Vjeronauk

Dobar dan svima, danas ćemo vam govoriti o sakramentima krštenja i potvrde. Predstavit
ćemo vam kako su i kada nastali navedeni sakramenti te nekakvu poveznicu između njih.
Bog nam svoju milost pokazuje na različite načine, a posebno u sakramentima. Sakramenti
su vidljivi znakovi nevidljive Božije ljubavi i milosti ustanovljeni od Isusa Krista i povjereni
Crkvi.
Riječ sakrament dolazi od lat. riječi sacramentum što znači zakletva, ugovorna obveza.
Zapravo, sakramenti su određeni ugovor između čovjeka i Boga te Bog daje svoju milost, ali i
od nas traži odgovor u vjeri. Za sakrament su potrebne materija i forma. Materija je sredstvo
kojim se dobiva sakrament npr. voda ili krizma, a forma su riječi koje izgovara davatelj
sakramenta npr. „Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga amen“. I ovdje imamo jedan
citat pape Franje (iz enciklike Lumen fidei) vezan za sakramente „Svojim utjelovljenjem,
svojim dolaskom među nas, Isus nas je dotaknuo, a po sakramentima nas dotiče i danas.“
Prva tri sakramenta (krštenje, potvrda i euharistija) nazivaju se sakramenti inicijacije, jer
postajemo članom Crkve. Sakrament krštenja i sakrament potvrde su sakramenti u kojima se
vjernici osnažuju na osobnoj razini, odnosno po sakramentu krštenja postajemo djeca Božja i
oslobođeni smo od istočnoga grijeha, a po sakramentu potvrde primamo na poseban način
snagu Duha Svetoga, postajemo odgovorni članovi Crkve i u tom smo smislu pozvani
pokazivati svoju vjerničku zrelost i u društvu i u Crkvi. Iz tog razloga može se reći da su ta dva
sakramenta naročiti darovi milosnoga života i zajedništva.

O sakramentu krštenja, o sakramentu potvrde. Oba sakramenta primaju se tijekom svete

mise. Potrebni kumovi koji jamče za vjeru krštenika i krizmanika, to je samo jedna od
sličnosti. Još neke sličnosti su to da se primaju samo jednom u životu, njima vjernik sklapa i
potvrđuje svoj „ugovor, savez“ s Bogom. A neke razlike su da za sakrament potvrde moraš
biti kršten uz još uvjeta, krstiti može svećenik i osoba s dozvolom, a krizmati može samo
biskup ili njegov zastupnik, takozvani delegat. Svećenik može krizmati osobe kojima je
zdravlje ugroženo, a nisu se krizmale, bez da pita biskupa. I sada neki katekizmi katoličke
crkve koji potvrđuju važnost sakramenata:
1315 »Kada su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i
Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše
sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha
Svetoga« (Dj 8, 14-17). (djela apostolska)

1316 Potvrda usavršuje krsnu milost; ona je sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni
u božansko posinstvo, da nas čvršće pritjelovi Kristu, da ukrijepi našu vezu s Crkvom te nas tješnje
pridruži njezinom poslanju i pomogne da kršćansku vjeru svjedočimo riječju i djelima.

1317 Potvrda, kao i krštenje, u dušu kršćana utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter; zato se ovaj
sakrament može primiti samo jednom u životu.