PROBUĐENJE DUŠE

(Četvrta misterijska drama)

DUŠEVNA I DUHOVNA DOGAĐANJA
U DRAMSKIM SLIKAMA

Rudolf Steiner

Po prijevodu Mile Galovića za izvedbu drame u Donjem Kraljevcu

22.02.2014.

1
Duhovna i duševna zbivanja koja su prikazana u „Probuđenju duše”, treba zamisliti
tako da slijede približno jednu godinu poslije onih koja su ocrtana u „Čuvaru praga”.
U „Probuđenju duše” javljaju se sljedeće osobe i bića:

Nositelji duhovnog elementa:

1. BENEDICTUS, osoba u kojoj određeni broj njegovih „učenika” vidi poznavatelja

dubokih duhovnih veza. On je u prethodnim duševnim slikama Dveri posvećenja
i Ispitu duše prikazan kao vođa Sunčanog hrama. U Čuvaru praga u njemu se
izražava duhovna struja koja hoće živući sadašnji duhovni život postaviti na
mjesto čisto tradicionalnog kakav čuva tamo navedeno mistično bratstvo. U
Probuđenju duše Benedictus više ne samo da stoji iznad svojih učenika, nego
je sa svojom vlastitom duševnom sudbinom upleten u duševne doživljaje svojih
učenika.
2. HILARIUS GOTTGETREU, poznavatelj tradicionalnog duhovnog života koji se
kod njega spaja sa osobnim duhovnim doživljajima. Ista osobnost, koja je u
ranije izašloj duševnoj slici Ispit duše prikazana kao veliki majstor jednog
mističnog bratstva.
3. VODITELJ UREDA Hilariusa Gottgetreua.
4. TAJNIK Hilariusa Gottgetreua, ista osoba koja se u Čuvaru praga pojavljuje kao
Friedrich Geist.

Nositelji elementa predanosti:

1. MAGNUS BELLICOSUS, u Dverima posvećenja nazvan German. U Ispitu duše

i Čuvaru praga preceptor jednog mističnog bratstva.
2. ALBERT TORQUATUS, u Dverima posvećenja nazvan Theodosius. U Ispitu
duše pojavljuje se ista osobnost kao prvi ceremonijal majstor tamo naznačenog
mističnog bratstva.
3. PROFESOR CAPESIUS, u Ispitu duše dolazi njegova osobnost kao prvi
preceptor.
4. FELIX BALDE, u Dverima posvećenja kao nositelj određene prirodne mistike;
ovdje u Probuđenju duše nositelj subjektivne mistike. Osobnost Felixa Baldea
dolazi kao Joseph Kühne u Ispitu duše.

Nositelji elementa volje:

1. ROMANUS, uvodi se ovdje s ovim imenom iz Dveri posvećenja, pošto ono

odgovara njegovom unutarnjem biću do koga se probio u godinama između
Dveri posvećenja i Probuđenja duše. U Čuvaru praga za njega se upotrebljava
ime koje je zamišljeno kao njegovo ime u vanjskom svijetu. On se tu uvodi pod
tim imenom zato što u odnosnim zbivanjima sa svojim unutrašnjim životom ima
samo neznatan značaj. Njegova osobnost dolazi u Ispitu duše kao drugi
ceremonijal majstor srednjevjekovnog mističnog bratstva.
2. DOKTOR STRADER, njegova osobnost dolazi u Ispitu duše kao Simon Židov.
3. NJEGOVATELJICA doktora Stradera, ista osobnost koja se u Čuvaru praga
naziva Maria Treufels. U Dverima posvećenja zove se Druga Maria, pošto
imaginativno saznanje Johhanesa Thomasiusa uobličava u njenoj slici

2
 imaginaciju određenih prirodnih sila. U Ispitu duše njezina osobnost dolazi kao
Berta, Kühneova kćer.
4. GOSPOĐA BALDE, njezina se osobnost u Ispitu duše javlja kao gospođa
Kühne.

Nosioci duševnog elementa:

1. MARIA, njezina se osobnost u Ispitu duše pojavljuje kao Redovnik.

2. JOHANNES THOMASIUS, njegova se osobnost u Ispitu duše pojavljuje kao
Thomas.
3. GOSPOĐA HILARIUSA GOTTGETREUA.

Bića iz duhovnog svijeta:

1. LUCIFER
2. AHRIMAN
3. GNOMI
4. SILFE

Bića čovjekovog duhovnog elementa:

1. PHILIJA,
2. ASTRID i
3. LUNA, duhovna bića koja posreduju vezu ljudskih duševnih snaga sa
kozmosom.
4. DRUGA PHILIJA, nositeljica elementa ljubavi u svijetu kome pripada duhovna
osobnost.
5. DUŠA THEODORE, njezina osobnost dolazi u Ispitu duše kao Cecilija,
Kühnova pokćerka, i sestra Thomasova, koji predstavlja osobnost Johannesa
Thomasiusa.
6. ČUVAR PRAGA
7. DVOJNIK JOHANNESA THOMASIUSA
8. DUH MLADOSTI JOHANNESA THOMASIUSA
9. DUŠA FERDINANDA REINECKE kod Ahrimana (dvanaesta slika), dolazi kao
Ferdinand Reinecke samo u Čuvaru praga.

Osobe Benedictusa i Marie uvode se i kao misaoni doživljaji, i to u drugoj slici kao takvi
Johannesa Thomasiusa, u trećoj slici kao takvi doživljaji Straderovi. U devetoj slici je
Maria predstavljena kao misaoni doživljaj Johannesa Thomasiusa.

Osobnosti Benedictusa, Hilariusa Gottgetreua, Magnusa Bellicosusa, Alberta

Torquatusa, Stradera, Capesiusa, Felixa Baldea, gospođe Balde, Romanusa, Marie,
Johannesa Thomasiusa i Theodore pojavljuju se u duhovnoj oblasti (pete i šeste slike
Probuđenja duše) kao duše, i u hramu (sedme i osme slike Probuđenja duše) kao
osobe jedne davne prošlosti.

I o Probuđenju duše napomenuti ćemo što smo slično iznijeli već za prethodne
duševne slike. Niti duhovna i duševna zbivanja, niti duhovna bića nisu zamišljena čisto
simbolično ili alegorično. Tko bi ih htio tako shvatiti taj bi bio daleko od realnog bića
3
duhovnog svijeta. Ni u pojavi misaonih doživljaja (druge, treće i devete slike) nije
pretpostavljeno nešto čisto simbolično, već realni doživljaji koji su za onoga, tko
sudjeluje u duhovnom svijetu, stvarni tako kao osobe ili zbivanja čulnog života. Za
takvog čovjeka pretpostavlja ovo Probuđenje duše potpuno realistični duševni opis.
Kad bi se radilo o simbolici ili alegoriji, ja se sigurno ne bih bavio ovim prikazivanjima.

Na razna pitanja, i ovaj sam put bio započeo pokušaj da za naknadne primjedbe
dodam poneka objašnjenja za ovu Duševnu Sliku. Kao i ranije i ovaj put napuštam taj
pokušaj. Unutarnje se protivim da tako nešto dodajem slici koja treba govoriti sama.
Pri koncepciji i izradi takve slike takve apstrakcije ne mogu igrati nikakvu ulogu. One
bi tu djelovale samo ometajući. Duhovna stvarnost, koja je data u slici, postavlja se
pred dušu s istom nužnošću kao stvari fizičkog opažanja. Prirodno je pri tome što
zdravo duhovno gledanje, slike duhovnog opažanja drugačije dovodi u vezu sa
njihovim bićima i zbivanjima, nego opažanja fizičkog svijeta s odgovarajućim bićima i
zbivanjima. S druge strane, mora se reći da način kako se duhovna zbivanja
postavljaju pred dušu koja opaža, u isti mah sadrži u sebi dispoziciju i kompoziciju neke
takve slike. Naročito napominjem da je muzičke priloge za sve četiri drame komponirao
Adolf Arenson.

München, kolovoz 1913. godine Rudolf Steiner

4
PRVA SLIKA ............................................................................................................... 6
DRUGA SLIKA ......................................................................................................... 14
TREĆA SLIKA .......................................................................................................... 29
ČETVRTA SLIKA ...................................................................................................... 39
PETA SLIKA ............................................................................................................. 50
ŠESTA SLIKA ........................................................................................................... 56
SEDMA SLIKA .......................................................................................................... 65
OSMA SLIKA ............................................................................................................ 68
DEVETA SLIKA ........................................................................................................ 75
DESETA SLIKA ........................................................................................................ 79
JEDANAESTA SLIKA ............................................................................................... 84
DVANAESTA SLIKA ................................................................................................. 86
TRINAESTA SLIKA .................................................................................................. 90
ČETRNAESTA SLIKA .............................................................................................. 94
PETNAESTA SLIKA ................................................................................................. 98

5
 PRVA SLIKA

Ured Gottgetreua, više u starijem stilu. Zamišljeno je da je Gottgetreu voditelj nekog

poduzeća drvne industrije (pilane).

TAJNIK:

A i prijatelji u Georgenheimu
objavljuju da su nezadovoljni.

VODITELJ UREDA:

I oni već, no to je žalosno.

I stalno isti razlozi; vidi se
kako bolno ti prijatelji osećaju to
što se moraju odvojiti od Gottgetreua.

TAJNIK:

Što smo zanemarili u točnosti,

što naš rad nije na visini
proizvodnje drugih poduzeća ove vrste
to se pripisuje nama; slično sad moram
stalno slušati na mojim putovanjima.
Nedostaje dobrog glasa kuće
kojega smo naslijedili još od
pradjedova Gottgetreua, i kojega smo proširivali.
Stvara se mišljenje da su Gottgetreua
zaludili sanjari i fantaste,
i da ga zanesenjaštvo koje ga je obuzelo
lišava brižljivosti koja je ranije
tako jasno svakom radu njegove kuće
davala obilježje poznato u svijetu.
Dok nekad bijaše mnogo onih koji su nas hvalili
sad je sigurno mnogo onih koji kude naš rad.

VODITELJ UREDA:

Već dugo se primjećuje kako Gottgetreu

dopušta da ga vuku u zabludu
ljudi koji tēže za naročitim duhovnim darovima.
Uvijek je bio naklonjen takvim duševnim težnjama,
no ranije je znao da ih drži daleko
od poslovnog rada.

(Uđe u sobu Hilarius Gottgetreu.)

VODITELJ UREDA:

6
Čini mi se potrebnim malo
nasamo porazgovarati s našim poslodavcem.

(TAJNIK izađe iz sobe.)

HILARIUS:

Što je to, što mom savjetniku stvara brige?

VODITELJ UREDA:

Mnogi mi sad događaj pokazuje sasvim jasno

da naš rad sve više propada,
i da više ne radimo ono što bi trebalo.
Sve više je glasova koji se žale,
kako opada vrijednost naše proizvodnje,
a druge kuće osporavaju nam rang.
Mnogi već s pravom primjećuju da nema
ni naše odavno poznate točnosti.
Ubrzo će i najbolji prijatelji
nalaziti da ih više ne zadovoljava Gottgetreu.

HILARIUS:

Odavno sam vrlo dobro svjestan toga,

ali me to, zaista, ništa ne zabrinjava.
No ipak mi je potrebno da se s vama
posavjetujem o položaju; jer vi ste mi pomagali
ne samo kao službenik moje kuće:
vi ste mi uvijek bili bliskim vjernim prijateljem.
Zato sad od mene trebate jasno čuti
na što sam vam već češće ukazivao.
Tko hoće stvarati novo taj mora mirno
moći doživjeti propast staroga.
Ja neću u budućnosti voditi poduzeće tako
kao što je to dosad išlo.
Stjecanje dobara koje se kreće samo u najužem krugu
i slijepo plod rada predaje tržištu zemaljskog života,
potpuno bez brige što će iz toga dalje biti,
čini mi se nedostojno otkako mi je poznato
kakve plemenite oblike može naći rad
kad mu duhovni ljudi daju obilježje.
Od sada treba Thomasius kao umjetnik
upravljati radionicom koju ću mu podići
u našem susjedstvu.
Tako će ono što mi mehanički obavljamo
njegov duh umjetnički uobličavati,
i zatim predavati na upotrebu ljudima,
što je korisno i ima plemenitu ljepotu.
Radinost treba s umjetnošću postati jedinstvo,
7
svakodnevni život prožeti ukusom.
Tako ja mrtvom čulnom tijelu,
kakav mi se čini naš rad,
dodajem dušu koja mu tek daje smisao.

VODITELJ UREDA: (Poslije dužeg razmišljanja.)

Plan za takvo divno stvaranje

ne odgovara našem vremenu.
Jer danas mora svaki rad
u najužem krugu strogo težiti za usavršavanjem.
Moći koje u životu bezlično
učlanjuju uspješno dio u cjelinu –
one daju svakom djelu ne misleći
vrijednost koju mu ne može darovati mudrost.
A i kad vam ovo ne bi smetalo,
ipak bi vaša namjera bila tašta.
Ne mogu vjerovati
da biste mogli naći čovjeka,
koji bi vam ostvario plan, kojeg ste lijepo zamislili.

HILARIUS:

Dragi prijatelju, vi znate da ja ne idem za snovima.

Kako bih sebi postavio tako visoke ciljeve,
da mi jedan dobar udes nije doveo
čovjeka koji će izvršiti ono za čim težim.
I moram se čuditi što vaš pogled
ne može da vidi tog čovjeka u Straderu.
Tko poznaje pravo biće toga duha
i ima smisla za najviše čovjekove dužnosti,
ne bi ga trebao nazvati sanjarom ni onda,
kad osjeća dužnošću
tom čovjeku stvoriti polje rada.

VODITELJ UREDA: (Pošto je unekoliko pokazao čuđenje.)

Da u Straderu vidim tog čovjeka!

Pa nije li se na njemu tako jasno pokazalo,
kako se ljudski duh može zaslijepiti
kad mu nedostaje smisao za stvarnost.
Duhovnoj svjetlosti zahvaljuje porijeklo
njegov mehanizam: u to se ne može sumnjati.
A ako se on jednom ostvari
sigurno će iz njega proisteći sve spasonosno
o čemu Strader vjeruje da mu se već tako približio.
Ali će on još dugo ostati modelom,
jer sad su još skrivene snage
koje mu tek mogu podariti stvarnost.
Ožalošćen sam što mislite
8
da će djelovati dobro, ako vaše poduzeće
povjerite čovjeku koji je pretrpio brodolom
sa svojom smjelo zamišljenom tvorevinom.
Ona je doduše vodila njegov duh u visinu,
koja će uvijek mamiti ljudsku dušu,
ali na koju će se ona moći uspeti tek
kad bude imala prave snage.

HILARIUS:

Što morate cijeniti duh tog čovjeka,

dok tražite razloge da ga potcijenite,
to ipak potvrđuje naročito njegovu vrijednost.
Prema vašim riječima nije bilo do njega
što njegovo stvaranje nije uspjelo.
Dakle on je sigurno na pravom mjestu;
u našem krugu njegovom duhu neće se moći
sada suprotstaviti ništa izvanjsko.

VODITELJ UREDA:

I kad sam u svemu o čemu smo već govorili

s unutarnjim protivljenjem sad pokušao
da se unesem u vaš način mišljenja:
još nešto drugo prisiljava me da se ne slažem.
Tko treba u budućnosti cijeniti vaš poduhvat
i tko bi vam pokazao razumijevanje tako daleko
da bi se želio koristiti Vašim radom?
Što posjedujete, potrošiti će se,
tek što se započne vaše djelo.
Potom se dalje neće moći voditi.

HILARIUS:

Jasno mi je doduše da bi se moji planovi

morali pokazati nesavršenima
ako se prvo ne bi stvorilo razumijevanje
za ovu novu formu i način rada.
Šta obavljaju Strader, Thomasius,
to se mora dovršiti u prostoriji
koju hoću osigurati za duhovno znanje.
Ono što će tamo objavljivati
Benedictus, Kapezijus i Marija,
to treba čovjekovom duhu pokazivati puteve,
postati mu potrebom, da fizički život
prožme s duhovnom objavom.

VODITELJ UREDA:

Tako ćete usrećiti mali krug,

9
koji daleko od svijeta živi samo za sebe.
Vi se odvajate od pravog ljudskog života.
U njemu vi doduše hoćete uništiti samosvojnost,
ali ćete je njegovati na vašem mjestu.

HILARIUS:

Čini mi se vi zamišljate o meni kako ja snivajući

nepromišljeno poričem iskustvo
koje mi pruža život. Tako bih se ja odnosio
kad bih i za jedan trenutak
htio razumijeti uspjeh u vašem smislu.
Može i ne uspjeti što mi izgleda dragocjeno;
no čak ako bi cijeli svijet to samo prezirao
i zbog toga to moralo propasti,
ipak bi se postiglo da su to jednom ljudi
postavili kao uzor na zemlji.
To će u životu duhovno dalje djelovati,
i onda ako se ne održi u fizičkom postojanju.
Stvorit će se u njemu jedan dio snage
koji naposljetku mora voditi do sjedinjenja
duhovnih ciljeva i djela u fizičkom.
Tako to objavljuje duhovna nauka.

VODITELJ UREDA:

Kao službenik vašeg poduzeća, po dužnosti

sam htio govoriti o tome što mi je izgledalo potrebno.
No vaše držanje daje mi i pravo
da se kao prijatelj prijatelju povjerim.
Radeći s vama, osjećao sam se već godinama
potaknut tražiti znanje o onim stvarima
kojima ste vi predani i kojima žrtvujete mnogo snaga.
Samo u spisima
koji hoće objaviti duhovno znanje,
mogao sam naći nauk.
Mada su mi zatvoreni svjetovi
na koje vidim da se tu upućujem,
ipak mogu naslućujući sebi predočiti
kako se moraju osjećati raspoloženi oni ljudi
koji se vjerujući posvećuju takvoj duhovnosti.
Vlastitim razmišljanjem našao sam potvrđeno
što pokoji znalac tog smjera ispitivanja
jasno opisuje kao osobenost duša
koje doživljavaju i duhovnu oblast.
Značajno mi se prije svega čini da je to,
što takve duše i pored sve opreznosti
ne uspiju razlikovati iluziju od stvarnosti
kad se iz duhovnih visina prirodno trebaju
ponovo snaći u zemaljskom postojanju.
10
Iz duhovnog svijeta tek osvojenog
podižu se onda slike koje brane duši
pravi pogled u čulno postojanje,
i s prevarom joj pobrkaju snagu rasuđivanja
koja je ljudima potrebna za zemaljski život.

HILARIUS:

To što hoćete da mi stavite kao prigovor

samo me učvršćuje; dokazuje mi to ipak jasno
da u vama u budućnosti za moje ispitivanje
imam jednog čovjeka više.
Kako sam dosad mogao ma samo i pretpostaviti
da vam je dobro poznato kakvi su ljudi
koji hoće sa mnom raditi na tom poslu.
Vi poznajete opasnosti koje im prijete:
tako će vam i njihova djela pokazati
da oni poznaju puteve koji ih štite.
Uskoro će vam biti poznato kakvo je stanje;
i naći ću u vama u budućnosti
savjetnika koga se ne mogu lišiti.

VODITELJ UREDA:

Ja ne mogu pomagati djela

koja ne poznajem u njihovom djelovanju.
Ljudi, kojima ste se povjerili,
čine mi se zaista da su pali u obmanu
o kojoj sam govorio. A takva obmana zavodi
i druge, koji hoće da saznaju o njoj.
Ona nadjačava mišljenje svjesno svoga cilja.
Uvijek ćete me naći pored vas
kao savjetnika, ako vam je težnja usmjerena
ka takvom djelovanju koje se osniva
na temeljima koje imaju oslonac u zemaljskom životu.
A vaše novo djelovanje za mene nije takvo.

HILARIUS:

Vašim odbijanjem ugrožavate

djelo koje treba služiti duhovnim ciljevima.
Jer bez vašeg savjeta ja sam sputan.
Razmislite ipak da se ozbiljna dužnost postavlja
kad nam sudbina daje takav znak:
kao što ga ja za sebe prisutnošću tih ljudi
sasvim jasno upoznajem.

VODITELJ UREDA:

Što mi dalje na ovaj način govorite

11
pokazuje mi se sve jasnije, kako ste vi
već nesvjesno pali u zabludu.
Vi zamišljate da činite usluge čovječanstvu,
u istini služit ćete vi samo krugu
koji se, oslanjajući se na vas, samo za kratko vrijeme
može dalje posvetiti svome duhovnom sanjanju.
Uskoro će se ovdje razviti jedno djelovanje
koje ovim ljudima doduše naređuje duh
ali se nama pokazuje kao zračna tvorevina,
i morati će uništiti plod našeg rada.

HILARIUS:

Ako mi vi sad ne htjednete pružiti ruku

mutna mi stoji budućnost pred dušom.

(S desne strane uđe doktor Strader.)

Već sam vas iščekivao, dragi Straderu,

pokazalo se baš sad da je dobro
ako se sad posavjetujemo o značajnoj stvari
a tek kasnije da izađemo.
Moj stari prijatelj upravo mi je pokazao
da njemu izgleda spasonosno to što smo mi započeli.
Neka sad govori čovjek,
koji našem radu obećava svoj duh.
Zavisi sad mnogo od toga, kako se
u ovom trenutku duševno nađu ljudi,
koji se susreću kao razni svjetovi,
a koji ipak, jedinstveni, trebaju stvoriti nešto veliko.

STRADER:

Dakle vjerni pomagač Gottgetreua neće

se posvetiti djelu koje mnogo obećava,
kojeg nam omogućava prijateljeva mudrost?
No plan nam može uspjeti samo onda
ako se odavno sačuvano iskustvo života
udruži mudro s ciljevima budućnosti.

VODITELJ UREDA:

Htio bih ne samo da ja budem daleko;

i mome dragom prijatelju želim da dokažem
bezizglednost djelovanja.

STRADER:

Ne iznenađuje me što vam izgleda

pogrešan plan, s kojim se nosi Strader.
12
I veće djelo morao sam gledati propadati,
zato što su našem vremenu još skrivene snage,
koje ono što je dobro pronađeno čine materijalno djelotvornim.
Znamo da ja zahvaljujem duhovnom prosvjetljenju za to
što se doduše pokazalo kao istinito, ali se nije oživotvorilo.
To svjedoči protiv moje snage rasuđivanja,
a ubija i vjeru da se u duhu nalaze
izvori pravog zemaljskog stvaranja.
I samo teško će se moći dokazati
da mi takav doživljaj daje snage
da u drugom slučaju izbjegnem zabludu.
Onamo sam se morao varati, da bi se prepreke istini
ovaj put sa sigurnošću izbjegle.
Ipak je shvatljivo što se sumnja u to.
Naročito vaš način gledanja mora nalaziti
da naš put samo malo obećava.
Naročito se hvali na vama kako vrlo osjetljivo
učestvujete na svemu duhovnom životu
i unapređujući ga posvećujete mu svoje vrijeme i snage.
No poznato je također da vi hoćete da rad u životu
u najstrožem smislu bude odvojen
od duhovnog stremljenja, koje iz vlastitih snaga
hoće djelovati stvaralački u duševnom životu.
Vi biste željeli da to uzimate kao sadržaj vremena,
koje nije ispunjeno radom.
Da spaja ono što djeluje od duha duhu
s djelima što se podižu u čulnom postojanju,
cilj je one duhovne struje koja mi je
vrlo jasno pokazala životni razvitak.

