se jedan , ,opunomocenJe koi daiev r . svega nikad ne moze ukli u ti .' je one aje, prije ugra~.avanje Ili »preobhkov1nj~:~ ~i~Jkgov d so~stv.~ni p.<:>stav, te cijene, mkakav izg1ed na d 0bit a va obit nije da se to vrijedna . 1 ne apravdava
v, v. ~
v

_.

v,

-I
20. vo nIJe nista drugo do jedna .. o zlom iIi nesavrsenorn tvorcu nase verzlJ~ D,escartesov.og arguments samom Descartesu, moze nostavrti ' g opstojanja (za kojeg se, prerna I~da) ~ njegov pramodel 0 et Jedna slijepa 1. vrijednosti tuda prlrunu koji sve Kricane proglafav~7::::t~_~.ant1cI>-1 argum~n.aLo_Krica-

je

HANS JONAS

TEMELJNA I METODSKA PITANJA

56 rizikuje. A [pak, upravo ovo ~rru:scendentnvo je u o~.asnosti da takode bude ubaceno u topionik tehnoloske alhernile, kao dapreduslov cJelokupnog umijeca revidiranja .spada u ~na sto se moze revidirati. Aka i putpuno zanemanmo pogresnu raeunicu kOJu u tome imamo, ta time p?k~zanav~eza.hvaln?st prema nasljedstvu lose se podnosi s krajnum uZlvanJem. nJ~~ govih darova, od kojih je jedan 1 sama s:n]eIos~ da se ?ZVrSl revizija. 0 zahvalnosti, pijetetu, strah<?po~tova.::Ju kao mgrediencijama jedne etike koja u tehnolosko{ ol~Jl treb~ d~ sacuva buduenost, a ovo ne moze bez proslosh, kasnije cemo reci nesto vise. Zasad samol\Q!1st<!tuj~~() ~<l_y ~~~~.ulos~ .iima ~-U~~lgri alazijedno, n i poredsvoJeg jlZl:ck~¥1 R()rlJ~lna, metaflzicko cinjenicno stanje, jedan apsolut ~OJl ?~:n, kao mljvise i ranjivonama povjereno dobro, namee~ najvisu o?a .... vezu da ga ocuvamo. Ova obav:eza; ?~Z ~orede?]~ u spOl]nJlll1. rejonima premasuje sve zapovlesti 1 zelle mehor~zma, a tamo gdje je ona pogodena ne radi se vise 0 smjelosti da se I?ode za sansama krajnjeg dobitka i gubitka, nego 0 opaSn?st1 ad beskrajnog gubitka prema sansama. ?granicen0!5, dobltka,. 0 opashosti na koju se niposto ne Srnl]emo usu~:tLDak~e, z~ ova] jezgricni fenoIl,1.en koji treba _po sv~ku cijenu sacuyvatl u njegovom integritetu, ~oji za svoju srecu, n: tre~a da ce~~ nikakvu buduenost, jer ]€ on »srecan~< vee time sto posta];; odista je mjerodavnija dovoljno [asna prognoza o. ~e:srec1 nego ona, mozda ne manje j~na ali na ssencijalno n::zoJ r~akvo _po~rza::\lanJ~ ii.nf:progri6ia-'sre6~.Na prlmJ~dbu-d~ __ »prorocanstva nesreee:~ :pr~dst,:vl]a.. »pesll:llz~~~ moze se o~vratiti da su veci pes1m1sh oniikoji ovo sto Je daw. sma:raJu losim ili dovoljno bezvrijedriim da bi-na sebe uzehsm]elost moguceg poboljsanja,

57

:t

iZV]estvan:' Ono sto smo dosad razjasnjavah, to je vee bio prak~1cmpr~pls u kojem se iskazuje princip, naime da u stvarn~.a izvjesnog reda velicina onih sa apokaliptiCkim potenclJalom - EEQgnQZ-l---AesJ;€re tFe-9a -dativeeu te-zinune-g? R!,Qgno,zi srece. Pretpostavka cijelog tog razmatranja je bila da mi danas 1 ubuduee imamo posla s djelovanjern up,... ravo ovo~ red a vehcina, sto je po sebi novum u ljudskim poduhvatima. Ovaj novurn preeutno prevazrlazi stanoviste cjelokupne ranije etike da se, zbog nemogucnosti bilo kakvog dugorocnog proracuna, razrnislja uvijek samo 0 najblizem a da .daleku. buducnost treba prepustiti da se sama briine 0 sebi: 0":0 i vdalj~ vrijedi zasferuprivatnog djelovanja, gdje s'}v 1 privlacne 1 opasne daljinske perspektive u istoj mjeri msta Vise od ~okon~ f~ntazije kojima se ni prakticno ni mo:aIno ne ,dopusta uticaj na odlucivanje 0 najblizem Njihovo ~gn?r~sanJe, dakl~ ignorisanje sujetne nade i straha, ovdje je Jedl~1 propis koji je primjeren toj neizvjesnosti a preduslov za ?Jelotvornu. vrlmu je da se ne cacka po nepoznatom. Medutim, u novoj dimenziji djelovanja se vise ne radi 0 doko~i~ f~ntaz~~ama; daljinska projekcija spada u njihovu sustmu 1 u ~]lh?:vu o?avez~, pa se za nithovu neizvjesnost, stoga, mora iznaci neki drugi propis, ,Kakva Im~e sadrzina, to znamo; kakav im je prmcip, ~~ cerno saznati ako reflektiramo 0 elementu igre na srecu. III opklade, koji je ~adrzan u svakom ljudskom djelovanju, ako reflektdramo 0 ishod u i usputnim ucincirna i ako se upitamo u koji ulog se, eticki receno, smijerno kladifi,

Sm~jem

U u svoju opkladu

ulohti

mterese

drugih?

III. ELEMENT OPKLADE U DJELOVANJU Toliko 0 razlozima za pomenuti propis. Sada, treba da.formulisemo princip koji stoji iza njega, a od kojeg ,tel: ti razlozi dobijaju svoju snagu. Posl,i .smo od toga da ne:~v3esnost svih daljinskih prognoza, koja k~o .da, u ravnotev~l ,sv~1 jih alternativa,sl~bi primj~,n,: t~h prme1?~. na sf~ru emJer: ca treba prihvatltkkaoclllJemcu .za ..C1,J1 .. p:r<l,y~la.p,.. ~e:mm etlka mora .imati jedan princip kojisam vise nece bttt ne-

_ Tu je x:rvi vodgo~or ~a se covj,e~, strogo uzev, ne smije ~ladltl u nesto sto TIlJe njegovo (pri cemu ostaje otvorenoda 11 se covjek smije kladiti i u sve sto jeste njegovo). No, S o_Vlmodgovorom se ne bi moglo zivjeti, jer, posto su sve IJ;tdske okolnosti, i sve stvari toliko isprepletene,ne bi .se n~kako moglo izbjeci da moje djelovanje ne utice i na vsudb1r:~ d~Uglh, pa. je taka stavljanje na kocku neceg mojeg UVIJ~~ 1 stvavlJ~nJe na kacku nece~. sto prip~d~nekQm drugam 1 na sto F, zapravo, nemam nikakvog pdlva.'Ovaj-ele,..

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA PITANJA

58 ment krrvice mora se preuzeti uz svako djelovanje (Cija jedna vrsta je kv~je.tistick? W'0pustar:je . dt~~ovan~a);. } to vazi ne samo za krrvicu koje nismo svjesm, ClJU nelzbJeznost moramo generalno pretpostaviti, nego i rza krivicukoje smo svjesni i koja se moze predvidjeti. >,qnaj. koji ~jeluj~« r~k~o je Goethe (Gete), »uvijek je bez savjesti«, a time le. mlsli~ na spremnost da se snosi krivica. Koliko takve nesavJesnDstI moze da dopusti visa eticka savjest, to znaci, dokle 'srnijemo da idemo u svjesnoj povredi iIi samo u ugroz<tva_nju (~ao »ulog u igri«) tudih interesa u nasim projektima, istrazivanje _t9_g_<tjtO_ll~j~k zadatakkazuistike o~goyo.rnosti .i u?ps~enQ .ne moze utvrmti vee -heRO --ucefije"c-'(rpnnCIPlma.tf-"~I"Fl-I1elpU,~~odbaciti treba sarno obijest ilakomislenost u ulaganju tudeg i svoJegto -jest ta nesavjesno:st ne srnijebitinepromislje'; na; a obijesno bi, naprimjer, bilo ulaganje znacajnog radi nistavnih ciljeva Cak i tu je lakornislenost prema sopstvenom dobru, pa eak i Zlvotu, jednopravo koje se, zapravo, ne moze poreci, 0 kojem se, eventualno, moze reci daje ono ograniceno nekom njemu suprotstavljenem obavezom, ali ne i da ga aria Osporava.Tekuvlacenje drugog u moju »opkladu- lakomislenost cini neprihvatljivom. 2. Smijem li cjelinu interesa -drugihstaviti na kocku?

59

ovdje moramo dodati, da se tako nesto smije desiti ne zbog privlacnosti neke divne, nego sarno zbog prijetnje neke stra~ne ~uduenosti: n~. da bi se zadobilo neko najvise dobra (stb je, vjerovatno, uvijek stvar uobrazenja), vee sarno da bi se izbjeglo najvece zlo. Ovo posljednje razmatranje uvijek ima pr:ctn?st 1 jedino se one moze opravdati nuznoseu.Jer.~ bez >P:§:lJ~~~ do~ra .._~e_moze _zivjet4.~li. ~a_najve~h~._._zl?m;~ ( @~~_~~~teNlJa"tri~~c1~ 1?~-.SYe. ~QblJe all da..,s_eSYel,zggP;l~~cJ. ~.~!P~ ?~gQg9:()!?:r9g r?::Z~2g_<t_; a,JJ 49, ~r:.pO~l1~?: spasitiono-ne~!u_~~;,?~~.. ~r~Sil1Jost.da se .. ... ~ poku~ajem izgub~ sve, to moIa~n_(l.l11g?~ lt_Iopra,YclaIlo~ cv~ to.In0rall11Qz~e gp,.zapoyije.da. Q 1 Uz ovu ogradu, dakle, 1112 vazi bezuslovno stay da U opkladi dj e1Qy@jg !J.ls>g nikad J:l~ sPl~je' bim cjehna -interesa doticnog drugog, . .-..

3. Melwrizam

ne opravdava

totalni

ulog

A sto se, uz prihvatanie ovog uslova, tice ulaganja, tu~eg u igru nesavjesnosti, dopuna prvcg, nenekvalifikov~:lO~r1hvatljivog odgovora bi moglabiti da tajulog--ne srmje mk~d biti cjeIina lnteresa doticnih dru¥~h,. prije ~vega:t0. ~e s.mlJe biti njihov zivot. I zaista, ako slijedirn sVOJe ~gOlsbc~~ mt~rese ovo bezuslovno vrijedi, vee zbog nesrazmJera koji ovdje post~ji izmedu parcijalnostionog sto se cini i totalnosti ~e-. skiranoginteresa, ali i tamo gdje se .ne radi samo 0J?o~oJ koristi nego i 0 mojem zivotu. No· ,:,~ijedi u tov.ako ~hJedlm nesebicne ciljeve? Posebno one kojima se .tezl u rnteresu onih koji su pagodeni tim poduhvatom? .Ddavniku n~eemo osporiti pravo, da radi budu.cnosti, stavi na.~ocku egzlsten-:ciju nacije, ako je na kockistvarno on~ krajnje, Tako do~azl
do ontl;l;-strasnih""1ltr--ffi0.:r:alnoopravd~.'"-?~11,l~3~-;.-:9-.

A ova .ograda - .da ~_~~~, samn~tkla~J~Je najveceg zla,v @,_ n~ .! p_uv_mien;w na3-veeeg~dOlJi'a;:" 1:1119 tQ eventua:1no, ~ :noze da P_PI'~y_g~ t()t,~() l.l:!~g~gj_~ ~udih interesa nJlh~ovofu interesu . -=:- l~j'l!~j~ !:,;s\liog dopUSitaittjaveli:ke podmhvate ~~hnologlJ~. ~er ovi se ne -pQal,lzim/ifu'-~adi .sP?$q, ... Q$tQj!F~tOg P I!l ?t~I~~J~rlJ<l n.eJ??dno.sljivog,neg() radi stalnogpoboljsa~ ::~IlJ~v_~r_:~g.~t9 ]e postlgnuto,' tci-jesLradi . ndpretkakojl 'je, u naJsU]etlll]em ·sluca:ju, usmjeren '..nato da rse' stvori neki zemaljski raj. vTaj. napredak i njegova djela su, zato, prije u znaku uobrazenja nego neophodnosti, a odricanja u njegoVIm poduzetnostima se tieu viska u odnosu na neophodno, dok njegovc sprovodenje moze cia pogodi i ono sto je bezus~ovno _Q~<J.J.~-,dakl:: gdje nije do.volj~a zast~taprov:i~orija, / . pon~:V:9D<l.. s-~<:z~ 9-<:blJastay ~e_~Je ne smije na-. ~Q£k:u ..~ta~__!:___>~ona ..Cijelb:._intere.sa···time obuhvacenillTrUgnf.( (~,:clt~~l.!.lQ O_D.~b_u.d.UCi).· ---~~-----~ _. ,.__ J

u-

4. Covjecanstvo

nema

pravo

na samoubistvo

miru,

r &sIj~ j~
\

r~~U ... 0 1

.E~L~~~~g~]tTLrlo1f~\UTIa~_J,J_1,l2~~Y

Sarno,

I sada, OV41e kao kruna svega 901aL;\d(l»cjelina~~ interes a uvucernh u poduhvat opklade kod tehnaloskog--napretk:a

TEMELJNA

I METODSKA PITANJA

60

HANS JONAS

61

ima jedan neuporedivo obuhvatmji smisao nego sto je mace u igri kod Ijudskih odluka. Cak i kad u sudbinskom casu politicki vod na kocku stavlja cijelu egzistenciju svoga plemena, svojeg grada, svojeg naroda, on ipakzna da ce 1 nakon njegove eventua1ne propasti i dalje postojati neko covjecanstvo i neki svijet zivota ovdje na Zemlji. Sarno u okviru ave presezajuce pretpastavke moralno se moze zastupati veliki pojedinacni rizik u izvjesnim krajnjim slucajevima. Ali cak ni zbog spasavanjaevoje nacije drZavmk ne smiieupotrebiti sredstvo koje rnoze unistrti covjecanstvo. A kod mogueih djela tehnologije se radr 0 mnogima koji, kumulativao.-c-imaju upravo _ova} -globa]ni-6him"TovCr g1515alrlj_f~dubi:rtU~n~irrre-~da mogu ugroziti ili cijelu egzistenciju ili cijelo bice covjekatu buducnosti. Drzavnik prilikom donosenja - svoje sudbonosrie odluke rnoze, idealiter, da 'dobije saglasnost onih za koje on, kao njihov voditelj poslova, donosi odluku. Ali nema saglasnosti ako se radi 0 njihovom nepostojanju iIi 0 onecovjecenju eovjecanstva buduenosti, niti se takva saglasnost moze supbnirati; a kad bi neko ipak htio da je suponira (skoro ludaeka pretpostavka) trebalo bi [e odbiti: jer(kako eujo!i, istina, morati pokazati) postoji __ezus7,gpna,_()P_CI:'1?f?;~acoy,jeb canstyada postoji, _a to se ri-e;$miJe-p;Qhrlcati_sa uslovnom obave~()rri-S:yijili:Qg -EQje~~nc,ag;;t posto]! Q indiyi4ualnom praYUIla sa111oubiStvo, e moz~ govoriti, 0 pravu covjecanstva na s samoubistvo ne moze. -~-- ------~- .'~':.:-"'''='_'O''''''''''~_~'~·4.''''''__'''''''_'''~ __ - -_

na~I?-e ,pacijente ne mora uvijek da vrijedi) da i nesavrsenim pall:J,ativama treba dati prednost pred mnogo obecavajucom radikalnom kurom od koje pacijent moze umrijeti. Ovdje, d~le, im~o posla s preokretom Descartesovog (Deka~t) pn~cII?a. surnnje. Da bismo utvrdili ono sto je nesumn~lVo, rm, istina po Descartesu, sve U sto se bilo kako sun:nJa treb.a daizJe,dnacimo sa onim sto je dokazano pogresn? OvdJ,e, me~utrm, obratno, ono u sto 'se, istina, moze sumnjati, all sto Je. moguce, aka je jedne odredene vrste ~reb~ za svrhe odlucivanja da tretiramo kao izvjesnost. T~ Je, Ist?Vr~meno, j~d::a podvrsta Pascalove (Paska.l) opklade, b~: nJezmog egoisticko eudemonistickogi, na koncu, neetickog kara~tera. Prema Pascalu, prilikom odluCivanja izmeau kr~tko~, I uz ~o sumnJiyo..~ uzitka ovosvjetskog zivota, i ::wgUcn?stl on~svJetskog vjecitog blazenstva i prokletstva, ~lsta racum:a tJer~. d~ se .odlucimo za posljednju mogucnost, jer poredenjem OblJUsansi za dobitak i gubitak dobijamo da u izboru tog ,~rugog, cak i ako njegov predmet, vjeciti zivot, n~ postoji, malo gubimo sa tim prolaznim dok bismo s drugim .~Oblli r::sto be~krajno; suprotno, izb~rom prolazn?g.. ogra~cenog zivota bi u najboljem slucaju (to jest ako VJ:Cltog zlvo~a nema), dobili nesto malo, ali bismo izgubili ~~~t~. l::>~~~!::::Jno. OVO] hazardno] racunici koja u izgled :;vlac: va-b~r:q:xe - se, liaoi u -nekorn -drugom pogledu, mo.ze prigovoriti l,t? .da je u odn~su prema niSta, sto se ovdje prihvata pod rrzicuna, sv~ko. ne~to;dakleiono nesto povrsx:o - prol~znog opstojanja, [edna beskrajna velicina te oVdte, dakle, I taj drugi izbor (opklada u mogucu vjecnost uzzrtvu date prolaznosti) ima mogucnost beskrajnog gubitka. Za to d~ nas ceka vjecnost mora govoriti nesto vise nego puka moaucnost .mora govo iriti --- k -- • --'. -.--.'.-----.----- --d'-- --._;:._.:=~.-_'._.~;-~ " _•.. '.' ,1 . ne C? vJerovanJe, pa on a QR£D.9: ~§: 1)_J u VIse mJ e _puka ope_,-,Id.a.--' soloot·na---.-' -~'-.-_-, ·--·'·~'_t--' kla. , Ap' -- U nesigurnos se, tpe911~in:,uopst~ l1e moze mjerih' s r~laJiYUim.sigurnosti~oste;jeceg. -Nas eticki princip opklade ne podlijezetovom pngovoru. Jer on upravo zabranjuje da se reskira to nista to jest da se dopusti njegova mogucnost u izabranom ...,.....on' ~kratkJo, ;r stvari ~ovjec.mstva zabranjuje takvuva,:,banqu~ igru uOI?ste. On" isto tako, ll~pre~st1!vivo._ne.-suprotstavlja p::dsta"Y1:v:om!. vee sarno potpuno n.,€>prihva:tlji .:manj e ili vo VIse prihvatljivom u samom konaenom, \No,prije'svega:;on
v v ._ u" __ ,,. __ ••• _,,'-' , ••

5. Egzistencija

»covjeka«ne

smijebit~-'

ulog

; Ovim smo,konacno,dosli do jednog principa koji zabrallJUJ€ izvjesne »eksperimente« za koje je tehnologija sposobna, a njegov pragmaticni izraz je up~avo prop is 0 kojem smo raspravljali da se, prflikorn odlucivanja; prognozama nesrece dadne veta vaznost nego prognozama srece. Osnovniretickl stay ad kojeg taj propis dobija svoje vazenje, dakle, glasi: Nikad eg:zistens:ija.ili bice covjeka u cjelinine.smiie_.p().~~ati ulog:" U opkladama djelovanja. Iz toga, bezdaljiljeg, slijedi da puke moqucnosti oznacenog reda ovdje treba smatrati neprihvatljivim rizi0imak{Jji-snprotnemogucnostine, cine prihvatljivim- .. Zaziv6t covjecanstvR vrijedi (sto. za pojedi-

62

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA PITANJA

63

ne obavezuje i interesu ne prezentira neku racunicu prednosti: a obavezuje na osnovu jedne primarne obaveze na bitak spram nista, Ovaj princip za ponasanje prema nesigurnosti sam nerna niceg 'nesigurnog po sebi i bezuslovno nas vezuje, to zn~Ci ne kao puki savjet cudorednog razbora, vee kao neodbaciva zapovijest, ukoliko prihvatamo odgovornost za one sto ce biti. U okviru takve odgovornosti opreznost, inace stvar onog postojeceg otprilike, postaje jezgro moralnog cina. A to da smo mi uopste odgovorni, to je u svim prijasnjim razmatranjima bilo precutno pretpostavljeno, ali nigdje dokazano Edridp QdgOY9DlQ§tLj19Pltg -.Qo.c¢ta,~.te~tigeu_~jos· '!lij~ p,rikaZail: ~-$a:cr-6emose posvetiti9yom zadatku z<i ~()ji bi se ranijg .. a?ivala.podrska, .. eba,koja ? n nmn je()di~tC3:J ;p?~~eb~g utolikc v.ise.sto. nam danas ni pogled ,tamo vise ne maze
c

tr~~i~.() l:J?,yj :§~ lJP~9-Y() _§(lil@ jps,::-.ne __ b!y§tV.ujuGhp., nj~z;iJ2 .a prl11~lp ~9~_()~?~P:2~Y. ffi9ra,_RiJi,pg.zi-'lYisan. kakoodsvakeideje nekog prava tako .i. ?d idejenel;cQg xecipmciteta_= .. t_aJw d~ se y .. .]ez~o.m . okviru ap~olll!Ilo Il~. lpo?~ 110s_t!:l:liitLza n ,In]U u ~.ah lZmlslJeno pitanje:"Sta JE! buducnost ikad:uCinila -c, za mene? da Ii ona tes:p~k!uje"nioja

prava~~'" . . ...

2. Obaveza prema potomstvu

_:_"'a Pr:tj~~~·

..-

.... -

- ,-----~--,~,

IV. OBA VEZA PREMABUDUCNOSTI 1. U etici buduenost nema reciproenosti Ovdje sad, naJprije, treba reci da se ono sto mi morarno zahtijevati od naseg principa ne postize dosadasnjom idejom bptavima ioba.vezama c;..;_,;·naeeiprocitetuzasnovana,'ideja r prema kojoj je moja obaveza protuhk tudeg prava, k:>Je se, sa svoje strane, vidi upodobi mojeg prava: ta:!w da je, .tek kad se jednom utvrde izvjesna prava drugog, upravo tune utvrdena i moja obaveza da ih respektujem i da ih (uz prikljucenje ideje 0 pozitivnoj odgovornosti) ako je moguce i potpomazern. Ova ideja zakazuje kad se radi 0 naso] svrsi. Jer pravo ima samo one sto postavlja zahtjeve - sto jeste. Svaki Zlvot polaze pravo na zivot i ovo je, vjerovatno, jedno pravo koje treba postovati, Ono sto ne egzistira ne postavlja nikakve zahtjeve, pa zato i ne maze biti povrijedeno u svo: jim pravima. Ono ih moze imati kad bude, ali ih nema vee na osnovu mogucnosti da ce jednom biti. Prije svega,ono nema pravo na to da uopste bude prije nego .. sto . <;dist~ [este: Pravona bitak poeinje tek .s,bitkom.Aetlka;koJu rm
~--. ~---.-. '=::-:-.--- ... ---~-. _._----

Me~llt!!!!, y~~ )-! d2s~d~~nJ~m !DQJ:".?Jg:e.<?~_?jL j_ggQn§.I1,l~~" (~£E ~ue_()~.<? 9-!E~_~_~_k.. ~ P£s.:t?9:t!"a~a) lementarne ne-ree czproSll? OqgQygm9~Y ~?baveze kojasesr)'oiltano·-·pnhYata·'i. praktlltuJe; obav:ezaprem.a.'(:ljed·'koju-'sfiiiT·-rddili'i .ko'abi morala pr0!2asti ako nakon ractaiijane bisirionasiaVili' g~m. i z~stitom. doduse, ad' njih'zanagu starostmozemo ocekivah .. nekakv~. protuuslugu za utrosenu Ijubav i trud, all. ovo sigurno ~lJe uslov za to a jos manje za odgovornost ~oJu z~ njih prlhvatamo 1 koja je, ipak, neuslovljena. Ovo Je ona jedina k~asa potpuno nesebienog ponasanja sto je daje priroda, 1.0VO je stvarno, s bioloskom cinjerricom razmnozavanja dati odnos prema nesamostalnom narastaju, a ne odnos lzm~du ~amostalm.h odraslih(iz kojeg, doduse, proizlazi ideja uzaJ~l~ prava 1 obaveza), !~ RQ;rU~kJQ Jq~j§ 9 ()ggQYQ!: _ _ _j~ _ nosJl :u.ppste, ,a nepr~~tano. unapr~di;val!asfera djelovanja tog ??~()~':.1~ .,J:1.C:lJprYQtJ?-lJe mJesto·~nJezInog.angazm.ana. Bez ove cI?Jemce, I bez s nJP~p?vezanog odnosa medu polovima, ne bI se. :uogao razumjsti TIl sastanakdalekovide brige, ni ona nes:blcna zastita rnedu umnim bicima, pa rna kako ona bila dr~stvena, (Mi ce~d k~~nije iskoristiti ovo zapazanje kojem, kol~ko zn~~, u f9,oz?fIJI m~rala nikad nije poklanjana dovO~JnapaznJa)., OVJ~.Je arhetip svakog odgovornog djelovanja ko~em, na srecu, TIIJe pot~~bna nikakva dedukcija iz nekog PrI.~clpa, nego nam ga je (ili barem onom dijelu covjeeanstva koji rada) mocno usadila priroda,
j

lVIe

;'brl=

No, ako ipak, kako to zahtijeva eticka teorija, obratimo paznju na ovdje vazeci etiCki princip (a muskarcevjerovatno ipak ponekad treba .na to podsjetiti), vidjecemo rda oha:veza prema djeci. i obaveza prema kasnijim pokoljenjiroa n.ije isto Obaveza brige za diJ··.etekoje- smorodili , j··k.... ..Je.- ... ,· o·····-·- · · . . Je · ..
v

L~

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA F!TANJA

64 moze se, i bez pomena osjeeaja,. obrazloziti faktickom odgovornoscu naseg autorstva za n[egov opstanak, a onda iz prav_,a koje je tom opstanku s~ojstveno ~ dak.le uprkos nereciprocnosh izklasiCnog princlpao pravima 1 obavezama - koja su istina, ovdje oba jednostrana .. No, nesto drugo a ne ob'aveza zbog autorstva, spram koje vee imamo pravo na opstanak, bila bi obaveza prema t~vom vautorstvu, prema radanju djece, prema razmnozavanlu uopste: ova ?b.aveza, ako postoji, nesrazmjerno je teza i, usvakom slucaju, ne moze se obrazlozlti tstim principom; a pravo nerodenogna rodenje (tacnije: nestvorenog na to da bude stv?reno) uopst~ se ..ne mQz_e_Qhrazlo~i_tL_QygJ!f se, .. .l?_l ·d~l~; r<l~!o~~?:: )bav:z1 ( koja nije protulik nekog tudeg prava - ako .~zuzmer::o pr~vo boga - stvoritelja prema svojimstvoren]lma kOJm~a .~.~ podarrvanjem postojanja bilopovjereno ovo nastavlJanJe nojego:vogdjela.· .. 3. Obaveza prema postojanju potomstva uopste.
i takobitku

65

obavezi takve vrste se radi i kod odgovornosti za buduce covjebmstvo; koja, prvenstveno, kaze da mi )mamo obavezu prema postojanju buduceg covjecanstva - cak ne.zavisno odtoga da li je u njemu bas nase potorr:stvo - 1, drugo,isto tako obavezaprenia _nj~gQY()D$_~Ja~?9tt7(.¥~,_fE~~ .. obaveza vkljucllje obavezu premarazmrlOzavanJu. (madva ne i nuzno obavezllsvakog pojedinca), i kao()va.ne1pozese jednostavnoizvciditiProSlrenjem iz obaveze.s.autora pren:~ postojanju kiOje jeon" vee prouzrokovaor. ako ailJJ~:.l POSBOJ::t, kako bismo rni rado suponirali, ona dosad jos ruje obrazlozena. a. Da li je potrebno potomstvu? Moglobi se ona postoji ida bbrazlozi, jer tie razmno~avanja -'i obrazlagati . obavezu prema

primjer, stvar?o smrtonosnog trovanja okoline), a aka treba d~ o. ~ome 9.rmem? a~da sam?. zbo.g najnevjerovatnije kombm~cIJe nasih najnevjerovatnijih 1 .najkolosalnijih gluposti ~ sto uz say ~e~pekt prema razmjerama ljudske gluposti III neodgovornosti ipak ne treba uzimati u ozbir kao ozbiljnu mogucnost. M~ ?ismo, ~~e, jednostavno trebalo da pretpostavimo daljnje postojanje 1 da sebe oslobodimo za sadrzajno bag~tije razmatranje one druge obaveze, obaveze prema takobitku buduceg covjecanstva, razmatranju koje 1m.a ~u pre?nost ~.~ se mnago ~olje moze izvesti iz poznatih prmcwa etike 1 CIJe razmatranje, uz to, i inace pomaze da se 0l~lgura puko postojanje covjecanstva, sto ona pretpostav ja, Praviln? Je. i jedno 1 drugo, Moglo bi se, barem, reci da ~u opas.nosh kale ugrozavaju buduci takobitak, uopsteno, one ~ste::koje ~ad. su vece ugrozavaju postojanje, i da je, zato, 1~?Jega:::anJe ..jedne ~ ~ortiori izbjegavanje druge. A sto se tioe et]~g 1,zVlOoenJa ideje 0 pravima i obavezama, ana iz ?l,. otp?~e, moglo glasitiovako: ~9~~ttQ_ 11. .szakom shl-, ce, c~~u, biti k1:isnijih Ijudi, njima, kadsmo vee dosli do toga, ~J~~9X?_ .~~!!:~~_~!l:g 22f?tQjg.rlj~. 9,al~.pr,p.YQcla nas, ranij e, kao uzrocnlke njihove nesrece, optuze ako ..nebrizljivim i ~~~c!!r! ~,If.9J!..§f._~9~~ izl?j§~i upropastimo. .svije_t Ili Ijudsku _~.?~~.!~!~~~j.~ .Ako oni za svoj bitak tu moguodgo..~~~; ~lih: :'0TI?-lm smatrati sa:no one koji suih direktno rodili (a i tu rmaju pr~v.c: I?-a tuzbu sarno ako se pod znak pitanja moze, zb~g specificnih razloga, staviti njihovo pravo na potom.stvo), OnI za uslove svoga tubrtka mogu smatrati odgovornim udaIjene pretke ili, uopsteno, one koji su prouzrokovali takve uslov~ ".Dakle, z~ nas danasnje, iz prava onog, istina jos neP?s.toJ~ceg, p~:oJanja kasnijih, ali cije postojanje treba anticipirati, POstOJI obaoeza uzrocnika na koju treba dati odgovor 1 na osnovu koje smo mi njirna odgovorni kad se radi o takvim nasim djelovanjima koja dosezu u dimenziju takvih ueinaka,

mriom

reei kako mozemo zanemariti pitanje da Ii Ii time postoji i tmoviti zadatak da se ona trebadase brinemo zapostoJan?!t nagona eventuainih' spoljnjiliuzroka-umstenJa (na

b. Prioritet

obaveze prema postojanju

~ __ ~olik;Q fL~..~oJ),Y.U p.r.ayi.lnQ. ~i_1nQzda:-prakti_Gn_Q£.~pg, j ., . i dovolino .to roak m d lj j..vk . ··t '--"'J _,._ _._. .. .__ .:L.:._~L.-~ ~J7'-. J.e. oY..Q_ n~Qza_,..eJ<l,C .1,L ..~<;:IEI.J.~ __ .. er, prvo,

TEMELJNA HANS JONA5

r METODSKA PITANJA

67

66 bi dovoljno tmurnu prognozu, ,odg?savjesnt pegsimlSt 1, ,:z, one koji »uprkos svemu« tJeraJu vornlm mo ao proglas1h . bi voie strane odbasvoje sa razmnozavanjem 1, mogado 1, sa St· J d kOJ' se on e' ,..d t a plodove neo govornos 1 0 citi 0 govornos z .. y. t ovista da Ijudi ne mora uzdrzava. Drugim rIJeC:Irn.,a, a. ~ analo za neko buduce cos bezuslovno bit~, ony.p?~elJno.st .1ll nd tredvidivih uslova njivjecanstvo moze uciniti zaVLsmm 0 f d uslovi 0 hove 'egziste~cije, umje~to~ ~a obra;~o ed~~~~~ijU~ (Ovo je bezuslovuostl naloga diktiraju takv y g ih b ... ih _ ,. . k _. vesto cuo ad ocaJn racm prostrenje argumenta OJ1sam e . y . k »u iedan "emigranata Hitlerovog doba, cia covie L. f~k~~§.svijet~~ iie~smije~).>tlo1tbsitt 'djecu,~;-)--· d tim d ' znacajniJe je sto bi svodenjena r:r~c1v··,
V

vide!e ~tU~bUr~a~~~ buduCihzrta-:a a~li~:ro~i v~~~o~ vatnog tuzenja na, r:Jihkovud 'b~UdbmUeva' klPakpnto~ dobro osjecali. , bili saglasm 1 a I se, , ,. .. . I brti ovim I .. I t i takvo dobro osjecanJe bi rnog 0 • I I No takv:: sag as~os. . 'eli . ozeljeti nekombuducem one posl]e. nJe ? b.lsmo s~J . bPiloplaceno dostojanstvom ~ovje~anst~, ~o bi ono,n::une, dakle 'desiti da se .bik ml 1 pozrvom c~vJeka, Moglo bi se'vb . u 'ereneprotiv nas: nepotuzimo ysto odande ~ema b~P~f~ .~nd~ najveca optuzba, ali

zb~f

"::I

=.

t~~~~~~n~b~e sami..'

k~ObI~ :~ u buducnosti osteceni, nego ,-- mi

,Vt se onog krajnjegtice,ne ko~s.l:ll: ' 'Poz.a-nttt~l~e!l·~p-·~l·-r'~a·' ~~i:iJ-%-~I)~ihkasnIJil1~lKofa~·m.6~e~iti~ rias t uJemo c ", .•... ··-·"··'·""""·'··"·T--·~'b··· autori m1 msmo "'-. -~t"""'''-' ,. izvod) nego njihovo '. re,a,£W '. sopa vent pro. 1.·· '\' ··N···· ", uh rvo Treba uCJ:ruti nemo i sto je iznadnas Ob;.lJll. J.lIDa~J 0 .d om mtestu .,.'."r~""""'~l"-vizlocm kOJem tekna .rug. J. gUClm' to je ~J ,pr?.. . Irtijenja, ma koliko ona bila slijed: sva ?su~~cenJa nJlh~;rO!a ne treba tako mnogo da podlozna krrvnu. A tdo~nhacI~ _ naime 0 njihovom pravu di bri mo 0 pravu bu uel JU 1 , .' ~ bio nne, v . bo kolebijivog pojma srece, 1. ma~e 1 na srecu, s~ ~1, z g iko 0 n [ihovoj obavezt, naime ~ mizeran krlterlJ~m - koU b duJ Ijudi: dakle 0 njihovo] njihovoj obavezl da stvarno U sobnooti da je sebi uopste Sp?S?vbno!?ti za takvu <;>.ba :rez~i s;oalhemijoill nase.» ut~pisticprrpisu; spoSQ~nost)).OJUlUl . .; mo oduzeti. Nadhm da ke« tehnologIJe vJerovatno moze
V' .

Sta to znaci?
-r:'

·'·

..

V,"

v,"

.'

nir

j I

bdiJemo, to je nasa osnovna obaveza spram buducnostr covjedanstva, obaveza od koje se tek izvode sve druge obaveze spram buducih Ijudi, Ove sadrzajne obaveze se onda mogu supsumirati u etiku solidarnosti, simpatije, pravicnosti, cak saosjecanja, na osnovu koje cemo, prenosenjem nasih sopstvenih zelja i strahova, radosti i patnji, na jedan naein fiktivne istovremenosti priznati pravo koje ova etika priznaje i savremenicima a nas podstice da ga postujemo, te da njihovo postovanje unaprijed ovdje, putem potpuno [ednostrane kauzalnosti naseg autorstva, postane nasa specijalna odgovornost. Ovdje se, dakle, kao sto je vee receno, jos uvijek radi a jednoj obavezi koja odgovara pravu nekog »koji postoji« na suprotnoj strani, to jest kojijeUnaprijeo. pretpostavljen kao postojeci: pravu na jedan takobitak koji treba potvrditi Medutim, ta obaveza je' uslovljena gore pomenutom obavezom prema postojanju buducih pravnih subjekata, obavezi koja ne odgovara bas mikakvom pravu, nego nama, izmedu ostalog, prije svega daje pravo da u tubitak donosimo, ne pitajuci ih, bica kao sto smo mi. Pravo u pojedinostima ovdje slijedi iz prava uopste, a ne obratno. I ako vrsenje ovog prava onda za sobom povlaci obavezu u pojedinacnom spram onih koji su dovedeni u postojanje sa Cijim principom smo dovoljno bliski, onda takve obaveze, ukljucujuei i njihov prmcip, ipak sve skupa podlijezu onoj primarnoj obavezi koja nas potpuno j~gnostra:no opunomocuje da svima onima koji dolaze poslije nas ne sarno poklonimo njihovo postojanje (sto se tesko podnosi sa nametanjem) nego da im ga, bolje receno, priustimo - upravo postojanje koje je podobno za to [emstvo za koje je smisljena obaveza, Da Ii om ovo jemstvo i zele, za: to ih mi ne bismo uopste prtali, cak i kad bismo to mog1i. Ali' to &tv gan3!riH:~cemo, pretpostavlja da necemo prejudicirati njihovu sposobnostvda ga snose. Ovo joe, znaci, ta prava obaveza prema talkobirtku potomaka, koja se, dakle, izvodi tek iz obaveze prema njihovom tubitku i u znaku koje su onda i ostale obaveze prema tOJ obavezi, na primjer prema mogucnostima njihove srece,

HANS JONAS

68 C'.Prvi imperativ:
da. covjecanstva

TEMELJNA

I METODSKA PITANJA

69

bude

~ ". dakle nista od toga da pitanje nase, odgovomost~ za oo~~~, e jecfuog buduceg covjecanstva ostavimo po str~l 'dP . J'~ostavno mozemo okrenuti obavezama ~pram onih ~o'~ :: ;adaju, to jest da se posvetimo brizi za. njihov t<;_k0: ,J '. ..' biti1 da se obratno pr..vo~pravJJo.-.z. trazenl a ~~~bit~lJjeJi~o 1 S~1.!l:9'~o.1:>ij~~i_-!~R~!'~~~:Y.::l ~ .. P~~?j~?~a _i -- .•-·-'-c-····t--~l::· ···:KriteriJ'umi podhJezll. Il.le.go:vom.,KrltenJumu, da~:-s~~_~:~~;o d~bitCni od-l:akveeudemonisticke :ti.ke .. ~~ k f~~eniti ni od kakve etike saosJeea~j~, u takvoj Je etlCI mnog~tOgastQ9_tiAjirilpi=rativ-z~branJu~e'(l_~0~~ ~ oze .odbaciti sto on zapoviiede- Prvo praVllo. Je a mje III . 'b' 'h do usten mkakav tako Ita k b u d UCI potomaka . IJudske vrste . ;. .r.:_- -;.'; k P, .. suprotan razlogu zbog kojeg se forsira Rosto]an]e covj~1i:stvauopste, Dakle, taj. imper:a~ivda cO'"T~~~ktva bude, to je prvi imperativ, ako se radi sam? 0 covje u.
F

JOga..s.~

no, razlikovanje hipotetickog i kategorickog imperativa. Hipotetrcki imperativ (kakvih ima vise) glasi: Aka ce u buducnosti bib ljudi - sto zavisi od nas - onda spram njih vaze te i te obaveze koje mi moramo unaprijed uzeti u razmatranje ... , kategoricki jednostavno nareduje, da ce ljudi biti, s naglaskom istovremeno na one Da i na one Sta trebanja da egzistira. Za mene je, priznajem, ovaj imperativ jedini na kojise zbilja odnosi Kantovo odredenje kategorickog, to znaci bezuslovnog. No posto njegov princip nije, kao kod Kantovog, samosuglasje uma koji sebi dajezakone djelovanja, to jest nije ideja 6ina (0 kojem se pretpostavlja da do bilo kakvog dolazi), nego .je na egzistenciji njihove sadrzine postojeca ideja 0 rnogucim cinovlma uopste, koja je utoliko ontoloska, to jest ideja bitka - proizilazi da prvi princip jedne »etike buducnosti- kao takav nije u etiei kao ueenje 0 crnu (u sta, uostalom, spadaju sve obaveze prema buducim) vee je u metafizici kacueenju 0 bitku, ciji jedan dio je ideja eovjeka. 6. Dvzje dogme: »nema meiajizicke »nema puta ad Jeste do Trebaistine«;

4. Ontoloska

odgavarnost

za ~deju covjeka

Tako mi, znaci, s ovim prvim im?e~ati:vom uo.pst~ nismo od ovorni buducim Ijudima, nego id~JL cO:'Je~a kOJa)e takva dag zahtijeva prisutnost njezinog 0vtJelo:vlJ~nJa~ s,?-J~tu. To

:rI I

~.:~!~~:~~ ..

:i~~:~~ik!:n~o::Z:IC::;~._~~~~e~jQ~J~~_~~~~~' .. ~ ~ ~am ho a egzisteneiju svoga predmeta - daleko ad toga. ~ ali ~oja kaze da jedn~ takv~ prisutnostitreba_~a, bude~ d ... dakle ·treba ocuvati, da J·e,dakle; nama,koJl je m? a je, ". " 1 Slci . . ratrv zemo ugroziti, ucini cibave:Oo~., Ovaj onto 0 .,. JJmpe.._ izideje 66vjeka je ono sto StOJ1iza 0r:e malop:IJe ~eQb~azl~ zeno ostavljene' zabrane va-banque igre ~a c':.vJec~s. vo , Tek t~ ideja covJeka, time sto n~ ~kazuJ€ zasto IJudi treba da budu, kazuje nam i kakvt om treba da budu, 5. Ontoloska ideja raaa jedan kategoricki, ne hipotetickiimperativ I na ovu ovdje trazenu etiku odgovornosti za buducnost odnosi se, dahle, Kantovo, za etiku ist6vrern.enosti predvide-

Qy9. J~ ~~!:QtllQ y.tyyggP.im_ dogmarna ... )aseg Yrgm._€_!!s~.gg l nemRmetafizicke-jstine ida Be i;zBiti ne m9ze izvesti Treba. Ova posljednje nikatC -ozbiiJllo lspitano -i j~' sarno za jedan pojam toga Biti, za koji je, posto je on vee koncipiran u odgovarajucem neutralisanju (kao »Iisen vrijednosti«), neizvedivost nekog 'I'reba tautoloska posljedica - no cije prosirenje se izjednacuje s jednim opstim aksiomom tvrdnje da nije moguc nikakav drugi pojam tog Biti ill: da je pojam Biti koji je ovdje u osnovi (na koncu konca pozajmljen ad prirodrnh nauka) vee onaj pravi 1 cijeli pojamtoga Biti. To razdvajanje Biti i Trebati, dakle, upravo s prihvatarijem jednog takvog pojma Biti, vee odrazava jednu odredenu metafiziku koja za sebe moze tvrditi kako ima samo onu kriticku (Occamovsku jOkam/) prednost nad drugima, sto-predstavlja najstedljivije prihvatanje toga Biti (a time, naravno, i najsiromasnije za objasnjenje fenomena, dakle pocijenu njezinog sopstvenog osiromasenja), ~ .' No, aka je dogma da od Biti nema putakoji vodi kaTrebah, shodno svojoj ontoloskoj pretpostavei, metafizickirstav,

nlJe~'-bifo-

ta~~oO

70

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA

PITANJA

71

vajuci se na Occama,

. d interdikt one prve 1 f un damentalnije' " onda ona dolazi p~, t Iizicka istina, Qvaj stav ima !,vo~u dogme, da ne POStO]lme a iu ie vezano njegovo vazenJe: sopstvenu pretposta:r~u ~a e~~~i ~retPostaVlja jedan od~ed:lll Kao sto dogma 0 BIt! 1.. rmetafizicke istine pretpostavlJa jepojam Biti, ~ako, pOrlCan],ena koii se onda i odnosi: »Naucna« dan odredeni p~Jam Zr:~tl, k ~etafizickih.predmeta _ ?l?~t istina se ne m~)Ze d~st~<:IRI'~_~ se nauka upravol:>_avi fl~I~neki tautolos!d zaklJucak, ~osnfe odlu6eno d<3.<:JYQ j:sc:rp~J"::LJ: kim predrnetima. pok~~ go J izreeena posljednja rijec cTielCpojarrCmanJa: ~Je, dakle, JOs 0 da ie s tim, to.jitoona a '..ill:og~,,:-::,-->_ ">'C'"'~"-~"----'-bl '"!ni~""rigovor 2__ ucnosti met_~f!~lke"No, bio ka.t: nikakav JspectJO-_ ,~, " samoj sebi ?spor:~va ne u svakoj drugoj eticl,. vec 1 etici koju mi trazimo, posto se 1, ticko] ovozemaljskoj etc., " isti vkoJ" eudernonis 1 , bil u onoj utilitaris IC , ik 1 k ," . d a metaafilZI a (na prirnjer '" jedna bi b I' a precutno rije je n ezi s tim ni s jednom nije .0 ]e" »materijalizam«), znaci, U v 1 to je samo da kod njega u Ono sto je posebno za ?~s s ucaj moze ostati skrivena, nego njemu postojeca meta~lzlk.a ne cisto eticki posao takticki jemora da se pokaze - sto Je ~at,ce na koncu ipakprednost. ak 'I' , icki dan nedostat , a 1. za stvar se In , da IS polozi racun , 0 metafizic im To je prednost prinude k egativna teza u o. nasu na d b' , lZ1CU osnovama Tre anja. J er a 0 ona n plicira [ednu meta fizi Yk ak d . »Biti« i »Trebati« d?duse} dO e ~mna sve strane podijeljeno tezu, njezin zastupnik moz~.a,. u, maze dase povuce u o~da neznanje, D~ g~r:~ llleta12,Y:i~i~al:riQgptihvatanja;to ~Il J~st vazecu metodolosku preIll:0c ".. Afirmaciji je ovo pnbJe~ u premoc negaci~e ~a~ afl~~Cl;~k'lll()ra .pr~;z;~lltirati aka ~e ziste zatvoreno 1 nJezl~ zas P, ontoloski argument za svoje dokaz, a ono barem ?ekl raz,-:mm" dakle, neophodan met~znacajnije prihvat~PJe" ,Z~ ni~~~ ;:bi . moze da pristedi POZ1fizickipokusaj kO]1 »mlmma IS
y

n:
v

.,

da dosegnerno ne bude sigurniJe nego svako tlo kod kojeg mora da zastane cista teorija: ono Uvijekmoze da v1siiznad panora nespoznatljivog, Yeck_ natuknuto_ .da x_e1ig_l,_ozno __~:E£y?njgQvdje imaodgovore koje .filozptija.. t~J{t:rt=PB ¢lB~12g,traz,t, j tos .;pesigUrnijimizgledom_nau1;ipjeb,. (Na primjer, iz >~poretka-stvaranja« se rnoze zakljuciti da po volji bozjoj treba da bude ljudi prema njegovoJ slici i priliCi, i da cijelog tog poretka treba da bude u njegovoj nepovredivosti.) Vjerovanje, dakle, jos kako maze etici dati osnovu, ali mi ga ne mozemo naruCiti, a na ono sto nije prisutno ill sto je diskreditavano ne moze se apelovati cak ni s najjacim argumentom neophodnostL l\1etafizika je, meautim, oduvijek bila posao uma, a on se, ako to od njega zahtijevamo, moze potruditi, Istina, neka odrziva metafizika se jednako malo kao i religija maze naruCiti putem diktata gorke neophcidnostiza to; ali jos se kako moze nalozib neophodnost da se za tim traga, a svjetovni filozof, koji se trudi oko neke etike, mora prije svega stvoriti mogucnost jedne racionaIne metafizike, uprkos Kantu, ako one racionalno nije odreaeno iskljuCivo prema mjerilima pozitivne naUke. Toliko 0 opravdanju pokusaJa kO]1 sh]edl. Kod njega unapri]ed znamo samo dvije stvari: da se on mora vratiti do onog posljednjeg (prvog) pitanja metafizlke, na koje se vise ne moze dati odgovor, da bi, onda, iz smisia onog i samog, doduse, neobrazlozivog bitka »neceg uopste«, mozda ipak spoznao neko Za~to za Trebanje odredenog bitka: idiuga,da otuda nekako . obrazloziva etika ne maze zastati kod bezobzirnog antropocentrizma koji karakterise dosadasnju, a posebno helenistiCko_ -judejsko-hriScansku etiku Zapada: apokalipticke mogucnosti kaje su svojstvene mOdernoj tehnologiji poucile su nas da bi ta antropocentricka iskljucivost mogla biti predrasuda i da je treba, barem, preispitatL

v'

7. 0 neophodnosti

metafizike

V. BITI I TREBATI Nase pitanje glasi:. Treba Ii covjeka da P.JJd,e,'fcld<Lmf!mo ga POS!~~j_1rJf§,I~Q' ti:~b.aJriQiiffi12~P:tYf2.,gg~~?'ntC!1fL1?jtaDle, sta to-znacio bilo cemu reci da _trebada.bw:ie'~Q_l}as,.. DJit1;l;YJ'lli;~:\lf.a~,::,_ptt~~'--da.·._1_Cu;i2g-i'e~'De~~mi~_:__r-glita,
,f,!:~Qg g~IL1Jrle._

. aseg prvogprincipa - koji U svakom slucaju, zbog:;. buducim ljudima time sto treba da ndam.kaz~.zoast~o~je~~"l~ mi sebinecemomoci pripokazuje: a se ra 1· » . 1 " ki ako tlo koje mozemo stedjeti smioni izlet u onto OglJU, ca
v v

.. '~." ~.

i.

72 1. Treba da bude necega

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA PITANJA

73

Razlika izmedu ta dva posljednja pitanja nije mala. Prvo, koje se odnosi na one treba da ?ude ovog. ili on?g, moze dobib odgovor relativno u poredenju alternativa koje se posta:rljaju unutar datog bitka: posto nesto treba da bude,. on~ bol~e avo nego ono, dakle to treba da bude. Na drugo plt.anJe, gd~e alternativa nije neki drugi bitak neg? ~psolutr:911~bltak, moz: se odgovoriti s~o apsolutno, r:a primjer da Je~~~~J?? se~:n »dobar«, jer s Nista nije moguce nikak.vo poredenJe po stup~ njevima: dakle tubitak uopste »treba« _d::LJ~_1J.ll~_:ll_p.reql1,g~tl pred svojom kontradiktornom .(ne...... kontra. postavl;jenom«}~~su,v

pravo individualnog ocajanja da odabere samousmrccnj«, eticki, doduse, podlozno osporavanju, ali saosjecajem odobreno, ne negira primat bitka kao tak.vog: to J€ priznanje slabostj u pojedinacnom slucaju, kao izuzetak od univerzalnog pravila. Nasup~ot ~ome, _~~?()r propasti ~ovJecan.~tva. tangira pitanje trebanja bitka »covjeka«, a oyo nas nuzno vraca napitanje, cia 1~uopsta neceg 'treba cia bude .na mjestu.zuceg. 3. Smisao Leibmzouoq /Lajbnicj »zusto je nesto a ne nista«? pitanJa

Razhka za etiku U odgovoru na jedno Ili -dtugbI5i~anJe lako se moze pokazati na primjeru uvodnog pitanja koje se odnosi na covJeka. Jedno stanje covjeka se moze smatrati boljim nego drugo i time mo.ze predstavljati jep.llo !reb:: za izbor: ali nasuprot oba stanja, maze se lzabrab nebitak covjeka,' a ~n je, sigurn?, osloboden sVi.h prigovora. kojima isu izlozene obje alternative prethodnog .lzbora (to _zna~l, ~ao u sebi potpun, nebitak je osloboden svih ne~otpunost~ koje ~u svojstvene svakom pozitivnom izb?ru) -:- kazem, nebltak.I~:?!~ biti izaprw urnjestol;iyihlll:te:rnatiya bltka,q,ko .. _e,n!O!Pr1hyat~ ~ j!p_§_QiVtp,q, prednost. bitka pred ~i.sta_. D~le, odgovor na to uop.§~~l1ije pita~t~J::~t_~~rn?zI1aeaJno za etiku. .' 2~Prednostbitka pred Nista i individuum---~~-~-

protnoscu,

..

