BOSANSKI LEKSIČKI PUTOKAZI: KUR’ANSKI KORIJENI U BOSANSKOM

JEZIKU

Dvadeset šesta ramazanska

leksička poslastica: ŠERBE
(SIRUP)
Tokom mjeseca ramazana, na osnovu istraživanja kur’anskih korijena u
bosanskom jeziku, dr. Jasmin Hodžić, viši naučni saradnik Instituta za
jezik Univerziteta u Sarajevu, svakoga dana donosi po jednu novu
“leksičku poslasticu”.
JASMIN HODŽIĆ
Kako u nekim opisima stoji, a mlađi već sigurno i ne pamte, kod nas se gost najprije počasti
šerbetom, pa je tako i kod Muharemaginice, kako to u Zelenom busenju opisuje Mulabdić.
Šerbe je, pa kahva, a sve u razgovoru mahom o najozbiljnijim poslovima... Ili kako narodna
pjesma veli Sve hanume šerbe piju, šerbe piju, kahvu liju..., ili ona kad se žuti limun kraj mora
hvali što bez njega nema šerbeta. Naravno, imamo među poznatijim i ružino šerbe ili đul-
šerbe, ali bit će da nam je kao kolektivitetu nekako najbliže mevludsko šerbe.

Nema ko ne zna napamet:

Dok se najednom otvore vrata,

na ruci držeć čašu od zlata,
hurija jedna dođe i stade
i sretnoj majci čašu dodade.
To vam je čaša šerbeta bila
sa rajskog vrela – sa Selsebila...
Kolektivno naslijeđe u šerbetu prepoznato je i stihovima Tu se šeću bosanski junaci, šerbe
piju, a Bosnu spominju: Naša Bosno, naše vel'ko dobro... Međutim, duhovna dimenzija
šerbeta je priča za sebe, jer se po nekim pravilima zvaničnih uvođenja u duhovni tarikatski
put šerbe uzima kao znak inicijacije, gdje murid nakon zikra od šejha može dobiti da ispije
slatko šerbe.

Opet, u nekim se kućama sačuvao običaj da se umjesto običnog soka (sirupa) još uvijek može
poslužiti i pravo šerbe, naročito u posebnim prilikama. Načelno, nećemo pogriješiti ako šerbe
izjednačimo sa sirupom ili sokom, pa je osim limunovog i ružinog poznato i šerbe od
miješanog voća ili nekog drugog pojedinačnog voćnog (dakle, slatkog) pripravka, a dalje opet
imamo šerbe od kandiranog šećera, šerbe s medovinom, s karanfilićima – pa se time svako
ono koje se pomalo razlikuje od običnog soka (sirupa) možda može zvati pravo šerbe. Bit će
da mu je osnova voda, med, šećer i začini. Međutim, nekada će šerbe podrazumijevati i
ukuhanu vodu za kahve ili pak ukuhanu agdu za zalijevanje kolača. Generalno, šerbe je slatki
napitak.

No, kako se šerbe uzima simbolično i u funkciji produženja duhovne loze, tako imamo i
metaforičnu upotrebu šerbeta kod sintagmi ispiti šerbe šehadeta ili ispiti šerbe smrti, prema
kur'anskom načelu da će svako živo biće smrt okusiti.

Sirup i šerbe istog su porijekla. Šerbedžija je osoba koja poslužuje ili prodaje šerbe.

Kur'anski korijen š-r-b ili šin-ra-ba (‫ )ش ر ب‬daje petnaest glagolskih izraza za riječ piti, kao u
ajetu Jedite i pijte, ali ne pretjerujte (Kur'an, 2: 60), gdje se u nekoliko navrata posebno
spominje pijenje s onosvjetskih izvora (i džehennemsko i džennetsko), a nekada baš
konkretno kao začinjeno piće kao u ajetu Čestiti će iz pehara piće kamforom začinjeno piti
(Kur'an, 76: 5), za šta se također moze vezati nastanak šerbeta kao začinjenog slatkog i
mirisnog pića. Također, jedanaest puta se navodi imenica piće, ali i tri puta i kao imenica
kojom se označava mjesto ispijanja pića, ili mešreb, što se može prevesti kao bar ili kahvana.