ISPITNA PITANJA

STARA HRVATSKA KNJIŽEVNOST 2

prof. dr. sc. Milovan Tatarin

1.RENESANSA I HUMANIZAM (POJAM, TRAJANJE, OBILJEŽJA).

RENESANSA franc. riječ renaitre [renetr] (ponovno se roditi) – kulturno-povijesno razdoblje koje je
na temelju antičke (GRČKE I RIMSKE KULTURE) obnovilo duhovni, kulturni i politički život zapadne i
srednje Europe u razdoblju od 1350.-1600.

HUMANIZAM lat. humanus-ljudski, čovječi, čovjekov – kulturni pokret unutar razdoblja renesanse
koji se potpuno očitovao na području umjetnosti riječi

-pogon renesanse

-humanisti otkrili antiku, prevodili tekstove – mijenjali su svoje vrijeme, obnavljali su ga u nešto što
tada nije postojalo

ŽELJE HUMANISTA – rekonstruirati antički svijet do gotovo sitne pojedinosti i izgraditi čovjekovu
individualnost odnosno izgraditi njegovu vrlinu

feritas-životinjsko - moramo nadvladati u sebi

humanitas-ljudskost – treba radeći na sebi izgraditi ljudskost

divinitas-božansko, savršeno – dostiže se radom na sebi

OBILJEŽJA HUMANIZMA:

1) Studia humanitatis – studij čovječnosti, studij na kojem se dostižu vrline ili razvijaju individualne
čovjekove, studij pohađa elita

5 disciplina: GRAMATIKA, RETORIKA, PJESNIŠTVO, POVIJEST, FILOZOFIJA

Humanizam-elitni pokret

ODREDNICE HUMANIZAMA:

1. Studia humanitatis

2. Adoriranje antičkog naslijeđa, humanisti okrenuti antici

3. Njegovanje latinskog jezika (oni koji su si to mogli priuštiti), pisanje i govorenje na latinskom jeziku

4. Njegovanje grčkog jezika

5. Oživljavanje zanimanja za povijest (i pisanu povijest), antički povjesničari

6. Otkrivanje knjižnica (najpoznatija u Aleksandriji), cilj je bio prikupiti svo znanje, poticanje osnivanja
privatnih knjižnica
7. Oživljavanje epistolografije i dijaloga – umijeće pisanja pisama, poslanice, a u oživljavanju dijaloga
forma prenošenja znanja

8. Novolatinska poezija (napisati ep na latinskom jeziku) koja kao da su nastala u antici

9. Pjesnika su humanisti proglasili za vatesa* (prorok)

10. Temeljno humanističko načelo – IMITACIJA, npr. proučiti Vergilija na taj način da se ep piše kao
da je napisao Vergilije

11. Osnivanje akademije – kao središte znanja u kojem se govorilo latinskim jezikom i raspravljalo se
o znanjima, mobilni profesori, najvažnije akademije u Italiji;

1. RIM – Pomponio Leto – njegova akademija poznata po tome što se na njoj proučavao Plaut –
komedije

1484. g. – Ilija Lampričin Črijević – njegov otac zvao se Lampro, a sin Lampro Ilijin Črijević – Ilija L. Č.
– nije pisao na hrv. jeziku, a te godine dobio je „lovorov vijenac“

2. FIRENZA – Marsilio Ficino – pjesnik, više poznat kao filozof, osnovao drugu akademiju

3. NAPULJ – Giovanni Pontano – osnovao treću akademiju

HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST

EUROPSKA RENESANSA – 1350.-1600.

HRVATSKA RENESANSA – oko 1470.-1600.

1. 1450. rođenje Marka Marulića

2. Šiško Menčetić – rođen 1457. – Dubrovčanin (umro 1527.) – u to doba vladala kuga u
Dubrovniku

3. 1501. završena Judita (2126) četverostruko rimovanih dvanaesteraca

4. 1501. umro Đore Držić, pisao hrv. jezikom

5. 1502. umro Ivan Gučetić, rođen 1451. (pisao na latinskom, spominje ga Ilija L. Črijević)

6. 1507. Zbornik Nikše Ranjine Andretića

7. 1484. g., Jerolim Vidulić – pjesma Ako mi ne daš lik (1498. – prijepis)

2. HUMANISTIČKI ŽANROVI.
Tri najvažnija žanra – 1) EP,

2) ELEGIJA,

3) EPIKA
3. HUMANISTIČKI EP – krajnja potvrda nečijeg pjesničkog talenta
-među epska djela spadaju ona koja pripovijedaju priču važnu