Prihvatanje onog prvenstva i time jednog Treba u korist bitka naravno ne kazuje eticki da pojedinae u svim okolnostima treba da odlueuje 0 svom daljem zivotu spram peke moguce ill sigurne smrti, to znaci da trebv~ da se vezuje za svoj zivot. Stavljanje na koeku sopstvenog Zlvota :za spa~. drugih, za otadzbinu, za neku stvar. c.ovJecanstva Je ope~Ja z~ bitak, ne za nebitak. I do promisljene slobodne. s~rtl ra~l ocuvanja sopstvenog ljudskog dostojru:stva.~· krajnjeg P~~llzenja (kao stoieko samoubistvo koje je uvijek ~;>Javnl« eln) dolazl l~:[{()l1£V, .J::@,4~ ~rezivlj~var:tja.~jlldsk.0~,d()stoJa?stva u~p~ ste. U oba slucaja vazi da »zivot TIlJe najvece dobro« .. Cak ni
v

No, ovo [e i jedini pnhvatljivi smisao onog inace taka naizgled izlisnog Leibnizovog temelJnog pitanja metafizike: ~9:~!2. uopktg ~!"!~£!9. ne-i1lsta« .jeste.Jer a ovdje pita, zaista ne-moz~--ziiaeifr-6naj prethodni uzrok koji sam vee spada uz bivstvujuce, za koji se, dakle, moss pitati samo unutar istog, ali ne bez nesmisla u pogledu ejelokupnosti bivstvujuceg ili bez cinjenica bitka uopste. Ovo Iogicko cinjenieno stanje ne mijenja ni ueenje 0 stvaranju, koje, doduse, za svijet kao ejelinu ima odgovor u uzrokujucem bozanskarn cinu, ali upravo ovim ponovo rada pitanje, naime 0' postojanju samog boga Na ovo, kao sto znamo racionalno ucenje 0 bogu daje odgovor causa sui samouzroeni8tva. A taj pojam je, u najmanju ruku, Iogicki sumnjiv; i one vatreno ispovjedanjs vjere: »Ti si bogod vjecnost! do vjeenosti« prije svjedoCi 0 logicko] kontingenciji jednog factum brutum koja stalno trazi potvrdu nego 0 neporeeivoj nuznosti misljenja. Ovo mozerno ostaviti kako jeste Jer cak i uz prihvatanje nekog tvorca, bilo ono nuzno iIi samovoljno, u pogledu svijeta s kojim se, zapravo, mi bavimo, opet se postavlja pitarije »zasto-; ga je on stvorio; a tu religiozni odgovor nije, recimo, kauzalan, da Je moe umiJeea jednostavno taj Cin po sebi imala kao posljedicu (sto bi citav niz osudilo na grubu cinjenicnost), nego da ga je on htio i to kao nesto »dobro« (vidi na primjer Genezu. i Platonovog Timeja). No, onda moramo reci da je srnatranje dobrim bilo stvar bozanskog suda ane slijepog htijenja, to jest, da ga je on htio zato sto je njegova egzistencija dobra, ne da je ona dobra zato sto [u je on htio (premda je ovo posljednje bilo zapr:~p<lscujuee;_g:lE!di:ilt~ __ RllJ}§a Scotusa /Dans Skotusj. Ali rna koliko onaj ko je pobozan bio

to zasto: ·zak·oJe--se

74

HANS JONAS

TEMELJNA

I METODSKA

PITANJA

75

sklon tome da se vee iz poboznosti, a ne tek zbog uvida, saglasi s tim bozanskim sudom ukoji vjeruje, taj sudse, u principu, ipak mora moci dobiti i nezavisno (fides quaerens intellectum). Drugim rijecima, pitanje 0 trebanju bitka nekog svijeta moze se odvojiti od svake teze vezane za njegovo autorstvo upravo prihvatajuci to da je izanekog bozaruskog tvorca jedno takvo trebanje bitka, u skladu spojmom dobrog, bilo razlog za njegovo stvaranje: on ga je-htio_,jg,r:cje.sma,trap da treba da. ga, bude. Moze se cak tvrditi da je opaaanje vrijednosti u svijefu '[edan od pokretackih razloga za+to=da se danese zakljucak 0 bozanskom autorstvu (ranije cak i jedan ad »dokaza'« boga), a.me .obratno, da,Je' pdin-avanje-autQfl:j.tirta.;. prijed razlog da se njegovoj tvorevini prizna vrijednost. -"Nas argument, dakle, nije <1~ jemetafizika-tekzbognestanRa--vJerovalljii--morala da preu~tf1e-Jed-an-zadat<ikc koji [e rariije" vee teo16gija -:mogla c:l~ rij~_~~ n~-~Y?Ljiij:@:i;-nego da je-OYajzadata:t{ tlyijek bio njezin i~~Irlo..~j~~:i~-= uslove .uz vjerovanja kao i l1Z uslove nevjerovanja;~j.a,.alternativauopste ne dotice prirodu tog zadatka. Metafizika od teoIogije moie dase nau6i"samo jedrioihdotad nepoznatom radikalitetu tog pitanja, kao i to da ni pitanje, kakvo je one Leibnizova, ne bi bilo moguce u antiekoj filozofiji. 4. Nap~tcmjeQnekom:m.Q9_ucem
\"'-.

morase

:odgovoritine:icavi:SJio

trebanju bitka --a,d, -religije

snog .sud a, to znaei stvar filozofije, gdje se ono isto taka povezuJe s pitanjem .ospoznaji - cak vrednovanju - vrijedsti uopste. Jer vrijednost ili »dobro«, ako tako nesto postoji, jedino je sto, polazeei ad sebe, iz puke mogucnosti nadire na egzistenclju (IIi iz date egzistencije s pravom na daljnju egzistenciju) - sto, dakle, zasniva jedno pravo na bitak, zasniva trebanje bitka, a tamo gdje bitak zavisi od djelovanja koje je Iiseno izbora, to dobro ovo djelovanje na to obavezuje. Treba obratiti paznju nato_ <}11 pU~Qm moguGn9scycl.o!lyiliva11jg JS! _ .. vJ:ijednosti-JjivstvujucelU, bez ,o~~i!:~ ~()l,ik:g w-»:o.gg .malo toga- a-ktuemo-postbji,-vec odlyc~~() .oPl'~d,no§ti. 1?Jtlw PJ!_g Ni:: ~~~_:- ~oj~fir -s'E!apsolutrio nistel. ne moze dosuditi, ni vrijednost m nevrijednost - Jq~ gi]rakva - privremena ill cak permanentna - preteznost zlq. nad dobrim .. sumi. stvari ne u moze ukinuti <?v~ -to jesf:rie"rn9?~yfu~nj_ltl ii)"ezinu beskra.jfi_ost:Ta priricipijelna dosudivost kao takva pr't~:idstavIjala bi oriu odlucujucu karakteristiku koja ne podlijeze nikakvom stupnjevanju. Sposobnost za vrijednost je i sama vri[ednost, vrijednost svih vrijednosti, a time cak 1 sposobnost za nevrijednost, ukoliko bi puko prihvatanje mogucnosti razlikovanja vrijednosti i rievrijednosti vee samorn bitku osiguravalo apsolutnu mogucnost izbora onog Nista. Dakle, pravo na bitak nema tek ~~~akya vrijednost, to pravo ima vec-momogucnost za vrije<iriost u9pste, jer.je.tm:asaIDa :vee.vrijed~ nost ionaodgovara -navpitanje zasto trebada egzistiraova mogyS;n.ost k:qj<}_tonudi, No, sve tOyq}?!,,~?mQ e-.l;I:.o obezbi__ je [eden pojam vrijednosti, - ..

m.

-prednosi,

Da bismo se, dakle, jos [ednom vratilima ono ZaSto u poznatom osnovnom pitanju »zasto uopste nesto jeste«, mi smo iznasli da njegovo razumijevanje u smislu uzroenog Otkuda to pitanje cini lisenim smisla za bitak kao cjelinu,ali da njegovo razumijevanje u smislu opravdav:ajueenorme (»cia Ii je to vrijedno da bude?«) ispada smisaono, i da [e, istovremeno, odvojeno od svakog odnosa autorstva, a time i od vjerovanja, Stl1,i.r:;aoitanja,. za~~<?uo:[)st~l!~~!2j~ste .Cl- nista p nije morfl,dak~~, biti: zasto'llOp§te JJ.~~IQ tTf;!I.:>g.~(I~pude u prednostLpred Nista, rna sm da je uzrok t9meda je ono.posta17' Radi ..~~ 1:>11,15 ~ smislu ov<?g }?:tr:ep<}«. T~Q';mt,apje Qp.ekommogucem trebanju bitka, sa ili bez v:jerovanja - barem uipokusaju - postaje zadatakrie'zavi~

5. Pitanjes~

pr:eJpa.ta, 4. _pit(l:nj~Qst._£tY~.t{,~~~rijednosti«

T!I1}e se s.Ye l0.§:m-je.r:§cYa.-!;J,<! P!!~!lj~9:g Ii. u:2_P§!~ .postoji tako nesto kao sio je »vrijednost«, nekao ovdje i. tamoStY.;ar.:: D.:?~ Il~g<? kq.{)_po svojem pajmu moguce. Zato ce biti neosporivo vazno da se utvrdi ontoloski i epistemoloski status vrijednosti uopste i da se odgovori na pitanje 0 njezinoj objektivnosti. Jer pukom i neospornom cinjenicom subjektivnim vrednovanjima koja se pojavljuju u svijetu - da postojepozuda i strah, teznja i protuteznja, nadanje i strahovanje, zadovoljstvo i muka, a time zeljeno i nezeljeno, mnogoi malo postovano, cak da postoji htijenje uopste iusvemulome vo-

76

HANS JONAS

lja za sopstvenim bitkom - ukazivanjem na ovu prisutnost subjektivnih smatranja vrijednim u svijetu po sebi jos nije nista dobijeno za radikalnu teoriju, a nihilisti jos nista nije oduzeto. Jer uvijek se moze sumnjati u toda li se zbog svega ovoga isplati ova mucna i strasna drama, da, mazda, ana sto toliko mami nije velika prevara. Moze se uvijek praviti racunica radosti i patnji: bilans pesimizma iz njihove sume vulgarnog kao i sopenhauerovskog - poznat je i,nedokaziv kakav je, tesko se moze osporiti polazeci od subjektivnih fenornena. Suprotstavljanje ovome lako sernoze osiirririjiciti' kao povrsnost. Pa eak i bez pravljenja bilansa Ill<:>r.8. Irr1Zll~ti" g~. .muka .htijenja po sebi(imukaDnevoljezamoL~kQja,se pri .. ziva kao zamjena za palu metafiziku),od koje bi nehtijenje, a time ana Nista, bilo spas. Tako cak iintenzitetosjecaja, upravo ona premoc teznje, mo~e postati argument protiv njegove zavodljivosti, Jednom rijeeju, nista u osjeeajima. kao takvim, koji tu agiraju cijeli taj veliki spectaculum, ne stiti od toga da bude proglasen ispraznirn »sound and fury ... i:»an idiot's tale«; i nista ucinjenici njegovog navodenja ne sprecava pod pritisak stavljeneaktere da uteciste potraze u-onom Nista. Kad se radi 0 etici i 0 trebanju, neophodno je, dakle, da se upustimo u teoriju vrijednosti ili, bolje receno,u teoriju 0 vrijednosti uopste,. it eije bi se objektivnosti jedino moglo izvesti neko objektivno trebanje bitka, a time bi se izvela i obu1Jeznost 'za oeuvanje bitkarodgovornost prema'bitku;':Da:;:;'-; kle, U ovo - u logieko pitanje 0 statusu vrijednosti kao takvih - pretvara se sada nase etieko-metafizicko pitanje 0 nekorn trebanju bitka covjeka u jednom svijetu koji treba da bude. U sadasnjem prekarnom i porernecenom stanju teorije vrijednosti, s rrjezinom sada nahrlistickom skepsom, ovo nije posao koji budi baS mnogo nade. Ali ga se rnoramo prihvatiti, barem da bi nam bilo jasno stanje. Ovom zadatku cemo se sada posvetiti,

TRECE POGLA VLJE

SVRHAMA I NJIHOVOM MJESTU U BITKU

O~~ .~!? ~,:Jpnje mora razjasnih, ~e to J~ odnos izmedu vri}~~nQ§,fIj._ ~Ytf.i?- m:icilje\"~), sto §~ £E!.f!tqprka·'ah.riikakQ nije isto. f2~l]:i:r:r?-0 svrhama. ~a ' ,. - .,Syr!t~ je. .Oll~) ,ra,~i ~~g<l neka stvar egzisti~a i radi Cijeg pr~vQQ~J1ja i o.4J:"zanjadolazi do nekogpO-shipk~i ili seJ?odu:. H zimaneko djeloY},l}i,ji;: ,.Oha;·odgoY<.,tra'na pitarije:·~>Ceml.i?~<. TaRoceKlc'egzlstira da bi se kucalo,probavnrkaiial~da~'bi'~se probavljalo i time organizam odrzao u zivotu i u dobrom stanju; hodamo da bismo nekud stigli; sud zasjeda da danese presudu, Obratimo paznju na to da svrhe iii ciljevi za kaje u ovim slucajevima kazerno da definisuodredene stvari ill djelovanja ova Cine nezavisno od njihov()g statusa kao vrijednosti i da njihovo spoznavanje kao takvo ne zriaei vee i njihovo odobravanje - da, dakle, moja konstatacija da je to svrha X ne involira s moje strane nikakav vrijednosni sud. Neko prirodno stanje bez cekica ja mogu smatrati boljim, kao stanje civilizacija u kojem se ekseri utiskuju u zidove; ja mogu zalrti sto lavovi nisu vegetarijanci, i zato potcjenjivati probavne sistema koji su prilagodeni karnivornom naeinu zivota; mogu smatrati boljim da ljudi ostaju tamo gdje su, umjesto sto stalno nekuda zele; mogu imati lose misljenje a svakojakosti pravde koju izricu sudoviukratko, sve one svrhe mogu proglasiti bezvnjednim u sebi. No, isto taka, jaih moram jos uvijek priznati kao svrhe pomenutih stvari,uzete same za sebe, ako je moj opis njih bio tacan, Time sto ja, taka reci, prihvatam, »glediste- samih tih predmeta; jRonda,

HANS JONAS

SVRHAMA

I NJllIOVOM

MJESTU

U BITKU

78 polazeb od spozna}e r;J~ma sY0.Jstv~n~hsvrh,:' mogu prosud~vati 0 njihovoj vecoj IIi mamoj primjerenosti n]lIll;a, t? Zna.Cl mogu preci na ocjenu ?-jihove podobn<:sti z_a.po~~~zanJ~o.":lh ciljeva, pa mogu govonti 0 nek?m boljem IIi .1osl]em ceklCU, probavnom stanju, aktu. kre~anJ~, .sudskom SlSt~~U: Ovo su onda sudovi 0 vrijednostt, ali om sigumo ne poclv:aJ~. na o~lucivanju 0 vriJednosti IIi na mojim pretpostavIJan]I:n~ ciIjeva: oni su izvedeni iz bitka samih pamen~tih S~V~n..l pocivaju na mojern shvatanju njih, ne na mojim oS]eC~]lm?-0 njima, Na ovaj nacin mi mozemo, dakle, obra~ovatl Po]~ nekog specificnog -dobrog« i njegove suP~0tr:0st=,.~e stupnjeve izmedunjih za razlicite stvari i skloRQY~~!;var];:1!_z--pret§ postavku - da i u onoj mjeri koliko - stvax:n0 »svrh:;< mozemo da opazimo u samim stvarima~a? svolstven: nJIhovo] prirodi. To je one »dobro« prema mjeri pod?bnostl za neku svrhu (cija dobrota kao takva se ne prosuduje) - dakle relativna vrijednost riecega. .' . .' Ovdje se, ocigledno, odmah pojavljuju dva pltan~~: ct3e su to svrhe koje opazamo u stvarima? I, kakva Je vrtJ:d,?,ost samih ovih svrha u pogledu kojih te pomenllte stvari Jesu vrijedne i mogu biti bolje iii Iosije, naime ~ao .sredstva? ~ogu Ii onda i one biti bolje i'li losije? Prvo pItan]~ se O~OSI n~ pojam neke svrhe za sebe sarr.l.U,d:ug.~ na p.o]am vTl]ednostl u sebi samoj. Posto se miovdie najpnje bavirno sarno svrharna, a jos ne vrijednostima, ostanimo ovdje same kod prvog pitarija.
Y"

79

pretnod'.iJonjegovo] eg~tencijli i bio je uzrok njegovog nastanka, To znaci, pojam je ov~je u os~o:ri predmeta, nije predmet .u ,?SnOVlpojma, kako ]e. to slucaj kod onih od vee egzistirajucih stvari, apstrahovanih, dakle naknadnih klasificirajucih pojmova, Na primjer, pojam mjerenja· vrernena je bio uzrok koji je doveo do casovnika i ovaj je potpuno definisan ovom svrhom. Ona je doslovno njegov raison d' etre. On, dakle:_.':lma«. stvarno svrhu odredenja svog bica, a ne kao puki slucaJ, svo~e upotrebe (koja sluzi nekoj slucajnoj podobnosti) - rnjerenje vremena je njegovo odredenje; on je cak toliko identican sa svojorn svrhorn da ga bez nje uopste ne bi bile.

2. SJed~ste svrhe nije u stvari Pa ipak, onaj pojam koji je prouzrokovao i konstituisao ?Jegov bit~k nij~ bio njegov pojam, nego pojam onoga ko ga J~ napraVlo, koji mu. ga nile mogao na njega prenijeti ni time sto ga je napravio; mjerenje vrernena jebila »njegova« svrha ,u onom autenticnom smislu, ona to ostaje inikad nece postati svrha samog casovnika. U ovorn toga »imati« dakle cas~vnik ili cekic ima svoju svrhu ne sam, nju »im~~~sal)l~ onaj ko ih je napravio i ko ih koristi.. Tako je to kod svih ~~!iY~!I_. ~pray~: §y:rl!ll,~Qja im .J€ .kao, iimj,e:tnlID 'pTodukiiima sustinska, ipak nije njihova; bezv.obzira nanjiho:vu totalnu jJ.i PaS z;1?,ogl1jy -',OP:~ sg)i~~!1~ sopstvene

~~f*~~tQ:St"~

1. CEKIC II. SUDNICA 1. Konstituisan svrhom Za pitarije >,.cija-<-< svrha, mora se zapaziti ~,:os~ruki je smisao koji imamo u izrazu "imati neku svrhu«: Cekic »ima« svrhu dase njime moze kucati: s tom svr~orn I z~ tu svrhu on jenapravljen; ion svom, na toupravlJenom bitku spa~a na jedan sasvim drugi nacin nego sto tre~ut~a svrha ba~an~a pripada upravo zgrabljenorn karnenu, pruzanju grane koia ]e za to. odlomlj ena.Sytha, 1119z;elTIO taf-ode recI,~pa~a uz .po]am cekica,· a ovaj pojam je, kao kod svih napravlJenlh predmeta,
y

Podimo ka drugom kraju niza, ka ~lls1Iltc:i.I ana je umJet.rl1 produkt, n~_!!l:E:! )':ld,s~ft.J:)§:1;.itucija,, naravno, } j i kod nje pOJ <'tllJ. Qr:~!hQ:cll.$tvari~..ona. je. uSPQstavljena.i::laJjr:'se',::sullilo.,. Pojmovi prava i sudovanja su u osnovi egzistencije te tvarevine .. Ali ovdje nije pojam sarno uzrocno prethodio stvari, on je morao j uci u nju kako bi ona mogla bitiono za stoje bila stvorena: prizvana u postojanje zahvaljujuei svrhovnoj kauzalnosti,sudnica se sarno zahvaljujuCi ovoj, kao u .njo] djelujucoj, i odrzava u postojanju, ..

80
L Imanentnast

HANS JONAS

SVRHAMA I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

81

svrhe

No, kako ona moze u njoj djelovati? Tako sto su sami aglrajuci dijelovi (drugaeije nego kod casovnika) yrozeti s~rhom, to znac], nju zele i s njom u skladu djeluju - za sto ani, najprije, moraju biti bica koja zele svrhu i koja. samostalno djeluju. To znaci, ovdje nema one razlike bitka izmedu onoga ko pravi i onega sto je napravljeno: prvi (na primjer zakonodavac) i druga (drustvena institucija)ontoloski su, ako ne i in persoria,Lsti subjekat. Stoga oboje tusvrhuvimajuu istom prvotnom smislu Barem se oyo ()c~~llj!?~ akose u a izv0(lenju funkcije potkradudruge svrhe, onda j~j_ OVQJIlOguce sarno zato sto se ne radi, kao kod sprava, jednostavno 0 nekoj vsvrhovitoj tvorevini, vee 0 tvorevini koja?dr~ava is~e svrhe, pa odstupanje od prvobitne svrhe (ad zasmvackog paJrna) brva povod za kritiku. Kritika ovdje vne bi, .kao ko? sp~~ve, pogadala autora, nego proizvod: ako casovmk zaka_,ze, ~Je n kriv casovnik, nego casovnicar; ali ako sudstvo zakaze, nisu krivi tvorci ustrojstva, nego sudije. Htijenje insti~u.irajuee vl,asti se nastavlja u htijenju mstitucije, Hi se u njoj preokrece, i tako dalje; i ne morarno uopste ulaziti u kompliko,:~no P~tanje zamagljivanja, .mijesanja i presijecanja svrha, niti U Pltanje koliko je clsto identLEik?vanje on<:ga ~oji vodi stvar. s namjerama zakonodavca da bismo mogh reci kako suovdJe, duz cijelog niza, u istom primarnom smislu na djelu svrhe. Za railiku od »cekica«, ovdje, dakle,~g~,~~~u9f1ice«(oho-·· Je su u izvjesnom smislu »alati« i), vati da svrha,nijE;,,13@lO objektivno njezin ~aison_~' e~r!?,.l:"le?oje i. ~~~~ektiyno.r:as_:" tavljan:!_"!:l~loy !!,J~~~9g_ f.u~~<;lp_~I~aJ:l}Ci; ",:!!olikg~~o .~.~_l:!!! clanovi suda tu svrhu moraju uciniti svojom kako bi on kao takay mogao f~!lkSionisati. 2. Nevidljwost svrhe u tjeLesnom aparatu

govih dijelova, a taka i casovnik (pa i kad stoji); pa se tako ria osnavu jedne takve, cisto fizikalne Inspekcije, kojom se ove stvari vee [asno odreduju u prostoru cistih objekata, moze vee spoznati njihova podabnost za ovu ili za onu svrhu - a onda s najvecom vjerovatnocorn pretpostaviti da su stvoreni bas s ovom svrhom, da su za nju smisljeni. To znaci da nevidljiva (s-subjektivna«) narnjera proizvodaca proizilazi iz vidljivog (s-objektivnog«) sustava tog predmeta; jer [a, naravno, znam da takve stvari ne nastaju slucajno.' All nikakav opis ljudi u talarima I s perikama, koji sjede po nekom odredenom redu, po odredenorn redu govore, slusaju i pisu etc., ne moze dati mkakav pojam 0 tome sta je to »sudnica- i 0 cemu se ovdje radio Ja moram izvjesno vrijeme s razumijevanjem pratiti sta se tu govori da bih saznao da se ovdje radi 0 pravu i sudovanju, i moram shvacati same ove pojmove kako bih uopste sebi predocio tu Instrtuciju »sudnice« (a onda i dogadaj »zasjedanja suda«), Iz potpuno nevidljive svrhovne ideje (ovdje ideje prava) sve to sto se spolja vidi - talari, perike, stolovi i klupe, papir i pera jedino i dobija svoj smisao kao vise ili manje slucajne poluge njezinog ostvarenja. F'izick; snimak stanja, rna kako on bio potpun, ovdje ne dopusta obratan zakljucak. 3. Sredstvo ne traje dnze ad ima~encije svrhe

Kako se u slucaju ljudskih mstitucija taj »alat- svojim Cernu ne sarno potpuno definise nego neprestano konstituise moze se vidjeti i po tome sto on nije, kao materijalni alat, kad je vee tu neki objekat koji je nezavisan od upotrebe i od shvatanja svrhe, koji je u sebi postojeei: nekorisceni cekic se jos poslije hiljadu gadina moze naci kao fizicki objekat i

Zacijelo, ova subjektivna strana 1liv tao iznt:t~a od~eden~ ideja toje. ana jedino po ~;mu se moze 1.dentif~~yatI n:kl takav drustveni»alat«.CeklC ja mogu, ne imenujuci (pa cak i ne poznavajuci) njegovu svrhu, a~ekva"tn.'? 0l?i~a.ti~amo po njegovom vidljivom oblicju, sklopu, mateTlJalul0bliku-nJ~'"

1 'I'ehnicka lnteligenctja, dakle, moze iei na oba puta, od· svrhe ka sredstvu i od sredstva ka svrsi i isto tako ·odgovoriti na pitanie: Kako mora da izgleda neka stvar da bi mogla da lispuni tu i tu svrhu (na primjer, da ukucava ekser, da mjeri vrijeme)? - kao i obratno: koju svrhu moze irnati neka stvar koja tako i tako Izgleda? Uprava takav, crsto objektivan, joil neutralan »Izgled« je ono sto nema ana druga klasa, .

82

HANS JONAS

SVRHAMA

I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

83

vjerovatno se moze prepoznati; smijenjeni parlament je iScezao u Nista i iza sebe je ostavio sarno svoju ideju ali nikakav objekat koji ceka cia u pogodno -vrijeme opet moze da se stavi u sluzbu te svrhe. Ova je samcprosirenje prethodnog razmatranja, Cekic i bez navodenja svrhe mozsmo opisati kao neku stvar koja »tako i tako izgleda« upravo zato sto on ima jednu egzistenciju koja se rnoze odvojiii od svrhe; parlament, poreska vlast, neko pravno bice ____: nemaju takav neki »izgledkoji se moze nezavisno opisati, upravo zato sto hemaju egzistenciju razlicitu od svrhe." 4. Naznaka svrhe putem stvarnih instrumenata

nitet«, »nacionalnj konflikt«) uvijek ostaje ona poslj d nJa In.. .. . t ancija na. osnov~ koje se. o.?jaSnj~v~ to socijalno Je sredstvo. Ova svr~ovlta. volj a Je u najvise slucajeva krajnje apstraki pa nas cak rn najmasivnija sredstva za mueenjs inkvi . ~~, d V't· ZlCIJ€ ne~e po U~l.1,0 tome 0 cemu se radilo u nekom procesu heretrclmaz lll~l ce nam sva ~a~mjena papira i potpisa nesto reci a tom~ st~ ]e to. ugovor, nrti - ako se tice njegovog predmeta :-:- sta je svonna. Pa cak i ona riajjasnija svrha atomskog oruzJa u .eventua1no~ upotrebi - naime urristenju _ nece o.datI da je svrha llJegovog gomilanja da ne bude upotrebIjeno. .
S
r

No sada treba primjetiti da se ti nestvarni socijalni instrumentaliteti sluze stvarnim instrumentima prvog tipa, iz cije spoznative svrhovitosti se ipak moze ocitati nesto i 0 njihovoj sopstvenoj svrsi, Ovdje postoje razlike u stupnju koje zavise od vrste svrhersto vise fiziekog djelovanja ona ukljucuje to ¢eona biti prepoznatljivija po svojim .fizickirn rsredstvima. Na osnovu krhotina glinenih plocica atinskog ostracizma, na osnovu njihove rasprostranjenosti,nagomllanosti itd., neki vanplanetarni posjetilac ne bi mogao apsolutno nista (isto kao ni iz modernih glasackih listica) zakljuCiti 0 smislu i namjeri ove institucije; ali iz istovremenog arsenala atinske armije vecbi mogao mnogo vise zakljuciti.v.a.ria inegov:orb rno.io njegovoj upotrebi.» borbi. Moderni arsenal, koji se u svojim tehnickim svrhama moze desifrovati .na ..osnovu njegoye puke fizike, bio bi, jos mnogo upecatljiviji. Pa ipak,cak ni .u jednom tako jasnom slucaju, entitet »armija« se u svo•[ern dn:lstveno-politic~om bicu ne moze stvarno spoznati na osnovu tih fizickih sredstava (s-hardware«) i na osnovu fizickihakclja, to jest na OS1l0VU pukog spoljnjeg aspekta, pa i ovdje ona unutarnja, pojmovna svrhovita volja cjelina 1 di[elova (na primjer, znanje 0 tome sta je »drzava«, »suvere-

5 Sudnica

i ceki{:; sjediSte svrhe kod oboga covjek

.2 Dakle na pitanje »sta jecekic?« moze se odgovorrtt slikom (kako je to u bukvarima i Ijecnicima), ali sene moze slikom odgovoritl na pitanje -sta je to parlament« ? U niegovom slucaju mi cak ni njegovo imene· mozemo objasniti ako ne navedemo rijegoVu "svrhu

f~:\J;~~~~ S;af!~~y~vWet~u~~\i~P~!:!~ lh, J~v~~~h:afu~o

Ovdje cemo prekinujj s ovim zaista elementarnim .razmatranjem oba s~u~aja i sazeti ono suo smo nauCilr 0 njima. ~l s.~o, da po~sJehm, unaprijed uzeli suprotne krajeve niza »eekic, probavni organ, I;-od, sudnica«, pa smo ih onda spojili ~ak~ zb~g nJlho.vog kardI?a1n_og razlikovanja tako i zbog' onog sto l~ je k~rdmalno zajednicko. Zajedn.icko ill je to,stq i ~Z~..Jggnog Lko?drugogne;n:t.i\1rll.~llje· T~~to "sustvoreni r~.~~ .ne~e s:,_~~.e s~ bill na nj u usmjereiil,-"oa:;"'aakle:"rlji_ nova: ptldobnost nije: mkakvaslu:CfCndsf·'T"····· -··~-v,'·-r~."""'."-•.._ dr~g~'Sli~~je.~?'?F·~mJef~iiz °tQ:'~ij~dL~i.~s.~ sa_~~!e., IlJ\lm.a PovJ~E7r:.~,~Yrb.eIJui:I$ke svrher.nalme svrhe on.:llk:?Jl .~l:l;h, ~ap:aVl~). opib_· ~(j~t l!iW6iis~; J,: to ~~J,~?~~~ <::()YJ~~.Ul P~lJ§tvo. ! ""· .. 0··.··". Medvuf:i-mu slucaju sprave -ta' svrha je bila spoljna dok , Je u .sluoa]u svrhovit~ insti~~cije, ~oj~ ne sarno da je c~vjek st~orlO nego .se ona 1 ~a~toJl O.d ljudi, ta svrha unutarnja u oplsan.o~ smislu - pri cemu 1 ona nastavlja da bude sredstvo, a .1 s t?m unu~ar:nJoscu svrhe ne postaje i sama svrha. ~akle, JOs nismo stigli ~o samosvrhe. Ali na pitanja »-eija« ~tob .~~rh~, l:,~ba. ~,lu~~J s1110 ~ ..dooili odgbvot:"cclvjekOva ;'"i . 0 . lsm~ ~sti:W_ ri ovome, ondabi·samosvrha~(k(}ja.bi'.tiilie p bila 1 krajnja svrha) uvijek bio Covjek iIi bi ona bila u eovje:" ku. OV? bi odgovaralo modernom shvatanju da je »svrha« u.opste Jedru:. u. pot!)U~osti ljudski pojam, i da ih drugim stva-

:'.?a.

da

_I~r()~~v?~yi

tl
<

.~raaa·

HANS JO~AS

SVRHAMA I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

84
slueaju, za tvorevine 0 kojima ~mo gov~rili vrijedi: kako to da su one jasno sv~hov~te tv_orev~~ t~ko 1 to da tu svrhu postavljaju i odrzavaiu lJudsk~. subJekt~ .. Treba 'os samo dodati da »biti jasno rieka ~~rhovlta tvorev_:na« .ne ~naci nuzno da je sama svrha jasna: :r.ls~8vrha se moz~ ob~~~ diniti u njezinoj prvobitnoj koncepciji III s.e. mogu pndruzltI njezinoj kasnijoj funkciji, mogu se prikrasti itd., sve do otudenia od pocetne svrhe; a kod drustveno-personalnog »sredstva«, kod sluzbe, nije Iskljuceno da se ona, uprkos svakoj prvobitnoj namjeri, pretvori u samosvrhu.
U svakom

85

III. HOD
1. Umjetna

i prirodna

sredstva

Kod pnmjera koji su nam preostali radi se 0 r:eum~~~ tnim, dakle 0 prirodnim stvari.rna: i f:mkcijama. ~~eba JcstrazltI sta ta razlika izrnedu umjetnog 1 prirodnog Z?a~l za go.vor 0 »svrai« . .Osim toga, unutar same ove ~lase. pn~Jera, koju zastu aju probavni organ i hod, imamo.l ~azhk.,: lzrnec;lu voljnog i n~voljnog u funkciji, ma kako ~a Je Ident~cn~ p;l~odna datost obaova »alata«: i ovu razhku treba lspltatl 1 po,.gledu uslova za svrhu, pri eemu primjecujemo d~. se .o~a uk~sta ~a ·.~lik;oIh-izrnedusvrhe covjeka i svrhe zlVotinJe, .T1:ne Je ~~~je visestrukoprekoracena oblast cist:? Ijudske ~amJere'. a rnozda i oblast namjere ilinaUln~ll stD~~11?~S~lS.11l uop~te ~ prirodnorn egzistendjom organa, u sv~koITl ~1:ucaJu.'a njegovom funkcijom, sve~ed~o da u ~eyolJnom ili volJnom, .~ svim neljudskim sluca]eVlma. ~o.c.ecemo s~odom kao prl mjerom »voljne«"~lase. ,kodkoje Iju~ska namjera vbftr~f? }11:l~ svoje rnjesto ut9U1:cQ,.naime, sto onaj kohoda rnoze. biti neki

lim njima podredenim nervno-muskulaturmm aparatom) su ~~t.y.o. To sred~tvo j~ prirodom dato i zivo, jedan dio samog zivog korisnika, all ono ne stavlja samo sebe u pokret i njegov~ posjedovanje ne .znaci vee i njegovo funkcionisanje. l\f~ ~o~~J~ nog~, nego onaj ko hO~~l l1j~!l}~1 ne y'~cl.~9#,n_egQ QTI.!il J~.Q vIQ1::mlllla:;.:::a: .. -.on6:·,.;aa . ,bF<;"osim -svrhe, ..ukazuj e... . i na j(2dnu kontrolu od stranesubjektakoju naziyamo volja. 'iako se, barem, pretpostavlja za eksterno-raozortcne radnjeuopste, ili, prema subjektivnoj evidenciji, u svakom slucaju kod covjve~a. ~0c:! .. ~~z.:0l!:':i_~r;ad~ji t.? ide I1l8.l1je voljno, Mi vidimo, ~ cUJe~o, mrnsemo 1 kad to ne zelimo. g!!.1nos.L.j.eQclu.wjBff.. shvacgT\_'!s:a<? rimanje ili trplje~j_(;!(»bib aficiran«, -receptivj p nost«). Ali i ovdje moze da se prikljuci aktivni, a time voljni ~l:me~t: po~ledati - je Vise nego pasivno .gledanje, pr~luskivati - Vise nego nevoljno slusanje, mirisanje - vise nego samo osjetitf miris ltd .. a kod pipanja, koje per se ukljucuje ; n:,?toricku aktivnost, taj voljno-aktivni udio U opazanju je oClgledan. (Zapravo, premda najvecim dijelom nevoljno i neprimjetno, to motoricko - na prirnjer postavljanje sociva ucestvuje i u najrnanje namjernom aktu gledanja.) Ovdje, dakle, to »da bi- kao subjektivnu svrhu imamo i u upotrebi culuih organa.
v

~~::v

IjY~ci1.>IP.•... qrganiZaro.
2. Razlika

izmedu

sredstva

i junkcije

(upotreba)

Rekli smo >".c9vj~khoda da bi bllo Jm~~ ~!i.~~o«.Ono :>.da bi:<:<. oznacava syrhu. Covjek hoda »sa« D:~~~a; one·(sacIJe-

No najjasniji slucaj odvajanja posjeda i upotrebe organa, ~ time svrhe samog organa i svrhe njegovog funkcionisanja lITlaJ:ll? ~?? motorickih oruda, gdje kazemo da je onom ko je ol::idaren nogama (»oruda za hodanje«) prepusteno da hoda ili da ne hoda, a ako hoda, da ide tamo iIi ovamo: sve ovo mu se moze i drugaCije propisati, ali rnu nije propisano posjedom i sposobnoscu nogu. »Njernu j!2. pnm.lJ~t@9~~, dakle, jos nistq_ !!:~ kazuj~ ..2 ~gQ.llQj. .Sloooai u cjelini, .alLkazuJe:cfa (IE~ sta J:?iq ~?-ll1. oy~j ~l.!bj~~~t.l. ? J?!,~~p'l,l~t~no strane .! od ~ah~rl~~ ?!,g~~ ::= 9:~ opaj Jos ne.odlucuje n svoJoJ -l1PQti.~Qi. Ovdje smo, dakle, najblize cekicu. I on je tu samo radi upotrebe, ali je ne uzrokuje; i ne moramo razbijati giavu 0 slobodi ill determinisanosti korismka da bisrno smjeli reci kako se alat »po zel}i« rnoze koristiti - pri cemu i to po zelji moze imati svoju sopstvenu determinaciju. A to, da svrhom alata jos nije navedena svrha funkcije, slicnnjekod obje ~trane u ovom razdvajanju alata i funkcije.vSvrha alata je jednostavno sama funkcija, ali ona, kao voljna, mora imati

je;nJe~

86

HANS JONAS

SVRHAMA I NJIHOVOM MJESTU U BITKU

87

svrnu sopstvenu svrhu da bi bilapreduzet~ i t~ svrh~ je vrlo rije~kOSama funkcija. Noge i cekic iSpUDJa;raJUS_V0JU svrhu u hodanju odnosno kuc~nju kao tak\~om.' vall,da ,11, yo ispu0 njava Ili promasuje SVOJ~ svr1!~, to ~~ JOs pitanje; cak, alat je izvrsio svoju obavezu 1 ako ]e koristen potpuno bez svrhe i cilja, Mozemo, takode, red da, j~ sv~ha ala~~ odnosno organa generalna, svrha njegovog aktlVlrru:]a spe?:Jalna: da ~pe~1flciranje generalne sposob~osti dola~l,~ ,akCIJUput:m njezmog posebnog cilja (naravno 1 putem fizickih okolnosti). 3, Oruae, organ i organizam i~medu udo::a, to [est spoljnjih moto= rickih organa, i alata Je razlog zas!;Dse prvi - a,?nda, pro sirujuci to, sve funkcionalne usluzne st,ruktu:~ tijela, un~tarnje ne manje nego spoljnje, senz,om~ 1 henuJske n~,manJ: nego motoricke - nazivaju »org~r:l~~,sto upravo ,znacl ~>ala_ ti«: nesto sto obavlja neki posao III cime se neki l?? sa~, Aristotel je;cak, u svojoj cuvenoj deflDlC,l]lZlVog blCv~ zivo tijelo definisao kao »organsko« (som_a orgamk01'!'), to znaci kao alatima obdareno ili od alata sastavl~en~; s punim pravom je ljudsku ruku nazvao »alatom alat~~<,jer ~e ona sarna,. kako, izvjesnoj mjeri, uzorni alat, tako ,I ?no sto se p~m30cu nje umjetnostvara i ,upotrebljava ~ao nJezlnollroduz~r~~_!:!~ bismo kad govorimo 0 »orgamzmu«, p~ema pr:,~ l,n , slu te rijeci, vee govorili svrhovitoj tvorevini, jer pojam . v isliti alata se ne moze ZaIDI 1 bez pojma svrhe. No,. ta srecasto . '. _. . , setiee imena naravno nista ne dokazuje za stvar, a da ,Ii je i kod prirodnog alata, kao ko~, umje,tnog, t,a ~vrha ~slm ~ primjenl vee i u njegovom porijeklu 1 postojanju, to je, na
U OVO]slienosti

ravno, JOS otvoreno pitanje. Ovtm pitanjem, ClJa vaznost se OV?j: JOSne, vidi, pozabavicemo se, kod one posljednJe grupe prrmjera (koju zastupa »probavm sistem«), gdje supostojanje i funkcija na isti nacin Iiseni voljnosti, cak se najcesce staraJu, pa stoga za odredenje svrhOVltog karaktera (ako ga imaju) potpuno otpada rekurs na subjektivno postavljanj'e svrhe.

4, Subjektivni

lanac svrha-sredstvo

u ljudskom

djelovanju

,0?,::r!J~,

3 KadAristotel na jednom mjestu (u Ciju original~ost sv~, do~:rse, sumnja) svoga djela De anima ide tako ~aleko ~,a cijelo ZlVO.tlJ~~O oznacava kao »alat duse«, onda je ,ovo vec, s,umnJlv prevod, a 1 mje bas saglasno S onim kako on mace ~l,oloskl upotrebljava smlsaC? ,0 alatu, kad kate da su dijer~?i z.iv?,ghJela alati <:ve cjeline, t,o [est tog dusom 'opremljenog ZlVOg tijela Uzgred recen?" tovprotl".~J~Cl i Aristotelovom pojmu<duse, kao imanentn?J, »ent;le?-lJI« ZlVOg trie a, da njezln'odnos-premaChjemu -opiseu sliet korisnika alata, da ga, dakle, ucim spoljnjim,

bas

No i u sada:snJo~ gtupi primjera (koju zastupa »hod«), uprkos »voljnosti, akcije, jos uvijek se postavlja pitanje uloge subjektivne svrhe, To cia covjek hoda »da bi« nekud stigao uvjer-ljivn [e, svakako, tamo gdje je subjekat ljudski subjekat. Tu se onom koji hoda moze postaviti pitanje zasto hoda i moze se dobiti Citava serija odgovora, gdje je navodenje onog Kuda samo prvi, a jedno »da bi« uvijek prelazi u neko drugo da-bi: da bi tamo stigao - da bi sreo prijatelJa _ da bi s njim 0 necem porazgovarao - da bi nesto odlucih _ da hi se time ispunila neka obaveza . " i tako dalje. Za svaki objekat u tom nizu vrijedi da je on uvijek »oljno na svommjestu ito, uz u nekoj mjeri racionalno djelovanje, kasniji uvijek radi ramjeg, a ovaj onda radi kasnijeg. Moze se zanemariti da Ii (kako je to najcesee predstavljano pocev od arrtick.ih fi-lOi6fa)taj niz stvarno nuzno terminira u nekom odredenom krajnjem objektukao onoj pravoj volji - zbog eega, iIi se, mozda, gubi u opstem lavirintu egzistenctje; isto tako, da Ii su svjesni razlozi uvijek oni jedlni ili pravi ; da li one udaIjenije zeljeno odista uvijek determinise ono blize kao svoje sredstvo, ill obratno :da li cesto to najbliZe zeljeno odaje fikciju daljeg cilja - pa isto tako i da Ii je uopste ta linearna slika serije sarno idealizirani model kojem u zbilji odgovara neka veoma isprepletena mreza: uz sve ove nejasnocs ipak: je jasno cia se radi 0 jednoj stvarno svrhovrtn] strukturi u subjektivnom smislu, to jest sa predstavljemm ciljevima _ pa otuda uopste i potice cijeli pojam 0 cilju i svrsi _ i da ovdje ona volja - zbog eega, ona vise ili manje jasna namjera, stvarno dale obavj.estenje 0 srnislu dogadanja, naime qua djelOvanja,

88
5. Podjela i objektivna mehiuuka udjelovanju zivotinja tog lanca

HANS JONAS

SVRHAMA I NJIHOVOM MJESTU U BITKU

89

Isto tako (ili skoro isto tako) je jasno da se na ovaj nacm artikulisani lanac svrha-sredstvo ne moze pretpostaviti u djelovanju zivotinja koje je, takode, ipak usmjereno na cilj. Tacna [e da pticji par donosi slamke da bi time sagradio gni[ezdo i kasnije erve da bi time hranio mlade, ali niko nece tvrditi da ono prvo da-bi vee nekoliko sedmica unaprijed •• ima u vidu« ono drugo - sa svim onim sto dolazlizmedu: nosenje [aja, sjedenje na jajima, izlazenje iz jaja, itd. Mi, prije, kazema -da: _ ovdje cijeli _ tajniz;'u--svakomnjegevom=pojedinorn koraku, slijedi »instinktivno«, iz nejasnog poriva, to znaci premajednoj neodoljivoj prinudi do koje dolazi u odredeno vri[erne, u odredenoj prilici itd., koja, zapravo, uvijek zadovoIjava samo sebe samu i utoliko je slijepa; pa ipak, opet ona i nije slijepa utoliko sto su u izvodenju ovih koraka u igri krajnja diskriminacija cula i gospodarenje pokretima, a sasvirn sigurno uz osjecanje i »uz volju« ako posmatramo ono strasno uzbudenje koje je narocito jasno ako naide na otpore, To .je [edno zagonetno stanje stvari kojem je malo pomognuto carobnom r:ijecju »mstinkt«, Ni jedan posmatrac ne maze previdjeti ono veliko ucesce »interesa« koje prozima »voljno« djelovanje onih zivahn:iijih zivotinJskih vrsta s centralnim nervnim sistemom, onu duboku emocionalnost slijedenja vlastitog Ci.lja: 11 sferi Ishrane.tpola I podrnla tka; njihovo krajnj e Da--i Ne u fizickoj prijetnji i odbrani: a ipak ih odmah mora poreci time sto ovim subjektivnim procesima nepriznaje odistavodecu snagu i snagu koja postavlja ciljeve, -pa ihsmatra pukim karikama u lancu nuznosti nadrazaja i odgovora koji je, na koncu, u svim svojim koracima cisto objektivno determinisan. Ovdje su moguci razliciti slojevi razj asnjavanj a. a. Kad macka vreba rnisa, mozemo reci da ona to cini »da bi« u pogodnom trenutku skocila na njega; a kad skoci ona to cmi da bi ga usmrtila; a ubija da bi [ela; a jede da bi utoli1a glad: ali ne mozemo reci da se ona sprema na vrebanje misa da bi utolila svoju glad - kad se, naime, to ••da bi ....shvaca kao predstavljajuca anticipacija. To znaci, ova anti<::ip"aeija(<l:4:o.jeMo.pi;ite ima) doseze upravo_ toliko daleko da je u uju svaki put ukljucen direktni cilj, ali ne i onaj posred-

rn ell] i cilj ~Ojl preko vis~ posrednih vodi do konacnog cilja - u vrebanje, dakle, uklJueuJe. upravo jos ona] predstojeCi skok - a konaeni i ukupni cilj cijelog niza Sarno aditivno pro,i~lazi iz .slijeda pojedinih koraka. pry"Q r-'!2;:g[~¢~}~jE:! 2i:r~t~~_~k~.K9-.J ~1.~,::,:a~J bi, d~.l~, tkqd cerebralno y_i~!h vrsta, ~ ~ £.()J:"~,~~~J~.s 1Judsklm djelovanjem, bila ta ()gr@tce!l.o~t ;?:n~-= ~og~_ ~_~y~IJ~~g<"!,,t.~ :~.~_s.t.Q!l~~¥ ~!:t9J~Jft~ypgg mim®jp. Wiimti!ea,__~ ~ I?~! 1.aJbJ,i2;l~!h } }4illE! IW, po4j~1l,l cUE:ll.~seI'ije svr~a na po]edmaene svrhe koje svaki put vode ka slijed~Gqj. . b. Ali' t~'iikupna svrha, ovdje utoljavanj« gladi - sta ?Ju »p.ostavlJa« ~ko ne znanje i htijenje? Prirodni odgovor ]e, ovdje: postavlja je upravo glad, koja - zasad uzeta kao osjecaj .'-:- 'pokr~ee taj cijeli niz i njime vlada. Pa posto je OV? oSJeea~ koji, kao »patnja«, ima jedan unutarnji poriv, nal1~:1e,r;>0r~v. ~e kao ta~av ukine, mozemo reci da je ovo : d~ o~aJ obiedinjuiuci subjektivm svrhoviti motrv cijela te sertje, eak 1 bez antieip~tor:ske predstave i otuda izvedenog lz~o.~a sreds!a~a. ,Sa OVLm pO:lvom u pozadini, ta serija »U zbilji« zapocmje 1 on Je odrzava; na osnovu refleksa i »u ~gri« ti poiedinacnt akti se, takode, mogu izvesti i bez njega 1 nez~v:~nov od nJ~ga, pa ~ onda Iako rnogu skrenuti drugi r;a?raz~Jl~ sto se cesto moz~ vidjeti. Dakle,. u{):psteno, osjeeaJk~J! .JE!pod~:~~~, potrebi dusevni je vodicposlovasVfhe u YQIJnom ponasanJU pred::;;r'a:ctona1n:ogziv~:t~q; --,,_,... _"-_.-

.~"~~l

sredstvima onosvrsishodnr? ponasa~je ZiV'otu:~a"u poiedmtm kcraoima i njihovom eesto prosiren om slijedu (gradenje gnijezda, i tako dalje , izbor i p~radanje ~lij~nu, i tako dalje)? Ovdje je od:" go::-?r da m~Jl_ kompleks! djelovanja, od kojih se sastoji taj duzi lanae, imaju sheme, pripremljene u ustrojstvu organizrna, putern kojih se ka.nalise poriv osjecaja Ta shema sturm na snva~u uz ~eb.l SV?Jst::ren~poticaj (spoljnj] ili unutrasnji podrazaj), .'a nJezm? ,1~vrs~nJe Je, u malom, opet ona svoj~tvena prmuda osjecaja 1 njegovo zadovoljavanja kao sto ~e to, u ve~ikoJ razmjeri, kod eijele serije. Sjediste svrhe Ie, ?akle" s jedne .strane. u porivu, s druge u formarna .pona .. sanja kOJe su rpripremljene, usadene za ovaj poriv. ,d. No ak~, .n~ ovaj n~c~n~tu seriju,zaprav.o, vise pokreee samomoeni impuls osjecaja nego stti gavodi-p;ostavlje~

~2j~§.LlJ?'~ pJ~gov6m'zadtfvt}IJa\Tanju: Otkudaonda

c M~q1.!.tlm,osjecaj sarno ~~ir~'

~ ;;; uCi

90

HANS JONAS

SVRHAMA

I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

91

ni cilj njegovog zadovoljavanja - ako, dakle, prije slijedi zbog gladi nego radi sitosti - i, isto tako, ako pojedine korake inicira vise »poticaj« nego sto ih nalaze svrha, onda zapada "u sumrak sumnje mjesto svrhe u ovom dogadanju, Jer osjecaj gladi je sarno psihiek! ekvivalent (ili cak jos manje: sirnbolieka povrsinska pojava) jednog Iizickog stanja nedostajanja u sistemu razmjene materija koje, svojim sopstvenim, hemijskim i neuralnimmehariizmima ispod osjecaja, proizvodi i one - opet fizicke - dispozicijekoje su »zbilja« u osnovi motor ickog ponasanja prozetog osjecajima. A ako je ovo pravi uzrok ponasanja, a ne (u puki simptom potisnuti) osjecaj, onda »svrha«, ako jos uopste:igvaneku djelofvorntf;a-nesamo' deki6rativn'iniIoglX;·sv;ojesjed!istemOra imati upravo (Jvoj kauzalnosti, a ne tek u odrazu o1:)je¢ajai. time bi bila odsjecena od psihicke oblasti uopste .. Time se postavlja prtanje ; da 11 svrha postoji u objektivnom, fiziCkom svijetu ili postoji sarno u subjektivnom, psihiekom svijetu - pitanje kaje pridrzavamo za onu posljednjugrupu primjera, No, rna kako glasio odgovor na ovo kapitalno ontolosko pitanje, vee sada se postavlja pitanje 0 statusu subjektiviteta, a najjasnije za pojedinaena djelovanja, za koja smo rekli da su na svoj naC;i,n»videca«, dok je osjecaj koji viada tim cijehm tokom djelovanja u pogledu nJegovog krajnjeg cilja kao medukarike - sigurno slijep. Pomenuta »podjela« te duge serije svrha u kratke pojedinacne svrhe koje se odnosena sebe-same, kojeuopa-zanju i u htijenju uvijek imaju prisutan svoj direktni objekat, Cini potrebnim propitivanje pojedinih karika, to jest tih jasno intenoionalnih jedinica ponasanja. e. Kazemo, maeka jede misa da utoli svoju glad, ubila ga je da bi ga mogla pojesti, uhvatila ga Je da bi ga mogla usmrtiti, prisunjala mu se da bi ga mogia uhvatiti; no mozda hi bilo bolje reci: ona ga jede zbog pohlepnosti za [elom (ne da bi se zasitila), ubila ga je zbog krvozednosti, uhvatila zbog zadovoljstva da levi, 'sunjala mu-; se jer voli da se jiunja. Rezultat je isti, ali je objasnjenje drugacije. Jer u drugom slucaju se svaki put osjecana zudnja ili zadovoljstvo isto tako moze smatrati pukom sekundarnom subjektivnom pojavom (psihicki vsimbol) nekog fizioloskog stanja napetosti, kakosmotoprihvatili 'za prozimajucicjelokupni:osjecaj .»glad«;

a ovaj jizicki preduslov u organskom stanju, zajedno sa senzornim »poticajem«, bio bi dovoljan da inicira svaku odredenu shemu ponasanja. Dakle, na primjer, mis se, doduse, prvo mora »ugledati- (poticaj!) da bi se zauzeo polozaj vrebanja, a onda prikradanje mora stalno da vodi racuna 0 ugledanim pokretima plijena da bi dovelo do cilja: utoliko je pravilno reci da je taj proces videci, a ne slijep - da on irna cilj »pred ocima« Ali koliko ozbiljno to »videnje« ovdje uzimati kao mentolno opazanje ? Prema kibernetickom tumacenju to videnje se moze shvatiti kao puki objektivni nervni nadrazaj s ulogom »triggera«, a prilagodavanja ponasanja, koja iz toga slijede, kao isto tako objektivni senzoricko-motoricki feed-back mehanizam, tako da se cijeli proces moze opisati otprilike ovako: fizioloska napetost (homeostatieki »slaz«); unutarnja sekrecija i nadrazaj nerva; seIektivna poticajna spremnost sheme ponasanja; spoljnji (senzoricki) nadrazaj nerva kao inicijator odgovarajuce sheme ponasanja: senzorucko-motoricko povratno napajanje kao vodie toka ponasanja; uspjeh ponasanja kao izjednacenje napetosti (homeostatieka ravnoteza), D.akle slijedece Tamo i Ovamo u nasern primjeru: mis ugledan - vrebanje, rnis na povoljnom mjestu - skok, mis u kandzarna - razdiranje, mis razderan - pojesti; metaboliCko stanje nedostatka (dishomeostazija), sa svojim unutarnjim sistemom javljanja i podrazaja (s-glad«), pretpostavljeno kao podlozni opsti uslov, Prema ovome, sva muka zivotinjskog zivota bi imala samo jedan cilj, 1 to negativan, naime otklanjanje jedne napetosti; ili, moZda, posto je rijec »cilj« ovdje postala neprimjerena, svako odvijanje akcije zrvotinja slijedi zakon izjednacenja, to znaCi zakon meharnke entropije: bonum desideratum bi bio subjektivni prikaz one indiferencije ill onog Nista sto na kraju ceka; ono sto se prikazuje kao teznja ka necemu WI(} bL po pravcu [ednosmislem slaz razrjesenja napetosti, zadovoljstvo sto je one postignuto bila bi pozitivna fasada jednog nastajanja, to jest nastup (trenutnog) stanja bez napetosti ili nastup stanja mirovanja. Taj tok posebi bio bi samo indirektno reprezentovan ovim dodacima raspolozenja i predstava, ali zapravo, ne hi bio njima opisan,
f. Zapazicemo da se u njegovom »zapravom« opisu nisu pojavljivali psiholoski izrazi (subjektivni'pojm6vi}:h6me6sta~

92

HANS

J"ONAS

SVRHAMA

I NJ"IHOVOM MJESTU

U BITKU

93

tieki slaz, ne glad; senzorni nadrazaj, ne videnje; 'izjednacenje napetosti, ne zadovoljenje. Pitamo: koju ulogu ·u tom svrhovitom karakteru te akcione cjeline onda jOs treba pripisafi onom subjektivnom, aoZivljajnom,· Oiju puku prisuinast ipak ne moze poreCini jedansvjedok onog izricltog intenziteta zivotinjskog djelovanja i trpljenja? Kao sto znamo, u povijesti' teorije nije nedostajalo dogmatskog nasilja, koje ovamo spada, da se ona ipak pokrene Ali razumnog posmatraca ne obavezuje onaj u potpunosti vjestacki razlog [ednog takvog poricanja, naime Descartesov dekret, darsubjektivitet kao takav moze biti samo uman, te da ga zato moze biti s~Ql£(j(1 c()vJ(;!ka,i ~y@jg? _ylas_illkpsamo~e~ "isriiijilti. Ako Je, dakle, prisutnost subjektrvnog kao takva nesumnjiva (svejedno gdje u Iiniji razvoja ona poeinje), onda se pitamo sta ona znaci. Zar ana, na primjer (kako na razlicit naein tvrde psihofizicki paralelizarn i materijalizam) ne znaei nista Vise sem propratne muzike koja je bez uticaja na one sto se prati? To je pitanje 0 rnoci Hi nemoci psihiekog, koje se ov:dje specifieira u pitanje 0 uticajnosti ili neuticajnosti subjektivne svrhe. Ova je;kao takvo, priznato s priznavanjem subjektiviteta uopste, s njegovim zadovoljstvima i pitanjima, teznjama i izbjegavanjima. Ali da li je ta ovdje »dozivljena« svrha i djelotvorni faktor u dogadanju? Treba zapaziti da se ovo pitanje tiee samo odnosa prema fiziekom, ali ..ne i prirode samog tog fiziCkog. ToznaCi, pitanje. da.Ii cerna- tame nad svrhii (u jediiom"nesubjekHvnom je necemo naci josostaje nedirnuto odgovorom na pitanje o snazi ili nemoci mentalne svrhe.To posljednje pitanjese, prisjetimo se, pojavljuje samo u sprezi s voljna- operabilnim udovima tijela: mi smo jOs uvijek ked primjera »hoda«, a jos ne kod pitanja »probave«, Taj pnidjev »voljno« ne smije se razumjeti taka da on prejudicira odgovor, to jest kao konstatacija da upotrebom organa vlada subjektivna voIja, Niti cak da je uopste tu neka volja (a jos manje ona »slobodna«), da je neophodna za ovdje pominjanu razliku izmedu voljne 1 nevoljne funkcije organa: kao sto je ranije napomenuto, ona zasad kazuje samo da je kod izvjesn:ih organa - spoljnih motoriekih organa - upotreba varijabilna, prigodna i da je povjerena centralnoj kontroli organizma, dOK"jekod drugih fa: upotrebaidata satnihfp.o.sJedoVa:hjem i

srmsiuym:

automatska: na primjer stezanje pesnice, s jedne - lupanje srcc:, s ~ruge strane No, mi srno sada, pretpostavljanjem subjektrviteta uopste, vee pretpostavili i volju (ili njezin zivotinjski analogon) i pitamo kakva je njezina uloga u voljnim pokretima. I sad, na kraju, samo jos da dodamo (da bismo kako pristoji uznemirili one koji vjeruju da se lako mogu pomirrti s nistavnoscu duse u vanljudskoj prirodi), da se odgovor na to pitanje proteze ad zivotinjs na covjeka to jest da ona ranije napravljena razlika izmedu mnogoelanih lanaca svrha - sredstvo misleceg eovjeka i one uvijek jednoclane zaokupljenosti ciljem osjecajne zivotinje nestaje pred osnovnim pitanjem .moci ili. nemoei subjektiviteta uopste .. Jer ono sto smo u tacki (e) rekli 0 imanentnoj kibernetickoj suficijenciji cisto fizickih nizova kod Zivotinjskog djelovanja to se, uz odgovarajucu suptilizaciju, moze premjeti i na motivacioni, misaoni zivot covjeka koji donosi odluke i to sve do u najreflektiraniju aktivnost predstavljanja svijesti, koja ipak uvijek irna SV'OJ:U cerebralnu podlogu. I tamo bi, po teoriji, fizlolosko dogadanje, ako je potpuno poznato, bilo dovoljno za kauzalno objasnjenje onog izvana vidljivog, upravo fizickog »ponasanja« (u najobuhvatnijem smislu koji obuhvata i verbalno ispoljavanje), a onaj u svijesti spoznati unutarnji aspekt koji se subjektu 'prikazuje kao objasnjenjs ne bi, kauzalno posmatrano, vise bio dokoni ornament - i uz to jos ornament koji laze. I odista, same ono najeksovbitantnije metafizicko i.ad-hoc misljenje (kojeg se, naravno, ne plasi za sve sposobna spekulacija) moze izuzeti covjeka od tog pravila, ako u ostalom Zivom svijetu subjekt ne treba da bude nista do prateca muzika bez ikakvog efekta, pa stoga puki privid u svojoj sopstvenoj najavi. Taj status subjekta, tamo, dakle, zadire 1 u status Ijudskih svrha, a time i u status etike. Ka:snije cemo vidjeti da on, osim toga, »prema dolje« zadire i u status svrhe u nesvjesnom, pa i nedusevnom bitku, dakle u svijetu uopste, .