VODITELJ UREDA:

Dotle dok duh žrtvuje duhu samo ono

što on može činiti u slobodnom stvaranju,
uzdiže on duše do ljudskog dostojanstva
koje im daje smisao u zemaljskom životu.
Ali ako on hoće u sebi doživjeti i postojanje
i da ovladava još i drugim postojanjem,
onda se on približava područjima gde obmana
često može postati opasna istini.
Što mi se preko mog nastojanja u duhovnim stvarima
otvorilo takvo saznanje,
to mi danas određuje moje držanje;
a ne ono što vi, rukovođeni mojim glasom,
smatrate sklonošću mog srca.

STRADER:

Tako se protiv moga shvaćanja u vama neprijateljski

suprotstavlja zabluda o duhovnom znanju.
13
Time će se povećati teškoće.
Lako će doduše uspijevati duhovnom istraživaču
za rad se vezivati s ljudima
koji prethodno na osnovu prirode i života
upoznaju smisao postojanja.
Ali kada namjere, koje se hoće nadahnuti
iz duhovnih izvora, trebaju biti u suprotnosti
s drugima istog porijekla,
onda se samo rijetko može očekivati harmonija.
-----------------------------------------------------
-----------------------------------------------------

(Poslije tihog razmišljanja.)

Dogodit će se ono, što se dogoditi mora.

Ponovna provjera mojih planova. . .
možda će mijenjati shvaćanje, koje ste sebi
pri prvom razmišljanju morali stvoriti.

(Zavjesa pada, dok sve tri osobe ostaju u razmišljanju.)

DRUGA SLIKA

Planinski kraj, iza kuća Hilariuseva, u blizini radionica, ali ona se ne vidi. Desno
vodopadi.

JOHANNES:

Nabrana brda u veličanstvenom miru

nižu se daleko, oblikujući daleke zagonetke;
to ne muči teškim pitanjima dušu
koja ne teži za saznanjem, već koja samo blaženo
gleda objave života.
Oko ovih stijena ovo tkanje svjetlosti,
tamo nijemi izgled ogoljelih površina,
ovdje šume, u zelenilu prelazeći u plavetnilo.
To je svijet, u kome treba Johannesova duša
boraviti tkajući slike budućnosti.
--------------------------------------------
Johannesova duša treba u sebi osjetiti
dubine i daljine tog svijeta.
I da u njoj stvaralačke sile
rode snagu, koja čarobnost svijeta
objavljuje srcima u umjetnički preobraženom obliku.
---------------------------------------------
Ali nikada to Johannes ne bi mogao
da mu nije Maria svojom blagom duševnom toplinom
budila snage njegove duše.

14
Moram cijeniti mudro vodstvo sudbine,
koja me je dovela tako blizu njoj.
Nije prošlo dugo vremena otkada je poznajem.
Za nekoliko tjedana moja se duša već prisno
osjećala u životnom jedinstvu s njenom dušom.
Ona živi kao duh u meni, i kad je daleko;
ona misli u mom mišljenju
kad zamišljam svrhe kojima težim.

(Maria se javi kao misao Johannesova.)

Maria ovdje preda mnom? ali kakva!

Takva mi se ne smije pokazati.
To strogo duhovno lice – to dostojanstvo
tako da jeza obuhvati zemaljsko osećanje.
Johannes neće i ne može gledati
takvu Mariu u svojoj blizini.
To nije Maria koju mi moći sudbine
blago dovedoše.

(Maria nestane.)

Gdje je Maria koju Johannes ljubljaše

još prije no što mu je dušu preobrazila
i odvela ga u hladne visine duha?
--------------------------------------------
No i sam Johannes koji ljubljaše Mariu,
gdje je on sad? Sad baš bijaše tu –
ne vidim više Johannesa koji me čarobno
vratio meni samome – ne može, te mi ga treba
nemilosrdno oteti prošlost!

(Opet vidi Mariu.)

MARIA:

Maria, kakvu ti hoćeš vidjeti,

ne postoji u svjetovima gde istina sja.
Duh Johannesa tka u carstvu varki,
zaveden duševnom obmanom. –
Oslobodi se od snaga želje, koje te iskušavaju.
Ja osjećam buru duše tvoje u meni,
ona mi oduzima mir koji mi je potreban.
Taj što takvu buru unosi u dušu moju nije Johannes,
nego jedno biće koje je on nekad već pobijedio.
Sad ono lebdi kroz daljine duha kao obmana;
spoznaj ga i raščinit će se u ništa.

JOHANNES:

15
To je Maria, kakva je uistinu.
Govori o Johannesu kakav je zaista sada.
On se zaista preobrazio u drugo biće,
a ne ovo koje mi se sad u snivanju priviđa,
zato što hoću da u lijenom miru moja duša
ugodno drijema u sebi.
Ali to drugo biće još nije osvojilo mene.
Još bih mu mogao pobjeći – i hoću to sada –
ono me često zove sebi; ono me onda hoće
svojim snagama sasvim pridobiti za sebe.
No nešto me goni da se oslobodim od njega.
Ono me već godinama s duhovnim postojanjem
ispunjava u dubinama moje duše;
a ipak – ja neću sad da znam o njemu u sebi.
--------------------------------------------
Ti strano biće u duši Johannesovoj,
napusti me –
O, vrati me meni, kakav nekad bijah,
dok te još nisam osjećao djelatnim u sebi.
Hoću da gledam Johannesa bez tebe. –

BENEDICTUS:

Johannese, čuj opomenu duše tvoje!

Čovjek koji te duhovno ispunjava
ustaje kao pramoć tvog bića,
mora vjerno živjeti kraj tebe
i od tebe zahtijevati da snage bića njegova
ostvaruješ ljudski u svojoj volji.
On mora u tebi tajno djelati,
ne bi li jednom postao ono što znaš
da je tvoj cilj u dalekoj budućnosti.
Svoje vlastite brige moraš čvrsto zatvorene
nositi kroz život u svojoj duši.
Stjeći ćeš sebe samoga ako se hrabro
sve više predaješ u njegove ruke.

MARIA: (Johannes je vidi kao misao.)

Moj sveti ozbiljni zavjet zrači snagu

koja ti treba održati što si postigao.
Ti me nalaziš u hladnim poljanama
gdje duhovi moraju sebi stvoriti svjetlosti,
kad tmine koče životne snage. – – –
Traži me u visinama svemira,
gdje duše moraju izboriti sebi osjećanje bogova,
pobjedama koje iz ništavila zadobivaju bivstvo.
No nikad me ne traži u carstvu sjenki
gdje istrošeni duševni život
lukavstvom iz obmana zadobiva prolazno postojanje
16
i obmane snivanja obavijaju duh,
zato što on uživajući hoće zaboraviti sebe,
a ozbiljnost može mu izgledati neprijatnom.

(Benedictus i Maria odu.)

JOHANNES:

Ona zbori o obmani – – – – – – – –

– – – – – – ali lijepa je ta obmana.
Ona živi. U njoj osjeća Johannes sebe samoga,
u njoj osjeća i blizinu Marie.
Johannes neće ništa da zna o tome
kako duh riješava zagonetke u mračnim dubinama duše.
Ali on hoće stvarati, hoće djelovati kao umjetnik.
Tako neka mu ostane skriveno ono što u njemu
želi svjesno gledati samo visine svijeta.

(Dalje misli. Capesius se podiže sa sjedišta gde bijaše i strese se kao iz dubokog
razmišljanja.)

CAPESIUS:

Nisam li u svojoj duši doživio jasno

što se u Johannesu, koji tako snivajući misli,
stvara kao slike njegove čežnje?
Misli su mi plamtjele
koje nisu moje – koje su mogle biti samo njegove.
Biće njegove duše živjelo je u mojoj duši. – –
Vidio sam ga pomlađenog, kako on sebe
gleda kroz duhovnu obmanu, i obijesno kori
zrele plodove svog duha. –
----------------------------------
Ali stani! Zašto doživljavam to sada?
Samo rijetko smije duhovni istraživač
u sebi gledati bića drugih duša!
--------------------------------------------
Često sam čuo od Benedictusa
da to može samo onaj – za kratko vrijeme –
kojega je milostivo izabrala sudbina
da bi se na duhovnoj stazi uspeo
za jedan stupanj više. – – – Smijem li tako tumačiti
to što me zadesilo u ovom trenutku?
Što se zaista samo rijetko smije desiti!
Jer bilo bi strašno kad bi vidoviti mogao
u svako doba osluškivati unutarnje biće drugih duša!
-----------------------------------------
Jesam li gledao istinu? – – Jesam li obmanu
snivao o biću druge duše?
Moram to saznati od samog Johannesa.
17
(Priđe Johannesu koji ga tek sad primijeti.)

JOHANNES:

Capesiuse. . . ja sam mislio da ste daleko odavdje!

CAPESIUS:

Ali moja duša osjećaše se bliska vama.

JOHANNES:

Bliska meni. . . u ovom trenutku. . . o, zasigurno ne!

CAPESIUS:

Ali zašto se grozite od ovih mojih riječi?

JOHANNES:

O ne, ne grozim se. . .

(U tom trenutku prilazi Maria, to omogućava da i Johannes i Capesius sljedeće riječi

govore za sebe.)

JOHANNES: (Sebi.)

. . . Njegov pogled zaista me pogađa

u dubinama moje duše.

CAPESIUS: (Sebi.)

Njegova groza pokazuje mi da sam točno gledao.

(Capesius se sad obrati Marii.)

CAPESIUS:

Maria, vi dolazite u pravi čas.

Možda će mi vaša riječ donijeti rješenje
ozbiljne zagonetke koja me toliko tišti!

MARIA:

Ne vas – već Johannesa sam mislila da ću ovdje naći.

Slutnja me potakla potražiti u čemu je
zagonetka njegove muke – a vas zamišljam
da ste sa zadovoljstvom odani lijepim ciljevima rada
koje nam povjerava Hilarius.
18
CAPESIUS:

Taj cilj – što će mi – on mi sad smeta.

MARIA:

Smeta vam? Zar se niste pokazivali sretnim

otkada je to postalo sadržaj vaših nada?

CAPESIUS:

Što sam doživio u ovom sudbinskom času

to mijenja sasvim smjer moje duše,
svaka zemaljska djelatnost
pokvarila bi mi probuđenje vidovite snage.

MARIA:

Tko ide duhovnom stazom

doživljava mnogo takvih opomena sudbinskih znakova.
On će ih slijediti na putevima duše,
ali ne bi bilo pravilno shvaćeno
ako bi smetale pravim zemaljskim dužnostima.

(Capesius sjedne i utone kraće vrijeme u razmišljanje. Za to vrijeme Marii se javi

Lucifer.)

LUCIFER:

Tvoj trud malo će ti donijeti plodova.

U njegovom srcu bude se snage
koje mi otvaraju ulaz u njegovu dušu.
Maria – usmjeri svoju vidovitu snagu
u dubine njegove duše – pogledaj tamo
kako se on sa duhovnim uspinjanjem odvaja
od vašeg ljubavno toplog zemaljskog djela.

(Lucifer ostane prisutan i dalje. Maria se nešto jasnije obraća Capesiusu da bi ga

probudila iz njegovog razmišljanja, ali on se istovremeno kao sam od sebe probudi.)

MARIA:

Ako bi Johannes na duhovnoj stazi

osjećao da mu smetaju njegove dužnosti,
to ne bi bilo opravdano – ali bi izgledalo razumljivo:
on će morati raditi izvanjske dužnosti.
No vi trebate drugima predavati duhovno znanje
19
pa stoga ne izlazite iz svoga duševnog kruga.

CAPESIUS:

Mnogo više nego kad stvara vanjska djela

gubi se duhovna snaga u riječi.
Riječ prisiljava shvatiti ono što je viđeno,
ali pojmovi su neprijateljski vidovitim snagama.
Vidio sam jedan takav duhovni doživljaj
koji se pokazao mom pogledu samo zato
što je ona duša koja mi se povjerila
doduše bliska meni kao zemaljskom čovjeku,
ali je nikad nisam potpuno shvatio.
Ako je moj doživljaj istinit, onda me sada
ništa neće moći vezati za ovo zemaljsko djelo.
Jer onda moram osjećati da visoke moći
sada ukazuju mojoj duši druge ciljeve
nego što mi je predskazao Hilarius.

(Stane pred Johannesa.)

Johannese, kažite mi slobodno, niste li

malo prije osjećali iživljene želje duše
kao svoje sadašnje ja u sebi,
kad se bijaste izgubili u razmišljanju?

JOHANNES:

Dakle zbrka moga duha može djelatno

djelovati kao doživljaj u drugim dušama?
A zar snaga vidovitosti daje moć zabludama
da proniču u kozmičku zbilju?

(Johannes ponovo utone u razmišljanje. Maria upravlja pogled prema Luciferu i čuje
njegov govor.)

LUCIFER:

I ovdje nalazim otvoren pristup duši

Neću oklijevati iskoristiti stanje.
Ako se i u ovoj duši stvara duhovna želja
onda mora propasti djelo ljubavi
koje mi preko Gottgetreua opasno prijeti.
Ja mogu u njemu razoriti Mariinu moć;
onda propada ono što Maria može mojoj snazi.

(Capesius se u tom trenutku svjesno usmjeri i pri sljedećim riječima dobiva sve
sigurnije raspoloženje.)

CAPESIUS:
20
Otpada sumnja – ja sam istinito vidio;
Johannes je doživio ono što sam vidio.
Tako je i jasno da sam u njegovu dušu
mogao gledati samo zato što
nikad nisam tražio da ga razumijem.
Duhovni put zahtjeva samoću. –
Zajedno mogu raditi samo ljudi
koji se uzajamno razumiju.
Daleko od ljudskih bića postiže duša
daleke vidike postojanja svijetlih svjetova.
-----------------------------------------
Kao uzor pokazuje mi se otac Feliks;
on u gordoj samoći traži svjetlost duha
na putevima koji su strani drugima.
A njegovo traženje okrunjeno je uspjehom,
zato što on ne tumači ono što se u duhu vidi.
Njega ću težiti dostići: a vaše djelo
koje vidovitu snagu opterećuje zemaljskim bićem
to više neće zavoditi Capesiusa.

(Ode.)

MARIA:

Tako je s ljudima kad ono bolje ja

potone u duhovni san, a sile želja
okupe njegovo biće, sve dok se opet ne probudi
u svjetlosti prava duhovna priroda čovjeka.
U takvom snu spavaju svi ljudi prije no što ih
probude snage vidovitosti.
Oni ne znaju ništa o tom budnom spavanju,
izgledaju budni – jer uvek spavaju.
Vidoviti spava, kada iz svog pravog života
izađe u takvo budno stanje.
Capesius će nas sad napustiti.
Ne odvodi ga to samo trenutno htijenje;
njegovo stanje odvodi ga od naših ciljeva.
Dublje je utemeljeno to što on odlazi od nas.
Vide se u tome strogi znakovi sudbinske moći.
Zato mi ostali moramo jače
prionuti na djelo.

JOHANNES:

Ne traži, Mario, da sad Johannes

prione novim ciljevima;
i njemu je sad potreban duhovni san
da bi u njemu proklijale snage
mogao njegovati da sazru.
21
Ja znam da ću jednom imati hrabrosti
predati se duhovnom djelovanju,
ali ne sada, samo sada ne!
Pojmi samo: ja sam otjerao Capesiusa. –
Da sam ja zreo za djelo, bio bi i on.

MARIA:

Ti si ga otjerao? – Ti? – ti sanjaš.

JOHANNES:

Ja sam snivao znajući, da, ja sam bdio snivajući.

Šta je prividnost pred kozmičkim moćima –
pokazalo se kao slika moje zrelosti.
Znam vrlo dobro, moje želje bijahu ja sam,
a samo mišljenje bijaše neko drugo ja.
Tako mi stajaše pred dušom Johannes
kakav on bijaše nekad, prije no što ga je obuzeo duh
i ispunio ga s drugim ja.
On nije mrtav – – – njegov život želja
stvorio ga drûgom moje duše.
Ja sam ga potisnuo, ali ga nisam pobijedio.
On traži prava vlastitog postojanja,
kad ono ja – mora utonuti u spavanje.
A stalno bdjeti – – – to ono ne može.
Tako je ono zaspalo i onda kad je Capesius doživio
kako me je onaj drugi istrgao iz mene samog.
Moje snivanje postalo je njemu povod za sudbinsku odluku.
Dakle u meni, a ne u njemu djelovaše snaga
koja ga je otjerala – koja nam zabranjuje
da usmjerimo duh prema zemaljskom djelovanju.

MARIA:

Duhovne snage dolaze – zovu ih.

Usmjeri pogled u dubine duhovnih svjetova i čekaj,
dok snage u dubini ne osjete ono što živi
u tvome biću istovjetno s njima.
One će dočarati pred vid duše tvoje
ono što te sjedinjuje s njima.
Otjeraj ono što ti sam govoriš
i time smetaš, tada će duh u tebi govoriti s duhovnim bićima.
Čuj to što ti govore duhovi.
Tako ćeš biti odveden u sfere svjetlosti
i ukorijenjen u duhu.
Ono što ti svjetluca iz iživljenih vremena
tada će ti se jasno pokazati
i neće te više zarobljavati, jer ćeš moći upravljati njime.
Usporedi to s bićima elemenata,
22
sa sjenkama i utvarama svakojakim,
i s pokojim demonima
i tako mu spoznaj suštinu.
Ali sebe samog spoznaj u carstvu duhova,
koji spajaju iskon s drugim iskonom,
koji se znaju bliskim kozmičkim snagama nicanja
i pokazuju pravac mislima o sferskim ciljevima.
Takvo kozmičko gledanje osnažit će te,
da u valovima duha uzmogneš svoje biće
sjediniti u jezgru svoje duše.
-------------------------------------
-------------------------------------
Duh me pozva da ti to kažem,
i sad slušaj ono što već znaš
ali što se još nije sjedinilo s dubinama tvoje duše.

JOHANNES: (Pokazujući da se odlučuje jakim naprezanjem.)

Slušat ću, prkosit ću sebi samome.

(S obje strane dolaze elementarni duhovi. S lijeva, bića kao gnomi, čelično-siva, mala
spram ljudi; skoro same glave, naprijed nagnute; imaju duge udove, pokretne i
podobne za gestikuliranje, ali nevješte za hod. S desna dolaze bića kao silfi, vitka,
skoro bez glave, noge i ruke su im neka vrsta sredine između peraja i krila; jedna grupa
silfa je zeleno-plava, druga žuto-crvena. Žuto-crvena bića imaju oštrije obrise, plavo-
zelena neodređenije. Riječi, koje izgovaraju te spodobe, bivaju izražene izrazitim
pokretima, koji se oblikuju do igre.)

KOR GNOMA:

Mi jačamo, mi stvrdnjavamo
raspršeni prah materija,
mi rastvaramo i raspršujemo
sleđene slojeve kore,
pretvaramo u prah hitro ono što je čvrsto
i učvršćujemo polagano ono što je rastvoreno
sa svojim tjelesnim dusima,
tkanim iz tvari razumske,
koja bješe savršeno pametna
još u početku zemlje,
dok ljudske duše u snu snivahu.

KOR SILFA:

Mi tkamo, mi predemo
tkivo vode i zraka,
i razdvajamo, mi oslobađamo
oživjele sunčane snage sjemenja;
mi zgušnjavamo brižljivo moći svjetla,
mi činimo ništavnim mudre snage plodova
23
sa svojim duševnim tijelima,
koji se izlivaju iz zraka osjećanja
vječno živeći svjetlucajući, –
da ljudska bića živući
uživaju smisao zemaljskog razvića.

KOR GNOMA:

Mi se smijemo, mi se cerekamo,
rugamo, kreveljimo se,
kad se ljudi svojim čulima spotiču
i svojim duhom posrću
gledajući što smo mi stvorili
i vjeruju da mudro razumiju
što duhovi naših svjetskih vremena
dočaravaju pred njihove glupe oči.

KOR SILFA:

Mi brinemo, mi njegujemo,
oplođujemo, duhovno djelujemo,
kad ljudska djeca živeći životom snujući ga,
i starci tkaju zablude
crpe naše tvorevine
i djetinjasto ili starački
uživaju nesvjesno u struji vremena
što mi u vječnostima promišljamo.

(Ta duhovna bića kreću se, obrazujući zajedno kao dva klupka i odu u pozadinu, gdje
ostaju vidljiva. Naprijed izađu tri duševne snage: Philia, Astrid i Luna s Drugom
Philiom.)

PHILIA:

Oni zrače jasnost

kao ljubavno svjetlo
u blaženo sazrivanje,
oni zagrijavaju blago,
i zažaruju silno,
kako hoće ono što se stvara
nastanak djelatnog postojanja;
da djelatno postojanje
ushićuje duše
koje se u ljubavi predaju
blistavoj svjetlosti.

ASTRID:

Oni tkaju život

kao stvaralački pomagači
24
u bićima kad bubre,
oni raspršuju zemlju
i zgušnjavaju zrak,
da se pokaže preobražaj
u pregalačkom stvaranju.
Da pregalačko stvaranje
usrećuje duhove,
koji se osjećaju djelatni
u stvaralačkom životu.

LUNA:

Oni obrađuju oprezno

kao djelatni stvaraoci
plastične tvari;
oni oštre ivice
glačaju površine,
da se smisaono izgrađuju
izdignuti oblici;
da izdignuti oblici
oduševljavaju volju
za smisleno izgrađivanje
kao djelatni stvaralac.

DRUGA PHILIA:

Oni beru cvijeće

kao bezbrižni dobitnici
u čarobnom djelovanju;
oni snivaju istinu,
oni ostvaruju maštu;
da se spavajuće klijanje
probudi u život;
i budno snivanje
neka dušama otkrije
začarano tkanje
vlastitog bića.

(Te četiri duševne snage nestanu prema desnoj strani. Johannes, koji je za vrijeme tih
zbivanja bio u dubokom razmišljanju, izdiže se iz njega.)

JOHANNES:

„I budno snivanje
neka dušama otkrije
začarano tkanje
vlastitog bića.”
To su reči koje još jasno zvuče
u mojoj duši – što sam ranije gledao
u zbrci mi nestade iz duše.
25
-----------------------------------
No kakva mi se snaga budi u duši
kad razmišljam o riječima:
Začarano tkanje
vlastitog bića.

