Professional Documents
Culture Documents
SR-2023-28 - HR Dokument Evropske Komisije
SR-2023-28 - HR Dokument Evropske Komisije
28
Tematsko izvješće Javna nabava u EU-u
Manje tržišnog natjecanja za ugovore dodijeljene
za radove, robu i usluge u desetogodišnjem
razdoblju do 2021.
2
Sadržaj
Odlomak
Sažetak I. – IX.
Prilozi
Prilog I. – Pokazatelji pregleda stanja
Prilog II. – Metodologija analize podataka
Prilog III. – Preglednik Suda za javnu nabavu – Korisnički priručnik
Pojmovnik
Odgovori Komisije
Kronologija
Revizorski tim
4
Sažetak
I. Svake se godine u EU-u na javnu nabavu troši oko 2 bilijuna eura, odnosno 14 %
bruto domaćeg proizvoda EU-a. Javna nabava jedan je od ključnih elemenata
jedinstvenog tržišta, u gospodarskom smislu i u smislu integracije, te pomaže javnim
tijelima u ostvarivanju najveće moguće vrijednosti za uloženi novac pri nabavi radova,
robe i usluga. Pravni okvir EU-a za javnu nabavu obuhvaća nekoliko direktiva:
tijekom 2014. nad njima dvjema provedena je reforma, a još je jedna uvedena.
III. U okviru revizije koju je proveo Europski revizorski sud (Sud) procijenjena je
razina tržišnog natjecanja za javne nabave na jedinstvenom tržištu EU-a u razdoblju od
10 godina te mjere koje su Komisija i države članice poduzele kako bi u svrhu
ostvarivanja najveće moguće vrijednosti za uloženi novac utvrdile i uklonile prepreke
konkurentnom nadmetanju. U svrhu analize načina na koji se razina tržišnog natjecanja
mijenjala tijekom vremena, kao i u pogledu toga je li reformom iz 2014. ostvaren
učinak na tu razinu i jesu li drugi ciljevi reforme ostvareni, Sud je upotrijebio otvorene
podatke o javnoj nabavi u EU-u u desetogodišnjem razdoblju do 2021. Kako bi proveo
analizu podataka, osmislio je interaktivni preglednik koji je javno dostupan i omogućuje
daljnju analizu podataka prikupljenih u okviru revizije.
IV. Sud je ovu reviziju proveo kako bi pružio uvid u razinu tržišnog natjecanja u
javnoj nabavi i podigao svijest o tom pitanju pet godina nakon isteka roka za
prenošenje direktiva o javnoj nabavi u nacionalno pravo. Sud preporukama nastoji
doprinijeti poboljšanjima koja bi javnim naručiteljima u državama članicama mogla
pomoći da ostvare najveću moguću vrijednost za uloženi javni novac.
5
VI. Analiza dostupnih podataka koju je obavio Sud pokazala je da postoji znatno
općenito povećanje broja postupaka sa samo jednim ponuditeljem, visoka razina
izravnih dodjela ugovora u većini država članica i ograničena razina izravne
prekogranične javne nabave među državama članicama. Budući da nekoliko ciljeva
reforme iz 2014. još uvijek nije ostvareno, Sud zaključuje da stupanje na snagu
direktiva iz 2014. nije imalo vidljiv učinak. Naprotiv, ponuditelji i javni naručitelji
smatraju da postupci javne nabave i dalje uzrokuju znatno administrativno
opterećenje. Nadalje, udio malih i srednjih poduzeća koja sudjeluju u javnoj nabavi nije
se znatno povećao, a strateški se aspekti (npr. okolišni, socijalni i inovacijski) u javnim
natječajima rijetko uzimaju u obzir. Također, budući da su stope objavljivanja i dalje
niske, postoji negativan utjecaj na transparentnost, što je jedna od ključnih zaštita u
smislu rizika od prijevare i korupcije. Sud ujedno napominje da određeni ciljevi reforme
iz 2014. ponekad mogu biti proturječni općem cilju jamčenja tržišnog natjecanja u
javnoj nabavi.
VII. U okviru revizije koju je proveo Sud utvrđeno je i da Komisija treba poboljšati
svoje praćenje javne nabave: cjelovitost podataka prikupljenih o dodijeljenim
ugovorima i dalje je loša te nisu svi podatci točni. Postoje nedostatci u Komisijinim
alatima za praćenje zbog kojih se ograničava njihova djelotvornost i transparentnost.
Uvod
Javna nabava u Europskoj uniji
01. Termin „javna nabava” odnosi se na postupak kojim javna tijela nabavljaju
radove, robu ili usluge od dobavljača na temelju otvorenog i natječajnog postupka
kako bi se zajamčila kvaliteta i ostvarila odgovarajuća vrijednost za uloženi novac. Na
takve nabave godišnje se troši oko 2 bilijuna eura. To je oko 14 % bruto domaćeg
proizvoda (BDP) 27 država članica EU-a 1 (u daljnjem tekstu: „skupina EU-27”). Javna
nabava stoga je jedan od glavnih pokretača gospodarskog rasta i zapošljavanja.
02. Ostvarivanje najveće moguće vrijednosti za uloženi novac pri nabavi radova,
robe i usluga jedan je od ključnih ciljeva javne nabave. Tržišno natjecanje, odnosno
dovoljan broj dobavljača na tržištu te njihovo sudjelovanje u postupcima javne nabave,
preduvjet je za postizanje tog cilja.
1
Internetska stranica GU-a GROW o javnoj nabavi (pristupljeno u lipnju 2023.).
8
05. Cilj je pravnog okvira EU-a za javnu nabavu zajamčiti primjenu usklađenog skupa
pravila i postupaka pri dodjeli ugovora. Taj se okvir sastoji od nekoliko direktiva.
Tijekom 2014. provedena je reforma sljedećih dviju direktiva:
06. Postupak javne nabave može se opisati u pet faza (vidjeti sliku 1.).
Slika 1. – Postupak javne nabave
o 750 000 eura za ugovore o društvenim uslugama ili drugim posebnim uslugama.
10. Države članice EU-a, kojih je u to vrijeme bilo 28, morale su prenijeti direktive
iz 2014. u nacionalno pravo do travnja 2016. Međutim, većina je to odgodila. Četiri
države članice (Austrija, Luksemburg, Portugal i Španjolska) tek su 2018. uskladile svoje
nacionalne zakone o javnoj nabavi s Direktivom 2014/24/EU te su tek tada promjene
konačno stupile na snagu na jedinstvenom tržištu (vidjeti sliku 2.).
2
COM(2017) 0572 „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju”, str. 3.
10
2015. Mađarska
2016. Danska
Slovenija
Francuska
Bugarska
Slovačka
Njemačka
Italija
Cipar
Rumunjska
travanj Poljska
rok za prenošenje Belgija
Nizozemska
Grčka
Češka
Irska
Malta
Finska
2017. Hrvatska
Švedska
Latvija
Litva
Estonija
2018. Portugal
Španjolska
Luksemburg
Austrija
* Zbog svojeg
povlačenja
Ujedinjena
Kraljevina nije
uključena
Izvor: Sud.
