Grčka tragedija

Tragedija je književna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne

moralne i karakterne osobine, ali završava tragično zbog sukoba ideala
i stvarnosti.

- u tragediji je prikazan sukob između likova koji se bore za uzvišene

ideale i sredine koja ih ili ne razumije ili im se suprotstavlja

Tragedija se razvila u staroj Grčkoj, postigavši najveći procvat u 5.

st. pr. Krista.

→ nastala je iz obreda posvećenih bogu Dionizu na taj način što se

korovođa u korskim pjesmama odvojio od kora, počeo govoriti
samostalne stihove i voditi dijalog s korom

- tragedija se razvila iz ditiramba – pjesma koju je u čast Dioniza

(grčki bog vina) pjevao kor i uz to plesao

Prvoga glumca uveo je Tespis, drugoga glumca uveo je Eshil, a

trećega glumca uveo je Sofoklo.

- uvođenjem prvog glumca nastaje satirska drama

- stupnjevi u razvoju grčke tragedije: ditiramb → satirska drama →

tragedija.

Značajke tragedije:

- teme – iz mitova

- likovi – mitološki junaci visokih moralnih načela koji slijede svoje

ideale, i to ih vodi u propast (smrt) → tragičan završetak

- tragična krivnja – ona uvjetuje žrtvovanje vlastitoga života za

određenu ideju, strast; glavni lik djeluje u skladu sa svojim moralnim
načelima
- tragični sukob – sukob tragičnog junaka s ostalim likovima koji
imaju različita uvjerenja od njegovih

- tragični završetak – posljedica sukoba i različitog mišljenja likova.

- tragedija je pisana uzvišenim stilom – prevladavaju elementi

svečanoga, ukrašenoga govora.

- katarza – pročišćenje osjećaja kod gledatelja