Fjodor M. Dostojevski, jedan od najvećih ruskih književnika 19.

stoljeća,
u svom remek-djelu "Zločin i kazna" stvorio je lik Rodiona Romanoviča
Raskoljnikova, čije djelovanje i unutarnji sukobi potiču na duboko
promišljanje ljudske prirode i moralnih vrijednosti. Raskoljnikov nije ni
junak ni antijunak u klasičnom smislu – on je kompleksna i proturječna
ličnost koja kroz svoju teoriju o "neobičnim" pojedincima koji imaju
pravo prekoračiti moralne granice izaziva kontroverze i propituje
ustaljene društvene norme.

Već u uvodnim scenama romana, Dostojevski nas suočava s

Raskoljnikovljevim moralnim dvojbama. S jedne strane, on pokazuje
suosjećanje prema Katerini Ivanovnoj, siromašnoj udovici, obećavajući
joj pomoć i govoreći o njezinom pokojnom suprugu s poštovanjem.
Ovakav čin empatije i dobrote ukazuje na njegova humana i plemenita
nastojanja. Međutim, s druge strane, Raskoljnikov je obuzet svojom
teorijom o "neobičnim" pojedincima koji imaju pravo na moralno
prekoračenje u ime viših ciljeva, što dolazi do izražaja u njegovom
razgovoru s istražiteljem Porfirom. Ovakav moralni relativizam, gdje se
zločin opravdava navodnom veličinom pojedinca i ciljevima koje želi
ostvariti, ekstremno je opasan i upućuje na Raskoljnikovljevu sklonost
egoizmu i amoralnosti. Raskoljnikov se tako nalazi u stalnoj unutarnjoj
borbi između svojih altruističkih poriva i teških zločina koje čini, između
uma i srca, ideala i realnosti. On nije ni potpuno dobar ni potpuno zao,
već tragični lik razdiran proturječnostima koje muče svaku ljudsku dušu.
Upravo ta moralna složenost i odsustvo crno-bijele karakterizacije čini
Raskoljnikova jednim od najdubljih književnih likova ikad stvorenih.
Dostojevski je kroz Raskoljnikova na najbolji način dočarao čovjekovu
vječnu borbu između uma i srca, između teorija i stvarnosti. Njegovo
djelo odražava književni realizam 19. stoljeća koji se okrenuo
prikazivanju stvarnih, kompleksnih ljudskih sudbina umjesto
idealiziranih junaka. Raskoljnikov utjelovljuje sve moralne nedoumice,
proturječnosti i slabosti koje muče modernog čovjeka.
Na kraju, Raskoljnikov nije ni junak ni antijunak u klasičnom smislu tih
pojmova. On je daleko složeniji lik koji propitkuje ustaljene norme i tjera
nas da promišljamo o vlastitim moralnim granicama. Dostojevski nam
kroz njega prikazuje svu složenost ljudske prirode, odsustvo crno-bijele
karakterizacije i stalnu borbu između uma i srca koja se odvija u
dubinama naše psihe. Raskoljnikov nas podsjeća da smo svi mi satkani
od proturječnosti, da se u svakom od nas kriju i plemenita i destruktivna
sjemena. On ostaje jedan od najdubljih i najutjecajnijih likova svjetske
književnosti upravo zbog te svoje moralne kompleksnosti i ljudskosti.