SVEUČILIŠTE LIBERTAS

FAKULTET MEĐUNARODNIH ODNOSA I DIPLOMACIJE

SEMINARSKI RAD

SLOVENIJA
POVIJEST I POLITIKA

Student: Perica Pavlović

Mentor: izv.prof.dr.sc. Vladimir Filipović

Varaždin, 27. prosinca 2022.

SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................6

2. LITVANSKO KRALJEVSTVO........................................................................................7

3. POLJSKO-LITVANSKI SAVEZ......................................................................................8

4. RUSKO CARSTVO...........................................................................................................9

5. NOVIJA POVJEST..........................................................................................................10

5.1. Neovisna Republika Litva........................................................................................10

5.2. Sovjetska Socijalistička Republika Litva.................................................................10

5.3. Drugi svjetski rat i njemačka okupacija...................................................................10

5.4. Litva 1944-1990.......................................................................................................10

5.5. Moderna Litva..........................................................................................................11

5.5.1. NATO...............................................................................................................11

5.5.2. EU....................................................................................................................11

6. ZAKONODAVSTVO......................................................................................................12

6.1. Izvori prava..............................................................................................................12

6.1.1. Pravni akt.........................................................................................................12

6.1.2. Ostali izvori prava............................................................................................12

6.1.3. Sekundarni izvori prava...................................................................................12

6.2. Hijerarhija normi......................................................................................................12

6.2.1. Ustav................................................................................................................12

6.2.2. Ustavni zakoni..................................................................................................13

6.2.3. Ratificirani ugovori..........................................................................................13

6.2.4. Zakoni..............................................................................................................13

6.2.5. Drugi pravni akti kojima se provode zakoni....................................................13

7. IZBORNI MODEL..........................................................................................................15

7.1. Izbori za paralament (Lietuvos Respublikos Seimas)...............................................15

7.2. Izbori za Predsjednika..............................................................................................15

 7.3. Općinski izbori.........................................................................................................15

7.4. Izbori za Europski parlament...................................................................................16

8. IZBORI............................................................................................................................17

8.1. Vlada........................................................................................................................17

8.1.1. Način imenovanja.............................................................................................17

8.1.2. Ovlasti..............................................................................................................17

8.1.3. Dosadašnji premijeri........................................................................................17

8.1.4. Odnos s predsjednikom....................................................................................17

8.2. Predsjednik...............................................................................................................18

8.2.1. Način imenovanja.............................................................................................18

8.2.2. Ovlasti..............................................................................................................18

8.2.3. Dosadašnji predsjednici...................................................................................18

8.2.4. Odnos s Vladom...............................................................................................19

9. POLITIČKE STRANKE..................................................................................................20

9.1. Litvanska narodna stranka (Lietuvos Liaudies Partija)............................................20

9.1.1. Program............................................................................................................20

9.1.2. Vodstvo stranke................................................................................................20

9.1.3. Politike.............................................................................................................20

9.1.4. Organizacija.....................................................................................................21

9.1.5. Afere.................................................................................................................21

9.2. Kršćanska unija (Litva) (Krikščionių Sąjunga)........................................................22

9.2.1. Program............................................................................................................22

9.2.2. Vodstvo stranke................................................................................................22

9.2.3. Politike.............................................................................................................22

9.2.4. Afere.................................................................................................................23

9.3. Stranka litvanskog centra - nacionalisti (Centro partija - Tautininkai)....................23

9.3.1. Program............................................................................................................23
 9.3.2. Vodstvo stranke................................................................................................24

9.3.3. Politike.............................................................................................................24

9.4. Litvanski nacionalistički i republikanski savez (Lietuvių tautininkų ir respublikonų

sąjunga)................................................................................................................................24

9.4.1. Program............................................................................................................24

9.4.2. Vodstvo stranke................................................................................................25

9.4.3. Politike.............................................................................................................25

9.5. Ostale stranke...........................................................................................................26

9.5.1. Mlada Litva (Jaunoji Lietuva)..........................................................................26

9.5.2. Put hrabrosti (Drąsos kelias)............................................................................26

9.5.3. Samogitijska stranka (Žemaičių partija, Samogitijski: Žemaitiu partėjė)........26

9.5.4. Litvanski popis (Lietuvos sąrašas)...................................................................27

9.5.5. Ruski savez (Rusų aljansas).............................................................................27

9.5.6. Litvanska unija Rusa (Lietuvos rusų sąjunga).................................................27

9.5.7. Savez boraca za Litvu (Kovotojų už Lietuvą sąjunga)....................................28

9.5.8. Unija međugeneracijske solidarnosti - kohezija za Litvu (Kartų solidarumo

sąjunga - Santalka Lietuvai).............................................................................................28

9.5.9. Litva - za sve (Lietuva - Visų).........................................................................29

9.5.10. Litvanska stranka kršćanske demokracije (Lietuvos krikščioniškosios

demokratijos sąjunga)......................................................................................................29

9.5.11. Nacionalni reli (Litva) (Nacionalinis susivienijimas)......................................29

9.5.12. Centar sindikata (Profesinių sąjungų centras)..................................................30

9.5.13. Litvanski domoljubni front (Lietuvos Patriotinis Frontas)..............................30

9.5.14. Socijalistička narodna fronta (Socialistinis liaudies frontas)...........................30

10. SUDBENA VLAST.....................................................................................................32

10.1. Organizacija pravosuđa........................................................................................32

10.2. Uprava sudova......................................................................................................32

 10.2.1. Skupština sudaca (lit. Visuotinis teisėjų susirinkimas)....................................32

10.2.2. Litavsko Vijeće sudova (lit. Teisėjų taryba)....................................................32

10.2.3. Sud časti (lit. Teisėjų garbės teismas)..............................................................33

10.2.4. Nacionalna uprava sudova (lit. Nacionalinės teismų administracija)..............33

11. ADMINISTRATIVNA PODJELA..............................................................................34

11.1. Okrug Alytus........................................................................................................34

11.2. Okrug Kaunas.......................................................................................................34

11.3. Okrug Klaipėda....................................................................................................34

11.4. Okrug Marijampolė..............................................................................................35

11.5. Okrug Panevėžys..................................................................................................35

11.6. Okrug Šiauliai......................................................................................................35

11.7. Okrug Tauragė.....................................................................................................35

11.8. Okrug Telšiai........................................................................................................36

11.9. Okrug Utena.........................................................................................................36

11.10. Okrug Vilnius.......................................................................................................36

12. ZAKLJUČAK..............................................................................................................37
 1.UVOD

Republika Slovenija je europska država koja se geografski nalazi na krajnjem sjeveru

Sredozemlja i na krajnjem jugu srednje Europe. Slovenija graniči s Italijom na zapadu,
Austrijom na sjeveru, Mađarskom na sjeveroistoku, te Hrvatskom na istoku i jugu. Nalazi se
na raskrižju alpskog, mediteranskog, panonskog i dinarskog svijeta. Površina od 20.271 km²
svrstava Sloveniju među male do srednje velike europske države. Glavni grad je Ljubljana,
koja je gospodarsko, kulturno i političko središte.

Kroz slovensku povijest važni kulturni utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskog i apeninskog

kulturnog područja. Prema podacima od 1. listopada 2021. Slovenija ima 2.108.708
stanovnika, koji žive u oko 6.000 naselja. Službeni i državni jezik u Sloveniji je slovenski, au
područjima gdje su gusto naseljene talijanska i mađarska nacionalna manjina, službeni jezici
su i talijanski i mađarski.Prema popisu stanovništva iz 2011. Slovenci su činili 83% građana,
dok najveći udio ustavom propisanih nacionalnih manjina čine Mađari (0,32%), Talijani
(0,11%) i Romi (0,17%).

