BOSANSKI LEKSIČKI PUTOKAZI: KUR’ANSKI KORIJENI U BOSANSKOM

JEZIKU

Deveta ramazanska leksička

poslastica: MEZAR
Tokom mjeseca ramazana, na osnovu istraživanja kur’anskih korijena u
bosanskom jeziku, dr. Jasmin Hodžić, viši naučni saradnik Instituta za
jezik Univerziteta u Sarajevu, svakoga dana donosi po jednu novu
“leksičku poslasticu”.
JASMIN HODŽIĆ

Za ubičajeni arapski izraz za grob, kao kabur, kod nas se u narodu više udomaćio naziv
mezar. U nekim našim mjestima bio je (ponegdje i ostao) običaj da se mezar najmilijih
pozicionira negdje uz vlastitu kuću, umjesto u zajedničkom mezarju ili mezarlucima – vele,
kako bi nasljednik, ako proda kuću i babovinu, morao prodati, ne daj Bože, npr. i babine
kosti, a to nikako ne ide. Tako je i ovo bio jedan od načina da se mlađima u amanet ostavi
čuvanje vlastite zemlje, jer se suverenitet države mjeri upravo vlasništvom nad zemljom.
Iako učesnici u prethodnoj agresiji na našu zemlju imaju tipične svoje orijentalizme, pa ih
koriste npr. tamo gdje ih mi nemamo, neko od neprijateljske vojske se tokom prethodnog rata
bio dosjetio da jednog našeg čovjeka, inače odvedenog u koncetracioni logor, prilikom
deportacije iz jednog koncetracionog logora u drugi, priupita (kao da ne zna) – Kako
muslimani kažu grob? Kada je s druge strane uslijedio odgovor – Mezar, zapitani koji
odgovor hitan tad dade dobio je metak u čelo, čime se može utvrditi da se kod nas ubijalo i
zbog jezika, odnosno zbog jedne jedine riječi. Ovo je potvrđeno i pravomoćnom presudom u
predmetu X-KR-05/139, pred Sudom Bosne i Hercegovine. Sličnih primjera je bilo i kod
drugog agresora na Bosnu i Hercegovinu, što je potvrđeno Haškom presudom.

Iz kur'anskog korjena z-v-r (‫ )ز و ر‬izvodi se riječ mezar (‫ )َم َزار‬u značenju mjesto koje se
posjećuje, ali i riječ zijaret (‫ )ِزَياَر ة‬kojom se inače označava posjeta.

Glagolska imenica zijaret (‫ )ِزَياَر ة‬dolazi od glagola zera ( ‫)َزاَر‬, jezūru (‫ )َيُز وُر‬koji označava
posjetu, hodočašće ili naklonost. Vjerovatno je preko turbeta kao mjesta koji se zijarete ili
generalno preko ustaljenog običaja da se obilaze kaburovi, za kabur (mjesto ukopa) došla
riječ mezar (mjesto zijareta/posjete/hodočašća).

U Kur'anu se riječi s ovim korijenom nalaze u više značenja, a jednom je u upotrebi značenje
zijareta, i to upravo u primjeru po kojem se kabur zijareti:

Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok kaburove ne posjetite (ne naselite).
(Kur'an, 102: 1-2)

Jako je zanimljivo da se i druga, naizgled nesrodna izvedena značenja, na isti način izvode
jedna iz drugih i u bosanskom i u arapskom jeziku.

Iz poznatog kur'anskog primjera sunca koje obilazi okolo pećine u kojoj su uspavani drugovi,
iz izraza zever (‫ )َز َو ر‬dobijamo značenje inklinacije (naginjanja) odnosno obilaženja, a preko
toga i savijenost, iskrivljenost, distorziju. Tako i preko imenice zūr (‫ )ُز ور‬dobijamo značenje
neistine, laži, lažnog svjedočenja, krivokletstva, i slično – i u ovom značenju u Kur'anu se
ova riječ nalazi na četiri mjesta, kada se spominje lažan (neistinit) govor, zatim potvora,
zatim primjer onih koji ne svjedoče neistinu (ne svjedoče lažno) te primjer laganja.

Veza s inklinacijom ovdje je obilaženje, zaobilaženje istine. I u našem jeziku se isto za

posjetu kaže obilazak, a za laž zaobilaženje istine.

Treba još reći da mezar koji nas čeka sigurno ne možemo zaobići, ali moramo obići, posjetiti
ili nastaniti.

Kako kaže narodna pjesma:

Tu šehite svoje pokopaše,

Mezare im glavam’ okitiše.