(Opet zapada u razmišljanje; pred njim se pojavljuje kao oblik njegovih misli grupa,
koja se sastojala iz: Duha njegove mladosti, i od ovog lijevo Lucifer, Theodorina duša
desno.)

DUH JOHANNESOVE MLADOSTI:

Biće tvojih želja hrani moj život,

moj dah srče snove tvoje mladosti.
Ja živim kad ti nećeš da ulaziš
u svjetove koje ja ne mogu naći.
Izgubiš li me u sebi, onda ja moram u bolovima
činiti loše usluge užasnim sjenkama – –
Ti njegovatelju mog bića – – – ne napuštaj me.

LUCIFER:

On te neće napustiti. – Ja vidim

u dubinama njegovog bića svijetle požude
koje ne mogu slijediti Mariine tragove.
Ako ovi sa sjajem koji oni stvaraju
potpuno prosvijetle Johannesovu stvaralačku dušu:
onda on plodove koje oni moraju proizvesti
neće moći rasuti u onoj oblasti
gde hoće da vlada ljubav bez ljepote.
Njemu onda više neće izgledati dragocijena njegova osobnost
koja hoće precijenjivanjem znanja
baciti u zasjenak njegove najbolje snage.
Ako mudrost bude svijetlila u njegovim željama,
divno će mu se otkriti njegova vrijednost,
on ih može potcijenjivati samo dotle
dok se one još zadržavaju u duševnoj tami.
Dok one ne budu postigle svjetlost mudrosti,
ja ću te vjerno njegovati svjetlošću
koju nalazim u dubinama ljudske duše.
-------------------------------------------
Još mu nedostaje samilosti za tvoje patnje,
on te stalno potapa u carstvo sjena
kad teži u njegove svijetle visine.
Onda može zaboraviti da ti, njegovo dijete,
moraš voditi bolno začaran život.
No u budućnosti ja ću biti pored tebe
ako bi se ti kao sjenka smrzavao njegovom krivicom.
Ja ću onim pravom, koje je sebi Lucifer

26
(Kod riječi – Lucifer, uzdrhti Duh Johannesove mladosti.)

sačuvao zakonom iz starih svjetova,

zaplijeniti u dubinama njegove duše ono
što on ostavlja nezaštićeno u duhovnom uzletu.
Ja ću ti onda donijeti blago koje ti olakšava
mračnu usamljenost carstva sjenki.
No ti ćeš biti potpuno odčaran tek
kad se on bude mogao ponovo sjediniti s tobom.
On to može odlagati – ali ne i spriječiti.
Jer Lucifer hoće da sačuva svoja prava.

THEODORA:

Ti dijete duha, ti živiš Johannesovu mladost

u mračnim carstvima sjenki. – Iz ljubavi priklanja
ti se duša koja štiti Johannesa
iz carstava ispunjenih svjetlom i toplom ljubavlju.
Ona hoće da te oslobodi iz začaranih krugova
ako ti hoćeš od njenog osjećanja primiti
ono čime možeš imati život u blaženstvu.
Ja ću te dovesti u vezu s elementima
koji nesvjesno djeluju u daljinama svijeta
i stalno se uzdržavaju od duševnog bdijenja.
Ti možeš s duhovima zemlje stvarati oblike,
i s dušama vatre zračiti snage
ako tvoje svjesno postojanje žrtvuješ volji
koja bez ljudske mudrosti sjajno snaži.
Ti ćeš znanje koje je samo upola tvoje
sačuvati od Lucifera, i Johannesu
učiniti dragocjene usluge.
Ja ću ti iz njegovog duševnog bića donijeti
ono čime osjeća potrebu za tobom
i što mu osvježavajući pruža duhovni san.

LUCIFER:

Ona ti nikad neće moći darovati ljepotu,

jer ja imam smjelosti uzeti je sebi.

THEODORA:

Ja ću učiniti da mi iz plemenitog osjećanja niče ljepota,

i da mi sazrijeva na žrtvenoj službi.

LUCIFER:

Ona će te oteti slobodnoj volji

i dati duhovima koji vladaju u tami.

27
(Nestanu Lucifer, Theodora i Duh Johannesove mladosti. Johannes se razbudi iz svog
razmišljanja i vidi gdje mu prilazi Druga Philia.)

DRUGA PHILIA:

A budno snivanje
otkriva dušama
začarano tkanje
vlastitog bića.

JOHANNES:

Ti zagonetni duše – kroz tvoje riječi

stupio sam u taj svijet! – – Od njegovih čuda
samo je jedno – – mojoj duši važno:
da li živo bivstveno u duhovnim carstvima
boravi sjenka, koja mi se objavila
s Teodorom i Luciferom?

DRUGA PHILIA:

Ona živi – ti si je probudio u prikazu.

Kao što se u ogledalu pokazuje u slici sve
što se pri svjetlosti nalazi pred njim,
tako se u carstvu upola probuđenih duhova sjenki
mora živo ogledati ono što gledaš
u duhovnim carstvima, prije nego što ti potpuna zrelost
daje pravo za takvo gledanje.

JOHANNES:

Je li to samo slika, što se tako ogleda kroz mene?

DRUGA PHILIA:

Ipak sjenka, koja živi i odražava se u životu

dotle dok ti još odražavaš u sebi
preživjelo postojanje koje si doduše uspavao,
ali sada još ne možeš zaista pobijediti. –
Johannese, tvoje probuđenje ostaje obmana
dok sam ne oslobodiš sjenku
kojoj tvoj duh stvara začaran život.

JOHANNES:

Koliko zahvaljujem tom duhu, koji u moju dušu unosi pravi

savjet – moram ga slijediti.

(Zavjesa pada polako, kad na pozornici ostaju u mirnim pokretima Druga Philia i
Johannes.)
28
 TREĆA SLIKA

Kraj kao u drugoj slici. Šetajući se razgovaraju pa stanu: Magnus Bellicosus, Romanus,
Torquatus i Hilarius.

BELLICOSUS:

A ako tvrda glava ostane uporna,

kako će uspjeti djelo, koje Gottgetreu
hoće iz ljubavi staviti u službu ljudima?

ROMANUS:

Razlozi koje je u prigovoru iznio

našeg prijatelja vjerni suradnik u poduzeću:
to ima važnosti ne samo za ljude
koji stvaraju svoje znanje imajući na umu
vanjske zahtjeve života. Nije li to
u skladu s pravim mnijenjem mista?

BELLICOSUS:

Ipak to ne leži u duhovnom krugu,

Koji objedinjuje naše ciljeve.
To bismo slijedili u našem mističkom djelovanju
Benedictusovih učenika; - njima hoće
Hilarius stvoriti mjesto djelovanja da bi sazrijevali
njihovi duhovni plodovi.
Mudre sudbinske moći sjedinile su
Nas u hramu, a naš prijatelj
radi samo prema uputama koje su nam se u hramu
objavile kao zapovijed duhovne dužnosti.

ROMANUS:

Jeste li sigurni da ovu duhovnu zapovjed

dobro shvaćate? Vjerovatnije mi se čini
da bi trebalo učenike Benedictusve,
pa i njega samog, još držati u hramu, a ne da pođu
grubom stazom na koju ih hoće voditi Hilarius. –
I kod njega suviše lako prelazi
duhovno gledanje u snivanje duše.

BELLICOSUS:

Nisam se nadao od vas čuti takve riječi.

One više priliče
29
Gottgetreuovom suradniku u poduzeću
koji samo iz knjiga prima znanje male vrijednosti.
No vama je dužnost da upoznate znakove
što se stvaraju na putu mista.
Jasno govori našim dušama način
kako su dovedeni k nama Benedictusvi učenici.
Oni su združeni s nama da bi pratili
ono što im se otkriva iz vidovitog gledanja.

TORQUATUS:

Ali jedan drugi znak otkriva

da se na djelo koje je u hramu našim dušama objavljeno
nije izlila punoća blagoslova duhovnih moći.
Capesius se odvojio od Benedictusa i njegovih učenika.
Što on ne osjeća punu opreznost duše
koju Benedictus već u njemu traži,
to ipak baca mutne sjene i na
sigurnost samog učitelja.

BELLICOSUS:

Daleko sam još od vidovitosti:

ali često osjećam da mi po neki događaj izaziva
neko sluteće znanje u mojoj duši.
Kada sam Capesiusa prvi put ugledao na posvećenom mestu
u našem krugu osjećao sam da nam je sudbinski i blizak i dalek.

ROMANUS:

Ta mi je vaša slutnja razumljiva.

No u onom trenutku naslućivao sam ja
da mi nijedan od naših novih prijatelja
sudbinom nije blizak tako kao Strader.
Za mene je to naslućivanje samo znak
koji moju dušu upućuje u smjeru
u kome onda mogu tražiti sa razumijevanjem.
A ako se odlučim za djelo, onda suzbijam to
osjećanje koje mi potkrepljuje mišljenje.
Na to mi ukazuju stroga pravila mistike.
U duhovnoj oblasti osjećam se usko vezan
za Benedictusve učenike,
no samo uz Stradera smio bih iz unutarnjeg kruga mista
izaći i u vanjskii život.

TORQUATUS:

Gottgetreuev vjerni suradnik u poduzeću

ne vidi u Straderu sigurnog duha,
30
koji može korisno djelovati u vanjskom životu.
Moj unutarnji glas kazuje mi
da njemu potpuno nedostaje
pravi duševni ugođaj za mistiku.
Što mu vanjski znaci mogu pokazati
i što njegov razum može shvatiti
o životu duha,
to u njemu podstiče jak nagon
za proučavanjem;
ali je daleko od nutarnjeg doživljavanja duha.
Njegovo duhovno stvaranje mora dakle biti samo maštanje.

ROMANUS:

On još nije tako daleko na putu duha njegovih prijatelja

da bi se vezao s neprijateljima duše,
koji su vrlo opasni za ponekog mista
kad ga prate u čulni svijet.

BELLICOSUS:

Ako smatrate da je on slobodan od tih neprijatelja

onda vas ne spriječava ništa da djelujete na njega
tako da uspije veliko djelo,
koje hoće Gottgetreu da objavi preko njega.
Kad voditelj ureda ovog prijatelja čuje
kako vi poštujete Stradera koga on ne cijeni,
sigurno će se pokolebati u svom sudu.
Samo ga vi možete pridobiti za stvar.
Njemu je poznato da vi u vanjskom životu
uvijek u svemu uspjevate
što ste činili poslije prethodnog mudrog razmišljanja.

ROMANUS:

Dragi Gottgetreu, ako prihvatite suradnju

samo sa Straderom, i bez zablude
držite odvojeno od vašeg djela
druge Benedictusve duhovne učenike,
onda nećete ostati sami – onda vam nudim
ne samo ovo što sad traži Belikozus
kao moju pomoć, onda ću djelom služiti lijepom planu Straderovom
sa svim svojim vanjskim dobrom.

HILARIUS:

Kako možete pomisliti da bi se Strader

sada odvojio od Benedictusvih učenika
i da bez njih ide samo za svojim duhovnim ciljevima?
Njemu su drugi bliski, kao on samom sebi.
31
ROMANUS:

Da je Strader ljudski blizak svojim prijateljima, to može važiti

ali u duhu samo onim dijelom duše njegove
koji još boravi u duhovnom snu.
Ali čini mi se da će se uskoro pokazati
kako taj dio može sazrijeti za budnost.

(Njih četvorica odu na lijevu stranu. S desna dođu Capesius, Strader, Felix i gospođa
Balde razgovarajući.)

CAPESIUS:

Sad mogu jedino slijediti duh na duševnoj stazi.

Ako bih se htio opteretiti vanjskim djelovanjem
da unosim duh u čulni svijet –
ogriješio bih se o to da u svjetovima shvatim
dubine postojanja, čija bit
još nije ostvarena u meni.
Ja mogu od svjetskog postojanja vidjeti samo onoliko
koliko se od njega stvorilo u meni.
Kako da stvaram ono što drugima koristi,
ako bih u stvaranju uživao samo u samom sebi?

STRADER:

Ako vas shvaćam, vi želite svemu stvaranju

Dati samo vlastiti svoj žig,
da objavljujete samo svoju vlastitost?

CAPESIUS:

Tako je, ukoliko svojim nutarnjim svijetom

stojim prema drugima na vanjski način.
Ali kad sam kratko vrijeme jasno bio budan
bolno sam saznao koliko daleko već sad dopirem u druge.

FELIX:

Vi govorite što još nikad nisam od vas čuo. . .

ali nekada vas još nisam . . . tako dobro razumijevao
kao sada, kad ništa drugo ne govori iz vas do samo vi sami.
Govorite iz čiste mistike
koju sam godinama tražio;
a koja jedino može opažati svjetlost
u kojoj ljudski duh jasnim gledanjem
svjesno doživljava sebe u Duhu života.

32
CAPESIUS:

Zato što sam osjetio da sam vam se tako približio,

došao sam do vas na osnovu jednog doživljaja
koji mi je htio ubiti moj nutarnji svijet.

STRADER:

Često sam shvaćao. . . što ste sad govorili . . . .

to sam tada smatrao mudrošću. . .
ali sada ne razumijem ni jednu riječ u vašem govoru.
Capesius i otac Feliks, oba . . .
skrivaju nejasni smisao u jasnim riječima . . .
--------------------------------------
Ne doživljavam li kako su vaše riječi samo
odjeća snaga . . . duševnih snaga
koje me progone u svjetove koji su daleko od vas?. . .
koje ja ne želim, jer svjetove vaše ljubim u dubini moje duše.
Mogu lako da podnesem otpor
koji se sad ispriječio mom radu izvana.
Pa i kad bih se o njega razbio . . . ipak bih se održao.
Ali bez vaših svjetova ne mogu.

FELIX:

Čovijek ne može naći duhovne svjetove

kad hoće da mu se otvore tražeći ih.
Ja bijjah sretan kad ste mi nekad
govorili o vašem stroju –
kad vam je prosvijetljenje darovalo ono
što niste htjeli postići tražeći razumom.
Tad bjeste blizu pravog mističnog raspoloženja.
---------------------------------------
Ne težiti za ničim . . . samo krotko biti miran,
budno sa unutrašnjim bićem duše u očekivanju . . .
to je raspoloženje mista. Tko ga probudi
taj vodi svoje biće ka carstvu svjetlosti.
Vanjsko djelo ne trpi takav ugođaj.
Ako kroz mistiku hoćete to tražiti
ubijate život sa taštinom mista.

STRADER:

Potrebni ste mi . . . ali vas ne nalazim . . .

zajednicu našu. . . vi ne cijenite.
Kako će se ljudi naći u svemirskom djelovanju,
kad misti neće napustiti svoje vlastitosti?

FELIX:
33
U svijet u kome hoćete djelovati,
ne možete unijeti nježna duhovna viđenja:
rastopit će se. U pobožnosti mirujte, i u gledanju.
Tako se misti upućuju k ispravnom djelovanju.

CAPESIUS:

A ako oni hoće drugačije ući u to djelovanje

onda im se pokazuje zabluda djelovanja
ali ne svijetlo biće mudrosti.
Pazio sam da me nije varalo moje gledanje.
No vidio sam u onoj duši samo zabludu,
zato što sam duhovno gledanje
iskvario željom za vanjskim djelom.

STRADER:

To kaže Capesius, koji je toliko izmakao ispred mene!

A meni dođu viđenja samo
kad se dušom predam mislima za djela,
i nada oživi da duša može pripremiti mjesto duhu
u kome će on užeći svijetlost
koja grijući zrači kroz duhovne svjetove
i kroz čovekovu čulnu djelatnost
na zemlji traži novu domovinu. –
----------------------------------------
Zar sam ja sin zablude . . . a ne sin
vas dalekih duhovnih svjetova punih mudrosti?

(Strader se osvrne na drugu stranu. On gleda duhom Benedictusa, Mariu, Ahrimana,

u mislima ali u pravom duhovnom odnosu; prvo Benedictusa s Ahrimanom, potom
Mariu.)

BENEDICTUS:

U dalekim duhovnim svjetovima

naslućuješ ti pomoć za ono mučno pitanje
koje iskonsku tajnu tvog duševnog života
postavlja pred tvoje zemaljsko mišljenje.
Odgovor trebaš čuti kako ti ga
preko mene hoće objaviti
daljine duha iz dubina duše.
Ali shvati ono što često
slutiš i govoriš, ali samo snivaš.
Oživi san životom koji sam ja
obavezan ti pružiti iz duha.
A pritaji u život snova ono
što crpiš mišljenjem iz čulnog sveta.
Capesius i Felix progone te iz njihova viđenja,
34
oni stvaraju ponor između njih i tebe.
Ne žalosti se zato, nego pogledaj u svoj ponor!

AHRIMAN:

Čini tako! Vidjet ćeš ono što priliči

duhu čovječjem kroz vjekove.
Doduše, bilo bi bolje kad bi ti to
drugi duhovi pokazali u tamnom snu.
Ako ti to Benedictus pokaže u bdijenju,
ubićeš sebi odgovor gledanjem
Da, samo čini to.

STRADER:

Učinit ću! Ali kako? Zbrka oblika? mijenjaju se . . .

krive se, boj . . . Divlje jurišaju sheme jedna na drugu,
uništenje . . . mrak . . . Iz tame evo sad drugih sjena.
Oko njih eterska svjetlost, crvenkasto.
Jedna se jasno izdvaja, dolazi meni, šalje mi je bezdan.

(Maria istupi iz bezdana.)

MARIA:

Ti gledaš demone; - oblikuj svoju snagu

i neće ih biti više tu, - pred tobom se oni pojavljuju
kao ono što nisu. Ako ih uspiješ zadržati,
dotle da ti oni pred tvoju dušu do osvjetljenja
dovedu svoju shematsku prirodu, postaju ti ono,
što oni zapravo jesu u svjetskom bivanju.
Ali tebi zamire gledanje prije nego što zasvijetli.
Obasjaj ga svojom vlastitom svjetlošću.
Gde ti je svjetlost? Ti zračiš mrak.
Spoznaj svoj mrak, oko sebe . . .
i pretvorićeš u svjetlost zbrku tmine.
Ti osećaš tu tminu, kad je stvaraš samim sobom,
ali tada ne osjećaš nikad svoje stvaralaštvo.
Hoćeš zaboraviti svoju strast za djelovanjem.
Ona je nesvjesno u tebi,
jer nemaš hrabrosti zračiti svoju svjetlost.
Ti želiš uživati u toj vlastitoj svjetlosti,
hoćeš u njoj uživati sebe samoga.
Tražiš sebe, a tražiš u zaboravu.
Snivajući udubljuješ se u sebe.

AHRIMAN:

35
Da, čuj nju – ona ti može riješiti tvoju zagonetku –
ali je ti sebi nikad nećeš riješiti.
Daje ti mudrosti, da s njom zakoračiš u ludost.
Ona bi ti doduše bila dobra – u druga vremena,
kad bi ti svanuo jasan dan duha;
no Maria govori u snivanju tvome tako
i ubija ti rješenje koje bi sam našao.
Da čuj nju.

STRADER:

Što hoće ove riječi,

Maria, da li su one rođene iz svjetlosti?
Iz moje svjetlosti? Ili dolaze iz moje tame?
Benedictus, kaži mi tko me savjetuje iz bezdana?

BENEDICTUS:

Maria te je tražila u tvom bezdanu.

Tako duhovi traže ljude, da bi ih sačuvali
od bića koja dušama stvaraju sheme,
i tako zamute u pomrčinu carevanje kozmičkog duha,
tako da poznaju samo svoju zaposlenost u sebi samima.
Gledaj dalje u svoj bezdan.

STRADER:

Što živi u dubinama moga bezdana?

BENEDICTUS:

Gledaj sjene desno, ljubičaste,

one mame Felixa, - i pogledaj druge –
nalijevo, - blago sjaji crveno u žutom,
one k sebi privlače Capesiusa.
Obojica osjećaju moć tih sjena - ;
oni sebi stvaraju u samoći svjetlost,
Sjene slabe, obmanjuju ljudske duše.

AHRIMAN:

Bolje bi učinio da ti pokaže tvoje vlastite sjene,

ali to bi teško uspio.
On doduše ima dobru volju, ali ne vidi gde su.
One su iza tebe, čudno blizu, ali ti mu ih sam zaklanjaš.

STRADER:

36
Sad s bezdana čujem riječi, koje sam smatrao ludošću
kad sam ih čuo od Hilariusva savjetnika!

MARIA:

Feliks kuje sebi oružje, kojim će uništiti sebi opasnost;

no tebi treba drugo oružje.
I mač koji sebi kuje Capesius,
vodeći hrabro borbu sa neprijateljima duše,
za tebe bi on bio kao mač od sjene
kad bi s njim htjeo početi duhovnu borbu,
koju sudbina određuje dušama
koje su u zemaljskom djelovanju preobrazile snažno
duhovno biće zrelo za djela.
Ti ne možeš za sebe koristiti njihovo oružje.
Ali moraš ga upoznati,
da bi mudro umjeo iskovati svoje sebi.

(Viđenje prestane, Strader se okrene opet prisutnima fizički.)

FELIX:

Dragi Straderu, nije li vas duh sad odveo

daleko od nas? – Tako mi se čini.

(Zastane, očekujući da Strader nešto kaže, no pošto on šuti, Felix nastavlja.)

Nisam htio hladno vas iz našeg kruga

uputiti sad na druge puteve života;
nego samo da spriječim da se i dalje
predajete zabludi koja vas brka.
Duhovno što se vidi, treba da se duševno doživi,
a bilo bi ludo kad bi Felicija svoja bića iz bajki
pretvorila u lutke na pozornici.
Nestalo bi tada svake čari.

GOSPOĐA BALDE:

Ja sam zaista dovoljno dugo šutila.

A govorim kad vi sa ugođajem mista
hoćete usrećiti još i duhove bajki.
Oni bi se zahvalili lijepo da im se njihov život
prvo isiše, a zatim ponovno
nahrani mistikom.
Svaka čast mistici; ali neka samo ona ostane
daleko od mojih oblasti bajki.

CAPESIUS:

37
Felicija, zar mi nisu baš vaše bajke
najprije pokazale duhovni put?
Oni zračni i vodeni duhovi
koje ste mi često dočaravali pred dušu
bijahu mi vjesnici onog svijeta
u koji ja sad mistično težim ući.

GOSPOĐA BALDE:

Ali otkako ste s novom mistikom

došli u naš dom, rijetko pitate
što žele moja lijepa čarobna bića.
Češće mi uvažavate još neka
koja dostojanstveno i ozbiljno pokazuju lice;
no ona što puna radosti veselo plešu,
njih zapravo doživljavate mistički nelagodnima.

CAPESIUS:

Ja ne sumnjam Felicija da će mi se kasnije

još otkriti duboki smisao i onih čudesnih bića
koja u veseloj maski iznose ozbiljne stvari.
No sada još nije moja snaga tako daleko.

