POVIJESNI ČASOPIS 05/2015 | GODINA: 01 1 BROJ: 001 1 CIJENA: 14Kn/4Km/5€/150RSD

771849

TESLINO OTKRIĆE TITO U IZVORIMA

SIGNALI DRUGE IZDAJNIK I HERETIK
PLANETE

SVJETSKI RAT PRIJE PRVOG SVJETSKOG RATA * PROPAST USKRŠNJIH OTOKA

 ozdravljam Vas u ime ured¬
ništva. U rukama držite pri¬
mjerak prvog broja novog
mjesečnika "History.lnfo".
On je prvi časopis opće
popularno-znanstvene po¬
vijesne tematike na ovom području.
Na potpuno nov način bavi se malo
poznatim temama iz svjetske i lokalne
povijesti te nastoji nepristrano pristu¬
piti kontroverznim temama. Velik je
problem povijesne znanosti što se ona
prestala baviti pitanjima dugotrajne
povijesti i izgubila je svoju nekadašnju
ulogu u društvu kao učiteljica života.
Zbog toga su krajem 2014. godine po¬
vjesničari Jo Guldi i David Armitage u
suradnji sa Sveučilištem u Cambridgeu
objavili "Historijski manifest" u koje¬
mu pozivaju povjesničare da obnove
društveni interes za povijest. Ovaj
časopis popularizira teme iz povijesti
i povezuje ih sa suvremenim životom.
Osim pristupom, ističe se jedinstvenim
grafičkim dizajnom koji prati više od 550
ilustracija i fotografija. Magazin je dio
Budite dio ® www.history.info
povijesti @ redakcija@history.info
projekta tima mladih povjesničara koji
rade na međunarodnom povijesnom
portalu www.history.info pa Vas stoga
pozivamo da pogledate naše stranice.
U ovom broju možete čitati o neo¬
stvarenoj ambiciji Josipa Broza Tita
da uspostavi komunistički imperij, tzv.
Balkansku federaciju kojim bi on uprav¬
ljao (svojevrsnu prethodnicu Pokreta
nesvrstanih) te pročitati istraživanje
sovjetskih izvora. Možete saznati i kako
se pisalo o Titu nakon njegova sukoba
sa Staljinom. Objavili smo i prvi dio se-
rijala o zloglasnoj SS-ovoj organizaciji
Trećeg Reicha o kojoj se obično izbjega¬
va pisati zbog njezine uloge u mnogim
zločinima i genocidima. Templarski red
vjerojatno je najpoznatiji viteški red u
povijesti, a možete pročitati sve o nje¬
govu djelovanju na području Hrvatske.
Pojašnjavamo i osmanski običaj dev-
širme koji spominje i najnovija filmska
verzija priče o Drakuli. Dio je časopisa
i Fotokutak o porazu Kraljevine Jugo¬
slavije od koalicije sila Osovine.
Twitter
/info_hist
Prof. dr. sc. Darko Polšek, predstojnik
Katedre za antropologiju Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagreb, autor
je kolumne o propastima kultura i ci¬
vilizacija. a za početak možete čitati
o spornoj teoriji propasti društva na
izoliranim Uskršnjim otocima.
Prof. dr. sc. Josip Jurčević, vanjski
suradnik Odsjeka za povijest Hrvatskih
studija objašnjava zašto je Sedmo¬
godišnji rat iz 18. stoljeća prvi pravi
svjetski rat. Časopis donosi i dvije malo
poznate priče iz znanosti. Jedna je
uvjerenje Nikole Tesle daje uspostavio
kontakt s bićima na Marsu, iako je pravo
objašnjenje za signale još nevjerojat-
nije. Druga je priča o Afroamerikanki
Henrietti Lacks koja je umrla od izni¬
mno agresivnog oblika raka, a koji je
kasnije omogućio niz revolucionarnih
medicinskih spoznaja.
Nadam se da ćete uživati u čitanju
ovog broja onoliko koliko smo uživali u
njegovu pripremanju.
Q Facebook
/thisdayinhistoryhistory.info
HlSTORY.INFO 1
 VITEZOVI
SADRŽAJ k ® WAFFEN SS
TEMPLARI 1 IIST^RY L4 k HIMMLEROV NOVI
U HRVATSKOJ BROJ: OOI I GODINA 2015 TEUTONSKI RED
DANAK
U KRVI
SLOM
KRAUEVINE
SULTANU JUGOSLAVIJE LACKS:
OSMANSKOG U SLIKAMA BESMRTNA
ŽENA I NJEZIN
SMRTONOSNI RAK
PROŠLOST U FOTOGRAFIJAMA STR 4

TITOV IMPERIJ
Rumunjska
MALO POZNATO DAN POBJEDE STR 8
Bugarska
BALKANSKA TESLINO OTKRIĆE:
FEDERACIJA SIGNALI DRUGE POVJESTICE STR 10
Grčka
PLANETE
DANI REICHA: POČETAK SS-A STR 28

SEDMOGODIŠNJI RAT: PRVI SVJETSKI RAT STR 54 OVOG MJESECA:

KOLUMNA: RAPANUI UTRKA U NAORUŽANJU STR 12
zagonetka uskršnjeg otoka
STR 68
KRAJ NAPOLEONA
STR 18

JOS P
i trgovačkih republika
VREMEPLOV:
dogodilo se na današnji dan
STR 72 KRAJ TREĆEG REICHA STR 40

BROZ TITO:
MRAČNA IGRA PREŽIVLJAVANJA CRVENI MJESEC STR 46
potaknuta srpskom opsadom Sarajeva STR 74
NAJZNAČAJNIJI DATUM
moderne katoličke povijesti
STR 56
IZDAJNIK I HERETIK NEPOZNATO O POZNATOM STR 77 HITLEROVI ASOVI STR 62

2 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 3
© PROŠLOST
U FOTOGRAFIJAMA

RENTWERTSHAUSEN
0 TIRINGIJI

Američki vojnici poziraju sa zaplijenjenim njemačkim željezničkim topom u selu

Rentwertshausen u Tiringiji. Ova grdosija kalibra 274,4 mm i cijevi duge 30
metara izvorno je bila postavljena na francuskom bojnom brodu. Već tijekom
Prvog svjetskog rata Francuzi su ga preinačili u željeznički top, a Nijemci su ga
zaplijenili tijekom invazije na Francusku 1940.

HISTORY J N TOR
 PROŠLOST
U FOTOGRAFIJAMA

Ml SJMOHODNI TOPOVI

Sqmohodni topovi tipa M107, kalibra 175 mm

"salutiraju" američkim časnicima. Ovi topovi
— osmišljeni su kao dalekodometna topnička
podrška koju je ujedno moguće prevoziti zračnim
putem. U sklopu američkih oružanih snaga služili
su jedino tijekom Vijetnamskog rata.

6 HlSTORY.INFO.

08. 05. DATUM KOJI JE VICTORY
OBLIKOVAOMODERNU
EUROPU
© Goran Mihelčić
Ovaj časopis nije slučajno objavljen 08.05.
Ove godine obilježavaju se dvije velike
obljetnice, sedamdeseta godišnjica kraja
Drugog svjetskog rata u Europi i šezdeset i
peta godišnjica Schumanove deklaracije o
potrebi ujedinjavanja europskih zemalja.
O
smogdana petog mjeseca 1945.
godine u 23 sata i 1 minutu služ¬
beno su prestale borbe u Europi.
Prethodnog dana, bolje rečeno
noći, u 2 sata i 41 minutu generaloberst
Alfred Jodl u ime njemačkih snaga i no¬
vog predsjednika Reicha, Karla Donitza,
potpisao je bezuvjetnu predaju zapadnim
saveznicima. Predaja se ponovila idućeg
dana u Berlinu na sovjetski zahtjev. Kako
8 HISTORY.INFO
DAN POBJEDE
|Extra| THE STARS AND STRIPES [extra]
l\azis Reveal Surrender
To Western Allies, Russia
je potpisana uoči ponoći (kada je u Moskvi SAD-a i Sovjetskog Saveza. Tako se obisti¬
već počeo novi dan), Rusija i niz zemalja nilo predviđanje francuskog intelektualca
bivšeg istočnog bloka krajem rata smatra Tocquevillea iz 1841. prema kojemu će
09.05.1945. jednog dana Rusija i Amerika “u rukama
Time je završen posljednji veliki rat držati sudbine polovice svijeta.”
između moćnih europskih država te ne¬ Dva svijeta, odnosno njihovi vojnici,
sumnjivo najrazorniji i najutjecajniji rat susreli su se 25.05.1945. na rijeci Elbi kraj
u suvremenoj povijesti. Odmah po nje¬ grada Torgaua u Njemačkoj. Pet dana
govom kraju Europa se podijelila na dva kasnije, 30.05., njemački Fiihrer počinio je
ideološki sukobljena bloka okupljena oko samoubojstvo. Sama Njemačka morala se
bezuvjetno predati i ukinuta je kao država
kao kazna za započinjanje dva velika rata
u trideset godina. Hitlerov tisućgodišnji
Reich time je potrajao samo 12 godina,
no ostavio je kontinent u ruševinama.
Njemačka je izgubila desetinu stanovništva,
a najveći industrijski i obrazovni centri
Europe ležali su u ruševinama. Nepovje¬
renje i prijepori između ratnih saveznika
rezultirali su obnovom Njemačke u dvije
inačice, a sam Berlin ubrzo je postao sim¬
bol podijeljenog hladnoratovskog svijeta.
Manje od pola stoljeća kasnije, ponovno
ujedinjenje Njemačke označilo je kraj
Hladnog rata.
Rat je rezultirao i drugim velikim poli¬
tičkim promjenamajer je došlo do najveće
seobe naroda u povijesti Europe. Milijuni
stranih radnika, prisilno zaposlenih u
stranim tvornicama, vraćali su se svojim
domovima, dok su drugi milijuni bili pro¬
gnani zahvaljujući teritorijalnim promje¬
nama. Čitava poljska država pomaknula se
na zapad, nauštrb Njemačke, da bi Staljin
sačuvao teritorijalne dobitke dogovorene s
Hitlerom, ali i dobio zaštitni pojas zemalja.
Kao nužna posljedica odnosa ratnih
snaga, polovica Europe predana je kontroli
Staljinu koji je obećao poštovati postojeće
političke snage. U iduće tri godine, zaoštra¬
"Ovo je vaša pobjeda! Ovo je pobjeda za slobodu u
svakoj zemlji. U čitavoj našoj povijesti nismo vidjeli
veći dan od ovoga."
vanjem odnosa sa Zapadom, Staljin će u sve
zemlje postaviti poslušne komunističke vla¬
de. Jedina iznimka tome biti će Jugoslavija.
Josip Broz Tito, Staljinov najbolji učenik,
uspješno će zacrtati vlastiti put i održati
komunističku Jugoslaviju nesvrstanom u
globalnom ideološkom sukobu. Svrstava¬
njem uz pretežno bivše kolonijalne zemlje,
time će “izvesti” Jugoslaviju iz Europe i u
okrilje novonastalih država Trećeg svijeta.
Dekolonizacija svijeta bila je prirodni
rezultat iscrpljivanja europskih zemalja
u sukoba, lako su pokušale održati svoje
kolonijalne imperije, to se pokazalo neo¬
drživim i na koncu je rezultiralo konačnim
krajem kolonijalizma. Već u Vijetnamu je
1945. otpočela dugogodišnja borba za
nezavisnost od Francuske. Vođa pokre¬
ta za nezavisnost Vijetnama, Ho Ši Min,
vijetnamsku deklaraciju nezavisnosti je
oblikovao po uzoru na američku iako je
kasnije Vijetnam postao poprište najtra-
umatičniijeg sukoba Hladnog rata.
Drugi svjetski rat bio je najrazorniji
rat u povijesti. Kada je rat počeo, svijet je
imao oko 2 milijarde stanovnika. U ratu
je poginulo minimalno 50 milijuna ljudi,
a procjene se kreću i do 80 milijuna ljudi,
što znači daje u ratu poginuo svaki dva-
desetipeti čovjek na planeti. To je
zasad jedini sukob u kojemu su
korištena i kemijska i biološka i
nuklearna oružja.
Od strahota do stva¬
ranja novih međuna¬
rodnih institucija
Strahote rata ponovno su
obnovile potrebu da se izgrade
međunarodne1institucije koje bi
spriječile ponovni sukob. Neu¬
činkovitu Ligu (Društvo) naroda
zamijenili su Ujedirijeni narodi.
Oni su trebali biti snažnija i učinkovitija
institucijakojabi spriječavala sukobe. U nje¬
govom Vijeću sigurnosti trajno su zaasjele
pobjedničke sile - Ujedinjeno Kraljevstvo,
Francuska, SAD, Sovjetski Savez i Kina.
Nova organizacija je i imala uspjeha jer je
odobrila američki vođenu intervenciju u
Korejskom ratu, oformila prve mirotvorne
snage nakon Sueške krize 1956. te vojno
spriječila raspad Konga nakon unutrašnjih
nemira i pokušaja otcjepljenja Katange.
Ujedinjeni narodi i danas imaju iste
trajne članice, a nastojanja tzv. G4 zemalja
(Brazil, Indija, Njemačka i Japan) da se pri¬
druže ostala su bez uspjeha.Trajne članice
iz govora Winstona Churchilla
Vijeća, kao i 4 potencijalne nove trajne
članice su među 10 zemalja s najvećim
ekonomijama i najvećim vojnim budžetima
Potreba za udruživanje našla je plodno
tlo u blatnim kraterima Europe. Nekad
najmoćnije države svijeta bile su potpuno
uništene ili na rubu gladi. Stvarnost američ¬
ke i sovjetske vojne sile kao i nemogućnost
dugoročnog održavanja kolonijalnog pore¬
tka potaknula je i konzervativne i liberalne
snage da se okrenu integraciji Europe.
09.05., već spomenuti dan pobjede na
istoku Europe, obilježava se i kao Dan
Europe jer je šezdeset i peta godišnjica
povijesne deklaracije francuskog ministra
vanjskih poslova Roberta Schumana o
potrebi ujedinjavanja europskih zemalja.
Ciljjojje bio pretvoriti Europu u jedinstve¬
ni politički entitet, eliminirati rat među
članicama kao i ujediniti sva tržišta. Prvi
veliki Schumannov saveznik bio je Win¬
ston Churchill koji je na govoru u Metzu
14. 07. 1946. zazvao pomirenje Francuske
i Njemačke. One su u zadnjih sedamdeset
godina zaratile tri puta, a svaki od ta tri
sukoba imao je dramatične posljedice za
svjetski poredak. Europska unija već je
iduće godina dobila svoju prethodnicu,
Europsku zajednicu za ugljen i čelik, osno¬
vanu sporazumom u Parizu 1951. godine.
Europska unija konačno je zaživjela kao
politička cjelina 01.11.1993., a trideset
godina kasnije pridružila joj se i Hrvatska.
Odjeci pobjede danas
Niti jedan sukob u povijesti nije bio
toliko razoran, ali niti ideološki jasan u
pogledu toga koja je strana bila na strani
pravde. Hitlerova Njemačka pokušala je
čitave narode i manjine pretvoriti u pepeo,
a saveznici bi bili nagrađeni sluganskim
položajem u novom svjetskom poretku.
Brutalna stvarnost totalnog rata i jasna
moralna ispravnost sukoba učvrstila je
nakon rata novi poredak međunarodnih
snaga koji se uspio uglavnom održati i
do danas.
Makar je 2015. vrijeme automobila koji
se sami voze, planova za rudarenjem aste-
roida i džepnih komunikacijskih uređaja
moćnijih od računala Drugog svjetskog
rata, brojni veterani tog rata su i danas živi,
a rat je i dalje tema neiscrpne količine novih
filmova, knjiga, serija i igara. Mnogi sukobi
stvoreni ili potpireni Drugim svjetskim
ratom ostali su nerazriješeni stvaranjem
hladnoratovskog poretka pa se kolektivno
sjećanje na pobjede i zločine iz Drugog
svjetskog rata priziva i danas.
Ruski vođa Vladimir Putin redovito
govori o svojoj politici kao nastavku borbe
protiv fašizma (u Ukrajini) i borbi protiv
imperijalnih ambicija jedne industrijske
sile (SAD). Kina je početkom 2014. odlučila
slaviti Dan pobjede nad Japanom, kao i
obilježavati Nankinški masakr. Političari
i javnost u Japanu duboko su podijeljeni
oko pitanja japanske odgovornosti za
zločine u Drugom svjetskom ratu. Grčka,
na rubu bankrota, ponovno zaziva pitanje
odšteta za njemačku okupaciju u Drugom
svjetskom ratu. Popis se nastavlja.
09.05. 2015. obilježiti će najveći vojni mi¬
mohod u Rusiji u nedavnoj povijesti, s više
od 2000 vozila, 69 zrakoplova i helikoptera
te 80 000 vojnika. Za razliku od proslava
2010. i 2005. ovoga puta će izostati brojni
predstavnici iz Europe i Sjeverne Amerike
koji će rade obilježiti proslavu 08.05. u
svojim zemljama. Dan pobjede i danas
oblikuje svijet, sedamdeset godina poslije.
HISTORY.INFO 9
POVJESTICE U Keniji je otkriven

VIJESTI IZ POVIJESTI
najstariji alat u
povijesti

Pripadao je precima modernog čovjeka, a star je oko 3,3 milijuna godina. No-
vootkriveni alat je 700 000 godina stariji od prethodnih nalaza (Olduwai) koji su
pripadali Homo habilisu. Radi se o 150 kamenih ljuski koje su namjerno cijepane
da dobiju oštrice, a nađeni su kraj jezera Turkana u Keniji. Vjerojatno ih je radio
Nakon 250 godina dokazano da Australopithecus ili neki drugi predak čovjeka, poput Kenyanthropusa.
je samouki urar bio u pravu

Nakon više od 250 godina dokazano je daje britanski

U dubokoj džungli
urar Cohn Harrison uistinu bio genije. U 18. stoljeću Argentine nađeno
ustvrdio je da može napraviti mehanizam s viskom tajno nacističko
koji i nakon sto dana ne bi kasnio niti sekunde. Njegovi
suvremenici su ga ismijali, no ispitivanje u Laborato¬ sklonište
riju Greenwich pokazalo je daje za 100 dana uistinu
kasnio tek nešto više od pola sekunde. John Harrison Argentinski arheolozi otkrili su skloni¬
bio je samouki stolari urar koji se proslavio izradom šte nacista u džungli u blizini granice
kronometara za pomorce. Drugi mehanizmi iste preci¬ s Paragvajem. Sastoji se od kamenih
znosti razvijeni su tek u 20. stoljeću. struktura s nacističkim simbolima
na zidovima, a u njemu su nađene
njemačke predratne kovanice kao i
U Rusiji iskopana ratnička njemački porculan. Napravljeno je na
sablja iz doba mongolskih teško dostupnom mjestu. Sklonište je
osvajanja građeno kao odredište za nacističke
vođe u slučaju da moraju pobjeći iz
Njemačke. Pokazalo se nepotrebnim
jer Argentina nije ograničavala imi¬
Ruski arheolozi otkrili su najstarije čelično lijevano oružje
graciju pobjeglima iz Njemačke. Italije i
u Istočnoj Europi. Radi se o sablji otkrivenoj 2007. u sre¬ njihovih marionetskih država.
dištu Jaroslavlja na mjestu masovne grobnice stradalih
u mongolskom osvajanju. Grad je 1238. pao za jedan
dan vojsci Batu Kana, a stradali građani i branitelji su
pokopani na jedno mjesto. Sablja je vjerojatno pripada¬
la imućnijem mongolskom vojniku. Oružja od lijevanog
Potvrđeno da je
čelika bila su vrlo oštra i stabilna, a u Europi metode za srednjovjekovni
lijevani čelik nisu otkrivene do kraja 18. stoljeća. Takve
tehnike bile su poznate u Indiji u prvom stoljeću poslije
engleski napitak
Krista. stvarno bio
antibakterijski lijek
Zajedničkim radom povjesničara i
mikrobiologa otkriveno je da napitak iz
10. stoljeća stvarno radi kao antibak-
Pronađen veliki bizantinski terijski lijek. Potječe iz tzv. Medicinale
podzemni grad u Turskoj Anglicum. rukopisa koji se smatra
jednim od najstarijih medicinskih tek¬
stova u Europi. Radi se o kombinaciji
recepata prikupljenih još u 9. stoljeću,
Radnici u Turskoj otkrili su veliku podzemni grad prilikom ruše¬ vjerojatno za reformi Alfreda Velikog,
nja kuća u gradu Nevsehiru u Kapadokiji. Novi grad potječe iz kralja Wessexa iz vrijeme vikinških
vremena bizantskog carstva i ikonoklastičkih vjerskih sukoba. napada na Britaniju. Napitak se radi
U bijegu od nasilja stanovnici su se preselili u mrežu tunela i od kombinacije nekoliko vrsti lukovica i
prostorija. Grad se mogao potpuno odsjeći od svijeta velikim žući iz kravljih želudaca. Pri ispitivanju
kamenim vratima. Tragovi upućuju da grad nije nastao u se pokazalo da sastojci sami za sebe
bizantinsko doba, već je bio nastanjen i prije 5000 godina, no nemaju učinka, no kada se kombiniraju
znatno je narastao u doba sukoba. Slično otkriće se već do¬ jako su učinkoviti protiv bakterija. Čini
godilo kada je podzemni grad Derinkuyu otkriven 1963. nakon se da napitak ometa međustaničnu
što je jedan kućevlasnik probio zid u svojem podrumu. komunikaciju između bakterija.

10 HISTORY.INFO

UTRKA U NAORUŽANJU
TESTIRANJE ATOMSKOG ORUŽJA UNIŠTENJA
Od termonuklearnih pokusa do jedinog pucnja
nuklearnog topa u povijesti, pokusi velikih sila
demonstrirali su njihovu tehnološku i vojnu premoć
20.05.1956.
Na atol Bikini bačena
prva avionska
termonuklearna bomba
na atolu je izvedeno 17
nuklearnih pokusa
B omba je imala snagu od čak 3,8 mega¬
fona (bilaje oko 245 puta jača od one
bačene na Hirošimu!). Termonuklearne
(hidrogenske) bombe višestruko su jače
od običnih nuklearnih jer se u njima
osim cijepanja uranovih atoma (fizije)
događa i spajanje lakih atoma (fuzija).
Fuzijski procesi daju mnogo energije i
sve su zvijezde prirodne nuklearne re¬
akcije. Atol je još od 1946. bio poprište
nuklearnih testiranja, a dao je i ime vrsti
kupaćih kostima.
Izumitelj bikinija bio je Louis Reard,
francuski dizajner. Reard i njegov glavni
konkurent Jacques Heim natjecali su se
12 HISTORY.INFO
OVOG MJESECA 25.05.1953.
Testiran prvi nuklearni
top: "Atomic Annie"
Američki bombarder B52
jedini takav događaj u
povijesti
T na očnije,ispaljena je prva nuklearna
granata iz artiljerijskog topa. Dogodilo
se to američkom poligonu za nuklearno
testiranje u Nevadi, svega stotinjak kilome¬
tara od Las Vegasa. Upotrijebljen je atomski
top M65, nazvan “Atomic Annie”. Riječ je o
topu kalibra 280 milimetara i dužine preko
25 metara. Težina cijelog oružja premašuje
83 tone, a granate od 364 kilograma imaju
domet od oko 32 kilometra.
Specifičnost atomskog topa ono je što se
1946. tko će dizajnirati najmanji kupa¬
nalazi u granati. U nju je stavljena nuklearna
bomba tipa W9, snage oko 15 kilotona. Ta
či kostim na svijetu. Heim je napravio snaga otprilike odgovara bombi bačenoj
maleni kostim i nazvao ga Atom, da bi na Hirošimu 1945. godine i ima razornu
naglasio daje sitan poput atoma u fizici. snagu kao 15,000 tona TNT eksploziva.
Upravo u to doba Amerikanci su po prvi Jedan takav nuklearni top može uništiti
put testirali nuklearnu bombu na atolu čitav grad samo jednim ispaljivanjem.
Bikini. Bilaje to prva eksplodirana bomba Ispaljivanju je prisustvovao i sam ame¬
nakon Hiroshime i Nagasakija.
Louis Reard napravio je još manji ko¬
stim od konkurentskog Atoma i nazvao ga
rički ministar obrane, kao i šef Združenog
stožera SAD-a. Top je ispalio granatu na
udaljenost od oko 10 kilometara. Nakon 19
Bikini, tvrdeći daje to “cijepanje atoma” sekundi leta ona je eksplodirala 160 me¬
(termin iz fizike koji opisuje proces koji tara nad zemljom. Eksplozija je bila snage
se događa pri eksploziji atomske bombe). očekivanih 15 kilotona, poput Hirošime.
Naziv bikini ubrzo je postao vrlo popu¬ Nakon uspješnog testiranja, američka je
laran, između ostalog zbog nuklearnih vojska nabavila oko 20 takvih topova i
pokusa koji su bili glavna vijest. rasporedila ih u Europi i Koreji. U slučaju
Zbog nuklearnih pokusa, atol je morao rata, ti su topovi trebali poslužiti za tzv.
biti evakuiran, te je tamošnje stanovniš¬ taktičko nuklearno ratovanje (za razliku od
tvo preseljeno na drugi otok. Radi silnih strateškog oružja koje čine rakete s velikim
nuklearnih testiranja danas je nenaseljen, dometom). SAD su na testnom području
samo ga ponekad posjećuju ronioci i u Nevadi do danas ukupno izvršio nevje¬
avanturisti, koji se ne boje radijacije. rojatnih 928 nuklearnih testova.
INDIJA TESTIRALA PRVU
TERMONUKLEARNU BOMBU
Indija je tu bombu testirala u najpustijem dijelu svog teritorija. Riječ je o po¬
znatoj pustinji Thar, nedaleko od indijsko-pakistanske granice. Točno mjesto
na kojem je izvršen test zove se "Testno područje Pokhran" i nalazi se u srcu
pustinje, oko 80 kilometara od granice s Pakistanom.
Prvu termonuklearna bombu su nazvali "Shakti I". Naime, riječ "shakti" na san-
skrtu znači "moć", "sila" ili "energija", i to ne bilo kakva, nego osobita kreativna
energija ženskog tipa. Snaga eksplozije bombe "Shakti I" bilaje između 45 i 58
kilotona, stoje višestruko snažnije od bombe bačene na Hirošimu.
Termonuklearne bombe redovito koriste fizijsku atomsku bombu kao svoj prvi
stupanj (svojevrsni "upaljač"). Kad klasična fizijska nuklearna reakcija oslobodi
dovoljno visoku temperaturu, može doći do fuzije lakih elemenata smještenih
u sloju oko jezgre tj. u drugom stupnju bombe. Fuzija proizvede višestruko jaču
eksploziju, teoretski i 1000 puta snažniju nego što bije dala sama fizijska jezgra.
testnom području Pokhran
HISTORY.INFO 13