Zbog ovog krltickog mjesta bi, ako bismo htjeli da udovoljimo sistematici te stvari, zapravo, ovdje bilo mjesto jednog posebnog razjasnjenja pitanja a kauzalnom mjestusfere svijesti drugim rijecima: cijelog onog »psihofizickog problema- koji, pocev od Descartesa, muei filozofijui koji je tako tvrdokoran. Medutim, sadasnje istraziviilijEi ipak~i1e

94

HANS JONAS

SVRHAMA

I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

95

mozemo opterecivati jednim takvim opsirnim ekskurzom, .. i zato vcemo se zadovoljiti timeda u tekucu argurnentaciju ukratkoukljucimo rezultat jedne posebno objavljene studije -»Mob i nemoci subjektiviteta-e. Citalac koji je ovdje ostao bez navodenja dokaza neka to prihvati za ovaj trenutak i do opoziva.

6. Kauzalna

moc subjektivnih

svrha

Rezultat koji je ovdje naveden pred:stavlja,kr~tk:O re(:efi·o;~p@:ovnu-ovj'eruprvobitnog-·samosvjedoeanstva, to jest ovjeru njegove sop:stvene realnosti koju je materijalizam porekao iponizio u »epifenornen« .. Realnost: subjektiviteta je »objektivna« i~to onoliko ~Cll~k:Q tj!2J~§Ile:~fYaii.- Njggov_§._ ! realnost znaci dj eiotvornost, naimekauz.alriQ§t,pr!2Ill~ YJlutr~ i prema v ani, dakle snagu zasamoodredenje'm;isljenja u '•. misljenju i' za, zahvaljujuClnjemu, odredenje tijelg .11 djelo-:vanju. A s odredenjem tijela koje se nastavlja u svijetu postavijena je i objektivna uloga subjektivnih svrha u ukupnom sklopu dogadanja, dakle stvoren [e prostor za njihovu dinarniku u prirodi. To sto ga ova porice, to [e pretjerano davanje znacaja njezinom determinizmu, sa cim se najnovija fizika vise ne slaze, - Toliko 0 tom sumarnom rezultatu. 0 dokaznom postupku rem .cerno sarno toliko da [e on, uglavnon:'l,'. voden negativno':" Suprotna +postavka; postavka 0 nemoci subjektivnog, ispostavice se kao logicki, ontoloski i epistemoloski apsurdna; a sem toga i~<_3-() nepotrebna za njome namjeravanu svrhu, naime za ocuvanje' Integrlteta prirodnih zakona, Dokaz ove nepotrebnosti vodi preko sarno negativne argumentacije tako sto, barem na [ednom hipotetiekom modelu,predocava objedinjivost uzajamnog psihofizickog djelovanja sa vazenjem prirodnih zakona, Za taj slobodno konstituisani model se ne utvrduje istina, nego

s~mo moguc~ost - u tom smislu sto on ne protivurj em ill tim f~nomell1ma n~ sebi samom. No, posto je nemogucnost ::- ~all~~ nezamlshvost nekog uzajamnog djelovanja uz vazenje flzikalnog principa kauzalnostr - bila razlog za parforce-tour parale~zma lIi, epifenomenallzma, dovoljan je dok~z puke mogucnosn u Jednom misaonom primjeru da bi se. izlaz ocajanja u teoriju nemoci i privida subjektivnog pn~azao ,kao nepotreban i time liSio svojeg jedinog opravdanja. TIme je ,U svojem pocetnom pravu ponovo uspostavIjeno .vosnovno lskustvo osjecajnog zivota jednostavno zato sto VlS: .1l1~akV? stanjs teoretske nuzde (koje, uostalom, ni k?,d n':Jradl.~lhiJ~¥ prirodnQz:qanstvenog determinizma nikad mJ~ bilo prmu.druJe o~ samog njegovog - u sustini nedok~:z'lVog -.- p~hvatanja). ne prinuaava mlsljenje na cudov:sn?s~ ruihovih alternativa: »Dusa«, a time i »volda«, je ~m:hc~rana k~oY.ledan prmcip medu principima prirode bez vraz,:nJa pTlbJ~z~s~~u dualizmu (bijeg koji, doduse, nije uopste tako oC~J~ckI kao bijeg u materijalistlcki monizam, all je teoretskilpak u najvecoJ mjeri nezadovoljavajuCi). I2ost~,._pouZ;giiUO, dakIe, mozemor~Qi da je oblast volJ'nog t]eIesnog kretanJa kod COy·k . . '-~. . '-. .~ --- _. . ...;', .. ---"--,,~~----.---.-, --_..J~.~ __IJs0_QZlyoiJnJe (egzemplififlrC~J'~V~a ~OdU<6'mkJt'~st~ ~!J.j~~e~~t.S:PJ?Jn;acijep~u_tf;lP.,,_SY.Tha k ~ sub-~kt{voJl18J~.1:n~ pro"ode <?nl ~stl.l)~bJ~lct~ ~()j} je __J. ".,n .. odr?-~'V~J~,yda,dakle, __ u.. -prirodi.. postoji »djelov~le~<, U tom: je sadrzano i to da djelotvornost svrha nije .vezana .~a raciocalnost, ..razmisljanje: .i slobodanizbo'r, da, dakle, nije vezana za covjeka, Medutim, u dosadasnjo] argumentaciji, u skladu sa sferom primjera nakoju se odnosila, ona je vezana za »svijet« u bl~O kojem s~llslu, ~a. subjektivitst i za »voljnost«; a postavlja sev,Pltan:]e da 11 je 1 ispod toga, u nesvjesnom i ne:roIJr:-0lIl: Zl:,otnom dogadanju (da i ne govorimo 0 onome v sto J€ J~s ispod toga, 0 prirodi uopsts koja nosi zivot)· na djelu nesto takvo kao sto je »svrha-, Sada cemo se okrenuti ovom pitanju kO'Je je fundamentalno za jedno nakoncu ontolosko baziranje »vrijednostl«, a time i eticke obligacije all za koje ni izdaleka ne smijemo ocekivati anu istu sigurnost odgovora kao kod prethodnog (a osim toga protiv nas je svaka predrasuda moderne).----·----

4 »On the Power or Impotence of Subjectivity« u Philosophical Dimensions of the NeuTo-Medical Sciences, izd. S.F. Spieker i H.T. Engelhardt, D Reidel Publishing Co" Dordrecht - Holandija/Boston ---' SAD, i976,str. 143-161. U pripremi je njemaeko izd_al,?J~ d(l!J.u_nj~no po kvantno-mehantckoj strani,

96 IV. ORGAN PROBAVE 1. Teza

0

HANS

JONAS

SVRHAMA

NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

97

pukoj prividnosti

svrhe u fizickom

organizmu

puke kauzalne akoije, a da Joj ne daje nista vise do teleoloski izg1ed.5 No subjekat, kojem njegovo sopstveno nusljenje i njegov ein »tako izgleda~, isti j~ o~aj su~jekat -:kojem upravo zato tako izgleda 1 hitak djelovanja organizarna u svijetu. 2. Svrhovita kauzalnost obdareno subjektom? ogranicena na bice

a Svaki org~n u nekom organizmlJ ~llJiL n~!mj $Y'~si~ lspunjava -Eime std funkcionise. Svrha. ~o~~ p~e'ya..~~la:l •............•...•. __····-sebna-·lunk:ci·a to je ...-. · Zlvot svesvrhe, ".,". v·,~.···.'···l··--·"·b··'·"'·····-t·· U"ClJOJ- .•S liZ L ]e.__ a.pQ . . J '.,. .. organizma .kao '.cjeline. Da ona ima jednu .. takvu. ~:-:r~u, ~o se moze iskazati"u' visestrukom smislU:.NajrteutraJmJl 1 najneoptereceniji smisao j e da [e 11 11~J5:8!ll ?~g~~Zllltl sve de facto ustrojeno takoida u efektu doprmosimjegnzcm .D.drz~vanju itd: kao sto je u masini sve ustroj~rto t.~o da doprinese njezinoj ukupnoj funkciji. Time nije I;l.1sta receno. 0 vrsti kauzalnosti, na primjer da 1i je na djelu tel~ologlJa (uzroci cilja: causae finales). Za. ma8:?-u z~a:r~lOda je avo, doduse, slucaj kad se ona praVl, ali da naje u nJe~om r~d:u. Za organizam vladajuca teorija sm~tra. da to ill.Je slucaj kod onoga 8tO ovdje odgovara »pravljenju«, ko~ n~e~ove geneze. Geneza ovdje ima dvostruki smisao: rast Illdl";'~lduuma(o~togenija) i nastanak vrste (filogenija). O?,~ogeillJa ~e ~hvaca kao kauzalno prisilno ispoljavanje u klici post~vlJeruh genetickih determenacija za koje mje po~r<:b~n nikakav .t:rud teleologije (ente1ehije); filogenija ~e objasnjava meh~0n:slucajnih promjena takvih determmaCIJa koje ~e pre ph cu. 1 prirodnim odabirom njezinihrezu1tata,dakle 1St? takol~= kljucujuci svaku teleologiju. Za »rad- take nas~alih t.vorevlna i inace vazl ovo iskljucenje: nastanak, u~troJstvo 1 fun~: etta izgledaju samo tako kaoda njirila vlada!U svrhe. Su~.ecl asma p~ tome, organizam bi bio j08 manje teleo~o~kl nego kod koje je, barern pravljenje bilo teleoloski determinisano.

Je

.n:

Ova kao-da i Iazno shvatanje subjektiviteta mi, rekosmo, pretpostavljarno kao osporeno. Medutim, vindiciranjem djelovanja koje odreduje subjekat mi smo svrhu u Zivomvindicirali samo onoliko kolikoidoseze »svijest«, to jest samo za vrste zrvota koje su time obdarene, a kod ovih samo za djelovanja koja zavise od svijesti, koja su bilo kako »voljna«, A nismo, na primjer, za probavu i svu podsvjesnu, ne-spontanu funkciju organa ked tih vrsta i, isto tako, nismo za cjelokupni zivot svijestiliSenih (na primjer ne-cerebralnth) organizama uopste. Ako bismo ostali na tome, to bi nas ostavilo na jednoj eudnovatoj podjeli koja u sebi nije moguca. S evo1ucionarnom pojavom subjektiviteta bru prirodu usao, iii bi u njoj nastao, jedan potpuno novi, heterogeni pr.incip akcije i postojala hi [edna radikalna (ne same graduelna) razIika - ne samo izmedu kreatura koje ucestvuju u ovom principu »svijest«(onda steperiovano)" i6biih koia toriisu .nego i kod samih ucesnika izmeduonog stoOpodlijeze tom prdncipu (Hi zajedno podlijeze) i onog, mnogo veceg, dije1a njihovog brtka koji mu ne podlijeze. a. Dualasticko tumacenje Kao. sto smo rek1i, ovo po sebi nije nezamislivo, amaze se zamisljati dvojako, kako se to i desavalo, III tako da taj tutti princip (»dusa«) ovladava izvjesnim, za njega povoljnim

h. No, ova, izvana pozajrnljena, teleologija m~.si~a svoje prvobitno sjediste je ipak imal~. u org~zrnlffia kOJI J€ pr.ave, u ljudskim konstruktorima koji; sude~l po tome, ~aIlll ~_pak ne mogu biti potpuno neteleolos~e, pIilro~~. J.\.'I€.dgtlm, ~~hon vu teleologiju, vidjeli smo, vladajuca teorija smJest~ u njihove puke predstave, ne u njihovu stvarnu ka~za~lJu: lava izgleda samo tako kao d~ njom. vladaju ~:-:bJek.tivne svr~e (pa eakjpr~dst~yetak.() lzgle<iaJu po.teOTlJl~pl.~~l:1?n:ena.). Subjektivitet svrhe treba nekako cia Ide sa oDJektivltetom

5 Time, naravno, nazad u carstvo prrvida pada ·i· .ona prvo priznata teleologija kod pravljenja masina: prave ih masine koje prave masine.

98

HANS

JONAS

SVRHAMA I NJIHOVOM MJESTU U BITKU

99

ali drugacijim i ne »za to« pripremljerurn, konilguracijama materije (ukohko je on sam nije ovamo ponio), pa 'ih prema mjerilu njihove pogodnosti iskoristava za sebe v--> da on, daHe, udatoj prilici ulazi u prirodu; iIi, pak, da s ••prilikom« proiziiazi iz prirode koja je dotle stigla.Prva alternativa je alternativai dualizma, koja je u sebi cista ali opterecena svim onim prigovorima koje dualizam kao takav ima protiv sebe. Jedan takav odgovor, na primjer; proizilazi iz postepenosti prelaza i minimalnosti pocetaka u evoluciji: Nezgodno je, da kazemo groteskno, dualizam, i time jedan dibtfa:h.Scendencije, unositi vee u amebu Hi p5log(;Jj~,ggj~_~~moci'llj~ »osjeeanje«.fi No, prije .svega, uQen~e-,0 ,>->-ingI'esiJi<cipakretpop stavlja da jedu!la, ili rna sta to bilo, vee tu, i cia, u izvjesnoj mjeri, ceka na to da se upusti uprilike koje joj se nude drugim .rijecima, da ona uziva neku nezavisnu transcendenciju kojoj su, za njezirio fizicko ispoljenje, potrebni odredeni fizicki uslovi, Sad podsjecamo 11a ono sto se, cistoempirijski, srnatra najjacim argumentom matarijalizma: da nahue, sudeci po svorn Ijudskom dskustvu, doduse postoji rnaterija bez duha, ali danepostojiduh bezmaterije .i danije poznat ni jedan primjer bestjelesnog duha. A upravo ovo, to [est, jedno samostalno car~tvodjelatne,' nernaterijalne . transcendencije, ta ingresioria teorija mora da prihvati, a to je, premda logieki besprijekorno, Ipak hipoteza koja se najteze maze' dokumentovati i uz to ontoloski najusiljenija ,odsvihhipoteza koje se mogu zamisliti-sto nijesmetalo ".,,,'""' . da ona bude najmocnija hipoteza 11 povijesti misaonog naporaoko zagonetnosti duse,

emergent ~v_olution Lloyda Morg~a (Lojd Morgan) 1 dcugih, prema kojoj se nove, obuhvatnije strukture kauzaliteta na primjer, atomarne, molekularne, kristalne organske ... .:__ u skoko:,ima. taloze na ranijim slojevima, u kojima prethodno msu bile obrazovane, kad se dostignu odredena kritiona stanja bujanja organizma.? Stvarna kvahtativna inoeovrsnost takvih. »emergencija- se odmah naglasava njihovom netranscendencijom, to jest njihovim striktno imanentnim po~jeklom. U ~lucaju sviJjesti to je hrabar pokusaj da se d?bIJU prednosti dualizma - naime priznavanje nereduktibilnog sop~tvenog bica novog sloja - bez nedostatka njegove me::afizike - naime vezivanja za tezu 0 transcendenciji. ~a. nas problem ovaj prijedlog kazuje da je pojava subjektiviteta jedan takav evolucionarni »skok«, i da shvatanje prethodnog, njemu podloznog stupnja, ne mora brti kontamin~rano iI1l:putiranjem »svrhe- koja upravo spada tek u taj nOVI stupanj. Onda bi, doduse, svjesno djelovanje bilo svrhovito, baS kako mi tvrdimo, a nesvjesna funkcija organa (cega se sada tice nase pitanj€), medutim, to ne hi bila, Upravo ovo Je smisao tog »kvalitatrvnog skoka«, Ta teorija J€ privlacna, ali aka je prethodna bila ontoloSki nezgodna ova ]e to logicki. Ne samo st(l 1 ovdj e ta postepenost prelaza ne odgovara slici skoka - ana je sameuskladena sarno ako se odreknemo problema kauzalnosti, A~~ ~ovi -p!incip treba da ima moe, onda on svaje primrtivnije izvoriste dovodi poduslovda-ntsta ne moze iz sebe proizvesti riesto sto je njemu potpuno strano sto se suprotstavlja njegovoj zakonitosti i da time ne m~ze izvrsiti nasilj e nad samim sobom. (A ako pak maze, onda bi se morao umetnuti jedan pojam bitka, a time i »materije« 1 cijele prirode, na primjer dijalekticki, sto ucitelji emergencije sigurno ne bi dopustdli nd u SITu.) Kad hi se kod sv:ijesti radilo samo o nekom kvalitetu koji se dodaje onom sto prethodi (sto bi ga u izvjesnoj mjeri nadslojilo), onda bi OViO jos i islo. No, mi smo iznasli da je to i [edna nova kauzalnost, koja povratno djeluje na onu prethodecu, dakle mijenja je.Fiz±Cke stvari u podrucju uticaja subjektiviteta ne teku vise' onako

t<:~

b. Monisticka teorija emergencije Tako, dakle, preostaje ona druga alternatrva, da dusa 1 duh, uz nezavisan (premda ne slucajan) nastup odgovarajucihtmaterijalnih iuslova kao njihov. sopstveni+dodatni rnoda'litet"bitka, proizilaze iz sameiprirode.: Ovo 'j~, zarsta teorija
! .~. ; \

.' 6 Descartes je U ovom postupio rnudro, lako, s druge strane, totalno-neprihvatljivo-kad 'je dualizamvd timecaknajelementarnije prisustvo: osjecaja ogranicio na odnos dusa-tljelo kod covjeka.· .

Ovdje treba

navesti

»hohzam«

jednog

Jana 'Srnuta ."

100

HANS JONAS

O·SVRHAMA

I NJrnOVOM

MJESTU

U BITKU

101

kako bi tekle bez nJega Taj novi stupanj, dakle, ima snagu da izvrsi nasilje nad podlogom iz kojeg je proizisao, u svakorn slucaju je suodreduje .. A to se ne podnosi smisljuo proizlazenju, prema kojoj se to novo upravo pridruzuje prethodnorn, ne rnijenjajuci ga, ka ododatni izraz u njemu dostignutog stupnja organizacije. Neki puki kvalitet bi to mogao uciruti, ali bi on morae biti kauzalno nevin, to znaci, uprkos novovrsnim formama djelovanja (ukljueujuci isebe), u kojima se sada izrazava taj komp1eksniji kauzalni sklop u bazi, on sam ne bi smio biti faktor u OVOmsklopu. Ta teorij a maze da objasni samo nove strukture djelovanja, ne 1 nova djelovanja, Na prilnj_er,svrhovitostsvijesti,Sfr<in_aJiaZi, morala bi se ograniciti na sarnu svijest i ne bi mogla povratno zahvacati u bazu. Time je ovdje iskljuceno gospodstvo svijeti. A to ne znaei nista drugo nego da teorija emergencije, ako se ozbiljno drzt : te sustinske drugovrsnosti onog sto riadslojava, mora cia se poveze s jedndm oblikom psihoIizickog paralelizma Ii epifenomenalizma - sasvim uopsteno receno s tezom 0 nernoci svijesti kao pukog kvaliteta; a ovu smo osporili. Ili bi, pak, ona morala reci: Ono sto izg1eda kao skok uistmu je nastavak; pLod je prethodno obrazovan u korijenu; ona »svrha« koja postaje vidljiva u osjecanju, vo1ji, misljenju - nevidljivo se nalazila vee u rastu koji vodi k njoj i.tone samo lismislu eVentualnepennisi:yne atv:oreJ::lQ~tL~,,_l nju, kad bi ona tek trebalo da odozgo zahvati u fizicku kauzalnost, nego vee kao pozrtivna nastrojenost i kao tendencija koju je trebalo potraziti na osnovu njezine konacne vidljivosti ukoliko su uslovi otvorili put za to: Bast je onda zbilja stremio ka tome. Drugim rijecima, onom sto vodi dalje mora biti pripisana jedna prethodna potencijalnost za ono »novo- sto ee se bilo kad pojaviti, sto znaei, nije totalno novo; ovo se mora shvacati kao aktualizacija, kao »telos-, kao ispunjenje usmjerenog kretanja. Ukratko, ucenje o emergenciji se logicki moze odrzati sarno u povezanosti s jednom generalno »aristotelovskom« ontologijom. A upravo nju bi trebalo izbjeci: Bazu bi trebalo sacuvati od toga da bude interpretirana polazeci od nadgradnje; kategorije objasnjenj.a ove posljednje ne bi trebalo da se moraju importirati u prvu,· kauzalnost koja se tamo pojavljtije--:Ka6 nova

?e bi s~ srnjela smatrati vee ovdje prethodno obrazovanom na n~~ usmjerenom, Drugim rijecima, trebalo bi izbjeci teleologiju. A to, kako smo pokazali, vodi u corsokak apsolutnog skoka i u nemoe duha. ~ozemo, dakle, reci da taj teoretski vnjedan prmcip novosti koji se pojavljuje, ako ne treba cia bude po~p~no samov?lj~ i ti.me iracionalan, mora biti temperiran prmcipom konttnu~teta, 1 to jednog sadrZajnog ne samo forma.lnog .kontinuiteta - tako da moramo dopust~ti da nas ana naJgornJe, !l'l1:jbog_c:-tijeouci 0 svemu sto je dolje. A ovo ni p u kom sll}.caJu mje nek~" korektura na margini, nego korektura u srzi stvari ; Kao sto znarno, »kontinuitet, danas znaei da mor~Ino. dopustiiJi da .t;tas, obrnuto, one najdcnje pouci 0 sveI?u sto je gore! Teorija emergenciJe je pokusala upravo da izbjegne ovaj re.dukcio~zat;J a da ne mora da optira za obr,:tm pravac, to Jest da izbjegne jedan tegobni izbor. Ali ovdje vrijedi: non datur.
1
v->,

3. Kauzalnost

svrhe

i u predsvjesnoj

prtrodi

Ti~e ~e r:aznacena nasa pozicija. Bitak Hi priroda je Jed~?l s:rJ~~()s:~~tv{}{} s~lJi o:s.tavlja u onome sto mOze cia p:til~Ve,?~ iz..s.t=~~. Sta [e bitak stoga mo~ada'se "sazi1.a .ciZ nJ:go,:"og s:rJ:?ocan~~va i, naravno, 1Z onoga sto najvisa kazuje, ~z naJo~~gl~~mJe~, ne. najskr~yell1jeg, iz najrazvijenijeg, ne naJ~erazVIJemJeg, 1Z najpotpunijsg, ne najsiromasnijeg dakle 1Z ovog nama dostupnog »najviseg«, a. Prirodnonauena
apstinencija

Ov? svje.doca~tvo naseg sopstvenog bitka prirodna nauka ~vlesno 19D:0:ElSe dobro obrazlozenu zabranu antropouz rnorfizma ,~ao 1 Occarnove zapovijesti 0 stedljivosti, a,. na ~oncu~ vee 1 zbo~ nemogueno~ti da se »ciljevi« kvantifdci.raju: 1 to Je. me~~dsk~. u redu.. Biolog prilikom istrazivanja e1e~entarmh zivotnih procesa, na primjer na molekularnom ~l~O~~ postupa .kao " ~~.zna ~ako postoji tflj cij~li._.Qrg:,ll1_j_2:&ll jima se OVl 0 a VlJaJU prilikom istrazivanja nizih organi-

102

HANS JONAS

o SVRHAMA

I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

103

zama kao da ne zna da postoje visi; prilikom istazrvanja visih kao da ne zna da im je svojstven subjektivitet; prilikom istrazivanja onog najviseg (i njegovog mozga) kao da ne zna da misljenje odreduje njegov bitak. To znaei, on se postavlja na stanoviste onih »pocetaka« kod kojih odista niko sem boga nije mogao predvidjeti sta ce iz toga jednom tokom evolucije proizici, ili na stanoviste onih elernentarnih komponenti u samom tom proizislom, na kojirna zaista niko sern boga ne moze »vidjeti« sta im je komplementarno svojstveno u tom ne-s-vidljivom«. A tako i dolikuje Ijudsko] nauci.

~e svoj poja_n; prirode prosirio preko svojeg modela.Time sto sebe b shvacaozbllJno (sto mora). i, istovremeno , n e sma-t . ,. k·· r~Jucl .se ~ ne, nn Jednovrsnim izuzetkom (sto on, kao cl~n IJ~dsk: z<:J~~mce, ne ~oze), on ne moze drugaeije negoda' pr.trodt prapise stvaranje kauzalnosti cilja prirodu dakle k . tak ao ... a;:.ne moze p?sm~tratl ~ao nesto posve tude. On, onda, u anahz~ .ciste ~aten]e (Jedn?Japstrakciji od plenitudo entis) joil. uvijek moze da se zadrzava na izabranom cisto »spo jnjem« 1·.· .. 1 ..' mmm:,: ~oI? n~lazu, kako to zahtijeva fizika, a mora se samo o~upnJetrl~kuse:-:Ju da, polazeei od umjesto redukovana rni:l.Im,:lne evidencije, postaue redukcionistiekI metafizicar. _ s~o izgleda da je teze nego oduprijeti se obrnutom IskusellJU antroporhorfizma. v • '"

b. Fikcioni karakter apstinencije i njegova samokorektura zahvaljujuci egzistenciji nauke No, ne manje dolikuje prisjetiti se da je avo fikcija. Metodoloska korisnostfikcije [e ocigledna i ovdje je ne moramo objasnjavati jer ona kao takva nije pod znakom pitanja. Medutim, metodoloska korist sene smije pobrkati s ontoloskim zakljuckorn. Naravno da istrazrvae koji se bavi pocecima zivota zna za cijeli niz evolucije, onaj koji se bavi rnetabolizmom celija za cijeli organizam, onaj koji se bavi mozgom za misljenje. Pa zahvaljujuci tom znanju kod njega se 1. j~vJj?, int_eresovCl:nje za i~tr<lztv:a!lje elementarnog. Prije svega on zna za to svojeinteresovanje i za svoj iriisaoni --em· koji je tome posvecen, U svojoj autonomiji on ova mora shvatiti ozbiljno, jer se inace ne bi mogao nadati da ee doci do istine, pa ni do razlikovanja istine od neistine, I ne bi svojern misljenju mogao pridati bilo kakvu vrijednost. No time sto pretpostavlja autonomiju svoga rmsljenja, to jest njegovu moe prema unutra, on je Iogieki (kako smo vee pokazali) vee priznao i njegovu moe prema spolja, dakle i moe motivisuceg interesovanja, jer je mentalno samoodredenje moguce samo u jedinstvu sa kauzalnim odredenjem tijela - misljenje samo sa unutrasnjorn i spoljnjom slobodom: na primjer u zapisivanju .rezultata svojeg misljenja, A time je (ako ne potrazi pribjeziste u nekom fantastienom dualizmu) o!l, cluh,cak subjektivitet . i mteresooasvie u?jlste priznao ·kao djeh:ijuCi princip u prirodi - dakleimplicite

c. Pojam svrhe s one strane subjektiviteta: s naukom 0 prirodi

I

objedinjivost

,.:!g£.~~~~. <:)~taJ~Jos samo da pokaze jita za status svrhe· znaCl da sVJedocanstvO sub J_. ·ekti vite a. nJezme,.".....,,- ....,. '-.' .. .. itet .,,'."- egzlstencIJe.:ne '.' "·-.v -... osta]e organlCeno, na... nju ....sarnu , ne.g. d tansri ,.. -'" .,_,-,.~.~.-p~ .. ":....-... . .. _ ' .. 0 a anglra pOJam pri_:~,g.e_J:L~J.~l!nl. Ob:ati~o p'iiZiij~ na to· da nas pojam "pi'irode Interesujs zb<:g ucenja 0 svrsi, a ne interesuje nas pojam svr~e .zbog ucenja ? pri:od_i~ Mi - na koncu i zbog ~tike ::elimo da ontolosko ~~e~zste svrhe uopste sa onog u vrhu subJektaotkrlve.nog prosirrmo nc: U sirini bitka skriveno, a da, on~a, to s~nveno ~e upotrebimo za objasnjenje onogst6 ga sk~lva - 1 sa sasvim drugim Iicem otkrivenog. Za to je' dovoljno razmatranje koje slijedi.
v

lV!a ~ol~ko da. je subjek~lv~~e~,u izvjesnom sinl$tJi, po:. vrslr:~~~ l??~ava prlr()de -=-. y~_dlJ1Vl vr~)edrt(}f!:l f!:lhog? v~¢eg lecl~!1:2g ~;~J~~av~ ()n ~a.~p-:,c;ra onu nijemu unutarnjost. IIi: plovd otk:lva ~est? 0 kOrl]enU -r·slablu'izkci-jih--je izfasta{): ~o?:t3 .. ~.~. ~?]e~tiVl~etv.p?~azuJe svrhu ~;;:OJa qze¢l<:j, gjellJ~, ~~ m Je,. <;.~ II p~~p~n.:?3'~Zl.V,1. (}d. ~og§l, ()ga nije~~ ..unutarnjost, . ~o._J,,~ te~ ~§l_hy§lh~Jllc:t nJ~l11udola.zi do rijeci' dakle -materiJ·a' V:~C u nesub ektivnom oblikuY ..... , ,.' .... ····.;,·,·:;·,·L·. ili morau sebi da krlJesvrhu,
v.

··-"¥"eaiIti.rri;- ima li ;misla ~~~!i ~~~~_j~~fm~~taina:?

-llE~kinjezl~an?iogcin.. .

gI.'

?y(}~iti <?">§_Xr.:§k_k,2J9:,;~Ue_: ..~JJ~ zar se- svrha-Tt-matepJr.p:e·lJi

104

HANS JONAS

SVRHAMA

I NJIE:OVOM

MJESTU

U BITKU

105

ukrstila sa kauzalmm objasnjenjem u fizici? Aka cemo, najprije, odgovoriti na drugo pitanje onda, naravno, jednostavno nije tacna da »aristotelovsko« shvatanje bitka protivurjeCi modernom objasnjenju prirode ili da se ne podnosi s njim, a da i ne govorimo 0 tome da ga je ono opovrglo. Prigovor protiv toga je bio kako one ne »objasnjava- da su uzroci svrha nepotrebni za kauzalno objasnjenje, da je stoga, njihovo prihvatanje otios - a njihovo navodenje, cak opasno, jer ono to jos-ne-znati prave razloge zavodi u pribjeziste [ednog toboznjeg znanja i onemogucava dalje trazenje (slucaj onoga sto je Spinoza nazvao asylum ignorantiae). Metodski je to potpuno tacna i neprestanose potvrdujesarnom suficijencij,om »uzroka -djelovanja~<,,to' jestpukinr-ve1icinama snage medu zakonima konstantnosti, u svim dovoljno forsiranim pojedinaenim objasnjenjima, Da li se tasuficijencija ad pojedinacnog proteze i na objasnjenje cjeline, to nije [asno. Ona je, zapravo, dokazana sarno za vjestacka pojednostavljenja eksperimenata iii za najekstremnija, naime astronomska pojednostavljenja same prirode.f Ocekivanje, a i oba~ veza prirodoznanstvenika, osim toga, ide ad infinitum i nije nam potrebno nikakvo ptedskazivanje da bismo se usudili da kazemo nesto 0 uspjehu ovog process reduktivne analize kojem nema kraja. A i inace nije isto prirodu objasnjavati i nju shvatrti. Podsjeticemo se da mi, recimo pnirodu ne zelimo da objasnjavamo vjerovatnim svrharna, nego da mi dokazanupojavu, svrhu u njoj (sto joj, dakle, ne protivurjee!), zeliincida ti.iiriaCiniokaopoj am prirode i da prifum ostavljamo potpuno otvorenim nacin kako se nesvjesno do vazenja dovodi jedna generalizovana »svrhovitost« prirode u njezinom deterministickom kauzalnom procesu - ne toliko protiv, koliko zahvaljujuci ovom: onako kao sto nauka 9 prirodi mora da ostavi otvorenim to koliko je gusta ili rijetka koliko je stvarno jednoznacna Hi viseznacna kau8 Glavni poreci evolucije se, na prrmjer, ne mogu »predskazati« ni retrospektrvno, s poznavanjem postojecih rezultata, iz zacetaka, to jest ne mogu se dedukovati. 0 suficijenciji do sada ovdie ne rnoze biti ni govora Strogo uzev, mi cak ne znamo zasto su se atomi prvi put sastavili u dvostruki helix DNS-molekule; mi iz toga da 8U moze-

zalna mreza na najdonjoj osnovi stvari (ispod jednog odred~nog praga velicn:~). Za ~ju je dovoljno sto se u mjerljimm regioruma uvijek slaze onaj kvantitativno-deterrninisticki racun, to jest da su tacne njegove jednaclns Hi da njegov metod ne biva dezavuisan. A to se moze lijepo objedi?iti s jednorn teleologijom dogadanja koja je ispod toga. MI, dakle, zapravo ne kazemo nista vise nego da nam nauka opi'It-qdi-!le kazllje sveo ljtitodi: nj"ezma nemoc da svoJih premisa ikad polozi racun 0 svijesti, eak isam()o najele __ ~~~~Eif!l!j~ifi. ~li:lc~jtt r!sj:eccip.ja. dakleo najbolje dokurnento( vanom fenomenu cijelog univerzuma !), to svuda prizna:to svjedocanstvo je - upravo vrh ledenog _ bd.jega.bvo je ~ese:': ?cij alria, - n~ prola.zna-~riemhc,: -1iara.doksalna:- uzgredna poJava toga je da sama nauka 0 prirodi, kao pojava u univerzumu koji treha objasniti, zauvijek ostaje iskljueena iz onoga sto ana maze da objasni.

iz

d. Pojam svrhe s one strane subjektiv:iteta: smisao 1 tog pojma Ostaje, dakle, pitanje koji smisao moze imati da se govori 0 nekoj »svrsi« koju ne podrzava neki subjekat u svojem subjektrvltetu, koja, dakle, nij€ bilo kako »misljena«: da Ii se srni~a,_c>gQ. mo~.~ govoriti o .nementalnoj svrsi. "jJer naravno, bilo' bi veoma smi] esno' utv-rai'va ti' 'imanenciju svrhe iii cilja u probavnom organu, u celijama tijela, u pr:imitivnim organizmima ill u procesu evolucije ako hi ovo ukljucivalo mentalitet bilo koje vrste - da i ne govorimo' 0 svjesnoj namjeri s odgovarajucom predstavom cilja, Medutim, polemika koja je u ime nauke 0 prirodi vodena protiv pojma teleologije (treba razlikovati od polemike 0 njezinom objasnjavajucem statusu)uvijek je olako baratala s pripisivanjem ove smijurije. Naravno, 0 cilju uopste mi, najprije i direktno, saznajemo zahvaljujuci onome stD mi znamo, sto je, dakle, svjesno - dakle 0 svjesnom cilju (cak samo 0 onom sopstvenom); ovo reci, to je skoro tautologija, Ali cak i u svjetlosti naseg visoko dostignutog mentalitetami znamo za vise i manje svjesno, za stupnjeve predocavanja; a govoriti 0 nejasnom porivu, caka nesvjesnom.htijenju-,.-i"na-

rno samo naknadno spoznati rnogucnost za to zakonima -rnolekularne strukture.:

iz toga inauciti nesto

106

HANS JONAS

SVRHAMA I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

(.

107

stojanju, cak ni mi ne smatramo da je besmisleno. I sad, akose od covjeka spustimo kroz izivotlnjski niz, princip kontinuiteta nalaze da se otkloni beskrajno zatamnjenje u kojm to »predoceno« bilo kad iscezava (pretpostavljamo tamogdje jos nema specificnih culnih organa), ali sa culnoseu uopste nikad ne ilicezava ono. apetitivno." Doduse, i ovdje smo jos kod »subjektiviteta«, ali vee kod jednog tako prosirenog da se pritom malo-pomalo gubi pojam nekog individualnog subjelcta i taj niz nestaje negdje u onome sto je Iiseno subjekta. Da li time i U onome ·sto je: liSello cilja.. sto je bez svrhe? Ne uvijek. Naprotiv: u obratnom, usponskom smjeru teak se ne mozepojmitLda .se tosubjektivno nastojanje pojavljujepotpunobez~-n:astojanjawsvojoj. .parti .. kularizaciji. Nesta njegove vrste mora iz te tame vee biti donijeto u tu veeu svjetlost. Tom »nastojanju« kao takvom, naravno, uvijek preostaje neki »psihicki« aspekt. A zasto da ne? »Psiha« i »sopstvo« nisu identieni, a prva u generalizovanoj formi lako maze biti privjesak svekolike materije ili svih. skupova materije izvjesnih obli~aporetka prije nego lito ona u visoko orgamzovanim jedinicama, jedinicama koje razmjenjuju materiju, koje se odvajaju od okoline,dobije »samostalne- organizme, individuaciju i time horizont sopstva. Ako se i za to difuzno psihicko ispod toga insistira na »subjektivitetu«, necemo se 0 tome sporiti: On onda iii ne bi imao »subjekat« Ili.i.bi . .se »priroda« mogla nazvati. njegoyimnepergona.lnjro_ subjektom nekim nesvjesnim ukupnim subjektom,· bilo sta vda to znaci, a ne nekim pojedinacnim subjektom koji.. se razlikuje od drugih, No meni se Cirri da ta difuzno zamisljena apeticija uopste ne zahtijeva jedno takvo hipostaziranje, a u skladu s najavom nezive materije i njezine preraspodjele u svemiru ja prije vjerujem u subjektivitet bez subjekta, to znaCi, prije vjerujem urasprsenost jezgrene apetitivne unutarnjosti kroz bezbroj pojedinacnih elemenata nego u njihovo pocetno jedinstvo u nekom totalnom metafizickom subjektu. (To znaci, panteizam nije neki nuzni komplement

panpsihizma). »Jedinstva« diskretnih saveza mnogostrukog, bilo organska III neorganska, bi onda vee bila jedan napredni rezultat, tako reel jedna kristalizacija onog rasutog ciIjanja 1 hila bi neodvojrva od diferencije III individuaeije. No takve spekulacije daleko prevazilaze one lito Je nama ovdje potrebno. U svakom slucaju, da ponovimo, kao sto Je ono manifestno subjektivno (koje je uvijek i partikularno), taka nesto kao daleko dotjerana povrsinska pojava prirode, tako je ono 1 ukorijenjeno u ovoj i u kontinurtetu bica s njom: tako, dakle, da oboje participiraju 1.1 »svrsi«, Prema syjedocanstvu zivota (rni, njegoviizdanci koji su postalr samosagledivi, trebalo bi da budemo posljednji koji ce ga poricati) mi, dakle, kazemo da je zavicaj svrhe uopste u prirodi. ~.!!lS'i;~mo. red 1. .jos :viSe i jQs .$gdr??jnije: da .radanjem ~~':'9!~, ,E[~~2.~r:.9J;>j~~U:!lj§ . .}2grg.m. j~anuodr::de·~B ,SYrhu,ldR:: ravo sam_:@Yot..:7'- sto, vjerovatno, ne znaci msta drugo do 6srooocreDje »svrhe- uopste za defrnitivne svrhe koje se i subjektivno slijede i uzivaju. Cuvamo se da kazerno kako j e Z.!yQt. d.1k~svrha dli. -1..samo g-lavna s:vrhapriLQd~, Q_. c~!TIu rr!! ~ ...mozemo i1E:fl~!. J:~!!gt~y:t,! m:ej;p-Q.St~ykJJ; ~JgYQlt~Q. je reci: §Y£:h~: No ako bi (prema ne nerqzumnoj pretpostavci) to »biti svrha« samo bilo ta osnovna svrha, pa i svrha svih svrha, onda bi, svakako, zivot, u kojem svrha postaje slobodna, bio jedna izabrana forma da se pomogne ispunjenju ave svrhe.

e. Htijenje,

prilika i kanahsanje

kauzalnosti

Sveovo

i appetitu~

ie sagledao vee Leibniz kad je -vodece znacenje-dao-prvom,

i u dvojnosti

perceptio

Jos par rijeCl koje ce razjasnrti vrstu tog »htijenja« koje se ovdje ·pcipisuje pl'i1:1odJi. DiO je jedno htj[eti-prekio-sebe, O ali ne mora biti povezano sa znanjem, sigurno ne sa prethodnirn znanjem 1 sa predstavom cilja: ali se mora povezati sa sposobnoscu razlikovanja - tako da, kad se stekne fizicki povoljna konfiguracija, kauzalitet prema njezinom pozivu ne ost.ane .indiferentan nego da joj dadne jxednost i cia se PTobije u ponudeni otvor kako bi onda, zahvaljujueislijedeCim

108

HANS JONAS

SVRHAMA

I NJIHOVOM

MJESTU

U SITKU

109

pnilikama tu stvorio sebi leZiSte.1° Pitanje za sebe je koliko samo »ciljanje- moze da doprinese takvim prilikama - to znaci, gdje zapocinje direktna moe interesa za razliku od indirektnog pukog koriscenja srece, Oprezan iskaz je: da je tu orijentacija ka cilju koja zapaza svoje prilike. Obratno se mora racunati i s tim da tek nove prilikeizazivaju nove, prije nepoznate ciljeve, te bi zato, vjerovatno, bilo bolje (u svakom slucaju jos opreznije) govoriti 0 dispoziciji prema cilju umjesto 0 orijentaciji na cilj. (Koliko Ii ljudskih poduzeca ima takav tokl). Medutirn, takvo »pobudivanje- cciljeva i novina tog pobudenog odnosili bi se ipak vise na poj~c'liIl:~BQlJ,ego 'na=smisao -ckliI1e;- a..~iU'-riastu ute.~_~ obu-. .... _._._ .. _ ._ --.-~ ..-~ ~~-P-- _. dujuce prilike moglo bi da bude ucesee jos ranije 6rijenta:" cije na cilj koja bi, onda, sigurno bila iznenadena mogucnostima koje se pojavljuju u njezinom rezultatu. 0 ovom odnosu se moze same . spekullsati, riista tvrditi - posebno kad se radi o »prvoj« prilici s kojom je zapoeeo »zivot«, No neka je taj prvi pocetak.: sabiranje u organske molekule, i bio eista slucajnostkojoj nije prethodila nikakva tendencija koja se u tome ispunjavala (~to ... .. :3~ vee cini. pomalo .glu~ po) - od tada, u svakom slucaju, biva sve vidljivija tendencija: a [a ne mislim same tendencija ka evoluciji (koja pnilicno dugo maze da miruje), vee prije svega tendencija opstojanja u njezinim proizvodima, Kako se, onda, vee u »najjednostavnijem« zbiljskom organizmu naime onom koji .razmjenjuje materiju i koJije, kao takav,istoYTemgl}9_ samostalan i od potreba zavisan - ocrtavaju vee u predduhovnoj formi horizonti sopstva, svijeta i vremena medu zapovjednim alternativama bitka i nebitka, ja sam=pokusao

da pokazem u jednoj posebnoj ontoloskoj studiji, na koju ovdje mogu sarno da ukazem.t' Zato, da n~ kraju odgovorio na naslovno pitanje iz IV? (str. 131), ima I te kako smisla i nije samo neka metafora koju je prenio na~ subjektivitet, govoriti 0 imanentnoj, premda potpun? ?-~s~~esnoj. nevoljnoj svrsi probave i njezinog ~ aparata u cjelini zrvog tijela, kao i 0 zivotu kao 0 samosvrsi upravo ovog tijela, Ima smisla, a veca je vjerovatnoca" ~ego" suprotnost za sebe, govoriti 0 nekom »radu« u prirodi 1 reci da »ona« na svoj skriveni nacin radi na neeemu ili da >-,.to« njoj mnogostruko radi na tome. Vee i kad bi ovo u zapocelo tek. sa »slucajem« zivota, bdlo bi' to dovoljno: time s: ,»svrha« izvan svake svijesti, kako ljudske tako i zivotmJs~e, protegla na fiziCki svijet kao njegov prvotni sop~~v:m prmcip; a dokle dolje dopire njegovo vladanje medu ZlVIID .sve do elementarnih oblika bitka, to moze ostati otvoreno pitanje: Spremnost za to mora se pripisati bitku prirode kao takvom. V. ZBILJA PRIRODE I VAZENJE:

?i

OD PITANJA 0 SVRSI KA PITANJU 0 VRIJEDNOSTI

Ali: da li se ovim protezanjem preko zbilje »svrhaoslo!:odlla prokletstva ,.>subje_k:j;i'yiteta,~<7: Da liopstost pojave znaci sankcionisanje vazenjaj _Da Ii smo dakle zaetiku kgj?1 j~__ .§.t~J9~ a, .. ~p~... ohjektiuuQg ..)lazfxp.ia ...~ijJ~~g9~ti koj ~ d upra vo zato tre bacIa _go,sJanu~~g.v;rche,dQbi1L ,11estos dokaZOll1 da.--~~~§"~-~!~~l_~~~~.J~9~!.Qlt,1!._PL!E~441.'~'~ ~~-]~- ~'·p~iro(ii ~!Y~n?Moze 11 priroda, time sto ih ima, legitimisati

svrhe?
Bio-

10 Ovdje moze pruzrti ruku model kauzalnih tacaka Indiferenctje koji [e prikazan u ranije (bfljeska 4 uz ovo pogl.) pomenutom istrazivanju psihofizickog problema .. Prema njemu, i evolucija bi se mogla shvatiti kao neka. sertja u kojoj su se hiljadostruko. pojavljivali "kriticni pragovi ravnoteze na kojima [e, uz kauzalnu [ednaku vrijednost raalleitih alternatlva, rieka prikrtvena tendencija mogla da ispoljava svoju »naklonost«, a momentalna Indiferencija Je svaki put odlueivala u korist jedhe od ctvorenih tdlferenctja. To bi, onda, biosmisao pojma ..prflfka« -/Gele-gertheifj:' .... '.
..c ..

5 poglavlje: »Vom Sinn des Stoffwechsels« /0 smisl~ terija,', naroCito str; 125-137. 12 Rekli smo vee (str. 193) da ovdje treba ocekivati manju eigurn?st odgovora nego na pitanje 0 svrhovlto] snazi samovolinth djelovanja, Ov~ sm? mogli, dokazati konacnim opovrgavaniem isuprotnog :('\7. str 196 1 dalje) ; ovdje smo rmsaono pledirali samoza emmentnu urnnost njihovog prihvatanja spram .njihovog negiranja, .

_ 11 Orga~ismu~ und Freiheit: Ansatze zu einer philosophischen loqu: jOrgam.zam ~ sloboda.: Zaceci filozofske biologije/ GBttingen

1973 razmjenema~

110

HANS. JONAS

SVRHAMA

1 NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

To je ono stare pitanje, da 11 bitak uopste. :no~: da,obraz1 eko trebanje. Time se mora pozabaviti slijedece pogl~~~j~ koje je posveceno statusu vrijednostL No, vda bl~mo napravili jedan prelaz, vee oydje eeI?o prvo ~esto reci 0 odnosu univerzalnosti i vazenja kao 1 odnosu lzme~u »pukog« subjektiviteta i subjektiviteta koji prozima prirodu,
v'

111 All u nasem, samo radi llustraelje i konvencionalno odabranom prtmjeru treba da zapazimo razhku izmedu uniyer~a.lnog i partikularnog: Partikularni ciljevi i htiji:mja pojedtnih subekata, te njihovi eventualni konflikti su oni kod kojfh se, u. normalnom slucaju postavlja pitanje 0 pravu i o vnJe~nost.l, a. o?om svima zaJedniekom se i jedno i drugo ra?o pnzna~e; a I tamo, u partikularnim teznjama, mi najpraje govonmo 0 »pukom subjektivitetu« svrha i vrednovanja, i samo tamo gdje govorimo 0 volji koja tek mora da seop:avda. A sadbi neki »subjektlvitet« prirode trebalo da od~edl da se kaze kako ona nije partikularna i nije san:?vol]?a I daona pred nasim privatnim zeljama i misljenjima l~a sve prednosti cjeline nad dijelovima, trajnog nad prolaznim, ogromnog nad majusnim. 2. Sloboda da se porekne izretc prirode

1. Unwerzalnost

i opravdanost

S~i ljudi, ~gli_~l1l_Q, j~z~~a .§.~~§L i ,QYO}~§~ka:Zem_() k~o neku statisticku cinjenicu, nego uz dodatak da je to u .njihovoj prirodi, dakle ka~ sustins.k~ cinjenie~:. Ta .vtako .~tipulirana ursiverzalaost srece kao ciiLJ!a, asad ni1JJe, z m~~ Vise ~o jedan faktum: mi, izgleda, tu time neophod~u te~Ju za tn~ ne moramo obavezno da odobravamo; mozemo je prezreti ili odbaciti. Ali joj se mora priznati da nije voljn~ oda~rana, a cinjenica da je tako univerzalno ?:sadena u nas~ prirodu, stvara barem jednu jaku presumpciju za to da je to. opravdana teznja i da ukazuje, aka ne na obavezu, a ono. Ip~k, na pravo da ima takav cilj_:_ da mi, da~e, barem (uz .p.ndrzavanje izvjesnih uslova) smijemo da tezimo k~ .to~ cilju, ako vee i ne treba da mu tezimo. Ali, onda, proizilazi 1 oba.veza ~ dakle ipak jedno Treba - da avo prav.o respektuJe:no kod drugih, dakleda ga nermietamovmozdad d~gapoClr:?l1:!;-:: . vamo. A iz toga taka postovanog interesa drugih mogl~ bi, cak, posreclno za mene proiziCi ob.aveza. (ako ona vee r;e postoji neposredno) da podrZB:vamv1 svoJ~sopstvenu sre~u Cije zatajivanje bi bilo o~etc:nJe opste srece ..:. A~o s: moze tako ili slicno argumentisati, onda ta ,fakti~a.I prIr~om uslovljena univerzalnost teznje ka srecI! k?Ja Ide: ". prllo.g opravdanja pomenute presumpcije,. ~opr.~osl ;r:onesto 1 legitimiranju. Ovdje govorimo da to mje rustB; v:se. ~o p'resum~ peija, [er ovo je tek prethodno razm,:tranJe 1 .J.os mje n~kl ozbiljan filozofski dokaz. Jer dB: ,:o~ste P~OJI ta~o nesto kao stoje pravo i obaveza, smjeti 1 trebati, to m u .kom slucaju lie proizilazd 'iz samog ar~urnenta, nego ~e u njemu vee pretpostavlja. No ako pravo. 1 obaveza postoje, ond~ za njiho¥o9dtt.'.ed~)je taj. v9"bumpr,~r:ode.I?0(';taJenuzna najava i, mozda, cak sankcija, 0 ovome kasnije.

