Sveučilište u zadru

Odjel za arheologiju

Prapovijesna gradina Biranj

Mentor:Maja Grgurić Srzentic mag.archeol. Student:Danijel Nakić

Zadar 8.12. 2023.

Biranj je gradina na Kozjaku u blizini Kaštel Lukšića.Arheološka istraživanja otkrila su
kulturne slojeve iz Neolitika,Bakrenog i Željeznog doba. Prapovijesna gradina smještena je na
samom vrhu istaknutog uzvišenja, uz rub litice.Litica onemogućuje pristup s južne strane što
uvelike olakšava obranu položaja.Sjeverna padina uzvišenja bila je korištena kao životni
prostor.Zaštićena je sa dva istaknuta niza bedema od kojih je vanjski dugačak gotovo 800
metara i zatvara površinu od oko 73000m 2. Unutrašnji bedem naročito je istaknut u istočnom
dijelu gdje je osipina i do 13 metara dugačka.1

Slika 1.Biranj iz zraka(muzej grada Kaštela)

Ova gradina je bila središte veće društvene zajednice na što upućuju njene dimenzije i
centralni položaj2. Stavlja se u širi kontekst gradina u okviru željeznodobne
srednjodalmatinske grupe spadajući u kategoriju izrazito velikih gradina ne samo u srednjoj
Dalmaciji nego i širem prostoru sjeverozapadnog Balkana.3

1
Ivan Šuta 2013. 94-96
2
Babić 1984. 36
3
Čović 1987.464
U knjizi „Obredne Gomile“(1970.) Ante Škobalj prvi opisuje arheološke ostatke na Birnju.U
radu donosi i skicirani tlocrt gradine s naznačenim bedemima. 4 U monografiji „Povijest
kaštela od prapovijesti do 20.st.“ Vjeko Omašić spominje ostatke bedema i bunar(cisternu) te
grobove u blizini bunara na zapadnoj strani gradine 5. Smatra se kako Biranj nije bio stalno
naselje nego zaklon lokalnom narodu i stoci.Osim prapovijesnog naselja na Birnju se nalazi
kasno antičko utvrđenje.Biranj se u povijesnim izvorima vezuje uz Peruna vrhovno božanstvo
staro slavenske mitologije.Arheološka istraživanja započeo je 2006. godine Tonči Burić
otvorivši prvu sondu na gradini na vanjskom nizu bedema, odnosno na dijelu gdje je bedem
bio uništen gradnjom puta 1998.Od nalaza najzastupljeniji su ulomci keramičkih posuda
grublje izrade, riječ je uglavnom o ulomcima većih posuda-lonaca s izvijenim obodima sa
zaravnjenim dnom bez ukrasa.Prevladavaju tamnosmeđi,smeđi i crvenkastosmeđi tonovi a
površine stjenki su uglavnom šupljikave.Od finijih ulomaka izdvajaju se oni tipični za
ljubljansku kulturu. Na ranije naseljavanje položaja upućuje razvijena litička industrija, te
dva rezultata C-14 analize životinjskih kostiju iz najstarijeg sloja. Oba datuma pripadaju
kasnoneolitičkom razdoblju, što su dosada najraniji apsolutni datumi sa gradinskih položaja u
Dalmaciji.Od sirovinskog materijala izdvaja se nalaz manjeg sječiva od opsidijana pronađen u
sondi 1.U sondi 2 zastupljene su različite vrste cijepanih alatki no raznolikošću i tehnologijom
izdvajaju se desetak vrhova strelica. Osim cijepane litike pronađeno je nekoliko ručnih
žrvnjeva s pripadajućim manjim kamenim kuglama i manja glačana jezičasta sjekira

Popis literature i izvori:

Prapovijesna gradina Biranj na Kozjaku i topografija prapovijesnih nalazišta u okolici,

Kaštelanski zbornik 10, Kaštela 2013, str. 94-119. Ivan Šuta

http://www.muzej-grada-kastela.hr/biranj.html

Dimenzije dugoga trajanja crkve sv. Ivana na Birnju u Kaštel Lukšiću(1276. – 2020.)
Mladenko Domazet 2020.

4
Škobalj 1970. 331
5
Omašić 2001. 95