11
11. Više od 250 0003 javnih naručitelja provodi postupke javne nabave na
jedinstvenom tržištu EU-a. Ti su naručitelji javna tijela (na nacionalnoj, regionalnoj ili
lokalnoj razini), ali i nejavni subjekti koji djeluju u specifičnim uvjetima u kojima nema
tržišnog natjecanja. Svaka država članica ima barem jedno javno tijelo odgovorno za
nadzor nad javnom nabavom.
12. U okviru Komisije sljedeće dvije glavne uprave dijele odgovornost za politike
javne nabave i provedbu direktiva na razini država članica:
13. Svi pozivi na nadmetanje i obavijesti o dodjeli ugovora za javne nabave čija je
vrijednost iznad primjenjivog praga EU-a moraju se objaviti u TED-u kako bi
potencijalni dobavljači bili obaviješteni o budućim prilikama u okviru javne nabave.
Javni naručitelji u TED-u mogu objaviti i postupke ispod praga.
14. Ured za publikacije Europske unije navodi da je tijekom 2020. u TED-u objavljeno
više od 640 000 obavijesti o javnoj nabavi. Procjenjuje se da su se te obavijesti odnosile
na 226 000 postupaka javne nabave u vrijednosti od oko 800 milijardi eura. Od 2016.
te su obavijesti javno dostupne u obliku otvorenih podataka 6.
3
Internetska stranica GU-a GROW o javnoj nabavi.
4
Internetske stranice Ureda za publikacije Europske unije.
5
Početna internetska stranica TED-a.
6
Skupovi podataka u TED-u na stranicama data.europa.eu.
12
15. Kad god javni naručitelji upotrebljavaju druge platforme za javnu nabavu za
objavljivanje obavijesti o pozivu na nadmetanje, države članice moraju zajamčiti da se
svi podatci za postupke iznad praga prenesu u TED u skladu s člankom 51.
Direktive 2014/24/EU.
16. Osim TED-a Komisija ima još dva instrumenta za praćenje stanja javne nabave u
EU-u: države članice moraju 7 Komisiji podnositi trogodišnja izvješća o praćenju za
pojedinu zemlju (vidjeti odlomke 68. – 70.) te Komisija održava Pregled stanja
jedinstvenog tržišta (u daljnjem tekstu: „pregled stanja”).
17. Pregled stanja sadržava poseban odjeljak u kojem se navode podatci o javnoj
nabavi u EU-u u obliku 12 pokazatelja, koji su raščlanjeni po zemlji. Od tih pokazatelja
Komisija je smatrala da su sljedeća tri posebno važna te je za njih do siječnja 2023.
primjenjivala ponder od 300 % u svrhu izračuna ukupnog kompozitnog pokazatelja
(vidjeti Prilog I.):
o stopa „samo jedan ponuditelj”, kojom se mjeri udio dodijeljenih ugovora za koje
je postojao samo jedan ponuditelj;
7
Direktiva 2014/24/EU, članci 83. i 85.
13
19. Revizijom koju je proveo Sud obuhvaćeno je razdoblje 2011. – 2021. To je Sudu
omogućilo da ispita je li prenošenje direktiva iz 2014. u nacionalno pravo utjecalo na
stanje javne nabave u različitim državama članicama. Direktiva 2009/81/EZ o javnoj
nabavi u području obrane i sigurnosti nije bila obuhvaćena opsegom revizije koju je
proveo Sud jer nije bila obuhvaćena reformom iz 2014.
20. Sud se, u skladu sa svojim konceptom tržišnog natjecanja (vidjeti odlomak 02.), u
okviru revizije usmjerio na pokazatelje u pregledu stanja za koje je primijenjen ponder
od 300 % (vidjeti odlomak 17.) jer se njima utvrđuje razina ograničenog ili čak i
nepostojećeg tržišnog natjecanja te su stoga široko prihvaćeni kao pokazatelji
neučinkovitog ponašanja tržišta koje čini rizik za provedbu javne nabave u kojoj se
ostvaruje najveća moguća vrijednost za uloženi novac, a time i za učinkovito korištenje
javnim novcem. Njima se također može upozoriti na koruptivnu praksu, kao što je
prilagodba specifikacija natječaja za pogodovanje određenim poduzećima.
14
8
https://public.tableau.com/app/profile/gti1940/viz/eca_dashboard/Story.
15
25. Anketa je poslana na adresu oko 400 kontakata u tijelima koja se bave pitanjima
javne nabave u skupini EU-27, neke od kojih su države članice imenovale u Komisijine
radne skupine o javnoj nabavi. Anketa je uključivala pitanja o sljedećim temama:
26. Sud je obavio detaljne razgovore s predstavnicima nadzornih tijela u šest država
članica: Hrvatskoj, Danskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Luksemburgu i Poljskoj. Tih šest država
članica odabrano je na temelju analize podataka i rezultata ankete kako bi se prikazale
različite razine uspješnosti.
29. Sud je ovu reviziju proveo kako bi pružio uvid u postignutu razinu tržišnog
natjecanja u javnoj nabavi i podigao svijest o tom pitanju pet godina nakon isteka roka
za prenošenje direktiva o javnoj nabavi u nacionalno pravo. Preporuke Suda imaju za
cilj doprinijeti poboljšanjima koja bi javnim naručiteljima država članica mogla pomoći
u ostvarivanju najveće moguće vrijednosti za uloženi javni novac u njihovoj javnoj
nabavi.
16
Opažanja
31. Izravna dodjela ugovora odnosi se na slučaj u kojem javni naručitelj ne objavljuje
poziv na podnošenje ponuda, već izravno pristupa jednom poduzeću ili više njih tražeći
podnošenje ponude. To se mjeri pokazateljem „bez poziva na podnošenje ponuda”.
Prema definiciji tim se pristupom ograničava tržišno natjecanje. Ako se pristupi samo
jednom poduzeću, uopće nema tržišnog natjecanja.
32. U skladu s direktivama EU-a o javnoj nabavi takav je pristup dopušten samo u
iznimnim okolnostima 9, npr. u slučajevima u kojima nije podnesena nijedna ponuda ili
nijedna odgovarajuća ponuda u otvorenom ili ograničenom postupku; zbog iznimne
žurnosti; ako ugovor prati projektni natječaj; za nove radove koji se sastoje od
ponavljanja sličnih radova pod istim uvjetima.
9
Direktiva 2014/24/EU, članak 32.