. Uprkos tom nlezinom izreku, to jest pristrasnosti njezinih svrha moze se protiv'UrJeCiti ako se pri tom posluzimo jednom od ovih svrha, naime slobodom: Prerogativ c()vj~kove s~<!l>Qde da, svijetumoze j.e reCi:r~re.o"·T·() . dasvIJet "ima vrijednosti slijecli, doduse, direktno iz toga sto on ima svrhe (i u ~v.om smislu se vise, prema ovom prethodnom, ne maze govoriti 0 nekoj »vrijednosti Iisenoj- .prirodi), ali ja ne mo:am biti saglasan s njezinim »prosudivanjima vrijednostj., i eak mogu smatrati ~a bi »zato bilo bolje da nista nije posta~~~<. m?ra, se. prlz!:atl d~ per se ta nadmoc prirode po I vehCI.IOIl, tl'~J'an]u 1 ~OOI, pa Oak i po sj'a:ju onega sto je ona stvorila 1'0S n~ ~aJSU1va neki autoritet, pogotovo nakon sto je opov:rgnuva rijezana navodna »deinisti:liiikacija« Max Weber /Ma:ks ~eber/) u odlucuju6oj tacki, u tacki otudenostiod svrhe i vrijednosti - kao sto, mogli bismo demagosk.i dodati, i medu Ijudima brojcana premoc rniSljehja mase nad manjinom ne potvrdujs nikakvu istinu. Medutim, prvoipak je kvalitativno, a nikako sarno kvantitativno nesto sasvim drugo: daIi se mi suprotstavljamo hajdublje obrazlozerum i. odavno najavljenim izrecima priro~e, gd.je. ~ mi spadamo, ill kolebljivhn i ,.,.povrsnidJ.~misl}enJ:il1l'a IJ:ucli.No ptijesvega opravdano ja-mogu di'sentirnti od pnrode lpak samoako se mogu pozvati na neku instanciju

112

HANS

JONAS

SVRHAMA

I NJIHOVOM

MJESTU

U BITKU

113

izvan nje, to znaci na neku transcendenciju koja, sa svoje strane ima autoritet koji poriee onaj autoritet: daklepod uslovom hilo kojeg dualizma. (Jer disens pukog ukusa bi bio lakomislen.) Ovaj dualizam bi morao raditi sa teologijom nekog boga. koji ill u?pste vnije odgo~oran za sv.ije~·iIi k~j~ se u svojoj tvorevini ukrsta s nekirn protuprincipom, III boga koji [e s visom namjerom sam stvara pokvarenom i morao bi raditi s jednim u odgovarajuco] mjeri losim (ne sarno indiferentnim) svijetom, a uz to, u svakom slueaju, s ucenjem 0 nekoj transcendentnoj dusi koja sprovodi onaj akt disensa: d*le s jednom »gnostickom« ..teorijolll bitka koja je,odista, posljednje.i.zavsto.. bi. .. zalagaovbiloikoji se ucesnik u ovoj raspravi. A medu monistickirn uslovima Iegitirnni disens bi bio rnoguc samo u pojedinaenorn, ne u cijelom, '

3. Nedokaziooet.

obaveze

da se potvrdi

taj izrek

Medutim, nemoguenost legitimnog poricanja, Jos nije _dovoljna da se legitimiSe sam predmet, to~t da se legii';' timno zahtijeva njegovo potvrciivanje. (U'~")uanju ruku fiktivno bi se moglo zarnisliti stanoviste generalne neutralnosti. bas kao kod neke prirode bez vrijednosti, jer bi onda, zaista, ,z<",l poj~din1:lcneE)I].leajeve _ PI"epstCl9§@Xllo1iclli1.lk_l!_~~~ Cak i da se u tom disociranju kod nas od cjeline, kao jednom vrsenju slobode, ipak okoristimo vrijednosnom odlukom prirode za slobodu, nas to ne obavezujeda jepotvrdimo kako bi to moglo da izgleda prema Cisto logickoj konsekvenciji: Logika nas sarno moze opteretiti protivurjecjem naseg suda poricanja i indiferencije sa u tome praktikovanim potvrdivanjem trenutka koji naglasava interes (kao pri svakoj upotrebi .Zivota osim samoubistva), a da u ime dosljednosti ovo inkonsekventno de-facto potvrdivanje ne maze dapretvori u jedno autentieno de-jure potvrdivarije iz nas samih. Za ovo, to znaci za zbiljsko, obligatomo potvrdivanje, neophodan [e pojam dobrog koji nije identican s pojmom vri[ednosti ili koji, .ako hocemo, oznacava razliku izmedu objektivnog i sllbj~~t~\lllog statusa vrijednosti (Hi najkrace: .izrriedu vi'ije'dricisti po sebl Ivrednovanja: preko nek(>g) - a

to ~~a~i '9.~_nos. zmedu v cl~l?!()~ i.h.!~~~(Q9.JJJl'lJ"! f ~~s_~l ~J~1E: i r~nJ-enlem [edno ucenje Q YflJednosti moze da se nada dace obrazloziti izvjesnu obave?nosf-vdJedno:sn,upravokao obaveznost zasnivanja dobrog u bitku, Tek vodavde se moze pokazati da .priroda time. stopostavlja vrijednosti ima i aut?~_i~E!t?a,~jihovu sankciju i da'smljeod . nas, 'i vod svake svjesne volJell svojoj sredini, da trazi njihovo priznavanje. - N.~s -aosad.asrij! 'Qo~ft~, ~~Ig, "ga_ E~~99~ g;lji Y1ij~~~9jli, ?a~ g~l~~vrh: :. _je st?~~~y~ drJJgoI}e:w) !J~e:l}~vYJ:"ije~C!B:~~!i, ~~s -_nIJe ~?O 9dgOYQ.t:,-ti':l: _p~t~JE!. qa 11 Je: Pl'~puste!lO nama III .Je na~a ()l::I~y~~aq<t se pric1r:uzimonje~iJ:iRj;!odly_gC:9 vrijednosti«: dah sll,paradoksalno izrazeno, y.rijedno~ti koje ona nesumnjivopostavlja i ~(}j~ postavlja zasebe,ta=. kode vrij~dlie (iii i saEI1()to_irn_,ati.,._..... vrijednostl 'l{a6::ta:kv6-rr u kojem slueaju bi jedino pridruztvanjs QUo obaveza., Na. 0:'0 pitanje vise ne maze dati odgovor ueenj'e .0 swili, ko~.e Je lz,velo onaj, dokaz, nego odgovor mora dan ucenje 0 vrijednosti kojem cemo se sada posvetiti. No, onaj dokaz _ imanencija svrha u bitku - tek je omogucio postavljanje ovog pitanja i ispostavtce se da je s njim vee dobijena odlucujuca bitka za teoriju etike.

c!.~

-t-

DOBEO, TREBATI

BITI: TEORIJA

O~OVORNOSTI

115

CETVRTO

J?OGLA VLJE;

DOBRa,

TREBATI I BITI: TEORIJA

1. BITI 1 TREBATI

ODGOVORNOSTI

Zasnovati »dobro« ill vrijednost u bitku znaci premostiti orrajrponor koji navodno postoji izmedu bib i trebati Jer dobro iii vrijedno, ako je ono to od sebe, a ne samo po rnilosti neke zudnje, potrebe ili izbora, upravo je, po svom pojmu, one eija mogucnost sadrzi zahtjev za svojom realnoscu, te time postaje jedno Treba eim je tu i volja koja taj zahtjev moze da shvati i da ga pretvori u djelpvanje. Mi, dalde,kazem.o···da·,:;:zapovijest«m()ze 'proizicine samo od neke zapovjednicke volje, na primjer .od nekog lienog boga, nego i od irnanentnogprava nekog dobrog po sebi na svoju realnost. To biti po sebi ovog dobrog ili vrijednog, medutim, znaei spadati u sustav bitisanja (8tO ne mora znaciti i u posvemasniji aktualitet postojeceg), a time aksiologija postaje dio ontologije. U kakvom je ovo odnosu prema dosadasnjem [strazivanju 0 sustini prirode?

dobro je.~~~k9 ~spunjenje svrhe, lose .J€! syalg> QE;l1j~¢iyanJe, a zal1vruJuJl!c: ~v6m' ra~;lg6'V:Iliiju 'dobijamo mogucnostTda svrhama . .Br_!'R;~l!J~.IIl? vrlJ.t::cl~.?cstL Medutihl, sud' ci dobroti samog. cIIJa TIl}e moguc u okoiru. postavljanja cilja koji je unaprijed odluc:n, ~ad se radi JOBsarno 0 uspjehu ili neuspje~u, te SE' zato IZ njega rnoze izvoditi sarno interes a nikako 1 :r:ekakya obaveza, Ako su, dakle, u prirodi, ukljucujuci i nasu odista postavljeni ciljevi, oni, izgleda, nemaju nikakvo drugo dost0.Jan.s.tv~ ,sem dostojanstva cinjenicnosti, pa bi se ond_a morali c~~~n:ti sa~o po snazi njihovog motrviranja i ll1:0z~a p~ kohclnI_ 2;.adoyoIJstv~ koje izaziva njihovo ispunjenje (III bo.~a koji lz~z1Va neispunjenje), Tako bismo mogli re~l da nJII:-0vo~ djelokrugu postoji sarno nesto bolje i ~esto IO~IJe, all ne I to da ovdje neko dobro po .sebi zahtijeva nasu saglasnost. Im..<J..JiQ!J:].!l_9._ ~misla reci da bilo &ta treba. ~a. bude bez obzir:a Il,<l, tqdq liclo"njegovog nastajanja ?Ol<l;Zl ll~ !le dola:;::1vee od sebe putem uticaja na nagon, na mstmkt I~l na volju? »:QQQrQ ...P..2....se~!~<.l?-1: __ I;_~kg§mo, bilo: [ednc j~kvo. Nesta No, dosad se dobro iii lose pokazalo samo kao korelat vee postojv~ceg vrsenja svrhe kojern je .prepusteno da nad v?l~om vr~l ?I?ravo onu moe koja se ex post facto objelodanjuje u njezimm »odlukama- _ u njezinorn rezultatu. Ugradena svrha se probija i mje neophodno nikakvo Treba, cak se po sebi uopste ne hi moglo ni zasnovati. Ona bi se, u najboljem slucaju, mogla posluzit! fikcijom neke »Potrebe« kao sredstvorn svoje moci.
v~

2. Svrhavitost

kao dobra po sebi

1. »Dobro« .

ili -loee«

relativno

prema

svrsi

Time 8tO pniroda odrzava svrhe ili 8tO ima /~·tosad zelimo .cia pretpostavimo, ana postavljp, _i . :,. [er kod ' bilci '_kik6 'date svrhe" prema kojoj se de

No, da Ii i za samu svrhovitost kao antoloski karakter nekog bitka, vrijedi ono sto vrijedi za odredenu svrhll"da )e, n~e, njezin fakticitet prvo, a vazenje »dobrog« ill »l?s~g« koje se na to odnosi ono drugo onog, istina, determllll.san~¥ ,(de. facto), ali ~e i legittmisanog (de jure) brtk a. Ovdje, s7" stvar Ipak izgleda drugacije. Sposobnost ~~" ~.~ll,opste. imaju neke sY:rhe l11Qzem'Osm&trati. jed.llim ... do.':' p~ sebi za koje je illt.ll~tiyl1p izvjesnoda je'oeskrajho l~~ad svake bezsvrhovitosti bitka. Nisam sig'uran "'0& Ii ie ovo--anamrckrrrre'slnletfcKf-'sfav;''''aJi' '.' .u.op~te'ne'~oz;e,,~JCi se

e:~-~

C1r:1 n:1

116

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITT, TEORIJA

ODGOVORNOSTI

117

u trag tome sta on ima ad samoevidencije, Njemu se moze suprotstaviti samo ucenje 0 nirvani koje porice vrijednost posjedovanja svrhe, ali onda, ipak, opet potvrduje vrijednost oslobodenja od toga, i to, sa svoje strane, cirn svrhorn. Posto ovdje, ocigledno, mje moguca indiferentnost (poreceno postaje negativna vrijednost), onaj ko ne prihvata paradoks o svrsi koja porice svrhu mora se pnkloniti barem stavu 0 samopotvrdi svrhe kao takve u bitku i njega mora pretpostaviti kao ontoloski aksiom.1 Iz formalnog pojma dobra po sebi, rnedutim, analiticki proizilazi da odatle slijedi jedno trebati, aka one na taj nacin samavrijedno prvo dobro, u bilo -kojemiznjega izvedenegd0bl'og; prema egzistenciji. bilo kad dospije u nadleznost volje. No i samo njegovo prvo odredenje prema njegovoj sadrzini 1, istovremeno, prema njegovom udomljavanju U realitetu, proizilazi ni iz cega drugog do iz opazaja upravo ove sadrzme u njezinom aksiomatskom dignitetu, sto je bitak vee egzemplificirao: Premoc svrhe po sebi nad bezsvrhovitoscu. Pa makar se kod njezinog priznavanja qua aksioma (prije svega akta ciste teorije) i radilo 0 nekorn posljednjem metafrzickom izboru koji se dalje ne moze dokazivati (vjerovatno isto onoliko malo koliko i samoizbor bitka koji ga poduzima), ona ipak raspolaze svojom sopstvenorn evidencijalnom intuicijom, a ana se moze artikulirati otprilike kako slijedi,
3, Samopotvrdwanje buka u svrsi

protiv Nisvta. !,rot~v OV?g izreka bitka nema mkakvog rotuizreka, post? cak 1 poricanje bitka odaje neki in teres neku svrhu. Znaci: pUka cinJ'en' Vt 1 '. ----: .---,---~ __~(;~so bit ak nIJe mdiferentan pre!TI~. §{l_m~~ §_~!.?~ l?:J~g_oyuiferen~ijU-od nebitka-ciiiiosnovu'"o'''m d vrijednoscu svih vri '; d- 'T-- .,,----,---'....... ..;. '" ..''... ..-- , '.. ""'- .,. '-"-~----"::7J~ nosl!J>:rvlrn Da uopste. Ova diferenCl~~, dakl,e, nIJe. toli~o u razliCitosti jednogNesto od jedno g NIs~a (koja razlika bi kod ravnodusnosti tog Nesto bila sam sebi samoj ~~vno~usna razlicitost izmedu dvija indiferenCije) neg~ ,u ra~hcltostI nekog interesa za svrhu uopsts od ind if ~ renCIJe gdje N'Vt ,Ie .' ono 1~ a mozemo smatrati njezimm apsolutnim o?lik;om. Indiferentm bitak bi bio sarno nepotpuni bita:k . ?l bio opterecen ljagom besmislenosti, bio bi oblik ad }h~~! 1 zapravo nepredstaviv. To da se kod bitka 0 necemu radi dakI: baremo sebi, samom, prvo Je sto a njemu mozema sa~ znati n~ osno:r~ prisutnost] svrhe u njemu, Slijedeca vrrjednost koja P~~lZ11~ZlZ osnovne, vrijednosti bitka kao tak:vog 1 u ka~~ara~lJl njegove ~iferencIJe od nebitka bilo bi, onda, ~~kslilllranJ~ svrhovitostj, to znaci bogatstvo zeljenih ciljeva 1 t~m~ m~guceg .~obr5>gi~ loseg, Sto je visestrukija svrha, to v:c~, je dlfer~ncIJ~; .st? je ona intenzivnija, utoliko je emfatr,cnIJe potvrdlVanJe. 1 istovrerneno njezino opravdanje: u njoj bitak sebe samog cini vrijednim svoga angazmana.
v , • • •

4. Da zivota; emfattcki

kao Ne nebitl;;u

TeznJu ka cilju kao takvu, ClJU realnost I djelotvornost po prethodnom (poglavlje 3), treba smatrati gok1:l:.z.~nom, mozemo srnatrati principijelnim samopotvrdiva-; njem bitka, sto ga sprarn nebitka apsolutno postavlja kao ol).o bolle.-U svakoj svrsi se bitak Izjasnjava za sE:be samoga

~..~.:Y.U~!1!' sudeci

1. Ovo ima nesto od argumentum ad hominem po sebi, ukoliko tskoristava neku spontanu naklonost za jednu od dvije logicki moguce alternative, ali time, vjerovatno, upravo pornaze stvari da dode do swig prava,stvari koja na svojevoljnim putevima kojima Je poslo teoretsko mi~ljenje'udtlgaj-usamljenosti sa sobomsamomviSene maze da dode do prave rijeCi.

, U. organskom zivotu priroda je najavila svoj interes a u neizmjernoj mnogostrukost~ njegovih oblika, od kojih svaki treba da bude Jedn.R vrsta 1 da tezi da bude jedna vrsta ona neprestano ~:dovolJava taj interes po cijenu da on bude osuJec~n I p':lllste~. Ta cijena je neophodna jer se svaka svrha maze realizovati samo na racun drugih svrha I ricka tr k.·. . sarna gene, mno~?s u. ost J~ ta~.av lzborza koji je nemoguco reci da 11 je uvijek bio »naJb?I]h-(, cije odrzanja je sigurno jedn?v dobro spram alternative unIstenja ili zakrzljavanja, A jos vise ..nego u ~ksten~ltetu generickog spektra tajinteres se manlf.e,stuJe u m~~nzltetu, samosvrha zrvih bica u kojima svrha pfIfode sve VIse postajs subjektivna, to znaCipbstajesvoJ-; stvena svak?~ sprovodiocu kao njegova svrha. U ovom-smjslu svako bice koje nesto osjeca i kOJenecemu--tezije'ste--ne

r:'~

J
HANS JONAS DOBRO, TREBATI I BITr. TEORIJA ODGOVORNOSTI

118 samo neka svrha prirode nego i svrha po sebi samom, jeste upravo svoJa sopstvena svrha." I bas ovdje, zahvaljujuci suprotnosti izmedu zivota i smrti, samopotvrdivanje bitka postaje emfaticko. Zivot je eksplieitna konfrontacija bitka s nebitkom, jer u svojoj konstitucionalnoj, nuznoscu razmjene matedja datoj potrebitosti kojoj moze biti poreceno ispunjenje, on ima mogucnost nebltka kao svoju stalno u sebi prisutnu antitezu, naime kao prijetnJu. Modus njegovog bitka je odrzanje putem Cinjenja, Ono Da svake teznje ovdje je zaostreno zahvaljujuCi aktivnom Ne nebitku, Zahvaljujuci tom megiranom nebrtku bitak postaje pozitivna teznja, to znaei stalni izborsebe samog.Zivot kaotakav, u. opasnostiod nebitka kofa Je svojstveria l1Jeg'ovOiri-bfcu; iiraz" je 'ovog iZDOl'a~ 'On je, dakle, sto je samo na izgled paradoksalno, smrt, to znaci mogucnost umiranja, 1 to kao mogucnost umiranja u sva.kom trenutku, ali i njegovo odrZavanje isto tako u svakom treriutku, u aktu samoodrzanja, sto stavlja pecat na samopotvrdivanje bitka: on ovim postaje upoJedinaceni napor bivstvu[uceg. 5. Snaga trebanja ontoloskog Da za covjeka

119

rnorala na kojoj ~e tako lako izjalovljuje njezino temeljenje. Kak~ to da postaJe obaveza one 0 cemu se bitak u cjelini vee oduvijek b~ne vputem ~vakog pojedinaenog htijenja? Otkud ovo lstupan]e, covjeka 1Z prirode nakon kOJeg on treba da dode u pomoc n~ezmorn vladanju putem norrni, te zato treba da ogra~llcl svoje sopstveno, jedinstveno prirodno naslijede samovol~u? Za~ ne bi upravo najpotpunije provodenje ov~ samovolje bilo ispunjenje prirodne svrhe koja ju je i proizvelapa m~ k~d 0!1-av,?dila? Ovo bi upravo hila ona vrijednost po ..sebi kojojje tezilo kretanje bitka; bio bi to onaj njegov lzrl{ek ~?Jl bi mogao zahtijevati saglasnost, prernda mu ona uopste mje potrebna,

6.. Sumnjivost

nekag

trebanja

za razliku

ad htijenja

Ovo Da koje djeluje slijepo dobija obligatornu snagu u covJekovoj slobodi koja vidi, koja kao najvisi rezultat svrhovite radnje prirode vise nije jednostavno njezin dalji Izvrsilac nego, zahvaliujuci moci koju erpe iz znanja, moze postati inj€zin unisti!elj . .Q.~,~j~~J.?p,~,:P9I'a pre_uz~ti.p syoj.u .vo~jU, §.. 9Xl.g,Nenebl,tku mora __Q§l1fl!~l 1';vomeMoze, No, ovaj pred laz od htjeti ka trebati je upravoonakriticna taeka teorije
. .

2 To sto je zivo bice svoja sopstvena svrha JOs ne kazuie da uno moze sebi postavljati svrhe: ono ih »ima« u sluzbineodabrane samosvrhe, od prl rode, Bilokakvo ueesce u opsluzivanju svrha drugih biea, cak i sopstvenog poroda, samo je posredr'lo i kao nasljedstvom uslovljeno uklruceno u slijedenje samosvrhe: vitalne svrhe su sebicne sa stanovista subjekta. (Objektivno podredivanje ovih sopstvenih svrha obuhvatnijim svrhama bioloskog poretka stvar je za sebe ) Tek covjekova sloboda omogucava postavljanje i izbor svrha, a time i voljno ukljuClvanje drugihsvrh'a u neposredno sopstvene, sve do njihovog potrl1inog'iriaji'jredanijeg usvajahja.

Ia~o priznajerno da je svrhovitost po sebi one primarno dobro 1 da kac: takvo, apstraktno govoreci, ima »pravo- na st:rarnost, ona ipak vee upravo znaci htijenje svrha i putem njih, kao uslova sopstvenog trajanja, htijenje sebe kao osnov~e sv:rh~: ona sama, prirodno data svrhovitost brine se 0 l~punJenJu svoga prava vbitisanja koje je time ko'd nje u praVIm r~kama,. Kratko receno: samoodrzanje ne treba da bude za_P0vJedeno.1 ne treba mu nagovora pored zelje koja mu je :prldo~~ta; nJ~gvovav,?lja:, ~a svojim Da j Ne, je one prvo sto je ~uv1Jek t,: ~ sto ,vrsl..svoj posaor--cbolje Ih losije u pojedinae~o:n sluea],u, ali uvijek onako kako moze. Cak ako bi dakle »htjeti ~~ebah-(-(. bio .neki smis~oni pojam, on bi. ovdje .ipak i ~1O ~uv:san, a .. ime 1 onaj (odista smisaoni) pojam »trebati t eml~I-(\.Jt:r ~vdJe vee postojeca volja automatski uz sebe ima sv~~e emJenJe~ N?: t~o gdj~ m?ze da se bira nesto bolje ili 10s1Je (to znae! VIse. III rn~.nJe.djelotvorno), kao kod covjeka, tamo s"e,do~use, u ime htijenja svrhe moze govoriti 0 nekom tre?an]u bolJe&,pu~a, dakle (kao Kant) 0 ••hipotetickom imperat1vu~-(razboritosti koj] se tice sredstava a ne same svrhe. ~e~utrrn; rna kako ?vaj imperativ mogao biti vazan u sklopu ~ovJek0'Ylh ok,olnost! - on ima malo veze s neuslovljenim imperativom eud?re,~a. Ovaj imperativ mora da se protegne na svrhe, .cak najprije na njih (To da je on samom sebi svrha, kako je na koncu govorio Kant, to jeneodrzivakonstruk-

l/

120

HANS JONAS

DOBRa,

TREBATI

I BITI:

TEORI.JA ODGOVORNOSTI

_ vidi dalje dolje.) Nista ne pornaze ni da se govo:i cijda ,", visih svrha nad »nizim- svrhama kao 0 osnovi za na mOCI » -oc • " 't "k. odredenje izbora dokle god ovo razli~ovanJe mje vec e IC I defini 0 i dok ne postane tako nesto kao obaveza prema eklll.lsanVl'svO" svrsi Oslikavanje tavaniee Sikstinske kapele se ne 0] ] . " t 1" . s ravom maze nazvati visorn svrhom .nego sto ,J: t; 0 javanje jake gladi, ali upitajmo Haj~eoye ;:I~erne/ »FutuJuc: pacove« da Ii se odatle za njih moze izvesti n:kl zakon .dJeIo~~Ja. Odbitka vrijednosti Hi dobrog po sebi, ~to ovdje smijemo pretpostaviti zajedno sa njegovim apstr:=:k~mm »~ravom«, UVliek je jos jedan korak do zadatka koji je oV~Je 1 sada riainetnut djelovanju kao njegov zadatak: korak 1Z. bezvr:m:nskog~u vrijeme.No,izaovog koraka -vr~ba sumnja daJe.~ak i one divno samozavara:ranje .moral~, l ..onog ~aJasketskiJ~~ sa svim njegovim »zadaelma-;< 1 »odnc.anJlma«, I~~ zamask~ rani oblik samozadovoljavanja praponva (n~ primjer.v-volje za moci«, »prineipa zadovoljstva«) da je, dakl~, sv~o samonametnuto, toboznje trebanje .s~mo prerusavanje vvolJ:, njezino zavodenje nekim djelotvornijim n;a:ncem ~ego, sto ~~ mamae prostog zadovoljstva. U ovom, slucaju :>vDJednost« III ss- dobro« ne bi imalo autoritet zapovijesti vee .sn~u uzroka ---'- finalnih uzroka, naravno, ali zato ne .manje 1 kauzalnu snagu. Svako htijenje kao .takv~ i kao dio imanentne teleologije bitka uopste bilo bi eo IpSO opravda?? (vrednovano, mozda, po svom intenzitetu, ali ne po svom cIIJ~), a trud oko nekog ucenja 0 duznosti bi bio uzalud::n .. ~a~ ~l gr0!l10g~a~n~ Dao:ifi:Jgamofjdti, 'and prazno sve htjeti JOs jednom .v;~ z: ljenog i uCirrjenog ne bi mu nista dodalo. - Moramo JOs lSPItati smisao »vrijednog« i »dobrog«.
,'v • v v

121
vrijedi zato sto je to, prije svakog izbora, postavljeno kao svrha mojoj potrebltO] priradi: u dJelovanju, ukoliko je to dozvoljeno u ta~icenju svrha, ja sebi tu prirodnu svrhu -jos jednom pos~avlJam, ~ao ..svr~u.3 Dak~$~a,1sa,. sV!'Q.a. ~_j_1.l. ja ~ sebi postav~~~r.n:vee J~ tEn& Jslf~z.~l!.<!k!!2. ."'i·E.!Je.dnQsj;~~,. naune !Ea?za , mens ..sada vrijedna truda da j~~m~dim (ukljucujuCi oausta]anje od=onoga -sto-"se··za tu svrhu-ne:·:moze slijeditl). Razmjenska vrijednost za ta] trud - »nagrada« - je pritom zadovoljstvo, ukllucujucl i njegove najsuptilnije vrste. Aka me dostignuta svrha U ovome razocara i dovede do suda da ona ipak nije hila vrijedna truda, moja sada poucena zelja ce i dalje konsultovati jedino samu sebe u pogledu korisnijeg izbora svrha, ali nece konsultivati same svrhe u pogledunjihovog prava na moj izbor. I taj revidirani sud, premda sada bolje poucen i taka, vjerovatno, uspjesniji, ne mora biti manje subjektivan i zato nije obavezniji nego prethodni. b) Pa ipak mi necemo dopustrti da nam se poreknerazhkov:anJe-::~Tzme:Qu::-:vtlj~ni-hnevrijednih '"s.Yiha- i ·To·-nezaYisno ,.L °el t~g_':'l: <:'!§: J!§-~~_~~U~ PTi.tmp.?gggYQlj;;l,Yq,jifne.. -'dVirti"raZllkovanjem mi postuliramo da ono sto je vrijedno moga truda nije bez daljnjeg ono sto je bas meni vrijedno truda. No, ono stQ._Ja..odista,...v1:ijedno m oga, tr:uga trebalo ,,' i, 1.2 ak '"da'-cIi1eiir : b bude ..~ijedno truda, tegazato,:~a=·sefj:i::~inim:·::svrhom: -BHi »Qf!!~t~:'<yrUedno trudampr~, rnedutim, "znaci ti. daj e pr:e.qm~J trUgli._®J?.Q_1:.ue.za,yj§.n:p ,.Q~l.J]lgjih ),k.lQIl:QstL Upravo.ovo" ta.j prJ;dmJ~,t, -: C:in.i-i.Z-¥Qt:orn-;j.ednQg_".trebanj.a_kQjiw~.QlEpm:)ylt:§JI!$J!:f kat, u situacijLggj~.t~ ~~,:ege!1j!!,,~()~IsE~tlw ,Q§tX?J:~l),j~iU.Qgr:: za~jg ..QQQg_.rl.Qb'r£lg., p.i:ekQ.9:qP9 .. ,S}JPje§;t~" Tajprafenomen zahtijevanjaneee zadovoljiti nikakva voluntaristicks ili opera-

7. »Vrijedno«

i »dobro«
3 Svrho, naravno, ne moraju biU izabrane, a pogotovo ne poredujuCi jednu s drugom: dielovanjs kao takvo (tu spada i djelovanje zivotinja} vode svrhe i prife svakog izbora, posto su elementarne svrhe - i imanje svrha kao takvo - nama usadene putem potrebitosti nass prirode. A ako ih pratt zadovoljstvo,one postaju isubjektivno »vrijedne«. No sadasnja rasprava se bavi onom Iiudskom sferom odabranih svrha, gdje, dakle, nije 'volja [ednostavno tvorevina date svrhe, nego je, u izvjesnom smislu, svrha ~ kao moia tvorevina volie, Cak i ovdje je »vrrlednost« svrhe, korelat zelje, viSestrukounaprijed utvrdena - porrvnim zivotom, okolmom, uzorom, nav ikom, misljenjem i trenutkom. _,__ __,_ , ,

a) J·ezicld ..dobro« u poredenju s>~~rijedB.-im",<,imave~e_ dostoja.nstvo bitka po sebi: Mi smo sklon.1 ~a d~b:o ~hvatamo ka·o nesto ·sto [ehezavisno od nasih zelia ~ m:slJenJa~ Nasuprot tom_r:!:~y!"!j~dnQi-S_ lako J2£~~~!1j; ~~t~a,?J~~.>'_.z1!~og.a: r;~Koli~o«~jpqrijeklo te E}-J~J;1 u-.sfenOCJen]IVanJ.': 1 raz~~e 3e ne~Ona,- dakle~-rfa]prije oznacava samo nek~ kohcmu. ht1~e~ja, naime htijenja an~azov~nja a :;e tre~an~a: .Ja ~eb1 ne~to postavljam kao svrhu-jer-ml to nesto vrdjedi 111mi tonesto

=.

J
HANS JONAS DOBRO, TREBAT! I BITL TEORIJA ODGOVORNOSTI

122

123

tivna teorija koja dobro definise kao ono. za eim. se tez.:' Kao puk;gj :tvorevini ht.ijenga •. dobrom~ed{)~ta~-e-·~tttOJ:!ltet.ko]~£.ba= "ezuj~ volju. Urnjesto da odre?u]e nJ~~m lzbor,. ono Jep~ dredenoizb"D1"u i svaki put se bira ovo III o~o Tek .zasmvanJe dobrog u bitku stavljanjega .nasuprot-volli. '.l'i_eo'!~I?-_{).v dob~o iahl;ijevada.p.ostarle-13vrha. Ono slo?o.d~u volju ne moz~ pr:siliti da ga ucini svojom svrhom, all ]oJ moz~ nal1!etnuh priznanje da bi ovo bila njezina duznost, ..T_o.prIzr:ru;tJe se pokazuje ako ne u poslusnosti a ?no u O~] ~caJu kn~ce: Ml smo dobrom ostali duzni jer mu msrno dahsto mu pnpada.
8. Cin

dobrog Ibitcik

poC"i-tiioca:'

Prevalencija

»stvari«

kon ~udored~, !lKg~ !!!2ti.Y!~~ apel !p.()guceg :RO s~l>i,.drugog u, s."lJetu,.~oJe-stoji· spram !ll2g~ htiJe.njCl i k9jfzahfU~va· by_g~ i3§l:~!1:!§®Q - u skladu sa zakonom cudoreda. Sasliisafi ovaj apel to jeste uprayD. one sto nalaze zakon cudorea:a:-ov() nrje' mst"a -aitigo do generalno preporucrvanje poziva svakog od cina ovisnog dobra i njegovog posvemasnjeg prava na moj cin. To pravo meni stavlja u duznost one sto taj uvid iskazuje kao bitisanja dostojno polazeci ad sebe i cemu je potreban moj em. Da bi me ovo dostiglo iaficir,alo, taka da maze .pokrenuti volju, ja moram. bitipodlozan aiiciranju neceg takvog~li'igrus~~or!::cP:ldjtlc~tiiiasa emocionalna Stt@il;l'.~onga ;i~.1!. suslini. !!~~ ~o.J:'_a_lpe. Ertyode da taj apel, onako k~k:9.·ga P.dci~1:'~~l1.je:: uyid, nade odziv u· nasem osJecaj'u.To je osjesaj o govornost]. ...

aa

a. No, isto onoliko malo koliko .se moze ~oreCi t~~liko: vanjeizmedu zudnje i trebanja tolI~o ~e moze por~cl nas osjecaj izvjesnosti da em dOb:o% r':~l. njegaisamog :pak, u bilo kojem smislu, dobro dolazi 1 P?CmlaCU :.to ~ezavlsn.0 od uspjeha tog cina. Ucestyovaoon Ihn~ U.UZIV<J?JU po~tlgnutog dobrog, dozivio ga ni n~, ~a ca~l ak? u:'Ida da ~e on.o zakazalo - njegovcudoredm· bitak Je dobio time. ~to ~e. prihvatio da slijedi pozrvduznosti. Pa ipak, tone smije biti one dobro sto ga je on htio. Tajna iIi p?-radoks m.orala je da r~e mora zaboraviti sopstvo zbogstvan, kako ~l. s~ omogucro nastanak jednog viseg. sopstya, (koj;. je, u '.Stva.I'l, IJ~d:nQdQR:l'Q po sebi). Zaista je prihvatlirvo T;.Cl: :,.H_hobIh .da-rnogu sam sebi pogledati .u oei (ili : da lzclrzlm ispit pred bogomj-v-a ~o ce biti .moguce same aka mi je vazna· bila ".stvar<~.a .n~. ja sam: ovo posljednje samo ne moze b~ti ~tvar, a obJekat .~'l~a moze biti samo prilika za to. ppbar coy.Jfk. IEJ~. QDf\Jk.:9]! je sebiuCinio dobronego onaj koji je ueiI:iq51obro zbognJ.!'!&.§l M~4u.nm;lto· d01:l:~ci'j~ r .. ~vJj~tlJ, ..~ak,$tv~ ~&~~ ·stva u Jefa:Wiorainost nikadnemoze samu sebe !matr kaocili, '6·.·Dakle,na.'prvolIl mjestu nije f?!,ma, nego saddina djelovanja. U ovom smislu je moral ".lIsen sebe«, premda, _P0nekad on kaopredmet moze imati stanje sopstva - ~al1l1:e sopst~akoje jeprimjereno duznosti i koje p~ipada stvari SVl~ jeta (a data lisenost sebe ne bude po Se?1 moraln~)·.vSama obaveza.nijepredmet; cudoredno djelovanJe ne motivlse.zav

saITlog:~~

c. Kao svaka eticka teorija tako i teorija odgovornosti mora imati u vidu dvije stvari : racionalni osnov obaveze, to znaci Iegitimirajuei princip iza prava na obavezno »Treba« i psiholoski osnov sposobnosti tog treba da pokrene volju, to znaci da za neki subjekat postane uzrok da on dopusti da ono odreduje njegovo djelovanje. ':['() ggyor:i g?, ~tH~::t !r;J}(t jednu objektivnu ~ j§9:PU sub]ektivnustranu,. ad ~.()jihjedrui:fIQ.a posla~,:sfi:'_~}lk~4E:Yft~:§-· ()~Je~a:jeIl1": ()KOmpov1jesti usreT distu etieke teorije-Je poneka:d-biIa vise jedna a ponekad druga strana; filozofa je, po tradiciji, vise zaokupljao problem vaienja, to jest objektivna strana. No, obje te strane su medusobno komplementarnei objesuin.tegrirajuci sastavrn dijelovi etike uopste. Kad mi, barem po §:lq.gllQ§tLge bisrno bili prije~civi za zov dli,ZhostCputemosj'ecajakojin1u se····oQazI= va,eak" fnajJacr·doli?:~ pr<.tY!i, lmjim. se urn mora sloZ:i.ti,bio § bi nelTI.0can·da- to dokazano u<;inf lsi16mkqja nfotiVlra~' 1 obratno, bezpotvrde-svoga prava nasa fakticka prijemcivost za apele ove vrste bila bi loptica slucajnih predilekcija (i sarna visestruko uslovljena), a izbor koji ona cirri hi bio bez opravdanja Ovo bi, dod use, jos uvijek ostavljalo prostor za cudoredno ponasanje zasnovano na jednoj naivno dobroj volji Cija neposrediva samoizvjesnost ne zahtijeva nikakvu drugu potvrdu - i zapravo jas nile ni neophodna u omrn srecnim slucajevima kad su nadahnuca srca »po prirodi« u skladu sa zapovijestima zakona cudoreda. Time obdarerii subjektivitet (a ko bi iskljucio mogucnost njegovog postojanjaj) mogao bi

124

HANS

JONAS DOBRO, TREBATI I BITr. TEORIJA ODGOVORNOSTI

djelovati potpuno iz sebe, to znaci na osnovu osjecaja, Objektivna strana nikad ne rnoze imati neku slicnu samodovoljnost: njezin imperativ, rna kako bila evidentna njegova istina, uopste ne moze biti djelotvoran, osim ako naidena neku sposobnost osj ecaja za nesto njegave vrste. Ova fakticka datost osj~¢aja, .2:.g.~tQ .~.~. pretpostavlja da je QPsteljudski pofencljal;prem,a t9111ej~ ~a,Idt.n.alrl."i podatakmorala i kaotakva je v~c implicirana u»tre1:>~j:t;t~<_..Zapr:a:vo,. u prasvojstveni smisg.o normativnog principa.spada da se njegovzov usmj~:: rava prema onima koji. SU. po svojojkonstituciji,to znacip_o prirodi, za njega prijemcivi (sto, naravno jas ne obezbjeduje da ce se po njemu postupiti). Mozemo recida ne bi bilo onog ,;:U -trena« .kadne' bi -pno~'nekogi:cko--to'm()ze'cutii ko je,po-lazeci od sebe, prijemCiv na njegov glas, ko ga cak osluskuje, ';rime je receno da su Ijudi vee potencijalno »moralna hica«, hvaljujuCi tome 0Ili mogu bi:tiine.J:ll:()ralni, (Po prirodi gluv za ne :rIloralan ni nemoralan.) Ali j e isto tako istina da sam taj moralni osjecaj zahtijevada ga autorizuje neko ko je van njega, i to ne samo radi zastite od opovrgnuca .izvana (ukljubijuci iopovrgnucaodkonkuretnih motiva u istoj dusi), vee iz unutarnje potrebe tog osjecaja po sebi da u svojim sopstvenim ocima bude vise nego puki impuls. Od tog subjektivnog uslova, dakle, zavisi ne vazenje nego djeIotvornost cudoredne zapovijesti: ova] uslov je njezinapremisa ijstoYl'eIlJ.~p._()" njezin cibjekat, ona ga poziva, reklamira i namece - ·uspje-§nOIh. uzalud. Usvak6m""sli.icaju;jaz~izmedu apstraktne sankcijeii konkretne motivacije mora se premostiti lukomiosjecajackoji [edini moze dapq-k:reIl~"-2Ijll.Fe. nomen moraliteta a priori pociva na ovom sparivanju,ia.ko je jedan od njegovih clanova dat samo a posteriori kao faktum nase egzistencije: subjektivna prisutnost naseg cudorednog interesa.4

125

logickom ~hJedu bi najprija doslo vazenje obaveza, a oSJeca~ koji n~, njih ?dgovara bi dosao drugi. No, u redosljedu pr:stupa bice bolje aka zapocnemo sa subjektivnom stra~~m, jer o~~ ne ~~I?o da ]e nesto imanentno data i poznato 'o.gO je vee, 1,zamlslJena U onom transcendentnom pozivu koji J J s~ upucuje. Sarno sasvim kratko bacicerno poglsd na emoclOnalm aspekat cudorednog u ranijoj etiekoj teoriji.

. F?

9, OSJecajna strana etickoj teoriji

cudorednosti

u dosadasnjoj

pQ§~~]mJ~f·~Y2.f~~['!.~QflyMp?t:)!j~~j:(m}jti;"::1 j}y§:

.§~lJl;o··i1i::

a, Ljubav prema »najvisem dobru«

j~ od. va~kadahi,k~PQznatp,qgQ;:;lt£gJ bi. DbJeJ.~tlvnodobro zadobilo vlast . d pa~o,~ volJoll1 - da je, dakle, ID.Qriifji·kQjC'i~eba~d~ ~da afektima 1 samom potreba .d f :'r_-t--- .. -.~ _ ki ----- r---1!7~'- .... ...,--. '"" n _J ~ • ~ a eza ; a menu velilID 1 ?ZOlI?a K-:nt ~e b10 jedin! koji J~ 9Yo morao da izbori kao .pr:-zt;aIlJe nasoJ culnoj prirodi umjesto da to smatra in~egr:raJucom komponentom etickog po sebi. Izrecen ill ne~zrec~n, taj uvi~ zivi u svakom ucenju 0 vrlini, rna kako da Je bivao odredlvan taj ovdje postulirani osjeca], Judejski »strah ad boga- Platonov ,»-eros-«,A '. ttl e ova »eudemonija-, .....;v·;·- '. .' .. ..rrs Q hnscan~ka »ljubav«, Spinozina »amordei mtellectualts-, Shaft~sbury~eva /Saftesberi( ,,?obrohotnost«, Kantovo »postovanJe«, Kaerkegaardov jKJerk]eg.orj »interes«,Niertzscheova»zu<~

ovo

moze'piH ni

moJ~~~?I~;a, rnorala ~ ~ .~- ..- :'- umkako

;;ap~!-

4 To sto se na covjekovu volju za svrhe mozc uticati izvan sopstveno Vitalnih svrha cudo koje [e povezano s prirodnim cudom uma, all koje se od .ovog razlikuje -t-- cini covjeka moraInim bicem, Ova mogucnost uticaja dopunjuje i ogranlcava indiferentnu sIobodu uma .. Kao cisti intelekt, kao volje Iisena sposobnost spoznaje, ovaj urn moze svijet posmatrati bez zauzirnanja stava s odstojanja neutralnog znaiija;kao tehriickita:ilim mOze smiSljatipogodna sredstvaza svaku

sV~ht: koju je volja pri~v~ti~a; no kao sposobnost prosudivanja um po t1.:!c~n oSJ~ca~e~ proc~.enJuJe moguce svrhe prema njihovoj dostoj~ nos 1 1 prop~suJe ~h volJ~. Na kraju krajeva, medutim, iza svihovih Oblikt kuma Je volja: to re volja za objektivitetom koja cini mogucim ~~~ aaozvano neutraIn? spozn~:,anje; i volja za svrhe uopste, a prije sty; .. za s.opstvem:,. ko~a tehmckom razumu nareduje da traii sred1 redu'je ~ZIJ~sI~~nVrIJe~~lIr: svrhama koja .sposobrtosti.prosudivanjana_ vazi '. e ~sJe aj, Za tu volJukao »najprvu« vjerovatno o~o st~ je .? njoj rekaoNietzsche: da bi ona radije htjeIaNista ke~.o. a nece nista, No da bi mogla neUo da hoce nJ·o.J··· ·sudu·. (ilf.» Oll Je ona spremna d I sa) .... . .!. .. . , 1" , a pos usaje potreban"osJecarda--se'~ovo"Nestb porav JUJe U svietlu onega sto je vrijednoodabira. .

n.

«,'

126

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITr.

TEORI.JA ODGOVORNOSTI

dnja za voljom«, nacini su odredenja ovog afektivnog elementa etike. Ovdje se ne mozemo upustati u raspravu 0 njima, ali cemo ukazati na to da medu njima nema »osjecaja odgovornosti«, Zasto njega nema, to cemo morati kasnije objasniti da bismo odbranili nas stay. Primijeticemo dalje, da je vecina (iako ne svi) navedenih osjecaja takva da su uliveni nekim predmetom najvece vrijednosti, nekim »najvecim dobrom- i da su na njega usmjereni, Ovaj summum bonum je u tradiciji cesto imao i ontolosko znacenje (korolar ideje savrsenosti) da bi ovo moralo biti nesto bezvremensko koje se nasdjsmrtnosti obraca rnamcem v4e6nosB.Ciljcui:lof~"cl.ti~1~~nje je, onda, da se sopstveno stanje prilagodi ovom najvisern predmetu, da se on, utoliko, »usvoji«, i da se njegovousvajanje trazi i od drugih, uopste, da rnu se stvori [edno mjesto u svijetu vremenskog, Neprolazno poziva prolazno da ucestvuje u njemu i budi mu zelju za tim, Medutim, sasvim vsuprotno ovome, predmet odgovornostI je prolazno qua prolazno - .ipak uprkos ovorn zajednickom izmedu mene i njega, u nemogucnosti participiranja [edno »Drugo« meni nasuprot kao bilo koji transcendentni predmet klasicne etike: jedno Drugo, ne kao neizmjerno bolje vee kao jedino one samo u svojem iskonskom pravu i bez potrebe da ova drugotnost bude premoscena nekom slicnoscu mene njeinuilin:jega meni, Upravo ta drugaeijost, prlsiljavamcju odgovornosti ovdje nije intendirano nikakvo usvajanje. A ipak, ovaj predmet koji jedaleko od »savrsenosti«, koji je sasvim kontingentan u svojem f'akticitetu, opazen bas'ltsvojoj proIaznosti, potrebitosti i nesigurnosti treba da ima snagu da svojim pukim postojanjern (ne nekim posebnim kvalitetima) mene .pokrene da mu na raspolaganje stavim svoju licnost bez ikakve zelje za usva:janj em, I on to, ocigledno, moze, [er inace ne bi bilo nikakvog osjecaja odgovornosti za takvo postojahje.A ovaj osjeeaj postoji kao cinjenica iskustva i nije nista manje nego ani apetitivni osjecajieummum bonum iskustva. O. tomeikasnije, Obratimo sada paznju na ono sto ta dva ovdje kontrastirana tipa ipak imaju zajednicko: Vezujuca snaga pblazi ad prava nekog predmeta, a vezivanje se vrSi mlovom predmetll,bio on vjeCit Hi vJ:'errJ.e-n1>ki ogranicen, U oba slueaja nesta treba uCiniti u carstvu stva-ri. . .. ,

127
b. DJelovanje radi djelovanja
Naspram ovih na predmet .. .. , u kojirna u najvecoj mje· 1 d OrIJentlsamh etickih stavova tma cilja, postoje vrste ~~vva a va.: mene postavljena sadr~ forma IIi duh djelovanja te:~:!re meta u. ~?jirna je sama daje sltuacija, viSe je prilika n rrne, a spoIJ?JJ. predmet, koji se radi ne 0 onom vt ,ego stvarm cII] za ein. 'I'amo derrri . >~s vec 0 onom > kako d 1 a« erru ekstrem ove etike sub' kti '.. ,« • je ovanja, Mozam (usp. Nietzscheovu »vol ~~ rvne ~vIJestr Je egZJ.stencijali_ ticnu odluku« Heide J za voIJ?_m«, Sartreovu »auteni >~?dluc~ost« iEntsch~~~'~~~~lt7ft:a~lcnoS~« /Ei?entli.chkeitj svijetu nJ.je po sebi opremljen kak ,0 daIJe), gdje obJekat u SVO]znaeaj dobija zahvaljujuc?: b VIm pvravom na nas, nego sa, Ovdje u najvecoj mjeri vla~ lZIo~udnaseg strasnog interedapdlucivati 0 tome da Ii a so 0 a,vsopstva, Necerno sai da Ii potajice ipak ne ]e o.V'ostanovl~~e doslovuo odrzivo k?ji covjek zato treba da ~~lz~~~ect) e:u :'?-Je.dnost objektu (za VI razlog za izbor koji , d' e lllJ€ Ii uprava ovo praje navo no lisen razl gO· se avo svodi za teoriju etlke to' '.,' 0 a. ?o r:a sta rnim stvarima svojstvenog· . e prmcIP1.J7lno poncanJe Sa~opste ideje 0 objektivno v Pvor!,: a .branga ill prava, a time i izvor bi mogle bitilone . same,> a~eclm 0 avezama spram njih , eiJ'l'

tk

Uprkos nominalnnj slien t' , , Veberj pray! izmedu etike Odgo~o~n:sa~bka kOJu Max ,Weber jMaks gore ~o~enutu dihotomiju etike sub. ~t 1 ,etl~e uVJ~renJa ne spada u on opisuje kao »etiku' uv·eren· « . J~ a 1 eh!>-~ .ob]ekta. Jer ono sto odgovornosti« ipak :je sam~ 0 Ja b 1 sio U POlItICl suprotstavlja »etiei bezus~ovno pojmljenom stvari n~o. ezus ovno~: u ?avljenju Jednom kao mlo~uceg uspjeha, kojoj nije visof~ ~~ ~ed ticu "~llkakve POs1jedice sem ~ aca zajednieko bice) i za ko·' 1. ~e na ,elJ~~a za to (a tu cijenu JIm totalnim debaklom Ok)~ je VrlJ~~~n 1 rtzik neuspjeha sa svoodm]erava posljedice, Cij!u ~s~::~s »~Oh!Icar .odgovO:r;bS~i«; rnedutim, "pereat mundus, fiat justitia« (ili b~ I v~~:ta Je~an ellJ nikad ne kale A onaj koji tako kazve tat , lOS a s 0 bt bilo apsoIutno dobro) ,. ] ]e naravno pred k' ' je ipak smatra provodivom '_ .... " ar; ~e OJ stvarii _ posto (~a~o ga on vidi) kao na svo man?~ mI~li na zajednicko dobro klst] kOje je Weber tad . g mJ.eremJeg rivala. I, stvarno s parta. '., R .. a Imao, U· vldu t l' , ;,;a osu Lu.xemburg n·l·J'eb'I sma ra 1 su sebe realistima' a ' 1 a vazna ni cist t .. , v]ernost pr:ogramu, Za nju 'e b·I . 0 a nJe~rn~g uvjerenja niti m~le, dok bi neopazanJe te 1 0 v~zl1:0 h~~tanJe sanse, velike iIi obJektivne stvari To st . anse u nJemm oelma biIaizdaja:'hajvece . 0 Je ona ovo platila 'zivotom 'njezin poduhvat

:;e.
v

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITI,

TEORLJA ODGOVORNOSTI

129

128
c. Kantovo »postovanje

zakona«

sevrstan je kako je to. cesto slucaj , l_(antov ~tav. u vOJ izmed~ »materijalnih« i »formalnih~~, »ob]ektlVo:,om .sporub. ktrvnih« principa eudorednog djelovanja, I?o.k mh.« 1 »su Je da predrneti mogu da nas afici, d e strane ne ponce l' on, s Je ,~ .. ' i ak s druge strane (za vo JU raju svoJom vTIJednoscu, on P , da bi takva »patoloau ton.omiJ·e« eudorednog uma), porice raVl. rnoti cu 'dored » •,, " . ti IV ska« afekcija oSJecaJa mogla proizves P, " bjektiv. ' . dk glasava na umu zasnovanu 0 J n~~t ~:~oovanJ~ve~al:~g zakona eudor~da" on~p~ ~sjeeaj~ ~~ ..~.,g "'hbOrtlftilogtrkodkonforrmranJa P?J~lll~~ne vo t~P~~~~~~,e6no svojevrsno je to sto 0:'''':), osje~a~, v~~~o~e 'Vt ' dinetno vee za sam zakon. BlO Je zais a , nes 0 pre "" tli ." Vto dolazi od zastupmka Kantov uvid - utoliko upeca JlVlJl. S 1 _ da pored ,' t'" uma u stvarima mora a , bezuslovne au ono::~e os'eeajkako bi zakon cudoreda zadouma u 19n mora 1 1 1 . ] . vo bi bio neki osjebio moc.' nad naso~ volJom. pOk~JebmJ' ueka~(eime hi moral bio '. . kon u nama IzaZlva ne ne 1 0 , . ," caj ' J ')'" 'g'0' "de'J'a' duznosti ili zakona cudoreda,' oS.Je,.,.heteronoman« ne, • , ak . stova'a' postovanja. Kant [e mislio: postovanJe Zy Dna, ,~~s , , cJ . g »ti treba« sto proizuazi iz njeuzvisen, osti on:?g neosporno stai Izvor afekta i on J' e , ". 6J.ma' sam urn pos aje ~~~~~=~/~:edmei! Naravno, ne um kao sposobnost spo'v

znaje, nego kao princip univerzalnosti kojem volja treba sebe da ucini konformnom; a i ovo ne izborom njezlnih objekata vee forrnom svoga odabiranja, to znaci nacinom samoodredenja u pogledu na moguce univerzaliziranje njegovih rnaksima. Jedino ova unutarnja forma volje cim sadrzinu kategorickog imperativa cija uzvisenost uliva postovanje. Medutim, ova rmsao, prernda sarna hIJ e lisena uzvisenosti, vodi u apsurd. Nairne, smisao kategorickog imperativa, kako pokazuju sve njegove primjene u kazuistici, nije postavljanje svrha, nego samoogranicenje slobode praviliJma samoglasja volje u slijedenju svrha, No, ako je ovo ideja zakona cudoreda, onda se Kantova formula svodi na »samoogranicenje slobode iz postovanja pred idejom 0 samoogranicenju slobode« - sto je ocigledno besmisleno. IIi, posto do tog samoogranicenja treba da dode u pogledu na sposobnost uopstavanja, moze se, takode, reb: »uopstavanje partikularne volje iz postovanja pred idejom opstosti«, sto je samo malo bolje. Jer sira opstost jeste, doduse, vrlina kod teoretskih stavova u nekom sistemu istine i njezino vazenje se same po sebi razumije za svaki drugi razum;.,?1i kod individualnih odlucivanja 0 ¢il1u ona, tecim()~pJ:'Clteca izvjesnost da svako urnno bice morasnjihiada se slozi opstosti njezinog principa jeste dobrodoslo pojacanje (mozda cak i kriterijurn njezine pravilnosti), ali ipak nije moguce da ibude prvi razlog moj~gizt>ora, asigurt),9 ne maze biti izvor osjecaja ---:-pa :·b1o,:,te ,osj.e_cajP0$t:Qy~gj~ ili nesto drugo sto ovdje i sada nadahnjuje moju vezu sa stvari, Ovaj os_i~® lllO~~ proizvesti je~!l}!?' _sarna stvar, a ne ideja 0 opsfosti i to svoj:im 'potpuno jedfriiStvenim"samovazenjern. Pa neka je i same ovo posljednje pod nekim obuhvatnijim principima, ali onda bi oni bili ontoloski, a ako takvi principi aficiraju osjecaj, onda oni to cine svojom sadrzinom, a ne zahvaljujuci stepenu svoje opstosti, (Do slicnih nelogienosti, kao u ovom najvecem primjeru, mora devest! svaki pokusaj da se zakon morala shvati kao svoja sopstvena svrha),

v,

.y

:aj

zoog

---.'

