OBJEKTI PRIKAZA NA TOPOGRAFSKIM KARTAMA

Topografski objekti jesu stvarni, vidljivi predmeti ili pojave krajolika, koji se mogu pridružiti nekoj
objektnoj cjelini, prostorno geometrijski jednoznačno odrediti, atributima kvantitativno i kvalitativno
pobliže opisati i kojima se može dodijeliti ime (Frangeš 2003d).

Objektne cjeline jesu: naselja, prometnice, vode, vegetacija, reljef i područja. Objektna cjelina, npr.
prometnice, sastoji se od više objektnih grupa, npr. ceste, željeznice, itd. Objektne grupe sastoje se
od više objektnih vrsta, npr. ulica, put, trg. Konačno, svaka objektna vrsta sastoji se od više objektnih
dijelova, npr. kolnik, hodnik itd.

1. Naselja jesu lokalne koncentracije mjesta stanovanja i rada s uređajima infrastrukture za njihovu
opskrbu. U njima rade, stanuju, obrazuju se i odmaraju ljudi te kao zajednica oblikuju materijalni i
društveni život. Osnovni oblici naselja jesu sela i gradovi. Oni čine sustav naselja.

2. Pod pojmom prometnice podrazumijevaju se objekti i uređaji koji služe prometu, tj. promjeni
mjesta (lokacije) osoba, dobara, vijesti i energije. Promet se može odvijati vodom, kopnom i zrakom
pa dosljedno tome razlikujemo općenito vodene, kopnene i zračne prometnice.

3. Pod pojmom vode podrazumijevamo površine na Zemlji, koje su trajno ili povremeno (ali učestalo)
pokrivene vodom. Najveće povezane vodene površine koje oplakuju obale kopna jesu oceani, a nešto
manje površine općenito su mora. Raznoliki ogranci mora općenito su zaljevi, a uske veze među
vodenim površinama su morski tjesnaci.

4. Vegetacija ili raslinstvo jest biljni pokrov ili plašt Zemlje, koji bitno određuje izgled i posebno
vrijednosti prirodne osnove nekog kraja.

5. Oblici reljefa Zemlje. Čvrsta površina Zemlje odlikuje se velikim bogatstvom najrazličitijih oblika,
koje nazivamo geomorfološki oblici ili oblici reljefa Zemlje.

6. Područja. U ovu objektnu cjelinu spadaju državni teritorij i područja nastala njegovom (upravnom)
podjelom: županije, općine, mjesne zajednice; zatim područja posebnih prirodnih i gospodarskih
značajki (regije), zaštićena područja (npr. nacionalni parkovi i parkovi prirode) i područja na kojima je
opasno ili ograničeno kretanje građana. Konačno ovdje spadaju i područja istog načina korištenja,
npr. građevinske, poljoprivredne i šumske površine.

Od prvih nacrtanih izgleda krajolika ili veduta, crtani prikazi razvili su se postupno u karte kao
posebne tlocrtne prikaze objekata Zemljine površine, izrađene po određenim principima i metodama
uz upotrebu odgovarajućih tehničkih (tehnoloških) sredstava. Na karti je preslikan dio prostorne
stvarnosti pa ih neki nazivaju slikama krajolika. No, kako karte nastaju na drugačijim principima nego
slika krajolika (fotografska ili umjetnička) uz pomoć posebnog sustava znakova, to se za karte kaže da
su one znakovni modeli krajolika.