Republika Slovenija ima gospodarski sustav koji se temelji na slobodnom tržištu, a prema
međunarodnim standardima danas se svrstava među zemlje s vrlo visokim indeksom ljudskog
razvoja. Svoju državnost Republika Slovenija je uspostavila referendumom o neovisnosti 23.
prosinca 1990. godine i obranila ju je ratom za neovisnost nakon proglašenja neovisnosti 25.
lipnja 1991. godine. Slovenija je po političkom sustavu ustavna parlamentarna demokracija.
U članstvo Ujedinjenih naroda primljena je 22. svibnja 1992. Slovenija je također članica
Vijeća Europe, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije za europsku sigurnost i
suradnju, NATO-a i drugih svjetskih organizacija. Godine 2004. pristupila je Europskoj uniji.
Slovenija je 2007. postala članica monetarne unije i usvojila zajedničku europsku valutu euro.
 1. FRANAČKA DRŽAVA

Poslije neuspješnog bugarskog prodora u Panoniju i njezinog ponovnog osvajanja, oko 840.
kralj Ludovik Njemački daje Panoniju izbjeglicama iz Moravske Pribine. Godine 847.
Pribina je imenovan knezom i područje Donje Panonije postaje njegovo vlasništvo. Sjedište
vlasti bilo je u Blatenskoj crkvi u današnjoj Mađarskoj . Godine 861. Pribinu je naslijedio
njegov sin Kocelj i otrgnuo se franačkom utjecaju. Kocelj je podupirao slavensku misiju sv.
Ćirila i Metoda i ometao djelovanje salzburških misionara. Međutim, oko 876. godine Kocelj
je uklonjen, čime je prekinuto kratko razdoblje samostalnosti donjopanonske slavenske
kneževine. Tijekom vladavine vojvode Arnulfa od Koruške , Koruška je postala središte
Istočne marke i stekla značajnu neovisnost unutar carstva. Na slovenskom području je jačala
feudalizacija , no proces je zaustavljen prodorom Mađara krajem 9. stoljeća.

Nakon poraza Bavaraca u bitci s Mađarima kod današnje Bratislave 907. godine područje
središnje Slovenije na oko pola stoljeća dolazi pod mađarsku vlast. Feudalni sustav se, dakle,
oblikovao tek nakon poraza Mađara kod Augsburga 955. godine i nakon ponovnog
uključivanja ovog teritorija u Carstvo u 10. i 11. stoljeću.
 2. SVETO RIMSKO CARSTVO

Nakon novog osvajanja mijenja se i upravno ustrojstvo koje se temelji na pograničnim

županijama. Car Oton II. je Koruškoj, koja je 976. postala vojvodina, podredio susjedne
pogranične županije: Karantansku marku, Podravsku i Savinjsku marku, Kranjsku, Istarsku
marku te Furlansku i Veronsku marku. Ova polusamostalna tvorevina postojala je sve do
početka 11. stoljeća, kada su se počele formirati zemlje. U tom razdoblju učvršćuje se
feudalni sustav, naseljavaju se značajne plemićke obitelji, grade se prvi dvorci, jača
kolonizacija i stupa na snagu sustav podjele obradive zemlje. Iz tog vremena potječu i
Brižinski spomenici.

U visokom srednjem vijeku povijesne zemlje Štajerska, Koruška, Kranjska, Goriška, Trst i
Istra, uključene u Sveto Rimsko Carstvo, formirane su od graničnih područja i od nekih
zatvorenih teritorija pod kontrolom velikih plemićkih obitelji.
 3.DOBA HABSUBURGOVACA

Nakon pada Otokara II. na ovom području uspostavljena je ravnoteža između habsburške i
meinhardinske grane grofova Goriških. Godine 1282. Rudolf I. dodijelio je Austriju i
Štajersku kao feud svojim sinovima Albrechtu i Rudolfu II., Korušku kao feud Goriškim, a
Kranjsku kao feud Goriškim. Izumiranjem obitelji Goriška-Mainhardin 1335. nasljeđuju ih
Habsburgovci. Godine 1374. naslijedili su dvije manje zemlje koje su stvorili pripadnici
albertinske grane Goričkih grofova, Pazinsku županiju u Istri i Županiju Marke i Metlike u
Beloj krajini. Njihovi su posjedi 1366. godine došli do Jadranskog mora, kada su im se
pokorili gospodari Devinski, a još veći značaj na ovim prostorima imalo je stjecanje grada
Trsta 1382. godine.

Moć Habsburgovaca bila je privremeno ugrožena usponom grofova Celjskih. To počinje u

drugoj trećini 14. stoljeća: 1333. nasljeđuju Vovbržane, 1341. dobivaju grofovsku titulu, a
veza s carem Sigismundom Luksemburškim omogućuje im proširenje posjeda na Ugarsku i
Hrvatsku. Godine 1436. Žigmund ih je uzdigao u državne knezove, što je omogućilo razvoj
posebne zemlje, Kneževine Celjske. Uzvišenje je također izazvalo rat s Habsburgovcima, koji
je završio 1443. nagodbom između Fridrika II. Celjski i Fridrik III. habsburški. Nagodbom su
dvije obitelji sklopile nasljedni ugovor, koji je nakon smrti posljednjeg Celjana Ulrika II.
1456. morali su ga Habsburgovci braniti u ratu za naslijeđe Celja.

Godine 1461. Fridrik III. Zbog nasljeđa ugarske krune zaratio je s ugarskim kraljem Matijom
Korvinom i njegovim bratom Albrechtom, koji su polagali pravo na dio austrijske baštine.
Sukobi, koji su se uglavnom odvijali u Donjoj Austriji, zahvatili su i Štajersku, au njima su
caru veliku pomoć pružale unutarnjeaustrijske trupe. Završili su Albrechtovom smrću bez
potomaka 1463. Ali 1469. Štajerska, osobito Spodnja, bila je teško pogođena sukobom
između plemstva i plaćeničkih trupa s vladarom. I te je sukobe poticao ugarski kralj. Završio
je smaknućem zapovjednika plaćenika Andreja Baumkirchera 1471. Nakon 1479., zbog
imenovanja salzburškog nadbiskupa Fridrika III. ponovno uključen u dugotrajni rat s
Matijom Korvinom. Korvin je bio uspješan i njegove su trupe zauzele veći dio Štajerske,
Kranjske, Rijeke i Austrijskog vojvodstva te su 1485. umarširale na Beč. Habsburgovci su
ponovno preuzeli kontrolu nad tim zemljama tek nakon njegove smrti, kada je Maksimilijan
I. Habsburški okupirao teritorije.
Krajem srednjeg vijeka, u 15. i 16. stoljeću, događanja na ovim prostorima obilježena su
turskim prodorima. Nezadovoljstvo zbog preslabe feudalne obrane od Turaka i uvođenje
novih, osobito naturalnih poreza i tlaka, izazvalo je i seljačke bune u Sloveniji. Najveći je
1515. godine zahvatio gotovo cijelo slovensko područje. Godine 1572./1573. slovenski i
hrvatski seljaci ujedinili su se u zajedničkoj pobuni. Pobune su se nastavile s krvavim
porazima sve do prve polovice 18. stoljeća.

Godine 1518. održan je u Innsbrucku sastanak svih zemaljskih staleža nasljednih habsburških
zemalja. Na jedinstvenom zemaljskom saboru postavili su si zadaću obrambenog povezivanja
nasljednih pokrajina u trajnu, čvrstu i jedinstvenu zajednicu te sudjelovanja
unutarnjoaustrijskih i gornjoaustrijskih pokrajina u obrani od Turaka. Na sastanku je utvrđena
nasljedna cjelovitost habsburških nasljednih zemalja.
 1. NOVIJA POVIJEST

1.1. Prvi svjetski rat

Tijekom Prvog svjetskog rata cijela današnja Slovenija bila je u sastavu Austro-Ugarske, koja
je cijelo vrijeme u razdoblju 1914.-1918.godine bila vojni sudionik na strani Centralnih sila.
Slovenci su unovačeni u austrougarsku vojsku, uglavnom u pješačke pukovnije III. korpusa.
Prema podacima, u austougarskoj vojsci je poginulo 25.136 vojnika sa slovenskog teritorija.
Sočka fronta u razdoblju od 1915. do 1917.godine odvijala se na zapadnom rubu slovenskog
teritorija, gdje se Austro-Ugarska sukobila s Italijom i konačno je uspjela potisnuti na zapad.
Vojska je patila od nestašice, izbjeglištva s fronte i španjolske groznice, koja je ubrzo nakon
vojske izbila u pozadinu i među civilnim stanovništvom s teškim posljedicama.