' d mozda lisenim suda), To je, dakle, sll:: ne cini _neo~govornlm d~kr~m ga'i umjer~nog politicara, izmedu ono? k~Jl mo razlika izmedu ra .1, a.no g k li zeU da medusobno uskladi vise zna samo za jedan~llJ 1 ono. OJ tednu kartu i onega koji raspociljeva,ili onega ~OJI sv~ s~avW bn~rzraZio pojmovnim parom »etika reduje rizike, razl1ka koju Je t' e (~staje da su jednostranost i fanauvjerenja - e,ti~a odg<?vornos l<~vornost 'koja traii oprezan sud.) Ta tizam nepovolJilI USlOVI za odg , . 's baviti u okviru etike odgorazltka je vazna i. mi ~ey:o :e /;~~:e iJJeala}, ali ona spada u jednu vornosti (na pnm]er. 0 u op , rikazali Onosto svakako, predstranu diho~omije koju s~o gore t ~o post~vljenom problemu etickog stav1ja doprmos M~xa WE_;t era u l:zi u njegovu pomenutu dihotomiju) subjektivizma (no sto uo~~ e ne ?y . auei« I njezinoj »dermstifito ie njegova teza 0 ,»':'f.l]ednOSili~~~~~~ja1~e filozofije i njezlne etike kac!ji ~vi)eta«. Iza .mhl !z~a e. z, a cijelog modernog subjektivizm~, vrednuJuce samovolJnosh; ao 1 lZ ena s njezinim privldom ,SVb zapravostoji"'priroona nauka ·novog vrem jeta lisenog vrijednosti,

Kantov uvid u cudorede, to se ovdje mora reel, odista je bio ve6i od onaga sto je diktirala logika bog sistema. Cesto je upozorravano na onu sV'ojstv:enu prazninu u koju V'Odl Cisto formalni "kategoricki imperativ",< sa sv.ojim kriteriju-

130

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITI;

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

131 nije dovolJno, Jer i takvo priznavanje osjecaja opazenog dostojanstva predmeta, ma kako ono bilo 2ivo, moze ipak ostati sasvim nedjelotvorno. Ng dj~lo_yanje C_~ n?-~l.zbog njega sarnog, pokrenuti tek osjecaj odgoVOTnQsti kad se"on'" tome ~~~! L!gji '.Q'PqJ_ ~l:11:1J~k!' J)oY(:!?1Jj~. s 9Y!n:! ol,)j~]{_f;om. Mi tvrdimo da je ovaj osjecaj ono sto ce, vise nego bilo koji drugi, u nama proizvesti raspolozenje da Se naSim cinom podrzi pravo objekta na egzistenciju. Prisjetimo se, na koneu, jos toga da .. briga, za. potomstvo .. (vidi pogI. 2, str. 61 i je dalje) tg,k,Q §PQ!!!~ da-- jor nije"!Jotreban poziv zakona.£.1!(;l.?;:~!!a,da je ona -"ele:mentarni -l-judsk-ipratip-zaJeanIstva objeHivne odgovornosti i subjektivnog osjecajaoclgoyornosti PE'.§!ko~ojeg n~~ j§ 'p~_iJ::Q_Q!! ~1!~p.!:!i§Q odgojila za sV€;' porivom ne"'Oas- tako osigurane ..y~te odgovorr.rosti;-·t·-k~ je ~1!-..!2.pripre~la nas o~~aq15~~~imo se, onda, ovom fenomentt-»odgoVOnro:stl<-< 0 kojem je -eticKa- teonfa Lr'-ej-ejint" ( .. toliko dugo cutala,

d. Stanoviste istrazrvanja koje slijedi nasu suprotnu poziciju koja je 0" odgoVOrDosti:. 0r1?:: u OSUOVI do Jez,l ... -.. '. ..' t nja mOJe voIJe_. radCl6 su primarno, stvari, -a ne sa .. 'h' _. i ,c~mu. se ..... t ." mene postaju svr_~: \ "T" "·-·.c···Vt "-aug' azuju volJu, s yap za ' ,.,.' _.,_--_-'':"__ r:_2_rn~ ~.(_)., et =: c·.C'"'ubiti uzvisene za1!v?-lJuJucl .or:o~~ '~j' Svrn!O, svak ]{.(), vlllog . ····b·t'.mnoga dj elovanja iIi eijeli Z1vt" .c· one' to" cakrnogu 11 . . .'. bik 'k-"... _ S .' a. ,.' Sl1 -Ii -- . .. , pravlO vo I' k oJe g se pridrzavamo za.. 10 . O.W -1 . Je . ' .. votir.al mje . to da ie ona moralna - preciznije: daQD_~..=,' svrhu uslov za .0 . a Jk·· tak e maze bitini uzr{)JLX!~ .... nij e ' nemor~ln<!. ·?i~~?-1}r .aovt vanj enjOs k.ako moze proizvesti .... ".-~.. . .." predmet pO~~~"V,~t;;J~;Cl:IYOS? ....c 'm:ociili. u_-neI(oj 'svQIQ1··:}):i.tu.:~~::kad...spoznar U sY()] OJ puno "[e ..: C'-b. "sagle ... k dse susretne sa sposo noscu pOJedmacno~ PO~~Vl'va b-v oscu Hi pomucena tuposeu daV:,ahja.koJa mJ€ ~uze?-a s: lcnos~eca'.a. ,moz~. dQC,i.u pom_ oc 1 on uz ovo aftczranJe ngs{f9J .._.J. ',; . IV d se .' . v' 'v. ak'.' 'udOrea}l, koji tu na aze a mace snage Iisenom z onu c_;.. '. I" sopstvesvcl}:stvenom zahtjevu bivstvuJule~~ ud~~~ J~re~~Sl: se odrininr.ibrtkom. Ne treba da se p asimo, -, . 1 bu': -. . autonomije u ovom smis u cemo toga da zbog prm~lpa a do ustimo cia nas pokrene demoo-heteronomni«, r:_a1 e d , / P .cak ni postovanje pravovaljani poziv opazemh errtite a. a

Q"V~J.~ . c~lI?:·? i:P~j'etih' refleksij a

w._ •. v. •.~,.· · ..

.,

edstaviti
·.;c~.

-v"--

'-r

II. TEORIJA
1.

ODGOVORNOSTI:

PRVA

RAZLIKOVANJA

Odgovornost kao kauzalno pocinjenih djela

uracunavanje

v,

' .,.'

'. ' •.

v'

-,

v,

v_

n:

etidi

der .• · Eth<k'

.:

:etika
c

,. . '.'" Scheler, tse-: Formalismusin . naznu kn~lk. u.' ovo~a.lV.ldWlut Mth~Xk IMaks .. Seler,Formalizam u una' ate, 'matena e .er -I (H lle1916) "" ' ..'. .. ." .. .. e •..................
".

-materijalne
'. • .....

Vn3edn(}st~
•

. a.

. .' ....

a. K§:!-g:aln!!~ Je uslov odgovornosti. J?(j.Gi.nilaemora da .odgovar~ 2:flsvoj Rn:::qI'f ·se~.sITlatraodgovornimza .njegove poslJediee i ponekad on je~ci z@.;njill., QYQ, Pl'ije .svega, Ima--E.tg,Y:Q!;:=CJ,:~ne;:~:rapraVci;'~cudoredn~ :z:pC).C;ajUCinjena steta se-mora nadoknaditi, pa .i kad uzrok stete nije bilo zlodjelo, pa i kad ta posljedica eina mje bila ni predvidena ni namjeravana. Dovoljno je da sam ja bio aktivni uZl'oenik. Ali ipak samo u uzoj kauzalnoj vezi sa cmom, tako da je pripisivanje jasno i da se paslJedica cina ne iegub; u nepredvidljivorh. Onaj cuveni klin koji nije bio ukucan u potkovicu ne cini kovaeevog pomocmka zaista odgovornim za Izgubljenu bitku i za gubitak kraljevstva, No, direktna musterija, jahac tog konja, imao bi pravo na regres od kovaca koji je »odgoYorau" za nemarnost 1)voga pomocnika, iako,muse samom ne maze ni~ta prebaciti. Ta nemarnost je jedino sto

132

HANS .rONAS

DOBRO, TREBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

133
s~n ponos), isto je taka retroakhvan k ' . . nje da se odgovara: a n e ,ao 1 obJektlVno moralovanja sluz: k' ~ g~:ra anhcIpacIJa na pocetku dJ'.eZI ne ao rnotiv cina neg (d 1 t bir cina , to znaci k ao rnotiv prp 0Vt J€ 0 '1" . vorno) kao odaCl . ~o~acno, rni cerno utohko man' 1 us an] a 1,1 Isk,lJuCIVanja. cmimo pa ako . je odgovarati koliko manjs , nerna POz1tlVne obave . bi moze postati savjet razbora Ukratk ze, lZ Jegav,anJe cina govornost, sarna ne postavlj; h 0, ta~o shvacena »oddodatak na svaka kauzalno d ,~~~ e, !lego je sa~Vlrn formalni za to moze traziti ola .J vanje med~ Ijudima, da se morala, ali JOS nije PsaJ!a;:;~r~acuna Tn?~ ~e o~a preduslov identificira _ naknadnii pretho~naJ ~sJ,e~aJ k~Jl se s njom moralan (spremnost da se to ii ,m osjecaj - jeste, doduse, a), ali u svom cistom formal:itetu on ne ~O]~ iza ~vog etieku teoriju koja prije svegaO~en!~~ :~ekh~m P~lllcip za s prezentiranJem, potvrdivanjem ti ~ga ipak ima pasIa svrha na bonum hum ' 1. m~, lVlsanJem pozrtivnjh djejstva dobrog na o:~~· Iz :nsplracIJ~ na takve svrhe, iz vornost, bez njih, to znacl b~zoze nasta~1 .~otov~st za .od~orovatno se v ---., Q?a~ezUJ~lh Y!'IJednosh "lne~?,~e :!:gl!tl~t..Q.§..e.2Q,1avlO strah od-od-~~'--- .:,,,)._-,(posto oprez, qsto hedo . ticki " "'-,.-~ ~',-~-.-:::-- --_g?YQr:nostl ne rnoze osudivati.7 __~,J11S_!~_>., maze biti 10s.e2~ao), ali se
v. v

ovdje treba nazvati moralnom krivicom, a I to u jednom trivijalnom stepenu, ali primjer pokazuje (kao i svakodnevno jemstvo roditelja za svoju djecu) da odgovornost vezana za placanje maze biti bez ikakve krivice Princip uzroene uraeunljivosti uvijek postoji u onorn cdnosu na osnovu kojeg pretpostavljem generalno, u svojoj licnosti, objedinjuje uzroeinstvo potcinjenih (za eiF dobar ucinak on biva i pohvaljen),

se, medutim, s idejom pravne odstete koja ima moralni smisao i koja 1l~!:2£flicinkvalifikuje kao moralnu. krivicu Ovdje izjava »kriv jet,<· ima ·arugi··smisao Tiego kad se kazE:,,:Petar je kriv iduzan je da nadoknadi stetu Pavlu« Kaznjava se ne toliko em koliko posljedice, ako se radi 0 nekom nedjelu, i prema njemu se odmjerava kazna Da bi se odmjerila kazna, mora se istraziti sam em - namjera, predumisljaj, motiv, uraeunljivost: Da Ii je taj em bio »po sebi« zlodjelo? Nagovaranje na cinJenje nekog zlodjela koje, zahvaljujuci pravovremenom otkrivanju, ostane bez posljedica i samo je zlodjelo i kaznjava se, Ovim uzrokovano ispastanje zbog kojeg se pocinalac poziva na odgovornost ne sluzi naknadi nastale stete Ili nepravde pretrpljene od drugih, vee sluzi ponovnom uspostavljanju ometenog moralnog poretka. Ovdje je, dakle, kvaliteta .ne, l5~~~~~m~1 ,odlucuj.uGl ,~~ oQg_o::: tina vot[lo~t, Paipak, barem potencijalno, ostaje moe onog conditic sine qua non, Niko nece biti pozvan naodgovornost ";;~,r;'ri'-~~"""""F ludackog izmisljanja najgroznijih nedjela, a osjecaj krivice koji se tu eventualno javlja isto je toliko privatan kao i psiholoski delikt. Gin u svijetu mora biti ucmjen ill barem zapocet (kao u nagovaranju), I ostaje istina da vecu tezmu ima uspjeli em nego rieuspjeli."
pomijesala ideja kaznjavanja
--- .•._

Veoma rano

c0-

_.

2. Odgavornast

za

ana sto treba Ustniti: Obaveza

v u ••

maci

izmedu legalne i moraIne odgovornosti ogleda se u razlici izrnedu gradanskog i krivicnog prava, u cijem divergentnom razvitku su razdvojeni oni u pocetku pomijesani pojmovi globe (iz obaveze jemstva) i kazne (za krivicu). No, i jednom i drugorn Je zajednicko da se »odgovornost- odnosi na pocinjena djela i da ona postaje realna u cinjenjuodgovornim spolja. Onaj vjerovatno prateci osjecaj kod pocionioca, kojim on intimno preuzilJla odgovornost (osjecaj krivice, kajanje, spremnost na ispastanje, ali i *ko-

c~'Pfikazana:razlika
.

~.~~.·c . ~.- ..

Postoji medutun ' JOs je d an saSVlm druga .~ ,'.. govornosti, kO].1 se tice ne ono ciji pojam oducinjeno nego determi g exv posto facto racuria za tom poj~u ja se da~~~sa~]~ ?naga sto treba uCiniti; .. rerna p za svoje ponasanj~ i nj:gOVs~e~~, ~gOVOrnim ne primarno polaze pravo na moe di 1 . je ee, ~ego za stvar koja za dobrobit drugih pJ Je ovanje. Na primjer, odgovornost » rOZillla« ne sarno date ' u pogledu na iihov namjers ctnjenja nji ovu moralnu dopustivost, nego obavezuje
v. v"

7 Ta spremnost amoralnosti da 1- t· .. .. strasnom obracunu Iedina je eti a nar~'lSU cirenu u konacnom Giovannija /Mocart, Don Bova~/~ 1 1 pl;~:n~ta ~rta Mozartovog Don hvatanje odgovornosti iako i . ~na_ cm~ Jas~lm da formalno prtnije dovoljari. pi'incip'morala. ono moze tmati .sVOJU .sopstvenu velicinu,

Uk/?

134

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITL

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

135

na cinjenja koja nisu usmjerena na nikakvu drugu svrhu. Ono biti odgovoran »za« ovo ovdje oeigledno, ima jedan potpuno drugi smisao nego u pre!hodno~ klasi koja se ?dnosila na sebe samu. Ono »zbog cega« je van mene, all u djelatnom podrucju moje moci, na nju Je upuceno i u opasnosti od nje. Svoje pravo na postojanje ana njoj suprotstavlja iz onega sto jeste iIi sto moze biti i putem cudoredne volje uzima tu moe u svoju obavezu. Stvar postaje moja zato sto je moja moe i zato sto ima uzrocni odnos prema upravo OVO] stvari. To ovisno, zahvaljujuci svom pravu na sebe, postaje ono sto zapovijeda, mocno, zahvaljujuci svojoj uz.rocnosti, postaj~Qq<:lY~?~J1Q, l\I19¢ PQ~t~je-Cibjektivn(j odgovorna za ono sto joj je taka povjereno, a zahvaljujucljiristajanju uz osjecaj odgovornosti ona biva afektivno angazovana: u tom osjecaju ono sto je obavezno nalazi svoju vezu sa subjektivnom voljorn. Pristajanjs uz taj osjecaj, medutim, svoje pravo porijeklo ima ne u ideji odgovornosti uopste, nego u spoznatoj samosvojstvenoj dobroti stvari, u onom kako ona aficira osjecanje ikako postiduje puku sebicnost mod. Ono prvo je tn~Qgnj~ Q!tka ohjekta, drugo je trebanje cil1,jenja suhj_?ktp. k:?ji je pozvan" g~-Yfada stvarima, Zahtjev stvari;-zato sto joj nIje-- osigurana njeZina 'egzistencija, s jedne strane, i savjesnost moci zbog obaveze koju namece njezin kauzalitet, s druge strane, objedinjuju se u afirmativnom osjecaju odgovornosti aktivnog sopstva koje uvijek vee preseze u bitak stvari. Ako uz to jos dode ljubav, odgovornost dobija knla zahvaljujuci Iicnosti koja je naueila da drhti zbog sudbine bitisanja onega sto je dostojno i sto je voljeno. ,Na ovu vrstu odgovornosti i osjecaja 99J~_?y(}rnosti, e n na QDUfCirTIla:lhbpraznu »odgovornost« svakog poCiriioca c"'?2~ svoj , ~iri, mislimo 'karl govofirii'o 0 danas aldu~lrl6j etici odgovOrh()sfizAbUdUcnosf, I--njll sad 'treba da uporedimo oriirn pokreiackimpnndpom ranijih sistema rnorala i njihovih teorija. Ovom supstancijalnom, prema svrsi obaveznom pojmu odgovornosti najbolje cemo se empirijski pribliziti aka upitamo (posto u smislu ta dva razlicita pojma odgovornosti bespogovorno mozemo red da je eovjek odgovoran i za svojanajneodgovornija djelovanja) sta se zamisljati pod »neodgovornim djelovanjem«, Pritom

= lisen ne treba

treb~v lskljuciti ona] formahstiekl smisao tog »neodgovorilo~~ ~p~s?bnosti za odgovomost, zbog cega onda tak ciniti odgovornim. ' vag

3. Sta znaci '~djelovati neodgovorno«? , Kocka~ kO]1 se u kockarruci koc;ka u svoje imanje d]eIuje lakonusleno; ako tocini ne sa svojirn, nego s imanjem nekog drugog, onda on djelujs zlocinacki: a ako je on glava porodico, .,ond~ on dJelu~e neodgovorno, iako mu.se ne as ora ya . svoj ma .1 bez 0 bzira na to da 11 gubi ili dobij a. ta' k~J~!aZad;~v:~~~f~OY9c5~~_ P~~~?,,~!i &<1W9. 9gajk~_ _l11Q~_~ d . 1.. V je zanemarena odgovornost je o govornost na~obuhvatruJe i najtrajnije vrste. Vratolomni voz~c Je lakomls~en za ~ebe, ali je odgovoran ako time doYOd1~ opasnost : vsaputmke: primivSi ih, on je, zaneko vrijeme 1 uz o~ran.lCe~o jedno vtadanje stvarima, preuzeo odgovornost kOJ_LI ace n~v .snosl za ove osobe i za njihovu m ostalu dobrobltvNerazml~lJanJe, u drugom slucaju nevino i ponekad simpatic_?o, ovdje postajo krivca u sebi cak i aka ~e sve dobro svrsi, U ?ba I?:-imjera postoji jedan nerecipro?an odnos o?-govornosti koji se rnoza defmisati. Dobrobit, m!eres, su~bma drugih je, zbog okolrrosti ili spcirazuma,' ?-osla u rnoje r~k:, a to znaci da moja kontrola nad njim~ lstovremen? ukljucujs moju al?avezu-za njih. Vr8enje moci be-'<v.~2denJ~ racuna 0 O?~~~?:! onclg,_je_>:t_:o~gdgO--v:ol'nQ"-<, to Zna?l_.dolazi cdo ras}rrd;a p?"Je!'~_n~og _-odnosa QdgoYorn-osti.-:tJ:.z ova] odnos spada Jasna r,azlika izmedu mod -: - ~--'I·'-N-'o~,:~-...,'_'Kapet . nod b --~------~ 1 oviascerija. ') . an je go~pO ar _ roda 1 omh rra njemu, teza -n-j-ih sno~l odgovorn?st, ~o je medu putnicima milioner kojl je slucajno .glavni ake~onar brodarskog preduzeca i koji moze da zaposh _Ill otpusti kapetana, u cjelini gledav8i, on ima vecu moe, all, ne u Ok:'lru !e. ~tuacije. Kapetari bi djelovao neodgovornOtkad bI; slusajuci tOff mocnog covjeka, djelo vao suprotno ,om ubJede;nJu, na primjer kad bi po zelji milianera nast jao da posbgne rekord u brzini,iako jeu okviru drugog odnosa (odnosa nat;?-jestenika) upravo njernu »odgovoran«, pa za SV?Ju poslusnu neodgovornost maze biti nagraden, a za svoju rreposlusm, odgovorriostkaznjen: U -sa":'

136
. dasnjem odnosu on ]e nadmocan vornost. 4. Odgovornost je nerectprocan

HANS

JONAS

DOBRO, TREBATr

I BITI,

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

i zato moze da ima odgo-

137
t~risticna za nereciproean odnos odgovornostj. Takva »honzo~talna<~ porodicna odgovornost. ce uviiek biti slabija, ma.n]e be~uslovna. nego ona »vertikalna« odgovornost roditelja za djecu, koja je za svaki njihov objekt ne specifiena nego globalna (to znaci proteze se na sve 0 cemu se na njima mozs brinuti), i nije od prilike do prilike, nego permanentna, dokle god su oni djeca. Zato je ovdjs permanentna i opasnost od zanemarivanja odgovornosti - jedan oblik »neodgovornosn., koji ne involvira neki pozrtivni akt zanemarivanja kao kod kockara, neko u uobicajenom smislu nee~icko p.onasanje. Ovim neprimjetnJ.m, nebrizljivim, nevolj?lm .,obhkom neodgovornosti, koji je zato utoliko opasniji, 1 koji se ne moze identifikovati nikakvim odredenim Cinom (posto s~ ~astoji upravo u propustanju dogadanja necinjenjem) JOS cerno se pozabavrti kasnije u jednom sirem kontekstu.

odnos

Nlje sasvim jasno da u odg?vorn~st u stri~tnom srnislu maze postojati izmedu potpuno [ednakih (u okviru odred~ne situacije), Kainovo protupitanje na pitan~e boga a .Avelju: »Jesam h ja cuvar svoga brata j- odbacuje, ne sa~vIm ~ezrazlozno (fingirano), iziskivanje. nek,e adgo~ornosh za v]ednake i nezavisne. Bog, u stvari, njega ·necedaoptuZl za nedost~a fak~odgovornosff -iiegc)iii"bratouhislvo., Mugu' ~se, za= cijelo, .opisati i medusobni odnosi odgovornosti kao .ko? nekog opasnog grupnog P?duhvata, re~imo nekog penJanJ~ na stijenu, gdje svako, radi. sopstvene sigurnosti, mora ~OCI vda se pouzda u drugog, gdje, dakle, SVl uzaJ~mn~ postaJ~ :-cuvari svoga brata«, Medutim, takvi f~r;on::em soh?a~nosh, Jem: cenje jednog za drugog u zajednickoj stvari 1 ,~pasnos~ (drugarstvo u ratu, na primje:-, cemu. tako upecatljivo ju da pricaju vojnici) ipak VIse spadaju na J~dan drugi list etike i osjecaja, a prvi predmet odgovornosti ovdje je, ~~ koncu konca, uspjeh zajednickog poduh_vata, a n~ dobro ll~ zlo drugova u odnosu na koje msam ill u kakvoj prednosti koja hi me odabrala za neku posebnu odgovornost prerna njima.f To .svrhovito bratstvo je ()dgov()~o ~vrs~;l"l1~~ll1Jr~~ com u prirodnom smislu do odgovornosti dolazi tekako Je [edan od njih u nevolji ili mu)e inace potreb~a ;neka. posebna.-porrioc - dakle opet uz [ednostranost koja je karak-

un:1-

5. Prirodna

z dogovorena

odgovornost

8 Podijeljena opasnost obrazuje uza~amne?baVeZe svojstvene vr: ste: ali dokle god ja, sa svoje strane, msam bio u~rok ove opasnosti ili 'nekog posebnog vugrozavanja u toku poduhvata (1 zato upr_avo postao vee u formalnom smislu »odgovoran«), te su obaveze opste obaveze [edne situacije u kojoj svako m~ra »m?ei da se pouzda« u drugog. Ako se ovdie zbog slabosti zakaze, t~ _je onda o~res~nJe 0 YJe:nost i 0 drugevrline koje moze da zahtijeva dokazivanje to] situaciji (kao hrabrost, odlucnost, postojanost), .all, zapr~vo; mJ~ ogresenje 0 odgovornost. Striktno »neodgovorno« ja, medu~~m, radim ako nekim aktom pozitivne lakomislenosti omet~!D-. ';lne _ko]l su sa mnom 1 cijeli POdllh\i'at.-:- ~t99tlcia mene upr~\10CII11 1 svima kauzalno pre~>

mocnim..

~r.irodor:n inst4ttH~ap.<.l,to >zna¢ipolazeci od prirode. pos~oJec§-_q,dgovor.nost u vonom je4irl,21ll dosaq iznijetom (i jedine poznatom) primjeru roditeljske odgovornostt neovisna je ad prethodnih. saglasnosti, .neopoziva je i. l1~mQzese, otk~zati; oiiaje-TgI.i)ba~a .. >;~~~n.-it<~'c:!Q9J~lQ:rnL prihvataJ1JE)1!!, l;1,~k:Qg ,dogovora .lDstl.tuISalThaodgovarnost,. na .. primjer <;>ggqYClI"Il:<->s.tge:ke: sluzbe (ali i ana koja proizilazi 12 precutn9% ,sI?orazuma ili kompetencije) opisana je nalogom vpo sadrzini 1 po vremenu;. pr,euzimanje te.6dgovQtrioStis~dr~i ~ed®-el~m~nt izbora od kojeg se moze odstupiti, kaost9 ]~_?E:C?~uoe uzajamno raZ;l'j.eseQJjle()dobaveze, Jos vaznija je u razlika u tome sto svoju obave~ujucu snagu odgovornost ovdje dobija zahvaljujuc] sporaeumu Cija je ona tvocevtna, ane od sarnovazenja stvari. Onaj kome je povjereno utjerivartje poreza i koji [e dopustio da rnu se to povjeri genuino je odgovoran za sprovodenje tog zadatka, rna kako se inace moglo suditi 0 vrij ednosti ovog ili onog poreskog sistema. U postovanju takvih, samo stipuIiranih, odgovornosti, odgovornost koju ne diktira sopstveno pravo stvari moze, doduse, doci do ponasanja koje sesuprotstavlja obavezr- ] koje obavezu

138·.

:,;

HANS JONAS

DOBRa,

TREBATI

I BITI:

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

iss

zaboravlja, ali nije ..~oguc: :pravo .»neodgovorn.o po~asanj~«. Qvaj poj arn sa svojim ~naznun ~ml~lom ~ezeFvLsan J e za 1Zdaju odgovornos,tr neovisnog vazenja ko~o~se u~pasno~~ dovodi . neko istlnsko dobro. Ipak, u slueaju poreznika koji neposrednospada 'u on~ sl~buklasu" moze se braniti nasa opsta teza da je tr.eQ.§!'!:Jebltk9, .stY'~E!. 9P~ pr.YQ; ll2~g~yor: nosti utoliko sto krajnji predmet ·q_q_govg!'_:n.ostiI>!:~~vaZllazl 1:1i~ektan'-prearriet;sto je; dakle~ prava ;~-stvar« ocuvarija -odn9sg'p:OVj~renja uopste, jer na njemu p'oc~'V9-dr_u.§t_V:Q~, z~jednickizivot IjUdi~aono. je .sups.tancl;Jva~o. dobro. koje ~e obavezujuce po sebi. (Formalni kategoricki imperativ ovdje dolazt s drugim objasnjenjemosobito bez posljednjeg itav~~t!=-do istogrezultata-:)~"Zaovo;' u svojojvegzistencljd uvijek nezajemeivo, u potpunosti ad nas n~ovisno. dobro, medutim, odgovornost je tako bezuslovna i tako ne?pOZllVa kakva maze biti i svakacodgovornost koju PQsta,.y:lja priroda ~ aka ana .sama inij~ !9:.k_Y9::~ Tako je, onda, nepc)'uzdani cinovnik kojem se neposredno moze prebaciti samo povreda obaveze, posredno 1 bez odgovornosti. 6. Samoodabrana
pri:~e

odgovornost

politicara

,,:P-reostaj'e'j,asslu-eaj ,,-koj.i-~~ izva~ .okv~~a ra.zlikovanj ~ .i ·d~?'0v.0r~ve qg_<2V?_!'!l_?~1;i, koji na Jed~n ~ slucaj -svojstven nacin istice covJeKovuslobodu. Dosad smo iznasli: Nekodobro prvog reda; ako je onoiukolikojeucpolju'-dje~ lovanja nase mociva posebno ako jeuokviru nase stvarne aktivnosti do koje iinaceCl:olazi, angazuje nasu odgovornost he:iizborai ne zna zaoslobodenje od injezine obaveznosti, Odgovornost u cijem .smo izboru harem ucestvovali, ona taka, .reci ugovorna odgovornost dogovorenog (Ili i zapovjedenogrmaloga, per senema, neko takvo neodstupno dobro kao svoj neposredni. predmet i ona se moze otkazati, No; postoji, joB onaj eminentni sluca] gdje i neko dobro prvog redaLbezusl.ovnog digniteta koje po sehi nije u aktuelnom okruzju nase moci, za koje mi, zato,uopste ne mozemo biti odgovorni, moze postati predmet slobodno odabrtme odgovornosti - tako da 'Prvo dolazi izbor, -i tek onda,zbog te odabraneodgovornosti, stvara. se mocikoja je neophodna za ~ njezino usvaj anje i vrsen] e. Tajparadigmaticki· sJ~~;__le-f>O-;

s~~:

Iiticar kojiJ., tezi za moci da]:g dobio Qgggy?rnost, tezi i ka najvisoj mQG-i::::u :sv:rchu~rrajY.i~gQg.g_l2yornosti.Naravno, mac. .. ima svoje sopstvene drazi inagrade '=:-ugled, sjaj, zado... voljstvo zapovjedanja, uticaja, autorstva, ostavljanje sopstvenog traga u svijetu, cak uZiivanje u pukoj svijesti 0 moci (da i ne govortmo 0 vulgarnim dobicima) - a u t_eznji za njom uvijek postoje i motivi castohlepnog. No, ne uzimajuci u obzir golu i sebicnu tiraniju koja jedva da jos spada u sferupolitiCkog (osirn zbog licemjernog ponasanja, kao da se kod nje radi 0 javnom dobru), ta s rn9¢i p~vezCl.na, z1:t:hvaljujuci njoj omogu¢eng. odgovornost u teznjiza moei .je ze1fe-ria-§q_gdVprriost~pt:q_y~.. omo. politicus .Je .na.prvommjE!:-" h ~tu-z-illt"~<:l.. st.Y:::trnidr~1:tyrlik¢esvQjtl slavu (o kojoj se kod nTega zaista maze raditi) vidjeti uprayo u tomesto seo njemu l!!?*~ 1.'e6i kako je radi().ll kQri1)ti}p·ili'riadkoJima [e lillaa-moe: za koje ju je, dakle~ iina(). Sustinu te odgovqrnq~1i cim-t6"sroono»nad« postaj_~.~~~~<" 'S':.. " .. ..•.. - •. ~~-.' -'~=:mrElje-~ima11io'-swje\;'r,sno' preimucstvo Ijudske spontano sti: nepitan, »bez nevolje«, bez naloga i bez sporazuma (koji kao legitimirajucl jos mogu i doci uz to) kandidat za mac konkurise da bisebi mogao nametnuti odgovornost. Predmet odgovornostije res 'publica, javna stvar koja je u jednoj republici latentnostvar svih, no aktuelno ipak sarno 11 gran icama ispunjenja opstih gradanskih duznosti. Ovamo ne spada preuzimanje vodstva u javnim stvarima: Niko nije formalno obavezan da konkurise za javne sluzbe", ndko, cak, nije
9 »Javnu«, sto znae; politieku sluzbu (poslanika, rrnrnstra, predsjednika) treba razlikovati od tehnickeelusbe funkcionera. To je razlika izmedu vlade i uprave, a 0 prvoj se radi kad govorimo 0 plebiscitarnom postupku, Aktivno izborno pravo se, svakako, jos moze definisati kao obaveza da se ono vrsf'; pasivno tzborno pravo oznaeava sarno forrnalnu kvalifikaciju za kandidaturu ali nikakvu obavezu za to. Onaj ko sebe stavi na izbor to cini na osnovu sopstvenog izbora .i najprije je on sam sebe izabrao. Atenska demokratija je, istiria, poznavala obavezu da oni koji su odredeni svake godlne odrzavanlmzreborn prihvate neku sluzbu, Ali to je bilo prije raxlfkovanja izmedu pnlitteke i administrativne funkc1je magistrature: soaka je sluzba hila »pol iticka«, to znaci, uz pretpostavljenu istu sposobnost.svih .gradana .za zaiednicke stvari mogao ih [e svako vrsiti. Medutim, stvarnu moe, sto se tiee politike zajednlekog bica, imali su o-demagozi« (u onom srmslu te rijeci kad ona JOB nije irnala pezorativno zmic~nje: narodne vode) koj1 SU, na kraju kraieva, sami sebe imeriovali. ...,' .

140

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITL

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

141
Kontrasti

obavezan da prihvati netrazeno zaduzenje za njih. Ali onaj ko se osjeca pozvanim za to upravo traZi zaduzenje i zahtijeva ga kao svoje pravo. Narocito kad se opasnost koja prijetizajedniekom bieu sluci s ubjedenjem da se zna put prema spasu i· da se njime moze voditi, ona postaje mocan 1'0ticaj za hrabrog covjeka da se ponudi i da iziskuje odgovornost. Tako je maja 1941. godine dosao Churchilov (Cercil) trenutak kad je, u potpuno zapetljanom i skoro ocajnom stanju, preuzeo vodenje poslova sto ne bi mogao pozeljeti niko manje srcan od njega: Posto je dao prve neophodne naJ:'~c:tl:J~'_.l?r~~aon, otisao jell~revet sa svijescu cia je za pravi zadatak naden pravl·60vjek~---te-Je .mirrio OVdje se srecemo s jednim sasvim drugim pojmom zelje· za odgovornoscu (i odgovarajuceg straha od odgovornosti) negosto smo ranije imali, Pa ipak, moglo se desiti da Churchil ne bude taj pravi eovjek: da je pogresno ocijenio aka ne situaciju a one sebe. Da je do toga doslo, povijest bi ga oglasila krivim zajedno s njegovim pogresnim ubjedenjem. Ali isto ono1iko malo koliko bi to njemu moglo posluziti kao opravdanje, toliko malo se u borbi za moc Jcoja je, .mozda, zbog toga ostala bez bolieg kandidata, istinitost njegovog ubjedenja moze uciniti prostom moralnom obavezom. Jer nema nekog opsteg moralnog propisa koji hi, na osnovu pukog kriterijuma subjektivnog ubjedenja, obavezivao na moguce Cinjenje najsudbonosnijih+zabluda natuara-cUn:::::" eventualnost takve zablude, koja nikad nije iskljueena, taj koji kao ulog u igristavlja sopstvenouvjerenje mora uzeti na svoju sopstvenu savjest. Za ovo nema nrLkakvog·opsteg zakona, postoji sarno slobodan ein koji je, zbog nezajemeivosti njegovog tek predstojeceg opravdanja (cak vee zbog pukog optereeenja njegovog povjerenja u sebe, koje, sigurn?, ne moze biti sadrzano ni u jednom moralnom propisu), njegovaipotpuno sopstvena moralna smjelost, Ovim momentomsamovoljnosti ponovo dolazi do svog prava zakon. Dotle slobodan Covjek uzima u svoju nadleznost odgovornost koja ceka hez gospodara i onda, naravno, potpadapod njezinu nadleznost.i Tdme sto ju je prisvojio on pripada njoj, a ne y_~~e ~ebi. Ona najvisa i najuobrazenija slohoda sopstva vodi u najneodstupnije. r najbezobzirnije=moranje,

7. Polit~cka

i roditeljska

odgovornost:

iaspao-.

Teoretski je veoma interesantno pogledati kako ova od~oyornos~ po najslobodnijem izboru i ona odgovornost kOF nastaj e kao posljedica najvezanijeg prirodnog odnosa, odgovornc:.~!.drzavnika i odgovornost roditelja, cijelim spektr~m.vna c:]Im. suprotnirn polovima one postoje imaju upravo najvise zajednickog i zajedno najvise mogu pouciti 0 sustin! odgovornosti. Razlike odmah upadaju u oei. Je.clpa je stvar ~v~~g!1, druga jesty-ar istaknutog pojedinca, Objekat jedne ~e nJ:h malo, najuze povezanih, uvijek u svom pojedinacnom l~en~ltetu va~eCi, a rpak nedovrseni plodovi sopstvenog roditeljstva; objekat druge su mnogi, bezirneni, uvijek za sebe s~ostalni clanovi vee prije postojeceg drustva koji se, medutirn, upravo ignorsu u svom pojedinacnom identitetu (s-bez obzira na licnost«), Porijeklo jedne je neposredno auto~stvo - zeljeno iIi nezeljeno - proslog akta roditeljstva, zajedno s punom zavisnoscu stvorenog; porijeklo druge je spontano pnhvatanje kolektivnog interesa, sto ce tek dovesti domoguceg autorstva, zajedno s onim manje ill vise dob~ovolJnim prepustanjem zainteresovanih (negotiorum ges~o}:-Dakle, najelementarnija prirodnost jedne, krajnje urnjetno druge: zato se jedna vrsi u direktnom intimnam ~aobracaju, druga preko medija i na distanci organizatorskih mstrumentaliteta: objekat je u jednom slucaju odgovornom prisutan mesom i krvlju, a u drugom "samo u ideji. Cak, aka drzavriik .p'0drazumijeva 1 zakonodavca, onda je ovdje najapstraktniji, od stvarnog objekta najudaljeniji oblik odgovornosti supvotstavljennajkonkretnijem, njernu najblizern. Sta uz takvu ekstremnu razlieitost maze ovirn oblicima adgovornosti bitt one zajednicko sto omogucava da se sliju u integralni prikaz prafenomena odgovornosti?

HANS JONAS
.],

DOBRO, 'I'REBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

143

IlL TEORIJ A ODGOVORNOSTI

RODITELJI I DRZA VNIK KAO EMINENTNE .~ ~ PARADIGME 1. Primarna je odgovornost covjeka za covjeka

(Ono sto je zaJednic.~2. J:1J;:Q~~fSg§-g-Z~U '\J t_~~R()jI_l1_a.; -tc- __ t~noSt~;'- _rRC>_lftinUi~L,;~gJ:ie~~!!Z~t~<; _ .~ ?d.no~:._~:~Il~_R?sto_ n~-srectiljudskihv Dic~. Uzmuno, najprije, o~nosnI _pol »ljudskohice<~ kao Dno sto J.e fundamen~alno ". Ovaj pol ima ono prekarno, ranjivo, OPOZIV? s,asV-:.lmpo~eban. ~od~.~ protaz'nosti - sveg iivog na sto se Jedmo IIl:0ze pr~lJ::r:It1 rie~tp: .takvo kao sto je zastita;a osim t~ga JI?-a zaJe.dmCko humanum sa' odgovornim koje na njega ima najprvotriij.e,iako _mozda ne '.i jedino pravo. SYy zivo je svoja sopstvEma. svrha i nije mu pottebno nikakvo drugo opravd,an~e, te w.pvOme covjek ni u-cemu iie-prednjaoi p_reddruglm zivim' hl~ima ,- osim sto jedino on moze da bude odgovoran i .za njih, to. znaci vza :ocuvanj~ njih~ve sam,-0.svrI:e. No,~e svrhe njegovih saucesnika u Ijudskoj sudbini, bil? d~ ih on sam dijeli ili ih njima samo priznaje~ i ona ultima~lvna samosy_rhanjih()vQg _p()~t_odanja.keto takv1h mogu, na _JE!~~E:_ poseban . naCin, biti preuzete u s~pst:,enu sv:-hu.: Prauzo~ _sv:akeodgovorno!?ti_ je odgovornost covjeka za covJeka. Ovaj primat tog srodstva subjekat-objekat u, ,odnosu odgovor:nosti neosporno je u prirodi stvari. On, izmedu ostalog, kazll:Je. da se ,taj odnos,jednostran kakav on jeste sam po sebi 1 u svakom pojedinom slucaju, ipak maze pokrenuti tako .da ukljucuje i uzajamnost. Cak, genericki Je uzajamnost uv,:i~.ek prisutna utoliko sto ja, koji sam za nekog odgovoran, zrvrm medu ljudima i sto sam uvijek i [a necija odgovornost. Ovo je posljedica covjekove neautarkije; a onu pra-odgovornost roditeljske brige svako je najprije osjetio na sebi saIn<?ffi. y ovoj osnovnoj paradigmi je najuvjerljivije jasno v~zlva~Je odgovornosti za ono 8tO je zivo. Predmet cdgovornost! u~pst: maze biti sarno ono sto je zivo, dakle, u svojoj potrebitosti i opasncstf po "ziv6t ::...:.i' u principu sve 'ziv6 ,,:__ ali "to. 'j08

Jai13e1

ono~

ne znaci da ono mora biti predmet odgovornosti: biti ziv je samo nuzni uslov za to u tom predmetu. Ipak, covjekova karakteristika da samo on moze biti odgovoran istovremeno znaci da on za druge njemu slicne - i same moguce subjekte odgovornosti - i mora biti odgovoran, i u jednomili u drugom odnosu to uvijek i jeste: sposobnost vza rto [e samo dod~tni uslov njezine Cinjenicnosti. Da je bilo ko bilo karl za bilo koga de facto bilo kako odgovoran (sto ne znaci i da vrsi odgovornost, nego samo da je osjeca) taka rieraskidivo spada u covjekov bitakkao sto je, generalno, on sposoban za odgovornost - zapravo tako j.e neraskidivo kao sto je on Nee koje .govori i zato se mora preuzetiu njegovudefiniciju,ako neko hoce da se bavi tim sumnjivim poslom. U ovom smislu je u bitku egzistirajuceg covjeka sasvim konkretno sadrzano jedno trebati: njegov kauzalno sposobni kvalitet subjekta kao takav nosi sa sobom objektivnu obaveznost u fermi spoljnje odgovornosti. Time covjek jOs nije moralan, ali jeste moralno bite, to znaei i bice koje moze biti i moraine i nemoralno. Isto. tako, cinjenica dapostoje odredene manifestne odgovornosh, s njihovim uvijek konkretnim trebati,nijeidentiena S <:IiiI? apstraktnim trebatd., suo se od ontoloskog prava ideje o cov4eku (0. pogl. 2, str, 67) potajnoprehosi na sve ikoja medunjima sebi trazi svoje izvrsioc€"m cuvare.-

2. Egzistencija

covjecansiva:

»prva zapovijest«

o tome da je covjek prvi medu kandidatdma za Ijudsku odgovornost treba jOs reci da to nema mieeg zajednickog :sa nekakvim vrij ednosnim bilansom prikazivanj a cov]ecanstva na kugli zemaljskoj, Egzistericiji jednog Sokrata ili Beethovenove /Bethofen/ simfonije, sto se, odista, moze citiratd radi opravdanja cjeline, moze se uvijeksuprotstaviti [edan takav katalog--neprestanih gadosti (imenovanjem kojih ne ismijemo nanositi uvredu drnenima zivotmja) da,' zavisnoiod dispozicije onega koji prosuduje, bilans moze ispasti :veoma negativan. Ovdje se n~moze osporiti sazaljenje :i uzbudenjerpesimiste cijena je u 'svaIwm slucaju ogromna,covjekova bijedar irn~ barezp mjeru svoje velioine i, sve u svemu,vjerujem da je u teskom polozaju svaki branilac covjecanstva i pared toga

\ 144\
~j

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

r BITI.

TEORIJ"A ODGOVORNOSTI

145

sto na svojoj strani ima velike razrjesivaee grijehova kao sto [e Franja Asiski. Medutim, taj ontoloski nalaz nema nikakve veze s takvim racunima vrij ednosti, isto kaostonista nema ni s hedonistiCkim bilansom zalosti i radosti (koji, takode, najcesce ispada negativan, ako se - i zato sto se l - uopste i pravi). Aka je govor 0 »covjekovom dostojanstvu« per se, one se uvijek moze shvacati samo kao potencijalno dostojan- . stvo iIi postaje govor neoprostive sujete. Nasuprot svemu tome, uvijek na prvo mjesto dolazi egzistencija covjecanstva, bez obzira da Ii ono po onom sto je dosad ucinilo i da Ii zbog SYQg vjerovatnog nastavka .. j;~}.zasluZ_uje_:'l'o.. eonasamoobaJ vezna, uvijek transcendentna mogucnost kojuegzistencija mora odrzavati otvorenom. Upravo 'ocuvarrje ave moguenosti kao kosmieke odgovornosti oznacava obavezu prema vegzistenciji. Zaostreno bi se moglo reb: mogucnost da postoji odgovornost je ta odgovornost koja je ispredsvega drugog. :Eg~lstencija covjecanstva jed~o znaci: da ljudi ,.tt\Te;~Iij~c1eca z:ipdyijesL je" Cla--oni ziye dobro. '~Golr---olitrc"ki fakat da ih uopste ima postaje za one koji 0 tome nisu bili prethodno pitani ontoloska zapovijest: da treba i dalje da ih bude .. Ova po sebi neimenovana »prva zapovijest- neizrecena je sadrzana i u svimostalan zapovijestima (sem ako svojorn stvari .ne ueine nebitak). Posto je neposredno izvr'savanje· ave zapovij estiu nadleznosti nagana razmnozavanj a, rnoze··· oci d do toga da 5e ana nade rza svojeg posrednog opazanja zbog partikularnih zapovijesti IjudskevrIine koje razraduju njezin siri smisao.tPotrebne su posebne okolnosti, na primjer sadasnje,pa da sama ova dskonska zapovijest sa svojom elementarnorn sadrZinom mora da bude izrieita, No, uvijek sankeionisuca; ona istoji iza njih kao svirna zajednicka premisa. U svojoj sopstvenoj neutemeljenosti (jer ndje mogla postojati nikakva zapovijest da se pronalaze takva biea),· ta onticki izni[eta ontoloska zapovijest iristittrira osnovnuzato, naravno, ne i jedinu - »stvar u svijetu« kojoj je stalno obavezno postojece eovjecanstvo, aka mu'.i sam elijepi slucaj dopustida se pojavi u sveukupnosti stvari, Ovoje .tskonska stvar svih stvarl koje ikad mogu postati predmet opsteljudske odgovornosti: .

3. »Odqooornosi-

umjetmka

za svoje dJelo

Unutar ovog generickog okvira koji time odgovornost svake vrste orsginerno vezuje za zivot moze, naravno, inezivo postati stvar a kojoj se radi, 1 to cak ne mora, barern subjektivno, biti neka stvar u sluzbi neke svrhe kojaunapreduje zivot, nego posve zbog sebe same, cak ne uzimajuci u obzir sve ana sto se u uobicajenom smislu naziva zivotni interes. Takav primjer je umjetnik. Postoji tako n~stoka() ana ..t~skc)shvatljiva, u .·svojoj vrsti najvisa, »odgovornost« g'eTiiFl'~F -sVoje"djelo koje -rijega, spasobn()scu obdarenog ili sposo1:J~{)g~?'E!~tec~fiog; imperativno uzirna- pod syoje. Bilo stada ovdje predstavlja »Trebanje« iii njega postaje Mora koje cini da se zaboravi sve drugo. Sreca ili duhovno okrepIjenje smrtmka njega ne treba da brine; egodzam njegovog sopstva koje je hseno podavanja stvari maze biti savrsen. Ovo je sane strane rnorala, te ako stvaralac svoje djelo unisti pnje nego sto ga neko vidi, on za to nikorn nije odgovoran. Pa i onda hi se mogIo red da se smisao ontoloskog pokusaja koji je bitak poduzeo s covjekom ispunjava u tomejito ima takvih, i da se on razjasnjava u onome sta oni erne call::1 ako ne ostavi nikakav trag. IIi je mazda bolje reci da upravo time taj otvoreni pokusaj mogucnosti naknadno dobija jedan smisao koji on u pocetku nije mogao imati: jer nesto slicno nije bilo zapisano ni u kojim zvijezdama Hi genima kad se prvi sprav1jac alata odvojio ad Zivotinjskogsvijeta, a da i ne govorimo 0 tome da to nije zahtijevao ni jedan zakon prezivljavanja. Taj cisti opus superrogativum (sto moral sigurno nije) sam po sebi je svjedocanstvo covjekove transcendencije, ma kakvo da je mace njegovo djelovanje u svijetu. No, kao dio svijeta, kao ana sto tek postaje (i za sto je one u pravilu i bilo zamisljeno), umjetnieko djelo je tu ipak sarno za Ijude i zbog nj.ih i sarno onoliko dugo dok oni postoje. Najvece majstorsko djelo postaje nijemi komadm,aterije u svijetubez ljudi. A, opet, bez njega i njemu slienog, ljudima nastanjen svijet je manje Ijudski svijet i zivot njegovih stanovnika je siromasniji u onom Ijudskom. Tako, proizvodenje umjetniekog djela ipak spada u covjekov cin koji stvara svijet, a njegova prisutnost postaje dio samostvorenogsvijeta u kojem svoje mjesto maze Imati jedinoljilaskizivot.· SamiYm'--umjethiku,

146

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

1 BITI.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

naravno, ne treba imputirati neki motiv kao sto je umnozavanje umjetniekog dobra ili unapredenje kulture; za njega je bolje da ni na sta ne mish osim na svoje djelo. No, sto se, onda, tice odrzanja napravljenog od strane drugih kao dobra zaeovjecanstvo (besumnje je to obaveza), one ne uziva onaj imunitet zbog kojeg se njegov stvaralac, odgovoran samo djelu, vjerovatno smio udaljiti od svih ostalih obaveza, Kod one cuvene (po meni perverzne) kazuistieke dileme 0 kuci koja gori, a 1Z koje se moze spasiti samo jedno od dvoga: Raffaelova Sikstinska Madona ili dijete, moraInosamapo sebirrazumljiva odluka [e za dijete-", nezavisno od bilo kakvog po:-:

redenja »vrijednosti«. Jedno~ Hi drugog za buduce Ijude (sto, moralno, u potpunosti dopusta da neko sebe samog zrtvuje za spas umJetruckog djela, kao 13to je, vjerovatno vee ucinjo umjetnik za ono sto je stvorio). - In summa nezavisno od slucaja umjetnickog stvaranja, koji jedva da 'se rnoze kategorisatI~ ost<l;je da Je aktuelni ili potencijalni zivot, a prije svega Ijudski zrvot ono na sto se smisaono odnosi odgovornost. '
v

4. Rodzteljii

driavnik:

Totalnost

odgovornosti
TO::.

