Professional Documents
Culture Documents
Peristil 04 03 Gamulin
Peristil 04 03 Gamulin
16
G r g o Gamulin Nedavno je iz zbirke S t r m i ć u š a o u posjed Galerije
umjetnina u Splitu jedan mali poliptih iz Trecenta (v.
82, š. 65 cm). S originalnim, premda oštećenim okvi
rom i sam teško oštećen u mnogim bitnim dijelovima,
osobito u l i k u Bogorodice, on je svakako dragocjen pri
mjerak kućnog oltarića.
Iz radionice Maestra Paola Još dok se nalazio u privatnom posjedu, privukao je
moju pažnju: bilo je na prvi mah jasno da se radi o
djelu koje je izašlo iz radionice Paola Veneziana; samo
su njegovo t e š k o stanje i minijaturni oblici stavljali
pod znak pitanja o d l u č n u atribuciju velikom osnivaču
m l e t a č k e škole. Osim toga cio nerazlučeni kompleks
Paolove radionice (sa bratom M a r k o m i sinovima L u
kom, Giovannijem i M a r k o m ) sili nas na oprez. Osim
na »Custodiji« Pale d'Oro potpisanoj od Paola, zajedno
sa sinovima Lukom i Giovannijem, i na Krunjenju Bo
gorodice Frick, potpisanoj i od Giovannina, jedva da
igdje drugdje imamo stanovite indikacije za interven
1
ciju »druge generacije«. Poliptih sv. Lucije u J u r a n d v o
r u na K r k u m o ž d a će jednom u tom pogledu moći
pružiti izvjestan oslonac; za sada je n a u č n a k r i t i k a zas
2
tala na Morassijevim o p ć e n i t i m konstatacijama.
Čini m i se da u ovoj situaciji ne preostaje zaista ništa
drugo negoli prihvatiti prijedlog što su ga razni istra
živači do sada predložili i promijenili, a prema kojemu
postoji u historiji umjetnosti pojam Maestra Paola
Veneziana koji za sada svojim imenom pokriva cio
kompleks radionice. U tom kompleksu n e m o g u ć e je za
sada izolirati djelatnost majstora samog. Lazarev pred
laže naslov »Paolo Veneziano i bottega«, ali upravo u
vezi s n a č i n o m rada u radionicama tog vremena sum
njam da je m o g u ć e provesti i takvu distinkciju: pomoć
nici su, kao što je poznato, sudjelovali i na izradi prvo
razrednih reprezentativnih djela, kao što je majstor
mogao sudjelovati i na sasvim sporednim m a l i m zada
cima. I upravo zbog toga ne vjerujem da Bogorodicu
iz Moskve, koju je Lazarev objavio u već citiranoj stu
diji, treba smatrati radom Paolove bottege. Upravo mor
fološki i po svojoj u m j e t n i č k o j razini ona je vjerojatno
djelo nekog Paolova epigona i l i imitatora.
A upravo u smislu tog jedinstvenog kompleksa mi
slim da i n a š mali poliptih treba pripisati Paolu Vene-
3
zianu. Jedinstvo stila na njemu je neosporno, a morfo
loške oznake tako su sukladne onima sa priznatih Pao-
lovih djela da je neka suptilnija distinkcija zasad ne
moguća. Jedna sigurna komponenta treba da p r i tome
bude uzeta u obzir: minijaturni oblici na splitskom
4
poliptihu, jednako kao i na skradinskom, stvaraju nuž
nost stanovitih pojednostavljenja i abrevijatura. Doda
mo l i tome mnoga oštećenja, dobivamo situaciju koju
upravo imamo pred sobom: malo djelo, izašlo iz radio
nice Maestra Paola, očituje zacijelo opće kvalitete ne
sumnjivo niže od velikih i priznatih radova Paolovih,
ali po svom duhu, po m o r f o l o š k i m i ikonografskim oz
nakama pripada ipak njemu.
1
N. di Carpegna, »La »Coperta« della Pala d'Oro di Paolo
Veneziano«. Bollettino d'arte, 1951, str. 55—56.
2
E. Sandberg-Vavala, »Maestro Paolo Veneziano«. Burling
ton Magazin, 1930, str. 160. — V. Lazareff, »Maestro Paolo
e la pittura veneziana del suo tempo«, Arte Veneta, 1954,
str. 81. — R. Pallucchini, »La pittura veneziana del Trecento«,
(dispense) Bologna, 1956.
3
G. Gamulin, »Još jedno djelo Paola Veneziana u našoj
zemlji«, Telegram br. 96., 1961. — Inače se u nas ovaj poliptih
pripisivao domaćoj školi s početka 15. st.
4
K. Prijatelj, »Un polittico di Paolo Veneziano a Skradin«.
Arte Veneta, 1959/60.
Sl. 2. Paolo Veneziano, Poliptih, detalj,
Split, Galerija umjetnina
Sukladnost o kojoj sam govorio očituje se u oblicima Pallucchini u svojim predavanjima na Univerzitetu u
i u tipovima uopće, ali kao posebna t a č k a u p o r i š t a Bologni 1954/55. Od ranog razdoblja »kontinentalnog«,
možda je naj znatnija podudarnost n a š e Bogorodice i tačnije r o m a n i č k o g stila (do vicentinskog Poliptiha iz
djeteta s tipom Paolove Bogorodice, kakav je elabori 1333) Paolov se stil razvija prema p a j a č a v a n j u bizan
ran od Bogorodice u Montargisu (koju Longhi datira tinizma, ali ujedno i njegove gotičke transformacije. 6
između 1330-1340), a koji je tip n a š a o svoju redukciju Sa Poliptihom br. 21 iz venecijanske Akademije ta evo
5
u malim razmjerima Triptiha u Parmi 1340-1350). Naš lucija doživijuje ponovni obrat prema bizantinizmu da
K r i s t je najbliži onome na Custodiji Pale d'Oro ( š t o zatim završi sa profinjenom i artificioznom gotikom
nas t a k o đ e r dovodi u peti decenij) dok sv. Ivan kao poljednjih djela.