VITEZOVI TEMPLARI
U HRVATSKOJ
Profesionalni vojnici, naoružani redovnici, najbolji novčari svog vremena.
Siromašna braća koja su najprije pomagala hodočasnicima, dovela su kasnije
do nevjerojatno moćne organizacije.
K
adajeriječ o osnutku i razvoju
Reda templara, potrebno je pr¬
venstveno spomenuti povijesno
razdoblje u kojem je osnovan.
To je bilo razdoblje tzv. križarskih ratova.
Red Templara osnovan je snagama fran¬
cuskih vitezova početkom 12. stoljeća,
a zadaća mu je bila zaštita hodočasnika
koji su putovali prema svetim mjestima
Bliskog Istoka. Red je bio crkveno-voj-
ni, njegovi su se članovi obvezali na
jednostavan i strog način života, poput
crkvenih redovnika.
Na čelu Reda bio je veliki meštar,a statut
Reda napisan je kasnije. Naziv „templari”
dolazi od francuske riječi „temple” koja
znači „hram” (po Salomonovu hramu u
Jeruzalemu, pored kojeg su pripadnici
Reda izvorno dobili mjesto za prenoćište
i molitvu). Svojevrsna uniforma templara
bila je bijela odjeća (plašt) koja je imala
ušiveni crveni križ (no, oblik odjeće bio
je različit).
Templari su se smatrali i začetnicima
bankarstva. Upravo su oni uveli sustav
isplate preko čekova. Vremenom je Red
skupio značajna bogatstva o kojima su
se širile legende. Stoga, nije čudno što
je ovakva situacija izazvala zavist i strah
mnogih, uključujući i europskih vladara.
Zanimljivo je obratiti pozornost na
utjecaj Reda templara koji je imao na
području suvremene Hrvatske. Tem¬
plari su se pojavili u slavenskim kraje¬
vima 40 godina poslije osnivanja Reda
(Statut Reda od sredine 12. stoljeća već
spominje i ugarsku pokrajinu templara,
između ostalih). Tijekom druge polovine
12. stoljeća templari dolaze u Hrvatsku i
srednjovjekovnu Slavoniju.
Zabilježeno je daje već 1165. grad Bela
kod Varaždina bio u vlasti templara. Sje¬
dište im je bilo u Vrani (blizu Zadra) oko
14 HISTORY.INFO
SREDNJI VIJEK
Piše:
Elena Bogdanova
1169., gdje su od pape dobili samostan
sv. Grgura. Kralj Bela III. im daruje 1183.
grad Senj s crkvom Sv. Jurja, a 1194. u
njihovom posjedu je i tvrđava Tinj. Po¬
četkom 13. stoljeća dobili su Klis, a nisu
mogli zagospodariti Šibenikom iako im je
darovan. Kasnije su u nagodbi s kraljem
Belom IV. za Senj i gacku županiju dobili
grad Dubicu i dubičku županiju.
U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Na¬
šicama, Glogovnici i mnogim drugim
mjestima imali su svoje kuće-podruž-
nice i ogromne posjede, tako da su bili
gospodari čitavih županija. Gruntovno
su posjedovali Dubicu, Martin Breg, Se-
svete, Papuk, Psunj, Lupoglavu, Gacku,
Pakrac, Čakovec, Zelin, Novu Ves, Goru
kraj Petrinje i druge krajeve. Nije jasno
da li su templari u Ugarskoj i Hrvatskoj
imali jednu redovničku pokrajinu ili dvije.
U ispravi iz 1199. spominje se meštar i
braća “Templi de Ungaria”. Kralj Andrija
II. u darovnici iz 1219. templare naziva
“per Hungarima et Sclavonima Domus
Templi”, a 1217. meštar Poncije de Cruce,
namjesnik Andrije II. u Hrvatskoj, u izvo¬
rima nosi naziv “maestro della militia del
Tempio per Ungaria et Sclavonia”.
U tim pokrajinama meštri su bili pre¬
težito inozemnog podrijetla - Francuzi
te Nijemci. Utjecali su na javni i politički
život tih područja, ali dolazili su također
u sukob s plemstvom i pukom. Nakon
njihova ukidanja 1312. sudbina templara
došla je i do njihovih ogranaka u Ugar-
sko-Hrvatskom kraljevstvu. Biskup Au¬
gustin Kažotić održao je 1314. pokrajinski
sabor, a templare okupio u Novoj Vesi i
tamo ih uzdržavao. Kasnije su sva dobra
templara pripala ivanovcima koji su zatim
uspostavili Vranski priorat.
Početkom 1160-ih godina vazal ugar¬
skog kralja i vladar Bosne ban Borić
darovao je Redu templara selo Zdelje u
Slavoniji, južno od rijeke Drave. Ugarski
kralj Andrija II. iz dinastije Arpada po¬
sebno je štovao vitezove Reda templara.
Predao je Redu tvrđavu Klis 1217., sagra¬
đenu blizu Splita. Posjedi templara na
području Jadrana nalazili su se većinom
blizu obale, kod najvažnijih morskih luka,
na križanju morskih i kopnenih putova.
Početkom 14. stoljeća, kao i u mnogim
drugim europskim zemljama, templari
su na području Hrvatske bili progonjeni
od strane svjetovnih vlasti. Ipak, prema
nekim teorijama i izvorima, mnogi su
od njih uspjeli nestati, točnije pobjeći.
Veliki meštar Jacques de
Molay
KOBNI PETAK 13. I PROPAST TEMPLARA
Veliki meštarTemplarskog reda, zname¬
niti Jacques de Malay, uhićenje u zoru
13.10.1307., zajedno sa 60 svojih vitezova
u Parizu. Dogodilo se to po naredbi fran¬
cuskog kralja Filip IV. Lijepog.
Motiv francuskom kralju da naredi uhiće¬
nje templara bili su njegovi veliki dugovi.
Kralj je bio u ratu s Engleskom i za te je
potrebe posuđivao od templara novac
(templari su u to vrijeme djelovali kao
neka vrsta ranog bankarskog sustava).
S vremenom su kraljevi dugovi narasli
do svota koje je bilo teško vratiti, pa se
kralj odlučio iskoristiti nepovjerenje koje
je vladalo prema moći templara, lako je
snaga templara kao vojnog reda opadala,
njihovi posjedi diljem Europe postojali su
kao svojevrsna država unutar države.
Moto vitezova templara
Ne nama.o Gospodine,
ne nama, već svom
imenu slavu daj zbog
ljubavi i vjernosti
svoje.
(Ps 115,1)
Imali su brojne posjede, a njihova mre¬
ža funkcionirala je kao sustav banaka.
Kako su templari bili vojni red koji se
slobodno mogao kretati granicama bili
su vrlo moćni. Pojavila se bojazan da bi
templari mogli pokušati osnovati vlastitu
državu što se već napravili ivanovci na
otoku Rodu (Rodos) ili teutonski vitezovi u
Prusiji. Situaciju je otežavalo suparništvo
s ivanovcima iako su postojale težnje da
se oba reda udruže ujedan.
Brojne neosnovane optužbe o njima,
po kojima su bili okrivljeni za herezu i
svakojaka bogohulna djela, bile su povod
za njihova masovna uhićenja. Uhićeni
templari podvrgnuti su mučenju, pri
kojem su mnogi od njih na kraju navodno
priznali krivnju, uključivši pljuvanje na
VELIKI MESTRI
VITEZOVA
TEMPLARA
križ, odricanje Krista, idolatriju, sodomiju
i opscene rituale. Ta priznanja izazvala
su zapanjenost medu francuskim sta¬
novništvom. Papa je na kraljev pritisak
nagovor naredio uhićenje svih templara
u kršćanskom svijetu.
Tadašnji papa Klement V. bio je Francuz
i da nije stolovao u Rimu, nego u južnoj
Francuskoj. Francuski kralj Filip IV. Lijepi
mogao je zbog toga vršiti pritisak na nje¬
ga. Papa je na kraju naredio raspuštanje
Templarskog reda 1312. godine. Veliki
meštar Jacques de Malay spaljen je na
lomači na jednom otočiću usred rijeke
Seine u Parizu. Budući daje toga dana bio
petak 13., praznovjerje a nesretnosti tod
datuma počelo se pripisivati masovnom
uhićenju templara.
HISTORY.INFO 15 1

i i izgrađena površina
— U NOVOJ VESI
-1 L cesta, ulica, trg
fortifikacija
CSJ crkva
STUPNJEVI U
TEMPLARSKOM
REDU
Red se dijelio na vitezove, klerike,
služeću braću, a na čelu reda bio je
Veliki meštar i Veliko vijeće. Zamjenik
velikog meštra bio je senešal, a treći
po redu u templarskoj hijerarhiji
bio je maršal, nositelj najviše vojne
vlasti. Oblasni maršali bili su vojni
zapovjednici u svojim regijama, ali
pokoravali su se maršalu Reda.
Magistar Jeruzalemskog Kraljev¬
stva (rizničar Hrama) bio je zadu¬
žen za upravljanje imovinom, dok
je magistar grada Jeruzalema
bio zadužen za brigu o sigurnosti
hodočasnika. Medu ostalim duž¬
nosnicima isticali su se preceptori
(upravitelji templarskih središta),
časnici (podređeni maršalu) i dra-
pieri (brinuli su se za odjeću svoje
braće).zapovjednici u svojim regi¬
jama, ali pokoravali su se maršalu
Reda.
Magistar Jeruzalemskog Kraljev¬
stva (rizničar Hrama) bio je zadu¬
žen za upravljanje imovinom, dok
je magistar grada Jeruzalema
bio zadužen za brigu o sigurnosti
hodočasnika. Među ostalim duž¬
nosnicima isticali su se preceptori
(upravitelji templarskih središta),
časnici (podređeni maršalu) i dra-
pieri (brinuli su se za odjeću svoje
braće).
SJEDIŠTE
TEMPLARA
Sjedište templara
u Zagrebu u Novoj
vesi, gdje je za njih
sagrađen samo¬
stan i crkva sv.
Zaharije.
Zdelja (1154.-1163.)
Vrana (1165.)
Zagreb (1170.-1175.)
Glogovnica (1175.)
Hresno (1172.-1196.)
Kamen kraj Splita (1175.)
Senj (1183.)
Bojišće (1184.)
Tinj (1194.)
Sv. Marija u Gori (prije 1196.)
Požega (1250.)
Zemlja Sv. Martina (1209.)
Klis (1217.)
Našice (1221.-1230.)
Šibenik (1221.-1229.)
TERITORIJALNO USTROJSTVO
TEMPLARSKOG REDA
Nemamo mnogo točnih podataka
o strukturi čitavog reda Templara
u smislu njegove administrativne
organizacije. Osim toga, neki su
se pojmovi koristili kao sinonimi.
Pretpostavlja se da su postojale
teritorijalne jedinice ili pokrajine
- provincije (priorati) templara.
ORUŽJE TEMPLARA
Oružje viteza čine dugo koplje i
dvosjekli mač.
4
unutar kojih su manje jedinice bile
komanderije (preceptorati). Sjedište
komanderije bio je majur, odnosne
skupina gospodarskih zgrada na
posjedu. Glavar jedne države ili po¬
krajine bio je magistar (meštar), pod
čijim su nadzorom bili preceptor! -
zapovjednici teritorijalnih jedinica.
TOPFHELM
Kaciga je tipa „topfhelm"
(u obliku lonca), uskog
proreza za oči, stavljena
GRBŠUBIĆA
Na štitu je prikazan
stiliziran grb roda
Šubića.
Priložena ilustracija pokušava
približno rekonstruirati viteza
Reda templara na područja su¬
Oklop se sastoji i od pancirnog
vremene Hrvatske. Ilustrirao Niko
tkanja željeznih pločica koje štite
Barun
noge (koljena).
"Red siromašnih vitezova
Krista i Salomonova hrama"
TEMPLARI U
ZAGREBU
Templari su u Zagreb došli
u drugoj polovici 12. stolje¬
ća. Sjedište im je bilo u Npvoj
Vesi, gdje je za njih zagrebački
biskup Prodan dao sagraditi
samostan i crkvu sv. Zaharije
(prorok ubijen u jeruzalem¬
skom hramu). Radilo se o go¬
tičkojkružnoj građevini tipičnoj
za templarski način gradnje.
U Novoj Vesi su templari sa
područja Hrvatske nastavili
živjeti okupljeni pod upravom
biskupa Kažotića nakon što je
došlo do ukidanja reda,
U Hrvatskoj su templarske po¬
sjede nakon njihova ukidanja
većinom naslijedili vitezovi iva-
novci, pa je crkva sv. Zaharije
u Novoj Vesi postala župna
crkva sv. Ivana. Porušena je
1786. godine, kad je naprav¬
ljena sadašnja župna crkva
sv. Ivana Krstitelja. Prigodom
njenog popravka 1978. u zidu
je pronađeno više kamenih
ulomaka kvalitetne gotičke ar¬
hitektonske plastike, a njihova
veličina upućuje daje gotička
crkva morala biti monumen¬
talnih dimenzija.
Preko puta nje nalazila se
kapela sv. Zaharije, stoža¬
stog oblika nekad tipičnog za
templarske crkve. Porušena
je 1781.

a .
6 NAPOLEON UKINUO-i™«
Francuzi okupirali Dubrovnik da spriječe njegov pad u ruske ruke
Nakon stoje Napoleonova vojska ušla u Dalmaciju,
nastavila je napredovati prema jugu, s namjerom
zauzimanja Boke Kotorske. Rusi su htjeli zauzeti stra¬
teški položaj na Balkanu koji bi ograničio francusko
širenje. Zato su poslali flotu na čelu s admiralom
Senjavinom, koji je zauzeo Boku Kotorsku, predu¬
hitrivši Francuze. Neutralna Dubrovačka Republika
time se našla ukliještena između dvije velike sile. Sa
sjevera su napredovali Francuzi, a sjuga je ruska flota
započela blokiranje dubrovačke i gruške luke. Senat
Dubrovačke Republike odlučio je prihvatiti Francuze.
Otvorili su francuskoj vojsci na današnji dan vrata
12.05.1797.
Ukinuta Mletačka Republika
nekad najmoćnije trgovačke republike
P osljednjimletački dužd Ludovico Manin izvršio je predaju
Venecije Napoleonovim snagama i abdicirao. Veliko vije¬
će potom je proglasilo ukidanje Republike. Mirom u Campo
Formiu veliki dijelovi Istre i Dalmacije, koji su stoljećima bili
u sastavu Mletačke Republike, pripali su Austriji, a mletačke
talijanske posjede uzeo je Napoleon. Posljednji dužd napustio je
Duždevu palaču dva dana kasnije, a zatim su francuski vojnici
umarširali u Veneciju.
Svrgnuti dužd morao je predati oznake vlasti, naročito
slavnu duždevsku kapu (como ducale). Kad bi šetao gradom
ponekad su ga napadali ljutiti građani zbog toga što je predao
grad Francuzima. Njegova odluka bila je motivirana željom da
se spriječi krvoproliće građana. Umro je 1802. godine, ostavivši
110,000 dukata za potrebe siročadi, djevojaka koje su trebale
miraz i gradskog azila za duševne bolesnike. Dubrovačka
Republika tako je uspjela nadživiti svoju suparnicu Veneciju
za čitavo desetljeće. Ugašena je desetak godina kasnije, 1808.
godine, također zbog Napoleonovih osvajanja.
1181 HISTQRY.INFO
OVOG M3£
grada i u Dubrovnikje ušlo oko 1000 Napoleonovih
vojnika, predvođenih generalom Jacquesom Lauri-
stonom (koji je inače bio škotskog porijekla).
Rusi nisu bez borbe odustali od Dubrovnika. Započeli
su bombardiranje grada s mora, a njihovi saveznici
Crnogorci napali su kopneni teritorij Republike.
Francuska vojska doista je zaštitila grad, no iz vla¬
stitih interesa. Dubrovačka je vlada mislila da će
francuski vojnici ostati u gradu samo privremeno,
no Francuzi nisu napuštali Dubrovnik već su dvije
godine kasnije ukinuli Republiku i stavili njen teritorij
u sastav Francuskog Carstva.
SMRT CARA I NJEGOVA MARŠALA
05.05.1821.
Umro Napoleon
Bonaparte nakon
ispovijedi
dugo se sumnjalo daje
otrovan
Smrtse oceana u zarobljeništvu,Južnena
dogodila
britanskom otoku Sveta Helena, usred
Atlantskog (između Afrike i
Amerike). Kad je umro, Napoleonu je bila
samo 51 godina, pa su se pojavile priče
daje otrovan.
Na Svetoj Heleni je proveo zadnjih šest
godina života. Britanci su mu dali slabo
održavanu kuću, u gotovo ruševnom
stanju. Njegov “tamničar” bio je otočni
guverner Hudson Lowe. Živio je u gotovo
mučeničkim uvjetima, u vlažnoj kući, a gu¬
verner mu je nametao stalna ograničenja
Čak su se i neki britanski parlamentarni
zastupnici pobunili i zastupali mišljenje
da treba postupati bez suvišne grubosti.
Njegov osobni liječnik, Irac Barry O’Me¬
ara, konstatirao je da se Napoleon razbolio
upravo zbog loših uvjeta zatočeništva.
Umro je nakon što se ispovjedio, pričestio
i dobio posljednju pomast u prisutnosti
đeno je daje razina arsena bila već tada
sarkofag Napoleona
svećenika Angea Vignalija. Posljednja Bonapartea
riječ bila mu je navodno “Josephine” (ime 100 puta viša od normalne. Napoleon je od
njegove voljene prve supruge). mladih dana dolazio u doticaj s arsenom,
Prilikom obdukcije kao uzrok smrti vjerojatno iz tadašnjih boja i ljepila Njegovi
određenje želučani tumor. Kasnije su se su ostaci 1840. vraćeni u Francusku gdje
razvile mnoge teorije o trovanju, naročito je za njega održan veličanstveni državni
arsenom, što se dokazivalo time što je Na- pogreb.
poleonovo tijelo dugo nakon smrti ostalo Često ste pogrešno optužuje Veliku
dobro sačuvano (arsen je jak konzervans). Britaniju daje priječila povratak njegova
Početkom 21. stoljeća testirani su uzorci tijela dok su to zapravo priječili zagovornici
Napoleonove kose i otkrivena je 100 puta kraljevske dinastije Orleans da ne osnaže
viša doza arsena od normalne. Kasnije su bonapartiste koji su htjeli nekoga iz njegove
testirani i uzorci kose iz mladosti i prona- obitelji na čelu Francuske.
31.05.1809.
Poginuo maršal za kojim je Napoleon plakao
bio je osobni prijatelj Napoleona
U očibitke kod Asperna i Esslinga (21. 05.1809.) stradao je maršal Lannes.
Dok je sjedio prekriženih nogu na rubu jednog jarka doletjela je to¬
povska kugla, odbila se i pogodila ga. Maršala su operirali, amputirajući
mu prvo jednu, a zatim i drugu nogu. Napoleon je osobno došao k njemu
i navodno zaplakao. Devet dana nakon završetka bitke Lannes je podlegao
ozljedama i umro.
Bio je jedan od samo tri Napoleonova maršala koji su poginuli u ratnim
uvjetima (ostala dvojica bili su Bessieres i Poniatowski) i prvi koji je poginuo
od ranjavanja u bitci. Bio je i Napoleonov osobni prijatelj, te da gaje mogao
oslovljavati s “ti”, umjesto s “Vi.”
Bio je Napoleonov vršnjak, skromnog podrijetla iz Gaskonje. Napoleon je
brzo prepoznao Lannesove kvalitete i unaprijedio gaje prvo u brigadnog
generala, a zatim i u divizijskog generala (najviši čin u revolucionarnoj
Francuskoj). Osobito se istaknuo u bitki kod Montebella u Italiji, zbog čega
mu je Napoleon kasnije kao car dao titulu “vojvode od Montebella” (due de
Montebello). Lannes je bio na listi generala koji su kao prvi ljudi u povijesti
dobili titulu maršala Francuskog Carstva {Marechal d’Empire). Smatra se
daje Lannes bio jedan od trojice najsposobnijih Napoleonovih maršala (uz
Massenu i Davouta).
HISTQRY.INFO 19
 NOVI VIJEK
PRAKSA U OSMANSKOM CARSTVU

DANAK U KRVI
200 000 dječaka je prošlo je kroz ovaj sustav

U Osmanskom Carstvu do 15. stoljeća uobičajena praksa novačenja

mladih kršćanskih zarobljenika priječila je dostatno proširenje vojnih
® Piše:
jjr Anđelko Vlašić
odreda. Trebalo je namiriti vojne potrebe carstva koje je ubrzano raslo,
a ono je trebalo odane vojnike i lojalne državne službenike. Njihov broj

SULTANU OSMANSKOG CARSTVA

postao je nedovoljan i bilo je potrebno pronaći novi način. Sultani
su htjeli imati pod svojom kontrolom vjernije postrojbe od onih koje
su činile regularne vojne trupe. Snaga turske aristokracije postala je
prejaka da bi bila zanemarivana, stoga su počeli razvijati postrojbe
kapikullan, neovisne od ostatka vojske. Sustavno provođenje devširme
počelo je 1438., no ona se provodila sporadično i ranije.

Ako ostavimo po strani negativne asocijacije koje pobuđuje popularni

naziv „danak u krvi", devširma postaje fenomen o kojem prosječna osoba

D
evširmase prvi put spominje
malo zna. Detaljniji uvid u njezine društvene i pravne aspekte daje u vrijeme vladavine sultana
prilično drugačiju sliku Bajazita I. (1389.-1402.), ali zna
se daje zakon o njoj uveden u
vrijeme sultana Murata II. (1421.-1444. i
1446.-1451.). Prema navedenom zakonu,
država je mogla od osmanskih nemusli-
manskih podanika uzimati po jednog
dječaka određenog uzrasta.
Opće karakteristike dev¬
širme
U 16. stoljeću devširma je provođena
na način daje sultan svojim ukazom,
fermanom, postavljao povjerenika i ja-
njičarskog časnika za svaki okrug. Pod
nadzorom lokalnog beglerbega, san-
džakbega, kadije i spahije, u svakom selu
navedeno povjerenstvo pozivalo je svu
mušku djecu između sedme (ili osme) i
osamnaeste (ili dvadesete) godine života
i njihove očeve kao pratitelje te biralo
samo one dječake koji su im se činili
fizički i psihički sposobnima. Devširma
je uključivala samo djecu kršćanskih
seljaka koji su se bavili poljoprivredom
i nije obuhvaćala gradsku djecu i sinove
koji su bili jedinci. U sultanovu fermanu
i u pismu janjičarskog age (dvama do¬
kumentima koje su posjedovale osobe
zadužene za provođenje devširme) bilo
je naznačeno koliko će se dječaka uzeti i
iz kojih se mjesta smiju uzimati. Obično
se na četrdeset kuća uzimao po jedan
dječak, ali se taj propis mogao izmijeniti
prema potrebi. Povjerenstvo je bilježilo
ime svakog djeteta i zapisivalo njegov
opis u registar, a zatim je slalo dječake u
grupama od stotinu do stotinu i pedeset
dječaka janjičarskom agi u Istanbul. Dev¬
širma je u 16. stoljeću provođena svake
treće, pete ili sedme godine, ovisno o
potrebi za nove sluge na dvoru, u vojsci
i državnom aparatu. Svaki bi put bilo
skupljeno od tisuću do tri tisuće dječaka.
Prema podacima koji se mogu pronaći u
jednoj zapovijedi o provođenju devširme
poslanoj 1666. u više balkanskih gradova,
ciljano područje za skupljanje između
tristo te tristo i dvadeset dječaka bio je
čitav središnji i zapadni Balkan. Najmanje
dvjesto tisuća dječaka na Balkanu prošlo
je kroz sustav devširme u dva stoljeća
njezina postojanja. Njezin je utjecaj bio
golem: zbog svoje ukorijenjenosti u vojni
i administrativni sustav bila je jedna od
najvažnijih osmanskih institucija.
Bijeli eunusi strogo su nadgledali
i disciplinirali paževe. Svaki trenutak
njihova vremena bio je određen: ustajali
su, spavali, jeli, odmarali i igrali se u
određeno vrijeme. Nisu mogli razgovarati
međusobno kada su to oni sami htjeli, a
u svijet izvan granica dvora nisu smjeli
izlaziti. Nisu se mogli ženiti, a na dvoru
su obično ostajali do svoje dvadeset i
pete ili tridesete godine života. Kršenje
precizno određenih pravila kažnjavalo
se odmjeravanjem kazni prema visini
prijestupa: javnim ukorom, batinanjem
po tabanima, istjerivanjem ili smrtnom
Devširma je provođena u početku
kaznom.
samo na području Rumelije, odnosno
Robovski sustav u Osman¬ u Albaniji, Bugarskoj, na Peloponezu i
skom Carstvu egejskim otocima, ali je od sredine 15.
stoljeća bila uključena i Anadolija, a u
Robovski sustav činio je temelj osman¬
Rumeliji i Srbija, Bosna, Hercegovina i
ske države. Svi službenici koji su provodili
vlast u sultanovo ime službovali su na
dvoru i bili su sultanovi robovi. Na dvoru
su dobivali posebnu naobrazbu nakon
koje su postavljani na visoke državne
položaje. Tako je sultan, povjerivši vlast

20 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 21
samo onima koji su mu bili dužni bes-
pogovornu odanost, osiguravao svoju
apsolutnu vladavinu. Treba istaknuti da
je biti sultanov rob u osmanskom društvu
bila čast i povlastica, što nam potvrđuje
i činjenica da su ti “robovi" popunjavali
najprestižnije upravne položaje u osman¬
skoj državi. Dapače, ako se prouči točno
značenje riječi kul, uočava se da njezino
prevođenje pomoću riječi “rob“ može
navoditi na krivi zaključak. Islamski su
zakoni smatrali slobodu temeljnim, a
ropstvo prolaznim stanjem i zato bibilo
bolje sve njih nazivati slugama sultana.
Pozitivne karakteristike
devširme
Tražiti pozitivne karakteristike sustava
devširme nezahvalan je posao, naročito
kad se uzme u obzir jačina negativne
slike koju ona tvori u narodnoj tradiciji
Balkana. Taj “danak u krvi" ostao je u
narodnoj tradiciji simbol neumoljivosti
i surovosti osmanske države. Priče o sa¬
krivanju dječaka, njihovu zamjenjivanju
s muslimanskim dječacima iz okolnih
sela kako bi se izbjeglo odvođenje u
Istanbul i preobraćivanje na islam, priče
o tome kako se osmogodišnje dječake
ženilo da bi ih se zaštitilo od danka i
druge razne priče što preživljavaju do
današnjeg dana pokazuju daje trauma
stanovništva pogođenog devširmom bila
snažna i raširena. S druge strane, ima i
posve drugačijih priča i svjedočanstava,
iz kojih se može iščitati da je devšir-
ma omogućivala siromašnim i brojnim
porodicama društveni uspon većeg ili
manjeg obujma.
Činjenica da je devširma zaobilazila
dječake koji su bili jedinci, sinovi seoskih
ćehaja (zamjenika viših dužnosnika) i svih
onih koji su obavljali neku državnu službu,
sinovi čobana, sinovi Židova (odnosno
onih koji se bave trgovinom), oženjeni, oni
koji su znali turski jezik, oni koji se bave
kakvim zanatom ili umjetnošćui oni koji
su vidjeli Istanbul, upućuje na zaključak
da nisu uzimali dječake koji “značajnije"
pridonose životu svoje zajednice i/ili koji
su imali prigodu uključiti se u život, bio
to život zajednice ili vlastiti, obiteljski,
kulturni život, itd.
Dječaci su u sustavu devširme prisilno
preobraćivani na islam i prisilno im je
nametana turska kultura i jezik, ali su
“zauzvrat" dobivali odgoj, obrazova¬
nje, plaću, izučavali bi pojedine zanate
i postali stručnjaci u nekoj profesiji ili
znanosti.
Stav osmanske vlasti pre¬
ma devširmi
Osmanska vlast smatrala je devširmu
izvanrednim nametom koji je plaćala
raja, a ne nekakvim porobljavanjem
svojih podanika. Cilj devširme nije bilo
“uništavanje" kršćanske djece. Da jest,
već bi se bilo našlo jednostavnije rješenje
nego što je bilo njihovo dugogodišnje
školovanje iprofesionaliziranje. Cilj nije
bio ni odvojiti ih od njihove obiteljske
i pokrajinske sredine jer to često i nije
bilo ispoštovano do kraja: pojedini dje¬
C»3*30
čaci, jednom kada bi odrasli, dolazili su
u kontakt sa svojim obiteljima. Cilj je
bio osigurati sultanske sluge, osigura¬
ti normalno funkcioniranje sultanske
palače, janjičarskih odreda i državne
administracije. Sustav je osmišljen točno
tako da se ne bi izopačio u nasljednu
aristokratsku kastu koja bi ugrozila po¬
ložaj sultana i njegovu vlast. Iz tog su
razloga samo nemuslimani mogli proći

Osmanska se država po¬

Knjižnica Enderun
Topkapi palači u Istambulu
OBRAZOVANJE
Kada bi dječaci stigli u Istanbul, najbolji
od njih bili bi birani za paževe (/f og/an)
u sultanskoj palači Topkapi. a u izboru
je ponekad sudjelovao i sam sultan.Pod
strogom paskom eunuha, paževe su
od druge do sedme godine podučavali
njihovi dvorski odgojitelji, a potom su
dvorske komore. Oni su nastavljali svoje
obrazovanje i istovremeno vježbali jahanje,
gađanje lukom, mačevanje, hrvanje i baca¬
nje koplja. Također je svaki dječak izučavao
neku posebnu vještinu ili umijeće za koje
je imao dara. Dječaci koji su pokazivali
smisao za vjerske znanosti pripremali su
se za vjerske pozive, a oni koji su bili vješti
u pisarskom umijeću pripremali su se za
karijeru u činovništvu. Konačni cilj pouča¬
vanja bio je proizvesti „ratnika-državnika
i odanog muslimana koji će istovremeno
biti učen i vrstan govornik, uglađen te
duboko ljubazan i pošten". Preciznije bibilo
reći daje temeljni cilj takvog obrazovanja
bio usaditi učenicima potpunu pokornost
i odanost sultanu. Zato ih se i učilo da je
smrt u sultanovoj službi najveći blagoslov.
Paževi su obično dobivali četverogodiš¬
nje obrazovanje u Velikoj ili Maloj komori.
Nakon još jednog odabira najsposobniji
su odlazili u odaje rezervirane za osobnu
službu sultanu, a ostali u sultanovu konji¬
cu. Postojale su četiri odaje u sultanovoj
dječaci prolazili drugi odabir, koji se zvao privatnoj službi: Osobna odaja (has oda).
^ikma: najsposobniji su dječaci ulazili u Riznica (hazine). Smočnica (kiler) i Ratna
službu dviju komora sultanova dvora odaja (seferli oda).
- Velike i Male komore - dok se ostale Obrazovanje koje su dječaci stjecali može
upućivalo u konjičke odrede pod zapo¬ se slobodno nazvati vrhunskim za ono
vjedništvom središnjih vlasti (kapikulu). doba, a obuhvaćalo je vojne, sportske,
U 16. stoljeću bilo je 700 paževa u dvije intelektualne i umjetničke discipline.
DVORSKA ŠKOLA ZA PAŽEVE
Dvorska škola za paževe obrazovala
je umjetnike i učenjake, glazbenike
i činovnike, obrtnike i druge pro¬
fesionalce, koji su radili za sulta¬
na i stvorili neke od najboljih djela
osmanske civilizacije. Dvor je bio
glavno stvaralačko središte i ondje
su se razvili osmanski umjetnički
stil i aristokratski način života što
su ga sultanovi robovi rasprostra-
nili svuda po Osmanskom Carstvu.
Primjerice, arhitekt Sinan došao je
devširmu, a prikupljeni dječaci nisu su
mogli kasnije u životu ženiti; A kada bi
se nakon izlaska iz službe oženili, njihova
bi djeca postajala muslimani i samim
tim nisu mogli slijediti očev put i ući u
sustav devširme. Jedinuiznimku upravilu
nasljeđivanjapredstavlja obitelj Kbpriilu,
čijih je nekoliko članova u kasnom 17.
i ranom 18. stoljeću zasjelo na položaj
velikog vezira.
Osmanska država provodila je devšir¬
mu kako bi si priskrbila vjernije iposluš-
nije službenike te vojnike nepodložne
korupciji, dakle željeli su takve podanike
koji će biti čista suprotnost onom obliku
podanika koji se vremenom razvio: bili
u dječačkoj dobi putem devširme u
Istanbul, profesionalnu naobrazbu
stekao je tijekom dugogodišnjeg rada
u vojsci i u graditeljskom uredu na
dvoru, a postao je sultanov glavni
arhitekt i autor mnogih graditeljskih
djela i remek-djela diljem Carstva.
Njegov primjer pokazuje do kojeg
je pozitivnog vrhunca mogao doći
naizgled posve negativan i okrutan
običaj danka u krvi.
su to korumpirani i neposlušni musli¬
mani turskog etniciteta koji su radili na
štetu države, svoje obitelji, svog roda i/
ili svog mjesta. Devširma se pokazala
učinkovitim lijekom za tu administrativ¬
nu boljku kojaje ponovno zarazila tkivo
osmanskoga državnog aparata jednom
kad je devširma ukinuta.
Vjerskopravni aspekt dev¬
širme
Je li primjena devširme bila u skladu
s islamskim pravom? Sporazumom zim-
met između islamske države i njezinih
građana nemuslimana, država svojim
nemuslimanskim građanima garantira
čela povoditi prema stavu
koji se može naći u riječi¬
ma velikog vezira £andarh
Kara Halil Hayreddin-pa-
ša, inicijatora sustava
devširme: „Poraženi su
robovi osvajača, kome
pripadaju dobra, žene i
djeca poraženog. Preo-
braćujući djecu silom na
islam i uključujući ih kao
vojnike u službu vjere,
radi se za njihovo do¬
bro na ovom svijetu
i za njihovo vječno
spasenje. Prema
riječima Proroka,
svako dijete dolazi
na svijet poče¬
cima islama, koji
će, razvijajući se u vojsci
sačinjenoj od kršćanske
djece, razbuktati čak i
kod nevjernika žar za
preobraćenjem na islam."
©
Janjičari, esencijalni dio
osmanske vojne sile