Ta odluka je sama po sebi moralno razumliiva posto umjetnicka stvar meni ne moze postaviti pitanje: »Sta si napravio od mene?« dok dijete meni to pitanje moze postaviti u mojem duhu, na primjer, kao tuzilac pred bosiim tronom, i ja mu moram odgovoritl. U slucaju umjetnickog djela ja treba da se suocim samo saostecenim prijateIjima umjetnosti, a njima ja mogu odgovoriti, naime, ovako. ovo je bila ta situacija i vi cete' se ods ad, nazalost, morati zadovoljiti reprodukcijama.iNo djetetu ne mogu odgovcriti: »Moraces se zadovoljitida budes bez svoga zrvota«, sto znaci da mu ja uopste ne rnogu odgovoriti, dakle ne rnogu odgovarati za svoj izbor. Nasuprot ovoj neuporedivosti 'prava, pomisao da ce od dreteta mozda postati besprizornjak kojinijevrljedan da sezbog njega zrtvuje, Sikstinska Madona bi bila tako irelevantna kao i pornisao da ce ono, mozda, postati genije, mozda eak veci od Rafaela, Ni iz [ednog ni iz drugog ne slijedi nista,niSta tie slijedi ni izrelativnih veltcina vjerovatnosti (besprizorni su eesCi odgenija). Tumlsaonu igru .ja spominjem samo zafo 5tO Dna igrai:i~ vjesnuulogu u Iiteraturi (v, Arnold Brecht, Political. Theory jArnold Breht, Teorija politikej, str. 154,. engl. izdanja, gdje se citira Radbruch jRadbruhj, koji citira ser Georgea Birdwooda jDzordzBidvud/, kbji se -:- u zastiti hipoteticnog - odlucio za sliku), i jer se u jednom nedavnom razgovoru jedan cijenjeni naucnik visoke cudoredne Cistote pokazao kao ozbiljno razdiran na koju bi stranu, pa je barem pokusavao da dadne za pravo ser Georgeu. Ta misaona vjezba, zapravo pokazuje da pojam vrijednosti ne mose posluzlti kao osnova za nauk () obavezama, Djetetov zivot nije ni za. njega, ni po sebi, ni za druge neka »vrijednost« kao sto to moze blti umjetnieko .djelo u ocima ljudi, a vjerovatno jednom i za to dijete. Ako mi, kao danas na Zapadu, obicno kod eovjeka govortmo 0 »beskrajno] vrijednosti svakog pojedinog zivota« (odsjaj onega sto [e hrfscanskaf-eligiia rekla za dusu u bozjim ocirna), onda to moze Imatl smislaisamo za pi-avo svakog zivota na sebe samog, njegovo pravo da bude samosvrha, sto 01:1 jeste, medutim to pravo, Istina, nije »beskrajno«_;"·jernjegov·'predmetje konacan -ali je "bezuslovno« u tom smislu 8tO je ono (a) neizvedeno ni iz cega drugog, (b) nezavisno od
10

,;" ~9.~~J?lQ§t.-. 121me. smo 'mislilidao:ve

tQt~"~

st.j, ~J~:Qgled.ajmo ...ove O,'iQbj:pgcNg .. pryorn

l.PJ~!-:Y ~?llb".~~".!l~J.!?~ljgmQ~."gr~(J.§tfLY!ti. sl-l,gtiha 'odgoyornci:'

m]