Slovenci su i prije rata htjeli formirati zajedničku državu s ostalim južnim Slavenima,
Jugoslaviju, koja je isprva bila zamišljena tek kao treća autonomna jedinica Habsburške
monarhije uz Austriju i Mađarsku. Tijekom rata u ljeto 1917. došlo je do velikog broja
potpisivanja peticije za svibanjsku deklaraciju, koja je pozivala na trialistički dogovor.
Peticiju su uglavnom potpisivale žene, jer su muškarci bili na frontu. Budući da je Austro-
Ugarska nastavila odbijati nacionalne ustupke Slovencima tijekom rata, slovenski su
političari postupno počeli zagovarati ujedinjenje oko neovisne Srbije.Rat je završio porazom i
raspadom Austro-Ugarske. Slovenci su se pridružili Hrvatima i Srbima bivše Austro-Ugarske
u Kraljevini Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se mjesec dana kasnije spojila sa Srbijom i
formirala Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavija).

Primorska, zapadna trećina slovenskog teritorija, pripala je Kraljevini Italiji nakon Rapalskog
mira 1920.godine kao rezultat osvajanja. Talijanske pokrajine odmah su započele politiku
talijanizacije. Ubrzo nakon završetka rata Slovenci su započeli borbu s Njemačkom
Republikom Austrijom za svoju sjevernu državnu granicu. Već u ljeto 1918. Rudolf Maister
uspješno je osigurao aneksiju Maribora i većinski slovenskog zaleđa Jugoslavije, tako da je u
Koruškoj zauzet samo mali dio teritorija. Konačno, većinski spor sa Slovencima u naseljenoj
Koruškoj odlučen je plebiscitom, na kojem se većina stanovništva odlučila za austrijsku
državu. U kolovozu 1919. jugoslavenska vojska okupirala je Prekmurje, koje je do tada bilo u
sastavu Mađarske.
1.2. Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat počeo je u Sloveniji 6. travnja 1941. godine, kada su sile Osovine napale i
ubrzo okupirale cijelu Kraljevinu Jugoslaviju, kojoj je pripadao veći dio Slovenije.
Okupirano područje okupirale su četiri države: Njemačka, Kraljevina Italija, Kraljevina
Mađarska i manjim dijelom Nezavisna Država Hrvatska.

U ljeto 1941. godine okupatori su na okupiranim područjima počeli činiti ratne zločine i
provoditi politiku odnarođivanja, s ciljem brisanja slovenskog naroda. Stanovništvo je
protjerano i poslano u koncentracijske logore i logore smrti: holokaust je izvršen i u
Sloveniji. Civili su masovno ubijani, posebno u kontekstu strijeljanja talaca (represalije).
Nijemci su na okupiranim područjima provodili prisilnu mobilizaciju. Ovom politikom
represije i etničkog čišćenja okupatori su nastojali otuđiti okupirana područja i pripojiti ih
svojim državama.

Dana 26. travnja 1941. Komunistička partija Slovenije, Kršćanski socijalisti, Nacionalni
demokrati-Sakoli i druge prije rata zabranjene lijevo orijentirane skupine osnovale su
Oslobodilačku frontu (OF). Njezine vojne jedinice predstavljali su slovenski partizani.
Oslobidilačka fronta je predstavljala slovenski ogranak Narodnooslobodilačke borbe, otpora
protiv okupatora u Jugoslaviji. Zbog nasilja okupacije, oružani otpor se jako proširio: pokret
otpora bio je jači u Jugoslaviji nego bilo gdje drugdje u europskom ratnom zaleđu.

Još prije rata legalne političke stranke u Sloveniji (katoličke, liberalne i socijaldemokratske)
bile su izrazito antikomunističke, a neki su političari zagovarali savezništvo s nacistima i
fašistima.Od prvih dana okupacije biskup Rožman i mnogi slovenski političari iskazali su
svoju lojalnost i počeli surađivati s novom, nasilno postavljenom, fašističkom vlašću. Zbog
nasilnog obračuna komunista sa svojim protivnicima, posebno s Ovalijama, i spoznaje da
nakon rata žele preuzeti vlast po sovjetskom modelu, predratne stranke su se suprotstavile
Oslobodilačkoj fronti. U proljeće 1942. osnovali su svoje ilegalno političko predstavništvo,
Slovenski savez. Slovenski savez službeno je bio podređen jugoslavenskoj vladi u emigraciji,
koja je u početku priznavala isključivo četnički pokret. Međutim, u kolaboracionističkom
taboru stvarnu vojnu inicijativu držala je katolička struja. Da bi uništili partizane, vojno su
surađivali s okupatorima te hvatali i predavali slovenske pristaše oslobodilačke fronte.
Iako je moć oslobodilačke fronte sve više rasla, kolaboracionistički je tabor odbijao suradnju
s njom, pa je utjecaj komunista u oslobodilačkoj fronti jačao na štetu manje radikalnih
skupina. Napetosti između oslobodilačke fronte i kolaboracionističkog tabora sve su se više
zaoštravale. Od veljače 1942. za situaciju u Sloveniji već se može koristiti izraz bratoubilački
rat, jer su obje strane međusobno vršile nasilje.

Dolomitskom deklaracijom iz veljače 1943. komunisti iz Oslobodilačke fronte potpuno su

prevladali. 3. rujna iste godine Italija je kapitulirala; talijansku okupacijsku zonu i Primorsku
okupirala je Njemačka i pretvorila u Operativnu zonu Jadransko primorje. Idućih tjedana
partizani su uništili četnike kod Grčarica i PPKM u Turjaku. Istog mjeseca nacisti su u
Ljubljani osnovali domobranstvo, novi kolaboracionistički pokret pod zapovjedništvom SS-a,
koji je zamijenio PPKM i uvelike pomogao nacistima, tako da su partizanski i slovenski
gubici u njemačko-domobranskim ofenzivama znatno porasli. . Njemačkom okupacijom
Mađarske, a s njom i Prekmurja u ožujku 1944., cijela je Slovenija došla pod njemačku
okupaciju. Na Teheranskoj konferenciji krajem 1943. godine saveznici su jugoslavenske i
slovenske partizane priznali suborcima. Sporazumom Tito-Šubašić 1944. jugoslavenska vlada
u emigraciji priznala ih je kao svoju jedinu legitimnu vojsku. Unatoč pozivima slovenskih
predstavnika da domobrani odu u partizane i partizanskim ponudama amnestije, domobrani
su se nastavili boriti na strani nacista. Nakon sloma Njemačke u proljeće 1945., partizani su u
završnim operacijama rata oslobodili Sloveniju, uključujući i Primorsku, koja je prije rata bila
u sastavu talijanske države. U Prekmurju ih je podržavala i Crvena armija. Partizani su
zauzeli i Trst i dio austrijske Koruške, ali su se ubrzo morali povući s oba područja zbog
pritiska zapadnih saveznika. Njemačka vojska u jugoistočnoj Europi službeno se predala 9.
svibnja , no mnoge njemačke i kolaboracionističke jedinice s Balkana koje su se htjele predati
zapadnim saveznicima nastavile su se povlačiti kroz Sloveniju. Zbog toga su se borbe
razvukle tjedan dana nakon službene kapitulacije.