17
33. Tijekom 2021. postupci u kojima nije bilo poziva na podnošenje ponuda činili su
oko 15,8 % svih postupaka javne nabave na jedinstvenom tržištu EU-a o kojima su
države članice izvijestile u TED-u. Analiza koju je obavio Sud također je pokazala da se
stopa izravne dodjele ugovora razlikuje među državama članicama. Tijekom 2021.
prosječna stopa izravne dodjele ugovora kretala se od 3,1 % (Grčka) do 42,3 % (Cipar),
što pokazuje da postoje znatne razlike u praksama javne nabave javnih naručitelja
država članica. Neke države članice smanjile su upotrebu izravnih dodjela ugovora
tijekom razdoblja obuhvaćenog revizijom (npr. Njemačka), upotreba u drugima ostala
je stabilna (npr. Irska), dok su je ostale države članice znatno povećale (npr. Cipar). U
pregledu stanja iznos stope pokazatelja „bez poziva na podnošenje ponuda” iznad 10 %
označen je crvenom bojom te je 2021. većina država članica (23 od njih 27) bila u toj
situaciji (vidjeti sliku 3.).
18
Grčka
Malta
Švedska
Slovačka
Finska
Poljska
Mađarska
Francuska
Italija
Belgija
Hrvatska*
Litva
Slovenija
Nizozemska
Češka
Portugal
Španjolska
Njemačka
Latvija
Irska
Luksemburg
Estonija
Danska
Bugarska
Austrija
Rumunjska
Cipar
0% 10 % 20 % 30 % 40 % 50 %
2011. 2021.
29 % 28 %
16 % 18 % 16 %
13 % 10 % 11 % 8%
14 %
21 % 20 % 19 %
17 %
9% 6% 8%
24 %
20 %
15 %
35. Ako postoji samo jedan ponuditelj, samo jedno poduzeće pokazuje interes i
podnosi ponudu za određenu javnu nabavu. U takvim situacijama, budući da nema
tržišnog natjecanja, javni naručitelj prihvaća jedinu primljenu ponudu ili prekida
postupak.
36. Tijekom razdoblja 2011. – 2021. stopa postupaka sa samo jednim ponuditeljem
na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a znatno se povećala, s 23,5 % (2011.) na 41,8 %
(2021.) svih postupaka. Istodobno se broj ponuditelja po postupku gotovo prepolovio,
s prosječno 5,7 ponuditelja na 3,2 ponuditelja po postupku (vidjeti sliku 5.).
20
2011.:
23,5 % u prosjeku 5,7 ponuditelja
po postupku
2021.:
41,8 %
u prosjeku 3,2 ponuditelja po postupku
37. Sud je uočio i znatne razlike među državama članicama: najveći porast
postupaka sa samo jednim ponuditeljem zabilježen je u Austriji, Danskoj, Grčkoj,
Nizozemskoj i Sloveniji. Jedine države članice u kojima se primjena takvih postupaka
smanjila bile su Hrvatska (nakon pristupanja EU-u i ulaska na jedinstveno tržište), Malta
i Slovačka. Slično tomu, podatci pokazuju znatne razlike u ukupnoj razini primjene
postupaka sa samo jednim ponuditeljem. Krajem 2021. udio tih postupaka iznosio je
manje od 20 % svih postupaka u samo trima državama članicama (Finskoj, Malti i
Švedskoj), dok je u Cipru, Poljskoj i Sloveniji premašio 50 %. U pregledu stanja prelazak
praga u vezi s tim od 20 % prikazan je crvenom bojom (vidjeti sliku 6.).
21
Slovenija
Cipar
Poljska
Češka
Mađarska
Grčka
Austrija
Latvija
Litva
Bugarska
Španjolska
Italija
Portugal
Estonija
Irska
Slovačka
Luksemburg
Njemačka
Belgija
Rumunjska
Hrvatska*
Danska
Francuska
Nizozemska
Finska
Švedska
Malta
0% 20 % 40 % 60 % 80 %
38. Sud je utvrdio i znatne razlike u razini postupaka sa samo jednim ponuditeljem
među regijama i gospodarskim sektorima. U okviru 1. navedeni su primjeri takvih
regionalnih razlika.
23
Okvir 1.
GRČKA
Regija Peloponez ima
najvišu stopu postupaka sa samo
jednim ponuditeljem u Grčkoj i u
EU-u (66,5 % svih postupaka).
30,4 % 66,5 %
POLJSKA
Regija Łódź ima znatno nižu
stopu postupaka sa samo
jednim ponuditeljem od ostalih
dijelova zemlje.
45,4 % 54,3 %
MAĐARSKA
Srednje Podunavlje ima stopu
postupaka sa samo jednim
ponuditeljem od 29,1 %, dok
Južno Podunavlje bilježi 45,6 %.
29,1 % 45,6 %
BELGIJA
Stopa postupaka sa samo jednim
ponuditeljem dvostruko je veća u
Valonskoj regiji i Regiji glavnoga
grada Bruxelles u usporedbi s
Flandrijskom regijom.
12,1 % 24,0 %
Izvor: kartica „Tržišno natjecanje u zemlji” u pregledniku Suda. Pozadina zemljovida © Mapbox i
© OpenStreetMap, koji ima dozvolu Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.0 (CC BY-SA).
24
2011. 2021.
29 % 30 % 27 % 28 %
46 % 22 % 47 % 44 %
14 % 16 %
40. Cjelokupno gledajući, analiza koju je Sud proveo nad podatcima o postupcima sa
samo jednim ponuditeljem pokazuje da se razina tržišnog natjecanja u javnoj nabavi na
jedinstvenom tržištu od 2011. smanjila. Nadalje, razina izravne dodjele ugovora i dalje
je visoka u većini država članica. To pokazuje da stupanje na snagu direktiva iz 2014.
nije imalo vidljiv učinak na razinu postupaka sa samo jednim ponuditeljem i razinu
izravnih dodjela ugovora.
25
42. Podatci ponovno pokazuju znatne razlike među zemljama. Tijekom razdoblja
2011. – 2021. javni naručitelji u većini država članica, uključujući sve veće države
članice, dodijelili su manje od 5 % svojih ugovora za radove, robu i usluge poduzećima
iz inozemstva. Samo su tri zemlje u tom razdoblju dodijelile više od 10 % svoje ukupne
javne nabave poduzećima u inozemstvu: Luksemburg (gotovo 30 %), Irska (15 %) i
Belgija (oko 10 %) (vidjeti sliku 8.).
10
Europski parlament, informativni članak o ugovorima o javnoj nabavi.
26
Izvor: Sud.
27
45. Svako smanjenje tržišnog natjecanja uvijek sa sobom donosi rizik od povećanja
cijena. Međutim, do 2020. inflacija na jedinstvenom tržištu ostala je stabilna, na razini
manjoj od 2 %, te se povećala tek nedavno 14.
46. Međutim, ne postoje posebni podatci o cijenama javnih radova, robe i usluga. Ni
Eurostat ni GU GROW ne prate cijene javne nabave u EU-u i njegovim državama
članicama. Budući da takve informacije nedostaju, ne može se procijeniti učinak
promjena u razinama tržišnog natjecanja na cijene, kao ni trošak nepostojanja tržišnog
natjecanja.
