O PRIJATELJSTVU – esej

Aristotel je grčki filozof te je on prijateljstvu posvetio veliku pozornost. Vjerovao je i smatrao da ne možeš
imati velik broj dobrih prijatelja, nego je dobrih prijatelja samo nekoliko ljudi.

Aristotel je vjerovao sa postoje tri vrste prijateljstva: prijateljstvo radi koristi, prijateljstvo radi užitka i
prijateljstvo radi dobrobiti samoga prijatelja.

Prijateljstvo radi koristi je način (vrsta) prijateljstva u kojem osoba ne voli drugu zbog nje same, već zbog
neke vrste dobrobiti koju dobivaju jedan od drugoga druženjem. Druže se kako bi ugodili samome sebi. Kod
prijateljstva radi užitka dvije osobe se povezuju zbog istih aktivnosti, navika, hobija… Druže se zbog
zajedničkog iskustva i užitka, a kada se to ukloni, prijateljstvo između njih se raspada. Najvrijednije i ono
pravo prijateljstvo jest prijateljstvo radi dobrobiti samoga prijatelja, gdje mi prijatelju težimo pomoći da on
ostvari neki svoj cilj. Aristotel samo ovu posljednju vrstu prijateljstva smatra pravim, istinskim
prijateljstvom.

Prema mome mišljenju, Aristotel je prijateljstvo prikazao i svrstao vrlo mudro i točno te se u potpunosti
slažem s njim.

Osoba koja također piše o prijateljstvu je Ciceron. Njegove misli smo vidjeli u tekstu „O prijateljstvu“ gdje
on jasno iznosi vlastiti stav. Smatra da je snaga prijateljstva najveća i da se prijatelji najviše povezuju u
nevolji. Govori da je najveće dobro vrlina iz koje se rađa prijateljstvo te da se bez te vrline ne može živjeti.
Vidimo da se Ciceron poistovjećuje sa Aristotelom. Jednako pričaju o pravim prijateljima. Aristotel počinje
s mislima da pravi prijatelj potiče samo najbolje u drugome i da čestit prijatelj postaje „drugi on“. S
identičnom mišlju nastavlja Ciceron koji govori „S prijateljem se usuđujem razgovarati kao sa samim
sobom“. Oboje spominju uzajamno dobročinstvo na kojem se temelji prijateljstvo: „Na uzajamnoj
dobrostivosti prijatelja leži vitalnost života“.

Andrej Krdžalić, 2.a