221 HISTORY.INFO

sigurnost života i imetka, a nemusli-
mani se obvezuju na poštivanje općega
islamskog državnog sustava i na davanje
glavarine, džizije, koja se može smatra¬
ti nadoknadom za izbjegavanje vojne
službe. Provođenje devširme predstavlja
ukidanje tog sporazuma od strane države
i iziskivanje od svojih nemuslimanskih
građana da se odreknu džizije te priskrbe
državi ono što ona smatra nužnim, a u
ovom slučaju to bi bili vojno sposobni
dječaci.
Kada je riječ o uzimanju dječaka bez
suglasnosti njihovih roditelja te prisilnog
obrezivanja dječaka i preobraćivanja na
islam, takve radnje predstavljaju krše¬
nje odredbi šerijatskog prava. Naime,
prelazak na islam nije obvezna radnja,
nego je stvar slobodne volje pojedinca.
Provođenje devširme predstavlja jedino
značajno nepoštivanje tolerancije koju
je propisivao islamski zakon.
Ukidanje devširme i po¬
sljedice
Devširma je stvorila klasu moćnih
državnih dužnosnika i njihovih potoma¬
ka koji su se sukobljavali sa spahijama,
jedinicama feudalnog poretka. Ta su
neprijateljstva jačala tijekom 16. stoljeća.
24 HISTORY.INFO
Spahije su živjeli od prihoda zemlje, a ti im
prihodi nisu dozvoljavali da se uspješno
suoče s općom gospodarskom krizom.
Situacija je kulminirala pobunom 1603.
u Istanbulu, uz podršku uleme. Sultan
je tada stao na stranu janjičara pa su
njihovi protivnici potučeni. Međutim,
nesigurno stanje nastavilo se i povreme¬
no je eskaliralo u pobunama, npr. 1608.
godine. Zbog sve većeg pritiska koji su
podanici muslimanske vjere vršili na
sultana u želji da ostvare vojnu i poli¬
tičku karijeru, počela su se kršiti pravila
devširme. Uhodani principi novačenja
u janjičarske odrede putem devširme
više nisu bili poštivani jer su se počele
dopuštati razne iznimke u provođenju
zakona o devširmi. Tako su se janjičari
mogli ženiti pa su njihovi sinovi uzima¬
ni u janjičarske odrede. Stoga je zakon
o devširmi tijekom 17. stoljeća polako
prestao biti provođen. Koliko je poznato,
devširma je zadnji put provedena 1648.
Šezdesetih je godina 17. stoljeća već
“potpuno pala u zaborav”. Zadnji se put
u izvorima spominje 1705., za vladavine
sultana Ahmeda III. (1703.-1730.).
Kad se devširma prestala provoditi,
pristup u dvorsku školu dozvoljen je
sinovima osmanskih uglednika, koji su
Janjičari, esencijalni dio
osmanske vojne sile
JANJIČARI
NOVI VIJEK SVJEDOČANSTVO
lOtfi paša bio veliki je
nastavili putem dječaka prikupljenih
devširmom i počeli su se, kao i oni, uspi- Lutfi-paša, jedan od velikih vezira s prihodom od pedeset akči dnevno. VEZIR SULEJMANA VELI¬
njati stepenicama administracije Carstva. Sulejmana I., u autobiografskoj cr¬ Potom su mi povjereni položaji ka- ČANSTVENOG OD 1539.
Napuštanje tog sustava imalo je važnu tici zapisao je daje on "zahvaljujući pidžibaše, miralema i sandžakbega
darežljivosti sultana (...) odgojen u Kastamonua, beglerbega Karamana i
DO 1541. GODINE
ulogu u otpočinjanju turcizacije državne
administracije: turski etnički element Unutarnjem dvoru" i daje bio „dobro Ankare te napokon - u vrijeme našeg
dobit će od tog vremena više utjecaja u raspoložen prema [osmanskim sul¬ sultana Sulejmana - dužnosti vezira
vojsci, administraciji i svekolikom kultur¬ tanima, op. a.]". U Unutarnjem dvoru i velikog vezira. Kada sam. ponizan
nom životu Osmanskog Carstva. Ta “na¬ „proučavao je mnoge vrste znanja", a i nesavršen, napustio dvor, družio
cionalizacija" nije mogla biti ostvarena nakon uspona na prijestolje sultana sam se s mnogim pripadnicima uleme,
dok je na snazi bila devširma jer je ona Selima I., nastavlja Lutfi-paša, "na¬ pjesnicima i ljudima kulture te sam po¬
sprečavala Turke, odnosno muslimane pustio je dužnost čohadara te ušao u kušavao do krajnjih granica oplemeniti
(ako preobraćene dječake ne smatramo službu Vanjske službe kao muteferika svoju osobnost proučavanjem znanosti."
izvornim muslimanima) da prevladaju
u ukupnom zbroju etnika zastupljenih
u državnom ustroju. Zato se može reći
daje zasluga za kozmopolitski karakter
Osmanskog Carstva dijelom pripadala i
devširmi, barem dok je bila provođena.
Odjeća janjičara
Tipična odjeća, odnosno uniforma janji¬
čara sastojala se od vrećastih hlača (§alvar)
nošenih preko donjeg rublja i pamučne
ili lanene košulje koja im nije prekrivala
koljena. Šal koji su janjičari nosili oko ko¬
šulje i hlača služio je kao svojevrsni džep
za razne stvari, npr. novac, bodeže i si.
Preko šala nosili su kaput dugih rukava
koji bi vezali u struku. Zapovjednici janji¬
čara nosili su jakne obrubljene krznom.
Vojnici su nosili crvene kožne čizme, a
zapovjednici žute čizme. Bijelo nojevo
pero koje su često znali zataknuti za kapu
bila je nagrada koja se davala pojedinim
Jedna od karakteristika devširme
janjičarima. Janjičari su često prikazivani
jest izuzetna etnička šarolikost:
u raznobojnim uniformama, ali službena
općenito kršćanski dječaci potjecali
boja janjičarskih odreda bila je plava ili žuta.
su iz velikog broja rumelijskih (pa i
Ono što je janjičarsku uniformu najviše anadolskih) naroda. Od četrdeset
isticalo bilaje kapa. Kada su bili u svečanoj
i sedam velikih vezira u razdoblju
uniformi, janjičari su nosili veliku kapu od
između 1453. i 1623. samo petorica
bijele vune, oblikovanu u cijev koja je sa bila su turskog etničkog podrijetla,
stražnje strane imala četvrtasti dio koji je a među ostalima bilo je jedanaest
visio do sredine leđa. Drugi istaknuti dio Albanaca, šest Grka, jedan Čerkez,
uniforme bilaje drvena žlica koja je bila jedan Armenac, jedan Gruzijac i
spojena na prednji dio kape kao značka. S jedan Talijan, dok se za desetoricu
druge strane, zapovjednici su nosili zaimaču ne može utvrditi etničko podrijetlo,
(kutlaču, kacijolu, šeflju) svezanu za pojas, lako etnički šarolikog podrijetla,
kao znak čina. Spomenute žlice i zaimače dječaci su bili odgajani u pravcu
označavale su janjičarsku ovisnost o kazanu potpunog odvajanja od etničkih i
(kotlu iz kojeg su se hranili) i egzistencijalnu kulturnih korijena, s ciljem obliko¬
ovisnost o svojem hranitelju, sultanu, čiji vanja po istom, turskom kulturnom
su robovi bili. modelu.
U borbi su janjičari koristili sjekire i
kratke mačeve. U mirnodopskim uvjetima
nosili su samo palice ili bodeže, osim ako
su služili kao granične postrojbe. Janjičari
koji su čuvali sultanovu palaču nosili su
velike sjekire i helebarde. Od početka 16.
stoljeća janjičari su nosili muškete, a od
sredine 17. stoljeća i kubure.
"Bajramski domjenak", slika
Jean Baptistea Vanmoura ©
HISTORY.INFO 25
 Drugi istaknuti dio uniforme Bodeži zvani
bila je drvena žlica koja je bila jatagani bili su JATAGAN
spojena na prednji dio kape kao poznato janjičarsko
ODJEĆA JANJIČARA
značka oružje i njihov simbol

Bijelo nojevo pero koje su često

znali zataknuti za kapu bila je

'
nagrada koja se davala pojedinim
janjičarima Krakov

Janjičari su nosili veliku kapu od bije¬

le vune, oblikovane u cijev, koja je sa
stražnje strane imala četvrtasti dio
koji je visio do sredine leđa
^Bukurešt
Od početka 16. stoljeća janjičari
Beadrad
su nosili muškete, a od sredine 17. Edirne Istanbul
stoljeća i kubure
Baku
•
Bursa
»Ankara
OPASAČI I LENTE BILI SU Tunis Konya
POKAZATELJI STATUSA TE
SU ODRAŽAVALI JEDAN
OD DEVET ČINOVA:

1. gruba plava tkanina;

2. gruba bijela tkanina:
3. gruba žuta tkanina;
Kairo
4. gruba miješana plava i
bijela tkanina;
5. fina bijela tkanina;
6. bijela svila;
7. fina crna tkanina;
8. i 9. crna svilena tkanina
Meka

U borbi su janjičari koristili sjekire i Vojnici su nosili crvene kožne Mustafa I.

Sulejman II.
(1687.-1691.)
’
kratke mačeve čizme, a zapovjednici žute čizme (1617.-8. i
Ahmed I.
(1603.-1617.)

Orhan Bajazit I. Mehmed I. Mehmed II. Selim I. Selim II.

(1326.-1359.) (1389.-1403.) (1413.-1421.) (1451.-1481.) (1512.-1520.) (1566.-1574.)

Sulejman
Čelebija
(1403.-1411.)

• •
Osman I. Murat I. Musa Čelebija Murat II. Bajazit II. Sulejman I. Murat III
(1299.-1326.)# (1359.-1389.) (1411.-1413.)! I •(1421.-1451.) (1481-1512.)• (1520.-1566.) (1574.-1595.

26 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 27
 06.01.1929.
Heinrich Himmler postao zapovjednikom SS-a.
Himmler je još u rujnu 1927. rekao Hitleru o njegovoj viziji rasno čistih, lojalnih
i časnih posebnih jedinica. Imenovao gaje zamjenikom Reichsfuhrer-SS-a. s
činom SS-Oberfuhrer. Kada je Erhard Heiden dao ostavku 1929., Himmler je
preuzeo vodstvo SS-a s Hitlerovim blagoslovom.

31.12.1931.
Uvode se brakovne odredbe

Preko prethodno ustanovljenog odjela za rasnu

čistoću (RuSHA, Rasse - und Siedlunghauptamt')
Himmler je uveo odredbe o braku koje su zabran¬
jivale članovima SS-a da se žene bez dokaza da

ANI REICHA.
su obje obitelji čistog arijskog podrijetla do 1800.
godine.

07.10.1900,
Rođen Heinrich Himmler 'Sidi )iA4fvnjnfhiIw

** 5 PS.^*n.
tmgr um
WtwiiiWrwjtaufta
Heinrich Himmler rođenje u Munchenu u pros¬ Aindn-rrtv!
Čir j^lrnMn tadi&nilrfalrr
ječnoj katoličkoj obitelji. Otac mu je bio učitelj koji je Š'un^ci'ldnii.’l
podučavao i bavarskog princa Heinricha. Princ je
kasnije postao krsni kum Himmleru, pa je po njemu i
dobio ime.

22.03.1933,
Otvoren prvi koncentracijski
09.11.1923. logor
Neuspjeli Pivnički puč
Heinrich Himmler je Hitlerovim dola¬
Himmler se učlanio u NSDAP svega tri mjeseca skom na vlast postao novi čelnik policije
prije - stranački broj mu je bio 14 303. Sudjelovao u Munchenu. Odmah je krenuo u orga¬
je u Pivničkom puču no nije osuđen zbog manjka nizaciju prvog logora. On je otvoren na
dokaza. Izgubio je posao i nije mogao naći novi mjestu nekorištene tvornice municije gdje
pa se vratio živjeti k svojim roditeljima i posve se je dovedeno 200 zarobljenika iz obližnjih
posvetio stranačkom radu. zatvora.
29, i 30. 06. 1934,
Noć dugih noževa
Himmlerov SS hvata sve vođe
SA kao i niz drugih nevezanih
političkih protivnika. Progoni će
se nastaviti i idućih dana. Time će
SS konačno postati punopravna
nezavisna organizacija.
 Piše:
organi:
zanem 1 1 nje riteramotjfu povećan/
nom m erijom Trećeg Reicha
to reći o jednoj od najzapamće-
nijih borbenih formacija tijekom
Drugog svjetskog rata? Čime su
pripadanici WaffenSS-a (hrv.
Oružani zaštitni odred) zaslužili da ih
pamtimo čak i danas? Zašto se još uvijek
sjećamo takve vojničke organizacije?
I možda najvažnije - što čovječanstvo
može naučiti iz njihova primjera?
Stoga, krenimo redom kako bismo
pronašli odgovore na spomenuta i slična
pitanja, a vidjet ćemo kako odgovori
mogu biti poučni, višestruki i prosvjet¬
ljujući, uključujući pozitivni učinak (po¬
hvala vojničkoj vještini) i onaj negativni
(osuda zločinačkog režima kojem su
bespogovorno služili).
Waffen-SS je vjerojatno jedna od milita¬
rističkih organizacija koje su bile najveće
zločinačke organizacije u povijesti prve
polovice 20. stoljeća. Njezini pripadnici
su bili upleteni u brojne ratne zločine i
na istočnoj i na zapadnoj bojišnici. Osu-
dujućaje njihova umiješanost u zločine
protiv civilnog pučanstva nastale u službi
mračne ideologije koja nije spriječila
zločine, nego ih poticala.
Proizašli su iz redova desničarske
nacističke stranke (njem. Nationalso-
zialistische Deutsche Arbeiterpartei -
NSDAP) kao svojevrsna elitna tjelesna
straža vodstva stranke i Adolfa Hitlera
te njezinim kasnijim reorganizacijama,
pripadnici WatTen-SS-a bili su neraskidivo
povezani s političkim ciljevima i ideali¬
ma NSDAP-a. Sve navedeno rezultiralo
je mračnom rasnom politikom koja je
odobrila gotovo besprimjerne zločine u
dotadašnjoj povijesti 20. stoljeća.
Ako pokušamo biti stoje više moguće
objektivni kada govorimo o toj zločinač¬
koj, elitnoj, militarističkoj organizaciji,
pripadnicima WafTenSS-a možemo po¬
tvrditi, dakako isključivo u vojničkom
smislu, njihovu izvanrednu organizaciju
i disciplinu, moderan ustroj i koncept
ratovanja, gotovo nevjerojatnu uvježba-
nost, vojnički duh koji nije slomljen čak
pred sam kraj rata, gotovo besprimjeran
borbeni duh, vojnički rezultat.
Taj vojnički uspjeli WalTenSS-a posti¬
gnut uz iznimno visok gubitak njegova
ljudstva i tehnike, a osobito zapovjednog
kadra koji je često znao predvoditi akcije
na najisturenijoj te stoga i najriskan¬
tnijoj crti bojišnice. Mnoge vojskovođe
Drugog svjetskog rata smatrale su oklo¬
pne postrojbe WalTenSS-a svojevrsnim
„požarnim brigadama" kadrim „ugasiti
požar" gdje je bilo najpotrebnije, čime su
pripadnici Himmlerovih legija zaslužili
brojna visoka vojnička priznanja trećeg
Reicha. Stoga, krenimo redom i suzdržano
kal<o bismo dobili što objektivniji prikaz
jedne od najelitnijih borbenih formacija
nacističke Njemačke.

Njemački desničarski političar Adolf
Hitler se na putu do vlasti najviše osla¬
njao na svoje oružane pripadnike koji
će vremenom prerasti u pravu privatnu
vojsku Nacističke stranke, odnosno NS¬
DAP. Rastom političkog utjecaja nacista u
Njemačkoj, tridesetih godina 20. stoljeća,
njihovi paravojni oružani pripadnici po¬
stat će ozbiljan takmac regularnoj vojsci
u njezinu tradicionalnom pravu jedinog
nositelja oružja u državi, a neraskidiva
povezanost sa strankom uvjetovat će
njihovu bezuvjetnu lojalnost Adolfu Hi-
tleru i stranci. Ispočetka su nositelji te
pretjerano tvrdokorne lojalnosti bili SA
- Sturmabteilung (hrv. Jurišni odredi) čija
je nediscipliniranost potaknula Adolfa
Hitlera da svoju osobnu zaštitu povjeri još
vjernijim pristašama. Njihovom reorga¬
nizacijom kasnije su formirani zloglasni
SS - Schutzstaffel koji su pak vremenom
preuzeli od SA ulogu stranačke vojske
i istodobno se nametnuli kao opasan
konkurent regularnoj vojsci.
Od stranačke paravojske
do državnih snaga
U vrijeme kaotičnih neprilika u Nje¬
mačkoj, početkom dvadesetih godina
20. stoljeća, politički skupovi nerijetko
su se pretvarali u ulične bitke sa supar¬
ničkim provokatorima i izazivačima
koji su ih nastojali prekinuti. Većina tih
uličnih okršaja pretvorila bi se u silovite
sukobe. Kako bi zaštitila vlastite govor¬
nike, NSDAP formirala je tzv. Sportske i
Gimnastičke sekcije. Njihovim članovima
koji su bili u najboljoj fizičkoj kondiciji
bila su ustupljena mjesta tjelohranitelja
govornika stranke.
Pod vodstvom časnika regularne voj¬
ske Ernsta Rohma, te su sekcije dalje
razvijane i proširene pod novim nazivom:
Sturmabteilung (SA). Iako je Hitler kao
prvi čovjek stranke imao nominalnu
kontrolu nad tim odredima, ipak nije
mogao računati na njihovu bezuvjetnu
lojalnost. Zbog toga je u ožujku 1923.
utemeljena specijalna zaštitarska četa čija
je zadaća bila osobna Hitlerova zaštita. U
njezine redove primani su najpouzdaniji
pripadnici Jurišnih odreda.
Nova postrojba nazvana je Stabswa-
che (hrv. Stožerna straža), ali je njezino
postojanje trajalo kratko, najviše zbog
Hitlerova sukoba s Hermannom Ehrhar-
dtom. Taj mornarički časnik pripadao je
najfanatičnijim desničarima i najbru¬
talnijim zapovjednicima Freikorpsa, a
pomogao je Rbhmu pri organiziranju
32 HISTORY,INFO
Jurišnih odreda. Naime, kada su francuske
trupe okupirale Porajnje 1923., Ehrhardt
je zagovarao objavu rata Francuskoj.
Vođa tada male i široj javnosti nepoznate
nacističke stranke (NSDAP), Adolf Hitler,
odbio je podržati takvu radikalnu odluku,
a Ehrhardt i njegove pristaše povukle su
se iz Jurišnih odreda.
U želji da smanje utjecaj Ehrhardtova
poznanika i prijatelja Rohma unutar Juriš¬
nih odreda, Hitler je postavio Hermanna
Gbringa za zapovjednika „vojničkog kri¬
la" stranke. Unatoč njegovim relativno
uspješnim nastojanjima (reorganizirao je
Jurišne odrede prema vojnom principu,
uveo više reda i discipline u zapovjednoj
strukturi) iznenađujuće je da odnosi
između stranke i SA nisu bili znatnije
bolji. Naposljetku,situacija je privremeno
riješena formiranjem nove tjelesne straže
poznatije kao Stosstrupp Adolf Hitler (hrv.
Udarne trupe “Adolf Hitler”).
"MEINE EHRE HEIBTTREUE."
(„ODANOST JE MOJA ČAST").
Taje straža zapravo označila začetak
iz kojeg će kasnije izrasti zloglasni Him-
mlerovSS. Hitler je dosta rano predvidio
mogućnost ozbiljnijeg neslaganja između
nepouzdanog SA i vodstva stranke. Stoga
se odlučio izgraditi navedenu formaciju
(svojevrsne pretorijance) koja gaje trebala
zaštititi od vanjskih i unutarnjih neprijate¬
lja. Posao oko formiranja grupe tjelesnih
elitnih čuvara prepušten je najvjernijim
Hitlerovim pristašama - Juliusu Schre-
ku (Hitlerovu tjelohranitelju i vozaču) i
Josephu Berchtoldu (novinaru). U sastav
te elitističke grupe primljeno je 12 ljudi
koji su nosili smeđe odore jednake onima
kakve je koristio SA. Glavna je razlika
bila u crnim skijaškim kapama koje su
imale bedževe i mrtvačke lubanje. Hitler
je opisao svoje trupe kao „prvu grupu
snažnih ljudi", ne skrivajući zadovoljstvo
što je pronašao odgovarajuće ljude za
zaštitu vodstva stranke.
Nakon neuspjelog pokušaja puča
Nacističke stranke u Miinchenu 1923.,
Hitler je osuđen na zatvorsku kaznu.
Aktivnosti stranke i SA zabranjene su,
a Goring je pobjegao iz zemlje. Hitler je
odlučio postavio Rohma za čelnika SA.
On je uspješno zaobišao zabranu nad
povjerenom mu organizacijom te je
okupio njezine članove u novi pokret:
Frontbann.
SERIJAL
Simbolika i grbovi nekih
Waffen SS divizija.
©@©
Zastave s natpisom
Deutschland Erwache
(„Njemačka, probudi se")
tijekom parade. Hitler je
tu frazu preuzeo iz jed¬
nog Wagnerova djela.
Kleine I
Jedan od ceremonijalnih bodeža SS-a kakvi su prikazivani
Hermann Goring, jedna od
novacima SS-a na dan polaganja zakletve i koje su oni
najistaknutijih osoba Trećeg
Reich-a. morali kupiti. Na njemu je ugraviran sljedeći moto SS-a:
"Meine Ehre heiBtTreue." („Odanost je moja čast").
Kada je Hitler prijevremeno pušten
iz zatvora, članstvo koje je predvodio
Rohm brojilo je 30 000 ljudi, naspram
2000 pripadnika SA prije izbijanja puča. HERMANN GORING
Zabrinut iznenadnim povećanjem ta¬
kve neobuzdane moći, Hitler je došao
u sukob s čelnikom SA koji je napustio Jedna od najistaknutijih osoba Trećeg Reicha. Kao
organizaciju krajem travnja 1925. godine. heroj Prvog svjetskog rata sudjelovao je u neuspjelom
Zadovoljan djelovanjem pripadnika Munchenskom puču i zatim pobjegao iz zemlje. Nakon
Udarnih trupa tijekom neuspjelog puča, što se vratio u Njemačku 1926. pridružuje se nacističkoj
Adolf Hitler odlučio je u travnju 1925.
godine formirati postrojbu tjelesnih
stranci i 1932. postaje predsjednikom Reichstaga.
stražara. Organizacijski poslovi oko iz¬ Utemeljitelj je Gestapa, dok izjava koju je dao 1933. možda
gradnje te elitne grupe pretorijanaca, najbolje ilustrira njegovu narav: „Nije moj posao da vršim
lojalnih Hitlerovih pristaša, povjereni pravdu; moj je posao da satirem i istrebljujem, to je sve."
su Juliusu Schrecku. Samo je osam ljudi Postavljenje za ministra ekonomije 1937, a dvije godine
regrutirano u tu pretorijansku gardu na kasnije imenovanje Hitlerovim nasljednikom. Planirao
samom početku, a svi članovi pripadali
su nekadašnjim Udarnim trupama. Pri¬ je operacije Luftwaffea prilikom napada na Poljsku,
hvaćenje Goringov prijedlog kojim se ta Norvešku, Francusku i Sovjetski Savez, ali nakon 1940.
pretorijanska garda nazvala Schutzstaffel njegov utjecaj opada, uvelike zahvaljujući nemogućnosti
(SS, hrv. Zaštitni odred). Prijedlog bio je Luftwaffea da ispuni svoje zadatke. Nakon što je
inspiriran zrakoplovom kojim je letio sam proglašen krivim po svim točkama optužnice u Numbergu
Goring tijekom svog službovanja u elit¬ 1946., uzima otrov dan prije egzekucije.
nom Richthofenovu eskadronu iz Prvog
svjetskog rata. Schreckje uveo određene
smjernice jer je želio pojačati elitni status
nove postrojbe. Zaštitni odred (ili kraće „NE MORAM BRINUTI O PRAVDI; MOJA
SS) trebao se popuniti izborom grupe
ljudi i časnika za svaki okrug. Iznimku JE ZADAĆA SAMO DA UNIŠTAVAM
je predstavljao samo Berlin, gdje je do¬ I ISTREBLJUJEM, TO JE SVE."
pušteno utemeljenje SS-ove postrojbe
HISTORY.INFO 33
 Krajem Prvog svjetskog rata.
Pukovnija maršira preko Rajne
kod Koblenza u Njemačku, koja je
u kaosu.
dvaput veće od uobičajenih. Proveden
je drukčiji izbor koji je obuhvaćao samo
ljude “razboritih” navika i životne dobi
između 25 i 35 godina. Morali su biti bez
policijskog dosjea, imati dobro zdravlje
i trebali su biti “robusne” fizičke građe.
Najvažnije, svaki SS-ov regrut morao
prisegnuti na bezuvjetnu lojalnost, ne
Nacističkoj stranci, nego osobno Adolfu
Hitleru!
Adolf Hitler pronašao je idealnog vođu
SS-a tek u siječnju 1929. Naime, tada
na čelo malobrojnog SS-a, tadašnjim
SA-ovim odredima podređenog tijela,
došao je Heinrich Himmler. Rodom iz
Miinchena, Himmler je potjecao iz ugled¬
ne katoličke obitelji. Iako premlad za
vojničku službu (rođen 1900.1, uz pomoć
oca ušao uli. pješadijski puk njemačke
vojske kasne 1917., ali nije sudjelovao
u borbi do završetka Prvog svjetskog
rata. Rohma, kojeg je upoznao još za
studentskih dana, pozvao gaje u stranku
pase Himmler 1923. pridružuje NSDAP-u.
Diplomirao je na Poljoprivrednom fakul¬
tetu Sveučilišta u Miinchenu i pronašao
posao kao trgovac. Posao je ipak izgubio
zbog nedopuštenog napuštanja radnog
mjesta kako bi sudjelovao u Miinchen-
skom puču 1923. godine.
Nakon toga, dobio je volonterski po¬
sao u NSDAP-u. Kada je uočena njegova
predanost dužnostima, postavljen je za
tajnika Gregora Strassera, a vremenom
pruzima mjesto zamjenika vođe tada
malog SS-a (Himmler je primljen kao
član pod brojem 168).
Heinrich Himmler, kojeg su zbog nje¬
govih naočala pogrešno smatrali blagim,
osrednjim profesorom, postupno je
stvorio i do neslućenih razmjera razvio
Hitlerovu pretorijansku gardu - u crno
odjevene pripadnike SS-a. Radeći u sjeni
SERIJAL
Rohma, koji je zapovijedao i SA-ovim
i SS-ovim odredima, Himmler je bio
slabo poznat izvan Bavarske, čak i u
stranačkim krugovima. Kada je završio
svoj naum, SS je vladao Njemačkom, a
samo spominjanje njegova imena diljem
okupirane Europe izazivalo je gotovo
neviđenu stravu. Uspostavajeđnog tijela
oružanih postrojbi unutar stranke bila
je njegova zamisao.
Vojnici SS-a - rasa nordij¬
skih ratnika heroja
Već od najranije dobi Heinrich Him¬
mler bio je zadivljen poviješću nordijskih Prikaz nekoć harmoničnih Hitlerov pokušaj da silom
naroda i osobito kraljem Heinrichom vremena dođe do političke vlasti:
(Henrikom) I. Taj je vladar uspješno obra¬
nio njemačke zemlje od slavenske inva¬
Ernst Rohm (desno), Hitlerov Ernst Rohm, vođa organizacije SA oružje koje se dodjeljuje njegovim
zije i izabran je za kralja Nijemaca 919.
godine. Često se navodilo daje Heinrich suradnik koji je organizaciju SA (lijevo) s Josefom Dietrichom, sljedbenicima nedugo prije
Himmler sebe doživljavao duhovnom pretvorio u moćnu silu nacista. zapovjednikom SS Leibstandarte. Munchenskog puča.
reinkarnacijom Heinricha I. Ujedno je
Himmler bio očaran poviješću reda
Teutonskih vitezova. Nakon poraza pripadnika Reda, oživjela a poslije i SS-a. Himmler je nastojao od siječnja 1929. tražila se evidencija o
Osnovan potkraj 12. stoljeća, Red je je legenda o njihovu viteštvu. uspostaviti novi Teutonski red od svog „germanskom podrijetlu" svakog budu¬
pod vodstvom Velikog meštra, Hermanna Priče o hrabrim pothvatima Teuton¬ SS-a, kako bi proširio viziju germanske ćeg člana SS-a, uključujući tri generacije.
von Salze, bio zadužen za kolonizaciju skih vitezova bile su za mnoge Nijemce kulture diljem Europe. Zajedno s ideolozima nacizma, Alfredom
Germana. Gotovo 200 godina Teutonski su jednako važan dio kulturnog naslijeđa, Samo Nijemci pouzdanog podrijetla Rosenbergom i ekscentričnim teoretiča-
vitezovi širili njemačku kulturu i utjecaj kao što su za Engleze bile legende o mogli su biti primljeni u njegov elitni SS rem Richardom Walterom Darreom, prvi
u istočnoj Europi. Ipak, tijekom srpnja kralju Arthuru i Vitezovima okruglog koji je slavio drevne njemačke poganske čovjek SS-a uveo je čak i pravila za vjen¬
1410. združena vojska Slavena sastavlje¬ stola. Interes za srednjovjekovne le¬ obrede i običaje. U svojoj heraldici, SS je čanje pripadnika te elitne pretorijanske
na od Poljaka, Rusa i Litavaca porazila gende o viteštvu Teutonaca nadahnuo naširoko upotrebljavao drevno runsko straže i njegove mlade. Ona su mu omo¬
je Teutonce u Bitki kod Tannenberga. je kod Himmlera romantičarski pogled pismo, a najznamenitije od svega bile gućila da uloži veto u slučaju da mlada
na povijest germanskih naroda. Velik dio su tzv. Sig-rune na SS-ovim zakrpama nije mogla pribaviti dovoljno podataka
simbolizma njemačke vojničke pompe na ovratniku. o „arijevskom podrijetlu". Poznato je da
preuzet je iz njihove srednjovjekovne Bez obzira na to što Himmler nije je prvi i najvažniji sastavni dio nacističke
prošlosti. Primjerice, dizajn Željeznog ostavljao neki impresivni dojam svojom i SS-ove „mitologije" bila - rasa.
križa, crni križ zaodjenut srebrom, bio je fizičkom pojavom, on se pokazao kao Naravno, Himmlerova pravila nisu se
“inspiriran” oblikom križa koji je koristio veliki organizator. Disciplina unutar odnosila samo na njega. Pošteđeni su i
zaklinje tebi, Teutonski red. Crna i bijela, boje koje je SS-a stavljena je na prvo mjesto, osobe oni članovi SS-a koji su služili u njemač¬

đJ Abnlfu ^itlent koristio Red, postat će bojama Prusije, nepouzdanog karaktera isključene su, a koj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata.

kan jFiiljreru i kancelaru

njemačkog tadja,
Injalnnšruibrabrnšnt.
Prmežem tebii
pretpostavljenima,
onima koje reš imenovati,
poslušnost bo smrti
(Tako mi ng pomogao/
Revolucija u Njemačkoj, li
•.pad 1918. Trupe lojalne ci
'bore se protiv komunista
ulicama Hamburga,