11
Statista: Tržišna kapitalizacija vodećih poduzeća na burzi Euronext, stanje u veljači 2023.
(statista.com).
12
Komisijina Studija o mjerenju prekograničnog prodiranja na tržištu javne nabave EU-a.
13
Ibid.
14
Internetske stranice GU-a GROW o inflaciji.
28
50. Analiza podataka koju je proveo Sud pokazala je da trenutačni postupci dodjele
ugovora traju znatno duže nego prije 10 godina. Konkretno, ukupno razdoblje
donošenja odluke do trenutka dodjele ugovora, ne uključujući žalbene postupke protiv
odluka o dodjeli, povećalo se sa 62,5 dana tijekom 2011. na 96,4 dana tijekom 2021.
Stupanjem na snagu direktiva iz 2014. nije se skratilo to trajanje (vidjeti sliku 9.).
29
Okvir 2.
53. U jednom izvješću o ESPD-u objavljenom u svibnju 2017.15 navodi se da su, iako
je njegova primjena imala određen pozitivni učinak, uvođenje i prihvaćanje tog
instrumenta i dalje bili ograničeni u mnogim državama članicama. U vrijeme provedbe
terenskih revizijskih aktivnosti Suda nije bilo dostupno ni izvješće o praćenju primjene
ESPD-a od 2017. ni ažurirana statistika o njegovoj trenutačnoj primjeni.
54. Komisija je u početku pružala uslugu u vezi s ESPD-om kako bi poduprla njegovo
prihvaćanje. Ta je usluga ukinuta u svibnju 2019., nakon što su sve države članice uvele
vlastite usluge.
15
Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o preispitivanju praktične primjene
Europske jedinstvene dokumentacije o nabavi (ESPD).
16
Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/1780 o utvrđivanju standardnih obrazaca za objavu
obavijesti u području javne nabave i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe
(EU) 2015/1986 (e-obrasci).
31
56. Međutim, provedba e-obrazaca u vrijeme revizije još je bila u tijeku: započela je
tek u studenome 2022. i trebala ostati neobavezna do listopada 2023. U
međuvremenu se u TED-u prihvaćaju i prikazuju i trenutačne obavijesti u okviru
sustava TED-a i nove obavijesti koje se objavljuju s pomoću e-obrazaca. Od
432 520 obavijesti objavljenih u prvih šest mjeseci nakon uvođenja Uredbe o e-
obrascima njih samo 374 bile su izrađene s pomoću e-obrazaca. Djelomičan razlog za
to može biti činjenica da je predmetna uredba izmijenjena u prosincu 2022., mjesec
dana nakon njezina stupanja na snagu, zbog čega su korisnici možda odbili primijeniti
tada dostupnu inačicu te odlučili pričekati bilo koje daljnje izmjene.
57. Visoka razina sudjelovanja MSP-ova u javnoj nabavi bila je još jedan važan cilj
reforme direktiva iz 2014., u koje su uključene ciljane odredbe kako bi se omogućila
podjela na grupe. Upotrebom grupa moglo bi se povećati sudjelovanje MSP-ova u
javnoj nabavi i, proširivanjem baze potencijalnih dobavljača, tržišno natjecanje.
58. U analizi podataka koju je obavio Sud je upotrijebio dva pokazatelja za mjerenje
sudjelovanja MSP-ova u javnoj nabavi: broj ugovaratelja koji su MSP-ovi i broj ponuda
MSP-ova. Podatci za sve države članice dostupni su isključivo počevši od 2016.
Općenito, podatci ne pokazuju ukupno povećanje sudjelovanja MSP-ova (ugovaratelji
MSP-ovi i broj ponuda MSP-ova), ali situacija se razlikuje na razini država članica.
Primjerice, Austrija i Litva zabilježile su povećanje broja MSP-ova koji su sudjelovali,
Švedska i Finska zabilježile su njegovo smanjenje, a u većini je država članica taj broj
uglavnom ostao stabilan (vidjeti sliku 10.).
32
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
59. Još jedan ključni cilj reforme direktiva iz 2014. bio je potaknuti snažnije
razmatranje okolišnih, socijalnih i inovacijskih aspekata u nabavi radova, robe i usluga,
što se općenito naziva strateškom javnom nabavom. U praksi to znači da javni
naručitelji mogu ići dalje od kriterija najmanje cijene i ciljati „ekonomski najpovoljniju
ponudu”. Da bi to učinili, javni naručitelji moraju navesti kriterije za odabir i tehničke
zahtjeve koji će dovesti do željenog ishoda bez umjetnog ograničavanja tržišnog
natjecanja.
60. Međutim, analiza podataka koju je proveo Sud pokazala je da u svim državama
članicama ugovori dodijeljeni u korist najniže ponude još uvijek čine većinu dodjela
ugovora. Tijekom 2021. u osam je država članica razina dodjele ugovora u korist
najniže ponude čak i premašila 80 %, što se u pregledu stanja označuje crvenom bojom
(vidjeti sliku 11.). U pregledu stanja nema drugih posebnih pokazatelja za mjerenje
strateške javne nabave (vidjeti odlomak 76.).
34
Slovačka
Cipar
Rumunjska
Litva
Grčka
Bugarska
Češka
Malta
Švedska
Estonija
Latvija
Portugal
Njemačka
Finska
Poljska
Mađarska
Luksemburg
Slovenija
Italija
Austrija
Danska
Belgija
Irska
Španjolska
Nizozemska
Francuska
Hrvatska
0% 20 % 40 % 60 % 80 % 100 %
61. Nadalje, u većini država članica učestalost dodjeljivanja na temelju najniže cijene
čak se povećala tijekom ispitanog razdoblja, što pokazuje da je promicanje strateških
javnih nabava u najboljem slučaju imalo ograničen učinak (vidjeti sliku 11.).
62. Budući da javna nabava uključuje velike količine javnog novca, postoji rizik od
prijevare i korupcije. Transparentnost u javnoj nabavi stoga je ključna ne samo kako bi
se omogućilo praćenje i kontrola postupaka i odluka već i kako bi se zajamčilo da se
donositelji odluka pozivaju na odgovornost. Njome se ujedno doprinosi otvorenoj
javnoj nabavi, a time i tržišnom natjecanju. Velik broj često malih javnih naručitelja,
uglavnom na regionalnoj ili lokalnoj razini, čini znatan izazov za jamčenje integriteta i
transparentnosti. To je osobito slučaj jer se javni ugovori male vrijednosti često
dodjeljuju izravno.
64. Međutim, podatci pokazuju17 da je više od polovice država članica skupine EU-27
u razdoblju 2011. – 2021. stalno bilježilo nezadovoljavajuću stopu objavljivanja, i to
ispod 5 %, što je vrijednost prikazana crvenom bojom u pregledu stanja. Analiza
trendova koju je proveo Sud ne pokazuje nikakvo poboljšanje tijekom vremena.