FELIX:

Felicija, ti znaš, kako ja volim

bića bajki, što ti se otkrivaju;
ali da ih mehanički kao lutke
meni prikazuješ – to mi je protivno.

GOSPOĐA BALDE:

Ja ti ih još nisam tako prikazivala

zato što – ti – stojiš – suviše visoko;
ali sam se radovala kad sam čula
o Straderovom planu; a i da Thomasius
teži da u stvari vidljivo predstavi duh.
Ja sam vidjela u duhu kako moji prinčevi iz bajki
i moji vatreni duhovi veselo plešu
u tisuću igara kao lutke, umjetnički lijepo;
pa već željno, oduševljena, u mislima
gledam kako ulaze u dječje sobe.

(Zavjesa pada)

38
 ČETVRTA SLIKA

Kraj kao u drugoj i trećoj slici. Razgovaraju voditelj ureda i Romanus.

VODITELJ UREDA:

Vi znate prijatelje Gottgetreua,

a ja vas držim mudrim čovjekom,
koji čuva svoju snagu za sigurno prosuđivanje,
bilo da to traži rad u životu ili djelo mista.
Zato cijenim vaše mišljenje.
No kako da shvatim to što ste kazali? – –
Da se Straderovi prijatelji još drže u duhovnom području
i da vidovite snage ne trebaju već sada preokrenuti
u osjetilno stvaranje, točno vam se čini.
Ali zar nije i za Stradera jednako tako opasan isti put?
Meni se čini dokazanim po njegovom duhovnom radu
da ga uvek zasjenjuju demoni prirode
kad on u vanjskom radu u životu –
traži put do svojih djela. – –
Pametan mist zna da u sebi
najprije mora usavršiti svoje snage,
da bi se mogao oduprijeti tim neprijateljima;
ali čini mi se da Straderu na njegovom duhovnom putu
još nije sazrio pogled za takve neprijatelje.

ROMANUS:

Da, ali njega nisu napustila ni dobra bića,

koja vode ljude koji stoje još sasvim izvan duha.
Mista teže napusteti ti duhovi
kad ovi sklope savez s bićima
koja su dužna služiti njegovom duhovnom ugođaju.
Ja mogu u Straderu vrlo jasno osjetiti
kako njegovoj ličnosti demoni prirode
još poklanjaju plodove svojih dobrih snaga.

VODITELJ UREDA:

Zar vas ništa drugo ne tjera već samo osjećaji

da u Straderu pretpostavljate dobre duhove?
Vi nudite malo a tražite mnogo.
-----------------------------------------
I ubuduće trebam pitati ove duhove
ako hoću djelovati na ovom mjestu,
na kojem sam dugo vremena mudrom radu
i onom pravom duhu smio služiti,
s kojim je otac Gottgetreu bio povezan; –
39
a čiji glas čujem iz njegovog groba – –
mada ga sin ne razumije!
Što bi rekao duh tog valjanog čovjeka
kad bi sad ugledao pometene duhove
koje mu sin hoće uvesti u kuću?
Ja ga znam, tog duha, on je devedeset godina
živio u tijelu. On mi je otkrio pravu tajnu rada
u vremenu dok se on još nalazio u poduzeću
kad mu se sin uvukao u hram mista.

ROMANUS:

Prijatelju, dakle vama je nepoznato

koliko ja visoko cijenim ovog duha?
Njemu je sigurno služio i onaj stari gospodin
koga ste s pravom sebi izabrali za uzor.
A njemu služiti težio sam i ja
od moga djetinjstva do danas.
No i ja sam ušao u hram mista.
Ono što su mi pružali
vjerno sam primao u dubine moje duše.
Ali ugođaj koji sam imao u hramu,
ostavljao sam ga tamo kad ulazim u život.
Znao sam, da snagu tog ugođaja
najbolje tako unosim u zemaljski život.
No ja sam ipak dušu iz hrama
donosio sobom u zemaljsko djelovanje. – Za nju je dobro
kad ona ne smeta zemaljskom razumu.

VODITELJ UREDA:

Smatrate li da je duhovna priroda Stradera

ma izdaleka slična vašoj?
Pored vas ja se uvek osjećam daleko
od duhovnih bića, koja mi donosi Strader.
Ja osjećam, i kad on u zabludi govori,
kako se elementarna biće, živa,
izlivaju kroz njegove riječi i objavljuju nešto
što čulima nije dostupno.
Ali to me baš odbija od njega.

ROMANUS:

Ta riječ, prijatelju, pogađa me u srce.

otkada poznajem Stradera, moram priznati
da su misli koje od njega potječu
nadahnute naročitom snagom.
U mene su pronicale kao da su moje.
Jednog dana rekoh sebi:
Što ako ti ne duguješ sebi, nego njemu,
40
snagu koja te čini zrelim čovekom?
A na to se nadovezao i drugi osjećaj:
ne potiče li iz prošlih života
sve to što me čini sposobnim
u radu, u životu i u službi čovječanstvu?

VODITELJ UREDA:

Baš to osjećam i ja s njim. –

Kad mu čovjek priđe bliže, mora osjetiti
kako dušu privlači moćno duh koji je u njemu.
No kad je vaša jaka duša mogla pasti pod
njegov uticaj, kako li da ja sačuvam svoju
kad bih radio s njim?

ROMANUS:

Od vas samih zavisi hoćete li naći

kako se prema njemu pravilno trebate odnositi.
Ja mislim da mi Straderova moć neće škoditi,
otkako sam sebi izgradio misli o tome
kako je on mogao steći moć.

VODITELJ UREDA:

Zar je on stekao – moć – i nad vama –

on kao sanjar – nad vama – sposobnim čovjekom u životu!

ROMANUS:

Ako se to odvažimo zamisliti:

u Straderu se iživljava sad jedan duh,
koji je u nekom prošlom životu
mogao dospjeti do rijetke duševne uzvišenosti; – – –
koji je mnogo znao, što drugi ljudi u njegovo doba nisu ni slutili.
Tako je moguće da od njega potiču misli
koje su našle put u cjelokupni život zemaljskih ljudi,
a preko njih su ljudi kao ja
odrasli u valjanosti svojoj. –
Misli koje sam u mladosti stekao iz moje okoline,
mogle bi poticati od tog duha.

VODITELJ UREDA:

Dakle vi dozvoljavate mogućnost

kao da naročito od Stradera potiču
misli koje su vam od vrijednosti kao nauk u životu?

ROMANUS:

41
Ja bih bio sanjar kad bih radio to što vi mislite.
Ja ne ispredam san o nauku u životu
zatvorenih očiju. Ja nisam nikad u životu
postupao tako da samo tek polusvijesno
primam misli koje mi se otkrivaju. –
Ja gledam otvorenih očiju Stradera
onakvog kakav se taj čovjek pokazuje u svome biću,
sa svim što ima, i kakav je; što je neplodno na njemu.
I jasno mi je da svoj sud o njegovim darovima
imam stvoriti onako kako sam to iznio.
Kao da je već prije mnogo stotina godina
taj čovjek stajao pred mojim pogledom,
tako ga sada osjećam pred sobom u duhu.
A da sam budan – to dobro znam. –
Ja ću biti sa Gottgetreuem;
Bit će ono što biti mora.
Razmislite ipak dalje o njegovim životnim planovima.

VODITELJ UREDA:

Meni je sad zaista najvažnije

da razmislim o tome što ste mi povjerili .

(Oba odu. Dođe Johannes zamišljen i sjedne na stijenu. Potom se javi dvojnik i duh
Johannesove mladosti, pa Čuvar praga.)

JOHANNES (sam):

Zaprepastih se kad mi Capesius otkri

kako se moj duševni život njemu pokazao.
Do te mjere mogah da zamračim ono
što mi je prije toliko godina bilo jasno.
Mogao sam zaboraviti – znam to već odavno –
sve što živi u ljudskim dušama,
što dalje djeluje u vanjskim carstvima duha.
Kad mi je Benedictus pokazao puteve do prve vidovitosti,
tada gledah Capesiusa i Stradera vidovito,
kao u drugim dobima života, slikovito.
Vidio sam kako snage njihovih misli
stvarahu u svemiru valova krugove.
Sve to znam dobro – a nisam to znao,
kad sam gledao to preko Capesiusa.
U meni je spavalo ono biti koje je znajuće.
Kako sam u davno prošlom zemaljskom životu
blisko bio povezan s Capesiusom:
i to sam znao prije mnogo vremena - ,
u onom trenutku ne znadoh ništa.
kako da sebi sačuvam svoje znanje?

(Iz daljine glas Duha njegove mladosti.)

42
DUH JOHANNESOVE MLADOSTI:

Začarano tkanje
vlastitoga bića.

JOHANNES:

I snivanje budno
otkriva dušama
začarano tkanje
vlastitog bića.

(Pri tome dolazi njegov dvojnik. Johannes ga ne prepozna, već vjeruje da je to druga
Philia.)

JOHANNES:

Opet ti, zagonetni duše!

Ti mi donese pravi savjet.

DVOJNIK:

Johannese, tvoje bdjenje ostaje obmana,

sve dok sam ne odčaraš sjenu,
kojoj tvoja krivica stvara začaran život.

JOHANNES:

Dva puta mi veliš istu riječ.

Slijedit ću je. – Pokaži mi put.

DVOJNIK:

Johannese, ostavi nek živi u carstvu sjena

ono što ti je u tvom biću izgubljeno.
No daj mu svjetlosti iz tvoje duhovne svjetlosti,
pa neće više morati trpiti muke.

JOHANNES:

Ja sam sjenovito biće, istina, zagušio, ali ne i pobijedio.

Zato će među sjenama morati ostati začarano sjenovito biće,
sve dok se jednom opet ne sjedinim s njim.

DVOJNIK:

43
Onda podaj meni ono što tom biću duguješ;
snagu ljubavi, koja te njemu goni,
nadu srca, koja od njega potječe,
svježi život, koji je u njemu skriven.
Plodove davnih zemljinih života,
koji su ti izgubljeni zajedno s njim.
O daj ih meni, ja ću ih vjerno predati njemu.

JOHANNES:

Ti znaš put do njega? O, pokaži mi.

DVOJNIK:

U carstvu sjene mogah doprijeti do njega,

u doba kad si se ti uzdigao u duhovne sfere.
Ali otkada te zavedoše moći želje
i ti tom biću upućuješ svoju snagu,
ugasi mi se moć kad god ga potražim.
Ali ako moj savjet hoćeš slijediti
snaga će se smjeti ponovno stvoriti.

JOHANNES:

Obećah da ću te slijediti.
Hoću da ti, o zagonetni duše, ponovo obećam
sa mojom punom duševnom snagom.
No ako možeš da nađeš put do njega,
pokaži mi ga u ovom sudbonosnom času.

DVOJNIK:

Sad ga nalazim, ali tebe ne mogu odvesti.

Mogu samo da tvom duševnom oku
pokažem biće za kojim čezneš.

(Javi se duh Johannesove mladosti.)

DUH JOHANNESOVE MLADOSTI:

Ja ću uvijek biti vezan duhu,

koji ti je smio otvoriti duševno oko,
da ćeš me gledajući naći u budućnosti,
kad bih ti se ja prema zapovijedima duha pokazao.
No, ti moraš tog duha u istini spoznati,
na čijoj strani ti mene sada gledaš.

(Duh Johannesove mladosti iščezne. Johannes tek sad prepozna dvojnika.)

JOHANNES:
44
Zar to nije onaj zagonetni duh? Moje drugo ja!?

DVOJNIK:

Sad me slijedi. Obećao si mi,

moram te povesti mom gospodaru.

(Čuvar praga stane pored Dvojnika.)

ČUVAR PRAGA:

Johannese, ako hoćeš da tu sjenu duhovnu

oslobodiš iz svjetova duševne ukletosti,
usmrti želje koje te zavode.
Put koji tražiš gubiš dokle god mu težiš sa željom.
On prolazi tik do mene,
ali ovde ja zaplićem duševno gledanje,
slušajući volju viših bića,
kada želje žive u duhovnim pogledima
koji moraju mene ovdje sresti
prije no što smiju prodrijeti u čistu svjetlost istine.
Ja te čvrsto držim u tvom vlastitom pogledu,
dokle god mi se približuješ sa željama.
I mene tada vidiš samo prividno,
kad se taština želje udruži s gledanjem
i mirnoća duha nije zagospodarila,
kao da je duševno tijelo, tvojim bićem.
Osnaži riječi sile, koje poznaješ,
da njihova moć pobijedi obmanu.
Onda me spoznaj bez želje.
Tako ćeš ugledati istinski oblik mog bića.
I neću ti više morati braniti
slobodni pogled u oblasti duha.

JOHANNES:

Zar se i ti otkrivaš samo mojoj taštini?

I ti . . . koga prije drugih bića
moram zaista istinski vidjeti u duhovnom svijetu.
Kako išta naći kad samo jedno spoznajem
ukoliko dalje idem: sve gušće sebi isplićem obmanu.

AHRIMAN:

Eto, ne daj da te još i on obmanjuje do kraja.

On vjerno čuva prag, iako se služi onim odorama,
koje si ti sam u duhu svome skrpio iz starih komada strave.
Kao umjetnik, doduše, ne bi ga trebao uobličiti
u tvom lošem dramskom stilu.
45
Ali to ćeš jednom bolje moći.
No duši služi još i samo nakazna slika.
Toj slici nije potrebno ni mnogo snage
da bi ti pokazala šta je ona još sada.
Trebalo bi da primijetiš kako Čuvar govori:
ton mu je elegičan, suviše patosa. –
To mu ne dozvoli, pa će ti pokazati
od koga je do danas i suviše posudio.

JOHANNES:

Zar bi i sadržaj njegovih riječi mogao varati?

DVOJNIK:

To ne pitaj Ahrimana, koji se uvek raduje protivrječnosti.

JOHANNES:

A koga onda da pitam?

DVOJNIK:

Samo pitaj samog sebe.

Ja ću te opasati snagom
da bi budnim našao u sebi ono mjesto,
koje možeš gledati a da te ne peče nikakva želja.
Osnaži sebe.

JOHANNES:

Začarano tkanje
vlastitog bića.
Začarano tkanje moga vlastitog bića,
objavi mi, za čim me nikakva želja ne peče!

(Čuvar iščezne. Na njegovom mestu Benedictus i Maria.)

MARIA:

I mene vidiš samo kao obmanu,

jer ti se s gledanjem miješa želja.

BENEDICTUS:

I mirnoća duha, kao da je tijelo duševno,

nije zagospodarila tvojim bićem.

(Dvojnik, Maria i Benedictus odu.)

46
JOHANNES: (Sam.)

Benedictus, Maria, oni – čuvar?!

Kako mogu da
-----------------------------------------
S vama sam, doduše, već mnogo godina,
ali vas tražiti zapoveda mi strogo
„začarano tkanje mog vlastitog bića”.

(Johannes ode. Dođu Strader, Benedictus i Maria.)

STRADER:

U duhovnoj zajednici s vama, vi dadoste

na dubokom ponoru moga bića
mudri savjet mom duhovnom gledanju,
koje mi je nerazumljivo sada,
no djelujući dalje, sigurno će mi riješiti
u duši životne zagonetke
koje me hoće spriječiti u mojoj težnji.
Ja osjećam u sebi snagu koju vaše djelovanje
daruje učeniku na duhovnoj stazi.
Tako ću ja moći izvršiti usluge
koje su vam potrebne na djelu
koje Gottgetreu hoće posvetiti čovječanstvu.
Doduše biti ćemo bez Capesiusa. –
Snaga drugih svakako neće moći nikad
nadoknaditi dio njegove djelatnosti;
No, dogodit će se ono što se dogoditi mora.

BENEDICTUS:

Dogodit će se ono što se dogoditi mora.

Ta riječ odgovara stupnju vaše zrelosti.
No njenog odjeka nema
u duševnom biću drugih duhovnih prijatelja.
Thomasius još nije sposoban
duhovnu snagu unositi u čulno postojanje.
Tako se i on hoće povuči od djela.
Na njemu nam se pokazuje jedan sudbinski znak;
Svi mi moramo sad još drugačije tražiti.

STRADER:

A nije li Maria, niste li vi tu?

BENEDICTUS:

Maria mora biti s Johannesom,

47
ako ona hoće kako treba naći put
iz duhovnog postojanja natrag u carstvo osjetilnosti.
Tako to hoće sada onaj ozbiljni Čuvar,
koji strogo čuva granicu oba carstva.
Ona još ne može biti uz vas.
Za vas treba ovo biti siguran znak
da vi sada već stvarno ne možete naći
put u područje tvari.

STRADER:

Dakle tako ja ostajem sam sa svojim ciljevima!

O samoćo, bijaše li ti to što si me tražila
kad sam bio s Felixom Baldeom?

BENEDICTUS:

To što se sad pokazalo u našem krugu

naučilo me iz vaše sudbine
pročitati u duhovnom svijetlu jednu riječ
koja mi je dosad uvijek izmicala.
Vidjeh vas povezana s vrstama bića
koja bi morala zlo stvarati
kad bi već sad zahvatila u ljudsku djelatnost.
Ali ona klijaju u dušama
da bi ubuduće sazrela za zemlju.
U vašoj duši vidjeh takve klice.
To što ih vi ne uviđate, vama je na spas.
Ona će kroz vas tek sebe spoznati.
No sada je njima put još zatvoren,
koji ih dovodi u područje tvari.

STRADER:

Makar što mi inače mogle reći vaše riječi -

one mi pokazuju da me traži samoća.
Ona će mi zaista morati skovati mač. –
Maria mi to reče na mom ponoru.

(Benedictus i Maria se donekle povuku. Strader ostane sam. Javi se Duša Theodore.)

DUŠA THEODORE:

A Theodora će u svjetovima svjetlosti

stvarati toplinu, da tvoj duhovni mač
može pogoditi snažno dušine neprijatelje.

(Strader ode. Benedictus i Maria prijeđu na prednju stranu.)

MARIA:
48
Mudri učitelju moj, još nikad vas nisam čula
tako govoriti učeniku koji stoji na stupnju Stradera.
Hoće li tako brzo duša njegova ići naprijed,
da joj te riječi budu korisne?

BENEDICTUS:

Sudbina mi tako šapnu.

MARIA:

Ako li se snaga tih riječi ne pokaže blagotvorna,

neće li i vas pogoditi loše djelovanje?

BENEDICTUS:

Ona neće biti zla. Ali ne znam

kako će se u njemu pokazati.
Moj pogled doduše seže do carstva
gde mi svijetli u duši takav savjet,
ali ne vidim sliku njegovog djelovanja.
Kad pokušam to, zamre mi pogled.

MARIA:

Zamre pogled – zar vama, moj vođo? –

Tko vam ubija sigurne poglede?

BENEDICTUS:

Johannes bježi s njima u svemirske daljine,

moramo za njim. Čujem gde doziva.

MARIA:

On zove. . . Iz daljina čuje se njegov zov.

U njemu zvuči daleki strah.

BENEDICTUS:

Tako zvuči iz vječno praznih ledenih poljana

doziv prijatelja mista u svemirskim daljinama.

MARIA:

Hladnoća leda gori u mojoj duši,

pali plamenove u dubini duše,
plamenovi mi sagorevaju mišljenje.

49
BENEDICTUS:

U dubinama tvoje duše plamti vatra,

koju u svemirskoj hladnoći Johannes raspaljuje.

MARIA:

Plamenje bježi. . . s mojim mišljenjem;

------------------------------------------
a tamo na dalekoj svemirskoj duševnoj obali
strašna borba – bori se moje mišljenje –
na rijeci ništavila – sa hladnim svjetlom duha. –
Koleba se moje mišljenje; – hladna svjetlost –
izbija iz mog mišljenja vrela tama. – –
Šta se pojavljuje iz tamne jare sad? – –
U crvene plamenove ulazi moja duša – u svjetlost; –
u hladnu svijetlost hladnih svemirskih poljana.

(Zavjesa)

PETA SLIKA

Oblast duha. Slika u smislenim valovima boja. Prema gore prelazi iz crvenkastoga u
vatreno crvenilo, prema dolje iz plavog u tamno modro i ljubičasto. Dolje sfera zemlje,
simbolično. Nastupajući likovi tvore cjelinu s cijelom slikom u bojama. Desno grupa
gnoma iz druge slike, pred njom Hilarius, sasvim ispred duševne snage. Nešto iza
Hilariusa uzdiže se Ahriman. Lijevo se uzdiže Lucifer, u prednjem dijelu duša Felixa
Baldea; Straderova i Capesiusova duša, Benedictus, Maria, Felicia Bälde, Čuvar
praga.

F. BALDEOVA DUŠA:

(Sasvim lijevo, pojava pokajnika, no odjeća svijetlo ljubičasta sa zlatnim pojasom.)

Hvala tebi, duše, što svjetovima upravljaš mudro,

spasioče moj iz samoća mračnih;
budi tvoja riječ na život i na rad.
Iskoristit ću ono što ti svjetovima poklanjaš,
o čemu zatim smijem razmišljati,
kad moju u ograničenost dopustiš potonuti.
Njima tad odnosiš na zracima tvojim
ono što mi u slikama može snage stvarati.

50
LUCIFER:

(Plavičasto zelena donja odjeća; jasno crven ogrtač, koji se širi kao krila; oko glave
nema aure, već krunu kao mitru s krilima, tamno crvenu; na desnom krilu plavi mač;
lijevo krilo kao da nosi planetarnu sferu. Stoji više straga, desno, iznad duše Baldeove.)

Slugo moj, djelatnost tvoje vrste treba

vrijeme sunčano u koje sad stupismo.
Zvijezda Zemlja prima sada blijedu svjetlost;
Vrijeme je kada duše tvoje vrste
najbolje mogu na sebi raditi.
Dajem ti s izvora vidjela svoga
da ti jasno sinu klice smisla samog sebe
Okupi ih u jaku snagu Ja.
Procvjetat će ti u zemaljskom postojanju.
Duša će ti tamo potražiti cvjeće;
Sunčat će se na vlastitom biću,
kad ona ono željeno ispunjena žudnjom bude mogla misliti.

BALDEOVA DUŠA: (Promatrajući grupu gnoma.)

Tamo u daljini iščezava ozareno postojanje;

dubinama lebdi u maglenim obličjima;
željelo bi lebdjeći sebi stvoriti težinu.

HILARIUSOVA DUŠA:

(Oblik gnoma u ljudskom obliku; glava manje sagnuta, udovi više ljudski.)

Magla želje odraz je sa Zemlje

natrag u visine duha;
Zemlje te za koju ti u svijetu ovom
gradiš mišljenje iz duševnih tvari.
Za tebe je to samo lako tkanje magleno;
po sebi su to bića, čvrstim duševno sebe doživljavajući.
Ona na Zemlji tvore razumom svemirskim
u prastarom vatrenom dnu što žedni za oblikom.

