Sadržaj:

1. UVOD .................................................................................................................................. 2
2. POČETAK OBRANE NUŠTRA ......................................................................................... 3
2.1 ANEGDOTA .......................................................................................................... 4
2.2OSJEĆAJI ZA VRIJEME RATA .......................................................................... 4
2.3 GDJE JE CIVILNI ŽIVOT .................................................................................... 5
2.4 NEOSVOJENO SELO ........................................................................................... 5
2.5PORUKA ZA MLADE .......................................................................................... 6
3. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 7

1
1. UVOD

U ovom ću referatu obrađivati borbu za selo Nuštar kroz podatke koje sam prikupio iz
razgovora s jednim sudionikom rata. Svi podatci koje ću upotrijebiti u ovom referatu dolaze
isključivo iz intervjua.
Ime mog sugovornika je Davor Majstorović. Rođen je 2. veljače 1971. g. u
Vinkovcima. Nakon što je navršio tri godine života, preselio se u Nuštar gdje je završio
osnovnu školu. Srednju školu završio je u Vinkovcima i stekao zvanje drvni tehničar. U
Vinkovce se se ponovno seli 1997. g. i tamo živi sve do 2006. kada s obitelji nastavlja život u
Vukovaru. Radi u PIK-u Vinkovci. Ima četvero djece na koje je jako ponosan.

Slika 1. i 2. Davor Majstorović na vojnom punktu

2
2. POČETAK OBRANE NUŠTRA

Početak obrane sela Nuštra zasigurno obilježava samoorganiziranje suseljana u seoske

straže po vojnim punktovima koje su imale ulogu motrenja kretanja vojnih snaga JNA kako
kroz samo selo, tako i na području okolnih sela.
Nakon pogibije 12 redarstvenika u Borovu Selu, ljudi u potpunosti postaju svjesni
ozbiljnosti situacije. Vrlo brzo nakon pada prvih granata iz okolnih srpskih sela u srpnju 1991.
godine, mijenja se način života u dotada mirnom slavonsko-srijemskom selu. Kod dijela
suseljana pojavio se prkos i gnjev prema pobunjenim Srbima sa željom za naoružavanjem i
oružanim obračunom, a kod dijela stanovništva, osobito starijeg, pojavio se veliki strah i
zabrinutost jer su poučeni iskustvom iz II. svjetskog rata.
Uglavnom, tih dana netko je spašavao imovinu, a netko se opskrbljivao potrepštinama.
Život se dijelom preselio u podrume. Dani su prolazili u tutnjavi stotina pa i tisuća granata
koje su u rujnu padale na selo Nuštar.
Najpotresniji događaji gospodinu Majstoroviću jesu trenutci pogiblje prijatelja i
suboraca ili pogled na teško ranjenog gotovo raskomadanog čovjeka.

Slika 3. Nuštar 1991.

2.1ANEGDOTA
3
 Kako u početku po punktovima nisu bile postavljene protupješačke mine na
nepreglednim mjestima, gospodin Majstorović i njegovi suborci vezali su dugačke konopce
razapete ispred punktova koje su provlačili kroz limenke, tako da ako bi netko pokušao
neopažano proći tim prostorom, zapeo bi za te konopce i te bi limenke zazvečale što bi ih na
punktu upozorilo na kretanje neprijatelja prema njima.
Kada su jednom prilikom konzerve zazvečale, svi su oružjem zapucali u tom smjeru.
Bilo je veliko uzbuđenje. Ubrzo nakon pucnjave prikrali su se tome mjestu. No, kada su tamo
ugledali ranjenu kravu, sažalili su se nad životinjom. Iza toga počele su šale kako su odbili
napad četničkog tajnog agenta, a po selu su im prišivali šale da im četnici ne mogu ništa
oružjem pa ih pokušavaju pridobiti hranom i mlijekom.