Rezultati ankete pokazuju i nepostojanje svijesti o tom pitanju. Naime, više od 43 %
ispitanika ne prati taj pokazatelj.
65. Reforma direktiva iz 2014. uključivala je skup ciljeva. Iako su ti ciljevi međusobno
povezani i trebali bi biti komplementarni u svrhu poboljšanja ukupne uspješnosti javne
nabave, njima se tržišno natjecanje ne cilja izričito, a ponekad se čak može i smanjiti.
Primjerice, loša je strana nekih mjera pojednostavnjenja, kao što je povećana
mogućnost izravne dodjele ugovora, to da je broj potencijalnih ponuditelja, a time i
tržišnog natjecanja, ograničen od početka.
17
Kartica „Pokazatelji pregleda stanja” u pregledniku Suda.
36
66. Još je jedan primjer podjela ugovora na manje grupe, kojom se s jedne strane
povećava vjerojatnost sudjelovanja MSP-ova, no s druge strane može smanjiti tržišno
natjecanje na tržištima kojima dominiraju velika poduzeća.
68. U skladu s direktivama iz 2014. relevantna tijela država članica moraju pratiti
primjenu pravila o javnoj nabavi, a ishodi te aktivnosti moraju se objavljivati svake tri
godine i slati Komisiji u izvješću o praćenju. Cilj je prikupiti podatke kako bi se
omogućila pouzdanija evaluacija i upravljanje politikom javne nabave.
69. Komisija je primila početni skup izvješća u razdoblju 2018. – 2021. (tri godine
nakon što su države članice prenijele direktive u nacionalno pravo) 18. Ta su izvješća
naknadno objavljena na Komisijinim internetskim stranicama, a povezane informacije
iskorištene su kao sastavnice Komisijina izvješća o provedbi i najboljim praksama
nacionalnih politika javne nabave na unutarnjem tržištu koje je objavljeno u
svibnju 2021. 19
18
Internetske stranice GU-a GROW s izvješćima zemalja i informacijama o zemljama EU-a.
19
Komisijino izvješće „Provedba i najbolje prakse nacionalnih politika nabave na unutarnjem
tržištu”.
37
70. Sud je utvrdio da to Komisijino izvješće sadržava samo opći opis stanja javne
nabave u EU-u i da se u njemu ne pružaju posebne ili detaljne informacije o stanju
tržišnog natjecanja u državama članicama ili u gospodarskim sektorima, kao ni mjeri u
kojoj su ostvareni strateški ciljevi reforme iz 2014. Komisija smatra da je to bila
posljedica ograničenih kvantitativnih informacija koje su nadležna nacionalna tijela
dostavila u svojim izvješćima o praćenju. Sud je također utvrdio da izvješća država
članica o javnoj nabavi za pojedinu zemlju nisu ujednačena u načinu na koji one
prijavljuju podatke.
71. Analiza koju je proveo Sud pokazala je da je, unatoč znatnom poboljšanju
od 2011., cjelovitost podataka i dalje jedan od glavnih problem TED-a. Trenutačno za
oko 30 % ugovora nedostaju vrijednosti te se ta brojka uglavnom nije mijenjala
od 2017. (vidjeti sliku 12.).
50 %
40 % Vrijednosti nedostaju
za oko 30 % ugovora
30 %
20 %
10 %
0%
2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020.
Izvor: Sud.
38
72. Vrijednosti koje najčešće nedostaju uključuju nacionalni registracijski broj (više
od 86 % postupaka) i procijenjenu vrijednost dodjele (više od 63 % postupaka) (vidjeti
sliku 13.). U skladu s odredbama direktiva i provedbenih uredbi o javnoj nabavi javni
naručitelji nisu obvezni popuniti nijedan od tih dvaju polja. Sud je ujedno utvrdio da se
ne prikupljaju ostali relevantni podatci, kao što su podatci o broju, trajanju i ishodu
žalbenih postupaka kojima se osporavaju odluke o dodjeli. Ti su podatci bitni za analizu
javne nabave.
86,3 % 63,6 % 34,6 % 32,8 % 32,3 % 24,9 % 23,7 % 23,2 % 19,0 % 16,8 % 9,7 %
10 %
20 %
30 %
40 %
50 %
60 %
70 %
80 %
90 %
100 %
Izvor: Sud.
Okvir 3.
Cilj je Uredbe o eIDAS-u uspostaviti zajednički pravni okvir diljem Europe u svrhu
olakšavanja upotrebe elektroničke identifikacije i usluga povjerenja za elektroničke
potpise, pečate, vremenske oznake i usluge registrirane dostave.
EORI broj registracijski je i identifikacijski broj EU-a za poduzeća koja uvoze ili
izvoze robu u EU ili izvan njega. Svako poduzeće ili pojedinačni subjekt s poslovnim
nastanom u EU-u mora od svojeg nacionalnog carinskog tijela dobiti EORI broj.
40
79. Sadržaj pregleda stanja mijenjao se nekoliko puta. Komisija je 2014. započela sa
šest pokazatelja, njihov broj 2015. povećao se na devet, a od 2017. ima ih 12. Najnovija
inačica, objavljena 2023., sadržava novi odjeljak pod nazivom „pokazatelji uspješnosti”.
Međutim, tim novim pokazateljima ne mjeri se uspješnost javne nabave kao takve, već
aspekti transparentnosti.
80. Još je jedan primjer kompozitni pokazatelj koji se do veljače 2023. upotrebljavao
za rangiranje uspješnosti država članica u pitanjima javne nabave (vidjeti Prilog I.). Taj
je pokazatelj izračunan na temelju 12 drugih pokazatelja, pri čemu je za stope „bez
poziva na podnošenje ponuda”, „samo jedan ponuditelj” i „stopa objavljivanja”
primijenjen ponder od 300 %, a za ostale, npr. stopu sudjelovanja MSP-ova, ponder od
samo jedne trećine. Ponderiranje je bilo proizvoljno, a na internetskim stranicama nije
bilo nikakvog objašnjenja njegove osnove ni razloga zbog kojeg se prestalo
primjenjivati.
42
Okvir 4.
20
Informativni članak GU-a GROW „Public Procurement Data Space: Unlocking the wealth of
EU public procurement data in Europe”.
43
21
GU GROW, internetske stranice o javnoj nabavi.
22
Internetske stranice Komisije o postupcima zbog povrede prava.
23
Memorandum Europske komisije o povredama iz prosinca 2016.