BALDEOVA DUŠA:

Ja hoću da njihova težina mene ne tereti.

Nagonu lebdjenja ona stvara otpor.

AHRIMAN:

Tvoj riječ je dobra. Hitro ću je zgrabiti,

da je sebi neiskvarenu sačuvam;
dalje je ti sam sebi ne možeš njegovati.
A na Zemlji, mrzio bi ju.

51
STRADEROVA DUŠA:

(Vidljiva samo glava, žuto zelena aura sa crvenim i narandžastim zvijezdama; desno,
daleko od Baldeove duše.)

Čula se riječ u zvuku i odjeku.

Mudrošću odiše, ali zvuk je izgubi,
odjeku teži životna radost.
U kom će smjeru krenuti?

DRUGA PHILIA:

(Kao kopija Lucifera, no nedostaje zračenje gornje i donje odjeće; umjesto mača nož,
umjesto planeta crvena kugla, kao plod.)

On se vuče, čezne za težinom;

k mjestu onom gdje zamire sjaj opstanku
te magleno teži u dubinu.
Sačuvaš li u svom carstvu smisao njegov,
odnijet ću ti snagu maglama;
onda ćeš je na Zemlji naći.

PHILIA:

(Anđeoski lik, žuta se spaja s bjeličastim, s jasno ljubičastim krilima, jasnije no što su
kasnije Mariina. Sve tri duševne pojave blizu duše Straderove.)

Maglena bića ja tebi njegujem,

da ti voljom upravljaju nesvjesno;
nju ću povjeriti kozmičkom vidjelu,
a ona će stvarati toplinu biću tvom.

ASTRID:

(Anđeoska, jasno ljubičasta odjeća s plavim krilima.)

Ja blaženo zračim jasni život zvjezdani

tim bićima, da ga zgusnu u oblike;
ona će ti tijelo zemno osnažiti,
tuđe znanju, ali blisko srcu tvom.

LUNA:

(Vitka, anđeoski lik, modro rumena odjeća s narandžastim krilima.)

Prirodu težine, koju ona stvaraju trudom svojim

Skrivat ću ti ubuduće u čulnome tijelu;
da je misleći ne bi u zlo pretvorio
i u zemaljskom životu oluju razbuktao.

52
STRADEROVA DUŠA:

Ovo troje govoriše riječi sunčane, –

one snaže u mome vidokrugu.
Mnogobrojne likove stvaraju;
u meni niče težnja da ih slijem
snažnom dušom, mudro u jedinstvo.
Probudi mi se, carska silo sunčana,
da te mogu stišati na otporu;
želja moja donosi ga s kruga mjesečeva amo. –
Već se budi zlatna svjetlost toplo
i srebrni sjaj što misli zrači hladan;
zablistaj ti još, nagon strasti Merkurov,
sjedini u meni nesjedinjeni opstanak svemirski!
---------------------------------------------------
Osjećam ovako da mi se ponovno stvara
jedan dio one slike koju ovdje
moram ozbiljiti iz svjetskih duhovnih snaga.

CAPESIUSOVA DUŠA:

(Javila se pri prvim Straderovim riječima; vidi se samo glava, s plavom aurom u kojoj
su rumene i žute zvijezde.)

Na dalekoj obali duše moje

podiže se slika koja me nikad ne dotiče,
otkad se othrvah postojanju zemaljskom.
Ona milost zrači, djeluje dobro i milo,
iz nje sjaji topli sjaj mudrosti;
i mome biću daje bistru svjetlost. –
O kad bih mog’o u sebe utkati sliku tu,
postig’o bih to što moram čeznuti.
Ali ne znam kojom snagom da tu sliku
djelatnom učinim u sferi mojoj.

LUNA:

Osjeti ono što ti dva zemna života dadu –

Jedno ti protječe u ozbiljnom trajanju davno,
mutno u taštini ono kasnije proživio si.
Nahrani ovo snagom milosti iz onog drugog,
pa će ti se objaviti na obzorju
vatrena duša Jupitera;
mudro ćeš se osnažiti.
Onda će se slika koju sad osjećaš
na dalekoj obali tvoje sfere duševne,
moći pokrenuti u blizinu tvoju.

CAPESIUSOVA DUŠA:
53
Jesam li toj duši, koja se sprema na postojanje,
u potpunosti dužan da se ona u slici
u krugu moje duše opominjući ogleda?

ASTRID:

O da, ali ona još te ne poziva na izravnanje

u najbližem zemaljskom životu.
Slika ti hoće dati snage mišljenja,
da bi kao čovjek mog'o naći čovjeka,
koji ti pokazuje budućnost svog života zemnog.

DRUGA PHILIA:

Ta ti slika ne smije bliže doći,

i ne može ti proniknuti u biće tvoje.
Stog' spriječi njemu želju za tobom,
da bi opet mogla Zemlju naći
prije no što se slije s tobom.

CAPESIUSOVA DUŠA:

Predosjećam to, što ću mu biti zahvalan,

kad ću htjeti ga sebi bliže dovesti,
no slobodno od njega sebe samog moći ću učvrstiti.
Iz oblasti Philiine gledam sada
slikovito snage misaone,
koje ću iz njegove blizine crpsti.

PHILIA:

Kad uskoro Saturn svjetlost mnogih boja

k tebi usmjeri, iskoristi taj trenutak.
Slika promijenjenog duha usadit će tada
u ovoj tvoj duševni snagom tvojom
korijenje mišljenja, koje ti treba otkriti
smisao života na Zemlji,
kad te zvijezda ta opet ponese.

CAPESIUSOVA DUŠA:

Upute koje mi daješ vodit će me

kad mi Saturn bude svijetlio.

LUCIFER:

U dušama ovim hoću još probuditi

pogled u svjetove gde ih svjetlost boli,
prije nego što ovo doba sunčano napuste
54
sa snagama za kasnije zemne živote.
Nek ih bol oplodi sumnjama.
Dozvolit ću ja one sfere duševne,
do koje im pogled nije sazrio.

(Jave se Benedictus i Maria – duše njihove, u sredini prostora. Benedictus sadrži

odjećom svojom u malome ono što cijela okolina sadrži. Odjeća se dolje širi u
zelenkasto plavo, oko glave se vidi aura crveno-žuto-plava. Maria kao anđeosko biće,
odjeća žuto zlaćana, s jasno ljubičastim krilima, bez nogu.)

BENEDICTUSOVA DUŠA:

Vi jako pritišćete moj krug svjetova

svojim gustim, zemno natovarenim sferama.
Ako jačate i dalje sebesmisao
nećete naći u sebi u tom životu duha
moje biće sunčano kako u vama zrači.

MARIINA DUŠA:

Stran vam je bio kada ste posljednji put

morali nositi odjeću zemaljsku.
Ali u vašoj duši još živi snaga riječi sunčane,
koju je u vama davno nekad milosrdno njegovao.
Osjetite najdublji nagon svog bića,
pa ćete osjetiti i blizinu njegovu.

BALDEOVA DUŠA:

Riječi zvuče iz krugova stranih meni,

ali im zvuci ne stvaraju svjetlosti.
Stoga mi nisu sasvim bitne.

STRADEROVA DUŠA:

Na obali duha djelatno je neko svijetlo biće,

ali mi šuti, mada se trudim
da dočujem smisao tih svjetlosnih snaga.

DUŠA GOSPOĐE BALDE:

(Lik pokajnice, žuto narandžasta odjeća, srebrni pojas, sasvim blizu Marie.)

O vi duše, koje doziva Lucifer,

pokajnik čuje zvuk vaših riječi,
ali samo riječ sunčeva njemu sja;
njegov nadsjaj usmrćuje vaše glase.
Drugi gleda vaš zvjezdani sjaj
ali mu je nepoznato zvjezdano pismo.

55
CAPESIUSOVA DUŠA:

Zvjezdano pismo – ta riječ – budi misli,

nosi mi ih na valima duševnim.
Misli koje se divno otkrivahu
u dalekom životu zemaljskom biću mom.
---------------------------------------------------
One svijetle, ali već u nastojanju iščezavaju;
zaborav širi mračne sjene.

ČUVAR:

(Simbolično odjeven, kao anđeo, pristupi dušama Marie i Benedictusa.)

O vi duše, koje se približiste

krugovima drugih duša na Luciferovu zapovijed,
u mojoj ste moći na ovom mjestu.
Duše koje tražite – one traže vas.
One vas ne smiju u ovo svjetsko vrijeme
u sferama svojim dodirnuti.
Pazite da se ne unesete u njihove krugove.
Ako biste to, škodilo bi i vama i njima.
Morao bih snagu zvjezdane svjetlosti
vam oduzeti i odagnati vas
od vaših ophoda svjetskog vremena u druge sfere.

(Zavjesa polako pada)

ŠESTA SLIKA

Oblast duha, na jednak način kao u prošloj slici. Osvjetljenje toplo i nijansirano, no ne
presvijetlo. Lijevo stoje Silfe. Sprijeda Philia, Astrid, Luna. Capesiusova duša,
Romanusova duša, duša Felixa Baldea; zatim Torquatusova i Bellicosusova duša;
druga Philia s Theodorinom dušom i dušom gospođe Felixa Baldea; kasnije:
Benedictusova i Mariina duša; Čuvar praga; Lucifer s Johannesovom dušom;
naposljetku duh Johannesove mladosti.

CAPESIUSOVA DUŠA: (Stoji desno prema sredini.)

Slika koja mi se pokazivaše u sunčanom dobu,

koja je zračila milost, utjecala blagom dobrotom, –
ona mi vlada u biću još i sada,
kad druga svjetlost mudrosti
prelijeva ovu duhovnu oblast s raznobojnim sjajem.
No zrači iz slike sad još više;

56
ona hoće da ja za buduće zemaljsko doba
primim sebi iz nje ono što mi je u čulnom životu
davala nekad ta duša koja se u slici
značajno objavljuje mojoj sferi.
Ali me nikakva struja osjećanja
ne vodi djelatno ka toj duši.

ROMANUSOVA DUŠA:

(Vidi se do pasa s moćnim crvenim krilima koja se u produženju prema gore nastavljaju
oko glave u crvenu auru prelazeći prema vani u plavo. Nalazi se u blizini Capesiusove
duše; u blizini su duše Bellicosus i Torquatusa.)

Sjeti se lika Židova koji je sa svih strana slušao

mržnju i porugu,
a bio je u službi mista sa kojima si i ti nekad
na Zemlji bio zajedno.

CAPESIUSOVA DUŠA:

Sad mi sviću misaone slike

koje me obuzimaju velikom snagom.
Iz duševnih valova izranja mi lik Simona. –
Ali mu prilazi još i drugo – duševno biće.
Jedan pokajnik – htio bih ga udaljiti od sebe.

ROMANUSOVA DUŠA:

On može objavljivati ovdje svoje djelo

samo u sunčano svemirsko doba,
usamljen ide on obavijen tamom u doba
kad Saturn obasjava ovu duhovnu oblast.

CAPESIUSOVA DUŠA:

O kako me sad zbunjuje ovaj pokajnik. –

Njegove duševne zrake gorući mi prodiru u dušu. – –
Tako djeluju duše, koje mogu gledati
u dubine bića drugih duša.

BALDEOVA DUŠA: (Dubokim glasom, kao promuklim.)

„Dragi Kühne, vi ste se pokazivali

uvijek vjerni. . . želim na vas i ubuduće računati.”

CAPESIUSOVA DUŠA:

Ja sam – moje riječi – od njega – –

kao odjek zvuče – u duhovnoj oblasti!!
57
Morat ću potražiti tu dušu.
Ona me dobro zna – preko nje moram sad sebe naći.

(Nestane Capesiusova duša, s lijeva se jave Druga Philia i Theodorina duša, iza njih
duša gospođe Balde.)

ROMANUSOVA DUŠA:

Dvije duše približavaju se tamo pokajniku .

Naprijed ide duh koga duše kroz ljubav
uvijek sebi steknu da im bude vođa.
Blagost svjetlosti struji od jedne duše;
ona teče drugoj duši, koja nam se
ukazuje kao pokajnica. Slika zrači
sjajem ljepote koja je ovdje mudrost.

TORQUATUSOVA DUŠA: (Vidljiva do pasa, plava aura, zelena krila.)

Ti gledaš odsjaj čežnje

koju ja iz mojih duševnih ovoja
zračim tvojoj sferi u vjernoj duhovnoj vezi.
Pramoći sudbine odredile su mi
potaknuti u tebi blagost.
Tako duše duhovno služe drugim dušama.
Ti sam sa svojom neosjetljivošću
nikada ne bi stekao životni dar suosjećanja.

BELLICOSUSOVA DUŠA:

(Do pasa s moćnim krilima, plavo ljubičasta aura, plavo zelena krila.)

Osnaži se za duhovno slušanje, –

govori duša što zrači u svjetlu blagosti.
U sjaju Saturna izmamljuje se ovdje dušama
ovo sjajenje blagonaklonog duhovnog blaženstva.

THEODORINA DUŠA: (Kao anđeo, bijela sa žutim krilima i plavožutom aurom.)

Vjerna moja suputnico duhovna,

izlivaj ljubav duše svoje njemu (Straderu),
u blagom sjaju; ta ljubav mu ublažuje
ognjenu snagu što mu razijeda samoću – –
I upravi mu misaone zrake
iz onih duša tamo, koje sad
u duhovnim svjetovima skupljaju sebi snage
da njihova duševna tijela živući svijetle
da bi se tako iz njihovog svjetlucavog sjajnog stvaranja
ojačao u zemaljskom životu
ljudskim dušama smisao napredovanja u razvoju.
58
DUŠA GOSPOĐE BALDE:

Ti duše u liku pokajnika, osjeti mene;

primi snagu zvjezdanu, ti dušo sunčana. –
Dok svoj duhovni ovoj ne oslobodiš od Lucifera, –
ja ću te voditi kroz tvoju samoću,
i donosit ću ti snage koje ću putujući u svemiru
od zvijezde do zvijezde skupljati za tebe.

THEODORINA DUŠA:

Proteklo zemaljsko mišljenje budi se svjetlucajući,

na duševnoj obali tamo. . . jedan ljudski lik. . .
Tako ga gledah zemaljski; ovdje ponovno dolazi;
što nekad slušah odjekuje ponovno ovdje:
„Iz božjeg bića rodi se duša čovječja,
ona može umirući roniti u temelje bića,
ona će se jednom smrću duhu odriješiti.”

(Za vrijeme posljednje rečenice pojave se Lucifer i Thomasiusova duša.)

DRUGA PHILIA:

Taj lik što zbori, on nosi ovamo

iz plemenite bratske ljubavi djelatnu moć
koju si ti na Zemlji vjerno razvijala.
Ja ću ti je preoblikovati u duševnu snagu.
Blistavu svjetlost duhova prima riječ
koju upućujem u tvoju dušu.
Oni će u tebi probuditi u zemaljskom postojanju
ono što oni razmišljaju u vječnosti. –
A ti pokajnice duhovnog svijeta:
usmjeri duševne korake prema zvijezdama;
Demoni čeznu za tvojim djelom,
iz koga oni zrače fantaziju u duše,
i tako zemaljskom životu stvaraju krila.

DUŠA GOSPOĐE BALDE:

Ja te slijedim, ti sestro duše moje

ti moja Philia, koja ljubav stvaraš
od zvijezde do zvijezde, od jednog duha do drugog.
Ja te slijedim do zvjezdanih svjetova,
ja nosim tvoju riječ do poneke svemirske sfere,
u duhovnom djelovanju oblikujući i samu sebe
za svoje buduće zemaljske živote.

59
(Duša Felixa Balde, vođena dušom gospođe Balde, ode polagano; Theodora stoji neko
vrijeme gledajući dušu Johannesa, pa ode i ona, potom ode Lucifer sa
Thomasiusovom dušom.)

ROMANUSOVA DUŠA:

Da mi na ovom duhovnom mjestu sada

riječ ljubavi s rječju stvaranja
u svezi kao jedno vidjesmo, to osnažuje
u našoj prirodi klicu, kojoj mi
u kasnijem zemaljskom postojanju postajemo potrebni.

(Iščeznu Romanus, Bellicosus i Torquatus – pojavi se duša Benedictusa i Marie na

strani Čuvara praga.)

ČUVAR PRAGA:

Spoznajte svoju kozmičku ponoć!

Sad vas držim u vlasti sazrele svjetlosti
koju Saturn zrači, dok vaša duša jačim bdijenjem
sama ne obasja vas same.

MARIINA DUŠA:

Ponoć svemirska u buđenju duše? -

Bijaše to u doba mjesečevo, gdje sunce govoraše
ozbiljnu riječ sudbine: ljudske duše,
koje budne žive svemirsku ponoć,
gledaju munje kako u najbržim potezima
blješćući obasjavaju nužnosti,
(tako) da duhovni pogledi u spoznavanju umiru -
i umirući se u znakove sudbine oblikuju,
koji se vječno djelatni utiskuju u duše.
Takve duše čuju riječi gromova,
koji muklo odjekuju u temeljima kozmosa,
i odjekujući prijete svakoj duševnoj taštini.

(Opet se jave Lucifer i Thomasiusova duša.)

BENEDICTUSOVA DUŠA:

Iz vječno praznih ledenih poljana

dopire nam zov sudbine prijatelja mista. – –
Ako spoznamosvemirsku ponoć,
Osvajamo duhovni krug duše.

MARIINA DUŠA:

60
Plamenje sve bliže – skupa s mišljenjem mojim –
s dalekih obala duševnih tamo.
Bliži se ljuti boj. Moje mišljenje bori se s mislima Lucifera,
u drugoj duši bori se moje vlastito mišljenje – –
ono povlači vrelu svjetlost iz mračne studi –
kao munja pali vrela svjetlost duševna –
svjetlost duše u kozmičkoj ledenoj poljani. . .

LUCIFER:

Spoznaj moju vrelu svjetlost svemirsku i vidi munje

koje ti izbija tvoje mišljenje iz Luciferovog kruga moći.
Dušu s kojom si dugo bila vezana, ja ti je dovodim na vidik,
jer doživljavaš ponoć svijeta.
Ubuduće moraš promijeniti smjer traženja,
želiš li se toj duši približiti
(toliko je sudbinski ovaj
pad Johannesa poslije praga.)
Ti dušo, koja si me dovde slijedila (veli Johannesu Lucifer),
upotrijebi snagu svjetlosti koju Saturn
u njenu ponoć svemirsku zrači.

JOHANNESOVA DUŠA: (Kao anđeo, ružičast, bez nogu, s plavim krilima.)

Osjećam duše, ali nemam snage približiti ih gledanju,

i kad su mi sasvim blizu, ostaju mi samo u dalekim mislima.
Kako da ih duhovno vidim?

PHILIA:

Ugledat ćeš ih ako hitro uhvatiš,

što one u svjetlu svijeta same osvjetljavaju;
ali kad gledaš, iskoristi trenutak;
ta svjetlost nestane brzo.

JOHANNESOVA DUŠA:

Što duša onog vođe govori učeniku,

meni tako bliskoj, dragoj duši učenika,
treba osvijetliti i moj duševni krug.

BENEDICTUSOVA DUŠA:

U ovoj duhovnoj ponoći stvaraj htijenje,

koje hoćeš ponovno osjećati,
kad zemaljska snaga uskrsava iz tvog obličja.
Tvoja riječ, ona će svijetliti duši prijatelja.

61
MARIINA DUŠA:

Neka se u svemirskoj svjetlosti osnaži riječ

koju ja u kozmičkoj ponoći povjeravam
duši koju mi je doveo Lucifer.
Ono što mi je dragocjeno u dubinama duše
hoću gledati to, hoću ga gledajući zboriti,
da se ta duša uobliči u ton
koji ona u zemaljskom postojanju u svome biću
može osjećati i ljubeći ga živjeti.
Što vidim sad u dubinama duše?
Svijetli mi uzvišeno plameno pismo.
Ljubav prema kojoj plamti duša vođe
koja me vodila u zemaljskom postojanju,
i u duhu, kroz dugi tijek vremena;
koja me je uvijek nalazila, kad ju je moja žarka molitva
tražila u zemaljskoj opasnosti, pa i kad je ona
boravila u duhovnim visinama;
svijetleći sjajno javlja mi se ta ljubav
ta riječ ljubavi neka ide onoj drugoj duši – –
-----------------------------------------------------
No kakve plamenove budi riječ ljubavi?
Oni sjaje blago; a blagost zrači uzvišenu ozbiljnost;
sijevaju milostivo munje mudrosti kroz svemirski eter – –
i blaženstvo izlijeva se tkajući radost
kroz sve daljine mog duševnog kruga.
O trajanje vremena, preklinjem te
izlij se u ovo blaženstvo,
i dopusti da vođa, i druga duša
borave u miru sada u tebi.

ČUVAR PRAGA:

Tako neka sada munje iščeznu u ništa,

one što zaslijepljujući obasjavahu nužnosti
kada duše budno doživljavaju sjever svjetova.
Neka grom izgubi svoj zvuk,
koji opominjući grmi o svemirskoj ponoći. –
Tebi Astrid daje se ozbiljna zapovijed:
čuvaj tu oluju duševnu, dok duša budna ne nađe
u struji vremena svoju sljedeću svemirsku ponoć,
i neka tada obasja sliku drevnih vremena.
Ona treba tada drugačije stajati prema sebi samoj, -
U starijim vremenima neka sliku sebe same promatra,
spoznaje, neka vidi kako u duhovnom visinskom letu
krila ojačaju i u duševnom padu.
Nikad duša ne smije željeti pasti,
ali iz pada mora mudrost brati. . .

ASTRID:
62
Čuvat ću snagu munje i groma,
da ostanu sačuvani u svemirskom postojanju,
dok se Saturn ponovo ne prikloni duši.

MARIINA DUŠA:

Boraveći osjećam blaženstvo

smijem stupiti u nj u struji vremena.
U vlasti mislosti hoću stvaralački živjeti
s ovim davno povezanim duševnim bićem.

LUNA:

Ja ti čuvam tvoje stvaranje ovdje u duhu,

da bi ti u zemaljskom postojanju sazrijevali plodovi.

JOHANNESOVA DUŠA:

U mom duševnom vidiku – ova zvijezda!

Ona svijetli blaženstvo – zrači milost –
Jedna duševna zvijezda u svemirskom eteru – lebdeći; –
-----------------------------------------------------------------------
A tamo – u blijedoj svjetlosti – jedna druga zvijezda,
ona mi tiho zbori ali ću je oslušnuti.

(Pri posljednjim riječima javi se Duh Johannesove mladosti. Kao anđeo, srebrnastog
svjetla.)

