CVJETOVI ZLA

 Početak moderne poezije

 Simbolizam (jezik poezija drugačiji od proze) i sinestezija
 Larpurlatizam- umjetnost služi samo stvaranju ljepote
 Za razliku od romantičarskih pjesnika koji veličaju ljubav kao najuzvišeniji osjećaj, on veliča
tjelesnu ljubav i strasti
 Osjećaji koji se javljaju su strah, mržnja, očaj, prijezir ali i oduševljenje
 Najgore što čovjek može je biti ravnodušan
 Traži ljepotu u ružnoći- estetika ružnoće (prtourječnost, oksimoron u naslovu)
 Dualizam- dobro i zlo, lijepo i ružno
 Pjesništvo protuslovlja- pjeva o smrti i teži spasenju koje nalazi u ljepoti
 Izvući lijepo iz ružnoće i nesreće života, otkriti vječno u prolaznoj i otrcanoj svakodnevnici
 Dijelovi zbirke:
1. Spleen i ideal (spleen=mrzovolja, tuga, jad)
2. Pariške slike
3. Vino
4. Cvjetovi zla
5. Pobuna
6. Smrt
 U temama Baudelaire je birao ružne teme i mračne boje, on u svojim pjesmama propagira
pjesnika koji neće uljepšavati život te neće pisati samo o ljepoti i uzvišenom duhu.

SUGLASJA

 Razapet između nagona i razuma

 Ljubav je simbol besmrtnosti
 Sinestezija:

„Ko put dječja svježi“= taktilna, olfaktivna

„Slatki ko oboe“= gustativna, auditivna

 Priroda je sveto i simbolično mjesto (hram); hermetičnost (šuma simbola)

 Pjesnik nije imenovan, posrednik je između prirode i čovjeka, vodi čitatelja do odgonetanja
simbola (od zbrke do jasnoće)
 Ideja: gledati dalje od osjetilne stvarnosti („Po širenju slični svem što beskrajno je“)
ALBATROS

 Kako se mornari izruguju albatrosima, tako se i obični ljudi izruguju pjesnicima jer ih ne
razumiju
 TEMA- pjesnik je neshvaćeni i odbačeni umjetnik, što je prikazano pomoću simbola
(refleksivna pjesma)
 MOTIVI- mornari, brod, albatros, krila, zemaljska hajka
 KOMPOZICIJA- 4 katrena, stih dvanaesterac, unakrsna rima
 PJESNIČKI JEZIK:
1. Epiteti- bijele, morske ,ravnodušne, tihe
2. Kontrasti- albatrosi u visinama-albatros na brodu, prekrasni-ružan
3. Metafora- vladarice neba
4. Poredba- krila kao vesla
5. Simboli- albatros= pjesnik, mornari=društvo, nebo=sloboda, krila=mašta i stvaralaštvo,
zemaljska hajka= stvarnost koja ga okružuje
 PJESNIČKI RITAM- usporen, u skladu je s uzvišenošću pjesnikovih osjećaja i misaonošću
pjesme, ritam, zvuk i melodija su u funkciji postizanja sugestivnosti i dojma (iskazano je više
od onoga što riječi znače)
 IDEJA- pjesnik teži duhovnim (višim) vrijednostima i idealima, zato je neshvaćen i drugi ga
odbacuju i rugaju mu se
 FRANCUSKI SIMBOLIZAM
 DOSLOVNA I PRENESENA RAZINA: albatros= ptica koju su zarobili ljudi, surova zabava
mornara, pjesnik=umjetnik s narušenom slobodom stvaranja, surova zabava ljudi koji mu
ograničavaju slobodu
 Mornari se rugaju albatrosima (jedan imitira njegov hod, drugi mu u kljun upuhuje dim
duhana)= ljudi koji svijet doživljavaju površno (samo materijalno), nisu stvaraoci, brod je
simbol čvrstoće (laž) za koju mornari smatraju da im pruža bezuvjetnu sigurnost, te je zona
njihova komfora i svakodnevnice koja ih štiti od vanjskog svijeta, a svijet je more (može biti
mirno i burno)

PRVA STROFA- pjesnička slika, odnos mornara prema albatrosima,?

DRUGA STROFA-osjećaj albatrosa na nebu i na brodu, kojim je stilskim sredstvom iskazano?

TREĆA STROFA- prikaz albatrosa u letu i na brodu, , kojim je stilskim sredstvom iskazano (kontrast) ,
zašto se sad o albatrosa pjeva u jednini?

ČETVRTA STROFA- s kim je albatrosa uspoređen (pjesnik)

RADOSNI MRTVAC
1.
U pjesmi Radosni mrtvac, paradoksom sretne truleži, Baudelaire se odvraća od dosade obične,
prirodne ljepote i okreće se estetici i ružnog i zlog, ogoljuje čovjeka do kosti, svodi ga na razinu
parazita kojemu obećava tek vječnu patnju, krv i znoj.