-epski junak zauzima osobito mjesto (o izvršenju njegove zadaće ovisi sudbina svih drugih)

-zadaću dobiva od božanske sile

-narativnost – sposobnost pripovijedanja (podrazumijeva opširnost)

-opširnost – digresije i epizode

-glavna se radnja na različite načine retardira tj. usporava, uplečući priču koja je vezana npr. uz likove,
ali i one koje nisu toliko vezane

-iscrpnost – što se započne, mora se i završiti i iscrpsti

-prikazivanje učenosti i pjesničke kompetentnosti

-visoko hijerarhizirani žanr

EP – BIBLIJSKI EP, ALEGORIJSKI EP, POVIJESNO-LOKALNI SPJEV (EPILIJ)

BIBLIJSKI EP – a) Ivan Polikarp Severitan: Solimaida – pjesma o Jeruzalemu

-tiskan 1509. g. u Rimu, zatim u Veneciji 1522. g.

- sastoji se od tri cjeline: 1) opjevan postanak ljudskog roda

2) pad ljudskoga roda (trenutak kad Adam i Eva krše zabranu)

3) opjevana obnova ljudskog dostojanstva

b) Jakov Bunić: De vita et gestis Christi – o životu i djelima Kristovim

-objavljen u Rimu 1526. godine, slijedi kronologiju Kristova života (pisac narativan)

-biblijski je predložak proširivao izvankanonskim dodatcima (dijelovi priče o kojima

Biblija ne govori ništa)

-jedan dodatak: vječanje na nebu, a drugi Marijino tugovanje

c) Damjan Beneša: De morte Christi – o smrti Kristovoj

-nije tiskano za autorova života, smatra se da je dovršeno 1538./39.

-težište priče na Kristovoj muci i uskrsnuću

-unosio refleksivno-teološke ekskurze (Tko je Bog i zašto je Trojstvo?), a zbog njih se

približava lirskom izričaju
ALEGORIJSKI EP – a) Jakov Bunić: De raptu Cerberi – otmica Kerbera

-tiskan oko 1490. g. u Rimu, drugi put 1526. godine, spada u hrvatske inkunabule
(sve knjige koje su tiskane do 1500. godine), prvi hrvatski humanistički ep i jedini sačuvani ep s
mitološkom tematikom

-priča o Herkulu koji odlazi u Had i dovodi troglavog psa Cerbera, borbu treba
razumjeti alegorijski (Herkul-Krist, Had-limb, troglavi pas-grijesi), u limbu svi proroci Kristova rođenja,
tendeciozna alegorija

b) Marko Marulić: Davidias (Davidijada)

-tema preuzeta iz SZ, Marulić pripovijeda o kralju Davidu, tj. njegovom usponu do
kraljevske vlasti, napisana između 1510.-1515. g.

-za Marulićeva života nije tiskana i ne znamo zašto, PRETPOSTAVKA – pokušao

tiskati, ali nije dobio bogoslovni imprimatur (crkveni dopust), ono što je možda zasmetalo je Davidov
odnos prema ženama

-pisan na latinskom jeziku, prvi put tiskana 1954. godine – Josip Badalić – izdanje
u Venezueli

- 1974. Veljko Gorkan – ispravno pročitao i objavio Davidijadu – prvo relevantno

izdanje Davidijade – oblik u kojem danas možemo čitati

-pisana heksametrima, biblijsko-vergilijanski ep, koristio se postupcima kao

Vergilije, proširio biblijsku priču to se naziva – amplifikacije (proširenja), priči dao alegorijsku
recenziju – komentar, rekao kako priču o Davidu treba čitati kao alegoriju o Isusu Kristu

POVIJESNO-LOKALNI EPILIJ – koriste se epskim tehnikama, ne toliko opširna kao ep, ne obrađuju
teme koje su toliko važne i presudne

a) Ilija Lampričin Črijević: De Epidauro – o Epidauru

-pretpostavljamo da je napisan oko 1505. godine, o gradu Epidauru i
središnji dio čini opis borbe sa Saracenima koji su po jednom
tumačenju razorili Epidaur..ima još tumačenja, djelo je dijelom
narativno

b) Ivan Bolica Kokoljić: De Ascrivensis urbis – o gradu Kotoru

-pretpostavlja se da je napisan između 1538.-1551. g., koncipiran
nenarativno, nema konzistentne priče, već niz slika, običaja, to je
jedan mozaik koji nije povezan narativnom pričom, najveći dio
posvećen opisu crkve sv. Tripuna