DUH JOHANNESOVE MLADOSTI:

Ja dajem tvojoj želji postojanje i život;

moj dah će u tvojim mladalačkim ciljevima
prosvjetljujući snažiti, kad te privuku svjetovi
u koje te ja mogu radosno, smjelo, voditi.
Izgubiš li me u sebi, onda se ja moram
živeći žrtvovati sjenama bezbitnog postojanja.
Ti cvijetu mog bića – ne napuštaj me!

LUCIFER:

On te neće napustiti, ja vidim

u dubinama njegovog bića svijetle požude,
koje ne slijede tragove drugih duša. –
Ako te požude sa sjajem koji one stvaraju
ojačaju do života u dubini duše,
on plodove, koje one moraju stvarati,
neće htjeti rasuti u onom carstvu
63
gde hoće vladati ljubav bez ljepote.

(Zavjesa polako pada.)

64
 SEDMA SLIKA

Hram kao egipatski, mjesto posvećivanja u dalekoj prošlosti. Treće kulturna epoha
zemlje.

(Razgovor između hijerofanta, praga čuvara i mistika.)

HIJEROFANT (Capesius):

Je li sve dostojno pripremljeno,

moj čuvaru praga, da posvećenje
bude spasonosno bogovima i ljudima?

PRAGA ČUVAR: (Felix):

Dokle čovjek to može predvidjeti,

sve je spremno; - sveti zrak
ispunjava prostor već mnogo dana.

HIJEROFANT:

Mističe moj, svećenik koji se danas posvećuje

u otkrovenje tajne mudrosti
izabran je biti savjetnik kralju.
Jeste li ispit tako oblikovali
da onom mistu ne bude
data samo mudrost,
koja ne brine za zemaljsko,
već samo za duhovno mari?
Takav savjetnik nama bi morao biti štetan.

MISTIK (Felicia):

Ispit se obavio prema pravilima, učitelji ga potvrdiše.

Meni se čini da naš mistik ima smisla samo malo
za zemaljske brige. Dušu je predao samo duhovnoj težnji,
razvitku svoga ja, boravi udaljen u duhovnom zanosu.
Nije pretjerano kad se kaže da on sanjari
kad se njegova duša osjeća sjedinjena s Duhom.

HIJEROFANT:

Vidjeste li ga već često tako?

MISTIK:

Često. Bio bi bolji za nutarnju službu u hramu.

65
HIJEROFANT:

Dosta. Idite na svoj posao

i trudite se da djelo posvećenja uspije.

(Izlazi mistik.)

Ali ti, moj praga čuvaru, čuj dalje:

Znaš da poštujem tvoju sposobnost.
Kao nositelj mudrosti stojiš mnogo više no što tvom stupnju
u hramu odgovara i često sam tvojim vidovitim gledanjem
provjeravao svoje. Pitam te, koliko vjeruješ u
duhovnu zrelost novog mistika?

PRAGA ČUVAR:

Tko pita za moje mišljenje; moj glas neće biti ubrojen. -

HIJEROFANT:

Meni znači. I danas budi uz mene, da strogim duševnim

gledanjem pratimo to posvećenje. Pa ako mistik i najmanje
ne odgovara duhovnim životom visokom cilju,
spriječit ću da postane savjetnik.

PRAGA ČUVAR:

Šta bi se moglo objaviti

po ovom novom mistu?

HIJEROFANT:

Znam da nije dostojan časti

koju su mu dodijelili službenici hrama.
Njegova ljudska narav mi je dobro poznata.
Mistika njemu nije težnja srca,
koja se u ljudima pokreće, kad duhovno svjetlo
odozgo duše milostivo k sebi privlači.
Strast ispunjava snažno njegovu unutrašnjost;
njemu još nisu ušutjeli čulni nagoni
Ne želim koriti volju bogova, koja i u nagonu i u strasti
mudro svoju svjetlost zrači životu.
Ali kad se nagon sam pred sobom skrije
i pod maskom pobožnosti mistično sanjari,
samo laže mišljenje, obmanjuje htijenje.
U takve duše ne dopire svjetlost
koja tka u biću duhovnih svjetova;
strast se diže kao mistična magla.

66
PRAGA ČUVAR:

Hijerofante moj, strog je sud vaš o tom mladom

i neiskusnom čoveku, koji još ne poznaje sebe,
koji se može ponašati samo onako
kako su ga učitelji uputili na stazi mu duševnoj.

HIJEROFANT:

Ja nemam ništa protiv tog čovjeka,

nego protiv čina na ovom svetom mjestu.
Mistično sveto djelo koje izvršavamo
nema značenja samo ovdje.
Preko riječi i djela žrtvene službe
to prelazi sudbinskom strujom svemirskog zbivanja.
Jer ovo je značajno za svu vječnost,
što se ovdje u slici obavi.
A sad, dobri čuvaru, idite na vaš posao;
Vi ćete sami naći, kako biste mi
najbolje mogli pomoći pri obredu.

(Čuvar ode lijevo, hijerofant ostane sam.)

Na mladom mistiku ne leži

da danas bude onaj tko će se žrtvovati mudrosti
ako u sljedećim satima neispravno osjećanje,
koje može lako poteći iz njegovog srca,
sine u naše žrtveno djelo, i mistično se
u simbolu čina približi duhovnim sferama,
iz koga se onda kasnije mora uliti
štetno djelovanje u ljudski život.
Odgovorni će biti vođe i upravljači.
Znaju li oni još mističnu snagu,
koja tajanstveno duhovno proniče ovdje svaku riječ
i svaki znak – mističnu snagu koja djeluje i
kad se u nju ulijeva duševni sadržaj
koji je štetan u razvoju svijeta?
Umjesto da se mladi mistik ovdje
svjesno žrtvuje duhu, dovlače ga njegovi učitelji
kao žrtvu za obred posvećenja,
i nesvjesno će on tu dati svoj duševni život duhu,
a drugim putem bi ga vodio
kad bi ga svjesno u sebi živjeti mogao.
U našem krugu zna samo najviši hijerofant zaista
što mistično živi u oblicima žrtvovanja.
No on šuti kao usamljenost,
jer mu to strogo nalaže njegovo dostojanstvo.
Drugi pogledavaju potpuno bez razumijevanja
kad im govorim o ozbiljnosti časa.
----------------------------------------
67
Tako ostajem potpuno sam sa svojom brigom,
koja me često hoće iznutra ugušiti
kad osjećam smisao svetišta.
Zaista duboko upoznajem tu brigu ovdje:
usamljenost na ozbiljnom duhovnom mjestu.
Zašto sam na ovom mjestu sam?
Duša to mora pitati; – dok duh -
kad će on ovoj duši odgovor dati?

(Zavjesa polako pada.)

OSMA SLIKA

Isti hram kao u sedmoj slici, ali prvo je sakriven zavjesom, pred kojom jedna Egipćanka
govori što slijedi. Ona je jedna od prošlih utjelovljenja Thomasiusa.

EGIPĆANKA (Thomasius):

Ovo je čas u kojem on ima svoje biće

posvetiti prastaroj svetoj službi mudrosti,
a meni će zauvijek biti otet.
Iz onih visina svjetla u koje će se on sa svojom dušom vinuti
mojoj će zrak smrti doći; – bez njega –
imam naći na zemlji samo žalost,
odricanje, bol – i smrt –
-----------------------------------
No mada me on napušta ovog časa,
ja ću se držati sasvim blizu mjesta
u kome se on povjerava Duhu.
Pa ako i ne mogu vidjeti svojim očima,
kako će se on udaljiti sa zemlje;
možda će mi snovi kazati
da u slutnji duhovno blizu njega budem.

Zavjesa se podigne. Sve je spremno za posvećenje neofita, a to je ranija inkarnacija

Marije. S jedne strane žrtvenika Visoki svećenik (ranija inkarnacija Benedictusa); s
druge strane Čuvar riječi (ranija inkarnacija Hilariusa Gottgetreua); nešto ispred oltara
Čuvar pečata (ranija inkarnacija Theodore); s jedne strane žrtvenika ispred Zastupnik
Elementa Zemlje (ranija inkarnacija Romanusa); Zastupnik Elemenata zraka (ranija
inkarnacija Belicciozusa); sasvim blizu do Visokog svećenika-hijerofanta (ranija
inkarnacija Capesiusa); s druge strane zastupnik Elementa vatre (ranija inkarnacija
doktora Stradera); Zastupnik Elementa vode (ranija inkarnacija Torquatusa). Sprijeda
Philia, Astrid i Luna i Druga Philia. Sasvim blizu u oblicima sfinga Lucifer i Ahriman, u
prvom naglašen kerubin, u drugom bik. Još četiri svećenika stoje naprijed. Pošto se
rasvijetlilo u hramu, trenutak tišine. Potom Praga čuvar (ranija inkarnacija Felixa
68
Baldea) i mist (ranija inkarnacija gospođe Felicije Balde) uvode čovjeka na vrata desno
na sceni i postavljaju ga na sredinu, blizu žrtvenika. Ostaju uz njega.

PRAGA ČUVAR (Feliks):

Iz onog tkanja prividnosti,

kojeg si u tami svoje zablude nazivao svijetom,
doveo te mistik ovamo.
Svijet bijaše satkan iz Biti i Ništa,
tkajući se, on ti se oblikovao kao privid.
Privid je dobar kad se on ogleda od onoga Biti;
ali ti ga samo sanjaše u životu privida;
a privid spoznat prividom ispada iz Svega.
Ti, privide privida, nauči sebe spoznati!

MISTIK (Felicija):

Tako zbori onaj što prag ovog hrama čuva,

doživi u sebi težinu te riječi!

ZASTUPNIK ELEMENTA ZEMLJE:

U težini zemaljskog života uhvati

privid vlastitog bića neustrašivo,
da bi mogao potonuti u dubine svemira.
U dubinama svemira traži postojanje u tami;
poveži ono što nađeš s prividom svojim;
u težini bit će ti sačuvano postojanje.

ČUVAR RIJEČI (Hilarius):

Shvatit ćeš zašto te u utonuće vodimo

tek onda kad pođeš za njegovom riječi.
Mi kujemo tvome vlastitom biću oblik.
Spoznaj naše djelo; inače bi se morao
rastočiti kao privid u svemirskom ništavilu.

MISTIK:

Tako zbori onaj što riječ onog hrama čuva.

doživi u sebi težinu tih riječi!

ZASTUPNIK ELEMENTA ZRAKA:

Iz težine zemnog života vini se;

u tonjenju ubija ona postojanje tvoga vlastitog bića.
Umakni mu lakoćom lahora. –
U daljinama svemira potraži postojanje u svjetljenju;
poveži ono što nađeš s prividom svojim;
69
u letenju će ti se postojanje održati.

ČUVAR RIJEČI:

Shvatitćeš kuda te leteći vodimo,

tek onda kad pođeš za njegovom riječi.
U život tvog bića mi ti svijetlimo;
spoznaj naše djelo; morao bi se inače
kao privid potpuno otpustiti u težini svemirskoj.

MISTIK:

Tako zbori onaj što riječ ovog hrama čuva.

Doživi u sebi zamah tih riječi.

VISOKI SVEĆENIK (Benedictus):

Sine moj, na uzvišenoj stazi mudrosti

ti ćeš poći kako treba za riječima mistika. –
Ne možeš u sebi odgovor sagledati.
Jer još u tebi počiva zabluda mračna;
i u tebi ludost teži za daljinama svemirskim.
Stog pogledaj u taj plamen, koji ti je bliži
(Pri tim riječima pali se jasni žrtveni plamen na oltaru sred prostora.)
no život tvog vlastitog bića.
I odgovor čitaj iz ognja.

MISTIK:

Tako zbori onaj što u hramu ovom vodi žrtvovanje.

Doživi u sebi svetu moć žrtve!

ZASTUPNIK ELEMENTA VATRE (Strader):

Nek zabluda sebičnosti tvoje sagori

u ognju zapaljenu tebi u žrtvu.
Sagori sa zabludom svojom i sam ti. –
U svemirskom ognju potraži svoje postojanje kao plamen;
spoji ono što nađeš s prividom svojim,
u plamtenju to će ti postojanje sačuvati.

ČUVAR PEČATA (Theodora):

Shvatit ćeš zašto te plamenom stvaramo

tek onda kad pođeš za njegovom riječi
Mi pročišćujemo tvog bića oblik. –
Spoznaj naše djelo; morao bi se inače
u vodama svemira bezoblično izgubiti.
70
MISTIK:

Tako zbori onaj što hramu ovom pečat čuva.

Doživi u sebi snagu svjetla mudrosti..

ZASTUPNIK ELEMENTA VODE (Teodosius Torquatus):

Moći plamena svetog ognja zabrani

da sagori silu vlastitog bića tvog.
U biću će ti uskrsnuti privid samo tako,
ako te svemirskih voda vala udar
pronikne zvučanjem sfera.
U svemirskoj vodi potraži svoje postojanje kao val;
poveži ono što nađeš s prividom svojim
u valu to će ti postojanje sačuvati.

ČUVAR PEČATA:

Shvatit ćeš zašto te stvaramo valom

tek onda kad pođeš za njegovom riječi.
Mi stvaramo tvoga bića oblik;
spoznaj naše djelo; morao bi se inače
u svemirskom ognju izgubiti bezoblično.

VISOKI SVEĆENIK:

Sine moj, ti ćeš htijenjem snažnim

slijediti kako treba i riječi ovih mistika.
U sebi samom ne možeš odgovora sagledati.
Još ti se u strahu kukavičkom mrzne moć;
od nemoći ne možeš stvoriti val,
koji ti u carstvu sfera daje da zazvučiš.
Stog saslušaj šta kazuju snage duše tvoje;
glas vlastiti poznaj u rječima njihovim.

PHILIA:

U ognju očisti se; - kao kozmički val

izgubi se u zvuku sfera duhovnih.

ASTRID:

Obrazuj sebi u zvuku duhovnih sfera;

Lagan kao vihor leti daljinama svemirskim.

LUNA:

U dubine kozmičke toni težak kao zemlja;

ohrabri sebe kao sebstvo u težini tereta.
71
DRUGA PHILIA:

Udalji se iz svog postojanja vlastitog;

sjedini sebi moć elemenata.

MISTIK:

Tako zbori tvoja duša vlastita u hramu;

doživi u njemu moć vodilju snaga tih.

VISOKI SVEĆENIK (Benedictus):

Brate svećeniče, ovu dušu,

koju trebamo prema stazi mudrosti voditi,
utemelji u njenim dubinama.
Objavi nam što ugledaš
kao njenu sadašnjost.

SVEĆENIK (Capesius):

Svršeno je sve što žrtvi našoj doliči.

Duša je zaboravila što je bila.
Suprotnosti elemenata poništiše
joj prividno tkanje zablude;
koje i dalje živi u sporu elemenata.
Spasila je duša samo biće svoje.
A ono što u biću živi neka ona čita
u svemirskoj riječi koja iz plamena zbori.

VISOKI SVEĆENIK:

No čitaj, o dušo ljudska, što ti plamen

u dubini bića tvog saopćava kao kozmičku riječ.

(Nastupi duže zatišje i za to vrijeme potpuna tama. Vidi se samo oganj i naziru osobe.
Poslije zatišja visoki svećenik (govori.)

VISOKI SVEĆENIK:

A sada probudi se iz doživljavanja svemira!

Objavi što se čitalo u slovu.

(Neofit šuti. Visoki svećenik zaprepašten nastavlja.)

On šuti! – Dal' ti ono što sagleda iščeznu? – Govori!

NEOFIT (Maria):
72
Poslušan vašem strogom i svetom obredu
zadubih se u biće ovog plamena,
očekujući zvuke višnjih riječi svemira.

(Prisutni mistici, osim svećenika, pokazuju sve veće zaprepaštenje.)

Osjećah kako sam se kao lahor lako

mogao osloboditi od težine zemlje.
Ljubavno me privukao oganj svemirski,
osjećah se kako tečem strujama valova duha.
Van sebe vidjeh oblik tijela mog zemaljskog
kao da je neko drugo biće. –
U blaženstvu, u svjetlu duhovnom
osjećavši, ipak svoj zemaljski ovoj
mogah samo čežnjivo promatrati. –
Nemu je zračila svjetlost duhova viših svjetova;
Slijetahu mu kao leptiri, blistavo sjajni,
bića ta koja mu njeguju život.
U odgovor na to sjajno sijanje duhova
tijelo svjetlucaše u bojama šarenim,
jasnim u blizini, svjetlucavim u daljini,
i koje se najzad u prostoru gubljahu.
Onda mi u duhovnoj duši želja niče
težina zemna zaroni me u to tijelo,
da osjećam radosti u toplini životnoj.
Zaronivši u tijelo svoje veseo,
začuh od vas strog zov buđenja.

VISOKI SVEĆENIK: (Misticima, i sam zaprepašten.)

Ovo nije gledano u duhu; - zemaljsko osjećanje -

ote se od mista i uzdignu kao žrtva
u svijetle visine duha – ah, izdaja! Izdaja!

ČUVAR RIJEČI: (Gnjevan, svećeniku )

To ne bi bilo moguće, da ste dužnost

koja vam je kao svećeniku dodijeljena,
zastupali po dužnosti pradavnoj.

SVEĆENIK:

Učinio sam ono što mi je kao zapovijed iz viših carstva

naloženo za ovaj svečan čas.
Uzdržah se od toga da zamišljam onu riječ
koja mi je po običaju dodijeljena,
i koja bi iz mog mišljenja trebala djelovati
duhovno u novoposvećenom.
Otud mladić nije objavio tuđe mišljenje,
73
nego svoje biće vlastito.
Istina je pobijedila. Kaznite me.
Morah učiniti to što sad vas grozi.
Ja osjećam kako se već bliže vremena
koja iz grupnog duha oslobađaju ono Ja
i njemu dopuštaju da postane vlastito mišljenje.
Neka se mladić sad odvoji od vaše staze. -
Kasniji život na Zemlji sigurno će mu pokazati
mistički način, što mu moći sudbine dodijeliše.

MISTICI:

Ah, izdaja, -
traži ispaštanje, - kaznu -.

(Sfinge jedna drugoj počinju govoriti kao Lucifer i Ahriman, bijahu pomalo nepokretne
poput oslikanih stupova; njihove govore čuli su samo Visoki Svećenik, Svećenik i
Neofit; - drugi ostaju u uzbuđenju zbog onog što se dogodilo.)

AHRIMAN KAO SFINGA:

Ja moram za sebe zgrabiti

sve što ovdje pogrešno ka svjetlosti teži.
To moram onda dalje u tami njegovati;
dok sebi tako duhovno sposobnost ne stvori
da se jednom u budućnosti na ispravan način
u ljudski život povoljno utka.
Ali dok se ta sposobnost ne ozbilji,
mom će djelu služiti sve ono
što se ovdje službi posvećenja pokazalo kao zemaljski teret.

LUCIFER KAO SFINGA:

Ja hoću za svoje carstvo odvesti

sve što ovdje raduje prividu, kao želja duha.
Ona treba kao privid u svjetlosti veselo sjati
i tako se posvetiti u duhu ljepoti,
koja joj u ovo vrijeme zemaljsku težinu
kroz vlastiti teret drži još od sebe udaljenu.
U Lijepom preobražava se privid u postojanje;
ona će tada postati buduća svjetlost Zemlje;
kao samospuštajuća svjetlost, koja ovuda prolazi.

VISOKI SVEĆENIK:

Sfinge zbore – one koje samo slike bijahu,

otkad god mudraci ovdje službu obavljaju.
Duh je mrtvi oblik zahvatio.
O sudbino, ti zvučiš kao slovo kozmičko!

74
(Ostali mistici, osim Svećenika i Neofita, čude se riječima Visokog svećenika.)

SVEĆENIK: (Visokom svećeniku.)

Ono što kao mističko djelo posvećenja ispunjavamo,

nema samo značaja na ovom mjestu.
Sudbinska struja svemirskog zbivanja
struji kroz riječ i djelo ozbiljnog žrtvenog služenja.

(Zavjesa)

DEVETA SLIKA

Manja soba ispunjena ozbiljnim raspoloženjem – kao studijska soba – u kući Hilariusa.
Prvo je u sobi Maria sama u meditaciji; tada se pojavljuje Astrid, kasnije Luna, Čuvar
praga i Benedictus.

MARIA:

Jedna duševna zvijezda, na obali duha, onamo –

Ona mi se približava, - približava u duhovnoj jasnoći,
s mojim sebstvom približava se ona, - u blizini -
svjetlost dobiva na snazi, - ali i miru.
Zvijezdo na mom duhovnom vidiku, što -
obasjava tvoje približavanje mom duševnom gledanju?

(Pojavi se Astrid.)

ASTRID:

Spoznaj što ti darujem;

Iz svemirske borbe svjetla s tamama
uklonila sam snagu tvog mišljenja;
vraćam ti je vjerno iz probuđenja ponoći svjetova
u tvoj zemaljski oblik.

MARIA:

O ti, moja Astrid, dosada si mi se uvek pojavljivala

samo kao svijetleća sjena duše;
što mi te stvara svijetlom duhovnom zvijezdom?

ASTRID:

Snagu munje i groma održala sam ti,

75
da bi ti ostale sačuvane u duševnom biću,
i da bi ih sad znajući mogla ugledati,
sjećajući se na ponoć kozmičku.

MARIA:

Kozmička ponoć! – prije no što su mi ovoji

ovili ja za ovaj zemaljski život –
probdjevena u raznobojnoj svjetlosti Saturna!
Zemaljsko mišljenje obavijalo mi je dosad
taj duhovni doživljaj u duševnu nejasnost
on mi se sad uzdiže do duševne jasnosti.

ASTRID:

Ti si u svemirskoj svjetlosti sama govorila riječi:

„O trajanje vremena, preklinjem te
izlij se u ovo blaženstvo,
i dopusti da vođa i ona druga duša
samnom u tebi sada ostanu u miru.

MARIA:

Ostani mi i ti, o, trenutku,

koji si mi ovo duhovno zbivanje stvorio kao snagu sebstva.
Opremi mi dušu, da mi ti,
slično snu, ne iščezneš. –
U svjetlosti što obasjava svemirsku ponoć,
koju mi svjetlost Astrid donosi iz duševne nejasnoće
sjedinjuje se moje Ja sa onim sebstvom
koje me je stvorilo da mu služim u svemiru.
No kako da te zadržim, o trenutku,
da te ne izgubim, kad mi čula
ponovo osjete oko mene zemaljsku jasnoću?
Jer velika je njihova snaga – ona gase ono što se gledalo u duhu,
često se ono ugasi i
kad se sebstvo ponovo nađe u duhu.

(Pri posljednjim riječima, kao dozvana njima, javi se Luna.)

LUNA:

Pre nego što te čulno postojanje ponovno ne prenese u san,

sačuvaj sebi snagu volje
koja ti je stvorila ovaj trenutak.
Sjeti se riječi koje sam govorila
kad si me vidjela o svemirskoj ponoći.