44
Komisija je pokrenula niz mjera koje je utvrdila u strategiji iz 2017., ali mali se broj
njih odnosi na prepreke tržišnom natjecanju u javnoj nabavi
86. Komisija je 3. listopada 2017., u vrijeme u kojem je većina država članica već bila
završila prenošenje direktiva u nacionalno pravo, objavila strategiju javne nabave pod
nazivom „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju” 24. U strategiji
se navodi da se javna nabava „oslanja […] na otvorene natječaje kako bi se dobila
najveća vrijednost za uložena javna sredstva” te se prepoznaje da taj „natječajni proces
nije prisutan ili gubi intenzitet” 25. Komisija se u toj strategiji 26 obvezala na suradnju s
tijelima za javnu nabavu u državama članicama, pružanje dodatne potpore kako bi
nabava bila jednostavnija i djelotvornija te provedbu vlastitih izvršnih politika.
Okvir 5.
24
COM(2017) 0572 „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju”.
25
Ibid.
26
Ibid.
45
89. Sud je utvrdio da je vrlo malo mjera za jačanje javne nabave dovršeno do roka
iz 2018. Štoviše, utvrdio je da su te mjere često ostale fragmentirane i nesustavne. Sud
je primijetio znatan porast aktivnosti u najnovijem razdoblju. Konkretno, niz projekata
pokrenut je nakon početka obavljanja revizije, osobito platforma zajednice javnih
kupaca (vidjeti okvir 6.).
Okvir 6.
27
GU GROW, internetske stranice o javnoj nabavi.
28
Internetske stranice Komisije o zajednici javnih kupaca.
46
91. Cjelokupno gledajući, Sud je utvrdio malo aktivnosti koje države članice provode
u svrhu uklanjanja prepreka tržišnom natjecanju u javnoj nabavi na nacionalnoj razini
(vidjeti okvir 7.). Neovisno o tome, općenito nema dovoljno svijesti o tržišnom
natjecanju i ostvarivanju vrijednosti za uloženi novac. Konkretno, nekoliko sugovornika
i polovica ispitanika u anketi nisu smatrali da je struktura postupaka javne nabave
problematična, kao ni njezin učinak na tržišno natjecanje, sve dok se poštuju
relevantna pravila.
92. Primjenom pretjerano restriktivnih kriterija za odabir ili tehničkih zahtjeva može
se ograničiti broj poduzeća koji mogu sudjelovati u određenom postupku javne nabave
ili proizvoda koji se mogu nabaviti. Više od 40 % ispitanika iz ankete Suda navelo je
restriktivne kriterije ili zahtjeve kao razloge kojima se doprinosi pojavi postupaka sa
samo jednim ponuditeljem. Istovremeno, tek oko trećina ispitanika smatrala je da se ti
izazovi odnose na njihovu zemlju.
94. Prema navodima predstavnika država članica još je jedan ključni čimbenik tržišna
koncentracija, odnosno činjenica da je razina tržišnog natjecanja niska kada postoji
samo ograničen broj poduzeća koja se natječu na određenom tržištu. To je ujedno
istaknuto i u odgovorima na anketu i tijekom razgovora. Gotovo polovica ispitanika iz
ankete Suda smatrala je da se ograničenim gospodarskim tržištima barem djelomično
mogu objasniti postupci sa samo jednim ponuditeljem, a njih 45 % smatralo je da se
takvim tržištima objašnjavaju i visoke razine pregovaračkih postupaka te dodjele u
slučaju u kojem nema poziva na podnošenje ponuda.
47
97. Kako je navedeno u odlomcima 48. – 56., nakon reforme iz 2014. postupci javne
nabave nisu postali fleksibilniji ili jednostavniji, administrativno opterećenje i dalje je
veliko, postupci su dugotrajni i uočavaju se kašnjenja u plaćanju. Sve to stvara troškove
za potencijalne ponuditelje koji premašuju troškove nastale u slučaju da se natječu za
ugovore o nabavi u privatnom sektoru. Komisija smatra da nabava u javnom i u
privatnom sektoru nije usporediva jer njihovi zahtjevi nisu isti, tj. javna nabava ne
odnosi se samo na javnu potrošnju već i na stvaranje vrijednosti za javnost.
29
Koltay, Gabor i Lorincz, Szabolcs i Valletti, Tommaso M., „Concentration and Competition:
Evidence from Europe and Implications for Policy (2022)”. CESifo, radni dokument br. 9640,
dostupno na SSRN: https://ssrn.com/abstract=4069206.
30
Komisijino izvješće o politici koje se odnosi na tržišno natjecanje: „Industry concentration
and competition policy”, izdanje 2021/02, studeni 2021.
48
101. Mjere ublažavanja, npr. one koje se odnose na koordinaciju i dijalog, bile su
ograničene. Razmjena najboljih praksi i šira primjena pojedinačnih rješenja mogli bi
dovesti do pojednostavnjenja i poboljšanja postupaka, čime bi se povećala privlačnost
ugovora o javnoj nabavi, a time i tržišno natjecanje u javnoj nabavi. Komisija bi u
svojstvu nadzornika javne nabave EU-a mogla imati jaču koordinacijsku ulogu. U
razgovorima koje je obavio Sud određene države članice izjavile su da bi imale koristi
od veće koordinacije u kontekstu smjernica o javnoj nabavi i zakonodavstva o javnoj
nabavi koje se ne odnosi na direktive.
Okvir 7.
31
Belgija, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Litva, Mađarska, Malta,
Portugal, Rumunjska, Slovenija i Slovačka.
51
Zaključci i preporuke
108. Cjelokupno gledajući, Sud zaključuje da se razina tržišnog natjecanja za
ugovore o javnoj nabavi za isporuku radova, robe i usluga na jedinstvenom tržištu EU-a
smanjila tijekom posljednjih 10 godina. Nedostaje svijest o tržišnom natjecanju kao
jednom od ključnih preduvjeta za javne nabave kojima se ostvaruje najveća moguća
vrijednost za uloženi novac. Komisija i države članice nisu sustavno upotrebljavale
dostupne podatke kako bi utvrdile temeljne uzroke ograničenog tržišnog natjecanja u
javnoj nabavi te su poduzele samo neusustavljene mjere za uklanjanje prepreka.
109. Tijekom 2021. u većini su država članica tri ključna pokazatelja za mjerenje
tržišnog natjecanja u javnoj nabavi (stope „bez poziva na podnošenje ponuda”, „samo
jedan ponuditelj” i „broj ponuditelja”) i dalje bila na nezadovoljavajućoj razini. Izravne
dodjele ugovora činile su oko 16 % svih postupaka javne nabave na jedinstvenom
tržištu (vidjeti odlomke 31. – 33.).
111. Znatne razlike na razini država članica i regija upućuju na to da javni naručitelji
u državama članicama primjenjuju različite pristupe u svojim praksama javne nabave.
Nadalje, za navedene pokazatelje Sud je utvrdio i heterogenost na razini gospodarskih
sektora u pogledu udjela javne nabave i kretanja pokazatelja tijekom posljednjih
10 godina (vidjeti odlomke 34. i 37. – 39.).
113. Cilj reforme direktiva iz 2014. bio je učiniti javnu nabavu jednostavnijom i
fleksibilnijom, povećati transparentnost postupaka, zajamčiti lakši pristup MSP-ovima
te strateški iskoristiti javnu nabavu za potporu ostvarivanju ciljeva politike EU-a.