4. HUMANISTIČKA ELEGIJA.
-svaka pjesma napisana elegijskim distihom (heksametar i pentametar) – neovisno o temi

-za humanističke pjesnike koji djeluju u doba renesanse elegija je osjećajna i melankolično-
meditativna pjesma
3 skupine:

a) TUŽALJKE

-struktura: uvod, pohvala pokojnika, tugovanje, opis bolesti, smrti, pogreba i groba, utjeha
(konzolacija)

-mogle su se posvetiti nekome koga pjesnik nije poznavao

b) AUTOBIOGRAFSKE ELEGIJE

-karakterizira visoka personaliziranost

-istinitost onoga o čemu se govori iako znamo da se radi o stilizaciji

-autobiografsko, biografsko prihvaćamo kao istinu,

Elegija o pustošenju Šibenskoga polja – najčistiji primjer

c) LJUBAVNE ELEGIJE

-najpopularnija vrsta elegije

-presudan uzor Gaj Valerije Katul koji je najpoznatiji po pjesmama koje je posvetio Lezbiji

-imaju čvrst generički obrazac

Generičke konvencije:

1) dominantni lik je žena

2) pisana iz perspektive muškog JA, ljubav nadležna

3) pojedine ljubavne elegije zapravo male epizode jedne ljubavne priče

4) lirski subjekt ne mari za brak, važna ljubav kao trajno stanje

-najranija prva hrv. pjesnička zbirka; Elegiarum et carminum libritres, 1477. g., Juraj Šižgorić

-Ilija Lampričin Črijević

-Karlo Pucić – Elegiarum libelus de lauditus „Gnesae Puelle“: KNJIGA ELEGIJA U POHVALU GNEZE

5. HUMANISTIČKI EPIGRAM.
-kratka pjesma nadahnuta jednim stvarnim ili izmišljenim, ozbiljnim ili trivijalnim događajem

3 najvažnija obilježja:

1) TEMATSKA NERESTRIKTIVNOST

2) EPIGRAME ODREĐUJE KRATKOĆA

3) IZRAŽAJNA ELEGANCIJA

3 SKUPINE:

1) EPITAFI

-stvarni ili fingirani nadgrobni natpis

-može biti da se ne nalaze na nadgrobnoj ploči

-može biti posvećen i životinjama

-nije samo izraz tuge, on se piše za svako biće prema čijem gubitku pjesnik osjeća bol

-Marulić majstor u tome

2) SATIRIČNI EPIGRAMI – paskvili

-satirični epigrami u kojima se ismijavaju mane duhovnika

-epigrami u kojima se ismijavaju kolektive ili individualne mane

-humor vrlo važan kao i izazivanje smijeha

-pišu se da bi se s nekim razračunali ili nasmijali s drugima

-smijeh koji izazivaju nikada ne obuhvaća smijeh prema individualnim manama koje su akcidentalne

-posebna vrsta satiričnih epigrama

3) AUTOBIOGRAFSKI I LJUBAVNI EPIGRAMI

-skraćene elegije o važnim osobama, životinjama

LJUBAVNI – fiksiraju samo jedan trenutak npr. Piram i Tizba

6. HUMANISTIČKI KRUG U ŠIBENIKU – JURAJ ŠIŽGORIĆ: Pustošenje Šibenskog polja

7. HUMANISTIČKI KRUG U DUBROVNIKU – ILIJA LAMPRIČIN ČRIJEVIĆ (O Epidauru, elegije
Flaviji), JAKOV BUNIĆ (Knjižica elegija o pohvalama djevojske gneze; Otmica Kerbera)
8. HUMANISTIČKI KRUG U SPLITU – MARKO MARULIĆ: Davidijada
9. HVARSKI HUMANISTIČKI KRUG – VINKO PRIBOJEVIĆ: O podrijetlu i zgodama Slavena
10. SREDIŠTA I NARAŠTAJI HRVATSKE RENESANSNE KNJIŽEVNOSTI

11. LIRSKI ŽANROVI HRVATSKE RENESANSNE KNJIŽEVNOSTI

12. OPĆA OBILJEŽJA HRVATSKE RENESANSNE LJUBAVNE LIRIKE
-u njima se ljubav percipira u izvanjskim oblicima

1) renesansne pjesnike zanimaju društvene konvencije, a ne individualne

2) renesansna ljubavna lirika oslanja se na govorne procedure koje su uobičajene među

zaljubljenikom i njegovim objektom požude (pohvala ljepote, molba da se ljubav vrati)

3) u svim sastavcima u središtu je neka anegdota – neki trenutak iz procesa zaljubljivanja (npr. kad
smo se sreli, kad su se pogledi sreli), taj trenutak nije metaforiziran