MARIA:

76
Ti, moja Luno, ti si mi snagu volje
donijela ovamo iz kozmičke ponoći
kao uporište u zemaljskom postojanju.

LUNA:

Poslije mojih riječi slijedila je opomena Čuvara:

„Ti ćeš sad drugačije stajati prema sebi samoj;
Ugledat ćeš svoju sliku iz drevnih vremena.
Uvidi, kako pri letu duhovnim visinama
krila ojačaju i u padu.
Nikad duši ne smije biti želja da padne,
ali iz pada mora mudrost brati. . . “

MARIA:

Kuda me vodi snaga tvoje riječi?

Jedna duhovna zvijezda na duševnoj obali tamo! –
Ona svijetli – približava se – kao duhovni lik;
s mojim Ja – približava se – dolazeći sve bliže
svjetlost postaje sve jača.
Oblici, što se u svjetlu ocrtavaju, pokazuju se bivstveno!
Jedan mladi mistik, jedan žrtveni plamen,
visokog svećenika stroga zapovijed,
da s puno smisla objavi sadržaj plamena!
--------------------------------------------------------
Krug mistika, zaprepašten u strahu
zbog vlastitog priznanja onog mladog mistika!

(Pri posljednjim riječima javi se Čuvar praga.)

ČUVAR:

U duhovnom slušanju dokuči

i strogu zapovijed visokog svećenika.

MARIA:

„No čitaj, o dušo ljudska, što ti plamen

u dubini bića tvoga priopćava kao kozmičku riječ.”
Tko je izgovorio te riječi koje mi moje mišljenje
iznosi u sjećanju iz dušinih valova?

(Poslije prve rečenice javi se Benedictus.)

BENEDICTUS:

S mojom rječju dozvala si me sebi.

Kad sam ti u davno doba rekao tu riječ
nisi se osjećala spremna da me slijediš.
77
Ona je zatim počivala u krilu svemirskog zbivanja:
snagu su joj davala vremena,
koja su joj tekla iz života tvoje duše:
tako ti je ona u kasnijim zemaljskim životima
djelovala nesvjesno u dubinama tvoje duše.
Ona se sad svjesno misaono preobražava u tebi
u snažan životni sadržaj:
„Djelo posvećenja, koje obavljamo,
nema samo važnosti na ovom mjestu.
Sudbinska rijeka svemirskog zbivanja
struji kroz riječ i djelo
ozbiljnog žrtvenog služenja.”

MARIA:

Nisi ti govorio tu riječ na onom mjestu

kazao ih je svećenik, koji ti je bio drug
u onom davnom bratstvu mistika.
Njemu bijaše poznato da je već u ono doba predviđen
kraj sudbinske moći onog bratstva.
Svećenik je ugledao nesvjesno divni sjaj zore,
koja je nad starom Grčkom nagovještavala
jedno novo sunce duhovnoj struji zemlje.
Tako je on potisnuo moć misli
koju je trebalo usmjeriti u moju dušu.
On je poslužio kao oruđe duha svemira
pri onom svetom djelu, preko koga je on
čuo odjekivati struju svjetskog zbivanja.
On je kazao riječi iz dubina duše:
„Zaista duboko upoznajem tu brigu ovdje:
usamljenost na ozbiljnom duhovnom mjestu.
Zašto moram biti usamljen ovdje?”

BENEDICTUS:

U njegovoj duši niknuo je tako nagon

za usamljenošću; ta klica je
u krilu vremena sazrijela do duševnog ploda.
Capesius je doživio plod kao mistik;
on ga je gonio da se ugleda na Feliksa.

MARIA:

Ali ona žena što bijaše u blizini hrama;

vidim je u ono drevno doba
no pogled mi još ne dopire do njene sadašnjosti;
kako da je nađem kad me ponovno obuzme u
san čulnog postojanja?

ČUVAR:
78
Ti ćeš je naći
kad u carstvu duša ugledaš biće
koje ona naslućuje kao duha među duhovima.
Ona teži za njim jakom duševnom snagom.
Ona će to odgonetnuti u carstvu duhova
tek kad kroz tebe u njenoj sadašnjosti
ugleda svoj davni zemaljski život.

MARIA:

Lebdi kao duševna zvijezda ozbiljni čuvar

iza moje duševne obale sjajeći;
Njegov sjaj širi mir u daleke daljine – –;
Uzvišenost zrači iz njega; – njegova ozbiljnost
proniče me snagom u najdubljim dubinama mog bića.
Hoću uroniti u taj mir – –.
Predosjećam to, kroz njega ću moći
doći do punog duhovnog bdijenja.
Vas, vi glasnici moje duše – – –
Zadržat ću u sebi kao sjajne zvijezde – –.
Tebe, Astrid, pozvaću kad misli mi htjednu
izvijanjem se oteti iz duševne jasnoće. –
A tebe, o Luna, neka mi te nađe moja riječ
kad moć volje usni u dubinama duše.

(Zavjesa pada dok su još u sobi Maria, Astrid i Luna.)

DESETA SLIKA

Ista soba kao u devetoj slici. Na sceni je prvo Johannes sam, meditirajući. Kasnije se
pojavljuju „druga Philia“, Maria, duh Johannesove mladosti, Lucifer, Benedictus.

JOHANNES:

„Ovo je čas kad on ima svoje biće

posvetiti prastarom svetom služenju mudrosti –;
možda će mi snovi kazati
da u slutnji duhovno blizu njega budem.”
Tako govoraše u drevno doba u blizini hrama
žena koju vidim u duhovnoj slici
a misleći o njoj, osjećam se osnažen.
Što mi stvara tu sliku? Što me drži
kao prikovanog za nju u gledanju? Zaista
nije to učešće koje mi se iz same slike nameće
jer dođe li mi pred oči kao slika u čulnom postojanju,

79
ne izgleda mi ispunjena sadržajem.
Što mi govori iz nje?

(Kao iz daleka glas Druge Philie.)

DRUGA PHILIA:

Začarano tkanje
vlastitog bića.

JOHANNES:

A budno snivanje
otkriva dušama
začarano tkanje
vlastitog bića.

(Za vrijeme dok Johannes govori to, prilazi mu Druga Philia.)

JOHANNES:

Tko si ti zagonetni čarobni duše?

Ti si mi donijela pravi savjet u moju dušu –
i ipak si me obmanjivala u isti čas o tebi.

DRUGA PHILIA:

Johannese, dvojnika tvoga bića

ti stvaraš iz sebe.
Kao sjenu moram te i ja preobražavati dotle
dok se ti sam ne oslobodiš sjene
kojoj tvoja krivnja stvara začarani život.

JOHANNES:

Po treći put – govoriš taj rijek;

Slijedit ću ga. – Pokaži mi put.

DRUGA PHILIA:

Johannese, živeći u duhovnom svjetlu,

traži ono što je sadržano u tvojem sebstvu.
Ono će ti dati svjetlost od svoje svjetlosti.
Onda ćeš moći u samom sebi ugledati
kako ćeš iskupiti krivnju u daljnjem životu.

JOHANNES:

Kako da tražim živeći u duhovnoj svjetlosti

ono šta imam u svojem sebstvu?
80
DRUGA PHILIA:

Daj meni, to što si ti sam sebi u mišljenju;

Izgubi se samo na kratko vrijeme u meni;
no tako, da ne budeš sebi netko drugi.

JOHANNES:

Kako da ti dam sebe a da te prije

ne vidim u tvome pravom biću?

DRUGA PHILIA:

Ja sam u tebi, ja sam član tvoje duše;

ja sam sama snaga ljubavi u tebi;
nada srca što se budi u tebi,
plodovi davnih zemaljskih života,
koji su sadržani u tvome biću;
o gledaj ih kroz mene – doživi me u osjećanju
i gledaj samog sebe kroz moju snagu u tebi.
Sazdaj sebi sliku bića,
koju ti bez učešća stvori tvoje gledanje.

(Druga Philia iščezne.)

JOHANNES:

O zagonetni duše, mogu te u osjećanju doživjeti u sebi;

no ne vidim te više.
Gdje si?

(Kao izdaleka doziv Druge Philije.)

DRUGA PHILIA:

Začarano tkanje
Vlastitog bića.

JOHANNES:

Začarano tkanje
vlastitog bića.
Začarano tkanje moga vlastitog bića.
Sazdaj mi sliku bića
koje mi je bez učešća stvorilo moje gledanje.
----------------------------------------------
Kako me dovodi snaga tih riječi?
Jedna duhovna zvijezda na duševnoj obali tamo –
ona sja – približava se – kao duhovni lik,
81
Približavajući se postaje svijetlija; stvaraju se oblici; –
Oni su djelatni kao bića živeći; –
Jedan mladi mistik – jedan žrtveni plamen,
visokog svećenika stroga zapovijed,
da smisleno objavi sadržaj plamena. –
--------------------------------------------------
Mladog mistika traži žena
koju je slikovito stvorilo moje gledanje bez učešća.

(Maria se javi kao lik u mislima Johannesovim.)

MARIA:

Tko je mislio na tebe pred žrtvenim plamenom?

Tko te je osjećao u blizini svetišta?
---------------------------------------------
Johannese, ako hoćeš svoju duhovnu sjenu
oteti začaranim duševnim svjetovima,
doživi ciljeve koji ti iz nje svijetle;
trag na kome tražiš, on te vodi;
no moraš ga prvo ispravno ponovno naći.
Duhovna sjena ukazuje ti na ženu u blizini hrama
kad ona snažno živi u mislima u tebi.
Ona stremi, začarana među sjenama duhovnim
prema drugoj sjeni, koja sada kroz tebe
čini loše usluge groznim sjenama.

(Javi se duh Johannesove mladosti.)

DUH JOHANNESOVE MLADOSTI:

Ja ću ubuduće uvijek biti sjedinjen s tobom,

ako hoćeš u ljubavi njegovati snage,
koje mi u krilu vremena vjerno čuva
mladi mistik iz onog drevnog doba
koga je tvoja duša nekad tražila kod hrama.
Ali moraš i u istini vidjeti duha
pored kojega sam ti se sada javio.

MARIA:

Maria, onakva kakvu si je ti htio vidjeti,

ne postoji u svjetovima gdje istina sja.
Moj sveti ozbiljni zavjet zrači snagu
koja ti treba održati to što si izborio.
Naći ćeš me na svijetlim sjajnim livadama
gdje ljepota zračeći stvara životne snage;
Traži me u dubinama svijeta, gde duše
hoće izboriti sebi osjećanje bogova
kroz ljubav koja u Svemu sagledava Sebstvo.
82
(Dok Maria govori posljednje, javi se Lucifer.)

LUCIFER:

No djelujte, vi nasilne moći,

osjetite, vi duhovi elemenata,
sile svog gospodara
i stazu poravnajte,
da bi iz zemaljskog svijeta
ovamo došlo
u carstvo Lucifera
ono za čim volja moja čezne,
ono što volju moju sluša.

(Javi se Benedictus.)

BENEDICTUS:

Neka Maria sveti zavjet sada zrači

u njegovu dušu snagu ozdravljenja,
on će te cijeniti, ali ti neće potpasti.

LUCIFER:

Borit ću se.

BENEDICTUS:

I boreći se bogovima služiti.

(Zavjesa pada.)

83
 JEDANAESTA SLIKA

Ista soba kao u dvije prethodne slike. Benedictus i Strader ulaze u sobu.

STRADER:

Vi govoraste ozbiljno, a i Maria

vrlo stroge riječi, kad ste mi se oboje
pokazali na ponoru moga života.

BENEDICTUS:

Poznato vam je, slike nisu suštinske,

Sadržaj je ono što hoće doprijeti do duše
i da se u slici objavi.

STRADER:

No strogo bijaše što govoraše iz tih slika:

„Gde ti je svjetlost? Ti zračiš mrak,
pretvori u svjetlost zbrku tmine.”
Tako govoraše slika Marie no ipak duh.

BENEDICTUS:

Pošto ste se na putu duha

uzdigli za stupanj naviše, duh vam je,
uzdignuvši vas do sebe, pokazao kao mrak
ono što ste ranije postigli.
Duh je izabrao sliku Marie
zato što vam ga vaša duša tako uobličava.
Dragi Straderu, moćno sada vlada duh u vama;
on vas vodi u brzom letu naviše
ka višim duševnim stupnjevima.

STRADER:

Pa ipak, vrlo strašno zvuče mojoj duši riječi:

„Jer nemaš hrabrosti zračiti svoju svjetlost.”
I to je rekao duh u onoj slici.

BENEDICTUS:

Duh vas je morao ipak nazvati plašljivim

jer vašoj duši je zaista malodušnost
ono što je za slabije duše hrabrost.
Ono što ranije bijaše hrabrost, u daljnjem napredovanju se pokazuje
kao malodušnost koja se treba svladati.

84
STRADER:

O, kako su mi teške te riječi!

Romanus mi onomad govoraše o svom planu:
da ja ne bih trebao zajedno s vama izvršiti djelo,
nego bez vaše pomoći.
On bi tada bio spreman
da potpomaže Hilariusa sa svime što ima.
Na moj prigovor da ja moje djelo
nikada neću odvojiti od vašeg kruga,
izjasnio se on da je onda daljnji trud uzaludan.
Romanus podržava otpor Gottgetreovog suradnika
protiv mog plana, bez kojeg mi
život izgleda zaista potpuno ništavnim.
Pošto mi njih obojica onemogućavaju polje rada
ne vidim ništa pred sobom do život
kojemu nedostaje zrak za disanje.
Da se sada moj duh ne pokaže bez krila
potrebna mi je ona hrabrost o kojoj ste sad govorili. –
Ali da li ću se za to pokazati i dovoljno jakim,
to ne mogu reći, jer osjećam kako se snaga
koju hoću razvijati
istovremeno okreće štetno i protiv mene.

BENEDICTUS:

Maria i Johannes su u gledanju

od nedavno napredovali dalje;
više ne postoji ono što ih je ranije sprečavalo
da iz života mistika zakorače u čulno postojanje.
U daljnjem tijeku vremena pokazat će se
da su vam zajednički ciljevi. –
Ne kao vođa, već kao davatelj snage važi riječ mistika:
Dogodit će se ono što se dogoditi mora.
Zato očekujemo u budnosti
na koji način duh pokazuje znakove.

STRADER:

Nedavno mi se u slici ukazalo

što mi se čini da je znak sudbine.
Bio sam na jednom brodu; na krmi – vi;
Mariu i Johannesa vozili smo do mjesta njihovog djelovanja;
tada je sasvim blizu nas naišao jedan drugi brod;
u njemu Romanus s prijateljem Gottgetreuom.
Oni su zauzeli neprijateljski stav prema nama.
Ja sam se borio protiv njih;
u borbu je zatim stupio na njihovu stranu Ahriman.
Još vidim sebe u teškoj borbi s njima,
meni je došla u pomoć Theodora.
85
Zatim je nestalo slike iz mog duhovnog vidika. –
Jednom sam pred Capesiusom i Feliksom smjelo kazao:
lako ću svladati otpor koji sada izvana
prijeti mom djelu; mogao bih se održati,
ako bi se na njemu razbilo i moje htijenje.
Da li mi ona slika sada kazuje
da je vanjski otpor izraz
unutarnje borbe – borbe s Ahrimanom?
A jesam li ja i dorastao toj borbi?

BENEDICTUS:

Dragi prijatelju, ja vidim u vašoj duši,

da vam ta slika još nije potpuno dozrela.
Osjećam da biste mogli ojačati snagu
koja vam je dovela tu sliku pred duhovne oči. –
Mogu osjetiti i da vi za vas
a i za vaše prijatelje stvarate snage
kad hoćete ispravno težiti za osnaženjem.
To mogu osjećanjem znati; no kako će se to završiti,
skriveno je mom gledanju.

(Zavjesa pada.)

DVANAESTA SLIKA

Unutrašnjost zemlje. Ogromna kristalna uobličenja, ispresijecana tokovima sličnim lavi;

sve je u slaboj osvijetljenosti, djelomično prozirno, djelimično svjetlucavo. Prema gore
crveni plamenovi koje svod pritišće prema dolje.

AHRIMAN: (Prvo sam.)

Padaju sad odozgo ovamo gradivosti bića

koje moram iskoristiti za sebe.
Demonska građa protiče u području oblika. –
Jedan čovjek teži duhovnu supstancu koju je primio od mene
potpuno izbrisati iz svoga bića.
Do sada sam ga podnošljivo inspirirao;
no sad je suviše blizu roju mistika
koji bi preko Benedictusove svjetlosti mudrosti
mogao prkosno zadobiti bdijenje u kozmičkoj ponoći.
Onoga je Lucifer pobrkao; tako da su Marija i Johannes
mogli pobjeći iz područja njegovog svjetla
Sada se moram čvrsto držati Stradera.
Ako uzmognem imati prvo njega, onda ću dobaviti i druge.

86
Johannes je na mojoj sjeni već strašno otupio; –
taj me dobro zna.
Ne mogu doći do njega bez Stradera.
A s Mariom je isto tako.
No Strader možda još neće moći duhovnu zbrku,
koja ljudima vrijedi kao priroda,
prozrijeti kao moju duhovnu zapreku;
i naslutiti slijepu ispredenost snaga i tvari
gdje ja s poricanjem duha duhovno stvaram.
Doduše drugi su mu mnogo nabrbljali
o mome biću i mome carstvu;
ali još ne smatram da sam ga sasvim izgubio.
On će zaboraviti da ga je Benedictus
polusvjesna poslao ovamo k meni da bi mu
iskorijenio vjerovanje da sam ja samo
ispredenost mozga u ljudskim glavama.
No treba mi pomoć sa Zemlje, da bi ga
u pravi trenutak odveo u moju oblast.
Sada ću k meni pozvati jednu dušu
koja uobražava da je tako pametna
da ja za nju nisam ništa više neg` budala.
Ona će mi privremeno poslužiti kad je iskoristim.

(Ahriman ode i vrati se zajedno s dušom Ferdinanda Reineckea, koja je kao slična
Ahrimanovom liku. Pri ulazu on skida zavoj s očiju osobi koja predstavlja dušu.)

AHRIMAN:

Zemaljski razum mora ostaviti pred vratima.

On ne smije razumjeti što treba
saznati kod mene; jer još je pošten.
I ništa on za mene ne bi postigao ako bi razumio
čemu ga hoću inspirirati.
A to mora kasnije moći i zaboraviti.
--------------------------------------------
Znaš li doktora Stradera koji meni služi?

DUŠA F. REINECKEA:

Taj luta okolo po zvijezdi Zemlji;

on hoće u život ugraditi učenu budalaštinu;
ali toga uvijek obori svaki vjetar u životu.
On pripada žudno razmetljivim misticima
upola se već udavio u njihovoj pari.
A sada hoće smutiti Gottgetreua;
toga dobro drži na uzdi njegov prijatelj
pošto bi mu inače iluzionarska grupa
upropastila kuću sa svojim duhovnim nagađanjem.

AHRIMAN:
87
S takvim brbljanjem nije mi učinjena usluga.
Sad mi treba Strader. –
Sve dok taj čovjek ima puno povjerenje u sebe,
lako će Benedictusu uspjeti
ljudima prenositi svoju mudrost.
Prijatelj Gottgetreuov može doduše služiti Luciferu;
ali ja moram težiti drugom. –
Preko Stradera moram štetiti Benedictusu,
ako on nema Stradera, neće moći ništa dalje
izvršiti sa svojim drugim učenicima.
Doduše moji protivnici još imaju moć;
imat će je i poslije Straderove smrti.
Ali uzmognem li da tu dušu sada na Zemlji
zbunim još samu za sebe, onda će mi to učiniti
da Benedictus neće dalje moći
koristiti tog čovjeka kao prednjaka za sebe.
A pročitao sam već u sudbinskoj knjizi
da se uskoro završava Straderov život.
To Benedictus ne može vidjeti. – –
Vjerni slugo, ti si već i suviše lukav,
ti vjeruješ da sam ja neka budala.
Ti razmišljaš tako dobro da te slušaju.
Dakle idi Strederu ubrzo
objasni mu da je njegov stroj loš;
da on ne zadovoljava ne samo zbog privremene nenaklonosti
ono što je obećavao; već da je on loše osmišljen.

DUŠA F. REINECKEA:

Ja sam za to dobro pripremljen.

Dugo je već sve moje mišljenje upravljeno samo na to
kako da Straderu dobro dokažem
kako je on otišao pogrešnim putem.
Kad se takva stvar prvo misaono
lukavo smisli u mnogim noćima,
tada se lako vjeruje da neuspjeh nije
zbog samog mišljenja, već dolazi samo izvana.
No sa Straderom stoji zaista bijedno;
da nije zašao u maglu mistika,
i da je mudro upotrijebio zdrav razum
čovječanstvo bi od njegove velike obdarenosti
sigurno imalo velike koristi.

AHRIMAN:

Ti se sad dobro naoružaj lukavošću,

tvoj posao neka bude da Strader više ne uzmogne
naći pravo vjerovanje u samog sebe.
Tada se on ubuduće neće više htjeti držati ni Benedictusa,
88
onda taj je upućen na sebe i svoje razloge.
No ovi nisu prijatni ljudima.
Mrzit će se ti razlozi na Zemlji utoliko više
ukoliko se istinitije budu pokazivali.

DUŠA F. REINECKEA:

Već mi dolazi na pamet kako ću Straderu

pokazati grešku njegovog mišljenja.
Njegov mehanizam ima jednu grešku,
nju on ne može sam svjesno uvidjeti,
sprečava ga u tome tama mistika.
Ja ću mu s mojom trezvenošću
odista moći učiniti mnogo bolje usluge.
To sam htio već odavno;
no nisam znao kako to uraditi.
Tek sada se osjećam prosvjetljen za to.
Sada moram dobro imati u vidu sve
što Stradera uvjerava u istinu.

(Ahriman izvodi dušu Reineckea van, a osobi koja predstavlja dušu, prije no što napusti
njegovu oblast, ponovno zaveže oči.)

AHRIMAN: (sam)

Taj će mi moći učiniti dobre usluge.

Svjetlost mistika na Zemlji jako me peče;
moram tamo i dalje djelovati na taj način
bez da mistici objavljuju moja djela.

(Javi se duša Theodore.)

DUŠA THEODORE:

Ti možeš navaljivati na Stradera,

no ja sam na njegovoj strani. Pošto me je on našao
na svijetloj stazi duše, on je sjedinjen sa mnom
i kada u zemaljskoj oblasti mora živjeti.

AHRIMAN:

Ako ga ona zaista ne napusti

dok on još boravi na Zemlji,
bit će mi izgubljena borba;
no ja se doduše još mogu nadati
da bi ju on naposljetku ipak mogao zaboraviti.

(Zavjesa pada.)

89
 TRINAESTA SLIKA

Veća soba za prijem u Hilariusovom domu. Kad se digla zavjesa razgovaraju Hilarius
i Romanus; kasnije Capesius, Felix Balde, tajnik; Philia.

