Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Filozofski Fakultet

Kolegij Uvod u arheometriju

2. Kolokvij

Datum:__12.06.2021___________________ Ime i Prezime:____Ivona

Pilinger______________________________

Pitanja:

1. Navedite najznačajnija svojsta maltera i žbuka kao materijale te spomenite kojim se

analitičkim metodama mogu ispitati.
2. Pri analizi nekog pigmenta ili bojila, koji su aspekti koje moramo imati na umu, i zašto, te
kojim se metodama oni najčešće analiziraju?
3. Uzorkovanje nekog predmeta ključan je trenutak u arheometrijskom istraživanju. Koji su
koraci važni kako bi se pravilno pristupilo uzorkovanju predmeta te što je važno činiti nakon
obavljenog uzorkovanja?
4. Opišite sastavnice (materijale) arheološke keramike.
5. Do kojih informacija možemo doći arheometrijskim ispitivanjem keramike? Možete navesti
primjer.
6. Navedite najznačajnije aspekte datacije 14C metodom.

Odgovori:

1. Žbuke i malteri su materijali vrlo široke primjene tokom svih povijesnih razdoblja, a tipologije
takvih smijesa varirale su od grubljih poput maltera u zidnim strukturama do finih žbuka na kojim
su se oslikavale freske. Kroz vrijeme zahvalna su svojstva tih materijala koji se pripremaju i
nanose vrlo lako a također su i jeftine za proizvodnju. Komponente od kojih se sastoje žbuke i
malteri kojima su se koristili Rimljani i pomoću njih i dalje postoje određene građevine koje su se
sačuvale do današnjih dana su: vezivo koje može biti hidraulično ili zračno, primjese koje su
najčešće pijesak, usitnjeni kamen ili usitnjena opeka, naravno voda i razni dodaci organskog ili
anorganskog porijekla kao na primjer slama ili životinjske dlake.

2. Pigmenti ili bojila se dijele na: organske i anorganske. Odabir metode za analizu ovisi o tome.
Sama količina za analizu uzorka vrlo je ograničena zato što se pigmenti nanose u tankom sloju i
on se uobičajeno mješa sa punilima i vezivom što znači da pigment nikada nije u potpunosti čist.
Metode koje se koriste pri analizi pigmenata su: svjetlosna mikroskopija, elektronska
mikroskopija, difrakcija X zraka, flourescencija X zraka, plinska kromatografija, masena
spektrometrija, FT IR ili atomska apsorpcijska spektrometrija.

3. Prije uzimanja uzorka, moramo znati sljedeće: moramo biti sigurni da je korištenje inzavinih i
destruktivnih metoda neophodno. Dakle, moramo si postaviti pitanja na koja želimo dobiti
odgovor i odlučiti kojom metodom možemo dobiti odgovor na naše pitanje i riješiti naš problem.
Kada to odlučimo, uzimamo uzorak što znači da moramo odrediti poziciju i broj uzoraka, napraviti
plan, pogledati na kojem uzorku je moguće napraviti više analiza, kontaktirati kemičara s kojim bi
smo se posavjetovali o količini i pripremi našeg uzorka te pripremiti i osigurati sav potreban
pribor koji nam je potreban za početak naše analize. Vrlo je važno znati neke informacije o
predmetu prije samog njegovo uzorkovanja i prenijeti ih našem kemičaru s kojim smo u kontaktu,
a to su okvirno vrijeme nastanka predmeta, materijali i prijašnji restauracijski zahvati koji su
rađeni na samome predmetu. Nakon uzorkovanja, uzorke je potrebno pohraniti u posude koje su
prikladne za uzorak te ih označiti i pažljivo odnijeti u laboratorij. Također komunikacija između
nas i kemičara je vrlo bitna što znači da mu moramo prenijeti naša saznanja o predmetu i
očekivanja.

4. To su glineni materijali, razne primjese i voda. Dakle glina je mineraloški sediment koji je
nastao raspadanjem različitih stijena te djelovanjem atmosferilija. Ona sadrži puno minerala.
Postoje dvije glavne vrste gline a to su: primarne i sekundarne gline. Primarne gline su naslage
koje su ostale na izvornoj lokaciji kao i stijene, one su čiste i jednolične te imaju fine čestice.
Sekundarne gline su pak naslage koje su nastale erozijom ili nekim drugim procesom pa su
dospjele na drugo mjesto. Gline sadrže pijesak, vapnenac i otganske tvari. Primjese su svi
materijali koji se dodaju u glinu a oni mogu biti organski ( razne trave, slama, mljevene školjke) ili
anorganski, minerali kao na primjer kvarc (pijesak), kalcit (vapnenac) a oni daju bolju termičku
otpornost te posudi daju bolju čvrstoču koja je vrlo važna kako se keramika ne bi razbila pri
nošenju ili prijevozu. Također postoje i antropogene (grog) koji je keramici davao veću otpornost
na udarce i termički stres. Njegova je uporaba uglavnom vezana za kulturološku tradiciju i
određene recepture. Grog može biti u tu svrhu i prethodno napravljen, ne radi se uvijek o
reciklaži starog keramičkog materija.

5. Analizama moguće je doći do informacija kako su pekli keramiku te na kojoj temperaturi su

točinili, koja je bila formula odnosno koji je omjer bio korišten (omjer gline i primjesa) te koju i
kakvu glinu su koristili, porijeklo same gline i naravno njen minerološki sastav. Moguće je vidjeti
koje su različite recepte koristili za izradu keramike i kako je bila organizirana proizvodnja te kakvi
su bili socijalni odnosi u nekoj od zajednica ili određenom području. To možemo činiti sljedećim
metodama: FT IR, XRD, XDF. Moguće je također locirati nalazište gline a kada to učinimo moguće
je priučiti nalazišta i vidjeti ako je neka zajednica i proizvodnja imala pristupačne izvore ili je ona
morala nabavljati svoju sirovinu iz udaljenijih krajeva. Moguće je također vidjeti da li su
kronološke kulture na nekom području koristile isti izvor.

6. Osnovna ideja metode određivanja starosti radioaktivnim ugljikom 14C, zasniva se na činjenici
da je sav organski materijal u biosferi obilježen radioaktivnim izotopom 14C. Također da je
koncentracija 14C u živom organizmu stalna jer je stalnom izmjenom tvari uspostavljena
ravnoteža između gubitka uslijed radioaktivnog raspada i unosa novih 14C atoma. Metodom 14C
datiraju se materijali koji su organskog porijekla. Metoda je sama po sebi destruktivna. Njome se
mjeri preostala aktivnost 14C u organskom materijalu te se prema tome može odrediti koliko je
vremena prošlo od trenutak prestanka izmjene tvari odnosno smrti. Da bi se dobila informacija o
stvarnim godinama starosti potrebno je zadovoljiti neke predpostavke a to su: satalni tok
kozmičkog zračenja i stalna produkcija 14C u atmosferi, jednolika raspodjela 14C u biosferi,
poznato vrijeme poluraspada, smanjenje koncentracije 14C ovisi samo o vremenu proteklom
nakon smrti organizma. Ljudskim djelovanjem poremetila se prirodna raspodjela 14C u atmosferi
korištenjem fosilnih goriva u 19. stoljeću, a nakon i WWII. Zbog nuklearnih pokusa prisutnost 14C
se udvostručila pa se razdoblje nakon 1950. godine više nije pogodno za datiranje ovom
metodom.