4) renesansni ljubavni sastavak nije izraz autobiografije -pjesnikove

13. PRETPETRARKISTIČKE TRADICIJE (trubadurska lirika, dolce stil nuovo)

TRUBADURSKA LIRIKA

-lirika koju su njegovali južnofrancuski trubaduri (provansalski)

-nazivamo ju tako zato što su ju oni njegovali, popularna (1150.-1170.), svjetovna lirika

-žena je biće kojem muškarac želi služiti

-muškarac smišlja stihove i uz žičano glazbalo pjeva, na dvorovima

-južna Francuska pa na sj. Italiju

-pjevaju o služenju ženi – ljubav doživljavaju svjetovno

DOLCE STIL NUOVO – SLATKI NOVI STIL

-pjesnička škola koja se u Italiji pojavila u 16. st.

-naziv su pripadnici te škole uzeli po stihovima 24. pjevanja Danteovog čistilišta – on piše talijanskim
jezikom, kaže da je pjesnik koji piše nove rime jer ga vodi ljubav

-zastupnici se okupljaju sa savješću, žele pjevati o ljubavi kao izvoru moralnog savršenstva, kao putu
prema Bogu, putu kojim vodi žena

-pjevaju o ljubavi – ljubav doživljavaju u transcendentalnim koordinatama

-žena – donna angelus – nema nikakve veze s konzumiranjem ljubavi

14. FRANCESCO PETRARCA I PETRARKIZAM (teme, frazeologija, oblici elokvencije)

FRANCESCO PETRARCA

-najvažniji trenutak 6. travnja 1327. godine u crkvi sv. Klare u Avignonu ugledao Lauru de Noves
(1310.-1348.)

-posvetio joj je zbirku Rime sparse (Rasute rime) – 366 pjesama nadahnute Laurom de Noves

-na isti način piše i kad je živa i kad nije (in vivo i post mortem)

-ljubav kao put prema moralnom savršenstvu

-njegova idealna žena

-opsjednutost Laurom došla je od njegovih muka i razmišljanja o životu koji se sastoji od uhodanih
stvari i u kojemu se čovjeku svega jednom ili dva puta u životu dogodi nešto

-puno je putovao, bio je obrazovan i pobožan čovjek – osjećao je strahovit lom zbog raspodijeljenosti
između želje da percipira život i nije mogao uteći ljepoti kojoj se divio

Secretum meum – Moja tajna

-provodna nit kanconijera – sve je prolazno

-bitne odrednice Rime sparse – osjećaji, bitne kontemplacije, elegičnost, sjeta i ispovijed

PETRARKIZAM

-glavni model pjesnikovanja, ali nije jedini

-izravno ili neizravno ugledanje u karakteristične teme i motive Petrarcine lirike

-karakteristične teme:

1) ljubav – razrađivati ju kroz motive: san, poljubac, oči, motiv opisa ljepote, leptir

2) jednolična frazeologija – oči su zvijezde, prami su zlaćani, obrazi su ruže, usta kao koralji, zubi kao
biseri, ledeni oganj – oksimoron ljubavne boli

3) temeljna situacija – u središtu mora biti idealna žena koja je i samilosna i okrutna u isto vrijeme

15. FAZE U RAZVOJU PETRARKIZMA (kariteanski petrarkizam, bembizam).

2 FAZE

1. FAZA – trubadurski petrarkizam ili kariteanizam, Benedetto Gareth Cariteo (1450.-1540.)

-pojačao trubadursku komponentu, pisao pjesmu u slijedu Petrarce, ali je naglasio trubadursku
komponentu, udaljavaju se od pravoga Petrarce, za njih ljubav nije iskazivanje duhovnih stanja
lirskoga subjekta, jaka senzualnost, oko 1560.

2. FAZA – Akademski petrarkizam ili bembizam, Pietro Bembo (1470.-1574.)

-Pietro objavio zbirku Rime, 1530. godine, on je rekao da se želi vratiti izvornom Petrarci ne samo
oponašanjem, nego obnoviti ideju duhovne ljubavi – biti pravi Petrarca

-bembisti važni u njegovanju soneta

16. FAZE U OPJEVAVANJU LJUBAVI

4 FAZE

a) prvi pogled
b) čudesna moć ljepote (kosa, oči, lice – obrazi, usta – zubi, vrat – labud, grudi – ljiljani ili dvije
jabučice)

c) ljubavna bol ili ljubavna boljezan – središnja faza, motivi suza, plakanja – rijeke suza,
neuzvraćena ljubav

d) odustajanje od ljubavi – dižu se ruke od ljubavi i okreće se Bogu ili Bogorodici

