prkosne lepote, cak i pod teskim snegom. POdsecaju na sredovecnog oficira sa ostarele fotografije koju jedu staracke zute pege. Na njoj je oficir srednjih godina, dobrog drzanja, iz kojeg izbija utisak pucanja od zdravlja i dobre genetike. Njegovo postojanje je ukradeno vremenu u porodicnoj atmosferi decembra, dok je sa zenom i cerkama setao. Na njemu je bio oficirski sinjel, tezak i masivan. Prekrivao je njegovo jako telo koje je ispunjavalo sinjel i davalo mu oblik i cvrstinu. Koliko odeca govori o coveku, toliko i covek daje odeci na vaznosti. Tako su i borovi stajali natrpani snegom, koji nije izgledao kao da zadaje neku tesku muku. Grane nisu bile okostale kao na sezonskom drvecu, debla im nisu bila iskrivljena i krhka. Nisu bila podlozna mucnom truljenju i starackom krivljenju, kao mnoga druga stabla. Borovi su stajali stameno do kraja. Kao i drugi cetinari, kada bi im dosao cas, susili su se na brzinu i od njih nista ne bi ostalo, osim senke onoga sto je bio. Smrt borova i jeste podsecao na casnu oficirsku smrt. Ili harikiri samuraja, koji vise nije mogao da sluzi onome za sta je dao citav svoj zivot. Brda se krive i preskacu jedno drugo. Iznad borova je prostor praznine, sve do drugog sumarka gde borovi zauzimaju svoje polozaje. U prostoru praznine je kamen i izgorela trava. Leti, dok je suncano i temepratura stize do visokog podeoka, brda se zute kao slama. Kao da su posuta nekim zutilom lepota, pa se na njih izlila nejasna i nedefinisana lepota. Ispod nje viri kamen, kamicci i stenje. Golet kao i svaka druga. Ispod brda i sa njegove bocne strane se prostire suma, rasparcana na zabrane. Nekada, zabezeknut tisinom noci i ludilom jutra, zamisljam travu, kamenje i zemlju, kako se hlade pod snegom. Posle leta i kise, koja spira sedimente i kvasi letnju zegu, kad padne sneg, da li i trava, kamenje i zemlja predahnu od vrucine? Da li imaju isti onaj osecaj kao i covek posle sati provedenih na popodnevnom suncu, kada udje u hladovinu zidova soba ili se potopi u brzu, seosku reku? Osecaj kada leto zamice, i u kasnom prolecu nasluti sneg i zimu. Da li zemlja oseca bar toliko ljudske lepote?