Drugi svjetski rat odnio je 84.000 slovenskih žrtava. Za 90% žrtava odgovorne su
okupatorske i kolaboracionističke jedinice, a za 8% partizani. Nakon rata vlast je preuzela
Oslobodilačka fronta, a komunističke vlasti u Sloveniji obračunavale su se sa svojim
protivnicima, između ostalog i masovnim ubojstvima bez suđenja koja su odnijela 13.781
žrtvu. Slovenija je kroz partizansku borbu dobila Primorsku, a nedugo nakon završetka rata
pretvorena je iz Dravske banovine Kraljevine Jugoslavije u Socijalističku Republiku
Sloveniju u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
1.3. Socijalistička Republika Slovenija

Nakon završetka 2. svjetskog rata Slovenija je bila republika u sastavu socijalističke

Jugoslavije u razdoblju od 1945. do 1991.godine, te je unutar iste bila gospodarski
najrazvijenija republika. Neki od Slovenskih političara su bili veoma utjecajni u
jugoslavenskom državno-partijskom vodstvu kao što su Stance Dolanc, Edvard Kardelj i
ostali. Od 1986.godine Savez komunista Slovenije predvodio je Milan Kučan. U drugoj
polovici 1980-ih bila su izrazitija neslaganja slovenskoga i srbijanskoga vodstva oko
političkih odnosa u jugoslavenskoj federaciji, prije svega stanja ekonomije i stanja na Kosovu
i dr. Politička liberalizacija počela se događati potkraj 1980-ih, a prvi slobodni izbori održani
su u travnju 1990.godine. Prvu Slovensku vladu je sastavila koalicija DEMOS (Demokratska
opozicija Slovenije). U razdoblju od 1990. do 1992.godine premijer je bio Alojz Peterle. Na
položaju predsjednika republike u razdoblju od 1990. do 2002.godine bio je Milan Kučan.
Usporedno sa raspadom Jugoslavije slovenski parlament je početkom srpnja 1990. prihvatio
deklaraciju o neovisnosti potkraj prosinca 1990. bio je proveden referendum o neovisnosti,
koja je proglašena 25. lipnja. 1991 (isto kad i hrvatska). Od 27. lipnja. 1991. uslijedili su
sukobi slovenskih snaga i Jugoslavenske narodne armije kojom prilikom je poginulo oko 70
ljudi te su isti bili okončani tzv. Brijunskim sporazumom 7. srpnja. 1991) i povlačenjem
Jugoslavenske narodne armije iz Slovenije.
1.4. Moderna povijest Slovenije

1.4.1. NATO

Republika Slovenija postala je članica NATO-a od 29. ožujka 2004. godine. Punopravnim
članstvom u NATO savezu Republika Slovenija stekla je status sigurne države s niskom
razinom rizika poslovanja, mogućnost sudjelovanja u znanstvenom, tehnološkom i
informacijskom okruženju najrazvijenijih zemalja, gospodarsku suradnju s razvijenim
zemljama, uključujući i vojno područje. Obaveze Slovenije kao NATO članice definirane su
Washingtonskim sporazumom koji propisuje da će članice pojedinačno i kolektivno održavati
i razvijati vlastite obrambene snage kao temelj kolektivne obrane. Slovenija je kao članica
NATO-a aktivno uključena u aktivnosti Saveza i nastoji igrati što vidljiviju ulogu..

1.4.2. EU

Sporazumom o suradnji uspostavljen je pravno-institucionalni okvir za odnose između

Republike Slovenije i Europske unije. Pregovori za sklapanje ovog sporazuma započeli su u
srpnju 1992. Dana 5. travnja 1993. potpisan je Sporazum o suradnji između Republike
Slovenije i tadašnje Europske ekonomske zajednice, koji je stupio na snagu 1. rujna iste
godine. Slovenija je službeno zatražila početak pregovora o sklapanju sporazuma o
pridruživanju 10. lipnja 1996. Slovenija i EU potpisale su 11. studenoga 1996. Privremeni
trgovinski sporazum koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Njime su na snagu je stupio
trgovinski dio sporazuma koji je definirao područje slobodne trgovine između Slovenije i
država članica.

Dana 16. srpnja 1997. Europska komisija predstavila je mišljenje o zemljama kandidatima za
pristupanje EU (Agenda 2000). Budući da je mišljenje Slovenije bilo povoljno, u prosincu
1997. uključena je u prvi krug pregovora koji je službeno započeo 31. ožujka 1998. Završili
su krajem 2002. godine sporazumom o uvjetima pristupanja Slovenije
Republika Slovenija je prije pristupanja prilagodila svoje zakonodavstvo europskim
pravilima, osim u područjima gdje su tijekom pregovora dogovorene određene iznimke i
prijelazna razdoblja. 23. ožujka 2003. na referendumu o ulasku Slovenije u EU većina
građana je podržala članstvo, a 1. svibnja 2004., nakon završetka procesa pristupanja,
Slovenija je postala punopravna članica EU.
 2. ZAKONODAVSTVO

2.1. Izvori prava

2.1.1. Ustav

Temeljne ustavne uredbe o nezavisnosti Republike Slovenije, kao i temeljna ljudska prava i
slobode, temeljno i trajno pravo slovenskog naroda na samoopredijeljenje, polaze iz
povijesne činjenice da je Slovenski narod oblikovao svoj nacionalni identitet i potvrdio
državnost u višestoljetnoj borbi za narodno oslobođenje. Ustav Republike Slovenije
ratificirao je Državni zbor na sjednici 23. prosinca 1991. godine.

Ustav je temeljni i najviši opći pravni akt, a time i akt s najvećom pravnom snagom, koji
sadrži i elemente ideološko-političkog akta. U usporedbi s drugim europskim ustavima,
nekoliko je puta mijenjan, a ni sadržajno nije bitno zadirao u ustavno ustrojstvo i njegovu
orijentaciju.

Promjene ustava provodi Narodna skupština donošenjem ustavnog zakona . Za koje je

propisana potpora dvotrećinske većine. I u slučaju amandmana izvorni ustav od 23. prosinca
1991. ostaje službeno važeći pravni akt, kao i svaki pojedinačni ustavni zakon. Ustav s
uključenim amandmanima nije pravno valjan, već ima samo svrhu veće transparentnosti.
Takav ustav nosi oznaku neslužbeni pročišćeni tekst . Ustav je moguće promijeniti i
referendumom o promjeni ustava , ali takav referendum u Sloveniji još nije održan. Od 1991.
godine slovenski ustav se nekoliko puta mijenjao

2.1.2. Ustavni zakon

Ustavni zakon je akt Narodne skupštine kojim se mijenjaju pojedine odredbe ustava. U
Republici Sloveniji ustavni zakon koji ima učinak izmjene ustava mora usvojiti Narodna
skupština dvotrećinskom većinom svih zastupnika. Prijedlog za donošenje ustavnog zakona
može podnijeti 20 zastupnika, Vlada ili 30.000 punoljetnih građana..
 2.1.3. Zakoni

Zakone donosi donji dom slovenskog dvodomnog parlamenta, odnosno Nacionalna skupština
(Državni zbor). Nacionalnu skupštinu u skladu s člancima 80. i 81. Ustava čini 90 zastupnika
koji zastupaju građane Slovenije. Od toga se 88 zastupnika bira općim, ravnopravnim,
izravnim i tajnim glasovanjem. Po jednog zastupnika talijanske i mađarske nacionalne
zajednice u Nacionalnoj skupštini uvijek moraju izabrati članovi tih zajednica. Nacionalna
skupština bira se na četiri godine.

Uredbe izdaje Vlada, dok pravilnike izdaju pojedini ministri u Vladi. Vladu u skladu s
člancima od 110. do 119. Ustava čine predsjednik vlade i ministri. Vlada i ministri djeluju
samostalno u okviru svojih nadležnosti i odgovaraju Nacionalnoj skupštini, koja može
pokrenuti njihov opoziv (pred Ustavnim sudom), izglasati im nepovjerenje ili ih razriješiti na
temelju interpelacije. Predsjednika vlade bira Nacionalna skupština, a on zatim predlaže
ministre koje imenuje (i razrješuje) Nacionalna skupština.

2.1.4. Hijerarhija normi

Sve pravne norme moraju biti u skladu s Ustavom. Zakoni i drugi propisi moraju biti u skladu
s općeprihvaćenim načelima međunarodnog prava i međunarodnim ugovorima koji su
obvezujući za Sloveniju (kako je utvrđeno u članku 8. stavku 1. Ustava). Osim toga,
podzakonski akti i lokalni propisi moraju biti u skladu sa zakonima. Opći akti za izvršavanje
javnih ovlasti moraju biti u skladu s Ustavom, zakonima i podzakonskim aktima.