~ti~la~~ lJ._" L .._.. it~d~~wr te na pn .. _ .•. _ _g"lli '~~~o~i~~\~9J~k:Y osobine,

~~~Y~~.! . .l'~~q~D10, roizllaze dvije vrste odgovornost], p
"J ".....

~()?~qm~t ~pt:~~.

pitak: ~v.9jilf objekata, to ~.Q&Ci sve"i:ij'iliove"aspelile, o~ g?Ie-'~eg~~§p~H~ do !l<ljy~ih interesa, "Ovo jejasno diteljsku odgovornost, koja je - u vremenu i u-sustini ~ ~tvarno. va~heti~sva:ke odgovornosti (a osim toga, Cini' mise, 1 geneticki ponJe~lo svih dispozicija za njih, sigurno njihova osnovna skola). Njezm predrnet je dijete kao cjelina 1 u svim njegovim mogucnostima, ne samo U onim neposrednirn potrebarna,Ono tjelesno je, naravno, na prvom mjestu, u pocetku vjerovatno cak i jedino; no onda uz to sve vise dolazi -

94govornosticibuhvataju'

estti··.SIl1.0- naVell'

za'ro-

kvahftkacija (ukljucujuci »vrtjednost«) i (c) sto na to isto nema niko drugi neko pravo, Na vrijednost umjetnickog djela moze jiostojat; neko pravo, -?a primjer pra,vo svih potencijalnih uzivalaca, ali na zivot djeteta, osim ono na sVOJ sopstveni, ne moze niko irnati pravo (osim naravno, na ono Kako ovog zivota). Ovom ne protivurje¢i toilto 'neko nadredeno pravo, 'recimo pravo sudbine zajednice ui pravo rrodtteljstva zavjernike, pa cak i zabrana braka, individuuma smije da skloni na to. da potisne svoje rprtmarnorpravo (ria primjer u ratu) Ili ' da .ono moze :biti zasluzeno zlocinorn koji Je dostojan .smrtl U primarno sopstveno pravo, naprotiv, upravo ukoltko one trazi da bude prlznato, spada da one ukljucuje priznavanje drugih prava, a time i prihvatanje obaveza do obaveze da se bude spreman na pogihiju. Sve to nema nikakve. veze s teorijom vrijednosti, premda vrijednosti, naravno,ttiogU postati obaveze. '.

DOBRa, HANS JONAS

TREBATI

I BITL

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

149

148
sto spada u »odgoj- u svakom smislu: sposobnosti, sve ono , Vt d onasanje, pogledi, karakter, ~nanJe, s 0 se ~ve m~ra na Pledati i podrzavatl tokom njihova lzobraz~e:.. a zajedno ~a g. t;TT">ko je moguce i sreca. Jednom rjecju: ono sto III a sVlrn uu, ' '.' .' ak k tak toto ima u vidu roiliteljska skrb Je ..pub bit a9. av, a anda najbolji bitak ovog bica .. A to Je upra~o one sto je Anstotel rekao i za ratio essendi drzave: da je ,:ma doz-yana u Zivot kako bi bio moguc Ijudski Zivot 1 vda dalje P?stoJl kako bi bio rnoguc dobar zivot. Tako Je bas ova 1 briga pravog drza~a. , Arhaicki vladar je volio da ga smatraju »ocem« s:roJ~h podanika(bacuska car), i u tome imamo .neceg ad st~vl~anJa pod starateljstvo, ston: spada. u bit P~~lt~ck?g.No, lz.vJesno pravo tom simbolu ostaje cak 1 u prosVlJecemn:: rep~bhk~~a, svugdje gdJe vrh vlasti vodi a ne sa:n0 sprovodl vO~Juvec;;ne. Aka ostavimo po strani .nasljedne oceve ne~e zemlje, »drz~vnik« u punom smislu 'te rij eci je, dok traje njegova sluzba Hi njegova mac, odgovoran. za cjel!nu ,zlvota vzaJedmce, z~ takozvano opste dobro. (UmJesto »drzavm~.« mozerr;o, aka ho eemo, reci i »vladajuci kolegiium«) Kako Je o~ dosao d? svojeg mandata, to je ovdje stvar, za. sebe. ,~ak 1 uzurpacija u~ moe nasi odgovornost; a osvajanje ~OC~ zbog vodg~vornostl jos , kako moze biti motiv spora u drzavi. N~, cak 1 ~o se trazila samo moe, ova i onda sa soborn obJ,~ktlvno d<:no~ odgovornost. Njezin obim je dovodl" U anal.o~9u sa r.oditel~~kom . odg6vornoscu:bpetse: ona proteze od f~zlcke e~zls~enclJe do najvisih interesa, od sigurnosti do punoce opstojam a, od dobrobiti do srece. 5. Ukrstanje obiju u predmetu I sad na jedan paznje vrijedan nacm obje ove odgovornosti se ~krstaju sa stanovista suprotnih polova najvece pojedinacnosti i najvece opstosti. ~rije svega ~ p:edmet~.:.od_~ gajanje djeteta ukljucuje uvodenje u .SVIJ~~ ljudi, zapocmjucr S jezikom i nastavljajuCi u prenosenJ~ cijelog ~o~eksa drustvenih uvjerenja i normi, 6ijirn usvaJa~J.em .mdivldu'!m postaje Clansirezajedn~Ce. Privatno se sustInskl otvara Javnom i to , kao 'bitku licnosti pripadajuce, ukljucuje u sVOJU sop-

stvenu potpunost. Drugim riJeCima, »gradanin« je imanentni cilj odgoja, time i clio roditeljske odgovornosti, ito ne .samo aka f?-__ nai'iietrie 'ddava, S druge strane, kao sto roditelji svoju djecu odgajaju »za drzavu- (premda i za jos ponesto), tako i drzav§!--:Qd:-'-sebe 'preuzima odgovornost za odgoj djece. Najrariija faza je u vecini drustava prepustena iskljucrvo roditeljskoj kuci, a sve slijedeee faze potpadaju pod nadzor, propis i pomoc drzave" - tako da, dakle, moze da postoji »politika odgoja«, Drugim rijecima, drzava ne zeli sarno da svoje gradane preuzme gotove, nego zeli i da sudjeluje u njihovoj izobrazbi, Ona, calc, ako je to potrebno, rnoze na sebe da uzme zastitu-djeteta ad njegovih roditelja, moze roditelje da prinudi na ispunjenje njihove odgovornosti i tako dalje, i to bas u onim ranim fazama u kojima norrnalno (osim kod ekstremnog kolektiviziranja, vidi dolje) nema mijesanja javnosti. Glavni primjer je, naravno, opsta skolska obaveza, 1 bilo sta da tu govori teorija (na primjer, postulat »nepredrasudnosti«), izvjesna mjera ideelne indoktrinacije kao oprema za ukljucenje u drustveni poredak jednostavno se ne moze odvojiti od posredovanja »nastavnog gradiva«. Takosfera odgoja .najJ~snije pokazuje kako se ukrstaju [9Qiteljska Ldx:Zavna Ddgov.orn6sf-~·najpdvatnija i najjavnija,~ajin~Jj'.l:: !.n~JQPs.tija .~ upravo zahvaljujuci totalnostl n)i!j2i~g~,·~aj~g£!S~9gpr~9ll1E!ta (i kako se, uostalom, dopunJavaJu).1suna,kod ekstremnog kolektiviziranja ta totalnost kod one javne strane moze da ide tako" daleko da se potpuno stavi na mjesto pr.ivatne strane 1 da ukidanjem roditeljske moci ukine i roditeljsku odgovornost, To bi bio ekstrem u poredenju s omm ranim stadijumom kad je roditeljska i porodicna vlast bila potpuna i kad se u nju nije niko mogao mijesati, osim, naravno, tada mocnih obicaja. Sta bi u buducnosti za covjeka znacilo ukidanje porodice kao osnovnog obllka zajednickog Ijudskog zivota koji prevazilazi generacije - jer bi to otuda proizislo - to bi se jos moralo utvrditi. Sigurno bi znacilo enormno zakrzljavanje privatne sfere (koja, uostalom, ne mora nuzno biti same individualna), znacilo

11 Ovo Je moderna razvojna faza sekularne drzave, ali prije nje je isti zadatak predvidala, reelrno, Crkva - isto takcfavna tnstttuctaa.

150

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

BIT!. TEORIJA

ODGOVORNOSTI

151

bi skoro ukidanje razlike izmedu nje i javne sfere. »Drzavnik- bi se onda moran brinuti 0 svemu. Ovo je jedan smisao »tota:lit'arizma« koji, sudeei pO tome, kao da je neodvojiv od radikalnog komunizma. No, ovaj ekstremni slucaj samo pojaeava ono sto mi tvrdimo 0 odgovornosti drzavnika uopste io njezinom srodstvu s roditeljskom odgovornoscu, Cak, maze se u svjetlu ovog slucaja red da povijest politickog pokazuje sve veee pomjeranje podjele kompentencija u korist drzave, dakle sve veceprenosenje roditeljske odgovornosti na nju: tako da moderna drzava, bila ona kapitalisticka ili socijalistieka, hberalna IIi autoritativna, egalitamo-demokratska ili _elitisJi&<l,"u krajnjern e,f~~t1JR2§t9:j~~ve>;pa:terI1aJ.is1;!ekija~<.~'"lc._----, -," ,

'"

6, Analogija

obiju u osjecaju

a. Ove dvije totalne odgovornosti, rnedutim, ne idu zajedno samo polazeei od predmeta i od uslova u subjektu. Svi znamo sta su subjektdvni uslovi kad se .radi 0 roditeljima: svijest 0 sopstvenom totalnom autorstvu: neposredni opaza] totaln:epotrebe zastite djeteta koje se na to poziva; i spontana ljubav - najprije kao postpartularni, »slijepi« osjeeajni nagon majke sisara prema novorodenom kao takvom, a onda kad vidljiva postane Iienost sve vise posmatrajuca, licna Ijuhav::rQditeljaprelTla ovom subjektu jedinstvenog .identiteta. Urtakvom pritdsku neposrednog; koje ne mozemo birati," subjektivni uslov se is-to tako malo kaoi objektivni replicirati u drugim, manje prvotnim odnosima, i u svima .analogijama odnosa razmnozavanja ostajena prvom mjestu, s .kojirn nista drugo u ljudskim odnosima ne rnoze da se uporedi po evidenciji odgovornosti, Drzavnik nije stvorrtelj zajednice za koju sebi prjpisuje odgovornost, vise je vee njezino.postojanje osnov za to da on to em,i i da sebi za to stvara moe. On nije izvor njezine hrane (kaojito Je to majka koja doji doslovno, a otac kao snabdjevac funkcionalno), vee je on, u najboljem slucaju, cuvar i uredivac njezine sposobnosti da se sarna prehranjuje - to, uopstenije, znaci da on ima posla sa sarnostalnim bicima koja bi, ako treba, mogla i bez njega; a »Ijubav« u pravom smislu te rijeci nije moguca prema cern' opstem, rieindlvidualnom. Fa ipak - da pocnem s _""_ ..-",.,.=, .." ,

pOS~j:dnjll~ i najfUJ::d~~entalmjlm. - postoji kod polititke individue J~dan osjecajni odnos koji se moze uporediti s Ijubavlju, to je odnos prema zajednici CiJu sudbinu on zeJi cia vodi ~~ najbo~jem jer ona je »njegova-, U jednom mnogo prvotnijem srnislu nego u smislu interesne zajednice: on je (u normalnom slucaju) proizisao 1Z nje i zahvaljujuCi njoj posta~ on ~am, or:, d?duse, ~nije otac ali jeste »sin« svoga naroda 1 s-Y0JezeI?lJe \~ staleza 1 tako dalje), pa ovdje »postaje brat« svih drugih koji ovamo spadaju - i zivima, onima koji dolaze, pa cak ionima koji su bili. Na ovome se kaokod porodice od koje je pozajmljena ta simbolika, te.:nelji vise negosamo ne~l,o_dno~po duznosti, naime temelji se ono emo~IOnalno Ident~frcrr~nJe scjeliriom, osjecaj »solidarnostt.; koji ]e analogan Ijubavi prema pojedincu, Cak sama solidarnost sudbine .moze za .osjev~ajzauzeti mjesto zajednickog porijekla.tAko se J edno pridruzi drugom - i j edno i drugo metafizicki slucaj - onda je ta kombinacija veoma jaka. Faktum osjecaja onda srce cini prijemcivim za obavezu koja, polazeci od sebe, za to ne pita i prozima preuzetu odgovornost svojim impulsom. Teska je, iako ne i nemoguee, snositiodgovornost z,a nesto sto se ne voli, tako da covjek prije u sebi proizvodi ljubav prerna tome nego sto pravi obavezu »Iisenu sklonosti«. Naravno, jednostranost one (uvijek paririkularne) ljubavi moze, ~oz~a ~ ~ora, da c.i~ nepravdu onoj Ijudskoj odgovornosti koja ]e izvan te cjeline. No, preuzimanje je, u svakom slucaju, seleiktivno, a opredjeljenje za ono stO je blisko srcu ujskladu je s ljudskom konacnoscu. Tako je, znaci, i jedan prirodan element sadrzan u onom umjetno stvorenom ofiiciumu drzavnika ako on, ,istupajuei iz jednakosti bratske i gradanske zajednice, za sve njih preuzima ulogu koja je u odgovornostima sliena uloza oca - premda prirodno roditeljstvo nema nikakve veze sa solidarnoscu. b. I u pogledu totalne zavisnosti djetetove postoji jedna, la~o ap'straktna, analogija u po litdckom subjektu: Dna opste, ali uvijek u yos:bnoil1 vidljivo znanje da se stvari opsteg d?bra n,e »de~ava~u« jednostavno »sarne«, da »ne idu po sebi«, vee da lID je potrebno svjesno vodstvo i odlucivanje,
\2 Mojsijav slucaj je obratan. iz zajednistva portj ekla on je trazio solidarnost sudbine sa svojim porobljenim sap1emenicima

152

HANS .JONAS

DOBRO, TREBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

153

skoro uvijek poboljsanj~ a ponek~d 1 spasavanje ~ jednom rijecju, da je i res publ~ca t:ro.revma po~rebe. I ovdje, v?akle, imarno Cinjenicu povredivosti 1 opasnosti u onom sa elm se identifikuje osjecaj i sto »covjek- mora da prihvati. Od tog >-;.covjeka«koji se tice svakog postaje one samoizab~an~ »[adrzavnika.koji onda vjeruje da u ovom trenu on najbolje zna sta Je najbolje za »sve«, ili da on najbolje moze sprovesti u djelo neki vee postoje6i sporazum 0 tome. Da II je to vjerovanje opravdano to, objektivno, uvijek ostaje otvoreno pitanje (jer time sto on preuzima tu ulogu ometeno je testiranje drugih), no, subjektivrio, to vjerovanje neodvojivo spada u totalitarni karakter drzavnicke odgovornosti kao odgovor na poz<t\ropste polreoe.·Tiiriest6 -Ft"onaY-K"ojfj'e--sebe odabrao za tu potrebu, kao clan zajednice, 1 sam njoj podlozan, st~ je, na koncu konca, ipak jednak rnedu jednakima i zajedno s opstom stvari sprovodi i svoju sopstvenu, njegova se uloga razlikuje ad uloge roditelja, koja potrebu djeteta ne mora da dijeli, nego ona upravo mora da izrasta 1Z nje da bi je kod njega mogla razrijesiti: preko ovog uvijek vee lspu~jenog~slova niie potrebno nikakvo isticanje nekim posebnim UmIJecern kojim drzavnik tek treba da legitimira svoju ulogu. c. Ono sto u politiekoj sferi, medutim, nema bas nikakav ekvivalenat to je onaj jednostrani i apsolutni odnos autorstoa, na cemu se, bez svega ostalog, temelji u punom smislu vazeca kvalifikacija i obaveza za ulogu roditelja, te nikakav odgovarajuci osjeca] politicku odgovornost ne sjedinjuje=s=roditeljskom. Drzavnik, rna koliko on djelovao kao osnivac, nikad nije onaj prvi stvaralac, nego )e uvijek i sam tvorevina zajednice ciju stvar on uzirna u svoje ruke. On, dakle, nije obavezan onome sto je on ucinio, vee onome sto je njega nacinilc - precima koji su zajednickom bicu omogucili sadasnjost, naslijedenoj zajedmci savrememka kao njegovim neposrednim mandantima i nastavljanju pridoslog u neodredenu buducnost. Nesta od ovoga imamo i u roditeljskoj ulozi, U ogranicenju apsolutnog autorstva koje je omogucilo postanak jednog nikad prije postojeceg, novog zivota, No, ovdje smo vee naceli dva druga elementa naseg modela odgovornosti, »kontinudtet« i »buducnost«, koji skoro sami ad sebe proizilaze iz elementa »totalnostii od kojih cemo prvi moci obraditi veornakratko:

7. Roditelji

i drzavnik:

kontinmtet

"~~:~~~~~~in1ill~J

~gDtmuitet_proizl!azi lzto~alne pnrodeodgovQrnQsti, najpnl~ .,:r.,. s.k;8_r~ ~.ut?~()s~~m ;smu~h,l,:da se l1jezino vTsevde ne .. sm:~~ __ Rr~§a.a~~., ~~,}·Odlte.lJs~!J ni vladarska briga sebi ne sl11~J~"~~~:,?~~tl?~~9t;· jet zivot p~edmeta neprekidno ijapre" du~e_l n:~prestano rada nove zabtJeve. .[.Q§ y,gZtlJji j.e,konti:" mgt.~tsam~ ove zaS:ti6eneeg~istencile .neg~ inte-res koji ~bj~ ?6~Ja·P2S£1~~~a:<:<:lg,8y?rng~ti ,.~<?~~Jll,EE~ti l,1, _y!q1:lu~Y:~Qm E_L_!!:lQll1P_Qvo.UllJJl}QY9g (:lk:tl19,H:dranja. Partikularna odgo;ro~nost je ogranicena ne sarno 'na ' neki . poledini aspekt vec je ogr~I1lce~~i na [edan pojedini isjecak vremena jedne ~~ve egzistencije. Kapetan broda kod svojih putnika ne ispituje sta su or;u ranija radili niti sta ce raditi poslije, da 11 su na putovanjs posli s dobrim ili Iosim namjerama radi svog uspjeha Hi neuspjeha, zbog koristi ili na stetu treoih _ sve to njega se ne tice. Posto je njegova stvar samo da ih sigurno prevez~. ~d _jedno~ mjes~a do drugog i njegova odgovorI?-0st zapocinje 1 zavrsava njihovom prtsutnoscu na broduo Ill, da uzmemo najcesci slucaj jedne istovremeno velike i st~~t~o ?g~ani.cene odgovornosti :odgovornost ljekara koja zapocinje 1iJ:ee?-Je~, prostire se na izljecenje, smanjenje bolova, produzen~e zivota pacijenta, iskljucuju6i svako drugo njegovo dobro 1 SYe druge patnje, te bezobzira na to koliko Je t~o dobije~a egzistencija »vrajedna«, i ta odgovornost za:r~sava .s kraJe~ 1ijecenja. Medutim, ~otalna odgovornost ~viJe!: :!l2r.-~ p_1! .pita: »Sta <S~ OlJr ·nQ;SliJe?_'Kuaato-~VOdi??'a istovreriieno J;' >~St~.·rsedesa\Ta~o prije? Kaki6---se·--to·-sto·se'· S~.d; desava obje.~~~ujescjelinompostojanja ove egzistenClJe . :<. J ednom rlJ eCJ1f;'~~~":~~;0rlgOlLO.rnost ...mora .-~tL »PO:?--Jesl1:Q~~J ~Y?J .J2r:~m~t mora obuhvatiti u njegoyoj DU'l
v

,i~}~t~~IT~:;!§6~dj~:g~a:!~~~db~lf~~k~ oeIgovornost im~ mr:~goSiri raspon u oba vrernenska pravca, u ~~ladu sa hlstOrl]skom zajedriicom, a ovdje necemo da tros~:r:n0mno~o rjeCi 0 ocitim zahtjevima tradicija - svega naslI~edenog ·lZ .. djelovanja (ali i propuste i grijehove) prethodnih generacija - ~1'lti 0 isto tako ocitirn zahtjevima jed~.e,buducnosh zajednickog bica koja preseze vrijeme sada zivih. A.s:rekton: buduonosti cemo se i inacs morati posebno pozabaviti, Recimo samo dau kiOntinuitetuktoz-Vrijeme po-

154

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITI.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

155

stoji obaveza da se ocuva [edan identitet koji je mtegrira[uci dio kolektivne odgovornosti. Kod roditeljske odgovornosti, koja je tako neizmjerno koncentrisano usmjerena na [ednu individuu, udvostrucavaju se, onda, horizonti odgovornosti. Prvi horizont uze zaokruzuje individualno postojanje djeteta koje ima svoju sopstvenu licnu povijesnost ipovijesm.o zadobija svoj identitet. Ovo zna svaki vaspitac. Ali i preko toga i neodvojivo od toga je prenosenje kolektivne bastine, pocev od prvog govornog glasa i priprema za zivot u drustvu, a time se horizont kontinuiteta prosiruje u kontinuitet historsjskog svijeta: jedan preIazi u drugi, i tako odgovornost odgojitelja ne rnoze a cia, rlionoiri" najprivatnijeni, '"-rie·-15ude~~;;p6liticka« odgovorfiost.

kojoj se stara je krajnji predmet njegove starateljske obaveze U vezi s ovim transcendentalnim horizontorn, dakle, odgovornost, upravo u svojoj totalnosti, moze da bude ne toliko odredujuca koliko samo omogucujuca (to znaei da cim spremnim i odrzava otvorenim), Sopstvena upravljenonost ka buducnosti onega za koga se odgovara pravi je aspekat buducnosti odgovomostl. Njezino najpotpuruje ispunjenje, na koje ana .morarnoCi da se usudi, jeste njezino odustajanje od prava onaga sto jos nije bilo, 6je postojanje je ona ocuvala, U svjetlu tak:ve samoprevazilazeco sirine postaje jasno da odgovornost uopste nije jrista drugo do rnor,<3.mil:cS>il1plement ontolosko ustrojstvo naseg vremeTI-?kog uz bitka.c '

.",::;,;:,,~,:c-_:.c-,-,,-.~-,-,,-.

8. Roditelji

i driavnik:

~ll~uCnqs,t

IV. TEORIJA ODGOVORNOSTI: HORIZONT BUDUCNOSTI

1. Cilj odgoja: biti odrastao

No,priJ e svega. je buducnost .ono ~ Cim .lTIora d~. irrl~ ..... od@yorhQ~:J;;--?a, je.clah .¥yg~~.kako, _individ1l.aW ... _i taka k6mun:al!~b. prevazilazeei rijegovu "neposrednu sadasniost. U Jednciin-trivija1nom smislu, naime kad se tice nastavljanja i ishoda svakog preduzetog upravljanja stvarima, ova je slucaj kod svake i najpartikularnije odgovornosti: krivulja groznice slijedeceg dana, ona jos predstojeca etapa puta ukljucena je u brigu trenutka. Ali ovo po sebi razumljivo uk.ljucivanje sutrasnjice ubrigu danasnjeg; koja-jedata svremenitoseu kao takvorn, dobija jednu posve drugu dimenziju i drugi kvalitet u vezi sa »totalnorn odgovomoscu« kakvu ovdje razmatramo. Tu buducnost cijele egzistencije, s one strane direktnog uticaja odgovornog, a time i s one strane konkretne uracunljivosti, postaje predmet zajednicki sa svirn pojedinacnim aktima odgovornosti, aktima koji zbrinjavaju uvijek one sto je najblize, Ovo je oblast kompetentnog predvidanja; drugo je za njega nesagledivo i to ne sarno. zbog nepoznavanja mnogihnepoznanica u jednaeini objektivnih okolnosti nego isto tako zbog spontanosti ili slobode zivota koji je u pitanju - najvece od svih nepoznanica, koja se ipak mora ukljuciti u totalnu odgovornost, Dakle upravo ono za sto onajko je odgovoran u svojim djelovanjima vise nemozebi!ti odgovoran :sopstvena uzrocnost egzistencije 0 posla

Padaju u 061 izvjesne razlike u odnosu prerna buducnosti izmedu roditeljske i politicks odgovornosti. Roditeljstvo Una posla scovjekom koji to tek postaje, a ovo postajanje ima svojevunaprijed vutvrdene faze koje se, svaka u svoje vrijeme, moraju proci, i ima svoj unaprijed utvrdeni kraj, odraslost s kojom prestaju kako djecji odnos tako i roditeljska odgovornost, (Ono sto dolazr na to mjestorvise ne spada ovamo) Sve ovo je u svojoj strukturalnoj opstosti unaprijed poznato 1, u potvrdivanju samodjelatne bioloske dinamike, takode unapnijed zeljeno. Odgajanje, dakle, sadrzinski irna jedan odreden cilj - sarnostalnost individue, sto sustinski sadrzava sposobnost za odgovomost ~. ivdostizanjemtog cilja (ill dospijevanjem do toga da se on vrnoze ocekivati},odreden kraj u vrernenu. Do ovog kraja dolazi po.isopstvenom zakonu, a ne po nahodenjuodgo~,itelja cak ne i prerna mjeri njegovoguspjeha, jer u toj igri je ruka prirode, a onasamo j ednom dopusta odredeni r-aspon unutar kojegodgoj mora cia obavi rsvoj.rposaor-Nakonrtoga,

156

HANS JONAS DOBRO, TREBATI I BITL TEORlJA ODGOVORNOSTI

dotadasnji objekat i sam postaje subjekat odgovornosti, i premda je upravo ovo u svojoj neiskljucivoj otvorenosti bilo ukljuceno u horizont buducnosti roditeljske odgovornosti, njegova otvorenost ipak znaei upravoda ta odgovornost kao zadatak sada vise ne postoji i da se jos samo u nastavku te tako emancipirane egzistencije povratno maze pitati da li j e ana nekad svoju stvar obavila dobro iIi lose. Ali bila dobra ili Iosa, ona se morala prilagoditi vremenskom slijedu organskog rasta, za sto je vezan i personalni rast, taka da se ovdje u tom predmetu duboko prozimajupovijesnost i priroda. 2. Povijesno se ne postajanjem moze uporedivati s organskim

157

Za ove einjenice defimtivnog indrvidualnog postajanja javna kolektrvna sfera nema nista sto bi se stvarno moglo uporediti. Priznajmo odmah da se ova blanko poricanje mora braniti od uticajnlh teorija povijesti i od zavodnicke metaforike. To cemo ostaviti za kasnije; ovdje samo dajemo negativnu tvrdnju:Povijest drustava, nacija Hi drzava ukratko: .• -povijest« . ....,.." nema nikakav unaprijed zaertan cilj $9j~m pi ona trebalo da tezi ili od kojegbi [e trebalo odvratiti; o· djemnjstv:u, .zrelostl -i starosti kod rijih --riemoze biti gavora u nekom legitimnom smislu; sva poredenjas 5tgariskihl, .. osebno=ona-s-rastcm; makolikoveliko bilofskup senje za to,ovdje su na pogresnom .mjestu ina ..koncu .dovgg~ u,iii,p'lildtCSvaki5 drustvo se oduvijek sastojalo ad svih starosnih stupnjeva, vladali su uvijek odrasli,i vecinom, bas u ranim drustvima, oni »najstariji«, kao po iskustvu, znanju i prosudivanju najzreliji. Ova nema nikakve veze s »primitivnoscu« stanja kulture (veoma relativan pojam), niti, takode, s nepovijesnoscu nekh drustava, 0 nekakvom »djecjem dobu« covjecanstva moze .se govoriti sarno mitoloski ili pjesnicki. Paleo1itski covjek, cak i ana cuvena 1 vjecno nepoznata »prahorda« uvijek su morali nalaziti odgovore na teske zahtjeve svoga opstojanja; a da su to cinili kao djeca, nas ne hi bilo. Narodni mitovi su sve drugo same ne djetinjasti, rituali sve drugo nego igre, magija sve drugo samo ne naivna, strah ad nepoznatogsve drugc-negonesto-nezrelo,

drustvem odnosi puni tabua (sisteml. srodstva egz g .. itd.) ' amije , sve drugo nego nekomplikovani IIi glupi; , i - 0 d b ' teh 'k" ,. a se n~ za ?raVl. . ill. a Je uv]ek, na svakom stupnju razvl~a, mgemozna, Iucidnost u nadmudrivanju s prirodom uvijek " zaista veca od one koju bi mogao pokazati mod ernl. . . , ~ro$Jecn~ stan~vnl~ n':.~og"grada. Snish~ljivost ranijih mi~~onara 1 .~ut~lka-l~traz~va~,a (1 r.obovlasnika) koji su 0 svo]In; primitivnim ili »divljim« Ijudima pricali kao 0 djeci v~c ~~av~o je nestala iz antropologije. No, ne manje nepovjerljiv bi trebalo bit! i prema anima koji se hvalisu da zn~Ju ~dreaenja. svojega drustva ili svakog drustva u buduenosti, da znaju ci!j, povijesti za koju je sve dosadasnjs smo priprema, a sadasnje nekakva prelazna faza .. Vee vidimo od~k~~ treba ,~a ocekujemo prigovor na nase stanoviste: od pohtIc~o-Uto~IJsklh ~shatologija povijesta" i od nepolitickog ?e~skraJnog yJ.erov~Ja u progreso Time cemo se, kako rekoh, ~o~ pozabaviti. Nasa. teza, je jasna:. Buducnost (0 njeno] su_~!!'!lsk~J J?:~p?~l1atostLa 1 n~goV'o!['lmo) je ne manje, a i ne d "'-l,~~ ~~QIla .sa~a~<kao ~~O ~e :0 hila i sVaka,-etapa u ~!l>, . PostaJ.ru:Je u povijesti, stu naravno postoji, prem.da ni ~ ~o~ slucaju neprekidno - ~o bas hocemo: postajanjc ?ov1ec~s~v~ - ima [edan sasvim drugi smisao nego postajanje ..m?lVI~Ue od z~ceea do odraslog. Covjecanstvo, otkad postop (sta, je u pav.:J~sn()m razvoju prethodilo nije dostupno mkakv_OJ~r~dst~Vl iznutra), uvijek je tu i nikad ga nije treb~l~ privoditi-"; 1 premda je oncwsvom bitku silorn okolnosh 1~ sl{}b~dnog cina podlozno ~ogo'Struk()m postajanju, to zna,Cl uVJ~~ u punom smislu ljudskoj povijesti, ono u oV'o~ ipak nije predmet nekog programiranog postajanja cIJeh:n, od nedovrsenog do dovrsenog, od privremenog do ~onacn~g,. ka,kva su sva njegova pojedinaena bica koja uvijek POCillJU iznova. 0 covjecanstvu se nikad (osim dokono1
v

proslQ~, .._

~13 Ne ,~isli se na reltgtoznu eshatologtju (kao na primjer na [evrejski mesijanizam), koja upravo nije imanentna teortja povijesti 14 »Svaka epoha je neposrednaprema bogu«: Ranke protiv' Hegeia •. 15 Biblijs~o poredenjs za to je Adam koji je stvoTen »na sliku bozju« - t? sigurno nije neka figura buducnostl na Zemlji rna kakvo se nezernaljsko preobrazenje ocekivalo od »novog "Adama« -konacnog vremena. -

'HANS JONAS

nOBRO,

TREBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

159

158
. oze reci sta ono ,>-josnije«, moze se ~~o, _spekulatlvno) ne m d ,Vt.a ono u ovo ili u one vrlJeme . ,. gled unaza reci S .' v ., ?avcaJ~?lPboilO: na' jer, srednjovjekovni cov~e~ ::Jos~~ruje JOs mje . 1 t~~line »jos« nije perspektivlsticka prednaucn:ik, slika zane d ,.>os« nije zemljoradnik., b.Jl.pJti' ~9:" stava prostora, nom~ ~. t nikad nije bilo -nedovrsevjek, istma :t::lad@gl n~c~, za 0 riije« nego sto je to darras. 3. »~ladost«

-v==:

k~? povijesne

metafore

• .' 0 ~m:ladosti i starosti iikoNo ako hocemo da gOVOI"lffi svega, prisje titi .... ii ., toga da .', prlJe .., lektivnom smislu. moramo ~e:. , da je svako drustvo koje covjecanstvo vec dugo po~tJl ~d' ocima vee stare, narocito nam se uopste mO,~e~OJ~yl 1 ~:rdrustva kakva su, sto je kaona s~at~~ka, ,,>povIJes~l~l~en~« (Naravnci, kad kazemo »st~rakterrstlcno, o~a ,>p~nlltlvn ' t .vijalnu Cinjenicu da Je rost«, mi mislimo Vl~~ ne~~ ~eadn~o dugacak,) Uizvjesnoj bioloski niz predaka SVI J islu 'mlada su u n.ajb.oljem tku pa u ovom SIDl, IDJen na pace '. . d ., snog toka tznova obraslueaju drustva koja su us:re povije 0 . rostora kao sto su zovali kolonisti nekog relativno S~razng, PA'm' .erl·c·'l' stG J·.e, _ . d" Ii ik U JevernoJ drustva bijelih. os. )enll ba e tpun. o naseljen zauvijek pro., tkako J'e nas go us po .... istma, ? .... d J'o' povijestd upravoJosmQgloY~Qma d slo; no sto se u,. osa asn J li om smislu su novoofor»kasno« d?godltI. »Mlade« u as ~~ji su bili bez dd:ave ill rnl~:n~ d1"zave, pose~mo ~aro/e se silom prilika, u nek~m kO]l.SU u?;-avo oslob?oeru,. ,g_J. 'u'sv'ezina jrnpulsa, nel~'" kvazlml~diCk?m stanju obJedm~~lnamaJ i slabostima, i gdje kustvo 1 smjelost s nJlh.ovlrn ede . dJ'e·cv ·bolestima«. ..im j . bica' pore enje s» je, .na primjer, ':~ lCaJ:n~ sve odpocetka' krece ozbiljno i No tamo se, p~l m, .lpk t . gdje se ocigledno, radi 0 odraslo, kao SkaT? UVlJe amot ane u' svako vrijeme, cak egzistenciji kole~tI:va, ~ .dr~~: s r kr~tko vrijeme . na javnu iunaJ'.napredn1Jo~ clvl1izaCL}l,na '.' litik ) da dode kk ' . om drzavne po lIe pozornlj_cumaze (a UVl]e.d' rrV1G ; pobere gorki pled svoga ' .. d' da on a za sve . neki jecji so~, 1 ...., k ,. danas zivimo siti. nagledah, . cega smo mi . OJ1 .' . .' . . 1 . ti nera.:z~m,: -:····ti o. olltickQj zr~l(}sti il}~~r~'psJ PalIIlacemoze se govo,I"l; .' Po' .' sa ziV1otnom stacijelill zajednica. Ali pri1ikom pore enJa .
.' .v

roscu i ostalim formulacij ama vezanim za zakonitost rasta, ne mish se na takve kratke fluktuacije uopste, nego na mnogo duze jedinice povijesne »biografije«, i tu [ezik odista postaje pogresan. Nevina privilegija istori6ara (1 poetske fantazije) je, na primjer, da polazeci od naknadnih saznanja 0 rimskoj imperill, gledajuci na pocetke, govore .0 djetinjstvu Rima, i da u ranom gradu na sedam brda otkrivaju nastrojenost, »klicu« buduce velicine. Ali polrticara koji bi u doba Tarkvinijaca, pa cak i u dobaLicinijevih zakona 0 oranicama proklamovan gospodstvo nad Italijom, Sredozemljem i, konacno, orbis terrarum kao odredenje+svoje otadzbine, 1 koji bi u tom pravcu htio da vodi politiku Rima, s pravom bi, zbog ludosti isklju6iliiz svake drzavne sluzbe, I dok hi OVIQ jos bilo barem u krugu pojmova tog vremena (jer gospodstva nekog naroda nad drugim je vec bilo), tako da bi doduse, ne drzavnik, ali neb prorok to »brzih usta« mogao tada reci, u Calvinovo (Kalvm) vrijeme cak TIl neki prorok ne bi mogao srociti ni pornisao na industrijsku Evropu 19. vijeka, Pa ipak, ko bi to poricao, postoji neka »veza«, ali sigurno ne veza predvidanja iIi bilo kakve predvidivosti. avo, dakle, ne moze biti horizont buducnosti poldticke odgovornosti za koju su bitni preduslovi prethodno znanje i kauzalna kontrola barem kao misljenje subjekta,
4. Povijesna sonsa: Spoznaja (Filip Makedonski) bez prethodnog

znanja

"",U

v'

.'

v"

"

v".

'.

Neste sasvirn drugo je prihvatanje povljesnih sansi, kod kojih moze biti potpuno poznato da se time odlucuje kolektivna sudbina generacija, vjerovatno 1 vijekova. Tako Je Fil.ip Makedonski na osnovu stanja u persijskom carstvu, u grckom svijetu i na osnovu makedonske moci, jasno shvatio kakve su bile mogucnosti, a uspjeh Aleksandrovog pohoda koji je on pohticki i vcjnicki brtzljivo pripremio dao mu je za pravo; cak i svakako moguci neuspjeh ne bi nikalm znaeio da nije bio u pravu, 00.0 sto se poslije desilo, sire posljedice uspjelog poteza, to on, naravno, nije mogaopredvidjeti ni u pojedinostima ni u povijesnoj vcjelinicsvijeta, asvaka predstava, koju Je mazda imao 0 tome, sigurno je bila

160

HANS

JONAS

DOBRO, TREBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

161

pogresna. No, bilo Je stvarno vidljivo one sto mu se smijesHokao dostizno : veliki preokret vladalackih odnosa u korist sopstvene monarhije i pod njenim gospodstvom ujedinjeni grcki svijet. Nije kod njega moglo bit ni sumnje u pozelj-. nost dostizanja toga po sebi - 0 cemu rsu drugaCije mislili vee 1 savremeruci na njegovoj strani (na primjer, Demosten), a da i ne govorimo 0 persijskom dvoru i 0 narodima Azije. Onaj ko gleda unazad, koji povijesne alternative radi poredenja pozeljnosti uopste i ne moze da konstruise morace red da je jedna prllika najvece nosivosti i prihvacena s pravilnim pogledom i odlucnim cinom, a dau vezi s tm ne ·ZliDoravi-";;:_ zapravo po+sebi .razumljivu - istinu kako su ovdje morali svoje da ucine i sluca] i sreca. (Na primjer, apsolutno se nije mogia predvidjetiAleksandrova genijalnost u Filipovim proracunima, cije ubistvo bi, inace, sasvim sigurno moglo znaciti kraj toga sna.)

5. Uloqa

teorije

u predvuJanju:

Lenjinov

primjer

Medutim, U ovoj spoznaji trenutka nikakvu uogu nije igrala teorija. Za antiku, koja nije znala za teoriju politicko-drustvene buducnosti, to [e samo po sebi razumljivo. U jednom modernom prirnjeru - recimo kod Lenjina u njegovom trenutku 1917. godine - kao da jedrugaCije. Ali_ samo na izgled, Marksisticka teorija mu je, doduse, dala cilj, ali nije i trenutak akcije za njegovu realizaciju, Naprotiv: taj trenutak je upravo ta teorija predvidala sasvrm drugacije, a to ucenje se tek naknadno moralo prilagoditi toj cinom demonstriranoj mogucnosti jedne realizacije ovimpu-' tern, u ov:om trenutku i na ovom mjestu, Lenjinova politieka genijalnost se i pokazuje upravo u tome sto je onu datom trenutku otkrio neortodoksnu mogucnost postizanja tog ortodoksnog cilja (naime polazeci od najzaostalijeg kraja industrijsko-kapitalisticke skale), i sto je,suprotno slovu t~ odje, zapazio jedinstvenu sansu za poeetak komunisticke revolucije. Uspjeh akcije je dokazao pravilnost njegove procjene ovog kritickog momenta, a nista drugo .sem uspjeha njegovCinnijeza. kasnije prosudivanje moglorazlik,ovati 04 avanture. Kolikodaleko preko toga je islo njegovo pred-

vidanje u cjelini (pojedmosti su u svakom slueaju ,Ie bfl pret pus en.':::~mproVlZ~ClJl! moraostati bez odgovora; sigurno je na pnm]er, da J€ izostanak njemacks revolucijs sil.io n~ dalekoseznu reviziju citelog programs, a sasvim izvjesno U pogledu put a, l~O ne sto se tice vodece krajnje ideje koja je .vec 1. z~og n]~zme udaijenosti (skoro kao Kantova »r'e ulahvpa Ideja«) bila z~tiCena od takvih kontaminacija stv~rnosti. No'.vkad se radIo tako dugackom putu, one u prvi mah .dostizna s?'.mo pos~aje cilj, pozlacen obecanjem koje ,:k'7zu]e "", kaS?lJu mogucnost. Nlje sasvim sigurno ni to da 11 or:o sli? J; stvarno postigriuto odista bile OUO sto je Lenjin zelio III s~ bi on jos danas smatrao svojim ciljern _ 1 ne ..gOVOTlI?O pozeljnosti jednog ill drugog po sebi, 0 sto ,ce uvijek biti sporno. Ali da je njegovirn cinom doslo ~o Jednog.,svjetskopovijesnog preokreta, zahvaljujuei kojem je generacl]am~, .ako ne. i z~uvije~, bio dat jedan novi pravac toku stvari, 1 s jedriim definiranim i zeljenim ciljem -:- u tom; se Lenjin rnje prevario. Tako bismo ovdje irnali J~dan sluca~, z~sta prvi u povijesti, gdje je prakticm drzav~ik :no?ao irriati u ':'l~U ,?aleku buducnost, harem apstraktno, ~ gdje je on, zahvaljujuej tome bio i odgovoran sto je ranijem drzavnistvu bilo potpuno nedostupno. '
v r • " .,

J:.

~=.

6. Predviaan}e

kauzalnosti

na osnovu

analttic~og

poznavanja

Ovdje se ne maze osporiti uloga teorije, ali je onazamrs~na. Ja~~l0 je, prije svega 1 generalno, da je moderna anahza, socl~~ih 1 ekonomskih kauzalnosti nesrazrnjerno ?admocn~ cijelom r~lJem znanju 0 tome i da dopusta vskstrapolacijs ,u buducnost, koje, rna kako bile nesigurne, misao ~u~ucn.osh kao tak;ru .oslobadaju od pukihanalog.ija proslosti 1 koje ~z p_o~av~J.anJe indukcije iskustva prelazeu de~ukelJu .onaga s~ JO~ nije bilo ; dakle lZ pogadanja u pror~cunav-:nJu b~?u.cnosh. Istovremeno - ne bez veze sa znanJe:n,. all kao cinjenica sui generis - izvanredno je porasla moe javnih kontrola nad specijalnim dogadanjem to zriac! porasla je iJ:ter~entna sopstvena kauzalnost politlcke volje, ukratko: moc drzave nad drustvom,sto opet, pospjesuje+snav v

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI I BITI. TEORLJA ODGOVORNOSTI

162 gu predvidanja i prethodnog plam~anja. Inzenjersko konstru-isanie buducih stanja lzgleda da J~ u I?rmClpU postalo m_oguce a misaoni modeli za to su pri ruci. Tome nasuprot je, med~tim sve nepregleduija kompleksnost drustvenog dogadanja k~jim treba teoretski i prakticno ovl::-dati (dakle i' kompleksnost trazenih modela); broj ne~oznamca rast~ uporedo s Iistom poznatih velicina - svojstvena trka izmedu znanja i sopstvenog kretanja predmeta, pri c:mu se. jos vp~plavi nepoznatog u njegovom sops~v:no~ .. acunu pmdruz~]e r i pSIDoloski feedback svakog (tobozn]eg l~l stva~og) zna:n]~. Da li su u neto iznosu ta toliko bolje informisana pradviqanja. stvarno postala ..sigurnija,o tomE! 5e mozer;)_.S_!:>rav1jatl16 -No - to nistane--mITenja:---na-cTnfe:riici da jedanas ..u usm:Jerav~nje kolektivne sudbine upleten l1"lllogq ve¢i,15;v_aqJJ:lJ:li teoretskog znanja, s mnogo sirim vremenskim h~!:!_~on_t~~_ prema napnijed, i da ono tteh.a d<:_ bu~ve u skladu, s ..O~go,vornoseu vise -nego .sto je ranije drzavnistvo mogio lsanJa!r.~

163

njern onaga 8to mora bitt sorum sto treba da bude, jedno postavljanje cilja za politicku volju koja se sarna time Cini faktorom u obistinjenju teorije nakon sto JU je, sa svoje strane, motrvisala ranije spoznata istina, Za tako utvrdeni politicki Gin koji privodi ono sto mora doci proizilazi jedna veoma cudnovata mjesavina najkolosalnije odgovornosti za buducnost sa determinstickim oslobodenjem od odgovornosti. Tu etiku povijesne eshatologije cerno posebno ohraditi. Sada se bavirno samofunkcijom teorije u projekciji buducnosti koja dovodi do naznacenog ogromnog produljenja horizonta moguce odgovornosti, ~arks~stiCka teorija kao teorija cijele povijesti, dosadasnje lone koja ce tek doci, buducnost definise jedinstveno s objasnjenjem proslosti iz jednog stalnog principa, dakle prema onom vee predenom ono sto tek predstoji, Sva dosad~.snja povi~est, koja je po svojoj sustinskoj dinamici p6yIJest klasnih borbi, ukida se u besklasnom drustvu koje Je sada na dnevnom redu ukupnog procesa, I tako treba da bude: politicka volja treba da se identifikuje s povijesnom nuznoscu, barem kod klase koja [e pozvana da je sprovede, kod proletarijata, Koincidencija interesa sa ciljem u ovorn slucaju donosi sa sobom to da interes - i sam dio nuznosti - preuzima funkciju trebanja, 6ime je zaobiden onaj mucni jaz izrnedu ..biti i trebati i izbjegnut adealizarn apstraktnog moralnog zahtjeva (koji prema toj teoriji i sam mora biti nemocan), Pa ipak - posto recena koincidencija nije autornatski vidljiva, posto ne radi svako prema svom, cak i vee uocenom »najboljem interesu«, a, osim toga, svi oni koji mu na to ukazuju, prerna iskustvu, moraju dolaziti iz drugih klasa, dakle, sami ne koriste prednost te koincidencije ono »treba« je u sv:ojoj trajnoj neminovnosti zagonetka u determinizmu te teorije (vidi dolje). U svakom slucaju, medutim, uz 'totalni karakter te teorije pitanje istine ovdje igra odlucniju ulogu nego kod partikularnog an·alitickog 'znanja cije projekcije, inace kvalificirane sudjelovanjem bezbroj drugih faktora, mogu u svako doba bid korigovanebez stete po cjelmu metoda. TaJ integralni sistem, naprotiv, sa svojom bezuslovnom tacnoscu, dakle istinom svojeg priricipa injegovom plodnoscu stojl i vazi kakoza-nedvb-smisleIloobjas:..

7. Predmdanje marksizam

naosnovu

spekulatiVrie

teorije;

Oyama, medutirn, dolazi JOs, ilustriran Lenjinovirr_l primjerom jedan predakatrvni fenomen koji malo veze lll::a s kauzalnom analizom u pojedinostima: obuhvatna spekulativna te6rija povijestik6ja zna taka nesto k~os~o )eu~upna "".",,-",,'_""'I··"~ konitost njezmog predmeta u vremenu 1 koja 1Z nje u glavnim crtama izvodi unaprijed odredenu buducnost, Taka nesto je postalo moguce tek potpunim sekulariziranjem, to znaCi da je postalo moguce da na n:jesto tr~?scend~nta~n.e povijesti spasa dode princip totalne Ima:n~ncIJe, a hlstOrlJskl.to jedva da je manje novovrsnifenomen1i nego ona tr:zvell!lJa, na prirodnonaucni uzor orijentisana kauzalna analiza konkretnih drustava. Njegov eminentn:i primjer je, naravno, marksizam, Ovdje imamosvjetsikopoviJesnu prognozu na racionalnoj osnovi - i, istovremeno, svojevrsnim izjednacava-

l6

itprvisuto,'g6Iovol.llsto

J a Heno bih rekao:

ne

vrijeme,

zastupali

Hegel

Cornte.

164

HANS JONAS DOBRO, TREBATI I BITI. TEORIJA ODGOVORNOSTI

njenje onaga sto je bilo tako i kao, prognoziranje onaga sto ce doci, Ali sta ovdje znaei »istina« 1 kako se ona dokazuje?

165
,

8. Teorija koja samu djelovanja

sebe ispunjava

i spontanost

Strogo uzev, tu teoriju treba kontrolisati sarno prerna proslosti koja joj prethodi, na koju ona jOs nt]e mogia uticati. I rna kako ana prosla tu kontrolu, vee puko zakljuCivanje otuda do buducnosti je ipak jedan skok koji logicki ne -frtoze dati nista vrse: 'serrr rreke 'hipoteze, no psiholoski, uz pritom osmotrenu odlucnost da mora biti potpomognuta vanteoretskim faktorima osjecajne i voljne sfere to je, dakle, skok vjerovania.P (I stvarno je to djelovalo vee priIikom interpretacije proslosti i cak je biloodlucujuce, jer niko nepristrasan nece tvrditi da je intelekt moze sagledavati (samo taka). Taka je vee na ovoj tacki eksploatacija onega sto je bilo prema onome sto dolazi u igri jedan eleme-nat slobode. A kako se, onda, dokazuje tacnost .hipoteze Hi vjerovanja u hodu stvari? Ne kao u prirodnim naukama, dolaskom dedukovanih predskazanja. Jer ovdje, gdje Ijudi razmisljaju 0 ljudima, i to javno, postojanje te teorije kao i same povijesne cinjenice mijenja uslove predmeta spoznaje. _Posta ona sarna dobija kauzalnu snagu da bi pripomogla sv'Ojoj istini cia dodedo stvarnosti, dakle po svojor·:hamj.eri doprinosi dogadanju njezinih prognoza, mogla bi ona spadati u samoispunjavajuca prorostva: njezino zadrzavanje prava ne bi dokazivalo njezinu istinu nego njezinu moe nad dusama zahvaljujuci kojoj ana postaje uzrok odredenih dje-

Iovanja. Pretakall. je teorije u praksu dakle sto 1 I Je u OVom s .uca~u c~. u njoj samoj predvideno, stvara usiove verifiClran]a. ~aJl s~ veor~a svojevrsni (Uostalom stvara i uslove z~ falSIfIko~anJe: Uticaju teorije se maze pripisatt kako uspjeh taka 1 neuspjeh - o.tprilike ovako: da se 0 njoj " t Iik .I bi ] nije o 1 ~ prica 0 ne I se kapitalizam mogao tako dobro ocuvat] ad nje.)
v, v ' v

18 U nauei 0 prtrodi je ovo drugacije. Ako je cijelo proslo iskustvo, ukljucujuci i iskustvo koje ie prekontrolisano eksperimentima, dokazalo neku odredenu zakonomjernost, onda je one time dokazano i za buducnost. Jer priroda se, to -s razlogom pretpostavljamo, ne miienia (bez njene necudljive istooblicnosti ne bi bilo prirodne nauke), a osim toga na nju ne utice moje misljenje 0 njoj. Medutim, kod povijesti Istoohllcnost je ako ne vise, a one problematicna pretpostavka, a u njezin»kau:i;alitet« spada i to da na niu uticu misljetlia .samih povijesriihii.ihfeka:ta;' -dakle-i njihovih teorija 0 njojv. nes!o kasnife,

,Ovom biv se, naravno, mogio suprotstaviti da upravo ona m~c nad dusama, sa svoje strane, vee potvrduje tu teoriju ko],: spremnost za to moz: dernonstrirati na osnovu njezine pO~I]eSne logike; cak da je nastup same te teorije u avo vrijerne, kao sada povijesno aktuelne, »predskazan« u njezI?o~ sopstvenom rezonu, .dakl~, ~a U izvjesnoj mjeri, vee nJe~lUo postojanjs potvrduje njezmu pravilnost Ne treba poricati da ~e ~eorij~ koja podrazumijeva samu sebe, koja maze da raZ]~SUl syO]U sopstvenu zamislrvost, pa cak i svoje upravo-sada 1 ,SVO]~ akt~elno~! .(Hege~ov spekulativni pro~aIazak), nala_;::l u. ]~dn0J. logicki upecatljivo] poziciji. Necerna se z~~:zavatI lstra2llyanJem koliko se ovdje ponavlja, reCl~o, Iazljivost, -ontoloskog dokaza-,", jer se, u osnovi, o:rd]e 0 tOJ?e ~e radi. Pa cak i ako je toj teoriji priznata njezina logika, ipak preostaje jos ona vee uzgred spomenuta ~mJelll~a da n:~1 tu lstinu~r:ihvataju a neki ne, te da je i jedno 1 drugo III u skladu IIi u suprotnostt s njihovim interesom, ~ako Je,d~~e, baremovdjeopet preovladao jedan teoretski ?-edeterm~lSani ~lement slob ode. Ali zasto je ta poruka pYl?vatana III odbacivana ? 0 onom opstem u odgovoru nemav d~oJbe. vTa teorija, ne uzimajuci u obzir bilo kakvo tumac~n]e proslost:, pos~avlj~ jedan cilj CIJU blisku mogue?ost, lS~~Tl]sku nuznost 1 pozeljnost je ana naznacila, Da Ii je previse pretpos~avim~ da je ta pozeijnoet po sebi, dak~e, sopstveni ,:pel cilja bl0, ~ao licna opcija, u pravilu, prvi razlog za. pn~vatan]e teorije koja legitimira tu pozeljnost? _Pukom tstorijskom nuznoseu ne bi se niko mogao narnamrti. I naravno, ni jedan moralnj sud ne moze prihvatiti
v

=.

19 Sam,o jedna simplicisticka napomena: mora postojati ne potvrduje se cjnjenicomsto

N-ikakavdokaz on postojl.

-dasvijet

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

166

167

tu samoapsoluci]U onog djeluje politick; da je on samo [zvrsflac povijesne nuznosti 1 da, . zapravo, ne. dJelu~~ . on: nego da preko njega djeluje »poVl]est«. Napr?t1v, po~mIte:3 mora da odgovara ne samo za svoj em neg? 1 z~ ~bledenJe. koje mu se pnkazuje u ovom vsvje~lu Ovo priznanje ce pre:r:n~ njemu' biti pravednije nego sto Je on prema samom S~~)l 1 stiti ga od sopstvenog samominimizlranJ~. J.er za ,one kO]I su. se okupHi oko zastave socij~lizma y~e b.I bilo vece neprav?e nego ne priznati im da su ih proZlmah morapo yuz~mdenJe, sazaljenje, ljubav prema pravdi i na~a u bolji, covjeka dostojniji zivot za sve (a uglavnom b~~ Izgleda. d~. g~ ~a~l1. doZi¥e). Izraz»naucnisQ.cija1i;>:.illD;«, ~9Jl.m .~~I?qr~sl§-tl z_f_l]_elIcl_a_ se razlikuju od ostalih, ,>utopiJsk~~«y socijalista, n.~ t~eba UZlmati previse ozbiljno Glavna rrjec ostaje >"SOclJal~zam« :-. ideal koji moze da izazove predanost, .a onda mu je dobrodosla i naucna podloga, Lenjin, Trocki, Rosa Luxemburg s~ ne .mogu zamisliti bez strasti u najvisem smislu bez s~r:ast7 za dobro koje su ani vidjeli ; oni su bili mor~lne'I?-adh~noJ svrsi obavezane prirode (isUna s moralno opasmm ~vJerenJ~:r:n dasvrha opravdava sredstvo), rbez ovog. izvora naJs:ohq_dm]e spontanosti, koja se ruga svakom prora~ut;Iu,. v biio. ?I lose po svaku stvar, bilo njihovo ueenje determlnlsticko ill suprotno tome. . . . dv • -T-akv:afl:trastven0stf ....hlacl,t,;~<,:l,~dlVanJem,CHl~rz"~Y!l!;--'-0V"

=.

prog~ma. 'I'eorija, nc: ?,:'imJer, ~ika~ nije industcijalizaciju predvidala kao socijaliatieko dostignuce i dostignucs radi Socijalizma ; bilo je, prije, obratno: socijahzam je predvidan kao dijalek!icb plod ..kapitalistieki sprovedene industrijalizacije.v Pritom ypltanJe »korektnosti- nije interesantno ni za koga osim za sluzbene egzegete. Koliko je ona bila interesantna za ~~nj.i.?a, to ne .:nam:o. Ali, bilo da je on bio vise pragmaticar III VIse dogmaticar, jedva da predstavlja neku razliku za konstataciju da ni njegov genije, uprkos spoznaji enormne dimenz~je. bU~1!cnosti nje~o~og poduhvata, nije mogao mod da predvidi vecmu onoga sto se stvarno desilo. Jedina paradoksalna sigurnost koju ovdje imamo je sigurnost nesigurnosti. A ona kazuje da ono uvijek neocekivano, sustinski nepredvidivo u ljudskim poslovima, nikad nece ucimti da se moze bez drzavnika, ni u onom »ostvarenom- besklasnom drustvu tako da 0 onoj mnogocitiranoj pralji koja ce po zavrsetku radnog vremena moci da obavlja poslove drzave mirno smijemo reb: Ovdje se Lenjin prevario. (A i ovo je, obratimo paznju na to predskazanje !)21 .,

2Il Ostale nesaglasnosti s teorijom; ideja 0 »socrjahstickoj otadz~inif«l.kitona , jOs potpuno nesaglediva, da bi vjerovatnin mogao biti on 1 s komumstickim bratom Kinom nego s kapitalistickim r iva-

ka\~y~§su-dtiv~l1J?~QP~~,;J~st~ slo~6da~· Prosti~iyanje se emanlorn :i1~~ik;:ijeSnih teorija s predikativnim zahtjevom markststtcka cipira~6areeeptateol'TJe. --U LenlInovom sluc!lJU, kao stQ.Sm9. -,.,.~"""'~~~~~--. ·····Jejedina koja ima ·prakticne implikacije, stoga: jedina koja mora biti vidjeli, prosudivanje je odabralo neortodoksm ~renutak za akuzeta U obzir kad se obraduje tema politreke odgovornosti. Kakve su ciju. Od tog trenutka vise nije bilo pov-la~enJ.a, a .sopst_vena povijesne teorije bezovog elementa samoispunjujuce aktivnosti· s njivol.. a toka dogadaj a J·.e diktirala [ .. i nJem 1 nJegov:m' diadohovirn predskazanjima mozemo vidjeti na primjeru Oswalda Spenglera /Osvald Spenglez/, eija je arnbicija bila da povijesnu nauku od puke ll. t hima neprestano novo vrsenje slobodnog. ces. 0 zamucenog prospoznaje proslosti uzdrgne u predskazanje buducnosti i vjerovao je da sudivaqja. Da je sve tslo prema kn]~Zl t~orlJe, koja ~e ~ ovom ce ovo postici svojom rnorfolosko-organskom metodom Ovdje je kod slucaju unaprijed oznacila por:~d, c.IIJ : put, ne. bt bIlr:. poa kuce O!lO poredenje s bioloskim »zivotnlrn dobom«, a buducnost je isto trebno nikakvo .drzavnieko umijece: mocnik, pub funkcione r, tako sigurna kao starenje na kojem se takode nista ne moze izmtt I jeniti znao covjek prtje za to Ili ne, L~gieki je'Spengler bio u pravu trebalo je samo da pogleda u knjigu. Povijest pas rev.0 UCI~:da samo jedna fatalisticka shema povijesti dopusta pogled u buducname Rusije, vjerovatno slu~a] naJvyece ~J~yne vJernost~ SIOVlnost. Ali kako je s njegovim predskazanjima? Jedno takvo uopsteno rna u povijesh politike, utoliko upecatljivije dsmonstrira one pr~dskazanje ka~. sto je uspon Rusije izrekli su,kao vjerovatnocu, neki suprotno. Teorija koja je zvanicno uvijek ostala sa~E:r<?sanktna vec tokom 19 vijeka, sa i bez teorije povijesti (ill panslavisticki proprilagodava se suprotnostima realnog (po.sebna vJe.~tI.na her.roei, kao Dostojevski,· kao obecanje) - nesto sto se za one koji su bili k I. t sposobni da prosuduju ocrtavalo na horizontu, za sto su vee postojali meneutike u sluzbi drzavnieke umjesnosb, ) a 0 onsm pu Je izvjesrn USlOVl 1 do cega je u meduvremenu, za povijest sadasnjiceur bio jediniput kojim semoglo iei . da .pi s.e. kolik()~tolik_o pri-.. ~ratkoTI1 vremenu, i dosio. Na glavno, zaSpenglel'a·,·svojstveno prorodrzavala cilja. A t~j ok()_l_ispiputJe l;)1_SJ: ~~t~ ~~~_no~!I: a ne canstvo, da u svijetu dolazi tisucljece »Rusa«, jOs cemo pr~cekati. Sve
v

168
V. DOKLE U BUDUCNOST DOPIRE ODGOVORNOST? 1. Svaka drzavna pohttka je odgovorna buduce drzavne politike

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

169

POLITICKA

za moqucnoet

Kako je, dakle, sa dosegom u buducnost politi eke odgo-. vornosti koja, za razliku ad roditeljske, nema prirodom predmeta uslovljeni termin zavrsetka, ali koju, s druge strane, opterecuje suvisak kauzalne doseznosti iznad doseznosti prethodnag znanja, koja, dakle, u velikim slucajevima na, sebe uvijek . -TtifffiaviSenego sto se·ntoze~·pripisati·jos·cinome· koji djeluje Iormalno? Jedan putokaz za to imamo uprimjeru koji smo upravo razmatrali. Jer nasa, sve 1.1. svemu skepticna rrazma-: tranja donijela su, ipak, barem jedno veoma uopsteno, veoma principijelno saznanje 0 kolicim sigurnih povijesnih predvidanja, naime saznanje 0 onoj (zbog principijelnog otpora dogadaja programima) trajnoj nuznosti drzavnicke slobode. A otusto se danas moze reel to je da u svijetu kasnijem sarno za pola vljeka svaka predstava izgleda kao fosil A tamo gdje se nesto sto zbilja slijedi iz teorije a ne Iz neceg drugog moze kratkorocno ispitati, re·, zultat je apsolutna blamaza Tako je u teoriji postojala tvrdnjada jE) matematika na Zapadu iscrpila svoje mogucnosti i da seod nje ne moze nista vtse ocekivati, i to bas u onom trenutku kad je zapocinjao jedanod najstvaralaekijih razvitakaove· matertiatike, koji je--otvarao ... nove horizonte. Slicno je s ueenjem 0 gasenju, konacnom »f'elahiziranju«, cijelog nekad povijesnog stanovnistva, sto je zarazilo i, inace trezvenog epigona, Arnolda Toynbeea /Tonbi/. Ako i.ne .govorimoo primieru ogromne Kine, malim Jevrejima on ne moze vda oprosti sto su se oni, prkoseci niegovoi teoriji, usudili da opet postanu aktivni subjekti povijesti, pa se, nakon svrsenog Cina, trudi da nade nszahvaIan dokaz kako ne moze da bude one sto ne smije biti. (Uostalom, Spengler je, slijedecl ovdje Nietzscheov prirnjer, in puncto Jevreja imao otvorene oei) Na svu srecu, Ben Gurion se isto onako malo opterecfvao Toynbeem koliko su se matematlcari 20 vijeka osvrtali na Spenglera . . U svjetlu tog uvijek iznenadujuceg, eiji svjedoct smo bili mi kOli danas zivimo (i, cesto, koji smo prezivjeli), mi cemo igrom uma smatrati i onaj ex post facto dio povijesnih konstrukcija koje dokazuju kako je sve doslo onako kako je moralo doci - ne osporavajuci cinjenieu da one ponekad, u inteligentnim rukama, mogu doprinijeti ra..zumijevanju. proslosti, Koliko marksizam ovdje predstavlja poseban . sluca] pokazano je gore ...

da pr?I~ilazi oJ?et veoma uopstem, pa ipak ni u kom slueaju prazm imperativ upravo za drzavnika Cije djelovanje svjesno ima ovu dimenziju buducnosti koja snazno preseze u nepozr;tato: n~~~e, da ne eini nista sto bi ornetalo buduei nastup nJeI?u shcmhj da~l~ ~a ne zatvori onaj za to neophodni, premda I neproracunljivi izvor spontanosti u zajednickom bicu iz kojeg moraju da se regrutuju buduci drzavnici - dakle da ~ u cilju ni ~~ putu ka njemu ne stvori jedno stanje 'u kojem su moguci kandidati za ponavljanje njegove sopstvene uI?ge postali lakeji ili roboti. Ukratko, jegrz,l! od .odgoYQJ;:nosti drzavne politike je da pazi J),a tQ g.a aslant moguca bUdUca drz~vna J??~it~a. Nikb nemoze reci da je ovaftemelJnfstav '- Jedno, zrianje dobijeno od neznanja - sadrzmski prazan i da ga nije, ne~oguce namJe~n? povrijediti, sto je zapravo, je:Ian o~ knte~Jumaza netrivijalnost nekog principa .. Princip ~e ovdje da J~ svalm ~otalna odgovornost, uz sve njezine P9~edm~~n3~adatk<=:,-~vIJ~~ odgovorna i za. to da, prevazilazeci ~(jRStY~Il<?>. ~p~iij~~j:! ~ ostane mogucnost ciiig<!Y9;rp{)g'd] ~loy.qijt4 1 U Duducnosti. Inaee, ovim principom odgovomosti.za odrzanj"e ·sopstiJ"e1tepretpostayl;ee (cija formalna slicnost sa prdneiporn samosuglasja kategorickog imperativa je, zbog perspektive buducno~ti koja je ovdje sveznaceca, sarno prividna) generahzovano cemo se opsimo pozabaviti u konkretnom sklopu ek?nomske, ekoloske, tehnoloske, bioloske, psiholoske itd. »poIrtike« narocito u kazuistickom dijelu. 2, Bliski « daleki horizonti promjena kod ouulasnme neprestanih

Sta bi ~e lOS moglo reci 0 vremenskom rasponu polrticke od?"o~~.rnos~l?Ona, naravno, prije svega ima posla s onim najblizim, jer potrebe trenutka zahtijevaju da im se pripom~gne, kao sto trenutka zahtijeva da se ona prihvati. ~l~ _ovamo spada 1 sama dalekovidost a, sem toga, zbog specificnog kauzalnog dornasaja modernih akcija, ona je neophodna u novovrsnom obimu, Medutirn, ovaj obim dalekovidosti kako to proizilazi iz dosad izlozenog, ima dva razlicita "horizonta: blizi, u. ok,viru kojeg~e, analitickim znanjem koje je na raspolaganju 1 koje dopusta ekstrapolacije s one strane neposredne situacije, vise ili manje hipoteticki mogu uriapri-

==

170

HANS JONAS,

DOBRO, TREBATI

I BIT!;

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

171

jed proracunati uticaji pojedinacnih zahvata (na primjer, povscanje ili snizenje poreza}; i dalji horizont, u kojem momenat onog sada zapocetog vodi u kumulativne veliCine uzajamnog djelovanja sa svim faktorima condition humaine 0 kojirna se uz one mnoge nepoznanice racuna zapravo viSe ne moze zakljuciti nista odista valjano - osim dvije stvari: izvjesne kauzalno vidljive mogucnosti (eventualnosti) koje ce onda izmad kontroli; i enormni poredak velicina ovih mogucnosti koje se ticu cijele covjekovesudbine. Ovaj dosad samo ovlas obradeni daleki horizont svojevrsno moderne Ijudske moci, te zato i ljudske odgovornosti (s posebnim opasnostirna koje predstavlja inajbolje mislecepreziranje coyjeka),ostavicemCJ_.za_ 'kasnife, ka.d budemo'-razmatr<ilTTakve'-moguCnosti kole-se, na neki nacin, vee mogu projektivno razlikovati i kad budemo razjasnjavali etiCke imphkacije za sadasnji trenutak - u potrazi za etikom poznatog viska moci (i koji se zato ukljucuje u politicku odgovornost) nad znanjem. A sto se tiee onog blizeg horizonta, mi smo vee rekli da on i danas daleko prevazilazi one sto je bilo dostupno ranijem drzavnistvu ili uopste, ljudskom planiranju. Ali ovdje ne treba izgubiti iz vida jedan paradoks--Mi, s jedne strane, znamo vise, a s druge strane, znamo rnanje 0 buducnosti nego nasi predmodernd preci. y~s,.§,gp,t()~stgj~ lJl:l1,()g.g yeee, na,se qnaJi:::: t-icko~lrauzalno znanje s njegovom metodskom, primjoo?m ,na da1lo;man.je;, jer imamo poslas konstltuCiol1a;ttlin1sta,rtj¢l)t.pronj,j(me~' dok.su Clrti.prijenas Imali posla$ jedrihrlstanjem koJe jeu cjelinl ostlljcij,Q.iiepi:QTqj~nljivo nlJ.je tako izgledalo). Oni su moglibltlslgUrni da obie&Ji;osjecajiiriazorCvhidalaeki odnosi, oblici privrede i prsrodni izvori, ratnar mirovna tehnika u slijedecoj generaciji nece biti mnogo drugacija nego njihovi. Mi, ako nista drugo, znamo da ce vecina toga biti drugacija. To je razhka i?_wedu_stg!ieke i dinamieke situadje. Dinamika je signafiira" mod erne; nije-'-akcKfend]"i:l-,--nego imanentna osobina epohe i dodaljnjeg nasa sudbina.P Ona

kazuje da mi moramo racunati s uvijek novim, i da to ne mozemo da proracunamo; prornjena je sigurna ali mje sigurno sta ce biti to drugo. Novi pronalasci i nova otkrica, na primjer, ne mogu se anticipirati 1 ne mogu se uracunati. Priblizno sigurno je samo da ce neki pronalasci i neka otkrica biti trajna, i da ce neka od njih biti prakticno veoma znacajna, a poneka cak da ce domjeti preokret. No na tom se ne moze zasnivati nikakav racun, Ova nepoznato »X« permanentno novog kao avet kruzi kroz sve jednaCine. Pod ovim kaveatom su sve projekcije koje smo do takve umjetnosti razvili uz pornoc nase analitike 1 kompjutera Oni nam predskazuju vise i preciznije i sire nego sto su to mogle ranije procjene buducnosti, ali isto tako, vise moraju da stavljaju pod znak pitanja One glase otprilike ovako: Na osnovu sadasnjih podataka i trendova (uracuriava se i dinamika kao takva) dobija se za 1985. godinu takvo i takvo stanje u snabdijevanju energijom, za 2000. godinu otprilike ovakvo, uz izvjestan napredak tehnike koju tek treba razviti, na primjer atomske - da se na njoj ubrzanije radi osnov je, onda, prethodna racunica - ta slika se maze tako i tako poboljsati. Iskustvo kazuje da se, uz dovoljan napor, moze racunati s takvim napretkom: nije, doduse, bas sigurno, ali dovoljno sigurno da bi se, u svakom slueaju, ulagao napor 1 (uz odgovarajucu vaznost stvari) opravdali rizik i skupi promasaji. Time se predvidanje preokrece u praktienu poIitiku (vidi »projekat Manhattan«), naime u tom smislu sto

ona--

22 Dinamika, naravno, po sebi i za sebe nespada u kolektivno stanje Iiudi : njezina vladavina je i sama historijski fenomen .• dakle u pr incipu takode -podvrgnuta htstortjsko] mogucnosti da napravi mjesto nekom opet novorn staniu, ,U ovomobliku taj fenomen je dosad [edinstven i mnogo toga':":_'u svojoj eksponencljalnoj rati rasta, mozda cak

sve - treba da zahvali proboju i »samokretanju« tehrnke To ne znaci da je ranija povijest tekla ravnomjerno Ali cak ni njeni dramaticni potresi i njezine krize kakve SU, recimo, izazvale velike seobe naroda, kad je kretanie jedno vrijeme bilo »dinamieno«, ne smiju se brkati s ovom imanentnom dinamikom naseg vremena koja neprestano samu sebe obnavlja. U ono doba je pokretaeka snaga bila vise spoljnja prinuda nego unutarnji poriv, a poslije te seobe i poslije osvajanja sve je sililo na- to da se sto je moguce prije dode do mirovania. Eklatantne, vidljive promjene nacma opstojanja bile su izuzetak, ostali slucajevi mijena su veCinom bile nevolje za stranu koja je u toi Igrt na srecu stajala nasuprotdobitnika. Dugotrajne promjene i statickih kultura, vidljive povratnom pogledu iz velike daljine, ali kojih savremenici nisu hili svjesni, ne spadaju ovamo gdje se mi bavimo sirtncm pogleda polrtieko-drustvenog planiranja - sirinom pogleda jedne generacije A tu je odlucujuca cinjenica da promiene isyi,je$t njima, ana stose dogada i ccekivana novost spada u nasu svakodnevnicu,

172

HANS JONAS

DOBRO. TREBATI I BITI. TEORIJA ODGOVORNOSTI

173

ona treba da podstakne ili sprijeci predvidanjem uzrokovano djelovanje. NaroCito ova posljednje je, po pravilu, prima causa, posto je predskazanje kao opomena s pravom snazniji rnotiv za ddavnicke odluke, a sigurno prisilnija pobuda za odgovornost nego obecanje, Danas je, u svakom slucaju, doslo do onoga 0 cemu je ranije (v. pogl 2) vee bilo rijeci. Tako funkciju procjene broja stanovnistva treba shvacati kao procjenu za slijedece decenije i za slijedece tisucljece, One sto [e, prema velicinama koje su vee u "brei, nepromjenljivo (ako ne dode do masovnog unistavanja), zahtijeva pravovremenu brigu za onda date potrebe ishrane itd. uz izbjegavanje da se ruinira okolina. Sto je jos preko toga otvoreno za djelovanje zahtijeva jiolitiku pravovreriienog-skTetaiija~krivulje-od pravcakoji yodi u katastrofu, Nesreca se prorice da bi se sprtjecionjezin dolazak; i bila bi velika nepravda da se kasnije rugamo onima koji pozivaju na alarm time sto uopste nije doslo do tako lose situacije: njihova blamaza rnoze biti njihova zasluga.
~t(i&·

3. Ocekivanje

nauCnQ.,.tehnickog

napretka

Vracamo se jos jednom na prethodno budzetiranje buduceg napretka, zato jito je avo nuzno [edna zona sumraka u kojoj se ne mogu ostro povuci granice dozvoljenog, to znaci odgovornog. Pored metodicnog napretka u poznatom, sto vee skoro spada u rutinu naueno-tehnoloskog kompleksa J yeprna ... --.,""",~f~ svjesno(na primjer, putem odgovarajuceg dotiranja) moze da se usmjerava u zeljene pravce, s vremena na vrijeme se, kako pokazuje iskustvo istrazivanja, mogu ocekivati i .takozvani »prodor'i«, iako se na tome vee radi nakon sto je teorija odredila pravac i ucinila uvjerljivom prineipijelnu mogucnost (kao, na primjer, danas u oblasti kontrolisane fuzije atoma); no ona se ].08 ne moze unijeti u plan. Naravno, ta ne neosnovana nada u nju, i njezino nastavljeno pojavljivanje uopste, moze se uracunati prilikom filozofskog razmatranja sansi u toj velikaj utakmici, sto je postalo sve one sto poduzirnaju ljudi u cjehni, Ali drzavnik, koji uodredenom slucaju smije da dijeli tu nadu, ne treba da se kladi s moguenoscu, iako mu, ponekad, ne preostaje nista drugo, On, takode, ovdje ne treba, a ipak maze, da u krug svojeg staranja ukljuci ono sto se nikako "ne rooze predvidjeti. Jer ti »prodori«, kojiriia se kon-

.• .. "•..... "~

kretno nadamo, ipak su nesto na cijem se pragu u izvjesnoj mjeri nalazimo i, kao i kod onih vise rutinskih napredovanja, moze se za to stosta ucmiti.23 Time, dakle, i orio u sta se covjek ne bi smio kladiti, a pogotovo ne s tim racunati, ipak vee postaje predmet politike koja gleda unaprijed. IIi se u tu »opkladu«, ako hocerno, ulazi samo ulaganjem viska sredstava, a ne supstancije, to znaci, ne samog opsteg dobra, 0 cemu se radi u polrtickorn planiranju: kod njega izgled igraca da ce dobiti onu sporednuopkladu ne smije igrati nikakvu ulogu, Nasasvim neodreden i unapnjed nepreduzirnajuci nadin ovo onda pogada drzavnu podrsku onog takozvanog »baziencg istrazivanja«, znaci eiste teorije, kod koje nije defmisan nikakav eilj, od cega se samo uopsteno »nesto- ocekuje sto bi bilo kad i bilo kojem prakticno-javnom interesu moglo dobro posluziti. Ne mozemo zamisliti neki neodredeniji, a ipak pritom reahstickiji horizont politicks odgovornosti. Nesto drugo su ocekivanja euda koja izazivaju zelja i nevolja, a cesto pothranjuje sujevjerje u svemogucnost nauke. Da ee, na primjer, biti pronadeni potpuno novi izvori energije ill sasvim nove rezerve vee poznatih - da, uopste, dobrodoslim iznenadenjima progresa nerna kraja i da ce nas jedno ill drugo na vrijeme izvuci 1Z tjesnaca: prema svemu sto smo dozivjeli tokorn posljednjeg vijeka to se ne maze iskljuciti, ali bilo hi potpuno neodgovorno na tame nesto graditi.24 ~J:! !_sto taka bi bilo neodg~yo.tD:Qgraditi na pr~ClJ~~90:;,;aI1jt1 da ¢avjek n'l.oze~na ~il"_~ I:la .se navikne (odnosno.rffa se maze navesti na to), iako je to predskazanje, R_O svemu .sudeci, _pravilno, i odista, 9:k"o zivo'tuglavnom znaci 'prirM1?4avanje,predstavlja naj-boIje -1 iasrrasuj'uci p(}uzdanoosigura,I1I~-jJt_~z~vljavanja koje aPQ~tblii1ezadtzivogt~ljDolosk:Qgiife0 bracanja "\1~J()Yllopstojanja rnogu da pruze. Mi kazemo da je gradenje na ovoj (jed____ -. _ .••• _ • _ ••• c •• _ .•• _ ..•• __ c~.~

:?~ Calc i onda oni mogu tzostatr. Vjerovatno nema istraiivanja koje je svjesnije cilja, koje je bogatijc opskrbljeno talentima i sredstvima nego sto je danas istrazrvanje raka u Americi (da uzmemo jedan nepoliticki primjer): A ipak se moze desiti da ono nikad ne postigne svoj cilj, jer, mozda, i ne moze biti »Iijeka za rak«, 2'> Ovamo spada i uvjerenje da ce »ta tehnika« ovladati problemrma koje je sama stvorila: da je potrebna samo neka savrsenija tehnika, kako bi se pronasla sredstva za zlo kojim nas je obdarila dosadasnja tehnilta.(»Klin se klinom izbija-s.) . - -, .. ----,-- ..-

174

HANS JONAS

DOBRO, TREBATI