17. KONCEPTI LJUBAVI U LJUBAVNOJ LIRICI 15. I 16. STOLJEĆA

3 vrste ljubavnih priča / diskurza:

1) PETRARKISTIČKI LJUBAVNI DISKURZ

-pjesma mora govoriti o neostvarenom muško-ženskom odnosu

-pjesma mora biti iz muške perspektive

-u sastavku se mora idealizirati ženska ljepota

-ljubav je iskazana kao ambivalentni osjećaj – ljubav izaziva i sreću i bol

2) HEDONISTIČKI LJUBAVNI DISKURZ

-počiva na svim tim pretpostavkama

-važan dodir, užitak, nema patnje ni boli

-ljubav konzumirana

3) NEOPLATONISTIČKI LJUBAVNI DISKURZ

-neostvaren muško-ženski odnos

-muški lirski glas

-ne podrazumijeva da je ljubav patnja – LJUBAV IZAZIVA SAMO SREĆU

18. ZBORNIK NIKŠE RANJINE (stih, autorstvo i atribucija pjesama u Zborniku, pjesme na
narodnu)
-sastavio Nikša Ranjina Andretić (1494.-)

-20. listopada 1507. godine – počeo zapisivati ljubavne sastavke dubrovačkih pjesnika, uspio skupiti
oko 800 (820) sastavaka, a najveći broj pripada Š. Menčetiću i Đori Držiću

-među njima opet prevladavaju Šiškove pjesme

-osim ljubavnih zbornik sadrži i skupinu koju je Ranjina nazvao Pjesme na narodnu

-osim njih – Marin Krističević; Isteci Danice, Zaman će svaki trud

Mavro Vetranović; 3 pjesme

Mato Hispani; Prijatelju u Ston

Andrija Zlatar; 1 pjesma

19. DŽORE DRŽIĆ I ŠIŠKO MENČETIĆ – PRVI NARAŠTAJ HRVATSKIH RENESANSNIH LIRIČARA
20. DINKO RANJINA I DOMINKO ZLATARIĆ – TREĆI NARAŠTAJ HRVATSKIH RENESANSNIH
LIRIČARA
21. RENESANSNA SATIRIČNA LIRIKA
-usmjerena protiv kolektivnih ili pojedinačnih poroka ili mana

-uvijek o nečemu što je negativno i loše

-nije sačuvano puno (cenzura, autocenzura)

OBILJEŽJA:

1) negativan stav

2) uvijek referira na zbilju

3) karakteriziraju ju *persuazivnost

4) didaktičnost

*kada se reagira na nešto što je loše i smatra se da će se to loše promijeniti itd.

2 PROBLEMA SA SATIRIČNOM LIRIKOM

1) satira nikad ne može promijeniti svijet, može samo potaknuti na razmišljanje

2) dvojbenost moralne norme na kojoj počiva satira

22. MASKERATA (Jeđupka Mikše Pelegrinovića)

23. RENESANSNA EPIKA (TIPOLOGIJA)
Epika – obuhvaća sva narativna djela u stihu (ep, spjev ili epilij)
-EP – visokohijerarhizirani žanr, vrhunac pjesnikova stvaralaštva
NA PAPIRU
24. MARKO MARULIĆ: JUDITA
NA PAPIRU
25. MAVRO VETRANOVIĆ: PILIGRIN
NA PAPIRU
26. BARNE KARNARUTIĆ: VAZETJE SIGETA GRADA
NA PAPIRU
27. PETAR HEKTOROVIĆ: RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE
NA PAPIRU
28. PETAR ZORANIĆ: PLANINE
NA PAPIRU
29. TEATAR U DUBROVNIKU PRIJE MARINA DRŽIĆA (DŽORE DRŽIĆ, MAVRO VETRANOVIĆ,
NIKOLA NALJEŠKOVIĆ, HANIBAL LUCIĆ)
30. HANIBAL LUCIĆ: ROBINJA
31. MARIN DRŽIĆ: DUNDO MAROJE
32. TEATAR U DUBROVNIKU POSLIJE MARINA DRŽIĆA (MARTIN BENETOVIĆ, HVARKINJA;
ANTUN SASIN, MALAHNA KOMEDIJA OD PIRA, FILIDE, FLORA; TRAGEDIJE: MIHO BUNIĆ
BABULINOVIĆ, JOKASTA; FRANO LUKAREVIĆ BURINA, ATAMANTE; SABO GUČETIĆ
BENDEVIŠEVIĆ, DALIDA; DOMINKO ZLđATARIĆ, ELEKTRA)