HILARIUS:

Moram vam, dragi prijatelju, s bolju reći

da me je skoro zdrobio sudbinski čvor
koji se obrazuje ovdje u našem krugu.
Na čemu još graditi, kad se sve koleba?
Benedictusovi prijatelji se zbog Vas
drže po strani od naših ciljeva,
Stradera su pritisle gorke muke sumnje.
Jedan čovjek koji se često s lukavošću i s. . . mržnjom
protivio težnji mista,
dokazao mu je da je on
sa svojim strojem jako zalutao
da on sam po sebi nije moguć,
a ne samo kočen vanjskim otporom. –
meni život nije donio plodove;
čeznem za djelima. – Uvijek su mi ipak nedostajale misli
koje bi mogle sazrijevati za djela.
Duševna samoća mučila me vrlo ljuto.
Samo moje duhovno gledanje održavalo me uvijek.
Pa ipak – ono me moglo obmaniti kod Stradera.

ROMANUS:

Često sam se osjećao kao da mi neka mora

hoće bolno pritisnuti dušu,
kad su se vaše riječi uslijed toka stvari
pokazivale kao teška zabluda
i tako se duhovno gledanje činilo kao varka.
Mora mi bijaše u meni učiteljem mistika;
ona mi je probudila osjećanje,
koje mi sad može prosvijetliti prosuđivanje. – –
Vi ste slijepo povjerovali duhovnom gledanju,
tako da vam se ono moglo pojaviti kao zabluda ondje,
gdje vas je ipak sigurno vodilo do istine.
Kod Stradera ste Vi dobro vidjeli, i pored svega
što je dokazivao onaj lukavi čovek.

HILARIUS:

Dakle ni sad nije pokolebana vaša vjera;

vi ostajete čvrsto kod mnijenja koga ste imali o Straderu?

90
ROMANUS:

Ja sam ga sebi stvorio na osnovu razloga

koji nemaju veze sa Straderovim prijateljima,
a ti razlozi ostaju bilo da se njegov stroj
pokaže točnim ili pogrešnim.
Ako se on u njemu i prevario, no svakako,
mora čovjek kroz zabludu naći istinu.

HILARIUS:

Zar vas ne zbunjuje neuspjeh – vas, kome je

život donosio uvijek samo uspjehe?

ROMANUS:

Uspjehe ima onaj tko se ne plaši neuspjeha.

Treba samo mistiku shvatiti razumno
za naš slučaj; a ona pokazuje vrlo jasno
što se mora misliti o Straderu.
Onaj će se moći pokazati kao pravi pobjednik
[koji pobijedi] u borbi koja otvara duhovne dveri;
on će smjelo proći pored stražara
koji stoji pred pragom duhovnog svijeta.
Ja sam u svojoj duši duboko osjetio
riječ o strogom čuvaru na pragu. –
Sad ga vidim na Straderovoj strani.
Vidi li ga on, ili mu se nesvjesno
približava, to zaista ne mogu utvrditi;
no vjerujem da dovoljno dobro poznajem Stradera.
On će hrabro prići tome uvidu,
da samospoznaja mora stvarati bolove.
Volja će postati drug
onom tko se hrabro predaje budućnosti
i ojačan nadom kao izvorom snage
suprotstavlja se bolovima spoznaje.

HILARIUS:

Hvala vam, dragi prijatelju, za ove mistične riječi.

Često sam ih već čuo;
no tek sada osjećam što one tajno sadrže.
Putevi u svijetu teško se mogu prozrijeti.
A meni, dragi prijatelju, valja čekati
dok mi duh ne pokaže smjer
koji odgovara mom gledanju.

(Hilarius i Romanus odu na desnu stranu. Uđu slijeva Capesius i Felix Balde; tajnik ih
uvodi u sobu.)

91
TAJNIK:

Ja mislim da će se Benedictus danas vratiti s puta,

no sada još nije ovdje; naći ćete ga sigurno
ako se sutra potrudite doći.

FELIX BALDE:

Možemo li onda razgovarati s prijateljem Gottgetreom?

TAJNIK:

Ja ću mu reći da dođe.

(Ode.)

FELIX BALDE:

To što ste doživjeli, zaista je duboko značajno.

Možete li mi ponoviti što ste mi ispričali?
Pridajemo pravu vrijednost tim stvarima ipak samo
kad ih potpuno točno shvatimo u duhu.

CAPESIUS:

Bijaše to jutros kad sam smatrao

da sam se približio ugođaju mista.
Čula su šutjela, a i osjećanje.
Očekujući živio sam samo u duhovnom zbivanju.
Prvo mi je došlo što mi je već dobro poznato.
A zatim je sasvim jasno Straderova duša
bila u mome duhovnom vidiku. Isprva nije govorio;
imao sam vremena moje bdjenje promišljati.
Ali uskoro sam sasvim jasno sabrao i njegove riječi:
„Ne udaljujte se od pravog ugođaja mista”,
tako je zborio kao iz dubina njegove duše.
Zatim je zborio naglašavajući oštro riječi:
„Ne težiti za ničim. . . samo krotko biti miran;
unutrašnje biće duše nek` je u potpunosti iščekivanje:
to je ugođaj mistika – on budi samog sebe –
potpuno netraženo u struji života
kad ljudska duša dobro ojača,
kad misaono snažno duhovno traži.
Ugođaj dolazi često u tihim satima,
ali i u žestokoj žudnji za djelovanjem;
no tada je potrebno da duša nepromišljeno ne prođe
pored nježnog gledanja duhovnog zbivanja.”

FELIX BALDE:

92
To zvuči skoro kao odjek mojih riječi,
ali ne u potpunom smislu.

CAPESIUS:

Kad se o tome dobro razmisli

može se naći i suprotan smisao vaših riječi. –
I potpuno smo blizu tog tumačenja
kad razmislimo o ovom šta je još dalje govorio:
„Ali tko umjetno probudi ugođaj mista,
taj vodi svoje nutarnje samo u sebe;
on zaista plete tamu vlastitog
duševnog gledanja pred carstvom svjetlosti.
Tko hoće kroz mistiku težiti za tim
ubija sa taštinom mistika svoje gledanje.”

FELIX BALDE:

Ništa drugo to ne može biti već moje riječi,

preokrenute Straderovom duhovnošću
u vama kao odjek loše zablude mistika.

CAPESIUS:

A posljednje Straderove riječi bijahu ove:

„Čovjek ne može naći duhovni svijet,
kad tražeći ga hoće mu se otvoriti,
ne govori istina u onu dušu,
koja mnogo godina samo traži ugođaj.”

(Javi se Philia, koju vidi samo Capesius; Felix Balde pokazuje svojim držanjem da ne
shvaća ovo slijedeće.)

PHILIA:

Capesiuse, ako uskoro budeš obraćao pažnju na to

što ti se netraženo pokazuje u traženju,
osnažit će te svjetlost mnogih boja;
prožet će te slikovito-stvarnosno
jer ti to objavljuju duševne snage.
Što zrači sunčano biće tvoga sebstva
to će ti oslabiti Saturnom dozrela mudrost.
Tada će se otkriti tvome gledanju,
što možeš shvatiti kao zemaljski čovjek.
Onda ću te voditi do samog Čuvara,
koji drži stražu na pragu duhovnog svijeta.

FELIX BALDE:

Zvuče riječi iz nepoznatih mi krugova.

93
Neko svijetlo postojanje ne stvara njihovo zvučanje,
tako da mi one nisu sasvim bitne.

CAPESIUS:

Uputstvo koje mi daje Philia,

treba me voditi da bi mi se u budućnosti
objavilo u duhu i ono
što ja u mom životnom krugu
mogu naći shvatljivim već kao zemaljski čovjek.

(Zavjesa pada.)

ČETRNAESTA SLIKA

Ista soba kao u prethodnoj slici. U početku scene Hilariusova gospođa u razgovoru s
voditeljem ureda.

HILARIUSOVA SUPRUGA:

Kao da sama sudbina nije htjela to djelo

no koje se čini nužnim mom suprugu,
tako to skoro izgleda – kad razmislimo
kako su zapletene niti koje je sudbina isplela
u čvor života koji nas ovdje čvrsto obuhvaća.

VODITELJ UREDA:

U sudbinski čvor koji ljudskom razumu

isprva zaista mora izgledati neriješiv.
-----------------------------------------------
Dakle on će se morati rasjeći.
-------------------------------------
Ja ne vidim nikakvu drugu mogućnost,
već da se sad da raskid
između vašeg supruga i mog životnog kruga.

HILARIUSOVA SUPRUGA:

Nikad se moj suprug neće odvojiti od vas,

to se ne bi slagalo s duhom ovog doma
koji se očuvao još od poštovanog oca
a kome sin hoće ostati vjeran.

VODITELJ UREDA:

Nije li ta vjernost već iznevjerena?

94
Ciljevi koje sebi postavlja Hilarius,
oni sigurno nisu u onom smjeru
u kome je uvijek htio ići onaj duh.

HILARIUSOVA SUPRUGA:

Životna sreća mog supruga ovisi sada potpuno

od toga hoće li uspjeti taj cilj.
Vidjela sam kako se on preobrazio
pošto mu je u mislima sinuo taj cilj.
Život mu je donosio samo teški jad u duši
koji je brižno krio i od najbližih prijatelja,
no koji je utoliko jače djelovao u njemu.
On je sebe ranije smatrao ništavim,
zato što mu se u duši nisu rađale misli
koje bi mu mogle pokazati vrijednost života.
Kad je onda pred sobom vidio
plan za djelovanje mistika, postao je pomlađen;
drugi čovjek, uvijek radostan;
tek s tim ciljem osjećao je da je vrijedno živjeti.
Da biste mu se mogli suprotstaviti,
dok nije vidio, to mu je bilo teško i zamisliti.
To je tada djelovalo na njega skoro teže
nego i jedan udarac koji mu se ranije dogodio u životu.
O kad biste znali koliko on zbog vas pati,
sigurno biste postali popustljiviji.

VODITELJ UREDA:

Raditi protiv svog uvjerenja,

to bi mi izgledalo kao da sam izgubio
ljudsko dostojanstvo.
Da radim zajedno sa Straderom, to bi me tištalo,
pa ipak odlučio sam nositi taj teret,
jer ga podupire Romanus, koga razumijem
otkada mi je govorio o Straderu.
Ono što mi je on kazao
početak je mog duhovnog školovanja.
Iz njegovih riječi plamtjela je snaga
koja je prešla djelatno u moju dušu;
ranije je još nikad nisam osjećao.
Mora mi biti važan njegov savjet
mada ga još ne mogu slijediti s razumijevanjem.
Romanus se zauzeo samo za Stradera;
Sudjelovanje drugih mistika na djelu
čini mu se da bi ne samo sprečavalo djelo;
smatra to djelo opasnim i za same mistike.
Romanusovo mišljenje mi je toliko vrijedno,
da sada moram vjerovati
ako se Strader ne prihvati djela bez njegovih prijatelja,
95
to bi mu moralo postati sudbinskim znakom.
To pokazuje da bi trebao ostati
na strani tih prijatelja i da bi tek kasnije
trebao iz svoje mistične težnje
stvoriti nagon za izvanjsko djelo.
Da je on tim prijateljima u zadnje vrijeme
mnogo bliži nego ikada ranije
pošto mu neko vrijeme bijahu više strani,
stvara u meni uvjerenje
da će se on snaći u svom položaju,
čak ako i uvidi da mu za sada propada njegov cilj.

HILARIUSOVA SUPRUGA:

Vi gledate Stradera samo sa onim pogledom

kako vam ga je otvorio Romanus.
Trebali biste ga promatrati nepristrano.
On se može predati duhovnom životu
i izgledati kao da je sasvim odvraćen od Zemlje.
Tada mu je duh u neposrednoj prisutnosti.
Tada mu je i Theodora u životu.
Kad se govori s njim kao da i nju ima pored sebe.
Mnogi mistici mogu duhovno poslanje izraziti riječima
koje stvaraju uvjerenje kad se o njima kasnije promisli;
što Strader govori to djeluje u samim riječima.
Vidi se da on ni najmanje ne cijeni unutarnje
duhovno doživljavanje samo, koje se već u osjećanju
ima zadovoljeno, već da on kao mistik
stalno daje da ga vodi istraživačka težnja.
Zato mu zbog mistike ne slabi ni smisao za nauku,
koja se praktično pokazuje korisna u životu.
Pokušajte pak da to vidite na njemu,
pa ćete onda naučiti i
da njegov sud o njegovim prijateljima
moramo više cijeniti nego onaj
koji je stekao Romanus.

VODITELJ UREDA:

U ovom položaju koji je vrlo daleko

od kruga mišljenja na koje sam navikao,
meni je sud Romanusa kao čvrsto tlo
na kojemu mogu stajati.
Pođem li u područje gde se približavam mistici,
potrebno mi je zaista takvo vodstvo,
koje mi ipak može pružiti samo čovjek,
koji mi ulijeva povjerenje onim
što ja mogu potpuno razumjeti o njegovom biću.

(Uđe tajnik:)
96
VODITELJ UREDA:

Vi nas ometate, dragi prijatelju, što se dogodilo?

TAJNIK: (Oklijevajući.)

Prije nekoliko sati umro je doktor Strader.

VODITELJ UREDA:

Strader umro?

HILARIUSOVA SUPRUGA:

Strader mrtav! O, gdje je Hilarius?

TAJNIK:

On je u svojoj sobi. . .
Kao da ga je skamenila vijest koju su mu
maloprije donijeli iz Straderovog stana.

(Hilariusova gospođa ode, tajnik ode za njom.)

VODITELJ UREDA (sam):

Umro. . . Strader. . . je li to stvarno?

-------------------------------------------------
Dotiče li me već duhovni san
o kojem sam mnogo čuo? –
Ozbiljno lice pokazuje moć sudbine
koja ovamo upravlja svoje niti.
O moja slaba dušo, kakva je snaga
zahvatila sad tvoju nit sudbine
da ona ima udjela u ovom čvoru?
-------------------------------------------
Dogodit će se ono što se dogoditi mora!
-------------------------------------------
Zašto me ne napuštaju te riječi
od onog trenutka u kojem ih je Strader izgovorio
preda mnom i Gottgetrauom?
Zvučale su kao da su mu došle iz drugog svijeta;
izgovorio ih je kao da je odsutan duhom! –
Dakle što se treba dogoditi?. . . Ja osjećam,
tada me je dotakao duhovni svijet.
U onim riječima – zvuči mi njegov govor –;
zvuči mi ozbiljno; kako da naučim razumijevati ga ?

(Zavjesa pada.)
97
 PETNAESTA SLIKA

Ista soba kao u prošloj slici. U sobi sjedi bolničarka doktora Stradera. Pošto se digla
zavjesa u sobu uđe tajnik; kasnije Benedictus, Ahriman.

TAJNIK:

Uskoro će svakako doći Benedictus

da bi on sam primio od vas vijesti.
On bijaše otputovao, upravo je stigao.
Velik čovjek bijaše doktor Strader.
Ja u početku nisam imao pravog povjerenja
u Gottgetreuov veliki plan rada;
no pošto sam često bio prisutan kad mu je Strader
pokazivao što je potrebno poduzeću
sve više mi je otpadao svaki prigovor.
Uvijek uman i sa snažnim smislom za sve
što je moguće a i učinkovito.
Pri tome u težnji posljednji cilj
uvijek pak naći pametno iz same stvari
a ne ga misaono pretpostavljati unaprijed.
Taj čovjek se vladao potpuno kao pravi mistik.
Kao ljudi koji čekaju da se popnu na vrh brda
da bi vidjeli ljepotu pogleda u daljinu,
a ne da sebi unaprijed već izmišljaju sliku.

BOLNIČARKA:

Vi ste u struji života upoznali jednog čovjeka

velikih darova i jakog duha;
ja sam se u kratkom vremenu,
u kojem sam mu ukazala posljednje zemaljske usluge,
divila njegovoj velikoj duši.
Ta draga duša,
koja je osim ovih sedam godina rijetke sreće,
išla uvijek usamljeno kroz zemaljski život.
Mistici su mu zapovijedali mudrost.
A njemu bješe potrebna ljubav - ;
njegova žudnja za djelima, ona ipak bješe ljubav,
- koja sebi u životu stvara mnoge oblike
da bi se objavila.
Što je ta duša mistično tražila
bješe potrebno plemenitom žaru njenog bića
kao tijelu mir sna posle rada.

TAJNIK:

Mudrost mistika njemu bijaše i izvor djelovanja

i sve kod njega bijaše uvijek njome ispunjeno
98
u najljepšem smislu.

BOLNIČARKA:

Jer je on prirodno uvijek volio

i dušom se sjedinjavao sa svime
što mu je htjelo biti sadržajem života.
Njegove posljednje misli odnosile su se na djelo
kojem se u ljubavi bijaše posvetio.
Kao što se ljudi odvajaju od bića koje vole,
tako je duša Straderova
ostavila zemaljsko djelo
na koje se odnosila njegova ljubav.

TAJNIK:

On življaše svojim bićem u duhu

i Theodora bijaše stalno kao živa pored njega –
tako osjećaju pravi mistici.

BOLNIČARKA:

Pošto ga je samoća sjedinjavala s njom.

Ona je i kad je umirao bila pored njega.
Kao da ga je ona za dovršenje njegovog djela
pozvala u duhovne svjetove, tako mu se činilo.
Nekoliko sati prije no što je umro
napisao je ove riječi
koje bih htjela sad predati vođi mistika.
------------------------------------------------------
Tako naš sadašnji život
Mora teći dalje, pun zagonetki, –
osvijetljen ipak sunčanim ljudima kao što je on,
od kojih drugi, kao i planete,
primaju svjetlost koja budi život.

(Uđe Benedictus u sobu. Tajnik izađe.)

BOLNIČARKA:

Strader je napisao još nekoliko riječi

prije nego što je izgubio snagu.
Predajem ih prijateljima mistika.

BENEDICTUS:

A dok je pisao te riječi,

gdje je još naposljetku boravila njegova duša?

99
BOLNIČARKA:

Prvo je u svojem mišljenju imao posljednji plan za život;

zatim Theodora bijaše u duhu s njim sjedinjena;
osjećajući to otela mu se duša blago od tijela.

BENEDICTUS:

Hvala vam, vi vjerno biće, za usluge

koje ste mu još činili na Zemlji.

(Bolničarka ode. Benedictus čita posljednje Straderove riječi.)

„Dragi prijatelju, pošto sam se osjećao

skoro kao da sam smrvljen
spoznavajući da se otpor mom djelovanju
ne stvara samo izvana,
već da su se nutarnji nedostaci
u osnovnim mislima
postavili na put kočeći rad,
tada sam vidio ponovno onu sliku
o kojoj sam vam nedavno govorio.
No drugačiji bijaše onda završetak slike.
Nije mi se Ahriman pokazao kao protivnik;
jedan duhovni poslanik
pojavio se na njegovom mjestu,
čiji se lik jasno dao osjetiti
kao moje vlastito zabludjelo mišljenje.
Tada sam se morao sjetiti onih vaših riječi
o jačanju moći mojih duševnih snaga.
No tada je odmah iščeznuo onaj duhovni poslanik.”
Još slijedi nekoliko reči – njih ne mogu pročitati –
pokriva mi ih neki kaos
tkajući djelatno veo u mislima.

(Pojavi se Ahriman, Benedictus ga opazi.)

Tko si ti, što sebe iz moga kaosa

u duševnom krugu sjenkovito oživljavaš?

AHRIMAN: (za sebe.)

On me istina opaža, ali me još ne prepoznaje.

Tako mi još ne donosi užasnu bol
kad hoću djelovati na njegovom području.

(Benedictusu)

Ja ti mogu dalje javiti što ti hoće povjeriti Strader

za tvoj spas, a i za mistički put tvojih učenika.
100
BENEDICTUS:

Moj krug mista će biti uvijek svjestan

povezanosti s dušom Straderovom
iako veza ubuduće nije u čulnom postojanju.
No ako hoće da nam pristupi vjesnik duha
koji se objavljuje iz svojih svjetova,
onda prvo mora steći povjerenje.
To može samo, ako se on potpuno spoznatljivo
pokaže u našem duhovnom gledanju.

AHRIMAN:

Vi ipak težite samo za samospoznajom;

onda bi se strano duhovno postojanje,
koje bi vam se htjelo dokazati da vam služi,
moralo prvo pokazati vašem sebstvu kao dio,
ako bi ono jedino kao spoznatljivo
imalo biti uz vas.

BENEDICTUS:

Ma tko da si ti, ti služiš samo dobru,

ako u sebi nećeš težiti samo sebi,
ako se izgubiš u ljudskom mišljenju
i tako ponovno iskrsavaš u postajanju svijeta.

AHRIMAN:

Sad je vrijeme da se iz njegovog kruga

najbrže uklonim; jer čim me njegovo gledanje
može misliti i u mojoj istini,
stvara mi se u njegovom mišljenju ubrzo
jedan dio snage koji me polagano uništava.

(Ahriman iščezne.)

BENEDICTUS:

Tek sada prepoznah Ahrimana,

koji sam pobježe odavde,
ali znanje o njegovom biću
misaono se izgrađuje u mom sebstvu.
On teži pobrkati ljudsko mišljenje,
zato što on uslijed davno naslijeđene zablude
traži u tom mišljenju izvor svoje patnje.
On ne zna još da mu spas u budućnosti
može biti, samo kad on svoje biće
101
ponovno nađe u ogledalu toga mišljenja.
Tako se on doduše pokazuje ljudima;
no ne onako kako on uistinu bitno
osjeća sebe u svom biću.
Objavljujući se, ali i krijući se,
pokušao je on sada da kod Stradera
pogodnost trenutka iskoristi na svoj način.
On je također htio u njemu pogoditi i njegove prijatelje,
no učenicima mog mističkog djela
neće on moći ubuduće skrivati svoje biće. –
Oni ga trebaju u budnosti misliti
kad bude djelatan u njihovom gledanju. –
Oni trebaju protumačiti njegove mnoge oblike
koji ga hoće sakriti, kad se on mora
objaviti ljudskim dušama.
Ali ti, Straderova sunčana dušo,
koja si ojačanjem tvojih duhovnih snaga
prisilila predstavnika zablude da pobjegne,
ti ćeš kao duhovna zvijezda svijetliti prijateljima,
ti ćeš svojom svjetlošću u budućnosti
uvijek prožimati biće Marije i Johannesa;
tako će se oni s tvojom pomoći još bolje
moći opremiti za svoje duhovno djelo
i pokazivati se kao objavitelji duševne svjetlosti
misaono snažno još i onda
kad preko potpuno probuđenog duhovnog gledanja
tamni Ahriman, prigušujući mudrost,
hoće raširiti mrak kaosa.

(Zavjesa pada.)

KRAJ

102