Pojedinačni akti i mjere državnih tijela, tijela lokalnih zajednica i nositelja javnih ovlasti
moraju se temeljiti na donesenom zakonu ili zakonskom propisu. Ustavom se osigurava
temelj za prihvaćanje prednosti prava Europske unije u slovenskom pravnom sustavu tako što
se u njemu navodi da se pravni akti i odluke doneseni u okviru međunarodnih organizacija na
koje je Slovenija prenijela izvršavanje dijela svojih suverenih prava (u ovom slučaju
Europske unije) moraju primjenjivati u Sloveniji u skladu s pravnim uređenjem tih
organizacija.
 3. IZBORNI MODEL

3.1. Izbori za paralament

Izbori u Republici Sloveniji zajamčeni su Ustavom Republike Slovenije , na kojima birači s

pravom glasa , a to su svi slovenski državljani stariji od 18 godina, mogu sudjelovati i tako
birati svoje predstavnike u slovenskoj politici . Na izborima za Narodnu skupštinu birači
biraju 90 zastupnika u Narodnu skupštinu . Mandati za zastupnička mjesta raspodjeljuju se po
proporcionalnom sustavu. Redoviti izbori održavaju se svake 4 godine, a ako se Narodna
skupština raspusti prije isteka četverogodišnjeg mandata, raspisuju se prijevremeni izbori

Politička stranka ili skupina ljudi može predložiti listu kandidata za Sabor. Stranka može
podnijeti liste u svim izbornim jedinicama ako ih potpisima podrže najmanje tri zastupnika.
Može je podnijeti u pojedinoj izbornoj jedinici ako prikupi 100 potpisa birača s prebivalištem
u toj izbornoj jedinici, odnosno 50 ako su listu utvrdili članovi stranke koji imaju i
prebivalište u toj izbornoj jedinici. Listu uz potpise može podnijeti i skupina od najmanje
1000 birača s prebivalištem u izbornoj jedinici u kojoj podnosi listu. Kandidat se može
kandidirati iu dvije izborne jedinice, ako su izborne jedinice u istoj izbornoj jedinici iu
objema se natječe na istoj listi.

Nijedan spol ne smije predstavljati manje od 35% ukupnog broja kandidata na listi na razini
izborne jedinice, osim ako se lista sastoji od samo tri kandidata. U tom slučaju na listi mora
biti najmanje jedan predstavnik svakog spola

Provođenje izbora u nadležnosti je Državnog izbornog povjerenstva

3.2. Izbori za Predsjednika

Predsjednik Republike Slovenije bira se na neposrednim , općim i tajnim izborima koji se

održavaju svakih 5 godina ili u slučaju smrti predsjednika 15 dana nakon smrti. Kandidat za
predsjednika Republike bira se većinom važećih glasova građana koji glasuju na raspisanim
predsjedničkim izborima.
3.3. Općinski izbori

Pravo birati i biti biran na lokalnim izborima ima građanin koji je na dan glasovanja navršio
najmanje 18 godina, državljanin je Republike Slovenije ili državljanin drugih država članica
Europske unije, koji ima dozvolu stalnog boravka s prijavljenim stalnim boravkom u
Republici Sloveniji. ili potvrdu o prijavi prebivališta i prijavljenom boravištu u Republici
Sloveniji. Na lokalnim izborima mogu glasovati i stranci koji imaju odobren stalni boravak i
prijavljeni stalni boravak u Republici Sloveniji. Na lokalnim izborima birači imaju pravo
glasovati samo u općini u kojoj imaju prijavljeno prebivalište.

Redoviti lokalni izbori na kojima se biraju načelnik i članovi općinskog vijeća održavaju se
svake četvrte godine, treće nedjelje u studenom.

3.4. Izbori za Europski parlament

Na izborima za Europski parlament stanovnici država članica Europske unije biraju 705
zastupnika koji će u sljedećem petogodišnjem mandatu zastupati naše interese na europskoj
razini. U Europskom parlamentu osam je slovenskih zastupnika.

Kao članica Europske unije, Slovenija ima pravo i dužnost sudjelovati u radu svih tijela EU-
a, no sudjelovanje u radu Europskog parlamenta razlikuje se od sudjelovanja u drugim
tijelima EU-a, jer je Europski parlament jedini EU tijelo koje se formira neposrednim
izborima. Raspodjela mjesta definirana je Europskim ugovorima. Uzima u obzir broj
stanovnika u svakoj zemlji, pri čemu manje zemlje dobivaju više mjesta nego da se
primjenjuje stroga proporcionalnost. Na temelju Lisabonskog ugovora Slovenija ima osam
mjesta u Europskom parlamentu. Zastupnici u Parlamentu iz Slovenije biraju se neposredno
na temelju općeg i jednakog biračkog prava tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.

Pravo birati i biti biran u Europski parlament ima slovenski državljanin koji ima pravo birati
člana Državnog zbora. Pravo birati i biti biran za zastupnika u Europskom parlamentu ima i
državljanin druge države članice Europske unije koji ima dozvolu stalnog boravka i prijavljen
stalni boravak u Republici Sloveniji. Uvjet je da je na dan glasovanja navršio osamnaest
godina, da mu nije oduzeto biračko pravo i da je upisan u registar biračkih prava.
Biračko pravo državljana Slovenije i biračko pravo državljana država članica Europske unije
potpuno su izjednačena i obuhvaćaju aktivno i pasivno biračko pravo.

Građane Europske unije informiramo o uvjetima i detaljnim aranžmanima za ostvarivanje

aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima u Sloveniji.

Kandidate mogu predlagati političke stranke i birači. Svaka kandidatska lista može imati
najviše onoliko kandidata koliko u Sloveniji ima zastupničkih mjesta. Svaki spol mora biti
zastupljen na listi kandidata s najmanje 40 posto. Cijeli postupak kandidiranja odvija se pred
Državnim izbornim povjerenstvom .

Na izborima se uglavnom nacionalne političke stranke natječu za glasove birača, no većina

zastupnika nakon izbora pridružuje se transnacionalnim političkim skupinama. Političke
stranke na europskoj razini sastoje se od nacionalnih stranaka i pojedinaca, a zastupljene su u
nekoliko država članica. Pridružuju se političkim skupinama u Europskom parlamentu koje
se sastoje od stranaka istomišljenika. Slovensko zakonodavstvo stoga omogućuje da se
političke veze nacionalnih političkih stranaka s političkim strankama na europskoj razini
naznače na glasačkim listićima iu izbornoj kampanji tijekom izbora za Europski parlament.
 4. POLITIČKE STRANKE

4.1. Pokret za slobodu (GS)

Pokret za slobodu ili skraćeno GS , je slovenska politička stranka koja se definira kao
centristička do lijevog centra i zastupa ideje zelene politike i liberalizma. Osnovana je 26.
siječnja 2022. kao sljednica Stranke zelenih akcija. Za prvog predsjednika novoosnovane
stranke izabran je Robert Golob koji je stranci dao novi identitet i novo ime. U prvi plan svog
političkog djelovanja stavlja slobodu, zelenu tranziciju, ljude, otvoreno društvo, povjerenje,
poštovanje, zajedništvo, kulturu dijaloga i odgovornu suradnju.

Stranka je pobijedila na prvim parlamentarnim izborima nakon svojeg osnutka, u travnju

2022. Osvojili su 41 zastupnički mandat, što je rekord u povijesti samostalne Slovenije.
Predsjednik stranke Robert Golob tada je od predsjednika Republike dobio mandat za
sastavljanje 15. vlade Republike Slovenije , koja je prisegnula 1. lipnja 2022.

4.2. Slovenska demokratska stranka (SDS)

Slovenska demokratska stranka je slovenska parlamentarna politička stranka koja pripada

desnom političkom spektru. Aktualni predsjednik stranke je Janez Janša . Na europskom
planu stranka je članica Europske pučke stranke , a na međunarodnom planu Međunarodne
demokratske unije.

Stranka je tri puta vodila slovensku vladu pod vodstvom Janeza Janše. Posljednjih dvadesetak
godina smatra se jednom od najvećih slovenskih političkih stranaka sa oko 23.000 članova.