Analiza podataka koju je proveo Sud pokazala je da reforma iz 2014. još nije dovela do
bilo kakvih bitnih poboljšanja u načinu na koji javni naručitelji provode javnu nabavu.
Kad je riječ o pojednostavnjenju, Sud nije utvrdio znatno poboljšanje kojim bi se javni
ugovori učinili privlačnijima. Prosječno se trajanje postupaka javne nabave od 2011.
povećalo za polovicu. Inicijative kao što su europska jedinstvena dokumentacija o
nabavi i e-obrasci pokazuju da je Komisija poduzela napore u svrhu pojednostavnjenja
postupaka javne nabave i smanjenja povezanog administrativnog opterećenja, no
njihov učinak tek se treba dokazati. Kako bi se takvim inicijativama ostvario određeni
učinak, potrebno ih je usvojiti na širokoj osnovi, za što je potrebna stalna Komisijina
potpora (vidjeti odlomke 48. – 56.).
114. Sud također zaključuje da ostali ciljevi još nisu ostvareni. Naime, analiza koju je
proveo pokazuje da su i stope objavljivanja i sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u
javnoj nabavi ostali na nezadovoljavajućoj razini tijekom razdoblja obuhvaćenog
revizijom. Promicanje strateške nabave s ciljem poticanja većeg razmatranja okolišnih,
socijalnih ili inovacijskih aspekata imalo je ograničen učinak na cjelokupnoj razini te je
udio postupaka u kojima se primjenjuju kriteriji za dodjelu koji nisu cijena vrlo
ograničen unatoč reformi iz 2014. Neki od ciljeva reforme iz 2014. nisu usmjereni na
tržišno natjecanje i ponekad su čak u suprotnosti s njime te se različiti aspekti
uspješnosti javne nabave ne mjere (vidjeti odlomke 57. – 66.).
(a) oblikovala manje ciljeva, koji su, međutim, jasniji i mjerljiviji, te utvrdila njihovu
prioritetnost;
115. Kad je riječ o Komisijinim alatima za praćenje, Sud zaključuje da postoje brojni
nedostatci koji ograničavaju njihovu korisnost u pogledu praćenja stanja javne nabave
u državama članicama, regijama i gospodarskim sektorima. Kvaliteta podataka u TED-u
poboljšala se, no cjelovitost podataka i dalje je jedan od glavnih problema. Primjenom
zajedničkog jedinstvenog identifikatora mogla bi se poboljšati korisnost baze podataka
u okviru TED-a kad je riječ o praćenju. Sud je također utvrdio da se ne prikupljaju svi
relevantni podatci. Budući da su isključivo javni naručitelji odgovorni za unošenje
podataka u TED, još je važnije da se obvežu na to da će jamčiti da su podatci o javnoj
nabavi potpuni i točni te da će voditi računa o tome. To treba poticati i pomno pratiti
(vidjeti odlomke 71. – 75.).
(b) prikupljati dodatne relevantne podatke o praćenju iz dopunskih izvora, kao što je
podatkovni prostor javne nabave, u svrhu prikupljanja informacija za pokazatelje
praćenja (ti bi podatci trebali uključivati jedinstvene identifikatore dobavljača,
stvarnih vlasnika i javnih naručitelja te, ako su dostupne, informacije o žalbenim
postupcima neuspješnih ponuditelja);
(c) iskorištavati podatkovni prostor javne nabave u svrhu praćenja kvalitete podataka
koji su dostavljeni s pomoću e-obrazaca i objavljeni u TED-u;
116. Komisijino izvješće o provedbi javne nabave sadržava samo opći opis stanja
javne nabave. Sud je također utvrdio da u pregledu stanja nedostaju određeni vrijedni
pokazatelji (uglavnom zbog toga što javni naručitelji ne šalju povezane podatke na
objavu u TED-u) te da određeni metodološki aspekti nisu navedeni. Naposljetku,
pregled stanja ne omogućuje pravilnu analizu trendova te mu nedostaju napredne
značajke izvješćivanja (vidjeti odlomke 68. – 70. te 76. – 81.).
54
(b) prikazati višegodišnje trendove u tržišnom natjecanju u javnoj nabavi na razini EU-
a, država članica i gospodarskog sektora;
(g) istražiti nove načine praćenja cijena javne nabave u EU-u i državama članicama.
117. Sud zaključuje da Komisija dosad nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir smanjenje
tržišnog natjecanja u javnoj nabavi. Od donošenja direktiva iz 2014. uglavnom je bila
usmjerena na prenošenje tih direktiva u nacionalno pravo i na usklađenost s pravilima,
ali ne i na sustavno praćenje uspješnosti javne nabave upotrebom dostupnih podataka.
Stoga se temeljni uzroci slabe uspješnosti nisu sustavno utvrđivali niti rješavali. U
skladu sa svojom strategijom iz 2017. Komisija je pokrenula niz mjera kako bi državama
članicama pomogla da postignu bolje ishode postupaka javne nabave, ali u okviru
premalo njih uzima se u obzir smanjenje tržišnog natjecanja. Komisija je sporo
provodila strategiju iz 2017. i tek su nedavno pokrenute znatne mjere. Komisija se
ujedno nije na dovoljno djelotvoran način koristila procesom europskog semestra u
svrhu podizanja svijesti o smanjenju razine tržišnog natjecanja (vidjeti
odlomke 83. – 89. i 103.).
55
118. Na razini država članica Sud je ustanovio da postoji malen broj inicijativa za
utvrđivanje temeljnih uzroka ograničenog tržišnog natjecanja u javnoj nabavi. Osim
toga, države članice svoju su pozornost usredotočile uglavnom na usklađenost s
pravilima o javnoj nabavi umjesto na uspješnost. Javni naručitelji nisu smatrali da je
struktura postupaka javne nabave problematična, kao ni njezin učinak na tržišno
natjecanje, sve dok su se poštovala relevantna pravila.
Ovo je izvješće usvojilo II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda
Annemie Turtelboom, na sastanku održanom u Luxembourgu 25. listopada 2023.
za Revizorski sud
Tony Murphy
predsjednik
57
Prilozi
Kompozitni pokazatelj
1.: samo jedan Udio dodijeljenih ugovora za koje je postojao samo jedan
ponuditelj ponuditelj.
4.: zajednička javna Udio postupaka javne nabave s više od jednog javnog
nabava kupca.
11.: nedostajući
Udio postupaka koji nisu uključivali registracijski broj
registracijski brojevi
prodavatelja.
prodavatelja
12.: nedostajući
Udio postupaka koji nisu uključivali registracijski broj
registracijski brojevi
kupca.
kupca
Izvor: Komisijin Pregled stanja jedinstvenog tržišta u području javne nabave.
