Kantova moralnost u 21.

vijeku
Iako se za života bavio različitim filozofskim pitanjima, razvio nekoliko teorija, Imanuel Kant
će u popularnoj kulturi ostati poznat po svojim prilično rigidnim etičkim shvatanjima. Za tri
protečena vijeka od vremena njegovog stvarnja, društvo se promijenilo na načine koje Kant, niti
iko drugi iz toga doba, nije mogao da zamisli, uglavnom uslijed industrijalizacije. Razmišljajući
o ovome, postavlja se pitanje, koliko je moguće pridržavati se kantovskih etičkih principa u
vremenu poznog kapitalizma? Da li je ikada bilo i moguće, koliko se društvo u 18-om vijeku
razlikovalo od našeg?
Kao prosvjetitelj, i racionalista, Kant je vjerovao u standardizovani racionalitet. Smatrao je da
je racionalnost jedini put do valjanog moralnog postupanja, i da bi individua trebala da stremi ka
apsolutnoj autonimiji duha. Međutim, njegovi zaključci počivali su na vjerovanju da svako
osjeća krivicu, i najvažnije, dužnost prema svojoj zajednici. Ovo su bile sasvim opravdane
konstatacije, u 18-om vijeku, kada su ljudi živjeli u manjim zajednicama, čak i unutar gradova, te
su bili svjesni činjenice da će njihovi postupci, direktno ili indirektno, uticati na sve druge
članove te zajednice. Koncept kategoričkog imperativa ima puno više smisla kada se razmotri na
manjoj skali. Tri glavna faktora otežavaju, to jest onemogućavaju primjenu takvih principa u
današnjem društvu. Ovo su otuđenost, globalizacija, i heteronimni uticaji. Moderni čovjek ne bi
mogao da tretira drugoga kao svrhu po sebi, zato što je sve što nam je dostupno sredstvo za neku
drugu svrhu. Kako ljudi postaju otuđeni od sopstvene ljudskosti, i žive uglavnom u svom
unutrašnjem svijetu, sve od tuđeg rada, emotivnih napora, i brige, tretiraju kao sredstvo za
sopstveno zadovoljstvo i ostvarenje. Sa nekontrolisanim rastom svjetske populacije posle drugog
svjetskog rata, način na koji živimo i organizujemo zajednice se znatno promijenio. Ljudi koji
žive u grupama u kojima poznaju sve ostale članove i znaju nešto o njihovim životima su u
manjini. Teže je prihvatiti moralnu univerzalnost kada vidiš sebe kao izuzetak, a svoju svijest
kao uzvišenu i sasvim posebnu stvar. Dobrostanje drugih ljudi je sekundarno kada se čak ni
njihova svijest ne uzima u obzir. Ne možemo tvrditi da heteronimni uticaji nisu bili faktor u 18.
vijeku, čak su bili i veći, ali danas igraju drigačiju ulogu. Iako smo tuda upućeni, još uvijek
nismo stigli do stepena otuđenosti u kome bi apsolutno samo individua, njene želje i potrebe, bila
bitna. Većina razmišlja po principu zajednice kojoj pripadaju, na osnovu nekog aspekta njihovog
identiteta. Ovo su religijske grupe, nacionalnosti, rase, orijentacije itd. Heteronimni uticaji iz
ovih grupa čine da individua moralnim smatra samo ono što je dobro po njihovu grupu, bez
obzira na kako to utiče na one izvan nje, zato što oni van moje grupe – slobodno ne moraju ni
biti ljudska bića.
Nakon razmatranja svih ovih stavki, dolazimo do zaključka da je Kantovu univerzalističku
etiku skoro nemoguće primijeniti na većoj skali u modernom dobu, zbog uticaja izazvanih
poznim kapitalizmom. Međutim, vrijedi se boriti za sebi bližnje, kao i dobrobit ljudske vrste,
tako da bi kao pojedinci trebali da nosimo elemente Kantovih etičkih principa sa sobom, i
primjenjujemo ih kada možemo.

-Vanja Usančević, 4F