34 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 35

Himmlerov koncept stvaranja elitnog
SS-a bio je novi koncept, a temeljio se na
podrijetlu kandidata, poštenju, razbori¬
tim navikama, dobroj fizičkoj kondiciji
i iznad svega - odanosti. Potkraj 1929.
članstvo SS-a sastojalo se od samo 1 000
pripadnika, a njihov broj utrostručio se
sljedeće godine.
Misticizam SS-a
Toliko je intenzivno bilo Himmlerovo
oduševljenje poganskom nordijskom i
srednjovjekovnom njemačkom poviješću
daje osnovao specijalni istraživački insti¬
tut, čiji je predmet istraživanja uključivao
značenje poganskih runa - runa koje su
tvorile osnovu mnogih SS-ovih simbola.
Himmlerov mističan stav prema svijetu
bio je popraćen čvrstim vjerovanjem
u prednosti homeopatske medicine,
a bio je i vegetarijanac poput Hitlera.
Te dvije stvari, uključujući astrologiju
i okultizam, postale su “izvanrednim”
predmetima istraživanja instituta. No,
Himmlerov interes nije bio isključivo
teoretski, nego i pragmatični. Primjerice,
on je čitav sustav flaširanja i distribucije
njemačke mineralne vode objedinio u
1934. godine. Hitler je simpatizirao
poj vodu organizacije SA i nerado se
odlučio krvavo obračunati s njim i
njegovom organizacijom.
Hitler u razgovoru s Ern-
stom Rdhmom
36 HISTORY.INFO
visoko profitabilni SS-ov administrativni
ekonomski odsjek.
Prvi čovjek SS-a bio je potpuno pra¬
gmatičan pri poslovanju s Vatikanom,
unatoč njegovoj averziji prema svećeni¬
cima i najšešće neuspješnim pokušajima
iskoijenjivanja odlaska pripadnika SS-a u
Crkvu. Ironično, Himmler nije oklijevao
kopirati ustroj i ritual Isusovaca te ih
primijeniti na svoj SS. Paralele između
Isusovaca i Himmlerova SS-a bile su to¬
liko bliske daje Hitler nazivao Himmlera
„moj Ignacije Loyola“, prema osnivaču
Reda. Konačno, Himmler je čvrsto vje¬
rovao u „arijsku rasu gospodara", ali bio
je i graditelj carstva te potpuno voljan
napustiti svoja pravila kako bi postigao
što veću moć i što jači utjecaj.
Reichsfiihrer-SS-a Heinrich Himmler
istodobno se zanosio svojim privatnim
fantazijama, primjerice kadaje obnovio
stari dvorac Wewelsburg iz 1604. (okolica
Paderborna). U tom dvorcu, danas po¬
znatom kao „Crni Camelot" ili „Sotonski
Vatikan", Himmler je postavio okrugli
stol za kojim su trebali sjediti njegovi
izabrani „vitezovi”, prema manirama
Arthurove legende. U vrijeme Trećeg
Reicha dvorac je postao reprezenta¬
U SVOM UPRAVNOM SREDIŠTU, "SOTONSKOM
VATIKANU," HIMMLER JE DAO POSTAVITI
OKRUGLI STOL ZA IZABRANE "VITEZOVE"
tivni i ideologijski centar SS-a. Heinri¬
ch Himmler kanio je ondje utemeljiti
„centar novog svijeta" nakon „konačne
pobjede". Umjesto kršćanstva, Himmler
je želio uvesti neku vrstu pseudoreligije
koja se trebala zasnivati na germanskoj
baštini. Pseudoreligiozni obredi i rituali
ocrtavaju svakodnevni život pripadnika
SS-a. Wewelsburg je trebao postati kultni
centar Himmlerove pseudoreligije. O
misticizmu unutar SS-a možda najbolje
svjedoči mozaik koji se nalazio na podu
sjeverne kule u Wewelsburgu. Naime,
riječ je o prikazu simbola ezoterične
ili okultne konotacije. Prikaz se odnosi
na Schwarze Sonne (hrv. Crno sunce) ili
Sonnenrad (hrv. Sunčani kotač) čiji dizajn
podsjeća na kopče (njem. Zierscheiben)
kojima su se koristili pripadnici starog
germanskog plemena Alemana. One su
možda varijanta rimskih fibula, uključuju¬
ći prikaze svastike koje su nosile franačke
i alemanske žene na svojim remenima.
SERIJAL
Neki alemanski i bavarski primjerci u
sebi imaju inkorporirani simbol svastike
u samom središtu. Broj zraka na kopčama
varira između brojeva pet i dvanaest.
Profesor Goodrick-Clarke u svojoj knjizi
„Crno sunce: arijski kultovi, ezoterični
nacizam i politika identiteta", objavljenoj
2002. povezuje dizajn mozaika i rane
srednjovjekovne alemanske kopče. Tako¬
đer pretpostavlja da originalni artefakti
imaju solarno značenje i tumači da taj
dvanaesterokraki sunčani kotač potječe
od dekorativnih diskova koje je koristila
francuska vladarska obitelj Meroving
iz ranog srednjovjekovnog razdoblja te
pretpostavlja da on predočuje vidljivo
Sunce ili njegove prolaze kroz mjesece
jedne godine. Nadalje, upućuje na žustru
znanstvenu raspravu o kopčama koja se
vodi u nacističkoj Njemačkoj, dopuštajući
mogućnost da su tvorci wewelsbuškog
mozaika uistinu bili inspirirani tim po¬
vijesnim prethodnicima.
Odanost, disciplina i osobna čast te
spremnost žrtvovanja vlastitog života
postat će glavna misao SS-ova kreda.
Moto SS-a, ugraviran na bodežu, koji je
sam po sebi dio sveobuhvatne mistič-
nosti, vodi do ključa SS-ova mentaliteta:
“Mein Ehre heisst Treue.” („Odanost Je
moja čast.”) Ono što taj moto SS-a čini
toliko neuobičajenim jest činjenica da se
lojalnost odnosi na jednu osobu, Adolfa
Hitlera, a ne na ustav ili državu! To je
najbolje prikazano u SS-ovoj prisezi,
koja će se u Waffen-SS-u polagati nakon
temeljne vojne obuke kadeta. Njima je
tada za nagradu prikazan bodež (novaci
su morali platiti taj bodež) uz napomenu
da je prisega polagana 20. travnja na
Hitlerov rođendan.
Noć dugih noževa
Njemačka od ljeta 1933. nije imala
nikakvih ustavnih odredbi koje bi spu¬
tavale Hitlerovu samovolju. Prepreke
su nastajale samo u njegovoj stranci.
Privatna vojska Nacističke stranke SA
probijala se sve više u prvi plan. Njezini
vodeći ljudi preuzeli su važne položaje
u policiji i upravi, ali SA kao cjelina bio
je poslušno sredstvo u rukama Ern-
sta Rbhma. U njegovoj se organizaciji
našlo dosta ljudi koji su računali na
socijalno-revolucionami dio nacističkog
programa, zbog čega su strahovali daje
Hitler previše sklon prema tradicionalno
moćnim grupama u Njemačkoj: vojsci,
aristokraciji (zemljoposjednicima) te
industrijskim i financijskim magnati¬
ma. Kadaje postao kancelar, Hitler je
odlučio daje došlo vrijeme da se svijetu
pokaže gdje leži prava snaga Njemačke.
Istodobno, planirao je smanjiti prijetnju
sigurnosti zemlje koju je činio Rbhmov
SA i na kraju umiriti strahove regularne
vojske u njezinu pribojavanju od stvaranja
nekakve „nove” vojske. Također, Hitler je
uočio daje regulama vojska, a ne Rbhmov
SA, ključ kojim će se učvrstiti na vlasti.
Međutim, prije obračuna s Rdhmom,
Hitler je u travnju 1933. otvoreno iznio
svoju nakanu generalu Freiherru Wemeru
von Fritschu (vrhovnom zapovjedniku
kopnene vojske) i admiralu Erichu Raede-
ru (vrhovnom zapovjedniku mornarice).
Želio je da uz podršku vojske posta¬
ne predsjednik jer se Hindenburgovo
zdravstveno stanje prilično pogoršavalo.
Za pruženu potporu vojske vlastitim
nakanama, Hitler je ponudio suzbiti
Rdhmove ambicije, drastično smanjiti
SA te zajamčiti kopnenoj vojsci i morna¬
rici da će i dalje samo one biti nositelji
oružja u Trećem Reichu, „novoj” državi
u izgradnji.
Hitler je već sljedeće godine prekršio
dogovor s vojskom i Himmlerovu SS-u
dopustio osnivanje oružanih postrojbi
koje će se formirati prema elitnom i
modernom vojnom principu, o čemu će
još biti riječi. Dotad, oružani pripadnici
SS-ove organizacije pokazali su se posluš¬
nim oružjem, spremnim bespogovorno
i na najbrutalniji način sudjelovati u
Hitlerovoj čistki 1934. godine. Potican od
Himmlera i Gdringa, Hitler je nevoljko
odlučio djelovati protiv SA.
Svojim sudjelovanjem u nemilosrdnoj
čistki, Reichfilhrer Heinrich Himmler
mogao se nadati daće oružani pripadnici
SS-a preuzeti ulogu „vojničkog krila”
stranke koju je dotad imao njihov patron
SA. U lipnju 1934. Dietrichova Leibstan-
darte sudjeluje u uhićenju Rbhma i vod¬
stva SA-ovih odreda, pružajući pritom
pratnju Adolfu Hitleru. Za to vrijeme
ljudstvo SS-Totenkopfverbande 1 (Odredi
„mrtvačka glava") osiguravalo je dodatnu
podršku. Njih je predvodio Theodor Eicke,
zapovjednik logora u Dachauu koji će
poslije zapovijedati SS-ovom divizijom
Totenkopf. Poslije podne 1. srpnja 1934.
Eickeu je naloženo da konačno ukloni
Rbhma. Nakon žestoke argumentacije s
upraviteljem zatvora, koji je isprva od¬
bio izručiti Rbhma Eickovoj straži, bivši Pripadnici postrojbe Leibstan-
policijski doušnik zajedno s dvojicom darte, Hitlerove tjelesne straže
svojih ljudi dolazi do Rbhmove ćelije tijekom parade u Berlinu 1933. po
i izvršava likvidaciju. Cijeli se događaj Oni su bili Fuhrerova pretorijan-
najčešće spominje pod nazivom „Noć ska straža.
dugih noževa", a SS je tijekom te noći
izvršio približno 1000 egzekucija nad
pripadnicima SA-ovih odreda.
Nakon čistke, nacionalsocijalističko
vodstvo razglasilo je kako je to bilo po¬
trebno zbog državne sigurnosti jer je
Rohm pripremao puč. Kadaje u srpnju
iste godine umro predsjednik države
Hindenburg, njegovu funkciju preuzeo
je Hitler. Na taj način on je i formalno
dobio u ruke vrhovno zapovjedniištvo nad
vojskom kojaje odmah morala prisegnuti
„vođi i državnom kancelaru".
Time je u Njemačkoj 1934. nacizam
ostvario potpunu pobjedu. Nacistički je
vođa postao svemoćni gospodar, diktator.
Sve političke stranke (osim vladajuće)
ubrzo su zabranjene, građanske slobode
ukinute, broj zatvora povećan, a osnivani
su i koncentracijski logori. Potkraj 1933.
bilo ih je više od pedeset. Ubrzo nakon
završetka afere s Rbhmom i njegovim
SA-ovim odredima, Hitler je logore po¬
vjerio odredima SS-a. Straže su povjerene
isključivo pripadnicima odreda SS-To¬
tenkopfverbande, regrutiranima među
najfanatičnijim nacističkim elementima.
Pripadnici tih odreda služili su 12-godišnji
rok i nosili su na bluzama crnih odora
mrtvačku glavu i kosti. Zapovjednik pr¬ Julius Schreck, Hitlerov tjelohra¬
vog SS-ova odreda Totenkopfverbande i nitelj i vozač koji je 1923. formirao
prvi zapovjednik logora Dachau Theodor jedinicu Stosstrupp Adolf Hitler
Eicke imenovanje tada zapovjednikom čiji su pripadnici čuvali vođu na¬
svih koncentracijskih logora. cističke stranke.
SS nakon obračuna 1934.
Osiguravši postrojbe za smaknuća
tijekom krvavog obračuna, Himmlerov SS
pokazao se točno onakvim kako je Hitler
predviđao. Od tada (26. srpnja 1934.),
Reichsftihrer-SS-a Heinrich Himmler i
njegova organizacija odgovarali su samo
Hitleru i postali su dominantna snaga u
Nacističkoj stranci. Ubrzo je ta disciplini¬
ranija formacija postala moćnija nego što
je SA ikad bio i “uspjet će”, kao suparnik
regularne vojske, u onom u čemu SA nije
„uspio”. Novom utemeljenom neovisno¬
šću Heinrich Himmler razvijao je dalje SS
i uspostavio nekoliko novih odjela unutar
već postojeće organizacijske strukture.
Himmler je tako uspostavio SD-Sicher-
heitsdinst koji je trebao djelovati kao
služba sigurnosti Trećeg Reicha. SS-ova
organizacija proširena je 1936. godine
kako bi uključila cjelokupnu njemačku
policijsku službu, kojaje prvi put u nje-
HISTORY.INFO 1 37
 mačkoj povijesti ujedinjena za cijeli Reich.
Himmler je kao šef njemačke policije od
16. travnja 1936. reorganizirao njezine
pripadnike, koji su potom raspoređeni National
na redarstvenu (njem. Ordnungspolizei) sozialistische
i siguronosnu policiju (njem. Sicherheit- Deutsche
spolizei). Potonja je dalje podijeljena na Reichsfiihrer- Arbeiter-
kriminalističku (njem. Kriminalpolizei) i SS
tajnu policiju (njem. Geheimstaatspolizei), (NSDAP)
poznatiju kao Gestapo. Svi ti elementi,
nazvani Allgemaine-SS (hrv. Opći SS),
bili su ujedinjeni u RSHA (Glavni ured
Reicha za sigurnost) kojim je upravljao
Reinhard Heydrich.
Bez obzira na brzi rast Himmlerova Cr¬
nog reda, oružani SS nakon krvave čistke
bio je malobrojan, što nije u potpunosti
zadovoljilo ambicioznog Himmlera. Dakle,
od pripadnika Leibstandarte i Eickove SS-Oberst- SS-
straže koncentracijskih logora te od uruppenjunrer una Ob gruppenfu
pripadnika „Odreda za političke svrhe”
(njem. Politische Bereitschaft) koji su
Generaloberst der ud Generale
bili stacionirani u ključnim gradovima,
Waffen-SS Waffen-SS
snaga oružanog SS odgovarala je veličini
pukovnije. Ubrzo će ponovno nastupiti
promjene budući da će Hitler dopustiti
Himmleru uspostavu organizaciju SS-Ver-
fugungstruppe.

SS- SS- ss-

Oberfuhrer Standartenfiihrer Obersturmbann-
fuhrer
Jedan od arhitekata
„konačnog rješenja":
Reinhard Heydrich.
Nakon stoje otpušten
iz mornarice zbog
nečasnog ponašanja
prema jednoj mladoj
ženi, pridružio se
nacističkoj stranci
ss-
/Sturmbannfiihrer 1931. Otada njegov
Obersturmfuhrer Untersturmfuhrer uspon poprima
Hailiptsturmfiihrer gotovo astronomske
razmjere, postavši šef
SD-a i zatim, 1941.,
protektor Češke i
Moravske. Organizirao
je Einsatzgruppen u
Istočnoj Europi i imao
je ključnu ulogu u
provedbi genocida.

Hijerarhija Waffen SS General¬

Alfred Rosenberg i Reichsfuhrer-SS Zgrada Reichstaga u plamenu, skih i časničkih činova.
Heinrich Himmler (1900.-1945.) bio je veljača 1933. Upravo je taj
nemilosrdni, fanatični nacist kojeg je događaj dao Hitleru ir da
Hitler 1929. postavio za vođu SS-a. uguši demokraciju u Njemačkoj.

38 HISTQRY.INFO
 OVOG MJESECA 09.05.1945.
Službeno završio Drugi svjetski rat u
Europi

KRAJ TREĆEG REICHA

neke njemačke jedinice nastavile su se
boriti
l^piše:
Tin Pongrac T očnou 23:01 stupio je na snagu sporazum o njemačkoj
predaji potpisan dan ranije u Reimsu. Time je službeno
završen Drugi svjetski rat u Europi. Mnoge zapadne europske
države taj dan obilježavaju kao dan pobjede ili oslobođenja, dok
bivše komunističke zemlje obilježavaju 9. svibnja budući daje
na taj datum 1945. ponovno potpisana predaja u Berlinu, kojoj
su prisustvovale sovjetske delegacije predvođene maršalom
Žukovom.
Usprkos primirju, njemačke jedinice nastavile su se boriti.
Najveća od njih bila je Grupa armija Centar, pod zapovjedništvom
feldmaršala Ferdinanda Schornera, kojeg je Hitler u oporuci
imenovao novim vrhovnim zapovjednikom cjelokupne kopnene
vojske. Borile su se još i neke njemačke jedinice u Grčkoj, Sloveniji
i Francuskoj, a vojska i civili na području Hrvatske povlačili su
se prema zapadnim saveznicima u strahu od partizana. Najduži
otpor pružale su njemačke jedinice sastavljene od gruzijskih
boraca, koje su držale otokTexel u Nizozemskoj. One su svladane
tek 20. svibnja 1945. godine (predaja je potpisana zapravo uoči
a je u Moskvi već bio 9. svibnja).

01.05.1945.
Smrt Hitlerova
najvjernijeg suradnika
zajedno sa šestero
djece
dat« or atmi
ČZi n Iwwmrr Hitler je supruzi uručio
svoju zlatnu značku

99,05.1945, jom je prije smrti upravljao slavni “Crveni Barun” Manfred Samo jedan dan nakon Hitlerove smrti,
odlučio se ubiti i njegov najbliži surad¬
nik Joseph Goebbels, nacistički ministar
von Richthofen.
Uhićen Reichsmarschall Hermann Hitlerovim dolaskom na vlast. Goring je izborio mnoge propagande, zajedno sa svojom ženom
Goring pri bijegu visoke položaje. Postao je ministar avijacije i zapovjednik Magdom. Hitler gaje u oporuci imenovao
kasnije mu je izmjeren Kl od 138 njemačkih zračnih snaga - znamenite Luftwaffe. Dobio je novim kancelarom Trećeg Reicha, dok
viši čin od bilo kojeg njemačkog feldmaršala i admirala. je njegovu ženu odlikovao time što joj
je pred svoju smrt uručio vlastitu zlatnu
U hvaćen je kod gradića Zell-am-See u srcu Austrije (neda¬
leko od austrijske najviše planine Grossglockner), jedan
dan nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata. Bio je
Čin se zvao Reichsmarschall (maršal Reicha) i Goring je bio
njegov jedini nositelj.
Suđenje je održano u Niirnbergu, gdje je Goring osuđen
stranačku značku Nacističke partije, red¬
nog broja jedan. Hitlerovo samoubojstvo
jedan od najbliskijih Hitlerovih suradnika, a proslavio se već na smrt. Želio je da ga strijeljaju kao vojnika, a ne objese kao jako je pogodilo Goebbelsa. Izjavio je
za vrijeme Prvog svjetskog rata. Kao vojni pilot srušio je 22 običnog kriminalca. Noć prije vješanja otrovao se otrovnom da je “srce Njemačke prestalo kucati.”
saveznička aviona i postao letački as. Za te je uspjehe dobio i kapsulom. Nakon njegove smrti zatvorski psiholog objavio Smatrao je da preživjelima nije ništa
vrlo ugledno odlikovanje “Plavi Max” (službenog naziva “Pour je da mu je izmjerio kvocijent inteligencije od 138 (99,43. preostalo osim da slijede njegov primjer.
le Merite”). Bio je posljednji zapovjednik letačke jedinice ko¬ percentil). S Goebbelsima je u bunkeru bilo i nji¬
hovo šestero djece. Djecu su dali uspavati
morfijem, a zatim im je Magda uz pomoć
Hitlerovog liječnika jednom po jednom
u ustima zdrobila smrtonosne kapsule
Njemačka kapitulacija u Drugom svjetskom ratu s cijanidom. Nakon što su ubili djecu,
Goebbels i Magda izašli su iz Fiihrerbun-
kera na površinu i ubili se (cijanidom ili
metkom). Vojnici su zapalili njihova tijela,
Tzv. bezuvjetna predaja potpisana je u francuskom gradu Reimsu (inače tradi¬ no zbog nedostatka goriva ona nisu
cionalnom mjestu krunidbe francuskih kraljeva). General-pukovnik Alfred Jodl potpuno izgorjela pa su ostala skrivena
potpisao je u ime Njemačke, kao šef operativnog stožera vrhovnog zapovjedniš¬ u plitkom krateru pokraj bunkera.
tva oružanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht - OKW). On je ujedno bio Sovjeti su kasnije uspjeli identificirati
predstavnik novog njemačkog predsjednika i admirala Karla Ddnitza (kojeg je u i ekshumirati tijela svih osmero članova
svojoj oporuci Hitler imenovao novim predsjednikom Njemačkog Reicha). obitelji., koja su pokopana s tijelima Adolfa
Sporazum o predaji trebao je stupiti na snagu sljedećeg dana (8. svibnja) pa je taj Hitlera i Eve Braun. Nakon više lokacija,
datum određen kao datum završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Saveznici su odnesena su u bazu u Magdeburgu 1946.
željeli da predaju potpiše predstavnik njemačkog vrhovnog vojnog zapovjedništva godine. Prema naredbi direktora Jurija
(OKW), a ne njemačka civilna vlada. Naime, u Prvom svjetskom ratu njemačku su Andropova (tadašnjeg čelnika KGB-a),
predaju potpisali civili pa je kasnije njemačka vojska tvrdila da joj je "zabijen nož ostaci su ponovno spaljeni 1970. i bačeni
u leđa". U Drugom svjetskom ratu, OKWje potpisao predaju pa nitko nije mogao u pritoku Elbe (rijeke na kojoj su se susreli
tvrditi daje njemačka vojska izigrana. američki i ruski vojnici).

40 HISTQRY.INFO HISTQRY.INFO 41
 TEMA BROJA
JOSIP BROZ TITO
IZDAJNIK I HERETIK
© Piše:
Elena Bogdanova
Danas se smatra
da živimo u dobu
informacijskih
ratova - vrijeme Na karikaturama su se isticali znakovi dolara i svastike kako
u kojem tiskana bi se Tito izjednačio s kapitalistima i fašistima, a redovito je
imao krvave sjekire, pištolje i si. da bi se stekao dojam da
riječ može biti Jugoslaviju drži u poslušnosti tek krvavom diktaturom.
jednako opasna
kao ispaljeni me¬
K
rajem1940-ih godina 20. stoljeća
tak. Informacijski u Europi se zahuktavao Hladni
sukobi nisu nova rat između Sovjetskog Saveza i
SAD, te njihovih satelita i save¬
pojava, već su znika. Nade za poratni mir i suradnju (uz
poštivanje interesnih sfera) izgubljene
se pojavljivali u su, a politika se svela na crno-bijele
interpretacije. U takvim je okolnostima
povijesti. Jedan sovjetsko rukovodstvo sve manje toleri¬
od primjera je ralo bilo kakve slučajeve neposlušnosti
od strane njegovih saveznika. Upravo je
sovjetsko-jugo¬ početak Hladnog rata obilježila napetost
u odnosima između dva najveća uporišta
slavenski sukob komunizma u Europi- Sovjetskog Saveza
nakon razlaza i Jugoslavije.
Razlozi su bile učestale nesuglasice
1948. između Josifa Staljina i Josipa Broza
Tita koji je bio poprilično samostalan u
provođenju unutarnje i vanjske politike,
učvršćivanju vojno-političkih odnosa
između balkanskih zemalja, zaobilazeći
Moskvu, što Staljinu nije bilo po vo¬
lji. Staljin je želio da se jugoslavenska
vanjska politička aktivnost koordinira
sa stavovima sovjetskog rukovodstva.
“Dobro bi bilo unaprijed zatražiti naše
mišljenje prije donošenja važnih odluka,
u protivnom, mi bismo se našli u glupom
položaju,” naglašavao je u diplomatskoj
razmjeni. Osim toga, Staljinu je smetalo
karikatura iz 1949., što su Jugoslaveni željeli imati pod kon-
"Zmijsko gnijezdo kojim I trolom veze između SSSR-a i Albanije, a
vlada Tito" zabrinjavajuće su bile i sve češće vijesti
42 HISTQRY.INFO
o Titovom zbližavanju odnosa s Bugar¬
skom i Albanijom. Ovo je izazvalo nega¬
tivnu reakciju u Moskvi budući daje KPJ
htjela igrati ulogu vođe u odnosima sa
susjednim državama što je proturječilo,
dogovorenom u Kremlju, hijerarhijskom
modelu unutarnjih odnosasocijalističkog
logora sa samo jednim jakim centrom -
Moskvom.
Sovjetsko-jugoslavenski odnosi zao¬
štrili su se osobito zbog Albanije poslije
19. siječnja 1948. kada je Tito uputio
prijedlog albanskom predsjedniku Hodži
da mu ustupi bazu za razmještanje ju¬
goslavenske divizije u južnoj Albaniji,
pozivajući se na opasnosti od upada Grka
na albanski teritorij uz podršku anglo¬
američkih snaga. Sporna je bila Titova
odluka, donesena bez savjeta Moskve
koju nije obavijestio o svom prijedlogu
upućenom Hodži.
Jugoslavija je radila probleme Staljinu
i zbog svog samostalnog angažmana
u grčkom građanskom ratu. Potporu
grčkim komunistima Tito je davao još
od vremena Drugog svjetskog rata. Po¬
dupirao ih je iz više razloga - to mu je
podizalo prestiž među čelnicima su¬
sjednih komunističkih partija, prijetnja
rata (i zapadne intervencije) pomagala
je u pregovorima s Albanijom, a gajio
je nade i da bi eventualna novonastala
grčka komunistička država mogla biti
saveznica koja bi gravitirala više prema
Beogradu nego prema Moskvi. Na to se
nadovezuju i Titovi snovi o proširivanju
jugoslavenske federacije i udruživanja s
okolnim republikama.
Staljinu je to predstavljalo problem
jer je u ranim godinama nakon Drugog
svjetskog rata vjerovao u mogući suživot s
kapitalističkim blokom i poštivanje ratnih
dogovora prema kojima Grčka ipak neće
potpasti u sovjetsku sferu interesa. Nije
mogao javno izdati komunističku borbu u
Grčkoj jer bi izgubio poslušnost tamošnje
partije, a nije mogao niti pokazati Was-
hingtonu i Londonu da ne kontrolira u
potpunosti komuniste u Europi. Stoga
je htio da se građanski rat završi pora¬
zom komunista. Titova podrška sukobu
izazivala je sumnju zapadnih sila da im
Staljin laže, a koristi Tita kao posrednika
i potpiruje sukobe.
1948. - kap koja je prelila
čašu
Sve veće nepovjerenje prema samo¬
stalnoj politici Beograda učvrstile su
Titovi potezi u Albaniji. Odluka o mogu¬
ćem razmještanju jugoslavenskih snaga
na jugu Albanije značilo bi da bi Albanija
potpala pod jugoslavensku kontrolu, ako
ne bi postala i sedma republika. Vjero¬
jatno je to bila kap koja je prelila čašu, a
događaji su zatim krenuli prema raskidu.
Napetost je rasla u Moskvi i zbog izvje¬
šća sovjetskih poslanika u Jugoslaviji, u
kojima su interpretirali sve jugoslavenske
postupke kao posljedicu negativnog
odnosa prema SSSR-u. Beograd se čak
usudio kritizirati neke sovjetske ideje o
ekonomskom oporavku Europe i ponuditi
vlastite ideje za oporavak Jugoslavije.
Titovi suradnici, Milovan Đilas i Edvard
Kardelj, pozvani su na konzultacije u
Moskvu. Oni su se vratili u Beograd doj¬
ma daje došlo do “nerazrješivih razlika
mišljenja.”
Moskva je povukla svoje vojne i civilne
stručnjake iz Jugoslavije 1948. Već prije
toga u sovjetskoj korespondenciji počele
su se pojavljivati optužbe jugoslavenske
strane za odstupanje od marksizma-le-
njinizmai antisovjetsko raspoloženje ali
je ton bio pomirljiviji, poput roditelja koji
kori svoje dijete. Prepiska između Moskve
i Beograda dotaknula se i uloge jugosla¬
venskih partizana u Drugom svjetskom
ratu. Četvrtog svibnja 1948. Moskva je
HISTQRY.INFO 43