Slovenska demokratska stranka nasljednica je Socijaldemokratske unije Slovenije i

Slovenske demokratske unije, najvažnijih političkih stranaka Demokratske opozicije
Slovenije. Slovenska demokratska stranka zalagala se prvenstveno za uspostavu pravne
zaštite , poštivanje ljudskih prava, prava manjina i temeljnih političkih sloboda te za
euroatlantske integracije Slovenije u Europsku uniju i NATO.
4.3. Socijaldemokrati (SD)

Socijaldemokrati odnosno skraćeno SD su politička stranka u Sloveniji . Stranka je nastala iz

bivšeg Saveza komunista , kasnije preimenovanog u ZKS-SDP. Današnje ime dobiva na
kongresu 2005. godine . Na međunarodnoj razini stranka je članica Socijalističke
internacionale, a na europskoj razini pripada Stranci europskih socijalista . Klub zastupnika
Socijaldemokrata trenutno je četvrti po veličini u Državnom zboru Republike Slovenije.
Aktualna predsjednica stranke je europarlamentarka Tanja Fajon. Stranka trenutno ima dva
zastupnika u Europskom parlamentu.

Stranka Socijaldemokrati dosad je bila članica osam slovenskih vlada. Spada među stranke s
najduljim stažem u slovenskim vladama. Nakon pobjede na parlamentarnim izborima, stranka
SD formirala je 9. vladu Republike Slovenije, koju je vodio tadašnji predsjednik stranke
Borut Pahor.

4.4. Liberalna Demokracija Slovenije (LDS)

Liberalna demokracija Slovenije (LDS) osnovana je 12. ožujka 1994. na Bledu na kongresu
ujedinjenja četiri stranke: Liberalno-demokratske stranke, Demokratske stranke,
Socijalističke stranke i Zeleno-ekološke socijalne stranke. Tada je za predsjednika izabran
Dr. Janez Drnovšek, koji je stranku vodio do 2002. godine kada je postao predsjednik
Republike Slovenije. Za vrijeme vlade dr. Slovenija Janeza Drnovška bila je vrlo uspješna
država, jedna od najuspješnijih u Europi. U tom razdoblju Republika Slovenija je ušla u
Europsku uniju i NATO.

Na parlamentarnim izborima 1992. stranka je dobila 35% glasova, na parlamentarnim

izborima 1996. 27%, na parlamentarnim izborima 2000. 36%, a na parlamentarnim izborima
2004. 22,3%. Stranka je izgubila izbore 2004. pod vodstvom Antona Ropa , pa ga je 15.
listopada 2005. smijenio Jelko Kacin . Pod vodstvom Kacina stranka je doživjela novu krizu
jer ju je napustio veliki broj važnih članova, a prema anketama pala je na treće mjesto po
stranačkoj potpori. Zbog toga je ostavku morao podnijeti i Jelko Kacin, kojeg je 30. lipnja
2007. zamijenila politički nepoznata odvjetnica Katarina Kresal. Na parlamentarnim izborima
2008. stranka je ostvarila potporu od 5% i bila najmanja među parlamentarnim strankama.
Na prijevremenim izborima za Državni zbor 4. prosinca 2011. stranka prvi put u svojoj
povijesti nije prešla parlamentarni prag. Katarina Kresal dala je ostavku, a u ožujku 2012.
zamijenio ju je Iztok Podbregar koji je nakon samo tri mjeseca dao ostavku iz osobnih
razloga. 16. svibnja 2013. na kongresu u Ljubljani za predsjednika je izabran bivši saborski
zastupnik Anton Anderlič .

Nakon ispadanja iz Državnog zbora stranka je sletjela na političku marginu, ali se našla i u
financijskim problemima jer nije mogla pokriti sve svoje obveze uz znatno smanjena
proračunska sredstva, pa su vjerovnici čak počeli plijeniti imovinu. Na izborima za Europski
parlament 2014. stranka uopće nije sastavljala listu, a njen bivši europarlamentarac Jelko
Kacin nastupio je s nezavisnom listom.

4.5. Ostale stranke

4.5.1. Demokratska stranka umirovljenika Slovenije

Demokratska stranka umirovljenika Slovenije je politička stranka koja prvenstveno zastupa

umirovljenike. Pripada spektru političkog lijevog centra. Na europskom parketu stranka je
članica centrističke Europske demokratske stranke. Ivo Weigl bio je njezin zastupnik u
Europskom parlamentu u dva mandata. Dugogodišnji predsjednik stranke bio je Karl Erjavec
koji je vođenje stranke preuzeo nakon pobjede na izvanrednoj skupštini 5. prosinca 2020.
Prije toga stranku je privremeno vodio Tomaž Gantar nakon ostavke Aleksandre Pivec u
rujnu. 9. 2020. Pivčeva je na izborima 18. siječnja 2020. pobijedila svog protukandidata
Karla Erjavca, koji je prethodno obnašao dužnost predsjednika 15 godina. Erjavec je ponovno
izabran za predsjednika krajem 2020., ali je stranku napustio u ožujku sljedeće godine.
Trenutno ga vodi Ljubo Jasnič. Karl Erjavec stranku je definirao kao ideološku jer se zalaže
za antifašizam, socijalnu državu te javno školstvo i zdravstvo. Aleksandra Pivec to je
demantirala rekavši da je stranka prvenstveno stranka umirovljenika i da mora slijediti svoje
ciljeve. Stranka je bila članica devete vlade Republike Slovenije, točnije svih vlada od 1996.
do 2020. godine. U nju su prvi put ušli 2000. godine, kada je vladu vodio Janez Drnovšek.
Osim toga, stranka je sudjelovala u sedam vlada Republike Slovenije.. Na parlamentarnim
izborima 2022. stranka je ispala iz parlamenta.
 4.5.2. Dobra država (DD)

Dobra država skraćeno DD je slovenska izvanparlamentarna politička stranka koju su 18.

studenog 2017. osnovali Bojan Dobovšek i istomišljenici . Dobovšek je na osnivačkom
saboru izabran i za predsjednika stranke.

Dobovšek je 3. veljače podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke zbog razlika u

mišljenjima. Svi članovi Izvršnog vijeća zagovarali su predizborno udruživanje sa srodnim
strankama, ali on se tome usprotivio. Kazao je da bi stranka izgubila identitet predizbornim
integriranjem i nastupom na zajedničkoj listi. Na sljedećem izvanrednom kongresu za
predsjednika je izabran Smiljan Mekicar . Pritom je rekao da je namjera povezivanja bila
prisutna cijelo vrijeme.

Jedna od središnjih točaka stranačkog programa je borba protiv korupcije .

4.5.3. Domovinska liga (DOM)

Domovinska liga skraćeno DOM je slovenska krajnje desna izvanparlamentarna politička

stranka. Osnivački sabor stranke održan je 6. travnja 2019.godine. Trenutni predsjednik
stranke je Bernard Brščič.

Stranka se zalaže za veći suverenitet i veću sigurnost slovenskih građana. Protivi se LGBT i
ilegalnim migracijama. Na europskim izborima 2019. dobili su 8058 (1,71%) glasova. Na
parlamentarnim izborima 2022.godine stranka DOM nije prešla parlamentarni prag.

4.5.4. Liberalni Demokrati (LIDE)

Liberalni demokrati skraćeno LIDE je slovenska politička stranka koja pripada spektru
lijevog političkog centra. 12. siječnja 2022. osnovao ju je tadašnji predsjednik Državnog
zbora Republike Slovenije Igor Zorčič . Dana 26. ožujka 2021. Igor Zorčič , tadašnji
predsjednik Državnog zbora Republike Slovenije, napustio je Stranku modernog centra sa
zastupnicima Janjom Slugom i Branislavom Rajićem i suosnivao zastupničku skupinu
nepovezanih zastupnika. Od tada su se više puta spominjali mogući transferi u druge stranke.
Krajem 2021. Zorčič je najavio novu liberalnu političku stranku.
Osnivački kongres održan je u srijedu, 12. siječnja 2022. u Ljubljani. Za predsjednika je
izabran Igor Zorčič, ali je prilikom osnivanja bilo propisano da ne mogu biti više od tri
predsjednika istovremeno. Također su postavili apstraktni program stranke. Dana 15. veljače
2022. vlasti Demokratske stranke umirovljenika Slovenije (DeSUS) podržale su zajednički
nastup na parlamentarnim izborima sa strankom LIDE. [Krajem veljače Vijeće stranke LIDE
odlučilo je da ne ide na parlamentarne izbore, a stranku su napustili i Roman Dobnikar ,
Tomaž Gantar i Nina Stankovič .