59
Analiza koju je proveo Sud temelji se na podatcima koji potječu iz dvaju izvora:
data.europa.eu i Opentender.eu. Obje navedene internetske stranice oslanjaju se na
Dnevnik elektroničkih natječaja (TED).
Javni naručitelji u TED-u moraju objaviti podatke za sve natječaje iznad pragova EU-a.
Ti se podatci učitavaju ili izravno u TED ili u nacionalne sustave, nakon čega se
automatski prenose u TED s pomoću sučelja. Podatci u TED-u javno su dostupni na
dnevnoj bazi u formatu XML. Jednom godišnje Komisija podatke iz TED-a objavljuje i u
formatu koji je prilagođeniji korisnicima (CSV) na internetskim stranicama
data.europa.eu: jedna datoteka tog formata sadržava podatke o obavijestima o pozivu
na nadmetanje, a druga o obavijestima o dodjeli ugovora. Komisija obrađuje i
provjerava te podatke prije takve objave te ih zatim iskorištava za izračun pokazatelja u
svojem Pregledu stanja jedinstvenog tržišta u području javne nabave.
Internetske stranice
Nacionalni portali Tenders Electronic Daily
za javnu nabavu (TED)
Podatci iz obavijesti o
pozivu na nadmetanje
i obavijesti o dodjeli
ugovora
Projekt
GU GROW
DIGIWHIST
Podatke iz TED-a dvaput Podatke iz TED-a
godišnje stavlja na jedanput godišnje stavlja
raspolaganje na na raspolaganje na
opentender.eu data.europa.eu
Sud: Preglednik
za javnu nabavu
Podatkovni formati:
datoteke XML („extensible markup language”)
datoteke CSV („comma-separated value”)
Izvor: Sud.
61
Analiza podataka koju je obavio Sud obuhvaća razdoblje 2011. – 2021. Provedena je na
temelju broja postupaka javne nabave, a ne na njihovoj vrijednosti jer u TED-u često
nema podataka o vrijednostima ugovora.
Sud je prvo izračunao sljedećih pet pokazatelja koji se odnose na natječajne prakse:
Sud je zatim izračunao sljedećih pet pokazatelja za mjerenje razine tržišnog natjecanja
u javnoj nabavi („pokazatelji tržišnog natjecanja”):
— samo jedan ponuditelj: udio javne nabave za koju je postojao samo jedan
ponuditelj;
— lokalni dobavljač: udio odabranih ponuditelja koji su bili registrirani u istoj regiji
razine NUTS 2 kao javni naručitelj;
— novi sudionici na tržištu: udio dobavljača u određenoj godini, tržištu i regiji koji su
bili novi sudionici;
Sud je, u slučajevima u kojima su ti ugovori učitani u TED, u analizu uključio i javne
ugovore koji su dodijeljeni u okviru pregovaračkog postupka za koji nije objavljena
obavijest o pozivu na nadmetanje. Riječ je o ugovorima koji se, u skladu s direktivama,
mogu izravno dodijeliti nakon pregovaračkog postupka (npr. u situaciji u kojoj postoji
monopol). Taj se pristup razlikuje od pristupa koji je Komisija primijenila za pokazatelje
pregleda stanja.
Obrada podataka
Statistički modeli
Sud je ujedno iskoristio dva različita statistička modela za analizu svojeg skupa
podataka u sljedeće dvije svrhe, odnosno za procjenu toga:
Pojmovnik
Analiza podataka: postupak prikupljanja, modeliranja i ispitivanja podataka kako bi se
izvukli uvidi kojima se podupire donošenje odluka.
Bruto domaći proizvod: uobičajeno mjerilo bogatstva određene zemlje koje se temelji
na ukupnoj vrijednosti proizvedenih dobara i usluga (obično u jednogodišnjem
razdoblju).
Gospodarski subjekt: pojedinac ili subjekt koji pruži određeni proizvod ili uslugu u
zamjenu za plaćanje.
Javna nabava: nabava robe, radova ili usluga koju javna ili druga tijela provode na
temelju otvorenih i natječajnih postupaka kako bi se zajamčila kvaliteta i ostvarila
odgovarajuća vrijednost za uloženi novac.
Javni naručitelji: javna tijela ili organizacije koji su odgovorni za dodjelu ugovora za
robu, usluge i radove.
68
Korupcija: zlouporaba javne, korporativne ili osobne moći radi nezakonite dobiti.
NUTS: sustav razvrstavanja regija EU-a u tri skupine prema broju stanovnika u
statističke svrhe i za donošenje regionalnih politika.
Okvirni ugovor: opširni sporazum na temelju kojeg se mogu sklapati posebni ugovori.
Otvoreni postupak nabave: postupak javne nabave u kojem mogu sudjelovati svi
potencijalni ponuditelji.
Podatci: skup vrijednosti kvalitativnih ili kvantitativnih varijabli, kao što su činjenice ili
mjerenja, na temelju kojih se mogu izraditi informacije.
Podatkovni prostor javne nabave: planirani sustav u Europskoj uniji čiji je cilj
povezivanje različitih baza podataka koje sadržavaju informacije o javnoj nabavi,
uključujući podatke iz TED-a (Dnevnik elektroničkih natječaja) i nacionalne podatke o
javnoj nabavi.
Pregovarački postupak nabave: postupak javne nabave koji uključuje ograničeni broj
ponuditelja i u okviru kojeg naručitelj može pregovarati o uvjetima ugovora.
69
Provedbena pravila: detaljna pravila kojima se daju upute o tome na koji način
primijeniti određeni zakonodavni akt.
Odgovori Komisije
https://www.eca.europa.eu/hr/publications/SR-2023-28
Kronologija
https://www.eca.europa.eu/hr/publications/SR-2023-28
71
Revizorski tim
U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i
programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim
područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što
veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih
prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.
Ovu reviziju uspješnosti provelo je II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Suda
Annemie Turtelboom i koje je specijalizirano za rashodovna područja ulaganja u
koheziju, rast i uključivanje. Reviziju je predvodila članica Suda Helga Berger, a potporu
su joj pružali voditeljica njezina ureda Silvia Janik i ataše u njezinu uredu
Franz Ebermann, rukovoditelj Friedemann Zippel, voditeljica radnog zadatka
Julia Pilarczyk te revizorice Mihaela Pavel i Ioanna Topa. IT podršku reviziji pružao je
Ioannis Hartoutsios. Podršku pri analizi podataka i izradi preglednika pružao je
Lukasz Kolodziej. Grafičku podršku pružale su Marika Meisenzahl i Agnese Balode.
Slijeva nadesno: Ioannis Hartoutsios, Silvia Janik, Friedemann Zippel, Helga Berger,
Franz Ebermann, Marika Meisenzahl, Christophe Grosnickel.
AUTORSKA PRAVA
© Europska unija, 2023.
Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju
fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, potrebno je
zatražiti dodatno dopuštenje.
Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su
patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o
ponovnoj uporabi sadržaja.