Pjesma Radosni mrtvac pisana je u formi soneta. Iako je Baudelaire zagovornik "estetike ružnoće",
ne otklanja se od tradicionalne "lijepe" forme, koju predstavlja sonet. Naslov pjesme Radosni mrtvac
predstavlja stilsku figuru oksimoron, u kojoj se spajaju nespojivi pojmovi. Smisao takvog pjesničkog
postupka je odmah na početku iskazati podvojenost čovjeka i njegovu razapetost između života i
smrti, dobra i zla. Poznato je da je njegova poezija zapravo poezija protuslovlja. Lirski subjekt u prvom
licu sebe stavlja u ulogu mrtvaca koji se raduje smrti. Motiv smrti koji je središnjica pjesme obično je
ono što predstavlja ponor, mrak i ružnoću. No za Baudelairea je "ružno" nešto iz čega može stvoriti
"lijepo". Stoga, u ovoj pjesmi on pjeva o željenoj smrti, a zapravo govori o spasenju i ostvarenju
ljepote u smrti.

Radosni mrtvac po vrsti je to sonet (sonet - omiljeni Baudealireov pjesnički oblik u skladu s
modernističkom težnjom prema savršenstvu forme).
Sadržaj katrena suprotstavlja se sadržaju terceta.
U 1. strofi javlja se niz ružnih motiva: kosti – izdupsti raku, tlo – masno, puno puževa.
U 2.strofi govori o tome kako mrzi sve što je konvencionalno i uobičajeno (oporuku, grob, suze). On
bi radije da ga ptice raskljuju.
U 3.strofi događa se obrat. Poziva sve crve - slijepe i gluhe druge da proruju leš kako bi ostao trup bez
duše, tijelo koje je sada u smrti lišeno patnje.
U 4. strofi govori kako se tijelo vraća zemlji, no u tome nema nikakve veličine jer je duša negdje
drugdje.

2.

I ova pjesma pisana je u formi soneta. Iako je Baudelaire zagovornik “estetike ružnoće”, ne otklanja
se od tradicionalne “lijepe” forme, koju predstavlja sonet. Naslov pjesme “Radosni mrtvac”
predstavlja stilsku figuru oksimoron, u kojoj se spajaju nespojivi pojmovi. Smisao takvog pjesničkog
postupka je odmah na početku iskazati podvojenost čovjeka i njegovu razapetost između života i
smrti, dobra i zla. Poznato je da je njegova poezija zapravo poezija protuslovlja. Lirski subjekt u prvom
licu sebe stavlja u ulogu mrtvaca koji se raduje smrti. Motiv smrti koji je središnjica pjesme obično je
ono što predstavlja ponor, mrak i ružnoću. No za Baudelairea je “ružno” nešto iz čega može stvoriti
“lijepo”. Stoga, u ovoj pjesmi on pjeva o željenoj smrti, a zapravo govori o spasenju i ostvarenju
ljepote u smrti.

U katrenima pjesnik predstavlja mrtvaca koji se raduje vlastitom ukopu. Pjesnik donosi motive koji su
dotada u književnosti neuobičajeni za liriku: kosti, masna gruda, puževi, raka, morski pas, jato
gavranova, crvi. Svi ti motivi upućuju na smrt i crnilo. Radosno iščekivanje, koje je zapravo kada
uzmemo pjesmu u cjelini, ironija, iskazano je u prvoj strofi, u kojoj budući mrtvac sam želi sebi
iskopati grob. Ova strofa otkriva i namjeru takvog radovanja smrti: “Zaboravljen ću spavati u mraku/
Ko pas morski skriven u dubokim dnima”. Usporedba s morskim psom govori o poimanju njega kao
“prokletog pjesnika”, koji svojim modernim pjesništvom i estetikom ružnoga ljudima predstavlja
strašnu prijetnju. Zato mu je bolje da se makne u dubine i bude zaboravljen od onih koji ga ne
shvaćaju. On je odbačen i spas traži u još većem udaljavanju od ljudi. Za njega su oni koji su ga
odbacili licemjerni (“Ne prosim od svijeta suze žalosnice”), teže materijalnoj ljepoti, ali on mrzi
oporuke i sjaj grobova. Radije će se predati jatu gavranova da “raskljuju moje truplo nemilice”.
U tercinama su personificirani crvi, kojima se pjesnik i obraća apostrofom: “Crvi! slijepi druzi”. Oni su
njegov spas, izlaz iz ružnih osjećaja u “lijepome” svijetu je pronalazak lijepih osjećaja u svijetu
ružnoga. Katreni predstavljaju čovjekovo radovanje smrti kao spasu i bijegu od svijeta, a tercine
predstavljaju radost crva kojima dolazi nova hrana. U posljednjoj strofi subjekt upućuje crve da mu
„proruju“ leš, a na kraju postavlja retoričko pitanje: “patnje ima li još koje/ Za taj trup bez duše, za to
tijelo moje.” Smrt je kraj patnje, koja je mučila i tijelo i dušu. Cijela pjesma obavijena je tonom
razočarenja u svijet i osjećaja odbačenosti. Uporaba motiva ružnoće paradoksalno dovodi do čiste
Ljepote, kao božanskog stanja, lišenog materijalnog svijeta (tijela). Opisi raspadanja tijela pripadaju
naturalističkim prizorima.

Tematski je pjesma egzistencijalna, ali prije svega refleksivna, jer je odraz niza pjesnikovih
promišljanja o njegovom mjestu na zemlji i dosezanju Vječnog i Lijepog.

3.