“podsjetila” Tita da se jugoslavenska
partija previše ponosi svojim uspjesima
protiv Nijemacajer bi bez Crvene armije
“bili uništeni” Ovo je uvrijedilo jugosla¬
vensku partiju i ojačalo njihovu odanost
Titu koji je svoj legitimitet bazirao na rat¬
nom vodstvu. Beograd je oštro reagirao
na ovaj komentar i pozvao na raspravu
na idućem sastanku Informbiroa.
Za razlaz Tita i Staljina ključna je bila
1948. godina kada je Informbiro (savje¬
todavni organ komunističkih partija,
poznat izvan Jugoslavije kao Kominforma)
održao konferenciju blizu Bukurešta
od 19. do 23. lipnja 1948. godine. Samo
godinu dana ranije, na prvom susretu
44 HISTORY.INFQ
Informbiroa u rujnu 1947. jugoslavenski
poslanici su bili najglasniji kritičari naci¬
onalnih komunističkih partija jer su bile
“nedovoljno posvećene borbi.” Napali su
francuske i talijanske komuniste koji su
sudjelovali u poslijeratnim koalicijskim
vladama iako je taj potez imao odobrenje
Staljina kojemu je bilo važno pokazati da
komunisti mogu surađivati - uostalom
nisu mogli doći na vlast u tim zemljama
bez izbijanja vojnog sukoba sa zapadnim
saveznicima. Novoosnovana Kominforma
je čak imala u početku sjedište u Beogra¬
du. Na drugoj konferenciji Informbiroa
Staljin je očekivao javno pokajanje od
strane jugoslavenske delegacije, a osobito
Tita. Počeo je svojevrsni informacijski i objavila im rat”). Autor prikazuje Tita
TEMA BROJA rat. Sovjetski su novinari znali kakvu je kao svojevrsnog “izdajnika” socijalistič¬
informaciju od njih očekivalo rukovod¬ kog sustava i načela internacionalizma,
Titovo. No Tito nije niti došao na sasta¬ stvo i zato su potpirivali vatru konflikta pripisuje mu suradnju s američko-im- reprodukcije karikatura iz
nak Informbiroa. Razlog tome nije bio koji se širio. perijalističkim logorom (“U stvarnosti, sovjetskog satiričnog lista
prkos, već strah od njegova zarobljavanja ispostavilo se daje Titova grupa sebe Krokodil, izdane između
i sovjetskog napada na Jugoslaviju. Bez Propagandni rat postavila u službu imperijalista”), samo 1949. i 1950. godine
jugoslavenskog priznanja poraza Staljin Primjerice, u Pravdi od 22. srpnja 1948. što ga ne naziva zapadnjačkim špijunom.
je odlučio iskoristiti konferenciju da novinar S. Borzenko hrabro je izvještavao Česta fraza koja se spominjala u sovjet¬
ekskomunicira Jugoslaviju iz komuni¬ o tome daje jugoslavensko stanovništvo skim medijima i diplomatskog prepisci NATO ozbiljno je razmotrio mogućnost
stičkog svijeta. shvaćalo “prevarantsku politiku rukovod¬ je optužba za herezu jer postoji samo da vojno brani Jugoslaviju od moguće
stva njihove zemlje”. Neprijateljski odnos jedan put do socijalizma - onaj Moskve, intervencije Crvene armije.
Izdaja i hereza sovjetskih masovnih medija odnosio se ne a ne nacionalistički Beograda. Kasnije se o ovom razdoblju pripisi¬
Ono što su Jugoslaveni odbili priznati samo na jugoslavensku državu i njezinu Osim navedenog teksta u Pravdi i vao apokrifni citat Tita: “Druže Staljine,
kao vlastite “greške”, smatrano je kao komunističku stranku, nego i na Tita i sličnih materijala, žamjetnaje i “narod¬ prestani slati svoje agente u Jugoslaviju
protivljenje “generalnoj liniji”. Konferen- njegovo okruženje. na umjetnost,” odnosno karikature od s nalogom da me ubiju. Uhvatili smo već
cijaje rezultirala poznatom rezolucijom Posebnu je ulogu u stvaranju tog kojih su neke prikazane uz ovaj tekst sedmoricu tvojih ljudi koji su namjera¬
“Situacija u Komunističkoj partiji Jugo¬ negativnog portreta odigrao novinarski kao ilustracije. vali da to učine. Ako se to ne obustavi,
slavije” koja je objavljena 29. lipnja 1948. tekst u Pravdi od 8. rujna 1948., koji je Jugoslavija je reagirala na optužbe ja ću biti prinuđen da pošaljem čovjeka
u novinama, kada je čitav svijet saznao nosio naziv “Kuda vodi nacionalizam Moskve i postepeno ju je počela optuži¬ u Moskvu i, ako to učinim, neće biti po¬
za sovjetsko-jugoslavenski konflikt. Titove grupe?”. Pretpostavlja se da je vati za pokušaj reformiranja socijalizma, trebno da šaljem drugog.” Vrlo vjerojatno
Informbiro je izjavio sljedeće: “vod¬ autor ovog članka bio sam Staljin. Ov¬ vođenje politike i položaj “velikog brata”, se ne radi o pravoj poruci jer je riječ o
stvo Komunističke partije Jugoslavije dje se ističe Titova “grupa,” “frakcija” ili agresivni politički pritisak nazivan i popularnoj anegdoti koja se proširila tek
provodi u posljednje vrijeme u osnovnim “klika” (’’Titova grupa ... klan političkih sovjetskim imperijalizmom, te sve teže za destaljinizacije.
pitanjima vanjske i unutarnje politike ubojica”) i njegovo najbliže okruženje optužbe. Sovjetski oblik socijalizma na¬ Krajem 1949. bili su prekinuti kontakti
nepravilnu liniju koja znači odstupanje kao kontrast u odnosu na ostali narod zvan je “gospodstvom birokratske kaste između SSSR-a i Jugoslavije unatoč još
od marksizma-lenjinizma”, “vodstvo KPJ (“Nikad nije bilo niti će biti kampanje i državno-kapitalističkog despotizma.” formalno postojećim diplomatskim od¬
provodi neprijateljsku politiku prema protiv naroda Jugoslavije”). Moskva je počela revno sankcionirati nosima. Tek za vrijeme Nikite Hruščova,
Sovjetskom Savezu i SKP(b)”, “raširila se Zanimljivo je i to što tekst karakterizira sve znakove političkog neposluha u novog vođe SSSR-a, ovi su odnosi bili
klevetnička propaganda o “izrođivanju” Tita sličnim pojmovima kao u slučaju drugim europskim zemljama. U vodstvu normalizirani.
SKP(b), SSSR-a...,” “u unutarnjoj politici unutarnjih neprijatelja sovjetskog reži¬ Jugoslavije bio je prisutan opravdani
rukovoditelji KPJ napuštaju pozicije ma 1930-ih godina (“Titova grupa koja strah daje moguć vojni napad na Ju¬
radničke klase i kidaju s marksističkom se odmetnula od komunističkih partija goslaviju ili ubojstvo Tita. Novonastali
teorijom klasa i klasne Borbe”, ’’poriču
činjenicu da u njihovoj zemlji rastu ka¬
pitalistički elementi”, “rukovoditelji KPJ
ponavljaju grešku ruskih menjševika,
koja se sastoji u rastvaranju marksi¬
stičke partije u nepartijskoj masovnoj
organizaciji”, “u KPJ nema unutarnje
partijske demokracije, nema kritike ni
samokritike...”
Na kraju rezolucija Informbiroa utvr¬
đuje daje rukovodstvo KPJ “isključilo
sebe i Komunističku partiju Jugoslavije iz
porodice bratskih komunističkih partija,
iz jedinstvenog komunističkog fronta i
iz redova Informbiroa.”
Ipak, autori rezolucije nadaju se da u
KPJ “ima dovoljno zdravih elemenata čiji
je zadatak da prisile svoje rukovoditelje
da otvoreno priznaju pogreške i poprave
ih”, a ako rukovoditelji budu nesposobni,
“da ih smijene.” Naravno, to je bio poziv
da lojalni komunisti svrgnu Tita i njegove
^1
(
suradnike što je uznemirilo Tita i pokre-
nulo protustaljinističke čistke.
Ubrzo je uslijedio i odgovor jugosla¬
venske strane u kojem je CK KPJ opo¬
vrgnuo sovjetske tvrdnje i kritike. Čini
se daje bilo prekasno jer je sovjetska
propaganda počela masovnu kampanju
protiv jugoslavenske strane, a osobito
karikatura iz 1950., "A
sada da prebrojimo tko je
glasao protiv"
HISTORY.INFQ 45
 OVOG MJESECA
ROĐEN OSNIVAČ KOMUNIZMA KARL MARX
ateist, kršten, a došao iz obitelji rabina

Karl Marx rođen je u njemačkom gradu Trieru u dobrostojećoj obitelji koja je

Umro komunistički vođa Josip Broz Tito
zamalo je doživio 88. ođendan
Tito je preminuo u Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani samo 3 dana
prije svog službenog 88. rođendana. Tamo je boravio duže vrijeme zbog
problema cirkulacije u nogama. Amputirana mu je lijeva noga. U međuvre¬
menu, dobio je gangrenu od koje je i umro. Smrt je ustanovljena u 15 sati i 5
minuta.
Smrt Josipa Broza očekivala se već mjesecima u Jugoslaviji, a pripreme za
njegov sprovod već su trajale. Njegov sprovod postat će najveći u dota¬
dašnjoj povijesti (kasnije će ga nadmašiti sprovod pape i sveca Ivana Pavla
II.). Nakon njegove smrti, tijelo je prevezeno specijalnim (Titovim) vlakom iz
Ljubljane u Beograd.
posjedovala brojne vinograde uz rijeku Moselle. Otac i majka bili su mu aš-
kenaski Židovi, a članovi očeve obitelji već su tradicionalno služili kao gradski
rabini u Trieru. Robinje bio i njegov djed po majčinoj strani. Karlov ujak (brat
njegove majke) bio je Benjamin Philips, bogati bankar i industrijalac, čiji će sinovi
osnovati i danas poznatu električnu kompaniju "Philips".
Njegov otac morao se preobratiti na kršćanstvo (kao luteran) tri godine prije
dječakova rođenja da bi mogao nastaviti odvjetnički posao (tih je godina Ži¬
dovima bilo zabranjeno prakticirati pravo). Nema dokaza daje obitelj prigrlila
kršćanstvo, a ni dokaza da su ostali vjerni židovstvu. Čini se daje Karl kršten,
no izjašnjavao se kao ateist. Kasnije je oženio "najpoželjniju mladu ženu" u Trieru
- barunicu Jenny von Westphalen, kćer pruskog aristokrata i kršćanku, što je
izazvalo svojevrsni skandal. Imali su osmero djece, no djetinjstvo su preživjele
samo tri kćeri. Sve su imale prvo ime Jenny i sve su bile u vezi s onodobnim
socijalistima.

08.05.1980.
Pokopan komunistički
vođa Josip Broz Tito
na sprovod nisu došli niti
Castro niti Carter
P okopan je u beogradskoj Kući cvi¬
jeća na Dedinju. Njegov pogreb bio
je međunarodni spektakl jer je okupio
najveći broj stranih državnika u povijesti
dotada. Nadmašio gaje tek sprovod pape
Ivana Pavla II. 2005. godine.
Od poznatih stranih državnika pri¬
sutni su bili Margaret Thatcher, Saddam
Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev,
Indira Gandhi i Erich Honecker. Prisutno
je bilo 209 delegacija iz 127 zemalja, među
njima 4 kralja, 31 predsjednik države, 22
premijera i 47 ministara.
Na Titov sprovod nije došao Fidel
Castro, a američki predsjednik Carter
poslao je svoju majku Lillian i potpred¬
sjednika Waltera Mondalea pa je zbog
kritika kasnije u lipnju morao posjetiti
Titov grob u Beogradu.
Tito je imao zdravstvenih proble¬
ma još od 1979., a početkom 1980.
primljen je u bolnicu u Ljubljani zbog
problema krvotoka u lijevoj nozi. Me¬
đunarodni konzilij liječnika preporučio
je amputaciju, no Tito je to odbijao
do zadnjeg trenutka. Istovremeno se
ostatak jugoslavenskog vodstva počeo
pripremati za Titovu smrt i pogreb.
CRVENI MJESEC
SIMBOLIČKI VAŽAN RADNICIMA ZBOG OBLJETNICA
Oktobarska revolucija često se u propagandi
smatrala nastavkom Francuske revolucije.
Marx je dolazio iz buržoazijske obitelji, a pogreb
jugoslavenskog diktatora Tita okupio je gotovo sve
državnike svijeta.
05.05.1789.
Pravi početak Francuske revolucije
prvi saziv u nešto manje od 2 stoljeća
Nije to bio juriš na Bastilju, nego sastanak Generalnih staleža
- svojevrsnog predstavničkog tijela (parlamenta) za čitavu
Francusku. Francuska je Generalne staleže (“Etats generaux”)
imala još u srednjem vijeku, ali u doba apsolutizma oni nisu
sazivani punze 174 godine, od 1615. pa sve do 1789. godine.
Francuzi su smatrali da bi Generalni staleži trebali dobiti ulo¬
gu kakvu je u Velikoj Britaniji imao parlament (dakle, ključnu
ulogu u vođenju politike). Bio bi to zaokret od kraljevskog
apsolutizma prema demokraciji.
Francuska je tada bila u teškoj financijskoj situaciji pa je
trebalo odobriti nove poreze. Vlada je prvo pokušala to do¬
govoriti s visokom aristokracijom, ali kad su oni odbili, Luj
se odlučio za saziv staleža.
Saziv su činila tri staleža: svećenstvo, plemstvo i građan¬
stvo. Građanstvo je na početku bilo zadovoljno jer je pozvano
u većem broju nego svećenstvo i plemstvo, no kasnije su se
razočarali kada je ustanovljeno da ne će primijeniti načelo
“jedan čovjek - jedan glas”, nego glasovati po staležima.
Prva sjednica održana je na današnji dan u jednoj dvorani
u blizini dvorca Versailles. Ta se povijesno važna lokacija i
danas može vidjeti, a nalazi se nekih 800 metara od ulaza u
dvorac, na glavnoj aveniji koja vodi prema njemu (Avenue de
Paris). Među poslanicima na toj prvoj sjednici bilo je poznatih
ljudi iz sva tri staleža. Primjerice, među poslanicima trećeg
staleža bili su Joseph-Ignace Guillotin (poznat po giljotini),
Abbe Sieyes, Pierre Samuel du Pont de Nemours (njegova
obitelj du Pont jedna je od najbogatijih na svijetu, zahvaljujući
teflonu i najlonu) itd.
Među predstavnicima svećenstva bili su biskupi i nadbi¬
skupi, predvođeni nadbiskupom Pariza. Zanimljivi su bili i
predstavnici plemstva, među kojima je bilo mnogo zname¬
nitih imena: vojvoda od Orleansa (prvi princ kraljevske krvi),
vikont de Beauharnais (prvi suprug Napoleonove Jozefine),
markiz de La Fayette (slavni vojskovođa u Američkom ratu za
nezavisnost), barun Wimpffen i mnogi drugi.

461 HISTQRY.INFO HISTQRY.INFO |47


Krajem Drugog svjetskog rata veća prijetnja Zapadu od SSSR-a bila je Titova
Jugoslavija koju je Tito vidio kao polaznu točku u gradnji balkanskog imperija.
Dok je Staljin bio zadovoljan svojom sferom utjecaja, Tito je htio dobiti
talijanski Trst i Istru, planirao je pripojiti Albaniju, a protivno volji Moskve
podupirao je grčke partizane. Titova planirana Balkanska Federacija bila bi
velika kao Velika Britanija i Francuska zajedno.
K
orijeniprojekta o uspostavi
Balkanske federacije (ili Bal¬
kanske konfederacije) sežu u 19.
stoljeće. Radilo se o pretežno
Ijevičarskim političkim idejama koje su
nastale kao alternativa ekspanzionistič¬
kim planovima novoutemeljenih nezavi¬
snih država. Pioniri ove ideje pripadali su
generaciji mladih intelektualaca većinom
iz Bugarske i Srbije, poput pjesnika i
novinara Hrista Boteva te političara
48 HISTORY.INFO
i publicista Svetozara Markovića. Cilj
ovih nastojanja bio je uspostaviti novu
političku zajednicu, odnosno saveznu
republiku koja bi ujedinila Balkanski
poluotok na temelju internacionalizma,
socijalizma, društvene solidarnosti
te ekonomske jednakosti. Specifičan
događaj koji upućuje na početak ideje
jest sastanak radikalnih intelektuala¬
ca u Beogradu 1865., koji su osnovali
Demokratsku Orijentalnu Federaciju i
predložili uspostavu federacije koja bi
se protezala od Alpa do Cipra.
Ideja Balkanske federacije
U Francuskoj je utemeljena »Liga za
Balkansku konfederaciju” 1894., u kojoj
su bili socijalisti istočnobalkanskih
zemalja. Za predsjednika Lige izabran
je grčki socijalist Pavlos Argyriades i
podržavao je makedonsku autonomiju
unutar Balkanske federacije. Naime,
pitanje Makedonije bilo je tada goruće
budući da su na nju polagale pravo
Srbija, Grčka i Bugarska. Zanimljivo
je daje i makedonska revolucionarna
organizacija ,,VMR0“ (čiji je agent 1934.
ubio kralja Aleksandra Karađorđevića),
nakon oslobođenja i ujedinjenja Make¬
donije, predviđala njezinu integraciju u
Balkansku federaciju. Kongres socijal¬
demokratskih stranaka Balkana održan
je u Beogradu u siječnju 1910. i bio je
svojevrstan nastavak razgovora iz 1894.
godine. Prisustvovale su stranke iz Sr¬
bije, Bugarske, Rumunjske, Turske, Crne
Gore, Makedonije, Hrvatske i Slovenije
(posljednje dvije bile su tada u sklopu
Austro-Ugarske).
Usprkos antiratnim nastojanjima na¬
vedenih grupa, do ratovaje ipak došlo.
Osim teritorijalnih ambicija zemalja na
istočnom Balkanu, velik problem inte¬
gracije bilo je različito kulturno naslijeđe
zemalja na Balkanskom poluotoku te
njihov neravnomjerni ekonomski razvoj.
Vođena su dva Balkanska rata koja su
rezultirala značajnim teritorijalnim
promjenama. No, ti ratovi bili su samo
uvod ujedan strašniji - Prvi svjetski rat.
Godine 1915. održana je konferencija u
Bukureštu, gdje je odlučeno da treba
osnovati Revolucionarnu Balkansku
Socijaldemokratsku Radničku Federaciju,
sastavljenu od grupa koje su se protivile
sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu
(podsjetimo, većina socijaldemokrata
podupirala je svoje vlade tijekom rata).
Jedan od najvažnijih članova bio je bu¬
dući bugarski komunistički vođa Georgi
Dimitrov. No, takve pokušaje osujetile
su vlade lokalnih država.
Komunistička federacija
Oktobarska revolucija u Rusiji krajem
1917. godine dalaje novi mah idejama o
uspostavi federacije na Balkanu. Komuni¬
stička internacionala (Kominterna) oku¬
pila je u svojim redovima revolucionarne
socijaliste sa svih krajeva Balkana. Štovi¬
še, ona je prihvatila uspostavu Balkanske
federacije kao osnovu vlastite politike
prema Balkanu. Naime, federalizam je
bio inherentan lenjinizmu kao pokretu
jer je on time (ustvari neuspješno) nasto¬
jao riješiti nacionalna pitanja. Naravno,
Balkanska komunistička federacija bila
je tako podređena interesima Moskve.
Projekt je imao više varijacija o tome
koje bi zemlje obuhvatio.
Zanimljivo je da je Kominterna čak
podržavala suradnju s „VMRO“ i sličnim
organizacijama, u nadi da će se proširiti
revolucionarni pokreti na Balkanu i
tako destabilizirati lokalne monarhije. Hristo Botev i
Ponovno je glavno bilo tzv. Makedon¬ Svetozar Marković
sko pitanje. Godine 1925. neke grane
navedenih lokalnih revolucionarnih
organizacija odvojile su se od matič¬
nih organizacija i prešle su u službu
uspostave sovjetskih republika. No,
nesuglasice rtieđu vodstvima lokalnih
komunističkih partija te njihov politički
neuspjeh među glasačima, potisnuo je
Makedonsko pitanje u drugi plan.
Jugoslavenski komunisti smatrali
su daje Kraljevina SHS “država u kojoj
vladajuća klasa jedne [srpske] nacije
ugnjetava ostale nacije”. U Beču je 1924.
počeo izlaziti višejezični list komuni¬
stičke orijentacije nazvan „Balkanska
federacija" („La Federation Balkanique“).
Zanimljivo je daje Kominterna u početku
ustvari težila razbijanju Kraljevine SHS/
Jugoslavije i uspostavi Balkanske fede¬
racije na njezinim ruševinama.
Krajem 1920-ih godina, otprilike kada
je Staljin došao na vlast, Kominterna je
odbacila ideju o svjetskoj revoluciji i
usvojilaje program „socijalizma u jednoj
zemlji", nakon čega je balkanski inter¬
nacionalizam zamro. Internacionalisti
su pak postali manjina u komunističkom
pokretu. Odbačena je ideja o razbijanju
Jugoslavije. Balkanska komunistička
federacija raspuštena je 1939. godine.
Iako su u Drugom svjetskom ratu bile
prisutne inicijative za to da se povežu
pokreti otpora u jugoslavenskim zemlja¬
ma, Albaniji, Bugarskoj i Grčkoj, u praksi
se to pokazalo neizvedivim. Jedan je
razlog bio u tomu što su se zapadne sile
protivile bilo kojoj mogućoj promjeni
granica prije kraja rata. Jedino je uspjelo
unutar Jugoslavije, iako ne bez znatnih
nesuglasica među vodstvima pojedinih
zemalja. Ipak, Nijemci su se pribojavali
tog scenarija. Na kraju je Josip Broz
Tito isplivao kao neosporeni vođa ko-
TRI SU FAZE U RAZVOJU KONCEPTA:
1. odgovor na situaciju nastalu slabljenjem Osman
skog Carstva početkom 20. stoljeća
2. međuratno razdoblje - glavni zastupnici ideje
postaju komunisti
3. sukob balkanskih komunističkih vođa i Staljina
koji se protivio toj ideji nakon Drugog svjetskog rata
HISTORY.INFO 48
 TEMA BROJA

munističkih snaga u Jugoslaviji. Titova
vodeća uloga u oslobođenju Jugoslavije
nije samo ojačala njegov položaj unutar
stranke i među stanovništvom, nego
gaje potaknula da inzistira na tome da
Jugoslavija dobije više prostora kako bi
slijedila vlastite interese, u odnosu na
druge vođe Istočnog bloka. To je još za
vrijeme Drugog svjetskog rata dovelo
„Komunističkim bandama koje se pojavljuju u
Grčkoj i Albaniji, u vezi s naprijed iznesenim, treba
se posvetiti veća pažnja. Dokle god one djeluju
bez uzajamne veze i bez veze s Titom, dovoljno je
ako se prema njima upotrijebe u aktivnoj obrani
i teritorijalne posadne jedinice. Ako ih uzme
Tito, predstavljat će pojačanje opće boljševičke
opasnosti na području Jugoistoka."
do određenih napetosti između Jugo¬
slavije i SSSR-a.
Tito gradi imperij
Nakon Drugog svjetskog rata došlo
je do pregovora između novih komu¬
nističkih vlasti u Jugoslaviji, Bugarskoj,
Rumunjskoj i Albaniji, a pregovarali su
o ujedinjenju u Balkansku federaciju,
sve pod budnim okom SSSR-a i njegova
vođe - Staljina. Bilo je ozbiljnih poku¬
šaja da se u to uključi Grčka ukoliko bi
tamo pobijedili lokalni komunistički
partizani, na čemu je vrlo aktivno radio
i Tito. Jugoslavijaje usto stvarala mnogo
prisnije veze s Albanijom, nad kojom je
imala svojevrsni protektorat. Albanija
i Jugoslavija potpisale su sporazum o
prijateljstvu i uzajamnoj pomoći 1. srpnja
1946. godine. Sličan ugovor potpisale
su Albanija i Bugarska sljedeće godine.
Potpisan je i ugovor o suradnji između
Njemački izvještaj iz 1. studenog 1943.
Bugarske i Rumunjske.
Jugoslavijaje u projektu imala vodeću
ulogu prvenstveno zbog toga što je tije¬
kom Drugog svjetskog rata nadvladala
sile Osovine, uglavnom vlastitim snaga¬
ma. Usto je tijekom rata izrazito razvila
mrežu organa lokalne uprave (i represije),
koja je komunistima omogućila da vrlo
brzo i učinkovito preuzmu apsolutnu
vlast u zemlji. Naravno, važan faktor
bio je i Titov ego koji se mogao mjeriti
sa Staljinovim egom. Uz Tita, ključna
figura u navedenim nastojanjima bio
je bugarski komunistički vođa Georgi
Dimitrov. Bugarska i Jugoslavija imale
su nakon rata vrlo dobre odnose i po¬
čele su 1946. pregovore o ujedinjenju u
Balkansku federaciju, u sklopu koje bi
mnogo veća bila Makedonija (Vardarska,
Pirinska i vjerojatno Egejska, koju je tada
zahvatio Grčki građanski rat).
Kao ustupak Jugoslaviji, Bugarska je
priznala različitost između bugarskog i
makedonskog jezika i nacije. Zatim su
te dvije države potpisale Bledski spo¬
razum 1. kolovoza 1947. godine. Staljin
je ubrzo nakon toga izvršio pritisak
na te dvije države koje su usto morale
potpisati i sporazum o prijateljstvu. Time
su morale svoja stajališta prilagoditi
sovjetskim interesima na Balkanu. Ju¬
goslavijaje poslala preko 1 000 učitelja
iz Makedonije u Pirinsku Makedoniju
(dio Bugarske) kako bi lokalnu djecu
podučavali o makedonskom jeziku.
Prema istom sporazumu, Bugarskoj su
trebali biti vraćeni dijelovi oko Pirota u
Srbiji. Priznanje posebnog makedonskog
identiteta služilo je i da spriječi moguća
srpska posezanja za tim teritorijem. Uz
sve navedeno, Jugoslavija se složila da
će Bugarskoj oprostiti dio ratne odštete
koju joj je dugovala.
Ipak, uskoro su na površinu izbile ra¬
zlike u gledištima na buduću federaciju.
Dimitrov je smatrao da bi Jugoslavija i
Bugarska trebale biti u jednakopravnom
položaju, a Makedonija više pod okriljem
Bugarske, dok je Tito na Bugarsku gledao
kao na sedmu republiku Jugoslavije.
Titovo stajalište nije odobravao Staljin.
Osim toga, Tito je smatrao Makedonce
zasebnim narodom, dok ih je Dimitrov
vidio kao ogranak Bugara.
Drugi važan faktor u uspostavi Bal¬
kanske federacije bile su albansko-jugo-
slavenske veze. Posije Drugog svjetskog
rata, veze između Moskve i Tirane ostva¬
rivale su se preko Jugoslavije. Povezi¬
vanje Albanije i Jugoslavije odvijalo se
u svim sferama. Jugoslavijaje Albaniji
slala razne stručnjake i isporučivala
joj je oružje te hranu, makar je i ona
oskudijevala. „Srpskohrvatski" jezik
uveden je čak kao obvezan predmet
u albanskim školama. Staljin tijekom
sovjetsko-jugoslavenskih razgovora
u Moskvi 1946. nije imao ništa protiv
želje Jugoslavena da uključe Albaniju u
sastav Federativne Narodne Republike
Jugoslavije. Bila je prisutna i ideja o
vođa komunističke Albanije od
ELAS je bio vojni ogranak zapis iz dnevnika Georgija
grčkih komunista Dimitrova 1944. godine 1944. do 1985., nadživio je Tita
(ispod)
pripojenju Kosova Albaniji. Postignut bio je Grčki građanski rat. Naime, grčki
je dogovor o vođenju jedinstvene eko¬
„(...) tada smo se komunisti (,,KKE“ - Komunistička stranka
nomske politike i uspostavi mješovitih dogovorili o pripremi Grčke i njezin vojni ogranak, „ELAS" -
jugoslavensko-albanskih poduzeća. Dio Grčka narodnooslobodilačka vojska)
za sklapanje saveza organizirali su na sjeveru zemlje „Pri¬
albanskog vodstva protivio se uplita-
nju Jugoslavije u unutarnje albanske između Bugarske i vremenu demokratsku vladu", u čemu
poslove, a u siječnju 1947. albanski je Jugoslavije, imajući su ih podržali poglavito jugoslavenski,
ministar ekonomije Nako Spiru javno bugarski i albanski komunisti. Grčki
ustao protiv toga. Beograd gaje ubrzo u vidu perspektivu partizani mogli su se u slučaju opasnosti
optužio za sabotažu ekonomske surad¬ stvaranja zajedničke prebaciti preko granice u Albaniju ili
nje, dok gaje albansko rukovodstvo Makedoniju. SAD i Britanija osudile su
optužilo za šovinizam. Spiru je uskoro federacije Južnih uspostavu te vlade i pomoć koju su joj
izvršio samoubojstvo, čime je započelo Slavena." pružale druge balkanske države. Važno
zaoštravanje albansko-jugoslavenskih je napomenuti daje Staljin smatrao
odnosa. Treći važan faktor u pregovo¬ dnevnik Dimitrova, 1944. najpraktičnijim da se najprije provede
rima o uspostavi Balkanske federacije ujedinjenje Jugoslavije i Bugarske, a
potom Jugoslavije i Albanije, ali da se
ustanak u Grčkoj pritom mora „stišati"
jer je Amerika, „najjača sila na svijetu",
KONCEPTI KOMUNISTIČKE spremna vojno intervenirati.
BALKANSKE FEDERACIJE: Nakon kraja Drugog svjetskog rata,
dio ELAS-a odbio se razoružati i „primi¬
riti" s prozapadnom monarhističkom
1. Velika Jugoslavija, odnosno zemlje bivše Jugo¬ vladom, sukladno Staljinovoj naredbi
slavije plus Albanija (prema ranijem dogovoru između Sa¬
veznika i SSSR-a, Grčka je pripadala
2. Balkanska federacija - Velika Jugoslavija plus savezničkoj sferi utjecaja). Pritom je
Bugarska vjerojatno bio važan Titov utjecaj. Nai¬
me, on je iz vlastitog iskustva znao daje
3. Proširena Balkanska federacija - Balkanska fe¬ moguće doći na vlast gotovo isključivo
deracija plus Rumunjska i Grčka, u nekim slučajevi¬ pomoću vlastitog gerilskog pokreta. Usto
ma čak i Turska je bio problem nedostatak komunikacije
između najviših i najnižih slojeva ELAS-a