4.5.5. Naša budućnost

Naša budućnost je slovenska politička stranka koja je osnovana u veljači 2022.godine. U

subotu, 12. ožujka 2022. za predsjednika je izabran Ivan Gale , a za potpredsjednicu bivša
europska povjerenica Violeta Bulc .očetkom rujna Vijeće stranke odlučilo je podržati
nezavisnog kandidata Ivu Vajgela na predsjedničkim izborima 2022. godine . Među glavnim
točkama stranačkog programa su borba protiv korupcije, neovisnost medija, samodostatnost u
svim područjima, socijalna i pravna država, stručno kadroviranje i reorganizacija zdravstva.

4.5.6. Levica

Levica je lijevo orijentirana slovenska politička stranka. Nastala je 24. lipnja 2017. spajanjem
stranaka Inicijativa za demokratski socijalizam (IDS) i Stranka za trajnostni razvoj Slovenije
(TRS), [8] prethodno članica koalicije Združena ljevica, u kojoj je Demokratska laburistička
stranka (DSD), a sudjelovala je i četvrta skupina koja je uključivala pokrete civilnog društva i
pojedince. Prethodnica Levice, Združena Levica, prvi je put izašla na izbore 2014. i osvojila
šest zastupničkih mandata. Na izborima za Nacionalnu skupštinu 2018. već se kandidirala
kao ljevičar i osvojila devet mjesta u parlamentu. Na izborima za Državni zbor 2022. stranka
je osvojila pet zastupničkih mandata, a zatim je ušla u koalicijske pregovore za vladu Roberta
Goloba. U pregovorima je stranka dobila tri ministarska mjesta. Levica se zalaže za ekološki
demokratski socijalizam. Ona brani socijalističku politiku koja teži društvenom i
ekonomskom sustavu u kojem ljudi održivo i prirodno proizvode dovoljne količine onoga što
žele unutar kapaciteta okoliša i prirodnih resursa za zadovoljenje društvenih potreba. Zalaže
se za demokratizaciju svih društvenih područja, i to uvođenjem neposredne demokracije ,
radničkog upravljanja i provođenjem načela koordinacije i suradnje u gospodarstvu umjesto
konkurencije.
 5. ADMINISTRATIVNA PODJELA
REPUBLIKE SLOVENIJE

5.1. Gorenjska regija

Gorenjska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Kranj.
Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 2.137 km2 regija Gorenjska je imala
211.069 stanovnika.Regija obuhvaćaa jednu gradsku općinu i 17 općina.

Gorenjska je regija s visokim planinama, uključujući planinu Triglav, i gotovo je u potpunosti

alpska. Veliki dio ove statističke regije zaštićen je kao nacionalni park. Reljef i klima dobra
su osnova za razvoj turizma. U 2013. regija je zabilježila gotovo 19% turističkih noćenja u
Sloveniji, od čega 78% stranih turista. Regija je bila druga u Sloveniji po broju turističkih
kreveta na 1000 stanovnika, iako je imala nešto više od upola manje kreveta od obalno-
kraške statističke regije. U 2013. godini ovdje je stopa registrirane nezaposlenosti bila najniža
u Sloveniji, 3 postotna boda niža od nacionalnog prosjeka i više od 8 postotnih bodova niža
nego u Murskoj statističkoj regiji, gdje je stopa registrirane nezaposlenosti bila najviša. Iako
poljoprivreda u ovoj regiji nije među najvažnijim djelatnostima, farme su među najvećima u
zemlji kako po prosječnoj korištenoj poljoprivrednoj površini po farmi tako i po broju grla
stoke po farmi.

Početkom 2013. godine ova regija imala je relativno povoljnu obrazovnu strukturu. Udio
osoba bez školske spreme, bez završene osnovne škole ili samo s osnovnom školom bio je
ispod državnog prosjeka, a udio osoba s tercijarnim obrazovanjem bio je iznad državnog
prosjeka. U ovoj se regiji komunalni otpad pažljivo odvaja; u 2013. godini odvojeno je
prikupljeno više od polovice komunalnog otpada.
5.2. Goriška Regija

Goriška regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Nova
Gorica. Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 2.325 km2 regija Goriška je
imala 118.525 stanovnika. Regija obuhvaća jednu gradsku općinu i 12 općina.

Julijske Alpe, rijeka Soča i Vipavska dolina najistaknutija su prirodna obilježja ovog kraja.
Goriška regija je podijeljena između tradicionalnog slovenskog primorja i kranjske regije.

Goriška regija je sudjelovala sa 5% udjela u ukupnom nacionalnom BDP-u u 2012., ali je po

BDP-u po glavi stanovnika bila četvrta u zemlji. Iste godine raspoloživi dohodak po
stanovniku u regiji najviši, na drugom mjestu iza Srednjeslovenske statističke regije. Procjene
stambenog fonda pokazuju da je krajem 2013. u regiji bio najveći udio stanova s tri i više
soba. Udio jednosobnih stanova bio je manji od 10%. Ovdje su stanovi veći od slovenskog
prosjeka, s prosječno 37 m² korisne površine po osobi. Broj automobila na 1000 stanovnika
također je najveći u Sloveniji, s prosječno 100 automobila više na 1000 stanovnika nego u
srednjosavskoj statističkoj regiji.

5.3. Koruška regija

Koruška regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Slovenj
Gradec. Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 1.041 km2 regija Koruška je
imala 70.635 stanovnika.Regija obuhvaća jednu gradsku općinu i 11 općina.

Koruška regija je teško dostupna i slabo povezana sa središnjim dijelom Slovenije. Na okoliš
je snažno utjecala teška industrija u dolinama. Koliko je poljoprivreda važna govori činjenica
da su farme u regiji među najvećima u zemlji. Više od 90% farmi u regiji bavi se uzgojem
stoke. Vlasnici poljoprivrednih gospodarstava u regiji imaju najmanju prosječnu starost u
Sloveniji (53 godine); prosječno su osam godina mlađi od vlasnika poljoprivrednih
gospodarstava u obalno-kraškoj statističkoj regiji. U 2013. godini stopa registrirane
nezaposlenosti bila je viša od državnog prosjeka. Razlika između stope registrirane
nezaposlenosti za muškarce i žene najveća je među statističkim regijama: za žene je veća za 7
postotnih bodova nego za muškarce.
5.4. Primorsko-notranjska regija

Primorsko-notranjska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je

grad Postojna. Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 1.456 km2 regija
Primorsko-notranjska je imala 53.254 stanovnika. Regija obuhvaća šest općina.

Krški teren s Postojnskom jamom i povremenim Cerkničkim jezerom najvažnije je prirodno

obilježje ove statističke regije. Ovo je jedna od najmanjih statističkih regija u Sloveniji te je
ujedno i najrjeđe naseljena, s gustoćom naseljenosti šest puta manjom od Srednjeslovenske
statističke regije. Regija je među gospodarski najmanje razvijenim u zemlji jer je 2012.
godine doprinijela sa učešćem od samo 1,8% u slovenskom BDP-u. S prosječno četiri
zaposlena po poduzeću, poduzeća u regiji među najmanjima su u Sloveniji. U 2012.
poljoprivreda ove regije ostvarila je oko 6% bruto dodane vrijednosti, što je jedan od najvećih
udjela bruto dodane vrijednosti poljoprivrede po pojedinoj regiji. U 2013. prosječna korištena
poljoprivredna površina po gospodarstvu bila je najveća u ovoj regiji. Regija ima najveću
stopu zaposlenosti u Sloveniji (u 2013. iznosila je 59,9%), a stopa registrirane nezaposlenosti
je među najnižima. Regija također ima najveći udio žena u tercijarnom obrazovanju.

5.5. Obalno-kraška regija

Obalno-kraška regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad

Koper. Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 1.043 km2 regija Obalno-kraška
je imala 118.389 stanovnika.Regija obuhvaća jednu gradsku općinu i 7 općina.