2.2OSJEĆAJI ZA VRIJEME RATA

Kao mladić u ono vrijeme o osjećaju straha i neizvjesnosti gospodin Majstorović nije
previše razmišljao. Taj osjećaj je dolazio tek poslije kada je imao vremena razmišljati o
svemu.
Do tada još nije zasnovao svoju obitelj tako da nije previše mario za svoju sigurnost, a
vjerojatno i ponesen svojim mladalaštvom i neiskustvom u opasnim situacijama, stvari je
doživljavao potpuno drugačije nego što bi to bilo danas.
Motiv koji mu je uvijek pomagao jesvijest da mora braniti komad svoje zemlje, svoje
djedovine jer ako to ne bude htio, sve što je dosad postigao ne bi značilo ništa.

Slika 4. Razrušena crkva u Nuštru

4
2.3GDJE JE CIVILNI ŽIVOT

Po riječima gospodina Majstorovića, civilnog života više skoro nije ni bilo. Ulice su
bile puste i život se odvijao u podrumima. U pauzama granatiranja snabdijevali su se vodom,
hranom te ostalim potrepštinama. Nažalost, cijelo selo je postala velika samoposluga u svrhu
opskrbe ljudi i vojske potrepštinama za život u podrumima i za ratovanje. Koncem rujna
prestao je svaki oblik civilnog života jer je civilno stanovništvo bilo evakuirano.
Ipak,napominje da se u Nuštru nikada nije bolje jelo nego u te dane jer je prekinuta
opskrba strujom, te se meso u zamrzivačima otapalo pa su svi skupa bili prinuđeni pojesti
velike količine mesa.

2.4NEOSVOJENO SELO

Njegovo selo nije osvojeno u Domovinskom ratu, ali gospodin Majstorović i njegovi
suborci su bili svjesni da se i to moglo dogoditi. Zapravo, to su možda i očekivali uzimajući u
obzir koliko su malo oružja imali i kako su u to vrijeme sela redom padala.
Najslabija karika u ono vrijeme bila je komunikacija između punktova. Sve
informacije kolale su dojavama nekoga u prolazu, tako da se događalo da su četnici podirali i
do samog kraja sela u jednom pravcu, a da to udaljeniji punktovi nisu niti znali. Tko zna,
možda je i to neznanje doprinijelo dobrim djelom obrani sela.

Slika 5. Nuštar danas

5
2.5PORUKA ZA MLADE

Niti jedan rat na svijetu nikada nije zauvijek riješio probleme suprostavljenih strana jer
na kraju se uvijek treba naći trajno rješenje pregovorima i ustupcima. Ratna rješenja su
kratkog daha i podloga za nove, buduće sukobe. Tješi nas jedino činjenica da je ipak časnije i
plemenitije sudjelovati u obrani svoje domovine i svoga doma, nego u tom istom ratu
sudjelovati kao pripadnik osvajačke vojske koja pokušava na taj način prisvojiti nešto što joj
ne pripada.

6
3.ZAKLJUČAK

Dok sam intervjuirao gospodina Majstorovića, primijetio sam da mu je bilo vrlo teško
govoriti o svojim doživljajima iz rata. Nikada mi neće biti jasno kako ljudi mogu ići toliko
daleko da ubiju i vlastitog brata, unište živote milijunima ljudi i nikada sene pokaju za svoja
djela.
Želio bih da svi ljudi shvate važnost obrane svoje domovine. Najlakše je zauvijek
napustiti svoju domovinu kada nam se nešto nesviđa, kada smo nezadovoljni, kada nas je
strah.Pokušajmo svoju domovinu učiniti boljom i sretnijompočevši od izgradnje samoga sebe.
Ako uistinu želimo obraniti svoju domovinu bit će i dovoljno sredstava. Samo je volja
dovoljna da se postigne nešto čemu težimo u svome životu jer, kada smo sigurni u svoj cilj,
ništa nas na tom putu ne može i ne smije spriječiti.
Nadam se da se ratne stahote u našim krajevima neće više nikada ponoviti.