50 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 51

pa su neke manje jedinice dolazile u
sukob s monarhistima i britanskim
vojnim snagama u Grčkoj.
Sukobljeni Informbiro i
slom federacije
Sva nastojanja usmjerena prema us¬
postavi Balkanske federacije naglo su
prekinuta 1948. godine, nakon stoje u
rezoluciji Informbiroa osuđeno Titovo
političko djelovanje, a njegova država
izolirana je od ostatka Istočnog bloka.
Uslijed zaoštravanja političke situacije
u svijetu, Staljin je u veljači 1948. pozvao
Tita i Dimitrova na tajne razgovore u
Moskvu, no Tito se nije odazvao pod
izlikom daje bolestan. Na savjetova¬
nju su oštro kritizirane Jugoslavija i
Bugarska zbog tzv. pogrešno vođene
vanjske politike.
Staljin se otprije pribojavao da bi Bal¬
kanskom federacijom, čije će središte biti
u Beogradu, dominiralajugoslavenska
komunistička partija na čelu s Titom.
Bojao se da će Tito pod svoju kontrolu
staviti Albaniju i Grčku u suradnji s Bu¬
garskom, odnosno uspostaviti moćan
komunistički blok izvan kontrole Moskve
na jugoistoku Europe. Naravno, to je
bilo protivno hijerarhijskom modelu
odnosa u Istočnom bloku, u kojem je
SSSR trebao imati ulogu vrhovnog vođe.
Između ostalog, vrijedi napomenuti i da
bi Balkanska federacija blokirala drevni
ruski san o izlasku na Sredozemno more.
Ubrzo su u Istočnom bloku počele
staljinističke čistke protiv političara za
koje se sumnjalo da su skloni Jugoslaviji
odnosno Titu. Naravno, u Jugoslaviji je
slijedio obračun s „informbiroovcima”.
52 HISTQRY.INFO
Kako se kaže - ostalo je povijest. Možda
je najznačajnije daje time Bugarska
bila praktički prisiljena zauzeti stav
protiv Jugoslavije. Čak i nakon stano¬
vite liberalizacije političkog života u
Jugoslaviji, Bugarskoj nije bio privlačan
Titov alternativni stil komunizma - bio
je previše povezan s idejom gubitka bu¬
garskog teritorija. Kadaje riječ o sudbini
Dimitrova - iako je u potpunosti slijedio
sovjetski model unutarnje politike koji
je uključivao agresivnu nacionalizaciju
i kolektivizaciju na ekonomskom planu
te totalitarnu diktaturu na političkom
planu, izgleda da mu Staljin nije oprostio
Daje uspostavljena 1950., Balkanska federacija (Jugosla¬
vija, Bugarska, Albanija, Grčka i Rumunjska) imala bi gotovo
50 milijuna stanovnika, oko 9 % stanovništva Europe. Usto
bi imala površinu od oko 750 000 km2, otprilike kao Francu¬
ska i Ujedinjeno Kraljevstvo zajedno.
koketiranje s Titom. Nakon što su mu
1948. oduzeli važne političke položaje,
umro je godinu dana kasnije, tijekom
posjeta Moskvi. Obzirom na naglo uru-
šavanje njegova zdravlja, neki smatraju
da gaje Staljin naredio otrovati.
Ubrzo nakon toga, Albanijaje odbila
daljnju suradnju s Jugoslavijom i vrlo je
surovo progonila lokalne jugoslaven¬
ske i projugoslavenske kadrove. Njezin
vođa Enver Hoxha postao je jedan od
najtvrdokornijih staljinističkih vođa na
svijetu. Oslanjanje na daleki SSSR, a ne
na Jugoslaviju, omogućilo je Albaniji da
stekne nešto veći stupanj samostalnosti.
Naslovnica novina "Vjesnik" iz
Kosovo je ostalo sastavnica Jugoslavije 1941. godine
—
te žarište brojnih nemira u nadolazećim
desetljećima.
Razilaženje s Kominternom imalo
je i kobne posljedice za grčke parti¬
zane. Naime, zaoštravanjem odnosa "Hi u c
između SSSR-a i Zapada, građanski se
rat ponovno razbuktao u Grčkoj. Pred »>
teškim izborom našao se ,,ELAS“ (u JEDI,
međuvremenu preimenovan u ,,DSE“-
Demokratska armija Grčke) koji je tre¬
bao odabrati koju će stranu podržati ' nJA 1941
u sukobu oko Informbiroa. Tada je io¬
nako pod teškim pritiskom zbog ratu
u koji su bile uključene monarhističke
snage. To je izazvalo sukob unutar
grčke komunističke partije. U siječnju
1949. smijenjen je general Markos pod
optužbom za titoizam i zamijenjen je
Zahariadisom koji se držao Kominforma
i Staljinove linije. Tito je obustavio bilo
kakvu pomoć DSE-u koji je ubrzo nakon
toga poražen. Grčka kraljevska vlada
pritom se koristila i napalm-bombama.
Tisuće izbjeglica prešle su u Jugoslaviju.
Propašću Balkanske federacije nisu
prekinuti Titovi snovi o stvaranju no¬
vog bloka. Započeo je uspostavu novog V*ANNl 15 JUIK 1939 II7/IIS
pokreta svjetskih razmjera - Pokreta
8MB
M
nesvrstanih. LA FEDERATION BALKA-
NIQUE ("Balkanska federacija")
bio je međunarodni emigrantski
časopis na francuskom jeziku
koji je objavljivan u Beču između
1924. i 1931. godine. Nakon toga.
ORGANE DES MINORITES RATIONALES ET DES PEOPLES BALKANIQUES OPPRIMŠS od svibnja 1931. do veljače 1932.
PANAtSSANT DANS TOUTES LES LAKGUES BALKANIQUES objavljivanje u Frankfurtu.
REAKCIJA ZAPADA
U veljači 1945.. kada su planovi bugar- Jugoslavije u slučaju da ona pošalje svoje godan stav jer se bojao da bi moglo doći
sko-jugoslavenske federacije postali vojnejedinice u Grčku. do izravnog sukoba sa SAD-om koje su
javno poznati, zapadne sile izrazile su Ironično, u početku je Jugoslavija bila veća posjedovale atomsko oružje u vremenu
krajnje negativan stav o tome zbog izravna prijetnja politici Zapada, nego SSSR dok ga je SSSR tek razvijao.
straha da će doći do teritorijalnih pre¬ jer je Jugoslavija, osim spomenute potpore Grčka je bila od posebne važnosti Britan-
tenzija prema Grčkoj u svezi s Egejskom grčkim partizanima, imala teritorijalne cima koji su se tamo ponašali vrlo slično
Makedonijom. Burni verbalni sukobi pretenzije prema teritoriju Trsta. Pitanje Sovjetima u zemljama Istočne Europe.
vođeni su između predstavnika SAD na Istre također nije bilo do kraja razriješeno. Takvo ponašanje uključivalo je slanje vojnih
jednoj strani te SSSR-a i Jugoslavije na Uslijedilo je nekoliko incidenata u kojima su jedinica, uvođenje „pouzdanih" kadrova u
drugoj strani. SAD su čak razmatrale američke zrakoplove srušilejugoslavenske policiju, namještanje izbora i zastrašivanje
mogućnost primjene vojne sile protiv snage. Staljin je prema svemu imao nela- političkih protivnika.

SEDMOGODIŠNJI RA
(1756-1763): PRVISVJETSKI RAT
Sukobi su prošireni na čak četiri kontinenta. Bitke su
vođene u Europi, Sjevernoj i Središnjoj Americi, na
obali Zapadne Afrike, Indiji i na Filipinima. Dotadašnji
povijesni neprijatelji morali su postati saveznici.
U
suvremenom svijetu postalo je
općeprihvaćeno mišljenje da
su se svjetski ratovi dogodili
“samo” u 20. stoljeću. To se na
prvi pogled prepoznaje i iz njihovih naziva.
Prema glavnim obilježjima i posljedicama
tih velikih oružanih sukoba uopće nije
dvojbeno da se zaista radilo o svjetskim
ratovima. Pritom su za njihov svjetski zna¬
čaj, prepoznatljivost i naziv svakako bile
presudne dvije osnovne činjenice. To su
bili ratovi u kojima je izravno i posredno
bila uključena većina čovječanstva, a glavni
akteri rata bile su najmoćnije države.
Svjetski razmjeri Sedmogo¬
dišnjeg rata
No, veoma je dvojbeno je li Prvi svjetski
rat stvarno prvi rat svjetskih razmjera i nosi
li on opravdano svoj naziv? Zanimljivo je
što se za taj rat, u vrijeme njegova trajanja
i neposredno nakon završetka, uglavnom
koristio naziv “Veliki rat”.
Kada se objektivno usporede osnovne
činjenice, a i neke presudne svjetske po¬
vijesne posljedice Sedmogodišnjeg rata,
postaje očigledno daje Sedmogodišnji
rat zapravo bio prvi svjetski rat
Tijekom Sedmogodišnjeg rata države
na europskom kontinentu bile su daleko
najmoćniji dio svijeta. Europske zemlje
imale su najbrojnije i u svakom pogledu
najsnažnije vojske. Europa je bila tehno¬
loško, gospodarsko i kulturno središte
svijeta. Niz moćnih europskih država bile
su kolonijalni gospodari gotovo cijelog
izvaneuropskog svjeta, koji su na sve načine
nemilosrdno iskorištavale.
Sedmogodišnji je rat bio uvjerljivo naj¬
veći oružani sukob u dotadašnjoj povijesti.
54' HISTORY.INFO
U ratu su aktivno sudjelovale sve tada
najmoćnije europske države, a kolonijalne
sile su u rat, izravno ili posredno, uključile
i svoje kolonijalne posjede. To znači daje
u Sedmogodišnjem ratu sudjelovala velika
većina tadašnjeg čovječanstva.
U Sedmogodišnjem ratu - kao i kasnije
u Prvom i Drugom svjetskom ratu - glavno
ratište bilo je u Europi. Bitke su vođene i
u nizu kolonija, posebice u većem dijelu
Sjeverne Amerike i u Istočnoj Indiji, a sve
su kolonije logistički, mobilizacijski ili na
druge načine bile uključene u rat.
Uzrok Sedmogodišnjeg rata - kao i Pr¬
vog i Drugog svjetskog rata - bio je sukob
interesa između europskih sila, koji se nije
uspio riješiti političkim, diplomatskim ili
drukčijim neoružanim putem. Između
europskih država prije Sedmogodišnjeg
rata, kao i prije Prvog svjetskog rata, vo¬
đenje niz manjih ratova diljem Europe i u
kolonijalnim posjedima. Ti oružani sukobi
povećavali su probleme koji su vodili u
nove ratove.
Rat i njegovi rezultati na
europskom ratištu
U Sedmogodišnjem ratu na jednoj stra¬
ni nalazile su se Velika Britanija, Pruska,
Portugal i nekolicina sjevemonjemačkih
državica. Na drugoj ratnoj strani bile su
Austrija, Francuska, Rusija, Švedska, Polj¬
ska i većina južnonjemačkih državica, a
kasnije su im se pridružile Španjolska te
Napuljsko kraljevstvo i Kraljevina Sicilija.
Pruska je imala 150.000 vojnika i uopće
nije imala ratnu mornaricu. Velika Britanija
imalaje samo 18.000 vojnika, ali najsnažniju
i najuvježbaniju mornaricu od 160 linijskih
brodova, 60 fregata i korveta.
I. SVJETSKI RAT
©
S druge strane, Rusija je imala 320.000
vojnika. Francuska 280.000 vojnika te 90
linijskih brodova, 50 fregata i korveta.
Austrija je imala 150.000 vojnika, među
kojimaje bilo čak 34.000 hrvatskih pješaka
i 6.000 konjanika (husara). Španjolska je
imala 50 linijskih brodova te 35 fregata i
korveta. Južnonjemačke državice imale su
ukupno 55.000, a Švedska 16.000 vojnika.
Rat je započeo napadom Pruske na
Saksoniju i Austriju. Potom se sedam go¬
dina događao niz strateških i taktičkih
manevara, ratnih operacija i lukavstava,
većih i manjih bitaka promjenjivih rezul¬
tata. Zanimljivo je da nikada nije došlo do
velike presudne bitke. To je izbjegavala
Pruska koja je, iako vojno sposobnija,
bila višestruko slabija po broju vojnika. S
druge strane, protupruske saveznice nisu
bile složne. Ni u jednoj prigodi nisu uspjele
objediniti svoje ciljeve i vojne snage, nego
je svaka zemlja postupala u ratu sukladno
svojim interesima.
Bilo je savezničkih vjerolomstava, po?
jedinačnih primirja i povrataka u rat.
Najdramatičnije je bilo 1762., kada je Ru¬
sija, zbog smjene na ruskom prijestolju,
promijenila ratnu stranu, a isto je učinila
i Švedska. Tako se prvi put izjednačio od¬
nos suprotstavljenih vojnih snaga. Ali, to
je kratko trajalo jer je nakon mjesec dana
na ruskom prijestolju došlo do nasilne
smjene i Rusija je zbog toga izašla iz rata.
Nekoliko mjeseci kasnije, Pruska je s juž-
nonjemačkim državama sklopila sporazum
o neutralnosti. U veljači 1763., V. Britanija
i Portugal potpisale su mir s Francuskom
i Španjolskom, a uskoro je mir sklopljen
između Austrije i Pruske.Tako je iscrpljujući
Sedmogodišnji rat na europskom ratištu
završio postupnim rasulom savezništava,
bez vojnog pobjednika i bez većih promjena
granica između država.
Rat u kolonijama i njegove
posljedice
Međutim, rezultati kolonijalnog rata,
koji je bio druga dimenzija Sedmogodiš¬
njeg rata, izazvao je velike i dugoročne
promjene odnosa snaga na europskom
kontinentu i u svijetu. Ovaj kolonijalni rat
vodio se uglavnom između V. Britanije i
Francuske i bio je nastavak dugog niza
ranijih sukoba između zapadnoeuropskih
zemalja za prevlast u kolonijama. Fran¬
cuskoj je pomoć pružala Španjolska, a V.
Britanija je na svojoj strani imala Portugal.
Glavni cilj V. Britanije u Sedmogodiš¬
njem ratu bio je slomiti Francusku kao
kolonijalnu i pomorsku silu. Za to je bila
odlučujuća moćna i iskusna britanska
mornarica. Ona se služila kombinacijom
pomorskih bitaka i prepada te pomorskom
blokadom Francuske kojom je olakšavala
britansko osvajanje francuskih kolonijalnih
posjeda. Uz to. Velika je Britanija na ratištu
u Europi uglavnom novčano, logistički
i specijalnoratovski izdašno pomagala
Prusku i njezine vojne prijetnje Francuskoj.
Na taj je način razvlačila francuske vojne
snage i bitno slabila pokušaje Francuske
da izvrši invaziju na V. Britaniju.
Stoga gledajući ukupno, veliki i jedini
pobjednik Sedmogodišnjeg rata bila je
V. Britanija koja je u potpunosti ostvarila
svoj cilj. Osvojila je ogromne francuske
kolonijalne posjede u Sjevernoj Americi
(Kanada) i Istočnoj Indiji te dio španjolskih
kolonijalnih posjeda. Završetkom Sedmo¬ ZARAĆENE STRANE
godišnjeg rata Britanija je bila na vrhuncu SEDMOGODIŠNJEG
kolonijalne moći postavši gospodar pri¬
bližno dvije trećine cijelog kolonijalnog RATA
svijeta. Uz to, još se više povećala britanska
pomorska premoć.
No, Sedmogodišnji je rat imao i treću
najdugoročniju dimenziju, koja se očito¬
vala u velikom općem iscrpljivanju svih Francuska
europskih zemalja i otvaranju brojnih
novih oružanih sukoba u Europi, što je
vodilo dugoročnom slabljenju Europe u Španjolska
odnosu na ostale dijelove svijeta. Velika
Već dvadesetak godina nakon Sed¬ Britanija
mogodišnjeg rata, u ratnom sukobu di¬
jela sjevernoameričkih kolonija protiv Austrija
V. Britanije “rođena” je sadašnja svjetska
Prosija
supersila - Sjedinjene Američke Države.
Porazu V. Britanije, oružano i drukčije, Rusija
pridonijele su i europske zemlje na čelu
Portugal
s Francuskom.
Približno sto i pedeset godina nakon Švedska
Sedmogodišnjeg rata, 1914., sukobi eu¬
ropskih sila oko raspodjele kolonijalnih
posjeda prerasli su u Veliki rat. Dvadesetak
godina potom, 1939., još jedan svjetski 1762. Britanija je objavila
oružani sukob počeo je u Europi. rat Španjolskoj, nakon
U sva tri svjetska oružana sukoba -
Sedmogodišnjem te Prvom i Drugom čega je uslijedila invazija
svjetskom ratu - glavna ratišta te najveće Portugala, a potom i njegovo
žrtve i štete dogodile su se u Europi. Ova oslobađanje. Iste godine
tri rata može se promatrati kao tri ključne spriječen je poraz Prusije
točke povezanog povijesnog procesa, koji nakon stoje umrla ruska
je završio potpunim slomom višestoljetne carica Elizabeta, a novi car
svjetske premoći europskog kontinenta. Petar III. povukao je Rusiju iz
Zbog svega toga Sedmogodišnji rat sukoba i posredovao primirje
zapravo i jest prvi svjetski rat. sa Švedskom.
HISTORY.INFO 55
 OVOG MJESECA
OSNOVAN SUVREMENI IZRAEL
i
w
jedan od prijedloga imena za državu bio je i Herzlija

David Ben-Gurion, izvršni čelnik Svjetske cionističke organizacije, svečano je

proglasio Deklaraciju nezavisnosti države Izrael u jednom muzeju uTel-Avivu.
Deklaraciju je potpisalo 37 cionista, među njima i buduća premijerka Golda
Meir te židovski komunist Meir Vilner. Na zidu dvorane visio je veliki portret
osnivača cionizma Theodora Herzla.
Sjedinjene Američke Države priznale su Izrael samo 11 minuta nakon stupa¬
nja na snagu Deklaracije nezavisnosti. Uslijedili su: Iran (Muhamed Reza-šah
Pahlavi), Gvatemala. Island, Nikaragva. Rumunjska. Urugvaj, pa zatim SSSR.
Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija.
Kod sastavljanja Deklaracije nezavisnosti cionisti su morali odlučiti koje će ime
dobiti nova država. Predložena su imena: Cion, Judeja, Herzlija (po Herzlu),

13. 05. NAJZNAČAJNIJI

Ciona, Ivrija itd. No, na kraju je prihvaćen prijedlog Davida Ben-Guriona da
se uzme ime Izrael, koje se spominje kao Obećana zemlja u Starom Zavjetu.
Već sljedećeg dana nakon proglašenja nezavisnosti okolne arapske države
izvršile su invaziju.

DATUM MODERNE KATOLIČKE POVIJESTI

13. listopada 1917. godine između 30,000
i 100,000 ljudi u Fatimi i okolici doživjelo
je ono što se danas naziva “Čudo sunca”
(portugalski “Milagre do Sol”). Čak je i
13.05.1917. benica Božja), a s njom su bili i njezini jedan antiklerikalni komunist zapisao:
rođaci: 7-godišnja bi. Jacinta Marto i “Sunce je izvodilo nagle nevjerojatne
Prvo ukazanje Gospe u 8-godišnji bl. Francisco Marto. Ukazanje pokrete, suprotno svim kozmičkim zako¬
Fatimi se dogodilo kada su djeca pasla ovce na nima.” Fenomen je trajao oko 10 minuta
čudo zadnjeg ukazanja mjestu zvanom Cova da Iria, nedaleko i vidio se u krugu od čak 40 kilometara
službeno je priznao od njihova sela Fatime. Ugledali su Ženu od Fatime. Katolička Crkva proglasila ga
Vatikan “sjajniju od sunca, sa zrakama svjetlosti je čudom 1930. godine.
čiščima i jačima od kristalne kugle na¬ Gospa je tijekom tih ukazanja djeci
ospa se ukazala troje djece na mjestu punjene svjetlucavom vodom i prožete povjerila tri tajne, koje se danas nazi¬
zvanom Cova da Iria, nedaleko od zrakama sunca.” vaju Tri fatimske tajne i izazivaju veliku
Fatime u Portugalu. Djeca su ugledala Ponovna ukazanja djeca su doživljavala znatiželju. Naročito je zanimljiva tajna
Ženu “sjajniju od sunca, sa zrakama uvijek na 13. dan u mjesecu, tijekom koja je izazvala mnoge rasprave. Prema
svjetlosti čišćima i jačima od kristalne sljedećih 5 mjeseci (dakle, ukupno 6 puta). službenom mišljenju Vatikana, Treća
kugle napunjene svjetlucavom vodom Govorilo se daje Gospa obećala djeci da fatimska tajna odnosi se na atentat na
i prožete zrakama sunca.” će se 13. listopada, tijekom posljednjeg papu sv. Ivana Pavla II., za koji je on
Najstarije dijete bila je 10-godišnja ukazanja, dogoditi čudo koje će sve ljude sam smatrao daje preživio zahvaljujući
djevojčica Lucia dos Santos (danas služ¬ uvjeriti u istinitost prikazanja. I doista, pomoći Gospe Fatimske.
Za vrijeme boravka u sudnici
11.05.1960. nalazio se unutar neproboj¬
ATENTAT NA PAPU SV. IVANA PAVLA II. nog
Izraelci oteli i smaknuli nacista
papa je kasnije oprostio atentatoru Adolfa Eichmanna
jedino smaknuće u zemlji bez smrtne
Dogodilo se to upravo na godišnjicu prvog ukazanja Gospe Fatimske. koja je još kazne
1917. godine prorekla da će "biskup u bijelom " biti napadnut. Na Popuje na Trgu
a
sv. Petra u Rimu iz okupljene gomile pucao Mehmet Ali Agca, turske nacionalno¬
sti, koji je već prije bio tražen zbog ubojstva jednog novinara u Turskoj. Koristio
je pištolj "Browning Hi-Power" kalibra 9 milimetara. Ispalio je nekoliko hitaca, od
N
s
današnji dan I960., agenti izraelske obavještajne službe
Mossad (zadužene za vanjsku sigurnost Izraela), u suradnji
agentima službe Shin Bet (zadužene za unutarnju sigurnost),
izraelske zračne kompanije “El Al”. Tako prerušenog prokri-
jumčarili su ga na let iz Buenos Airesa u Dakar, a zatim u Izrael.
Sljedeće godine počelo je suđenje Eichmannu u Jeruzalemu.
čega su četiri pogodila Papu. dočekali su bivšeg nacista Adolfa Eichmanna kada se vraćao Da bi ga zaštitili od Ijutitih obitelji žrtava napravili su mu
Jedan metak završio je papi u donjem abdomenu, a ostali su ga pogodili u lijevu kući nakon posla u Mercedesovoj tvornici u predgrađu glavnog u sudnici staklenu kućicu od neprobojnog stakla. Osuđen je
i desnu ruku. Još je dvoje ljudi iz publike ranjeno. Papa je izgubio gotovo tri četvr¬ argentinskog grada Buenos Airesa. po svim točkama optužnice zbog sudjelovanja u Holokaustu
tine krvi i pao u šok. no uspjeli su ga spasiti u bolnici gdje je dr. Francesco Crucitti Kad je Eichmann izišao iz autobusa, prišao mu je jedan kao časnik SS-a. Smaknut je vješanjem 1962. godine. To je
izveo složenu operaciju nad njim. Papa je pretpostavljao da će preživjeti jer se agent Mossada i pitao ga na španjolskom ima li trenutak bilo jedino civilno smaknuće u povijesti Izraela jer on inače
pouzdavao u zagovor Gospe Fatimske. vremena. Uplašio se i pokušao otići, no tada su ga dohvatila ne provodi smrtnu kaznu.
Atentatora su zatvorili, a Papa gaje posjetio i oprostio mu. Uspostavili su dobre
dva Izraelca i bacila na zemlju. Stavili su ga u auto i sakrili u Eichmann je obješen nešto prije ponoći u zatvoru u Ramli,
odnose. Ali Agca napisao je kasnije i pismo papi te poželio da se oporavi od bolesti. jednu Mossadovu sigurnu kuću. Sve je provedeno u tajnosti, desetak kilometara od Tel Aviva. Navodno je odbio posljednji
Sv. Ivan Pavao II. sastao se s Ali Agcinom majkom i bratom, a čak se i zauzeo kod da argentinskih vlasti ne bi spriječile njegovo prebacivanje u obrok, a umjesto toga uzeo je bocu vina. Odbio je i nositi crno
Izrael. Dali su mu sedative i prerušili ga u uniformu stjuarda prekrivalo za glavu.
talijanskog predsjednika Ciampija za njegovo puštanje iz zatvora.

56 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 57
 FOTO KUTAK

SLOM KRALJEVINE
JUGOSLAVIJE 0 SLIKAMA
Napad je počeo 6. travnja 1941. snažnim bombardiranjem Beograda pod
nazivom Operacija "Kazna". Cilj napada bio je jednim udarcem onesposobiti
jugoslavensku vladu, zračne snage i protuzračnu obranu te narušiti borbeni
.... Invaziju Jugoslavije potrebno je
gledati u širem kontekstu njemač¬
ke politike na Balkanu. Naime,
invaziji na Jugoslaviju prethodila
je talijanska invazija na Grčku, koja
je završila katastrofalno. Mussoli-
nijeve snage izgubile su između 63
000 i 500 000 vojnika tijekom šest
mjeseci ratovanja u teško prohod¬
nom terenu i vrlo loših vremenskih
prilika. Nijemci su odlučili interve¬
nirati, no za uspješnu intervenciju
moral stanovništva. bila im je potrebna lakše prohodna

J
ugoslavenskavlada pod knezom
Pavlom Karađorđevićem koji je
kao regent vladao umjesto ma¬
loljetnog Petra, potpisala je 25.
ožujka pristupanje Hitlerovu Trojnom
paktu, pod razmjerno povoljnim uvjetima
(primjerice nije bila dužna slati vojsku
izvan vlastitog teritorija). Čin potpisiva¬
nja pripao je delegaciji pod vodstvom
premijera Dragiše Cvetkovića i ministra
stranih poslova Aleksandra Cincar-Mar-
kovića. No, ta je odluka naišla na izni¬
mno negativan odjek, ponajprije među
srpskim i crnogorskim stanovništvom.
Nepuna dva dana nakon potpisivanja
pristupa Trojnom paktu, jugoslavenski
(srpski) časnici izveli su vojni puč i pro¬
glasili Petra punoljetnim te ga doveli na
prijestolje. Na mjesto regenta stupio je
general Dušan Simović. Pritom su imali
potporu britanske tajne službe. Uhićeni
su Pavle i Cvetković. Iako su navedeni
časnici nastojali uvjeriti Hitlera da se
zapravo ništa neće promijeniti u jugo-
slavensko-njemačkim odnosima. Hitler
im nije vjerovao i zapovijedio je masovnu
invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju.
Napad je počeo 6. travnja 1941. snaž¬
nim bombardiranjem Beograda, pod
nazivom Operacija “Kazna”. Cilj napada
bio je jednim udarcem onesposobiti
jugoslavensku vladu, zračne snage i
protuzračnu obranu te narušiti borbeni
moral stanovništva. Poginulo je više ti-
suća civila - često se navodi brojka od 17
000, no stvarna je brojka vjerojatno nešto
niža. Zanimljivo je da su Nijemci prvotno
planirali zračnim putem i topovskom
paljbom zadavati udarce jugoslavenskoj
prijestolnici puna dva tjedna, no na
kraju ju je zauzela šačica vojnika pod
zapovjedništvom odlučnog vođe koji
je znao ugrabiti priliku - natporučnik
(„Obersturmbannfuhrer") Fritz Klin-
genberg. Napad na Jugoslaviju izvele su
najelitnije njemačke jedinice, uključujući
1. i 2. diviziju SS-a („Leibstandarte Adolf
Hitler“ i „Das Reich“) te dobro uvježbano
brdsko pješaštvo (ukupno 19 divizija).
Njemačkoj su se invaziji uskoro priključile
Italija (22 divizije) i Mađarska (4 korpusa
i pomoćne jedinice), dok su Bugari dali
Nijemcima pristup kroz vlastiti teritorij
ruta do Grčke. Možda najvažnije,
kontrola nad Grčkom omogućila bi
Nijemcima kontrolu sjeveroistoč¬
nog Sredozemlja i osiguravanje
opskrbe vlastitim jedinicama u
sjevernoj Africi. U tom je kontekstu
posebno važan bio otok Kreta koji
Klingenberg je inteligentan, ali tvrdoglav. Odan, ali se ne
Zf ustručava ispraviti svoje nadređene. Izvrsno funkcionira
su Nijemci zauzeli poznatim pado¬
branskim desantom. Nekad se kao
pod pritiskom, ali je toliko arogantan da to prelazi u mogući razlog invazije na Bal¬
kan spominje i želja Nijemaca da
neposluh." zaštite naftna polja u Rumunjskoj
od mogućih savezničkih zračnih
Izvještaj o natporučniku Fritzu Klingenbergu
napada.