Regija obuhvaća tradicionalne i povijesne regije Slovenske Istre i veći dio Kraške visoravni,
koja je tradicionalno pripadala županiji Gorica i Gradišca. Regija ima submediteransku klimu
i jedina je statistička regija Slovenije koja izlazi na more. Regija ima prirodne značajke koje
omogućuju razvoj turizma, prometa i posebnih poljoprivrednih kultura. Više od dvije trećine
bruto dodane vrijednosti generiraju usluge (trgovina, smještaj i prijevoz); najviše je ostvareno
aktivnostima u luci Koper te kroz primorski i lječilišni turizam. Regija je zabilježila gotovo
četvrtinu svih turističkih noćenja u zemlji u 2013. godini; nešto manje od polovice domaći
turisti. Među stranim turistima prednjače Talijani, Austrijanci i Nijemci. U 2012. regija je
bila jedna od četiri regije s pozitivnom godišnjom stopom rasta stanovništva.
5.6. Savinjska regija

Savinjska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Celje. Na
popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 2.301 km2 regija Savinjska je imala
258.908 stanovnika. Regija obuhvaća dvije gradske općine i 29 općina.

Regija je vrlo raznolika u prirodnom zemljopisu; uglavnom obuhvaća šumovito planinsko

područje privlačno za turiste (Gornja Savinjska dolina i dio Kamniško-Savinjskih Alpa),
plodnu Donju Savinjsku dolinu s dobrim uvjetima za uzgoj hmelja, Kozje brdo i Velenjski
bazen s nalazištima lignita za proizvodnju električne energije. U 2013. godini regija je u
zaštitu okoliša uložila više od 127 milijuna eura (najviše od svih regija). U 2013. u regiji je
bilo 14% stvorenih poduzeća i 8% ugašenih poduzeća. Regija ima dobre prirodne uvjete za
poljoprivredu. U 2013. godini ova je regija imala više od 11.000 poljoprivrednih
gospodarstava, što je 15% svih poljoprivrednih gospodarstava u Sloveniji, što je regiju
svrstava odmah iza Podravske statističke regije. Po korištenim poljoprivrednim površinama i
stočnom fondu regija je također bila na drugom mjestu. Regija je poznato i popularno
turističko odredište. U 2012. godini dolasci i noćenja turista u regiji predstavljali su 11,1%
svih dolazaka turista u Sloveniji i 15,0% svih noćenja.

5.7. Regija Jugoistočna Slovenija

Jugoistočna Slovenija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad

Novo Mesto. Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 2.675 km2 regija
Jugoistočna Slovenija je imala 145.923 stanovnika. Regija obuhvaća jednu gradsku općinu i
20 općina.

Razvoj ove regije najvećim je dijelom rezultat industrije (autoindustrije, farmaceutske i druge
lake industrije) koja je u 2012. godini ostvarila gotovo polovicu bruto dodane vrijednosti u
regiji. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2013. godinu, 94% otpadnih voda u regiji
pročišćeno je prije ispuštanja u javnu kanalizaciju. To je znatno više nego u cijeloj Sloveniji
(78%). Izdaci za istraživanje i razvoj , koji su u 2012. iznosili 5,2% regionalnog BDP-a,
naglašavaju važnost istraživanja i razvoja u regiji. Poslovni subjekti činili su 90% izvora
financiranja.
5.8. Podravska regija

Podravska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Maribor.
Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 2.170 km2 regija Podravska je imala
328.469 stanovnika. Regija obuhvaća dvije gradske općine i 39 općina.

Ime regije dolazi od rijeke Drave i uključuje zemljište na obje obale duž njenog toka kroz
Sloveniju, kao i planine Pohorje na sjeveroistoku regije. Drava se koristi za proizvodnju
hidroelektrične energije, a plodna zemlja oko nje koristi se za poljoprivredu. Udio slobodnih
radnih mjesta u svim raspoloživim poslovima među najvišima je u Sloveniji, a regija ima
pozitivnu neto stopu migracije, ali vrlo visok prirodni pad, što znači sveukupno smanjenje
stanovništva.

5.9. Pomurska regija

Pomurska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Murska
Sobota. Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 1.336 km2 regija Pomurska je
imala 114.725 stanovnika. Regija obuhvaća jednu gradsku općinu i 26 općina.

Regija je pretežno poljoprivredna s ratarskim usjevima koji čine više od tri četvrtine ukupne
poljoprivredne površine (dvostruko više od slovenskog prosjeka). Kombinacija klime i tla
učinila ju je regijom s najvećom proizvodnjom usjeva, ali je zemljopisni položaj i lošija
infrastruktura stavljaju u nepovoljniji položaj te je to regija Slovenije s najnižim BDP-om po
glavi stanovnika i najvišom stopom nezaposlenosti.
5.10. Posavska regija

Posavska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Krško. Na
popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 968 km2 regija Posavska je imala 75.928
stanovnika. Regija obuhvaća 6 općina.

Regija je prometno veoma dobro povezana i nalazi se u dolini Save i Krke, s brežuljkastim
predjelima s vinogradima i obiljem vode. To je druga najmanja statistička regija u Sloveniji.
U regiji se nalazi jedina nuklearna elektrana u zemlji i toplice Čatež. Za zaštitu okoliša regija
godišnje izdvaja 22 milijuna eura. U 2013. godini stopa zaposlenosti u regiji bila je 57,5%.
Regiju karakterizira najveća razlika u stopi zaposlenosti muškaraca i žena (za muškarce je
bila 12 postotnih bodova viša nego za žene). U 2013. godini ova se regija ističe i po najvišem
broju osuđenih osoba na 1000 stanovnika.

5.11. Zasavska regija

Zasavska regija je jedna od 12 statističkih regija u Sloveniji. Sjedište regije je grad Trbovlje.
Na popisu stanovništva 2021. godine, na površini od 485 km2 regija Zasavska je imala
57.204 stanovnika. Regija obuhvaća 4 općine.

Ova statistička regija u Posavju najmanja je regija u zemlji i površinom i brojem stanovnika.
Početkom 2010. gotovo 41.700 ljudi živjelo je na 264 km², što znači da je to zajedno sa
Središnjom slovenskom statističkom regijom najgušće naseljena statistička regija. Prirodno-
zemljopisna obilježja ove regije stvaraju uvjete za industrijske aktivnosti, a više od trećine
bruto dodane vrijednosti još uvijek se stvara u prerađivačkoj, rudarskoj i drugoj industriji.
Regija je iu 2013. godini ponovno zabilježila najveću negativnu godišnju stopu priraštaja
stanovništva (−11,9‰), što je uglavnom rezultat migracija u druge statističke regije. Među
svim statističkim regijama u 2013. ova je regija imala najveći negativni međuregionalni
prirast; naime −9,5. Ova regija se ističe i po dobi majki pri porodu. Godine 2013. rodilje u
regiji bile su u prosjeku stare 28,5 godina, dok su majke u srednjoslovenskoj statističkoj regiji
bile u prosjeku godinu dana starije. Iste godine broj nezaposlenih dodatno se povećao. Stopa
registrirane nezaposlenosti bila je među najvišima u zemlji (16,6%).
 6. ZAKLJUČAK

Republika Slovenija je već prije europskih integracija bila ekonomski naprednija od zemalja
iza željezne zavjese. Nakon burne povijesti i sticanja nezavisnosti i prijelaza na demokratske
standarde, Slovenija je doživjela brz gospodarski rast, a danas se smatra da je napredovala do
statusa razvijene zemlje, te je po svim relevantnim podacima nesumnjivo kako će se taj trend
nastaviti i u budućnosti čemu doprinosi izvrsna geografska pozicija Republike Slovenije koja
je čini poveznicom između sjevera i juga Europe. Veliko financijsko ulaganje i stavljanje
važnosti na pitanje ekološki održivog društva stavlja Republiku Sloveniju u sam svjetski vrh
kad je u pitanju zelena politika koja poseban fokus ima unutar Europske Unije čime
Republika Slovenija svakako daje dobar primjer drugima državama članicama Europske
Unije te će to činiti i u budućnosti.