da je minijaturna redukcija istog sveca s Poliptiha u L i k o v i našeg malog poliptiha odaju ponegdje i go
Chioggi iz 1349. g. Samo, ne treba zaboraviti da ga nala tičko p r o d u ž a v a n j e , tu je kruna na glavi Bogorodice, a
zimo i na k r č k o m Polip tihu gdje je po rudimentarnosti
osim toga, ta forma k u ć n o g prenosiva o l t a r i ć a javlja
još i najbliži.
se u Paola, kako se pokazalo o t k r i ć e m malog Poliptiha
Ukoliko prihvatimo uvriježeno mišljenje da gotičko u Skradinu, već u 3. deceniju, pa opet sa m a l i m Polip
produžavanje likova na Paolovim slikama počinje kra tihom iz Parme. N a nekim pojedinostima splitskog po
jem četvrtog decenija, m o ž d a b i trebalo zapaziti da liptiha osjeća se velik raspon u t i p o l o š k i m i morfološ
donji likovi splitskog poliptiha zaista nisu osobito vi k i m oznakama: sv. Ivan Krstitelj ima, na primjer do
soki što b i uvjetovalo s p u š t a n j e prema č e t v r t o m dece dirne t a č k e sa »prototipom« iz trećeg decenija na Po-
niju. Ipak mislim da b i datiranje oko 1340. bilo najvje liptihu sa K r k a (čak u svinutom k a ž i p r s t u ) kao i s
rojatnije. onim u Chioggi (1349); a i malog Isusa m o ž e m o pratiti
Samo, usprkos vrijednim p o k u š a j i m a uspostavljanja od Bogorodice u Montargisu (oko 1340) do redakcije
kronologije razvitka stila Maestra Paola, sa mnogim mo na jednom od posljednjih majstorovih djela, Bogoro
mentima još nismo na čistu. N a k o n kataloga E . Sand- dice Duveen. U t i m š i r o k i m rasponima krije se, po
berg-Vavala i skice za kronologiju V i k t o r a Lazareva m o m mišljenju, ipak izvjesna izvjesnost da se radi o
naj kompletni je je ocrtao Paolovu evoluciju Rodolfo djelu koje je prisno sraslo s a k t i v n o š ć u Maestra Paola.
5 6
R. Longhi, »Viatico per cinque secoli di pittura veneziana«, R. Pallucchini, op. cit. str. 101.
1952, sl. 4. — E. Sandberg-Vavala, op. cit. tb. VII, A.
Sl. 3. Paolo Veneziano, Triptih, detalj,
Parma, Galleria Nazionale
Traduzione Un piccolo polittico del Trecento (alt. 82, largh. 65 cm), già
appartenente alla collezione Strmić, è passato, non è molto,
in proprietà della Galleria d'arte di Spalato. La cornice origi-
nale è abbastanza danneggiata, come pure lo è, in molte parti
Dalla bottega del maestro Paolo importanti e specialmente nella figura della M a d o n n a , il di-
pinto che rappresenta senza dubbio un prezioso esempio di
altarino domestico.
A t t i r ò la mia attenzione già quando ancora si trovava in
proprietà privata: era a prima vista chiaro che si trattava di
un'opera uscita dalla bottega di Paolo Veneziano; solo che il
suo stato di deterioramento e forse anche le piccole dimensioni
mettevano in dubbio una decisa attribuzione al grande fonda-
tore della scuola veneziana. Oltre a ciò l'indivisibile complesso
della bottega di Paolo (formata dal fratello Marco e dai figli
Luca, Giovanni e Marco) ci costringe a essere prudenti. Se si
eccettua la Custodia della Pala d ' O r o firmata da Paolo assieme
ai figli Luca e Giovanni al »Incoronazione della Madonna«
Frick, firmata pure da Giovannino, esiste appena qualche spo-
radica indicazione dell'intervento della »seconda generazione«. 1
1
N. di Carpegna, »La »Coperta« della Pala d'Oro di Paolo
Veneziano«. »Bollettino d'arte«, 1951, pagg. 55. e 56.
2
E. Sandberg-Vavalà, »Maestro Paolo Veneziano«. Burling-
ton Magazin, 1930, pag. 160. — V. Lazareff, »Maestro Paolo
e la pittura veneziana del suo tempo«, Arte Veneta, 1954,
pag. 81. — R. Pallucchini, »La pittura veneziana del Trecen-
to« (dispense), Bologna 1956.
E proprio tenendo conto dello stile e raggioni morfologiche
penso che pure il nostro piccolo polittico si debba ascrivere a
Paolo Veneziano. La sua unità di stile è indiscutibile e i segni
3
3
G. Gamulin, »Još jedno djelo Paola Veneziana u našoj
zemlji«, Telegram n. 97., 1961. — Del resto da noi questo polit-
tico veniva ascritto alla scuola locale agli inizi del X V
secolo.
4
K. Prijatelj, »Un polittico di Paolo Veneziano a Skradin«,
Arte Veneta 1959/60.
5
R. Longhi, »Viatico per cinque secoli di pittura veneziana*,
1952, fig 4. — E. Sandberg-Vavalà, op. cit. tb. VII, A.
6
R. Pallucchini, op. cit. pag. 101. Sl. 4. Paolo Veneziano, Poliptih, detalj, Split, Galerija umjetnina