HRVUSKl GLAS
n MX--.« V uuiutva fKTU IZDANU
te kasnije sudjelovali u podjeli osvojene
Jugoslavije. Jugoslavenske snage (33
divizije) pokazale su se nesposobnima u
zaustavljanju prodora sila Osovine i jedino
su zračne snage nanijele neke značajnije
OO0WA U MOJ n. Z^, IM'- ' C*™
** gubitke nadmoćnim osovinskim snaga¬
ma. Osovinske snage izgubile su oko 60

FUHRER VELIKOG NJEMAČKOG REICHA zrakoplova te nešto više od 4 000 vojnika

(mrtvih, ranjenih ili nestalih). Gubitci

STIGAO U MARBURG jugoslavenske vojske nisu poznati, no

poznato je daje zarobljeno više od 300
000 vojnika i 200 do 300 zrakoplova, dok
PUČANSTVO GA JE POZDRAVILO VELIKIM ODUŠEVUENJEM je oko 50 zrakoplova oboreno. Zanimljivo
je daje jugoslavenski ratni plan predvi¬
VOĐA NJEMAČKE NARODNE GROPE ZAHVALIO JE FOHRERU đao da se dio vojske povuče i priključi
NA OSLOBOĐENJU GRADA I IZRAZIO MU DOBRODOŠLICU savezničkim snagama u Grčkoj, slično
kao što su učinili u Prvom svjetskom ratu.
Marburg, 24. travnja. DNB javlja: Start nJomatU grad Marburg doHvlo No, spriječile su ih njemačke snage, tako
Ja daaat vollU MtlortJtM dan. FUhrer Ja naoioklvano adgao ovuno. PuCan- daje samo mali broj zrakoplova i plovila
ttvo, koja u na)vo<!om dijeta noti Hajanku noknju pozdravilo ga }o voHkta uspio prebjeći Saveznicima, smjestivši Adolf Hitler u svom drugom i
se na kraju u Egipat. poslijednjem posjetu okupiranom
odvicvtjanjoai. Vodja nj imetke narodno grape Stran »hvalio Ja FOhrora
Predstavnici vlade Kraljevine Jugosla¬ području, Maribor Jugoslavija
na otlobodjonju grada I lzrazlo‘mu Ja hkrenu dobrodoircu. (Velebit)
1941. godine.
vije potpisali su 17. travnja 1941. primiije

58 HISTORY.INFO

Adam Vurunić, narednik-vod-
nik Kraljevske vojske, Zagreb
SVJEDOČENJE:
Adam Vurunić, nared¬
nik vodnik Vojske Kra¬
ljevine Jugoslavije
"Bio sam vodnik ekonomske struke
u Vojnoj odjeći u Zagrebu.
Desetog travnja '41, kada su Nijem¬
ci ušli u Zagreb, došao je iz grada
jedan ordonans i plačući rekao:
"Eno, po ulicama civili napadaju
oficire, skidaju im epolete, tuku ih..."
Oko podne naišla je u kasarnu
Mačekova zaštita, njih pet-šest pod
oružjem, s onim šeširima. Mi nismo
bili naoružani. Pokupili su nas i
odveli u jednu kuću kodTuškanca.
Tu smo zadržani do mraka i onda
pušteni. Sjednim mojim drugom
Hrvatom otišao sam u njegov stan
u Vinogradsku ulicu. Tu smo slušali
radio - vijesti o tome kako je for¬
mirana država Hrvatska. Pozivali
su da se svi Hrvati vojnici, oficiri i
podoficiri jave u kasarnu 35. puka.
Tu sam ostao osam dana. Izlazio
sam i na ulicu, gledao zarobljenu
vojsku. Hodao sam u civilnom odije¬
lu. Odatle sam 19. travnja otišao u
Grubišno Polje, u kuću moga tasta
Pavla Bobića.
U noći 26. na 27. travnja došli su
po mene i po šurjake Danu i Iliju. Mi
smo već spavali, a oni su jurnuli,
negdje između 11i 12 sati i počeli
su da lupaju kundacima o vrata
vičući: "Otvaraj, otvaraj!" Čuo se
neki glas tamo: "Ima zeta podofici¬
ra!" Vrata je otvorio tast. Vikali su:
"Ruke uvis! Diž'se, diž'se!" U kuću su
ušli samo "strani". Bili su u odorama
i imali su baterije. Domaći potkazi¬
vači ostali su vani.
Ustali smo. Odmah su nas uhvatili
za ruke, nisu dali ni da se obučemo
kako treba. Još u kući vezali su nas
žicom, nas trojicu zajedno. Gazili
smo jedan drugoga. To je bio običan
drot. Istjerali su nas u mrak pa u
kolonu koja je već bila formirana od
vrha sela. Šurjaka Ljubana, invali¬
da, nepokretnog, udarili su pen¬
drekom u krevetu. Kolona koja je
zastajkivala pred svakom srpskom
60 HISTORY.INFO
FOTOKUTAK
s nacističkom Njemačkom u Beogradu. To
se dogodilo nakon 11 dana uzaludnih po¬
kušaja pružanja otpora nadirućim trupama
Osovine. Nakon predaje jugoslavenskih
snaga Kraljevina je podijeljena između
okupacijskih vojski - neka su područja
direktno pripojena državama Osovine, dok
su na drugima uspostavljene marionetske
vlade. Nezavisna Država Hrvatska progla¬
šena je 10. travnja, dakle prije službene
predaje. Ovdje je zanimljivo napomenuti
da su se mađarske snage uključile u napad
tek toga dana. Naime, Mađarskaje imala
ugovor o nenapadanju s Kraljevinom
Jugoslavijom, a proglašenjem NDH sma¬
trala je da taj ugovor više ne vrijedi jer je
Jugoslavija prestala postojati. Stoga nije
niti potpisala primirje 17. travnja.
Invazija na Jugoslaviju bila je vrlo
kućom (da druge pokupe i dotjeraju
u kolonu) negdje u svanuće stigla (...) Jugoslaviju treba
je do škole. Utjerali su nas unutra.
Već je bilo svanulo kad su u školi Zq uništiti i u vojnom smislu
prozvali mene i Nenada Popovi- i kao državu."
ća. I on je bio dočasnik. Kažu nam:
Adolf Hitler
"Ajte pišat." Rekao sam da nemam
potrebe. Međutim, vikali su: "Idi! uspješna ako se gleda iz strogo vojne
Kreći!" Pošli smo. Bio je priređen perspektive. Snage Hitlera i njegovih sa¬
špalir ustaša sa puškama. Izuda¬ veznika uspjele su u manje od dva tjedna
rali su nas kundacima. Pogotovo
nadvladati vojsku koja je imala preko 700
kada smo išli natrag, sve dok se
000 ljudi, uz neznatne gubitke. Usto je brza
nismo izmiješali s ostalima. Iz škole
i učinkovita pobjeda podigla moral nje¬
smo u koloni po četvorica krenuli mačkog naroda i njegovih saveznika. No,
na željezničku stanicu. Oko nas bili Hitler i njegovi zapovjednici nisu shvatili
su stražari zagrebačke policije s složenu geografsku, političku i kulturnu
bajonetama. Imali su crna odijela. situaciju u Jugoslaviji te nisu anticipirali
Počelo je ukrcavanje u stočne vago¬
da će ona nakon odlaska većine Nijemaca
ne. Tu je, prilikom dizanja i penjanja,
u invaziju na SSSR buknuti u jedno od
bilo kundačenja i udaranja. Neki najkrvavijih bojišta Drugog svjetskog
su dobili velikih batina, ja sam tu rata, na kojem će snage Osovine na kraju
prošao bez ozljeda. Vagoni su bili
biti poražene.
pretrpani. Neki su sjeli, ali se nisu
mogli dići.
Uvečer smo krenuli za Zagreb i stigli
U
u zagrebački Zbor.
Bila je večer. Tu je stajao špalir
kundačara s puškama. Lupali su
kundacima koga su god dohvatili.
Malo je tko prošao da nije dobio
kundakom.
Natjerali su nas da sjednemo na
hrapavi beton i tako smo proveli
noć. Tko je išao u zahod, praćenje
stražarom s puškom na gotovs na
kojoj je bila bajoneta. Poslije podne
su nas na istom mjestu utovarili u
vagone i odvezli u Koprivnicu. Kod
izlaska iz vagona opet je bio špalir
kundačara kao i u Zagrebu. Raspo¬
redili su nas po objektima tvornice
Danica."
Nijemci u Zagrebu
HISTORY.INFO 61
 OVOG MJESECA

HITLEROVI ASOVI
09.05.1941.
Zarobljena njemačka podmornica koja je imala
uređaj "Enigma"
kapetan je poginuo pokušavajući potopiti podmornicu

K raljGeorge VI. nazvao je tu akciju “najvažnijim pojedinačnim događajem u

cjelokupnom ratu na moru”. Britanci su uspjeli zarobiti njemačku podmor¬
nicu U-110, uključujući potpuno očuvane uređaje za šifriranje “Enigma” i knjigu
Rođen najveći
njemački podmornički
šifri. Njemački uređaj za šifriranje bio je zloglasno “učinkovit” sve dok njegovo as se nalazi u južnoj Poljskoj i nosi ime maniawerft" u Kielu. S njom je poto¬ mit Eichenlaub). Već u ožujku 1941.
funkcioniranje nije razbijeno radom britanskim kriptologa, kao i povremenim Hajduki Nyskie. Već se sa 17 godina pio stotine tisuća tona protivničkog godine Britanci su ga uspjeli zarobiti,
zarobljavanjem šifrovnika ili uređaja. učlanio u Njemačku ratnu mornaricu brodovlja. Bio je vrlo pažljiv prema oštetivši njegovu podmornicu dubinskim
Njemačkom podmornicom U-110 zapovijedao je Fritz-Julius Lemp, s morna¬ (Re/chsmar/ne). Godine 1936. stavljen ljudima koji su bili na brodovima koje je bombama. Zarobljenog Kretschmera
ričkim činom Kapitanleutnanta (odgovara otprilike današnjem hrvatskom činu OTTO KRETSCHMER najpoznatiji je je u podmorničke snage kao časnik. napadao. Navodno je unesrećenicima Britanci su držali u logoru u Kanadi,
poručnika bojnog broda). Podmornicu U-110 otkrila je sonarom britanska korveta njemački podmornički as iz Drugog Prva podmornica kojom je zapovije¬ u čamcima za spašavanje davao deke a tek je 1947. godine pušten natrag u
“HMS Aubretia”, a zatim su ju dubinskim bombama napali britanski razarači “HMS svjetskog rata. Na dno mora poslao dao bila je U-35, no već prije početka i pića, te obavijesti o putu do obale. Njemačku.
Bulldog” i “HMS Broadway”. je više brodova od bilo kojeg drugog Drugog svjetskog rata prebacio se u Jednom je prilikom čak uzeo na svoju Nakon rata se vratio u Njemačku ratnu
Podmornica U-110 oštećena je pa je njemački zapovjednik bio prisiljen izroniti zapovjednika u tom ratu, u godinu i U-23. Kada je počeo Drugi svjetski rat podmornicu unesrećenika sa splavi u mornaricu (sada zvanu Bundesmarine).
i narediti evakuaciju. Očekivao je da će sama potonuti, no kad je vidio da ostaje na pol dana. Potopio je čak 47 trgovačkih uništio je prvi brod - danski tanker Atlantskom oceanu. Na kraju je postigao čin admirala flotile
površini sam je zaplivao natrag prema njoj u namjeri daju uništi, uključujući knjigu brodova s ukupno 272,043 tona, što Danmark od 10,517 tona i to pokraj Godine 1941. Kretschmer je već imao (Flottillenadmiral), a jedno je vrijeme bio
šifri koja je ostala na njoj. U tom je pokušaju poginuo, a Britanci su došli u posjed je čak 46,839 tona više od sljedećeg obale Škotske. čin kapetana korvete (Korvettenkap/- u NATO-u šef stožera Pomorskog za¬
podmornice, uređaja i knjige šifri. Zahvaljujući njoj, razbijen je Reservehandver- najboljeg asa - Wolfganga Lutha. Pravi niz započeo je kad je dobio novu tan) i visoko odlikovanje "Viteški križ povjedništva za baltičke prilaze (Allied
fahren (“RHV”), njemačka mornarička šifra koja je služila kao pričuva za uređaje, a Rođen je u gradu zvanom Heidau, podmornicu U-99, proizvedenu u Željeznog križa s hrastovim lišćem" Naval Forces Baltic Approaches'). Umro
postignut je i veliki napredak u probijanju mornaričke Enigme. koji je nekoć bio u Njemačkoj, a danas brodogradilištu "Friedrich Krupp Ger- (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes je u Bavarskoj u visokoj 87. godini života.
Primjerak
M3 modela
Enigme (lijevo).
12.05.1940. bombarderski napad u povijesti dota¬
dašnjeg ratovanja
Kasnije inačice Njemački tenkovi Prodorom su njemačke jedinice kao
dopuštale su
izbor većeg
"Panzer-generala" srpom odsjekle od matične zemlje velik
broja zupča¬ Guderiana prodrli u broj francuskih jedinica stacioniranih u
nika (sredina). Francusku Belgiji. Prethodno su prvo izvršili inva¬
Čitav sustav, ziju Belgije, Nizozemske i Luksemburga,
prodor je pratio najveći a zatim sa sjevera prodrli u Francusku.
stroj i zupča¬
nici zahtijevali
bombarderski napad Naime, još prije Drugog svjetskog
su i korištenje dotad rata Francuzi su jako utvrdili granicu
šifrovnika (de¬
sno) za slanje
Kombiniranjem tri
rotora moglo se dobiti
Panzer (oklopne tj. tenkovske) trupe
njemačkog Wehrmachta doprle su
do francuskog sjevernog grada Seda-
s Njemačkom, očekujući eventualni
napad samo iz tog smjera. Smatralo se
daje brdsko područje Ardena na bel-
poruka. 16,900 kombinacija.
na, gdje su se nalazili ključni mostovi gijsko-francuskoj granici samo po sebi
za prijelaz preko rijeke Meuse (ona je dovoljna prirodna prepreka, iako je bilo
otprilike paralelna s nedalekom bel- prijedloga da se linija proširi i na sjever.
gijsko-francuskom granicom). Ključna
osoba za njemačku uspješnu strategiju
bio je znameniti general Heinz Guderian.
Njegove oklopne jedinice prodrle su u
sjevernu Francusku iz Belgije, čime su
zaobišli poznatu utvrđenu Maginotovu
liniju koja je pokrivala njemačko-fran-
cusku granicu.
Sljedećeg su dana tri Guderianove
oklopne divizije potpomognute elitnom
pješačkom divizijom Grofideutschland
prešle rijeku Meusu i uspostavile mo¬
stobran. Zapovjednik Luftwaffe Hermann
Goring obećao je Guđerianu jaku zrač¬
nu podršku i doista ju je i dao. Naime,
njemački zrakoplovi izveli su kod rijeke
Meuse u blizini Sedana vjerojatno najjači Panzerkampfwagen I

62 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 63

MALO POZNATO,
TESLINO OTKRIĆE:
SIGNALI DRUGE PLANETE
Nikola Tesla otkrio je 1899. neobične signale zbog kojih je do
kraja života tvrdio daje postao prva osoba koja je komunicirala s
drugom planetom, lako je njegovo objašnjenje krivo, čini se daje u
vrijeme prije radiouređaja uspio detektirati emisije s Jupitera.
T
ijekomeksperimenata oko be¬
žičnog prijenosa energije vi¬
sokog napona u laboratoriju u
Colorado Springsu, Nikola Tesla
detektirao je pravilne signale (1-2-3-4).
Riječ je o otkriću na prijelazu 19. u 20.
stoljeće, a točno vrijeme otkrića nije
zabilježio u svoje dnevnike. No, napi¬
sao je pismo svom asistentu Georgeu
64 HISTORY.INFO
Scherffu (pismo je datirano na 4. srpnja
1899. godine): “Dobivamo signale iz
oblaka udaljenih stotinu milja, možda i
više puta od te udaljenosti. Nemoj da to
procuri novinarima." Budući daje otkriće
prethodilo pojavi radiouređaja, Tesla nije
znao o čemu se radi. Zaključio je da bi
signali mogli potjecati s Marsa jer je tada
u znanstvenim krugovima prevladavalo
® Goran
Piše:
Mihelčić
popularno uvjerenje o postojanju živo¬
tu na Marsu (zbog navodnih kanala za
navodnjavanje, uočenih teleskopima).
Spomenuo je signale u novinskim in¬
tervjuima nekoliko puta tijekom 1901.
godine. Tvrdio je daje vjerojatno prva
osoba na Zemlji koja je čula poruke s
Marsa. Nitko mu nije vjerovao. Objaš¬
njenje je bilo poprilično smjelo, a nitko
nije mogao detektirati iste signale. Nije
mnogo pisao o tehničkim detaljima, ali
nije odustao od tvrdnje o signalima s
Marsa, koju je uporno iznosio tijekom
1907., 1909., 1919., 1921., 1922. te 1935.
godine.
Nekoliko godina kasnije, Marconi je
također objavio daje detektirao signale,
vjerojatno vanzemaljske inteligencije.
Međutim, njegovi suvremenici zaključili
su daje vjerojatno detektirao signale
neke druge eksperimentalne stanice.
Zanimljiva je teorija koja povezuje ta dva
slučaja. Naime, Tesla je vjerojatno detek¬
tirao radiosignale druge radiostanice na
Zemlji - Marconijeve. U prosincu 1901.,
prenosio je poruke Morseovim znakovima
iz Engleske u Kanadu (točnije Newfound¬
land). No, mnogi su sumnjali daje Marconi
detektirao signale 12. prosinca 1901. jer
je to učinio u nepovoljnim uvjetima. Ta¬
kođer, svi eksperimenti koje je Marconi
proveo prije 1901. bili su preslabi da bi
ih Tesla detektirao u ljeto 1899. godine.
Najbolje objašnjenje za Tesline signale
jest daje bio na pravom mjestu u pravo
vrijeme da detektira pojas intenzivnih
valova (kilometarske frekvencije) kroz
koje je prolazila Zemlja. Slična situacija
dogodila se ranih 1930-ih godina Karlu
"Sada čekamo na Teslu da
nas spoji s Marsom", novinska
karikatura. Brooklyn Eagle,
1902. godine
0
Tesla zanimljiv
filmskoj industriji
Malo poznati Michael Anton
planira snimiti jedan od najve¬
ćih nezavisnih filmova o Tesli,
a snimanje bi trebalo započeti
negdje 2015. godine. Redatelj
Joseph Sikorski priprema dva
filma o Teslinoj viziji svijeta i
bežične energije. Prvi, "Toranj
narodu", govorit će o Teslinu
laboratoriju u Wardenclyffeu i
naporima da se obnovi. Zavr¬
šen je krajem 2014. i u pripremi
je svojevrsni nastavak filma,
"Fragmenti s Olimpa" o nerea¬
liziranim Teslinim izumima i ve¬
zanoj istrazi FBI-a. Srbi također
pripremaju biografski film za
ljeto 2016., a u njemu bi trebao
glumiti i Rade Šerbedžija.
U vijestima se spominjao i
visokobudžetni projekt "Tesla,
vladar svijeta" u kojemu su
trebali glumiti Christian Bale
i Nicholas Cage, no projekt se
raspao u pretprodukciji. Najori-
ginalniji film snimljen o Tesli jest
"Povratak Tesle: Beskonačnost
i vječnost". Protagonist u njemu
nije Tesla, nego njegov srpski
imenjak rođen 1966. koji tvrdi
daje reinkarnacija Tesle i ima
razne natprirodne moći. Film je
još uvijek u postprodukciji.

I
G. Janskyu koji je detektirao neobične
signale, vjerojatno s Jupitera.
Međutim, Mars je bio u blizini Zemlje
u srpnju 1899. godine, kada se torus
visokoenergetske plazme koja kruži
Jupiterom (nedaleko od orbite njegova
satelita loa) također mogao detektira¬
ti u njezinoj blizini. Danas je poznato
da i Saturn i Jupiter emitiraju snažne
elektromagnetske valove, jačine od 1
GW (Saturn) odnosno 10 GW (Jupiter).
Radiouređaji često zabilježe smetnje koje
potječu s Jupitera, iako ih većina korisni¬
ka pripiše nasumičnim smetnjama. Teslin
prijamnik bio je “osjetljiv" na rupu od 18
kHz u sloju Zemljine ionosfere, poznat
kao . Kennelly-Heaviside, što je značilo
daje mogao primiti elektromagnetne
valove s Jupitera.
66 HISTORY.INFO
"Godine 1899., dok sam eksperimentirao
s bežičnim prijemnikom izvanredne
osjetljivosti, detektirao sam signale s
Marsa, naše bratske planete. Nisam
mogao interpretirati signale, no čini se da su
implicirali brojčanu šifru, 1-2-3-4."
Tesla (11. rujan 1935), intervju s Georgeom Sylvesterom
Viereckom:“Očekujem razgovor s Marsom."
"Prije dvadeset i dvije godine, dok sam eksperimentirao
u Coloradu u svom bežičnom postrojenju, dobio sam
izvanredne dokaze o postojanju života na Marsu.
Usavršio sam bežični prijamnik izvanredne osjetljivosti,
daleko iza svega poznatog. Primio sam signale koje
sam interpretirao da znače 1-2-3-4. Vjerujem da su
Marsovci koristili brojeve za komuniciranje jer su brojevi
univerzalni."
Tesla (25. veljače. 1923), "Divovska oko koje vidi oko svijeta."
Albany Telegram
"Pokreti na instrumentima ponovljeni su mnogo puta.
Zaključuje da to mora biti poruka s drugog planeta."
Tesla, (3. siječanj 1903), "Neki Planet je utjecao na njegov stroj,"
NYSun
"Drugi se mogu smijati ovom prijedlogu ili ga tretirati
kao praktičnu šalu, no bio sam potpuno iskren o tome još
otkad sam napravio prva promatranja u svom bežičnom
postrojenju u Coloradu između 1899. i 1900.... U vrijeme
kada sam provodio ta istraživanja nije bilo drugih postrojenja
na kugli osim mojih ili bar ne takvih koji bi mogli proizvoditi
smetnje vidljive u radijusu većem od nekoliko milja."
Telsa (24. rujan 1921.), "Međuplanetarna komunikacija,"
Electrical World, str. 60
"Sve više u meni raste osjećaj da sam prvi čuo pozdrav jednog
planeta drugom."
Tesla (9. veljače 1901), "Talking with Planets,"
Collier’s Weekly, str. 4-5
Teslin laboratorij u
Colorado Springsu
"Da budemo sigurni, nemamo nikakvog konačnog dokaza daje
Mars nastanjen. Temeljim svoje uvjerenje na slabašnim električnim
smetnjama koje sam otkrio u ljeto 1899. godine i koje prema mojim
saznanjima ne potječu s Sunca, Mjeseca ili Venere. Daljnje proučavanje
uvjerilo me da su morale poteći s Marsa."
Tesla, (23. svibanj 1909), "How to Signal to Mars,"
New York Times, str. 10
"Govorim o čudnim električnim smetnjama, čije sam otkriće
objavio prije šest godina. U to vrijeme bio sam samo siguran da
su planetarnog podrijetla. Sada, nakon zrelog razmišljanja i
proučavanja, zaključio sam da su poslani s Marsa."
Tesla, (1907), "Signalling to Mars - A Problem in Electrical Engineering,"
str. 119-121
HISTORY.INFO 67
 109’25' 109’20'

KOLUMNA Cape Nord

Tanga
'apa Tekena
Point San luan
Vai Mati Vai Tara Kai Ua

RAPA NUI
‘ UAnakena/ Nau Nau Južno pacifički otok
Maikati Te Moi
n Point Rosalia udaljen je 3500 km od Južne
Amerike
Volcano
Tarevaka
±507 m Perouse

rdu^T A Ure
aharoa Cl
O'Hr
Te Pei

ZAGONETKA©——
Volcano
Mount Pui Puakatike
A 302 m 370 m±
Motu Ko Hepoko Maunga
Motu Tautara— Ana Marama
Kivi ±165 m
POIKE
Volcano
Rano
Vaka Kipo Raraku Cape

USKRŠNJEG OTOKA
±216 m ^Tongariki Motu Roggevt
Maunga HATU HI mHutuiti Marotiri
Maunga O Tu'u
±300 m Te Kahu Rete
Point One Tea
Tahai
Mount Tuutapu Maut
Hanga Ri ±270 m Kote Miro Oone OROI »» \ Point \ une Makihi
194 \ \ J Cuidado Tu'u Tahi
Huri A Urenga \ \ Hanga Tetenga
ta Hert \ \ Runga Va'e
iga Pi \ Oroi
Umrla civilizacija danas je turističko Kai VAIHU
\ Akahanga
Ura Uranga Te Mahina
'atayt Maunga Orito
odredište udaljeno 2500 kilometara Mataveri
±220m f Point Baja
“ Hanga Te'e
od najbližeg naseljenog otoka. Između
Y
\ \
tri vulkana otokom je nanizano 887 t’$\Benepu\^
Vinapu
Harbour H Hahave
Tarakiu
Hanga Poukura
Uskršnji otok
monumentalnih skulptura. (Rapa Nui)

J
Point Kikiri Roa
ednood najfascinantnijih mjesta Tongariki težak 86 tona, a u kamenolomu
na svijetu jesu Uskršnji otoci ili
točnije - Uskršnji otok, danas
na obroncima vulkana pronađena je i
nedovršena skulptura koja je trebala — Motu Iti
'' Motu Nui
Cape South

nacionalni park u državi Čile. Već
pogled na kartu svijeta pred nas stavlja
znak pitanja: „Kako je bilo tko prije više
od tisuću godina mogao doploviti do te
točke usred golemog oceana". Kakvi su
bili ti kanui kojima su doplovili ti ljudi,
ako znamo daje najbliži nastanjeni otok
udaljen 2,5 tisuće, a kopno 3,5 tisuće
kilometara i da se uz najpovoljnije vje¬
trove do tamo otvorenim morem moralo
ploviti barem 20 dana. Ni na pitanje
„Otkuda su došli ti hrabri moreplovci
Rapa Nui?" nismo posve sigurni da znamo
točan odgovor. Sudeći po jeziku i radi-
okarbonskom datiranju doplovili su iz
Polinezije, a sudeći po biljkama koje su
uzgajali - iz Južne Amerike. Rapa Nui,
narod koji je živio na Uskršnjem otoku,
ostavio je za sobom 887 zagonetnih
monumentalnih skulptura zvanih moai,
u nizovima raspršenih po krasnim pa-
cifičkim plažama i na danas ogoljelim
padinama triju vulkana - Poike, Rano
Raraku i Terevake.
Te monumentalne skulpture, od ko¬
jih je najveća preostala skulptura, tzv.
Paro, visoka 10 metara i teška 82 tone,
najvidljiviji su znaci postojanja nekoć
razgranate i bogate civilizacije otoka.
Neke su od njih još i teže: primjerice Ahu
biti visoka 21 metar i teška 270 tona.
Klesanje i transport moaija iziskivalo je
veliku kreativnost, zamjetnu tehnološku
sofisticiranost i snažne fizičke kvalitete
samih stanovnika.
Sve je to međutim tek najvidljiviji
dio prizora jedne umrle, ali po svemu
sudeći vrlo razgranate i bogate civili¬
zacije. Već od europskog otkrića Rapa
Nui, na Uskrs godine 1722. (zbog toga
su i nazvani Uskršnji otoci), sudeći po
dnevniku nizozemskog istraživača Jaco¬
ba Roggeveena. Otoci su postali predmet
opće fascinacije, a novija je povijest toj
fascinaciji nešto oduzimala i dodavala.
Demografska se slika otoka, čak i u naše
novije doba stalno mijenjala. U kasnom
18. stoljeću broj stanovnika s 15.000 pao
na 2,5 tisuće stanovnika, a bolesti i flote
otmičara robova početkom 19. stoljeća
smanjile su njihov broj na samo 111.
Kada je James Cook doplovio na otok,
njegov je tumač mogao razumjeti vari¬
jantu njihova „mangrevanskog" jezika.
Stanovnici su tijekom trajanja kulture
bili izloženi dugim razdobljima gladi,
epidemijama, građanskome ratu, kolo¬
nijalizmu i gotovo potpunom uništenju
šuma. Pred nas, odgonetače tragova te
fascinantne kulture koja za sobom nije
ostavila nikakve pismene tragove i tu¬
mačenja, stavljene su brojne zagonetke.
Zašto je gradnja moaija u nekom trenutku
prestala? Zašto su u nekom trenutku
stanovnici počeli uništavati skulpture?
Što su im one značile? Većina tumača
smatra da su moai prikazivali vođe,
značajne osobe ili klanovske pretke te
da okrenuti prema unutrašnjosti otoka,
štitili otočane od “duhova" oceana. Rapa
Nui imali su klasni sustav, a poglavica je
vodio devet klanova. Uništavanje moaija,
koje se zbivalo sve do 1838. po nekima
dokazuje rasprosranjeno nasilje među
stanovnicima. Kako bilo, ono jest dokaz
da stara religija, “kult predaka", više nije
bila funkcionalna. „Preci" više nisu štitili
i omogućavali reprodukciju stanovništva.
Uslijedilo je razdoblje gladi, kanibalizma
i još jedne zanimljive kulture odnosno
propasti civilizacije na izdisaju.
Jared Diamond, u svojoj knjizi „Slom",
tvrdi daje propast visoke Rapa Nui
kulture uslijedila zbog sistematskog
uništavanja drveća koje se koristilo za
transport masivnih skulptura. Defore-
stacija je potom dovela do erozije tla, a
potom do gladi i izumiranja.
Oko 1540. godine, usporedo s de-
forestacijom i erozijom, kult predaka
pretvorio se u kult odabranih, u kult
„čovjeka- ptice". Petroglifi u spiljama
Uskršnjeg otoka, kao i pronađeni „štapo¬
vi" s likovima „čovjeka-ptice", pokazuju
da su u toj fazi izdisaja visoke civilizacije
stanovnici za vođu birali osobu sposob¬
nu preplivati kanal do obližnjeg otoka i
donijeti ptičja jaja. Konačni udarac civi¬
lizaciji Uskršnjih otoka dali su peruanski
trgovci robljem. Među zatočenima bio
je i poglavica koji je znao čitati pismo
rongorongo karakteristično za udaljene
polinezijske otoke. Kako je to moguće?
Zagonetke Uskršnjih otoka očito nisu
posve nestale, pa se s vremena na vrijeme
u svjetskom tisku objavljuju „konačno"
riješene tajne Rapa Nuia. Tajne njihova
podrijetla, tehnologije, mitologije, re¬
ligije, demograije, klime, geologije ili
jezika. Ali sva ta brojna nova tumačenja
najbolje svjedoče o trajnoj fascinaciji
prema kulturi i civilizaciji moaija i ahuija,
prema ekologiji i estetici tog najudalje¬
nijeg mjesta na svijetu.