I BITI.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

175

nom poznatoj) Izvjesnosti barem isto taka neodgovorno kao i u prethodnoj sferi r:riID:jera .I??uzdanja u neizvj~~~o. Jer ?Vdje nije pitanje: hoce 11 to ici? (moramo se plasiti da hoce), nego: na sta covj~l_c~]}}jj~".d.q."~~,vrivikava? na kakvo W:ty,~,-:kavanje'da:'-~e'piiSiljavaili cia mli.s~·d.Opusta? Koji USIOVI, stoga, smiju da mu se kao Na-sta pojave u njegovorn prilagodavanju ?Qy<3, pitanja u igrudqv()de ideju covjeka: 1 '" /-ona spada u odgovornost drzavnika, ona je njezina posljed-. / rija i istovreJ].leno J!<3,5l?l.i.?:.?- sa.d.dj.n_g, s.d:nJezine-.totalhQsti~ .. pravi horizori] njezine brigeiza buducnost. No, 0 tome kasnije. 4. Opste prosireni odgovornosti vremenski raspon danasnje kolektivne

/
/'
L--,

dj~J9yanj~ tohko promijenila, te da je bas time u okruzje politi_cl~:"()g ··mai-ala: U jednom dosad nep6inatom smislu doslo doodgoVOTnQS#.fl potpuno novim sadrzajima i s nikad dosad pozna tom sirinom buducnosti.

VI. ZA8TO ,,.ODGOVORNOST« DOSAD N1JE BILA U CENTRU ETICKE TEOR1JE

1. Uze okruzje znanja
t

mott;

traJnost

kao cHj

Iz svega ovoga slijedi da, doduse, ni danas jos nema recepta za drzavnu politiku, ali su se nesluceno prosirili vrernenski rasponi.vodgoszorncsti. lwemenskl horizonti. planiranja zasnovarrog .na -znanju, Visak prvog nad posljednjim, rnoralni korelat za visak kauzalne SIlage djelovanja nad prethodmm znanjem je spomenut 1 njimecemo se [os mnogo baviti. Ali vee i dostiznost konkretnih, dobro defmisanih postavljanja cilja, skrornna u poredenju s nekim »utopijskim« dalekim ciljevima, poprirnila je sasvim nove dimenzije. Petogoc:l1snji.planovi, kad poltticki rezim nudi .lllanipulativnu pretp-o.stavku za to, spadajliskoro u svakodnevni hljeb, i 'vee od samogpo¢etka imaju u vidu njihovo ponavljanje polazeci od slijedeceg nivoa, Vodi tek oslobodenih I),aGija, u takozvanim »zernljama u razvoju«, mogu njima postavljati cilj dostizanja razvijenih industrijskih zemalja, i za to racunati na dvije ili vise generacija, Iako se u ovom slucaju podrzavaju ispitani uzori i iako otpada smjelostza neku novu koncepciju, pa i ako su u izvjesnoj mjeri zacrtani stadijumi tog puta, ipak .ima dosta nepoznanica u raeunu, a bilo bi iznenadenje kad za planere ne bi bile iznenadenja. Naravno, potrebe trenutka ce uvijek irnati prioritet, osim kod onih najnernilosrdnijih rezima koji su, radi konaenog cilja, spremni da zrtvuju cijele dijelove naroda svojim sopstvenim subjektima. No, dosta 0 ovome sto nam je dobro poznato, 'I'aeka dokojel..lsvemutom:ed61azitho je:· g§). .'.'se;.:.pdrqqfl1judskQg ~ . ::"-::: .. _

········"""~I

----..

::::.-;-~.,~-.-.~,,,,-~.-.--:;;,

~ eva prvog odgovora na pitanje koje smo vee bill postavili, a onda ga ostavili po strani: zasto pojam odgovornosti, kojem' ovdje hocemoxla damo centralno mjesto u etici, o~~~:~.~ ..!!lli:g_k.Y_u izri.c~t.)Jll~Qgy p.~ ~gI~ l:I. qo~adasnjim teo!I)~.~9 :@9T~~~1 i .~~J!? se zbog toga oSjecajodg()vol'nosti n~gc!j~ ~~ .p!>j,~y1.j~je ill! ,,' k ?f~'1iU0,il.mofu~gai 'cudoreclnog obfazovan~a._vt?~je, n~g9 je·. tel. sluzba predvid.~ggza·saSVlm drugr;osjecajg, Juiost() i3¥ Ullbav, postoYanje' (v, str.i28) .. Odgovornost ~e, vi?.jeli smo, funkcij(:l mo¢i i ~Ila.E:j~, .P[~ 9gm.ll je ova dvoje U jednom n~l:J.a~ j~dnostavnorn uzajarnnom odnosu. Moe' -r-~rrafiF~sU ranije bili -tak()'ograni~eni da je buQucnost-'hajvise toga morala prepustiti sudbinri~vrstini prirodrrog poretka, a sva paznja .se usmjeray.<l.lana to da se udovolji'saaasnj'em i aktuelncm, A'<udovoljavajucem einu je najboljti kod udovoljenog bitka: zato je etika prvenstveno imala posla s onom »vrlinorn« koja predstavlja upravo najbolji moguei covjekov bitak, a van svoga djelovanja malo gleda na, udaljeno poslije-toga Postojala je, naravno, briga vladara za »vjecito« trajanje dinastije, all ono sto je za to trebalo uciniti ipak se, u biti, sastojalo u ucvrscenju institucionalnih i socijalnih vladalackih odnosa (ukljucujuci njihove idealne sankcije) koje je trebalo da omoguce takvo trajanje, dakle, u konsolidovanju sadasnjeg stanja, a osim toga, jos i u pravilnom odgoju prestolonasljednika koji bi, onda,. to is to ponovio kod svog nasljednika Na koncu konca, uvijek je pripremanasamo slijedeca generacija, a buduce generacije su smatrane kao njihova ponavljanja, koje moguZivjeti u istoj kuCi i s istom opremom. Ovo jito je sad mora ..bifi+sa-

""~

HANS JONAS

DOBRO. TREBATI I BITI. TEORIJA ODGOVORNOSTI

176
gradeno na ~obr:m osn~vama; a na cilj njegovog odrzavanja orijentira se 1 pOJam vrlme. ".', . . ' Nije drugaci]e ni sa nenaslJ~~n.lm. 1 repubh~anskim S1stemima vladavine. Gdje su~1~~~~~~21?z~fl, kO]ln:a z~hvaa nauku 0 drzavi uopste, razmlSlJali 0 relatIvnoJ do1" JUJem dl kr-it ., a za broti ustrojstva, trajnost je bila a UC~JUCl r'i er:~um,. to je dobra ravnoteza sl:>bode. i discipline t~~ reci pr:rod:r:o sredstvo. :ti:gjp9he ustrojstvo JE2gp.{) llaJU;aJ~~J.e'. ~~Igi_]e _a, l1sjJ.)?lJ~ g<:J.r.~~tijii ttajiiosti~:::D?bro ~stroJstvo, daK1<:;. re~~ p sebe samog mora da unapreduje ,:rl~nu gradar:a. Po~to,. pr: tom istinsko dobro individuuma (istina ne nuzno svih m~hyiQ~al ! pragmaticko dobro ~r~~v~ i~u rll_ku pod r~~u,.~~~a= va predstavlja jednu imanentno, mora~u, J?-e ~amo utIhta risticku ustanovu. Vrh gradanin ce svoje najbolje snage ra~vijati (za sto Je neophodna sl?boda) ~ bice spr~n:an gdJe god je to potrebno da stavi u sluzb~ d~brob~tl dr~av~, ill ce pritom biti u stanju da svo~ p_osJed 1 svoJe, vrsenje sluzbe per se uziva kao samoispur:JenJe, ?d toga ce stalno profitirati pohtika, a da se ne stavi na mjesto osobn~ eude: monije. Sve vrline ~ vrste licne osobito.sti -: p?kazuJ~ ova] dvostruki aspekt. Hrabrost na raspolaganle dr~avl sta:rlJa branioce od spoljnih neprijatelja, a postovanje kaJ?-didate za najvise sluzbe; razboritast odvraca o~ lu~o hrabrih ~vantura; umjerenost zauzdava pohlepu ko]a. bi mogla biti uzrok avantura mudrost skrece pogled na dobra C1Jl preempti;an, daklene. ffi?Ze ~iti. objskat je ovo iz osnova izmi]eml~ »Jed~na prav~-<-< vednost, koja »svakom dale svoje«, spr~cava . osjecaje nepravicnosti koji mogu dovesti do pobune 1 gradanskog rata. Pravednost,uopst~, prvenstveno spada '7 uslove trajanja, ali se nikad za volju aps.olutne pr~vedn?stl ne preporucuje uzdrmavanje cijele gra~evl?-e: ana je vrhna, to znaci oblik ponasania, nije ideal ob]ektlvnog por~tka odn osa, A opsolutno vazi: one sto je s~da ~obro za l]u~e k~o osobna i javna bica bice to 1 U bud,:cnostl;_z~to naro.Je n~]boIja priprema buducnosti u dobroti postoieceg stanja koje, zahvaljujuei svojim unutarnjim osobmama, obecava d~ ce se nastaviti. Draavna politika ovodobro, da~le, ne. :noz~ pre~ nijetina sljedecu generaciju iIi na ~eneraclJu poslije nJ~, ve~
v " ,.

177

sigurnosti ljudskih stvari, uloge slucaja i srece, cemu se nije moglo suprotstaviti, za 8tO se moglo oboruzavati samo dobrim ustrojstvom dusa i 8tO je vise moguce otpornim ustrojstvom zajednickog bica, 2. Odsutnost dinamike ~~~tp_ostavka. za ovu. racunicu sa sustinski istim koje je u opasriosfl samo od neliiacUriljiVbsti sudbine naravno je odsustvoone. dinamike .koja vlada sVakJrn modernim bitkom L1~9Iil-:s.YDgr~.Na ljudske stvari" se' gledalD' k@na nista drugo nego sarno kao u tecenju, kao u tecenju prirode, znaci kao na sve u svijetu postajanja: ovo »tecenje- nerna neki odredern pravac sem onoga prema dolje, a ad toga se upravo ana postojece mora ucvrstiti dobrim zakonima (kao 8to kosmos svoje opstojanje ucvrscuje zakonima kruzenja svojeg odrzavanog poretka). Zato rni koji danas Zivimo, dokle god je nas bitak u znaku promjene koja neprestano samu sebe proizvodi, koja uvijekmora' da donese nesto zaista novo, nesto cega nikad nije bilo, kao svoj »prirodni« produkt, ne rnozemo da podrazavamo drzavnioku mudrost starih. Zato za one cija sadasnjost nije bacala takve sjenke na buducnost, vee je u sustini vazila za sebe samu, »odgovornost za ono sto dolazi- nije bila prirodna norma djelovanja -ona ne bi imala predmet koji bi se mogao-porediti s nasim i morala bi izgledati prije kao hibrid nego kao vrlina.
3. »Vertikalno",

euke (Platon)

ne »tiorizontolmo« usmjerenje

ranije

,~~;;oi:Ja~~j~~1~ ~~tal~~uti~~>lju:os~\~~~~j:S~~v~:~ §£oo~Z

No, mi mozemo ici i nesto dublje nego samo do nedostatne moci (kontrole sudbine i prirode) , do ogranieenog predznanja i nedostatne diriamike - sve negativne crte. Akoje condition humaine, koja se sastoji ad covjekove prirode i prirode okolnog svijeta, u sustini uvijek ista,i ako je, s druge strane, tok »postajanja« u koji jeona ukljucenavu sustini iracionalan i nije neki stvaralacki Iili usmjereni ill bilo kako transcendirajuci proces, onda seonopravo u.sto

178

HANS .JONAS

DOBRO, TREBATI I BIT!. TEORIJA

ODGOVORNOSTI

179

i'

cov]ek mora da se uzivi ne maze gledat1i dUt'~horizont~~<\ u astavlJanju vremenskog, vee se mora g e a 1 U »ver 1 a 1«, ~ vjeCitom, sto premoscava vl'emen~tost i s,to Je, n<"l;ravno, .neskraceno u svakom Sada.vBogledaimo, .._~ Em_. ~, __,:,eZl: Pla.. " C. tona, kojic JI2 uyij~~ ,e~jj"~~~~:~!~!~~ ( etikembderne Za srticamJe ,;n..aseg stanovista on 1e na] .~ bolji' proonl kamen i zato sfo je nje~oy ~::.E:.ros~, ka~ a~ektivni poriv prema dobrom, medu svim njegovim ~vali;na najvise odreden »stvarju- i od sebe samog ne p,ravr vrlinu - a mi smo vee i 0 >~.o.&l§.¢{l.j1,!. ggg()Y:9r:n;ostl«, kojem za ov~ odlucujucu sluzbu u subjektivitetu dajemo nas glas, .r~!fl1 da ..;se. ko~ ..nj~gal.lViJ .ek. r.adio.s.tvari -. .Qj<1:J : ••spozn~!~,,~<3.:0 k dQlJioC{kao'obaveza ~. evenfD.afnoc-s dodatkom: b-}.>stv~fl u s'vij"etu«,"hiperb611clu cak : a »stvari svijeta«, I. ?vdje Je ta _ ~"* ..~.._. .. razlika .. »Stvar« erosa je dobro po sebi, a one mje od ovoga svijeta, to znab ad svijeta postajanja i vvr:emena, Er,?s je, relativno, teznja ka boljem, apsolutno, tez?}a. ka ~~vr~enom bitku MJ§rilo. .sav.r.S.e:n§'j;y~.t~ ~ta0oQ,p~,~toJ-~~-e, Slijepi ~~os na tome vee nidi i kod razrnnozavanja zivctinja. Ono >,uvlJek isto« je prvo priblizavanje pravom bitku. Covjekoveros, Koji viai,prevazilaziovo u direktnijem priblizavanju, a kod mudrih.ikonacno, u najdirektnijoj intenciji. Taj eros je, dakle, po.' porijeklu i po predmetu ontoloski utemelje?,. sto ~l;.\ .. trazimo i ad etike. 1\11 ontologija j~ PQ~t?l1:t drugacija, NaSa, ->;: ont()19gij~ nije ()l1tolQgilii"VJe'ciiJo~g:neg?, ontologija Vremefift;--···· ,Mjeri1o s(lvI'~enstya v~~~ ?d~z~.;r<l:rlJ.e ~~~'VlI:~~s:k0ro d,",.a .._ .. CYr!j~di' ·supmtno .. J2:QEJ.J~!J.~:rl;_ :,suver.::rl?l!l p~stO-Jap.Ju« sche)," na])'lE:ga: Dsudeni,p_osbo"SlfiD ;'U:kllluh« tl. .. cennentnt . ._~a.lr:_.l S ... bitakmi u njemu to znacy-u--ollomprolaznom, moramo trazit'rqIlQ pravo .. T~l}. time ocl,g9VQrnost postaje domill1..ir~j1,!~~. priIl~iP ~()I'ala Platonov ,era-s, usmjg_r~!l:.:rl.:;t"i.,Xj~£B2s~, ;g.,e g: naVremenitost, nije odgovor~ za. @y()jpr~.qIIlet.,Or:o cemu sF uIfjeni.l..l "tezl,to '-]-e nadriiocno' Sta, koje ne :>pos~vaJe« .nego »jeste«, A tako nesto, cemu vnjeme ne moze msta, cem~ S8 hl§ta ne suprotstavlja, ne moze biti predmet odgovornosti. Ono vjeairto; am au me ibrazi odgovomost; ono ceka da mu se oovjekparticiplra, 'a njegova, u medijumu svije:a s~o;nljena pojava potdce zahtjev za tim. Ocl~~Y2I'§;n~~,IE'~~~lt1 ~:3J11~ za .pr:Q.@jenljiyg, za one cemu pr:1jetf Opasl1Qs.t]a se P?kvil:F:"" . i. 'da pa~ri.~.~· kratko, .- a. prolazno ll. nj€,g()voj pr?laznQsti (~ao ,.. u z ;sto i rias' osjeca..j,·naglasmo to, moze da voh samo nesto

·l:'~~~"m!j~v,~J::-irit~a ~

prolazno). Ako je samo ovo ostalo i ako je, istovremeno, taka snazno porasla nasa moe nad tim, onda su neizmjerne posljedice za moral, ali te posljedice su zasad jos nejasne 1 upravo to nas zaokuplja. ElatQn__QV"Q_..s.tano.viste .hilo _j.a.._'<;JlQ,: je_ on, recimo, nece da vjecno JJ()~t,CiJ:!~ ..YT~m~l}_ito,vec-da-posredstvom'erosa vremenifu~postane vje,cpo (s-koliko mu je to moguce«): To je,konacnH, srnisao erosa, rna koliko da je on podboden prolaznim kopijama: Zed za vjecnoscu. Nasa briga za odrzanje vrste je, naprotiv, zed za vremenitoscu u njezinim neprestano novim sazrijevanjima koja se ne mogu dedukovati ni iz kojeg znanja 0 bicu, koja su uvijek lisena precedencije: Takva zed namece svoje sopstvene, novovrsne obaveze, medu kojima nema obaveze cia se tezi savrsenom, unutarnje konaenom,

4. Kant, Hegel, Marx: povijesni

proces kao eshatolog~ja

,:rl~t~

~~.,._.~.~,~c",",.,,".

a. Naroerto jasan je Q£EtY~,E~j~g :st?p~y~&ta (od. ,;,"ill9-tonskog« u prosirenom snuSlu Jedne tisucljetne tipologije) premda sada vladajl1£fP:1!J. J~f.rlltQVQj.. ~;,regulaJ~Y:t¥;ljjQ~ji«, ko}a:-}e;'lftolIko;-'ekvf-iralenat Platonovoj »ideji dobrog«, Jei-- se i ona (premda »konstitutivna«) ~k.ti£no moze shvatiti kao granicni cilj. beskrajnog priblizavanja~'"MeQUtiin;ova osovma p'ribii::t.a:vahjaj'e'prek1oplj'etJ:a·· prema dolje sa vernkalnog pr.ema.horizQl},@m.Q!D)postala.]€ ordinata premaapscisi:'_Qiu ~ojem se tezi, na 'piimJer-'ono·-;>najvise~-'a~1i~~:.;je 11 vremensk'om-· nizu'I{:'Oji~-se''"'tfd-'sulJjekHr'tre§krIijilo' proteze u5i..iducrios'C"j'"':ko3T'·kumuli:i1ivnom"'spoznajucom iii cudorednom - djelatnoscu mnogih subjekata duz ovog niza treba da bude sve blizi. Ovdje je, dakle, ,~p~1jgj~mtoku po.vij~f.lU, povj ereno,. _ .se .od Jlj.€g? ocekuje,on9._~!£Ljg.=],1.~,cp.lg..tQn~koj _i_li sh,enu--f5Ho dato unutarnjem'usponu'mdividuuma; a uclio pojedinug-§UbJelffa' i{'Uktipti:om;cpfihtrsu- "tog·"pr6ce"isa, kao kod svih modela »napretka-, uvijek moze bitisamo jedan dio. Doduse, na tal naein Kant ovaj povijesni proces jOs nije mogao priznati kao dovoljnu polugu za taj ideal. Jer vrijeme, zapravo, ne spada stvarno u fenomenalni svij~t i od njegoye kauzalnosti se .ne moze ocekivatd da ce on onu us-najvecem dobru« trazenu koincidenciju blazenstva i cudorednog dosto-

'"

HANS JONAS

180

DOBRO, TREBATI

I BITI. TEORIJA

ODGOVORNOSTI

181

janstva ikad dovesti do toga da bu~~ op:St~ stanje, da ce: cak, uz svoju indiferentnost prema yrlJ~dnostima, makar ?-ah ,~ sansu da se ide u tom pravcu, Ovdje bi, dakle, na putu ]ednog »postulata prakticnog uma«, u pon:oc trebalo da dode nada vjerovanja da ce taj tran~gendentm uzr~k (o~tatak v~rtikalnog poretka bitka) sa svojim neformalmm, cu~o.redrum kauzalitetom, tako reci svojim sredstvima nadm~drIh f:;nomenalno - fizieku kauzalnost, cia cudoredna volja u svijetu nije uzaludna. Sekularizacija. je ovdje jos p~lov}cna, a subjekat moze pod regulativnirn idealom na svoje cu~or~n~ ponasanje gledati barem taka kao da ono, pres~zuCl nJeW>V unutarnji kvalitet, doprinosii eudorednosti svijeta •. To J~, aka' hoeemo, iiasa"fiKtivlia,·rieKaUzarfia~ciclgovbTrf6St·ko]asml-" je da ignorise v]erovatni tok zemaljskih stvari, ali pojedinaeni cin ipak oprema jednim kvazieshatoloskim horizontom.

od9f~'I)()!1!:~st rz povijesnu buduCnost u znaku dinamike s raz cionalnim ..uVidanjem stavljena na zemJjQpisnu kartu etike pa vee zbog toga marksizarn neprestano mor~ biti';l1go~O~~ nik u nasem teoretskom trudu oko jedne etike povijesne odgovornosti. No, time sto vjeruje da poznaje pravac i cilj, rnarksizarn Je j·os uvijek nasljednik Kantove regulatrvne ideJe, bez njezine beskrajnosti i sasvim pastavljen u konacnost, a Hegelovim imanentiziranjem osloboden odvajanja od kauzaliteta svijeta, to znaci imenovan logickim zakonom njego:,~ di~amike. M~ postmarksisti (rijec koja, vjerovatno, jos uvijek izgleda smjela i koju, sigurno, mnogi nerado cuju) m?ram~ na st;rari gledati drugaCije. 'I)me Sto Je. tehnQ!Pl1ij9. p,ng.r.;.!tnJa.mo;c. (ov~ je revolucija koju niko nije planirao, po!puno,. ano~lmn~ 1 ~eodoljiva), ginamik1:'t)e dobil<:i ~sp~.kt.!:! b. Tek Hegel Je napravio .. ~9.r~ ,p:r.€!'.!J:E~:r~(E~~lp.Qm i.,rrla~~,E~:~l,Je.b:1? nluJe,dl1oj ranijoJpredstayi o pj'pj,i ~9E DeIlti:i:iraI1ju KOl)istitgtivn.<l.:P()st<.ljE:':T!,!gulatiyn<l, iQ.~j~ greko msu,~oglI l>ltlpre:dYJdenLniu. jednoj,pa 1}i Y: lllilrksistic'koj glava9D.U"i Y9~jl!.~h ! 2.J1,~h ~2ji <'lteI~j.~,J YIH<;'[IJ,t::,Y).f~ .... ~ te.I?T~p- pravac koji hi, umjesto do ispunjenja, mciga6~'db~ lwm' sl~cajul'!!je .puka pojava,·· vee postaje J?F.§'~~ vest! do univerzalne kabastrofe i tempo cije, sa uzasorn zan]ezinog ostvarenja,·dd·· cega dolazi ...samok~~~~.!!i~I? ideje. pazeno kidajuce, eksponencijalno ubrzavanje prijeti da iz~>Lukavstvo« urna ne vlada izvana, ,~.E2,¢. pt(tE~)iLg@~lke saLmI'! . makne svakoj kontroli. Sigurno Je da mi vise ne mozemo povijesti i posr~s!v:o~ sasVimd!~~ih n:=~j~:~, i~~vrsnih su,.: vjero':'<l:ti nikakvom irnanentnorn »umu u povijesti«, da hi bjekata: moralni cIlJ ]e dobrozastrcen kod autonomn~ mOCI ~?VOrlti 0 1!ekom samodjelotvornom »smislu« dogactanja bila ove dinamike i za njega niko nije odgovoran, no niko ne Cl!st~Iakomislenost: gil gti.,.q§.}~, qez; .znaRgg gilja na sasvim moze biti ni kriv za njegovo eventua1no zakazivanje. Ovdje ..l}.~Ylc rt.<.tc.m. Jl. ruke rnoramo uzeti proees koji vodi napr:etku. .. je spoznat princip samokretanja. povijesti, .ali je u .njemu ...... ....,..~ .. ~" .~~" . Ovoantikvira sva ranija gledista I odgovornosti, poshivlJa'·· nestao principko~:retnog kauzaliteta subjekta. zadatke prema cijo] velicini se cak i ono veliko pitanje koje . c. Onda je, s_ ci';~k;°'~~o·~BY~nQ>poste.~UI!~.t~. »S p~krec~ . d~h~v~: d~ l_i. bi »za c?vJeka« bolje bilo socijalisgla~~ I)!;! ~9:g~~~ .. g~ggTQYt:! inami1~e ~ ujednb. s til? ukljueivad ticko III individualisticko, autoritarno IIi slobodno drustvo n~ svjesnogdjelovanja kao sudlomka u njeznoj sadva aktu:- pretvara .~ drugorazredno pitanje, u prtanje koje je druelnoj revolucionarnaj guzvi. Lukavstva uma se, konacno, .postvo pogodnije za to da se uhvati ukostac s nadolazecim klapa sa voljom aktera koji su se identifikovali sa sVOJ1om situacijama: to je pitanje svrsishodnostl, vjerovatno pitanje dotad skrivenam namjerom, koja je sad postala oClgledna; diktata prezivljavanja, all vise nije pitanje svjetonazora." to spoznavanje namjere 'u pravom momentu cid st~~ne pravog Ipak, ova zapazanje nije nas posljednji rsusret s marksizrnom. subjekta bio je onaj posljednji akt lukavstva kojim Je ono, kao ubuduce nepotrebno, moglo da abdicira. I premda akteri revolucije, koji su sada svjesno preuzeli svoj mandat, ne 25 Ovo JOE uvijek moze predstavljati jednu prakticnu razliku tako odreduju pravac procesa i sebe prije svega ~I?,atraju. njegosto ce biti prfhvacen doticni diktat na primjer, kako se rado iIi vim izvrsiocima, oni mogu (i »treba«) da prilikom njegovog nerado, recimo, ukljucujemou -autorrtarnrvporedak=kojtTe spozifafkaH skorog·rodenja·odigraju ulogu ·babica. O_y:Qje_cje..... rryi_.~· I neizbjezan.

~~<!Ilu.m

E.t ~

Md;~o~..

182
5. DanasnjI obrt stava "Mazes, jer treba«

HANS JONAS

DOBRa,

TREBATI I BITl.

TEORIJ4- ODGOVORNOSTI

183 odqouornost:

6, Covjekova

moe -

korijen

potrebe

Etlcku novovrsnost naSeg polozaja Hustrovacemo JOs jednim konfrontiranjem, naime E;_9.ntgY1m diktumom .,:>JVIoz;es,' jer treb?:« Kao sto neprestano ponavljamo, ,!QQgoyornost je ,,~~r.~~i~.rp9.£Lt~'9 q~ plJ,i,m.,. i.7xs~a rq9c~" gg:£~~,~.j~ b~fui o ~~st~gdgovornosh Ako do lzvJesmh dimenzija narashC'ii'lQC-·' i nj€zino'tek'UcEt" vrsenje, mijenja se ne same veliCina nego ' i kvalitatlvna priroda odgovornostI u tom smislu sto Cinovi mob proizvode sadriinu trebanja, ana je, dakle, U sustini odgovor na ana sto se desava. Ova preokrece uobicajeni odrrdsizmedu trebati i moeL-Yts~nije1;)l'-im.a:rno ...SN~j':'p_yjek treba 9g. hud_~ ! da u&ni (zapovijest ideala) a,.DDJi9". rnoze i1i ne-m9~.~, y'~G j~-p;dm~In..Q ang stg y~e de JactQ .. cinL ~ato tfQ. tii mQ~~,.t~ ?~c=tYE!~C} slij.edi izcina: riju mu ka,~l.Jjg'ka.:· l!~~1I1i f1_l:!1!lJ.1 njegovih cinova. Kant je rekao:,Mo~~i'iL jer treba, lVJji.. !i~s. _ _'iiiovamorec.i: Treba J~[ cilIlis.,t JeT mo:ies;'-roje VeG ni'l -:ctElu tvoje. eksorbita:ni~cr·M.Q"re:-'-D'oba ova slucaja se, istina, svaki put·misIflona ··dligC"shlisao i predmet tog Moze; kod Kanta: sklonost da se podredi obavezi, a ova nekaUzalno, unutarnje Moze se generalno pretpostavlja kod individuuma na koga je obaveza jedino 1 upI ravljena (kod kolektiva, medutim, ako on treba da bude {_...-adresatobaveza, ta..~:y:~.Moze je veoma dubiazno, zbog cega .l,),::.... 9!~~.;:I~otr~~n.~~a vla~e). U ~asem J?rotudiktum;t "Mo.. Cl« znaci: pustiti kauzatrraa]elovanJa usvIJet,aonace ···"-·~4H·-'···"····'··· 'tina Treba lronfrontiraIti nasoj odgovornosti, Ako su usljed ovih djeLovanja iialrocki uslovi opstojanja uopste,onda bi se moglo desiti da za izvjesno vrijeme ana VIsa tezhjaprema savrsenstvu, za najboljim zivotom, pa i za samu »dobru volju« (Kant) u etici mora da odstupi iza onih vulgarnijih obaveza koje nam namece isto tako vulgarni kauzalitet u svijetu. Niko ovog trenutka ne maze reci da, mazda, Platonov put nece jednom opet biti podoban. za buduce ljude, i mora ostati bez odluke da Ii on istini bitka odgovara viS:e nego nas put. Zasad nas »ima« Dna hori2)ontalna dinarnika koju smo mi samo oslobodi.li. Pa ni sumnja u to da bi OitTO sto sam ja nazvao ukidanjem transcendeneije moglo biti rnoZda na;jkolosalnija zabluda povijesti nas ne suspendira od toga cia zasad-udo d'a1ij1lJj;eg prvo mjesto d!ola2iiodgovo!'llost na one sto [e vee u toku i sto mi sami odrzavamo u toku,

'zna7:f da'

No, lstovrem€n~ s onim sto sma naueili na nasern zamrse-' nomput~ kro~ polja odgovornosti, mi smo dobili i odgovor na p:tanJ,e koje smo post~vih na pocetku (str. 157 i dalje), na P?!an]e ~oJe na?, stop na putu, koje smo oznacili kao »kntl,enu tacku ~eoTlje ~or,ala«, 0 tome kako 1!()p~te ad htjeti ~o!aZl.d.Q.tr.e_b.aj~; od htjeti, koje je ipak vee u svakorn sIll:: caju, kao O.nost? slijedi svrhu, sto se bavi prirodnom svrhom svrhov:tos,t~ uopst.e, dakle »dobro« po sebi do trebati koje mu tek daje ll~ oduZlma,.odredene svrhe. 'J:'aj prela.~ je posredovan fenomenom maCI " . dn: l' .. ,--,;" .. u njezinorn J€ nQvrsn.o ]Ucl§l):Ofl;1 8.11).1sly). K<i]e. ~~..}~~y,~a}l!~s.llaga povezuje sa znanjem is1obo~ qQ.l]lc ".M<:~« kao k~uz~lria s~la svrhe prosirena je cijelim: carst":o~ zivota. Veh~a)e n;'oc tigrov,a 1 slonova, veca je mac te~ta 1. skak:~vaca, JOs veea je moc bakterija i virusa. No, on.a ]e slijepa 1 neslob~dna, iako svrhom podrzavana, a svoju p~:rodn~ gran~cu nalazi u protuigri svih sila koje se takode s~lJeRo_ be~ lz~ora drze prirodne svrhe i upravo time sim.,. 1 bioticki odrzavaju u ravnotezi visestruku cjelanu , 0 v di se, llilll . Je mozv~mo reci, pnrodnom svrhom strogo ali dobro vlada, to znaci da se samo po sebi ispunjava ono unutarnje trebanje blt~~. S_a.P.1:o.kodQoyj~~~j~ JE(jc., zahvaljujuci zp.anju i samo::-Ql~l,.erl'lane~PQy~naodcjeJJl}~ .t :mQ~.~ postaH opasna 1 .1 se?~s.a~?..J.: N]e~ovo Moze je njeg()\!a sudbipa,'{sve vise .posta]e opst~ su~bma .. ~akle, 1m? njega i sarno kod njega se :o~{'~~~J:t~Je:n~ a ll~:dlZe _tr:e~~~~ ~~O sar,n0k:0llr()la.J?:j~~oy~, e t ,..... _", J;R .~JeluJe..syJ~§.r:'(), 1 prije svega u odnosu na njegov sops~v~n: bitak: posto je u njemu princip svrhovitosti. zahval.JuJ~el slobodi ~a sebi postavlja svrhe i zahvaljujue! 'moei da Ih. lzve?;e, dostigao svoj najvisi stupanj i, istovremeno, stupa~J koji samog seb~ ugrozava, on u ime tog principa postaje sebi samorn prvi pr~d~et trebanja, naime predmet o~~ sI;>0menute.~>I?rve zapo'vl~eStl« da nacinom njegovog konsc:nJa ~e unisti one u njemu dostignuto, sto on takor1e ~aze. Osim toga, on postaje provodilac testamenta svihdrugi? ~a~osvrha koje bilo kad dolaze pod zakon njegove rnoci. Mi cutimo 0 onome ~tb prevazilazi ono sto se cuva: trebanje ~ po?ledu.sv{'ha koje on tek stvara, tako reel ni ..iz cega; J~!: j;;tyaranJe Jes one stJ:a.n:~ kruga odgovDrn,0s:fI"·koja.se ne
..c.:"'" c.. ....
v ".

njemu

184

HANS JONAS

DOBRO,

TREBATI

I BITI.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

185

proteze dalje nego do njezmog omoguce?-]a, to znaci do o~~vanja ljudskog bitka kao takvog. Ovo je njezmo skromm]~, ali strozije »trebanje«, - Qno, .dakle, sto uopste povg:Z;llJ~ htijenje i tr~p'_anj.e.11J.Qt,i§t9. je ono sto odgovornost dovodi u cenFar .morala. .. ''''

VII. DIJETE 1 Elementarno

PRAPREDMET ODGOVORNOSTI i jeste·« novoroaenog

»treba

Nakraju ovih dijelorn za vrijeme vezanih refleksiJa() teoriji odgovornosti vraticemo se jos jednom na vremena lisenu prasliku svake odgovornosti, na roditeljsku odgovornost za dijete. Ona je praslika u genetickom i u tipoloskom pogledu, ali, u izvjesnoj mjeri, i u »spoznajnoteoretskorn«, bas zbog njezine neposredne evidencije. J?ojamodgovornosti impli(jra pojam trebanja, najprije trebanja l:>itk~~~~~~!:; onda trebanje da neko nesto ueini u responzumu prema onomtrebanju bitka. Da,kle, na prvom mjesti; je unllt?Ip'j~ .P.@Y? predmeta. Tek 'bivstveno imanentni zahtjev moze objektivno da··zasrluje neku obavezu prema bivstveno tranzitivnom (koji ide od jednog bitka ka drug om) kauzalitetu. Objektivitet mora stvarno doci do objekta Zato se, kao sto se (po Kantu) svi dokazi boga reduciTaju na ontoloski dokaz, ili s~p()k:azuju kao od njega zavisni, 'taka i svi dokazi vazenja moralnih propisa na' koncu svode na onaj, recimo, dostiZni iskaz »ontoloskog- trebanja. Kad s ovom iskazivoscucne bi bilo bolje nego s onom prethodnom, bilo bi to lose za teoriju etike, kao sto je to danas slucaj. Jer Qa~~_~!1:iik1:izeorije t i jeste navodni jaz izmedu bit~i trebanja.. koji se moze premostitisarno [ednim bilo to boz1l,l1skigl,.1?i~?:,.l~~~s..19;ill:.v~~!sa bude (fiat) - oboje su veoma problematicrii lZVOTl vazenja, jedno -zbog osporene egzistencije uz hipoteticki priznati autoritet, drugo zbog nedostatka autoriteta uz fakticki postojecu egzistenciju. Negira se da bilo ko]e brvstvujuce po sebi, u svom vee datom ill tek mogucem brtku moze da emanira tako nesto kao rieko »trebanje«. Ovdje je u osnovi pojam onog golog »je~te« - postojeceg, bilog ili tek dolazeeeg., Stoga je potrebna jedna ontickq, pa.!~~~S!!l_il, ~_QJQj ,~!:to jedno1,!

stavno, fakticko »[este« evadentno spaja s [ednim »treba- dakle uopste ne dopusta pojam nekog »pukogJa~~ za sebe. Rigorozni teoreticar ce upitati da li uopste postoji neka takva paradigma koja se mora postaviti kao da je on ne zna, Da, glasice odgovor: ono sto je bilo pocetak svakog ad nas kad rni jos nismo mogli znati, ali se neprestano nudi pogledu ako mozerno da pogle~aI?o i vd~ znru_no.Je: r:a. z~~ htjev: Pokazite nam jedan jedini slucaj - [edan [edini ]e dovoljan da se slomi ta ontoloska do~ma! - g~je ~olazi. do onog spajanja, onda se moze ukazati na ono sto., je sVJ.ma nama vrlo dobro poznato: novorodeni cije puko disanje ne~ osporivo uprav1ja jedno treba okolini, naime: da ga prihvati Pog1edaj i znaces. Kazem »neosporivo- ne »neodoljivo«: jer, naravno, sili ovoga se moze odoljeti kao i svakom treba", njegov poziv moze naici na gluhost (premda se, barem u slucaju majke, ovo smatra izopacenoscu), ili ga vmogy nadglasati drugi »pozrvi« kao, recimo, propisano napustanje djeteta, zrtvovanjeprvorodenog 1 slicno, pa cak 1 goli nago~ za samoodrZanjem - to nista ne mijenja na neosporivosti ovog zahtjeva kao takvog i na njegovoj neposrednoj evidenciji Ja takode ne kazem: »molba- okolini (»uzmite me«), jer odojce JOs ne moze da mali; a, p~ije svega, :n:olba, pa 1 ?na najusrdnija jos uvijek ne obavezuje, Take ovdje ne govorimo ni 0 milosrdu, ni 0 smilovanju ili bilo kojim osjecanjima koja bi, s nase strane, mogla biti u ign, cak ni 0 ljubavi. Jaodista striktno mishm da ovdje bitak nekog jednostavno onticki postojeceg imanentno i vidljivo sadrzl jedno tr,,:bati za druge, i da bi to bilo tako 1 onda kad ovom trebati ne bi dosla u pomoc priroda preko snaznih instinkata i osjeoaja, ikad cak uglavnom ne bi na sebe sasvim preuzela taj posao, No ~tkud' »vidljivo«, uprtace pomenuti teoreticar:, Ono sto je realno i objektivno »tu- to je kong1omerat celija koje su, sa sV'oJ€ strane, konglomerati molekula s njihovim fizicko-hemijskirnitransakcijama, koje se kao takve, i. isto. tako ka~ 1 uslovi njihovog nastavljanja mogu spoznati ; all u ova] nalaz ne spada da ovog nastavljanja treba da bude i da zbog

2G Neko apsolutno neodoljivo Treba vise uopste ne bi bilo ovo nego upravo jeduo Mora.

186

HANS JONAS.

DOBRO, TREBATI I BIT!.

TEORIJA

ODGOVORNOSTI

187

toga bilo ko bilo sta za to treba da ucini 1 to se na tom nalazu ne moze ni na koji nacin »vidjeti«, Naravno da ne maze. Ali da li je odojce to koje se ovdje vidi? Njega ana.,. Iiticki pogled matematickog fizicara uopste ne dobija u vidno polje, vee, namjerno.. samo jedan krajnji rub njegove inace potuljene stvarnosti." I naravno, ni najjasnija vidljivost ne zahtijeva upotrebu sposobnosti gledanja za koje je ona tu. Na ova je bilo usmjereno nase »pogledaj i znaces«, Sujevjerje je da ovo gledanje pune stvari ima manju vrijednost istine nego gledanje njezinog posljednjeg ostatka u filteru redukcije, sujevjerje koje zivi samo ad prestiza uspjeha praro~_~~ nauke s one~trane njezinog~~()p_o~!Clvljenog.22Hfl. spoznaje.--.. Treba jOs sarno raspraviti sta se ovdje vidi: kojecrte 'OSJrn one same bezupitne neposrednosti - ovdje ponudenu evidenciju isticu od svih ostalih najava nekog trebanja u bitkui nju cine ne sarno empirijski prvom iintuitivno najociglednijom vee i sadrzajno najpotpunijorn paradigmom, doslovno prototipom, objektom odgovornosti. Vidjecemo da je to isticanje u onom [ednovrsnom vodnosu izmedu posjedovanja i neposjedovanja opstojanja, koje je svojstveno samo zivotu koji zapoeinje, a uzrocnost njegovog rodenja, kao neka upravo i zapoceta uzrocnost, obavezuje na ono nastavljanje koje upravo i jeste sadrzina odgovornosti. Moramo pokazati uno posebno i egzemplarno ove situacije.
2; Manje uporni pozivi nekog trebanja bitka

a. Nije, doduse, besmisleno, no ipak ima malo smisla pitati da li svijeta treba da bude, posto odgovor, bio on pozitivan ili negativan, nema nikakve posljedice: svijet je vee tu i nastavlja da bude; njegovo postojanje nije u opasnosti, a 1 kad bi bilo, ne mozemo nista uciniti. Ako ga je bog stvorio, onda bi i »trebalo« da bude, ali mi ne ucestvujemo

u ispunjenju ovog trebanja. Uopsteno: one sto egzistira polazeci od sebe i potpuno nezavisno od nas, njegovo eventualno spoznato trebanje bitka moze imati, doduse, znacaja za nasu metafizicku vsvijet sigurno ako ono, kao ovdje, ukljucuje nasu egzistenciju - ali ne moze biti znacajno za nasu odgovornost. Za nesto drugo se moze pitati: da li taj svijet treba da bude vise ovakav iIi onakav, VIse na ovaj ill onaj nacin, jer tu bi mogao biti prostor za nase sudjelovanje, a onda i za odgovornost, a to nas upucuje. na uze podrueje Ijudskog kauzaliteta. No jedno takvo kvalitatrvno trebanje brtka ako ono postoji za svijet ili za jedan njegov dio (a prek~ dijela postoji i za cjelinu),sigurno nije n~posreclno evidentno i tek bi moralo da bude davedeno na svjetlo dana unekom ontoloskom argumentu 0 Cijoj urodenoj logiCkoj krhkosti Je primjer dao nas sopstveni pokusaj na pocetku ovog poglavlja. A sto se tice onog glavnog, J2;~r9dqse ipak brinesarnq..~a sebe. i ne pita z<l !lase Y:t:"edlll!Juge :\9pr(;t.Y<i:UJ~ m iii neodobravari}e~~tzvjesna-obEtve2:fl da j9jg~ q~rem 11 QY9m ili u'· onomp-omogrie je anoriimna i nema llitil19~t gen.utka. »COvF~}t;<·pi Jreoa1o:da vod! "racuna 0. ovom Hi. onom,ali fie ' up'I_"~yqi le:pipQ .ja; i ne bas d~.nas,. vee, mo~da, od p~~kosutra Hi od bilo koje slijedece godine, Jer ono sto postoji zahvaIjujuci svojoj sopstvenoj snazi - svijet k~av on jeste ~ moze da ceka i Vise nego sto su trenutno covjekove potrebe i uglavnom same sebi odrzava ctvorenom sansu da ce njegov bolji takobitak »prije Hi kasnije- dobiti podrsku na stetu losijeg. To »bolje« ovdj~, not~bene, nije nyZJ:lo ?~O sto ~k dolazi : to moze da bude 1 ono sto treba odrzati prije nego sto dode nesto drugo sto bi bile losije (kao n~ primjer obijescu uzrokovano izumiranje nekih visokih ZivotIDJskih vrsta),
z

on

27 Kao opsirnu raspravu 0 ovdje pomenutim pitanjirna rnetode i spoznaje vidi autorovo istrazlvanje: »Ist Gott ein Mathematiker ?« IDa Ii je bcigniaterriati~ar? / (11; Organismus und Freiheit, 5. pogl.),

h A kako je onda,nasuprot ovom samomocn~m vec-?it~ ku, S onim sto jos nije, cega jos rrije bilo na sVIJetu: al~ bi moglo biti i moze biti samo zahvaljujuci nama? I ovdje bi se morale raditi 0 nekom buducem stanju bilo prirode bilo drustva, a ne 0 individualnim egzistencijama (v, nesto dalje). Ako tako nesto izgleda realisticko - a ne mora biti bas »ono najvise dobro- - njegov postanak bi, po mjen,lu znanja 0 trebanju njegovog bitka, moglo biti zadatak ljudske odgovorriosti, riajme radistvarn one vee bivs,t"uj'llc~_~po:znate cjeline. Za sebe nista sto(jos) ne egzistira nema pravo ina po-

DOBRO, TREBATll

BITL TEORIJA

ODGOVORNOSTI

188

HANS JONAS

189

onega cega los nije bilo, preko sveg dosadasnjeg prevazilastojanje i nema pravo da od nas zahtijeva pomoc za njegov zeca stanja ljudi, ako jednom pretpostavimo pravo utopije postanak (osim ako mi njegovu moguCnost hpostazirarno u i njoj prirnjerenu Ijudsku moe. Tako mi, onda, u svirn ovirn neki ocekujuCi vec-bitak u nekorn bezvremenskom carstvu), slucajevima anonimnoj buducnosti dugujemo sarno ono opste, Medutim, ta stvar svijeta, zbog koje to stanje treba da bude; ne posebno, samo formalnu mogucnost, a ne odredenu sadropet [e u prikazanoj nejasnoci. i za taj odredeni slucaj tek zajnu realnost. Drzavnik, doduse, u kocentrirajucem fokusu treba da bude dokazana, A, prije svega, to stanje je nesto situacije i njezine neodgodivosti, obicno ima posla s mnogo opste: odredene, sada jos ne-egzistentne individue, od kojih konkretmjim odgovornostima unutar takvih apstraktnih okce to stanje postojati, ni na koji naein se ne mogu anticlpi-' virnih horizonata, ali ion, ipak, samo u rijetkim, zaostrenim rati, pitanje 0 nekom »trebanju bitka- ovdje unaprijed nemomentima odlueivanja, gdje se radi 0 biti Ili nebiti zajedrna nikakvog smisla, a egzistencija ni jedne od njih - koje nice, nailazi na neko prakticno Treba apsolutno prinudne se u pogledu stanja mogu pr0izvoljnorazmjeIljivati n,~je neposrednosti. Medutim, upravo ovo nije .izuzetak nego nenallklj1JG€l1Il. ni 11 koju zarriislivuv.odgovornost. za buducnost, pusteno pravilo u Oit1:oillJed:ri()n1 i Iskonskom protuprimjeru Cak, planiranje nekog (za razliku ad onog koje se moze odkoji mi ovdje zelimo da prikazemo kao prototip svake odgomah realizovati) stanja, na primjer »drustva«, uopste je movornosti. guce sarno pod uslovom da je to stanje nezavisno od [ednokratnog identiteta njegovih konstituenata, Tako onda, doduse, ima smisla reei da Ijudi ubuduce treba da postoje, posto je »covjek« Vee tu, ali »ko« ce bini :ti ljudi, to, na srecu, 3. ArheHpicna eouienciia odojceta za sustinu mora ostati bez odgovora;a reci da ova] iIi onaj treba da odgovornosti bude prije negcjito on [este, to nema. mkakvog smisla.28 Is110 se moze pravilno reci da i da1je u svijetu treba da bude aktuelna »sloboda« (ili »odgovornost« itd.), posto je ontoloska Od upravo skicirane pozadine neodredenijih odgovornosti mogucnost 'za to postala oCigledna zahvaljujuCitojCinjenici; istice se u svako doba akutna, jasna i izbora lisen a odgovoras priznanjem ovog apstraktnog »treba« mozemo, ako ponost koju za sebe reklamira novorodence u svoj svojoj neuporedivosti.. Odojce u sebi objedinjuje samoovjeravajucu stoje uslovi za to, priznati u vezi s tim 1 neku konkretnu odgcvornostc.ali-kakvace rbitidjela ove slobodezato,prema ... -".~,;:",~,,~~,,~-, snagu onog vec-tu-bitka 1 onu iziskujueu nernoc jos-ne-bitka, neusIovljenu sarnosvrhu sveg zivog i onog tek-morati-postati sustini .onog sto ovdje treba osigurati, nije moguca apsolutno nikakva odgovornost, IIi, da navedem i posljednji primjer, pripadajuce sposobnosti da jojodgovori. Ovo morati-postati je mi mozemo reci kako treba da : budu umjetnosti 1 nauke, jedno izrnedu - jedno vjesanje bespornocnog bitka nad neposto one vee postoje (ranije se to nije rnoglo), i mi mozemo bitkom - !lto mora Ispuni'ti neki strani kauzalitet. Utoj raueiniti svoje da je moze biti i dalje; mo konacna djela budikalnoj insuficijenciji rodenog kao takvog je ontoloski taka ducih umjetnika, otkrica buducih istrazivaca ne samo da se reci predvidena [edna odbrana od povratka u Nista preko tvorca, ocuvanje njegovog daljeg postajanja, Obecanje' za to ne mogu unaprijed odrediti izato nisu moguci predmet odje bilo sadrzano u stvaranju, Odrzanje tog obecanja (cak i govornosti nemoguenost njihovog planiranja je upravo esencijalni sastavni dio onega za sto se mi ovdje osjecamo uz pomoc drugih) postaje neotklonjiva obaveza spram tog sada samovrijedno postojeceg bitka u njegovoj totalnoj upuodgovornnn (memento za osnivace zaduzbina). A upravo pod cenostd na to. Tako to .imanentno trebanje bitka odojovim uslovima apstraktnosti 'je i planiranje i pripremanje ceta sto najavljuje svaki udisaj, postaje tnanzitivno breba-uciniti drugih, koji jedmo tom talco najavljenom.zahtjevu mogu .stalno pomagati da dode do svogprava-·,-i-moguda
28

Ovo se isto toliko tice »prosjecnog

covjeka«

koliko

genija.

190

HANS JON~S

DOBRO, TREBATI

I BIT!. TEORIJA

ODGOVORNOSTI

191

gu6e one stalno .oblstmjenje njnne datog teleoloskog ob~~:ja. Oni to moraju neprestan? ciniti" kako bi se .disanJe riastavi lo, a time i sta1no obnavljao zahtjev, sve da:_kih toga ne razrijesi ispunjenje njegovog Imanentno-tel~olosko~ obecanjakonacne svoje~~?i. NJi,h?va moc nad . obJektc:m prrtorn nije sarno moe cma vee 1 necma, sto ?l ec s~o smrtonosno. Oni su, dakle, totalno odgovorm, 1 ovo je VIse nego zajednieka obaveza .spram nevolje susjeda Cija osno:v:a je nesto dru.go nego sto Je. odgov:~rn?s~.Oqgoy.ornost ;4 JI.aJP.F~2tg!j_~:r:?1 .l1.!:1:n~~~@ ~WIBlushJeQA .. 1~_autQrstY..~JiJ~lq'l" u cemu ucestvuju SVl, a ne samo aktuelm stvaralac, koje poredak razmnozavanja preko neopoziva njihovog neka - bud: (f-iat}suobrazuje u=sopstvenom -sluGa~-u,~akle .svik?"ji, sami . sebi dopustaju zivot - ukra,~ko: uvijek blvstVUJuc~ porodica Ijudi kao takva .. Zato Je 1 drzava na sasvim drugi n~Cin odgovorna za djecu na svom podru.cju nego za ~obroblt svojih gradana uopste, Ubistvo djeteta Je_ zlocin ~~o 1 sva~~ ubistvo29,ali dijete koje je umrlood gladi, to znaCl~dopus~h da one umre od gladi, ogresenje Je 0 onu prvu, najosnovrnju od svih odgovornosti koje uopste moze biti za covjeka.
v. v

=.

:r

P:tO

0r:a

-~:~§b~·~-

Sa svakim djetetom koje se rodi po.nov~ zaPO?nje .eovjecanstvo u pogl"'~u. na smr~o~t, ~ u.oo~lkoJe ovdje U 19~1 odgovornost za daljnje postoJ~nJe covJecanstva: No,. ovo Je vee previse apstraktno za ovaj sada razmatarni prafenomen krajnje konkretnosti. Pod onom a:pstra~tnom 0 Gel11u cerno jos go_yor:it~,p()stoJaJa Je, istma, --~--~i§f;::~ i obaveza da -sesrtvori »jedno« dijete, ali jati ni najmanja moguca obav:z~ _da se stvori?vo .. posto je bilo potpuno nepredvidivio da se _stvon .b~ oyo. Medutim, ovo dijete u svojoj apsolutno kontingentnoj J.e~n~ stvenosti je one cernu sada pripada odgovornost - Je~ml slucajgdje »stvar« nema rukakve veze .s n~ln:n:vprosudll:anjem dostojnosti, nista s nekim poredenjem 1 n~ta ~ nekim sporazumom, U tom uzrokovanju bitk~ (najradfkalnijem od svih kauzaliteta nekog subjekta) postoji jedan elemenat neIlene krivice i on prozima svaku osobnu odgovornost spram

njegovog objekta kOJ1 prethodno nije bio nista pitan.P' Sukrivci smosvi, jer cin stvaralaca je bio generican, a ne s njihove strane izrmsljen (rnozda cak nije bio ni svjestan), a optuzba djece i unuka zbog izbjegnute odgovornosti - najobuhvatnija i prakticno najuzaludnija od svih optuzbi - moze se ticati svakog ko sad zivi. Isto tako i zahvalnost. Tako one »trebatl« koje se manifestuje u odojcetu irna bezupitnu evidenciju, konkretnost i hitnost. Krajnji fakticitet tog Ovog (Diesheit), krajnje pravo na to i krajnji fragilitet bitka ovdje idu jedno uz drugo. U njemu se egzernplarno pokazuje da je mjesto odgovornosti bitak uronjen u postajanje, prolaznosti prepusten bitak kojem prijeti propast. Ona stvari mora gledati ne sub specie aeternitatis vee prije sub specie temporis, i sve svoje rnoze izgubiti u. jednom trenutku. U slucaju postojano-krrtdcke povredivosti bitka, kao sto je ovdje dato, odgovornost postaje kontinuum takvih trenutaka Necemo ovdje izvoditi kako onda ova] praprimjer nije samo po evidenciji i po sadrzini iarhetip svake odgovornosti nego i njezina kllca'", i da se smisaono prosiruje u druge horizonte odgovornosti, ali neka OV'O bude poznato kad malo kasnije budemo razmatrali takve horizonte. Njima cemo se morati sada posvetiti,

....- .. -

29 Ipak je pSiholoskacinjenica plaseitoga .da ce pregaziti dijete.

da se vozaci automobila

najvise

30 Dijete, doduse, odista ne mcze roditelje pitati, prebacujuci im, ili drugacije, »zasto ste mene donijeli na svtiet?« jer na ovu prfsutnost /Diesheit/ ovog ,.ja« oni nisu imalinikakvog uticaja, vee sarno »zasto ste donijeli na svijet drjete ?« - a tu je odgovor da je i sarno preuzimanje te krivice hila obaveza, doduse ne spram tog jos nee.gzistentnog djeteta (takva obaveza ne postoji), nego spram obavezujuee stvart covjeka u cjelini. 0 tome cemo govoriti kasnije. 31 Da Ii je ovo i geneticko-psfholosko (kako pretpostavljam), to je cinjenicno pitanje kojece se empirijski moci ispitati kad bu?emo imali prvog, pola lisenog covjeka iz retorte i kad budemo mogh posmatrati da Il se kod njega razvijajuosjecaji odgovornosti.

UGROZEN4-

BUDUCNO~T

r m~J"'" ~API!-ETKA

19B
JJ

PETO POGLA VLJE

ODGOVORNOST

DANAS: UGROZENA I IDEJA NAPRETKA

BUDUCNOST

mozemo pod vodecim pojmom obaveza prema covjeku obradivati kao jednu obavezu a da zbog toga ne zapadnerno iu antropocentricku uskost. Suzavanje same na covjeka, i nit njega kao ad sve ostale prirode razlicitog, moze znaciti samo suzavanje, cak dehumanizaciju samog covjeka, zakrzljavanje njegovog bica 1, u sreenom slucaju, bioloskog odrzanja protivurjeci, dakle, njegovom navodnom, upravo dostojanstvom njegovog bica ovjerenom cilju .. U .odL.~!9.,. Jjlldskom "gledistu prirodi ostaje njezino sopstveno dostoJanstvo"k6I€' stoji spram= 'sarnoV61Je nase''iii6cr:''Xao'~:6f;ii '>Koje~'Je~"'orYi:C"stvt)tilll;=~' mi nama srodnoj cJeiilii njezinog stvaralastva dugujemo yjernost, gdje je vjernost nasem sopstvenom .?itku . samo najvisi vrh. A ova, pravlfno shvacena,9:9@vata"sve'->ostcilO isp.oct sebe. . .-.--. ,-",.".,'
c'
h

1. BUDUCNOST COVJECANSTVA

2. Egoizam

vrsta i njegov

ukupni

sirYl,bioticki rezu~taJ;

I BUDOCNOST PRII{ODE interesa sa organs kim

1. Soltdarnost

svijetom

:l311d1l6n()13:t GOYje¢a,ns.tva, j~prva obayeza oovj~~ovo~ .~~:lekJtivnog ponasanja u doba modo rnegrativno. tehnucke CIVllizacijeRoja je postaJa >,~sve:l):10~naU ovom je, kao .. ~ < -~non-oCigledno sadrzanaJ buduenost prirode, .ali . i, od toga, jedna metaflzicka odgovornost po sebi 1 za. , nakon sto je covjek postao opasan ne sarno samom sebi '!'~~ i cijeloj biosferi.Pa cak i kad bi se [edno n:og10 o~VOJ:l:l od drugog - to jest i kad bi s jednom opustosenom (I, najvecim dijelom vjestacki zamijenjenom)zivotnom okohnon: za nase ipotomke bio moguc zrvot koji bi se mogao nazvati Iju:dskimipak bi ta.vtokomvdugotrajnog ,stv~alastva p~irode stvorena i sada nama prepustena, punoca Zlvota Zemlje, radi same sebe, imala pravo na nasu zastitu. No posto se ovo dvoje ipak, da ne vba doslo do karikature sliike covjeka, u stvari ne moze odvojiti, posto se eak u onom odlucujucem, rraime u alternativi »odrzanje Hi propast«, interes. covjeka U najsublimiranijem smislu poklapa s interesom ostalog :Zi~ vota kao njegovom svjetskom domovmom, mi obje te obaveze

Prihkom izbora izmedu covjeka i prirode, izbor kakav se od slucaja do slucaja ii borbi za opstanak neprestano ponavlja, na prvo mjesto, svakako, dolazi covjek, a priroda, i kad jOJ se priznaje njezino "dostojanstvo, mora da popusti njemu i njegovom visem dostojanstvu. Ili, ako se ovdje O$POrava ta ideja nekakvog »viseg« prava, ipak, u skladu sa samom prirodom, egoizam vrste uvijek ima>'prednost,a vrsenje Ijudske moci u odnosu na ostali zivotm svijet je prirodno pravo zasnovano na samoj sposobnosti. Tooje, praktieno, bilo stanoviste svih vremena u kojima je priroda u onom velikom izgledala nepovrediva i zbog toga u svemu pojedinaenom kao da jebila na raspolaganju covjeku da se njome sluzi bez mnogo krzmanja, Ali cak i ako i dalje kao apsolutna vazi obaveza prema covjeku, ona sad ipak ukljucuje obavezu prerna prirodi kao uslovu njegovog sopstvenog trajanja i kao jednom 'elementu njegove sopstveneegz]stencij'alne potpunosti. Mi .idemo i preko toga pa kazemo cia ta, u toj@pasnosti, novootkrivena sudbinska povezanost covjeka i prirode nama omogucava da otkrijemo i samosvojno dostojanstvo prirode i da nam nalaze da, prevazilazeciiono utilitaeisticko, ~o~tuje~or:J,e:in inte.gdtet. ~edv,a v~a jeJ?0tr.~~Il.?E~61_k~b je, zab,yalJuJucl samoj zakonitosti Zlvota, iskljuceno nekakvo

194

HANS

JONAS

UGROZENA

BUDUCNOST

I IDEJA

NAPRETKA

195

sentimentalno shvatanje ovog naloga koji je, ocigledno, sa-. drzan u tom »integritetu- sto ga treba odrzati, dakle koji sam mora bin odrzan, Jer zahvat u drugi zivot je eo ipso dat pripadnoscu zivotnoj oblasti, posto svaka vrsta zivi .ud druge Hi ga njezinaolmlina suodreduje, pa stoga ana puko, prirodom uslovljeno samoodrzanje svake vrste predstavlja neprestano zahvatanje u ostale sklopove zrvota Jednostavno receno: jesti i biti pojeden je egzistencijalni princip upravo te mnogostrukosti koja tu zapovijest potvrduje radi same sebe (Razmjena materije same s anorganskomprirodom cime mora da je jednom zapocela ta cjelina - desava se .samo vna najdonjoj granici.) .Suma ovih uzajamno jucih zahvata koji su uvijek povezani s unistenjem pojedinacnog u cjelini je simbioticka, iako nije staticka s onim cto-·_,·_~~··· __ -__ lazenjem, odlazenjem i ostajanjem sto nam je poznato iz dinamike predljudske evolucije. Onaj surovi zakon ekologije (koji je prvi sagledao Malthus /Maltus/) sprecavao je svaku prekomjernu otimacnu pojedinih oblika zivota ad cjeline, svaku prevlast nekog »najjaceg- 1 stanje cjeline bilo ]e sigurno u mijeni njezimh dijelova. Neki veci izuzetak od toga sve donedavno nije predstavljalo i sve vece jednostrano za-. hvatanje covjeka,

ni~~!ll~IIl ~j_E!lme: covjeku je priroda zasmetala same] sebi U i samo j~ 11 tomejito .ga. je obdarila moralom (sto joj, kao i ostalo, jossmijemo pripisati) ostavilsmogucim jedno nesigurno izravnanje za uzdrmanu sigurnost samoregulacije. Ima neceg zastrasujueeg po sebi u tome sto, sad, :od toga zavisi ono sto Je njezino - ilt recimo skromnije: toliko rnnogo njezinog sto covjek moze da sagleda. Prema vremenskim mjerilima evolucije, pa i toliko kracim mjerilima povijesti covjeka, ovo je jedan skoro iznenadni obrt u sudbini prirode. Mogucnost tog obrta Je bila u bicu znanja i htijenja koje je nezavisno od svijeta 1 to je u svijet prodrlo sa covjekom, ali njegova zbilja je .sporo sazrijevala 1. onda je odjednom bila tu. U ovom vijeku je dostignuta ta dugo pripremana tacka kad opasnost postaje ocigledna i kriticna. Moe u savezu sa umonlp_Q§_~!?!~'2:bomdovodi ~o odgovomosti." O~o kada podrazumijevalu za:- oblasf meo:ulJuasKin odnosa, To da se sada, osim toga, odgovornost proteze vna stanje biosfere i na buduce prezivljavanje 'Ijudske vrste, to Je, [ednostavno, data prosirenjem moci naove stvari, moci koja je u prvom redu moe razaranja. :rv:ro¢ opas)'lostci!leocig1edlJ-om je,gl1u .i o~y-~zu.koJa se,z;bog od svakog izbora izuzete solddarriosti sa svim ostalim 1. bez posebnesaglasnosti sopstvE;nog bitka, proteze na sveopsti bltak.· , ' ..

seOdvaf-

os, pri:moC! misljen] g i. uz moe time ornogucene teh- _",, t" __ nicke civilizacije jeda.11 oblik Zivota, >H~ovjek~,. osao . je---fj d poloza] da ugvozi, ~yeo.stfl_le (a time i sar'nog:§e~). »Priroda, se nije mogla upustiti ni u sta vratolomnije nego sto je stvaranje moguonosti da se pojavi covjek i time je opovrgnuta svaka aristotelovska predstava 0 teleologiji sveukupne prirode (Physis) koja sluzi sebi samoj i koja sve integrise u jednu cjehinu, no to nije mogao da nasluti ni jedan Aristotel. Za njega je teoretski urn u covjeku bio Dna sto se uzdize iznad prirode, alisto joj svojom kontemplac.1}oPr_sigurno nista n(izao. Emancipovani prakticni intelekt l~()ji . vela»n~iUka«;"bastin~r'6tiogte6retslfog intelekta,' . . ... su- .••.....•.•. J2_~otstavlja-:rle-samo' svojg -lhisaO y_~{ .~~Y:c>j~,,_~il1jenje j,e.t:ffii1' .·.'.• . na. riacin-koJlseviSe rte moze objediiatI s:3,nesvjesnii11flinkdo- ..

r~~

. 4,T,a

opasnost q~~iie;ia .

otkri1,?(1

.da. j~

Nr Tkeb.itkJ,.l., prir.!H!Tna

.»

Da ponovimo. Obaveza 0 kojoj vovdje govorimo, nastala tek zato sto je ugrozeno ono 0 cemu se u njoj radi, Ranije ne bi amalo smisla govoriti 0 tome. Za rijec se javlja ono sto je u igri, Odjednom je u svjetlu prijetnje zbog onoga sto cini covjek ono apsolutno dato, ana sto se smatralo samopo sebi .razumljivirn, one sto se nikad nije zamiSljalo predmetom pregovaranja: da postoje ljudi, da postoji zivot, da zato postoji jedan svijet. Upravo .u ovom svjet1u pojavljuje se i nova obaveza. Rodena u tom uzasu, ona kao neophodno nalaze prije svega [ednu etiku o~jgJ.)j:9:, .zastite, ocuvanJg,:,_-,a]€

-Cilj,a,nj ezini nalozi rnogu .imafi tu tezin u da Ziahtij evaju vece

l(l€ ..~H~)l

~~J2~~~j~~_•. 0~~}~_!!~~~j~ .~ __ V_Jlrk6sr-·o:X~i)j-:"·~~r:o.:~()~ti

196

HANS JONAS

UGRo2ENA

BUDUCNOST

I IDEJA NAPRETKA

197

zrtve nego sve one sto je dosad smatrano poboljsanjem ljud.ske sudbine. Na pocetku prethodnog poglavlja smo rekli da ~()yj~l<;, koj,ivise;Qij~ ~~() P1':osti iZyrSilac nego.ipotencijalni razarac svrhovite ractll.jeprirode,!sad onollj~~o 9Pstel)R ,'/ mora:pre-iizefi lit svoje ):t!_ij~l}j~ d~'--sv:oJQJ SP:()~S91J~{}~~f' ~ci mota . '_.da nametrren~ ~ebitku. Ta _negativna moe slobode sa soborn ;C. dciriosit6 da ana _stO-~ie~-smije onosto se ne smijedolazi ispred 1 '/pozitivnog Treba~~JOvo je tek pocetak morala i, naravno, ne" -dovcljrrorza' je'dno pozitivno ucenje 0 obavezama. Na srecu za nas teoretski poduhvat, i na nesrecu za nasu sadasnju stuaciju, mise ne moramo upustati u jednu teoriju bonum - humanum i 0 »najboljem :coyj.eku~_,t.eO_rijuk()ja-bl1l'l()!:Jl1a __ -~~,"I~-~-"cbiti izvedena iz njegove spoznaje svojeg bica, U_oll-O.01 tremrtku .se m2!'~ zap~~!_~,,~!t.$~Y_P_o~~okQ~~~ka zbeg pukog sR1-lsa\T~i§tpr_?_tpostavk'!?_B, tQ=.3bo_K_egz::~encije c()yj~~a,rl,!3tva j_~dnoj za:tQp()9:CJ_1J_~2j u prirodi. Sa onog m':ijek.oty~t~n:~g~E1l-Ja;-$_t_aJ2_yje~._!:.::ba da~:bude, Cijil odgOY2I_,J:g2_Qg.!ozan prom]enal!l:fl:_,j smo, zoog totalneopasrni .nosti svjetsko1ilstorljskoI("'Sad, 'vraceni na onu prvu zapovijest koja ,jeoduvijek bila u osnovi onog pitanja, ali dosad nikad nij,e bilaaktuelna, /u.a_ za.pOVctje_$.tgQ __ J.treba_ da bude 0 ~ naravno. kao g2_,yjek IOvo »kao« u imperativ toga ··»da« kaokrajnji razlog .nfegovebezuslovnosti ukljucuje bice, koIiko mi 0 njemu znamo ili slutimo, i one tom imperatrvu mora sacuvati od toga da bezdan zrtava zahtijeva ne proguta i ontolosko sankcionisanje ~ da, ta onticki spasena egzistencija ne postane jedna vise ne ljudska egzistencija. Uz tezinu zrtava ikoje bi mogle biti neophodne, avo bi mogao biti najprekarniji aspekt., .~tlkepx:ezivl,j.§:vanja koja nam je sada nametnuta lr9.j:Cl_j cemo jos dosta recf::fu.bgaobi biti greben-iimenudva ponoragdje sredstva mogu un-istiti svrhu, Ovaj greben mi moramo po-: mjerati u nesigurnom svjetlu naseg znanja i u postovanju orrogasto je covjek-od sebe napravio u toku tisucljeca kulture.No, ono 0 cemu se sada radi, to nije cia se perpetuira Hi privede neka odredena slika covjeka, nego, prije svega, da se-09rZiotvorenim horizont mogucnosfi koji je, stose ticecovjeka, dat, egzistencijom vrste'ka(r~ta:kve i'-:_~ kako moramo da vj~rujemoobeGanju onog -':"Ullago Dei" - kOijii eeljudskoj ,#gzist,~nciji uvijek nanovo day?tLnjezinll $ansu~ Dakleto We M:bitKu ~ a 'prije svega N~ .~bitku ~9yj~a".

II. BACONOV IDEAL PRIJETI NESRECOM Sv-eo;:':Q.-vazl -a~o je, .kao .sto jsmo ITn oy_qj~ pretpostaviIi, ~st!!l~ g~- z.:VlffiOu jednoj apokaliptickoj,sjJucwHi, to znaciu pre~~~:1':_J~~l1~ umver~a.lne ~atastrofe,ako pustimo se ~. ?"ato,.,Y.l]~Ju,.' 9-Ilak.o kako db'sada teku. 0 OV0111 sada llloram,',o reCI nes sto' . -_" , . ,_..._'" . -'--.~. . '.' .J.e ~nRc~ .".9 ,.roPo:?:ll?toQn_asn.osL doll!zl od p.~~~~~~:Z;l9Ililr:~~Y p.r:~n!9P9-:l:1:!l:l:l~Q::tehriitkQ::tl]Jh~§trtjsk_~_ .. i- .. c vl1}2:~£!Je.Ono sto mozeJ?o nazvati Baconovirn programom, nal~e ..9:~ §~znan~e usmjem ma gospodstvo nad prirndom, a ~fipo~stV:.Q- -nad prirodom cia seiskoristiza poboljsanjs. sudbl[lR Ijudi, !o, dod~se, .u kapi~alistickom provodenju tog programa ?tpoce!~a m~e bilo opsjednuto ni r'aciorialnoseu ni pra- / v~dnoscu, .s Cl~ bi o~ov po sebi moglo da se objedind.;' ali njegova dinamika uspjesnosti, koja je nemmovno vodila ka bez~Je:nost1 produkcije i konzumiranja bi, zbog kratkoroc- .. no~t~ IJu~skog ~stavlja~ja ciljeva, cak zbog zdbljske nepredvidivosti razrnjera uspjeha, vjerovatno nadvladava svako drustvo (jer ni [edno se ne sastoji 0,9. samih mudraca).

~~':~!

da .

is

1\ ?pasnost

ad katastrofe
0,

zbog

prevelzkog

uspjeha_"-) ____ -.--putem. Il,aucne

dV'OJ?:k,ekonomski i bioloski: c1aii.asJe JasllCi-danjihov medusobni odnos'nuznodov-octC'd()k~i~e. E~onomski usp~eh,. na kojd, se dugo gledalo kao na jedm~v.u~p.Jeh, per capita ~e povecavao produk6ju dobara po kO~lClru1 po vrst~~, te je, ,pored smanjenja potrebe za ljudskIm_radom dopr irijo povecanom blagostanju mnogih,cak i sarnoj nedobrovoljnoj potrosnji svih unutar tog sistema dakle ~?ormno povecanoj razmjeni materija ukupnog socijalnog tijela sa prirodnom okolinom. Vee 'rovO-}e'-doD-6silo
v=-

uSPJ~~~: Uspjeh je, uglavnom,

t~~~~~ r:rlJ~tr,~~~k~e" ka~a.strQfo~ zbog' velic~ne 'nj~govog

B~:~no:v i?eal

gospodstvu

nadprirodom

.~,.

,_~~_

c~

..

198

HANS JONAS

UGRO!!'.ENA BUDUCNOST

I IDEJA NAPRETKA

199

opasnosti usljed prenaprezanJa. ~granicenlh prirodnih rezervi (od kojih ovdje treba zanemariti opasnost od unutarnje korupcije).A ove opasnosti su potencirane i ubrzane uspjehom, koji je u prvo vrijeme malo zapazan: brojcano bujanje upravo ovog kolektrvnog tijela koje razmjenjuje materiju, to jest eksponencijalno mnozenje stanovnistva u podrucju djelovanja tehnieke civilizacije, dakle u novije vnjeme po cije10j planeti. Ova, opet, ne same da, tako, reel, izvana, ubrzava ratu prvog razvitka i da rnultiplicrra njezin efekat, nego joj skoro oduzima mogucnost da se zaustavi. Staticko stanovnistvo bina jednoj odredenoj tacki mogloreCi: Dosta! --:- a stanovniatvo koje rastepdsiljeno-je -da-kaze rJos lDanas postaje zastrasujuce jasno da taj bioloski uspjeh pod znak pitarija stavlja ne same ekonomski progresvda dakle od kratkog slavlja bogatstva vodi ka hronicnoj svakodnevnici sirornastva, nego prijeti i da dovede do jedne akutne katastrofe covjecanstva i pnrode ogromnih razmjera. Eksplozija stanovnistva, posmatrana kao planetarni problem razmjene materija, oduzima kontrolu iz ruku teznji ka blagostanju, i osiromaseno covjecanstvo ce, radi golog prezivljavanja prisiliti na ono sto hi ono zbog srece moglo cindti 11i neciniti: na sve bezobzirnije pljackanje ove planete dok se ova ne pobuni i ne odustane od naprezanja. Kakva masovna umiranja i masovna ubistva ce pratiti jednu takvu situaciju onog »spasi se ko moze«, to sebi JOs ne mozemo predstaviti. Oni talco dugo vjestacki odrzavani ekoloski zakond ravnoteze, koji u sustavu prirode sprecavaju premoc svake pojedine vrste, utoliko ce strahovitije zatrazit! svoje pravo, upravo kad od njih budemo, iznudivali ekstrem njihove tolerancije. Kako ce nakon togaostatakcovjecanstva moci ponovo da. zapocne zivot na opustosenoj Zemljt, o tome ne mozemo nd.spekulisati.

da J€ znanje moe. No sada je taj Baconov program za sebe to Jest u sopstvenoj reziji, na vrhuncu svojeg trijumfa otkri~ sVOJnedostatak, cak svoju protivurjecnost sebi samom otkrio je, nairne, da gubi kontrolu nad samim sobom sto z~aci da vise n.ije sposoban ~a ~astiti ne samo covjeka ~d sebe samog nego 1 prirodu od covjeka. Potreba za zastitom se kod avo dvoje pojavila bas zbog razmjera moci koji je dostignut tokorn tehm~k<?g napretka i koji je, uz paralelno rastucu neophodnost njezine upotrebe, doveo do zacudujucs nemoci da se zaustavi da.ljnje. napredovanje 1, kako se moze predvidjeti, napredovanjs koje ce unistiti 1 sebe i svoja djela, Ona duboka paradoksija moci koju je stvorilo znanje, sto Bacon nije mogao ~ da nas~uti, je u tome sto je ona, doduss, dovela do takoneceg kao st<:,.je »gospodstvo, nad prirodom (to zriaci do njezmog potenciranog iskoristavanjn), ali ju je istovremeno ~ ?Vlm dovela do najpotpunijeg potcmjavanja sebi samoi. Moc, ~e :r:ostal.a~amoh10ena, a njezmo obecanje se pretvorilo ~ prijetnju, njezina perspektiva srece u apokaliptiku. Ono sto je sada neophodno, ako necemo da nasz;austavi teksama katastrofa, to je mol: nad moci -prevaziia~eI1Jeneiii06" sp:~m p~n~~e ~.o~i ko_jasalllu sebe ,hranfda:·se prbgt~siviir;i vrsr, N~l(o~>s.tQJ~. .m.Q~ ~~2.g ~~~_P!!l?:.,. !!!g£ ;Qja. j~ b)1g, £i: rek!no, uS~JE:r~naYl.§l.Ila.~zg!e.cl eiscrpn u prirodu, prerasla u n moe 9IJJgog stupnja, QnllkOja":je,~'Qcliizelailioc'·kontrole ko- ~;. E'l§!likg", .sada je:ograniC~Y9cIllE:! tog gosp,odstva' ko}e· za sobom vu.c._~.gQ~POd3;rC!, Ile.gQ§t;Q:6no 'udari'o' granlce prirocle, prije PQ:sJ_gJ..Q ,sty-<3,~j~<:l~~, !ll?~.i h:eeeg', siupnja:' moist, ',dakie, "itad. onom mO~l drugog l3i!~·u:m:j ?-'vec C!' k:c>j nij~c()Vj ek6vaIIl66, nego m()c :sagJe ITlOCl da svom, navodnom R()j?jl2dniku dikt}:ra SY9.j~~p?t:e?~~) da ga ucin; nevoljnim .izllr.siocems\/,oje'spo;. sobnosti;' daKl~J urnjesto da covjeka oslobo9j, 9(1 ga potcini,

\rise

2. Dijalekt~ka

moe: nad prirodom.

pnnuda

da se ana vrsi

3. Trait se »moc nad moci«

Ovo je apokahpticka perspektiva koju, s mogucnoscu proracuna, imamo u dinamici sadasnjeg pravca kretanja covjecanstva. Mora se shvatiti da ovdjepostoji jedna dijalektika moci. koja racuna sarno sa slijedecirn stupnjem lYlPCi, ne i sa kvijetivniro odustajanjem od moci, Baconova formula kaze

g~ ~??~,~~~~~y~!~ tr~.c~g~t~ppj~ koja ce covje!?v~ llloe ku opet --'-' 1 JOs pravovremeno ''''::'':: vratit! kontrolu nad »svojorn<~moci i. slomiti njezinu tiransku sopstvenu moe? Prema ~t~nJu :~tYa.n, ~na mo!.~.,PE~J~i~i,iz drustva, posto nika:ka:v privatni uvid, mkakva privatna odgovoinbst Ill privatno. stra-

200

HANS

JONAS

UGROZENA

BUDUCNOST

I !DEJA

NAPRETKA

201

hovanje nije doraslo ovom zadatku. A posto je upravo »:310bodna« privreda zapadnih industrijskih drustava zariste te dinarnike koja povecava opasnost od smrti, pogled se, prirodno, upravlja na alternativu kornumzrna. Maze li nam on pruziti tu pomoc koja nam je neophodna? Da Ii je on na to usmjeren? Sarno s ovog gledista razrnotricemo marksisticku etiku - dakle s gledista spasa od nesrece, ne s gledista ispunjenja jednog sna covjecanstva. Pogled se skrece na marksizarn zato sto Je njemu svojstveno postavljanje prema buducnosti sveukupnog covjekovog poduzeca (on skoj .revolucijt«), radi koje se on tI'azisvaku zrtvu, I zato ,8to ,()Il,. , je nametne. U svakom slucaju, barem je mnogo kako bi ovo mogao postici kapitalisticki Zapad, Jasno je da sarno krajnja politicki nametnuta, drustvena disciplina moze dovesti do podredivanja sadasnje prednosti dugorocnoj zapovijesti buduenosti, No, posto je i marksizam jedan oblik progresivizma, to znaci da samog sebe niposto ne smatra nekom mjerQm opsadnogetanj«, \Tee kao put ka jedhom visern ozbiljenju »covjeka«, treba preispitati i sanse koje on nenamjerno prusa recimo za danasnju svrhu zastite u okviru onog njemu urodenog htijenja da postignesvoj cilj, Ciji »meliorizarn« on dijeli s osnovnim pravcem moderne. Preispitivanjerri marksizrna mi, dakle, ponovo pokrecemo pitanfekoje srno, nakon sto smo ga .prvi put 46), ostavili po strani, naime pitanje 0 m"""lli-',,ll<'n~'Rll'>-ptik-::l Cjbavezivanja.-prgma buducnosti, koju mi nosi prema etici ideala hapredovanja.

tn, DA r.r SE OFASNOSTI MOZE BOLJE SUPROTSTAVITI

MARKSIZAM ILl KAPITALIZAM 1. Marksizam kao sprovodilac Baconoooq ideala

pnvodenJ€ je nas zadatak.' To. stanje u pitanju je stanje covjeka.. Ql}g,~ t2 }Q~:::n~::hitiDVOg.,.,,:p..,,; kao:stanjec6iijeka uopste, kazuje da pravi fiovjek tek }Jredstoji, a da dosadasnji t(T](j~--~iIf.r!}n~Iilliid . 'Sva dosadasiija povijest je pretpovijest istinskog covjeka kakav on maze da bude i treba da bude Ako ne uzmemo u obzir maglovitu vjeru u moralni napredak covjecanstva zahvaljujuci kulturi, vjerovanje koje ne definise nikakav program djelovanja (da i ne govorimo 0 Nietzscheovoj /Nicej eskapadi a nadcovjeku kojem se bilo kako treba nadati) historijski postoje dva prakticno-perspekti~~. o~!P5~t9g ideala:pryo onaj dosad objasnjavani i.Baco- . nov q1:lJ!.-k rastucernoeinad- prirodom; a onda ohlik, koji-ovv,,v-e~preJpQstg,vlja •. m~r.Js§i*1:tGkQ ~b~s_~I~s.YlR~E!r_@j;¥0 edutim, M sarno se marksisticki pfbgram,~KoJF:--iiaiVni-Bac6nov program ovladavanja prirodom integrise sa programom preobrazaja drustva, 1 ad tog preobrazaja ocekuje konacnog covjeka, maze danas ozbiljno smatrati izvoristem jedne etike koja djelovanje pretezno usmjerava na buducnost i otuda sadasnjosti postavlja njezine norme. Mogli bismo red, da on rezultat Baconove revolucije ieli da podvede pod kontrolu najboljih covjekovih interesa i time ispum njezino prvobitno obecanje o uzdizanju cijele Ijudske vrste, sto je kod kapitalizma bilo u losirn rukama. UtQUI,(() Jf marksizam.akt!v_Da eshatologija l,:l ~2jgj m:i.2:E1t>kazanje .i voljaimaju isti udio, koja JJ_ vidu .ima jedno sveobavezujuce buduce . .(1QQEQi ~9j!l. j~ ~Yi:l:!!.~Jl~g nade .. Ne mozemo a da ovu mocnu koficepciju obaveza prema 15uaucnasti; koja nadmasuje sve koncepcije, a u podrucju javnosti i ria ·eisto sekularnoj pretpostavci trazi nasu saglasnost, ne uporedimo sa onim potpuno neeshatoloskim ucenjern 0 obavezama koje kao da nam proizilaze iz nevolje sadasnjeg trenutka svijeta. Utvrdivanje njihovog odnosa nije pitanje apstraktne ispravnosta nego konkretne nuzde - premda se

~io:

~~~iojrIJ?J_tr .. fQ-troulg.:Erflsta Blocha

Kao temeljni izraz progresivistiekog pogleda na svijet mo!]310h!: »S« jOs .~U~-..ttE<~; gQJ~ je "P« enG zeljeno i zadato kao univerzallJ..o stanje i aijE!

1 Formula »S jos nije P«, »subjekat joil ntje predikat«, nalazi se kao najkraci, Iogiek! izraz njegove filozofije kod Ernsta Blocha; Philosophische Grundjragen 1. Zur Ontologie des Noch-nicht-seins jOsnovna [iiozo'[sko. pitanja. r. 0 ontologiji onog jos-ne-titkaj (Frankfurt 1961), str 18 Uporedi diskusiju Adolpha Lowea j Adolf Love! »8 ist noch nicht PH u: Ernst Bloch zu ehren jU cast Emsta Blocha/ iz<.1. Siegfried Unseld (isto 1965), str. 135-143.