Osvrt na povijest Langobarda Pavla Đakona

Dok je dakle Pavao prvu knjigu svoje povijesti uvelike koncipirao prema Porijeklu naroda
Langobarda, trag je toga spisa zbog njegove kratkoće i djelomične nepreciznosti nezamjetniji
u kasnijim knjigama Povijesti Langobarda. Pavao se nije zadovoljavao pukim prepisivanjem
nego je navode nadopunjavao i proširivao, a izričaj preoblikovao i dorađivao. Znatno veću
istraživačku nedoumicu izaziva pitanje u kojoj se mjeri Pavao oslonio na djelo opata Sekunda
iz Tridenta, jer ono nije sačuvano. Obično se smatra da je riječ o kronici napisanoj sažetim
analističkim stilom. Sam Pavao naziva Sekundove zapise kratkom povijesti o djelima
Langobarda (succincta de Langobardorum gestis historiola). S obzirom na dosljednost u
uporabi pojma i vrstu zapisa koje je Pavao odredio kao “povijesti”, može se zaključiti da je
Sekundovo djelo zaslužilo tu oznaku, ali da je njegova karakteristika bila ponajprije sažetost.
Sažetost pokazuje i Povijest Gota, Vandala i Sveba Izidora Seviljskog kad se uspoređuje s
Jordanovom gotskom povjesnicom.