68 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 69
 ZNANOST
STANICE HeLa

BESMRTNA ZENA £>>■■«

Njezino je ime zaboravljeno, no zaslužna je za veliki dio
suvremenih medicinskih otkrića. Naime, umrla je od iznimno
agresivnog raka koji se tijekom jedne godine proširio na sve
njezine organe. Ona je umrla, no njezine stanice nisu.
ENRIETTA LACKS bila je siro¬
mašna afroamerička kućanica
i majka petero djece. Rođena je
kao Loretta Pleasant u Roano-
keu u američkoj saveznoj državi Virginiji
1920. godine, a živjela je nedaleko od
Dundalka, gradića koji je danas pred¬
građe Baltimorea (Maryland). Zajedno
s desetak tisuća ljudi, sudjelovala je u
maršu čija je svrha bila pronalazak lijeka
protiv poliomijelitisa. Marš je održan u
New Yorku krajem siječnja 1951. godine.
Budući daje vaginalno krvarila, posjetila
je tamošnju bolnicu.
Dijagnosticirali su joj rak maternice i
počeli su ju liječiti ubrzo nakon dijagno¬
ze. Tamošnji ginekolog zašio je platnene
vrećice u kojima se nalazio radij za njezin
cerviks (bio je to rani oblik brahiterapije
odnosno internalne radioterapije). Hen¬
rietta je umrla 4. listopada 1951. godine,
nakon što su se tumori pojavili gotovo na
svakom organu njenina tijela. No, njezine
stanice nisu umrle.
“Besmrtni” rak
Bez njezina znanja, liječnik je tijekom
operacije izveo dodatnu biopsiju tumora
i poslao uzorak lokalnom timu za istraži¬
vanje kultura tkiva kako bi ga stručnjaci
analizirali. Primio gaje voditelj istraživanja
George Otto Gey koji je dotad proveo 30
godina bezuspješno pokušavajući kulti¬
virati ljudske stanice zahvaćene rakom.
Znanstvenici diljem svijetu trošili su dotad
više vremena kako bi održavali kulture
stanica živima, nego na istraživanja.
Gey je stavio uzorak stanica u Petrijevu
zdjelicu 9. veljače 1951., dodao hranjive
tvari i ostavio ih da rastu. Dio stanica
raka nastavio je brzo rasti. Počele su se
neograničeno mnogo proširivati. Umjesto
da odumru, proždrte su hranjivi medij te
popunile testne cjevčice i zdjelice. Jedna
generacija mogla se udvostručiti svaka
24 sata. Postale su prva uzgojena kultura
stanica raka u povijesti. Ubrzo je otkriveno
kako ih izdvojiti i uzgojiti novu kulturu
stanica. Tako je dobiven neiscrpan izvor
stanica koje mogu biti proučavane. Kultura
stanica dobila je ime “HeLa” po uzoru na
pacijenticu, iako njihovo podrijetlo nije
bilo poznato sve do 1970-ih.
Već sljedeće godine, uspješno je razvi¬
jeno cijepivo protiv poliomijelitisa, iste
bolesti protiv koje je Henrietta marširala
neposredno prije dijagnoze. Stanice HeLa
korištene su za uzgoj i proučavanje virusa.
Institut za borbu protiv dječje paralize
izgradio je postrojenja za proizvodnju
stanica HeLa, a Gey je podijelio uzorke
stanica svojim kolegama diljem svijeta.
Mogućnosti primjene u istraživanjima
bile su neograničene - rak je istraživan
pomoću njih, kao i životni ciklus virusa,
sinteza proteina, reprodukcija genetskog
materijala. Zanimljivo je daje jedno “slu¬
čajno” otkriće pokazalo da čovjek ima 46,
a ne 48 kromosoma, što se dotad mislilo.
Ubrzo su znanstvenici diljem svijeta mogli
uspješno kultivira¬
ti stanice poput
kulture HeLa i na
temelju uzoraka
svojih pacijenata.
Uzgajane su stanice
iz prostate, postelji¬
ce, grudi ili koštane
srži. No, problem je
bio što su deseci tisuća
znanstvenika bili u za¬
bludi. Nikako se ne smije
zaboraviti da su neobične
mogućnosti stanice HeLa
zapravo bile oblik jake
malignosti te su i naj¬
manje količine stanica
HeLa mogle savladati
druge kulture stanica.
To se i dogodilo. i L’ Walter Nelson Ress
Jedna kultura |
kontaminirala
sve laboratorije
Neizbježni propusti pri¬
likom pokusa uzrokovali su 1
kontaminacije opreme. Znan¬
stvena kolegijalnost proširila
je tada čudesne stanica HeLa u
sve istraživačke kutke. Opstajući \
u pipetama i Petrijevim posu- '
dicama uspjele su nezapaženo
kontaminirati mnoge pokuse. /
Već početkom šezdesetih
godina, uočeno je da
se ljudske stanice raka
pojavljuju u pokusima koji
su nastojali uzgojiti kulture iz
životinjskih tkiva.
Gentičar Stanley Gartler ispi-
) tao je 17 kultura raznih tipova
n stanica iz različitih laboratorija
La 1967. godine. Sve su bile stani-
A ce HeLa. Središnja američka
banka kultura tkiva otkrila
je sljedeće godine da su 24
, od 34 kontrolne kulture
stanica zapravo stanice
HeLa. U prvoj polovici
sedamdesetih godina.
. uspio je upozoriti da
su gotovo sve svjetske
banke kultura stanica vje-
I rojatno „zaražene" stanicama HeLa.
I Tisuće dugogodišnjih istraživanja
/ postale se neiskoristive “preko noći”
/ budući da su istraživanja obavljena
/ na uzorcima kontaminiranim sta¬
nicama HeLa. Znanstvena zajednica
pružala je otpor daljnjem otkrivanju
I razmjera kontaminacije jer su mnoge
i znanstvene karijere mogle propasti
1
J zbog “invalidnih” nalaza. Frustrirani
. Jonas Salk, tvorac prvog cjepiva protiv
dječje paralize, izjavio je 1978. godine da
je vjerojatno injektirao sudionike svojih
istraživanja stanicama HeLa.
Zanimljiva epizoda dogodila se sa So¬
vjetskim Savezom. U sklopu rata protiv
raka (inicijative koju je pokrenuo američki
predsjednik Nixon) i detanta, došlo je do
razmjene obećavajućih kultura tkiva.
Ruski znanstvenici poslali su pet kultura
tkiva različitih pacijenata. Nelson Reese
morao im je priopćiti da su svi uzorci
stanice HeLa.
Iako su u međuvremenu razvijeni
odgovarajući testovi, mnoge kulture i
dalje se ne testiraju. Prema istraživanju
iz 1999., 45 od 252 staničnih kultura (18%)
iz 27 od 93 originatora bilo je još uvijek
kontaminirano, ali ne samo stanicama
HeLa, nego i onima iz eksperimenata koji
su uključili kulture tkiva iz drugih vrsta.
Neki znanstvenici postavili su pitanje
nije li moguće daje visoko agresivni i pri¬
lagodljivi rak Henriette Lacks već mutirao
i na granici je nekog novog oblika života,
sličnog virusima. Richard Strathman, Van
Valen i Virginia Maiorana postavili su to
pitanje 1991. godine. Zanimljivo je da
se radilo o dvije teze objavljene u istom
broju znanstvenog časopisa “Evolutio¬
nary Theory”, razvijene neovisno jedna
o drugoj. Van Valen i Virginia Maiorana
dali su čak ime novoj vrsti - “Helacyton
gartleri” (“Hela” po imenu stanica, “cyton”
Stanice HeLa danas su
standardni dio svakog labo¬
ratorija, od Novog Zelanda
do Međunarodne svemirske
postaje. Njihova zajednička
masa ekvivalent je stotinu
Empire State Buildinga, no
u stvarnosti mogla bi biti i
mnogo veća. Prema drugoj
procjeni, kada bi se sve sta¬
nice HeLa poredale u niz,
omotale bi Zemlju barem
tri puta.
po grčkoj riječi za stanice te “gartleri”
po genetičaru Stanleyu Gartleru koji je
prvi dokumentirao njihovu “agresivnu
uspješnost”. Znanstvena zajednica nije
prihvatila taj prijedlog, iako bi implici¬
rao slučajno stvaranje potpuno novog
oblika života.
Obitelj bez znanja
Henrietta je zaboravljena. Tek 1973.
godine, jedan od znanstvenika pokušao
je otkriti više o osobi od koje su potekle
stanice HeLa. Tražio je uzorke krvi i drugi
genetski materijal od članova obitelji, a
istraživači im nisu rekli da postoje stanica
HeLa. Tek kada je BBC snimio nagrađivani
dokumentarni film o Henrietti i stanica¬
ma HeLa, Henrietta i njezin život postali
su poznati ljudima. Uslijedila je i knjiga
Rebecce Skloot “The Immortal Life of
Henrietta Lacks”, objavljena 2010. godine.
Henriettina obitelj bori se i dalje za
priznanje i prava nad stanicama HeLa
- iako su postignuti neki dogovori, nje¬
mački istraživači objavili su 2013. godine
sekvencirani genom jedne linije stanica
HeLa bez znanja obitelji. Nakon prigovora
obitelji, odlučeno je da će informacije biti
tajne. Etička i pravna pitanja i dalje nisu
riješena, no žilave stanice raka koje su
ubile Henriettu žive i dalje.

• HeLa kultura lansi¬ dolazi do učvr-

• N pomoću stanica
( ) virolog Harald
zur Hausen • otkriće aktivnog
oblika enzima
• nanotehnološki
moderna virologija zahvaljujući HeLa zahvaljujući izdr¬ rana je u svemir u šćivanja etičkih HeLa uspješno je pomoću Hela telomeraze koji eksperimenti
nastaje zaražava- stanicama otkriven žljivosti stanica sklopu sovjetskog standarda zbog analizirano pona¬ stanica doka¬ spriječava da učinak nanovla-
njem HeLa stanica ispravan broja kro¬ otkriveno kako eksperimenta istrage injektiranja šanje salmonele zao je da ljudski stanice umru kana i čestica
svim dostupnim mosoma u ljudskim laboratorijski ciljano izdržljivosti živih bića stanica u sudionike unutar ljudskih papilomavirus nakon previše na funkcionira¬
virusima stanicama kloniranti stanica i tkiva bez njihova znanja stanica uzrokuje rak mitoza nje stanica

1951. 1952. 1954. 1967. 1973. 1984. 1986. 989. 1993. 2013.
stanice HeLa započeta je ma¬ HeLa stanice prisilno Henry Gartler znanstvenik kon¬ HeLa omogućila HeLa omogućila prvo službeno pri¬
omogućuju prvu sovna proizvodnja su spojene s mišji¬ otkriva da većina taktira članove obi¬ prve spoznaje o nove spoznaje o znanje da stanice
veliku i sustavnu stanica za laborato¬ ma. čime je dobiven laboratorijskih telji Henriette zbog infekcijskom pro- tome kako tuberku¬ HeLa potječu od
provjeru cjepiva rijske svrhe prvi hibrid u labora¬ kultura stanica daljnjih uzoraka za I cesu kod zaraze loza inficira stanice Henriette Lacks
torijskim uvjetima IHIV-om
•
u povijesti zapravo potječe istraživanje
(poliomijelitis) 1 1 od iste kulture

70 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 71
 22.05
VREMEPLOV
REFERENDUM, kraj sabora prva smotra
1463. 1886. u Wormsu Zbora

01.05 umro sultan

Mehmed II.
prodana prva
Coca-Cola
1455.
i izdavanje
Wormskog
edikta
narodne garde
u Zagrebu

20.05 M
Osvajač

1945. započeo

04.05
1994 1989. Ulazak 330. HRVATSKU Rat ruža u
Ayrtona Engleskoj
zadarska partizanskih rimski car
Senna
poginuo
grupa Riva odreda u Konstantin 1971.
u utrci pobijedila na
Eurosongu
Zagreb osnovao
Konstantinopol
SSSR lansirao 1992. 1954.
Formule 1 u
San Marinu
1979.
kao Novi Rim
prvu sondu
koja je
RH primljena
u UN 1969. u Nizozemskoj
uspješno astronauti održana prva
1997. 1944. sletjela na konferencija u

23.05
Margaret Apollo 10
Thatcher Mars postignuli Bilderbergu
postala računalo Titovim najvišu brzinu

20.05
ukazom

I
premijerka Deep Blue
osnovana
u povijesti
pobijedilo Gari
Kasparova OZNA- preteča 1453.
1931
UDBA-e 1897. Konstantinopol
1940. 1792. pao u turske
otvoren
Empire State 1527. 1717. otvoren prvi osnovan Wall 1430. objavljen
roman
ruke
Drakula
McDonald's u
1859.

30.05
Building u vojni sukob rođena carica
Street zarobljena
Kaliforniji Ivana Brama
New Yorku Inka s konkvi- Marija Terezija Stokera

18.05
distadorom umro ban Orleanska
Josip Jelačić

02.05
Hernandom
Pizzarom
1960. 1905. 1934.
1655. osnovan Las
1873. u policijskoj
odobrena prva Vegas kao
rođen
izumitelj kontracepcijska
pilula Enovid
željeznički grad Levi Strauss
zasjedi ubijeni
Bonnie i Clyde
1994.
dobio patent
klavira,
1711. uvedena kuna

16.05 24.05
1360. Bartolomeo
Cristofori
za traperice kao nova valuta
1671.

12.05
rođen Ruder Hrvatske
rođen kineski Bošković

05.05
car čije su Pokušaj krađe

27.05
flote plovile do
obala Afrike
1948. britanskih
kraljevskih
1846.
uhićen Andrija dragulja rođen tvorac
Hebrang po Faberge jaja
1995. Titovu nalogu 1916. 1943.

21.05
pobunjenička 1949. tajni Sykes- Josef Mengele
raketiranje
Zagreba
1912. 1824. kraj sovjetske
blokade
Picot dogovor
o podjeli
postao
medicinski 1999.
(pogođena
dječja bolnica.
otvoren prvi
stadion u
praizvedva
Beethovenove
Berlina 1643. Osmanskog
Carstva
časnik u
Auschwitzu Haaški sud
HNK i Dom Maksimiru Devete Luj XIV. postao između sila 1995. optužio
Slobodana
umirovljenika) simfonije
1774. 1941. kraljem
Francuske
Antante
Amerikanac 1904. 1819. Miloševića za
1860. ratne zločine

03.05
Marija predstavljeno ukrao tenk i osnovana prvi prijelaz
napravio kaos

28.05
Guiseppe Antoaneta prvo FIFA parobroda
postala na ulicama preko
Garibaldi programabilno
isplovio francuska Atlantskog

19.05
računalo u
u misiju kraljica povijesti - Z3 oceana
1907.
ujedinjenja
FIFA

25.05
Konrada Zusea
Italije Slavoljub
1978. 16* fy**- Penkala
poslana prva
SPAM poruka
1819 1987.
patentirao svoje
nalivpero
umro prvi kralj
ujedinjenih 1991. 1972. mladi Nijemac
putničkom 1279?
Havaja,
Kamehameha I. 1929. u Hrvatskoj
napad
čekićem na 1977. Cessnom
sletio na trg u
početak
vladavine
prva dodjela održan Michelangelov
referendum o premijera Star Moskvi faraona
nagrada Oscar kip Pieta Ramzesa II.
samostalnosti Warsa

li HISTORY.INFO HISTORY.INFO 73

MRAČNA IGRA
PREŽIVLJAVANJA POTAKNUTA
SRPSKOM
©
OPSADOM
Piše:
SARAJEVA
Gorah Mihelčić
Grupica preživjelih (bivša ravnateljica, nogometaš i studentica) skrivaj®
u razorenoj kući, vojnicima daju vlastoručno smotane cigarete u zamjetll
za konzerve i povoje, a tijekom noći jedan od njih trči po trgu koji nadziruS
snajperisti kako bi došao do ogrjeva i alata. Nije riječ o Siriji, ČečenflimH
nego o novoj igri potaknutoj stvarnim događajima.
N
aime,igra je svojevrsna simula-
cija preživljavanja civila usred
izmišljenog grada Pogorenog
u Ulraznaviji, gdje bijesni tzv.
urbani rat između pobunjenika i vojska.
Očito je daje višegodišnja opsada Sarajeva
“inspirirala” igru, na što upućuju i imena
likova, grafiti te cjelokupni događaj.
Mnogi tekstovi Selcoa, objavljeni na in-
temetu, poslužili su kao povod za igru, a
on je navodno preživio opsadu Sarajeva.
Poljski tim zainteresirao se za temu i
počeo proučavati slična svjedočanstva
te istraživati muzeje.
Kontaktirali su i Emira Cerimovića,
građanina Sarajeva koji je kao 9-godišnjak
preživio opsadu. Danas stanuje u Francu¬
skoj i sudjeluje u produkciji dokumentar¬
nih filmova o ratu u Bosni i Hercegovini.
Njihov drugi konzultant bio je američki
marinac John Keyser, vojni bolničar koji
se borio u Falluji (Irak).
45 dana za preživljavanje
Iako preživljavanje u igri “traje” 45
dana, opsada Sarajeva trajala je gotovo
četiri godine, od 5. travnja 1992. do 29.
veljače 1996. godine. Prema popisu sta¬
novništva iz 1991., 525 980 ljudi stanovalo
je u Sarajevu. Danas, Sarajevo broji oko
74 HISTORY.INFO
330 000 stanovnika, na što je utjecao velik
broj izbjeglica te poslijeratne emigracije.
Više od 400 000 ljudi bilo je u gradu tije¬
kom opsade, uključujući desetke tisuća
bosanskih vojnika, a ubijeno je 14 000 ljudi.
Ilustracije jasno upućuju na zgradu
Izvršnog vijeća, gdje je bilo sjedište Vlade
Bosne i Hercegovine. Zgrada je dovršena
1974., a granatirana 1992. godine. Zani¬
mljivo je dodati daje Grčka platila četiri
petine troškova obnove zgrade 2006.
godine, koja je potom postala tzv. Zgra¬
da prijateljstva između Grčke te Bosne i
Hercegovine. Danas je svojevrsno sjedište
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Zgrada parlamenta nalazi se do nje (pe-
tokatnica, a ne neboder).
Grad kojim su vladali snaj¬
peristi
Jedna od lokacija u igri jest tzv. snaj-
perski odvojak u kojemu snajperist iz
hotela puca na sve što pokušava prijeći
glavni trg. On je “inspiriran” Snajper-
skom alejom odnosno glavnom ulicom u
Sarajevu (Ulica Zmaja od Bosne), koju su
brojni snajperisti nadzirali tijekom opsade,
koristeći širinu ulice i mnoge višekatnice.
Ulica je bila “ukrašena” natpisima poput:
„Pazi snajper!”, a stanovnici su se često
ZABAVA
skrivali iza oklopnih vozila UN-a. Prema
podacima prikupljenima pred kraj rata,
snajperisti su ranili 1030 i ubili 225 osoba,
a 60 djece bilo je među njima. Nadalje,
zone snajperista bili su i Trg maršala Tita
te okolina hotela “Holiday Inn”.
Pozadine određenih mjesta upućuju
na zgrade slične nekad popularno zva¬
nim neboderima Momo i Uzeir (prema
emisiji Cik-cak Radio Sarajeva). Oni su
izgrađeni 1986. godine. Tijekom opsade
Sarajeva pogodila ih je srpska artiljerija,
zbog čega je u požaru izgorjelo sve osim
betonske strukture. Tornjevi ipak nisu
srušeni i postali su simbol otpora, poput
Vodotomja u Vukovaru.
Suradnja ljudi tijekom op¬
sade Sarajeva
Igra je na poseban način približila očaj¬
ničko preživljavanje ljudi u polurazore-
nom gradu, situaciju sličnu višegodišnjoj
opsadi Sarajeva. Svega je nedostajalo, a
kava i nikotin su bili skupe povlastice.
Krijumčari su zarađivali na preprodaji
lijekova i drugih potrepština, a nerijetko
su ih obje vojske prešutno podupirale. U
igri je dočarana mnogo mračnija atmos¬
fera i “preživjeli” (likovi u igri) se svake
noći moraju braniti od onih koji silom
Naslovna ilustracija igre prilikorrr
učitavanja očito aludira na poznati
prizor goruće zgrade Izvršnog vijćća
1992. u Sarajevu.
pokušavaju oteti njihove stvari. Takvih in¬
cidenata bilo je mnogo manje u Sarajevu
jer je zatočenom stanovništvu pružena
pomoć po načelu etničkih linija i opće
opasnosti. Policija je također nastojala
održavati red, a bolničko osoblje trudilo
se raditi kao i prije opsade. Poljski tim
opravdavao se daje mračnija atmosfera
igre posljedica komprimirane vremenske
linije te drugih modernih opsada, poput
Groznog u Čečeniji, sukoba u Siriji te
Varšave tijekom Drugog svjetskog rata. THE WAR OF MINE
’Odlučili su da se “preživjeli” dijele u
grupe i smještaju u zgrade te da igrači
druga je igra poljske
moraju “brinuti za svoju korist” a ne za
dobro drugih. Jedan od elemenata igre
jest i dilema nastala oko knjiga. Naime,
Kompanija je osnovana u listo¬
postavljeno je pitanje treba li sačuvati padu 2010. godine i smještena
knjige koje “preživjeli” mogu čitati u u Varšavi. "This War of Mine"
skloništu ili knjige treba iskoristiti kao objavljena je u studenom 2014.
ogrjev. Tijekom opsade Sarajeva, grupa godine, a uslijedile su mnoge
građana riskirala je vlastite živote kako bi pozitivne kritike na račun te¬
sačuvala knjige iz Husrev-begove knjiž¬ matike igre.
nice, čiji korijeni sežu do 1537. godine.
This War of Mine je dobio i nado¬
punu (DLC) od kojeg su svi prihodi išli
humanitarnoj zakladi War Child koja
pruža potporu djeci u ratnim zonama,
DLC je sadržavao primjere prave ulične
umjetnosti iz ratnih zona.
Velik broj likova u igri nosi
imena koja su ista ili slična
imenima karakterističnima za NEPOZNATO rt
prostor bivše Jugoslavije. POZNATOM V

01. Marin
popravljač koji tijekom rata izgubio ženu jer je 1 IST^RY PRVE NOVINE
Numero r-
odbio izraditi set alata za obijanje. Nezado¬
voljne mušterije bacile su bombu poznatu kao
POVIJESNI ČASOPIS NA HRVATSKOM IL KEGKJ DAL
TIN

Molotovljev koktel u njegovu spavaću sobu. JEZIKU OMOGUĆIO \nAT0 I- t.UCLIO

02. Zlata JE NAPOLEON ., . - -

studentica Glazbene akademije koja je izgu¬
r

bila roditelje u artiljerijskom napadu na ljude To je bio II Regio Dalrnata Kraglskl

koji su čekali u redovima za vodu, a potom se
razdvojila od mlađeg brata Tadeja. Njezina
priča očita je aluzija na granatiranje tržnice
u Sarajevu.
03. Roman
dezerter koji se razočarao u rat nakon što je
morao ustrijeliti civile, uključujući Leona, koji
mu je bio prijatelj iz djetinjstva.
04. Pavle
nogometaš koji je slučajno skrivio smrt mnogih
dječaka nakon što ih "mirotvorne snage" nisu
htjele zaštititi od snajperista. Njegova priča
aludira na mnoge takve situacije iz Sarajeva.
Srebrenice i drugih mjesta gdje su se strani
vojnici slijepo držali "neutralnosti".
05. Marko
vatrogasac koji se zbog rata razdvojio od
obitelji (žene i kćeri). Potresen je činjenicom
da te bivši susjed može ubiti zbog toga što
su vam djedovi bili na različitim stranama.
Dalmatin. Novine su objavljivane o< I
12. srpnja 1806. godine do 1. travnja
1810. godine. Novine su se izvorno
trebale zvati Dalmata Veneto.
One su bile dvojezični službeni list,
Portal dnevno, d.o.o. a to je odobrio sam car Napoleon.
Florijana Andrašeca 14 Izlazile su svake subote, a svaka njego¬
10 000 Zagreb va stranica bila je podijeljena na dva
stupca pri čemu je na lijevoj strani bio
tiskan tekst na talijanskom jeziku, a na
Silvio Čižmak desnoj hrvatskom jeziku. Svaki broj imao
je osam stranica.
Tiskanje u tiskari Antona Luigia Battare
Tin Pongrac u Zadru (koji je bio središte okupiranih
područja). Naklada mu je bila 600 pri¬
mjeraka, a godišnja pretplata iznosila
Goran Mihelčić je 12 mletačkih libara. Prvi urednik bio
je dominikanac Nikola Dominik Budrović.
Od 31. prosinca 1807. do 25. kolo¬
voza list je izlazio petkom, a nakon
toga počinju problemi oko redovitog
izlaženja zbog obnovljenih austrij-
sko-francuskih sukoba. Schonbrunn-
skim mirom 14. listopada 1809. list je
izgubio svoje značenje jer su osno¬
vane Ilirske provincije sa sjedištem
u Ljubljani. List je ukinut 1. travnja
1810. godine. Ukupno je izašlo 176
brojeva na 1392 stranice, a novine
su izlazile samo tri godine, osam
mjeseci i 12 dana.

06. Boris Antonio Požežanac

skladišni radnik koji je izgubio kćer i sina. Kada
je on ranjen, njegova kćer Ana nastavila se
brinuti za obitelj, no ustrijelio ju je snajperist. Sin
Luka umroje zbog zagađene vode koju je pio.
Ivana Nikolić, Boris Blažina
SAMUEL L. JACKSON
07. Katia
novinarka koja se vratila sa studija u inozem¬ Boris Blažina DRŽAO JETAOCEM MARTINA
stvu kako bi izvještavala o rodnom gradu. Elena Bogdanova
Njezinoj obitelj i rođacima izgubio se svaki trag. Josip Jurčević LUTHERA KINGA
Darko Polšek
08. Cveta Hrvoje Spajić
ravnateljica koja je željela da se nastava odvija oznati afroamerički glumac dikalizirao se nakon ubojstva Martina
Anđelko Vlašić koji se trenutno pojavljuje u Luthera Kinga Mlađeg, čija gaje smrt
i nakon početka opsade. Da nije poslušala
roditelje, granate bi ubile djecu u učionicama. novom nastavku Osvetnika jako pogodila.
redakcija@history.info u mladosti bio je militantni
09. Bruno pripadnik pokreta Black Svega godinu dana kasnije, 1969.,
kuhar koji nije vjerovao da će izbiti rat, a kada
power (crnačka moć). Ra- zajedno sa svojim kolegama zaro¬
je rat postao surova stvarnost pokušao je
bio je članove fakultetskog odbo¬
spasiti prijateljicu u svom rodnom gradu. 01 555 6521
Nije ju spasio i to iskustvo pretvorilo gaje u
ra fakulteta Morehouse u Atlanti.
hladnokrvnu osobu.
marketing@history.info Među članovima bio je i otac ubijenog
Martina Luthera Kinga, M.L.K. Sta¬
10. Emilia riji. Prosvjedovali su protiv manjka
odvjetnica iz bogate obitelji koja je u početku 01 555 6521 afroameričkih članova u upravi
preživljavala preprodajući nakit. Paravojne pretplata@history.info kao i nedostatka posebnog
snage ubile su joj sestru i oca te spalili kuću afroameričkog nastavnog
dok je ona bila na tržnici.
programa.
11. Arica Radin Print d.o.o.
mlada kradljivica koju je otac (alkoholičar Gospodarska 9 Nakon nekoliko dana kri¬
i zlostavljač) spasio od masakra u Graviji Sveta Nedelja za je okončana. Samuel
(vjerojatno predstavlja Srebenicu). L. Jackson suspendiran
12. Anton je. no vratio se na studij
profesor matematike na obližnjem sveučilištu
info@history.info i dobio bakalaureat iz
koji se pokušao brinuti za svoje studente. www.history.info dramskih studija 1974.
Snajperisti i udari granata ubili su ih gotovo godine. Sam fakultet
sve. a dio studenata žrtvovao se za druge. je kasnije ispunio sve
zahtjeve studenata.

76 HISTORY.INFO HISTORY.INFO 77

Treći punski rat
službeno je trajao više
od 2000 godina
Treći punski rat završio je 146. pr. Krista
kada su su Rimljani odlučili grad uništiti.
Pod vodstvom Scipia Aemilianusa grad
je spaljen kuću po kuću, a stanovništvo
pobijeno ili porobljeno. Kasnije su sred¬
njovjekovni pisci čak tvrdili da je zemlja
Kartage posoljena da ništa ne bi moglo
izrasti na njoj (nije potvrđeno suvremenim
istraživanjima). Grad su kasnije Rimljani
BAR 165 OSOBA JE PREŽIVJELO OBA
NUKLEARNA NAPADA U POVIJESTI
Poznata je priča o TSUTOMOU YAMA-
GUCHIJU, jedinom službenom preži¬
vjelom oba nuklearna bombardiranja
Japana, Hirošime i Nagasakija. On je
78 HISTORY.INFO
morali obnoviti i postao je jedan od
najvećih u carstvu, središte provin¬
cije Afrike.
Svojevrsni mirovni ugovor Rima i
Kartage za rat ipakje potpisan 1985.
godine. U ime Rima potpisao gaje
gradonačelnik Rima Ugo Vetere i
gradonačelnik suvremene Kartage
u Tunisu. Chedli Klibi. Ideja o miru
potječe još od 1960ih godina, a Klibi
je u međuvremenu postao glavni
sekretar Arapske lige. Današnja Kar-
taga predgrađe je tuniškog glavnog
grada od 20 - 25 000 stanovnika.
doživio 93 godine i preminuo 2010.
godine.
Yamaguchi je bio inženjer brodarske
tvrtke Mitsubishi, a bio je u Hirošimi na
poslovnom putu. Preživio je s lakšim
opeklinama, pa se vratio dva dana
kasnije u svoj rodni grad Nagasaki.
Taj danje bačena druga bomba, no
on. njegova supruga i njegov sin su
preživjeli napad. Osim opeklina izgubio
je sluh u lijevom uhu. Kasnije u životu
je patio od katarakata. leukemije i
drugih bolesti.
O svojim iskustvima je šutio do 2005.
kada mu je preminuo sin. Počeo je
držati govore, napisao je knjige i pje¬
sme o iskustvima, te održao govor u
središtu Ujedinjenih Naroda. Često se
krivo tvrdi da je jedina takva osoba u
povijesti.
Istraga je pokazala da su osim njega
oba napada preživjelejoš 164 osobe. O
njima je 2006. snimljen dokumentarni
filnh Twice Survived: The Doubly Atomic
Bombed of Hiroshima and Nagasaki.
Preživjeli atomskog bombardiranja u
japanskomjeziku se zovu hibakusha. a
oni koji su preživjeli oba bombardiranja
niju hibakusha.
NEPC ZNATO
POZ JATOM w
SMRTONOSNA
CRNA UDOVICA
JE NOVINSKA
IZMIŠLJOTINA IZ
20. STOLJEĆA
Crna udovica postala je meta¬
fora za smrtonosnu opasnost,
a pojavljivala se u romanima,
planovima ubojstava, brojnim
novinski pričama. Međutim, njen
ugriz je vrlo rijetko fatalan.
Sama crna udovica vrsta je pauka
(latrodectus trecimguttatus) koja
živi u Sredozemlju i Središnjoj Aziji,
a katkad se nalazi i na drugim
kontinentima.
Crne udovice obično nisu niti
agresivne te rijetko grizu, a još
rjeđe koriste svoj otrov u ugrizi¬
ma. Sam ugriz je smrtonosan u
manje od jedan posto slučajeva,
a pri tome su žrtve stariji, djeca
te osobe narušenog zdravlja.
Čitava priča oko smrtonosnosti
crnih udovica rezultat je samo¬
ubojstva Stephena Liarskog.
On je bio mladić koji je patio od
depresije, te je 1935. počinio sa¬
moubojstvo. Pri tome je ostavio
oproštajnu poruku u kojemu je
rekao da će koristiti smrtonosnu
crnu udovicu koju je kupio od
čovjeka u Kaliforniji.Toje izazvalo
ogromnu medijsku pažnju.
Liarsky je zapravo umro od uzi¬
manja prekomjerne količine lijeko¬
va koje je ukrao od prijateljice koja
je bila medicinska sestra. Usprkos
tome, čak i kada je to objavljeno
u novinama, crna udovica se
nastavila smatrati opasnošću.
Tek je mali broj novinara istražio
priču i nastojao pobiti fantastične
L
tvrdnje o smrtonosnosti crnih poginuo u nesreći Za njega za Godefroya. Dobio je upozorenje, ali
udovica. Jedan od njih je napisao
et je bio provokacija pilota koji su Navarre,
bili bijesni što im je vojno zapovjed¬ se pripremao nekoliko tjedana jer je je obitelj tražila od njega da prestane
detaljan izvještaj o svom ekspe¬ ništvo naredilo da u pobjedničkoj raspon njegovog dvokrilca iznosio 7,52 letjeti.U povijesti su se dogodila još dva
rimentu u kojemu je uzaludno paradi 7. srpnja sudjeluju kao pješadija. metra, a širina Trijumfalnih vrata tek proleta, 1981. i 1991. godine. Francuz
pokušavao navesti crnu udovicu Odlučili su pokazati koliko su važni zračni 14,5 metara. Prilikom proleta izazvao je Alan Marchand je za svoj prolet kažnjen
da ga ugrize. s 5000 franaka kazne. Deset godina
asovi, pa je na Godefroya palo da izvede paniku obližnjih prolaznika i putnika. Sve
pothvat. Godefroy je zapravo bio drugi je zabilježio novinar Jacques Mortane, kasnije pilot nepoznatog identiteta je
izbor jer je prvi izbor, zračni as Jean a usprkos šutnji vlasti, ubrzo se pročulo proletio kroz Vrata i kroz Eiffelov toranj.
HISTORY.INFO 79
 BROJ 002

History* povijest kakvuniste čitali

\ U SLJEDEĆEM BROJU

KAO DRŽAVNA
POLICIJA

VULKANI
jERUPCIJE KOJE SU
PROMJENILE 19.
STOLJEĆE
U RUŠEVINAMA
Bavarski grad Nurnberg u ruševinama 1945. godine. Na desnoj strani
fotografije vidljivi su ostaci kipa prvog cara Njemačkog Carstva, Wilhelma
ELIKI PREGLED ŽIVOTA I STVARALAŠTV. I. (dinastija Hohenzollern). U daljini se vide tornjevi crkve sv. Lorenza.

+ PSIHIJATRIJA I ZLOUPORABA PROTIV POLITIČKIH ZATVORENIKA

Budite dio ® www.history.info Twitter Q Facebook

/info-hist /thisdayinhistoryhistory.info
povijesti
80 HISTORY.INFO
 1929: Baronial and Royal Ancestry
of Audrey Hepburn

1519: Lorenzo II de 'Medici

- The Duke to whom
1814: Napoleon Exiled to Machiavelli's "The Prince"
the Island of Elba was Dedicated

1979: Electoral Victory of Margaret 1789: The President George 1945: Hitler Dismisses the Powerful 1576: Hungarian Aristocrat Stephen
Thatcher Washington's Swearing-In Ceremony Marshal Hermann Goering Bathory Becomes King of Poland

POVIJEST KAKVU NISTE ČITALI www.history.info