Trgovina robljem (atlanski trgovački trokut)

Već od drevnih početaka svijeta susrećemo se sa najmračnijom i

najkontroverznijom praksom čovječanstva koje i dan danas ima velike posljedice na
društvo. Razraditi ću temu o ropstvu i trgovinu robljem sa težnjom za odgovorom na
pitanje jesu li se robovi uspješno borili za svoju slobodu i koji su pozitivni a koji
negativni utjecaj ostavili na današnje društvo. Pisat ću koristeći se literaturama
povijesnih i geografskih stranica (npr., ABC geografija, Povijest.hr,..) te udžbenika iz
povijesti zbog velike količine podataka te izvora činjenica koje će pomoći u izradi
argumenata za navedenu temu.

Afroeuropsku trgovinu robljem započeli su Španjolci i Portugalci već u 15.st. no

trgovina robljem od kraja 16. do početka 19. stoljeća smatra se vrhuncem, sa vodstvom
Engleza. Svrha prekoatlanske trgovine robovima bila je razvoj gospodarstva te
bogaćenje kolanjem robe između tri luke : Europe, Afrike i Amerike. Važno je za
napomenuti da Atlantski trgovački trokut nije naziv za pomorsku luku već trgovački
model kojemu je „gorivo“ bio melasom to jest šećer. Trgovci bi kupovali šećer s plantaža
na Karibama te ga prevozili u Englesku, tamo bi za taj šećer dobili novac kojim su
kupovali rum, oružje i oruđe. Šećer, rum, oružje i oruđe bi prevozili u Afriku gdje bi im
bili odobreni robovi koji bi bili vraćeni na Karibe za rad na plantažama za šećer i taj
trgovački trokut bi se nastavljao. Trgovina robljem je prepuna negativnih „osobina“ .
Robovi su bili gledani i tretirani kao da nisu ljudi te gledani samo kao radna snaga i
mogući novac te su ih Europljani otimali iz Afrike i prevozili u posebnim brodovima u
što većoj količini. Trgovina afričkim stanovništvom bila je jedinstvena. Nikada prije se
nije silom odveo tako veliki broj ljudi na neki drugi kontinent. Smatra se da su tijekom
18. stoljeća samo Englezi prevezli oko 4 milijuna afričkih robova u Ameriku. Britanci bi
rijetko kada sami lovili robove, češće su ih kupovali od drugih Afrikanaca a nakon
kupnje slijedio bi mučenički put brodovima koji su bili posebno i jedinstveno izgrađeni
samo za prijevoz robova kako bi se spriječilo moguće bježanje, iskakanje sa brodova.
Brodovi su pružali neprikladne uvijete za život, bili su zgurani jedni na druge kao
životinje, tuklo ih se i mučilo, bili su prljavi i zanemareni. Pretrpani brodovi su bili
preplavljeni raznim bolestima i pothranjenošću. Obroke su dobivali tek toliko da ne
poginu jer je to za Britance značilo – manje robova manje doprinosa. Puno veći broj
robova se nije imao priliku boriti za slobodu zbog jednostavne nemoći i slabosti koje su
im bile pružane a kada su i izradili oružje te napali svoje robovlasnike rezultiralo bi
neuspjehom. Put je trajao 5 do 12 tjedana tijekom kojeg su umirali 1,8 milijuna robova.
Rad na plantažama je bio još gori sa raznim metodama mučenja (bičevanje, preteški
fizički poslovi, silovanje, izgladnjivanje, …) , a tijekom sajma robova u Americi su često
plesali, pjevali i vikali o svojoj državi i slobodi kao izlaz iz realnosti i kao mali čin
slobode koju nisu imali. Neuspjele i mukotrpne borbe za slobodu koje su trajale dugih
niz godina uz razne pokrete ukidanja ropstva ostavilo je težak ožiljak neravnopravnosti
među rasama dan danas za kojega se mnogi ljudi i dalje bore i umiru te se u jednu ruku
taj „ trgovački trokut“ ponavlja te se plaća raznim uzbunama i stradavanjima ljudi
drugih rasa.

Dobro je napomenuti da trgovina robljem ima i nekakve pozitivne strane kao što su,
ekonomski prosperitet – trgovina robljem je pridonijela ekonomskom rastu i bogatstvu
zemalja, posebno onih koje su sudjelovale u kolonijalizmu. Zemlje su profitirale od
jeftine radne snage koju su robovi pružali to je potaknulo rast gospodarstva i same
trgovine. Kroz trgovinu robljem, došlo je do miješanja raznih kultura, razmjena ideja,
umjetnosti i vještina koje imamo danas. Robovi su sa sobom donosili razne jezike,
običaje, vjerovanja i vještine, što je obogatilo društva u kojima su bili prisutni. Što je
vrijeme više prolazilo više je borbi za slobodu bilo pokrenuto, robovi su se borili a uz
njih su bile osnivane razne organizacije za ukidanje ropstva. Svake godine, 25. ožujka,
obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve ropstva i transatlantske trgovine
robljem. cilj podizanje svijesti o opasnostima rasizma i predrasuda, koje u današnjem
svijetu ne nedostaju. Također, 23. kolovoza se obilježava Međunarodni dan sjećanja na
ukinuće trgovine crnim robljem. Na taj dan su 1791. godine crnci robovi u Santo
Domingu organizirali ustanak, koji je odigrao važnu ulogu u ukidanju trgovine crnim
robljem, a koja se odvijala preko Atlantskog oceana.

Istraživajući o ovoj temi i razmatranjem napisanog eseja, iako su postojale neke

pozitivne strane trgovine robljem, te su strane često zasjenjene ozbiljnim negativnim
posljedicama te da je zaključeno da je trgovina robljem uistinu bila okrutna praksa.
Rekla bi da su borbe za slobodu i ravnopravnost bile uspješne no ne i završene, jer se
nažalost danas također susrećemo sa trgovinom ljudi, nesuglasicama o rasama i raznim
drugim problemima kojima su korijeni potekli iz rasprave o ovoj temi.

Alana Pašti 3.D

Brodovi u kojima su prevozili robove.