4.

tematski zadatak

Način na koji pristupim učenju nekog predmeta uvelike ovisi o samom predmetu. Naravno postoji
velika razlika između učenja predmeta poput matematike, fizike ili kemije, za koje je vrlo važno
rješavanje zadataka, pamćenje formula i slično, te predmeta poput povijesti, za koju je vrlo važno
povezivanje i pamćenje raznih događaja, kronološkog redosljeda i ljudi, i predmeta poput psihologije,
pedagogije za koju su primjeri neizbježni kao i povezivanje, zaključivanje. Razlika je vidljiva i u učenju
jezika, za koje se treba obratiti pažnja na gramatiku, vokabular, pisanje, čitanje te izgovor. Predmete
kao što je matematika učim isključivo kroz vježbu. Vrlo mi je važno da razumijem zašto se neki
zadatak riješava na taj specifičan način, kako bih mogla savladati i zahtjevnije zadatke tog tipa. Ostale
predmete učim podcrtavanjem najvažnijih pojmova, događaja i slično te ispisivanjem istoga na
poseban papir. Svakako moram učiti „na glas“ jer na taj način lakše i brže razumijem pojmove o
kojima se priča. Jezike najčešće učim također vježbom i rješavanjem zadanih listića i zadataka.

Sadržaj koji obrađujemo na fakultetu pokušavam naučiti dubinski jer sam svjesna da je teorija vrlo
važna u praksi, odnosno s tim teorijskim znanjem zasigurno ću se bolje snaći u praktičnim
situacijama. Osim podcrtavanja i vođenja bilješki, primjetila sam i da bolje usvojim gradivo kada ga
objašnjavam nekome drugome. To je odličan način da utvrdim i ponovim naučeno. Tako, na primjer,
prije kolokvija iz predmeta Hrvatske povijesti, kolegicama s fakulteta sam objašnjavala tijek nekih
događaja. Na taj način sam utvrdila svoje znanje, a pomogla sam i njima utvrditi njihovo! Osim toga,
prije svakog kolokvija iz matematike, nađemo se negdje u kafiću te zajedno prolazimo kroz zadatke.
Međusobno si pomažemo u slučaju da „zapnemo“ na nekom zadatku.