OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

1. RAZUMIJEVANJE SUSTAVA ZEMLJE

- GEOLOGIJA – znanost koja se bavi građom, dinamikom i razvitkom Zemlje
- NAČELO SUPERPOZICIJE, NAČELO IZVORNOG HOR. POLOŽAJA, NAČELO BOČNOG KONT.
- NEPTUNISTI – prve stijene nastale kristalizacijom minerala
- PLUTONISTI – prve stijene nastale vulkanskom aktivnošću
- UNIFORMIZAM – teorija koja oblike u Zemljinoj kori objašnjava djelovanjem geoloških
procesa kroz geološko vrijeme
- AKTUALIZAM – promatraju se geološki procesi danas kako bi se razumjeli oni u prošlosti
- RUĐER BOŠKOVIĆ – pisao o kompenzaciji masa unutar gora, postavio temelje teoriji izostazije
- ANDRIJA MOHOROVČIĆ – dokazao postojanje površine diskont. brzina širenja valova potresa
između kore i plašta (MOHOROVČIĆEV DISKONTINUITET-nagli prijelaz iz jedne tvari u drugu)
- MILUTIN MILANKOVIĆ – objasnio izmjene glacijala i interglacijala u ledenom dobu
varijacijama Zemljine orbite

2. POSTANAK I GRAĐA ZEMLJE

- ZEMLJA – stara 4,6 milijardi godina, nastala zbijanjem oblaka prašine i plinova
- ZNANSTVENA METODA, HIPOTEZA, TEORIJA
- VELIKI PRASAK – događaj stvaranja svemira (prostor, vrijeme, materija, energija), prije 13,7
milijardi godina, eksplozijom nastali prostor i vrijeme, prostor nosi materiju i širi se dan danas
- IMMANUEL KANT – pretpostavio postanak Sunčevog sustava iz rotirajućeg oblak plinova i
čestica, (oblaci-NEBULE) → NEBULARNA HIPOTEZA (plinovi u nebuli: najveći udio vodik i helij)
- PODJELA PLANETA:
(a) unutarnji planeti (terestrički): Merkur, Venera, Zemlja, Mars (bliži Suncu, sličniji Zemlji)
(b) vanjski planeti (plinoviti divovi): Jupiter, Saturn, Uran, Neptun (građani od leda i plinova)
- ASTEROIDNI POJAS – odjeljuje orbite unutarnjih i vanjskih planeta (prostire se između Marsa
i Jupitera), u njemu su tijela raspona veličine od sitnih čestica do tijela promjera stotine km
- METEROIDI – nastaju od krhotina u asteroidnom pojasu → METEORI → METEROITI (na tlo)
- TEKTIT – rasprsnut, istopljen materijal koji je očvrsnut, nastao sudarom meteorita s tlom
- SRAZ – prije oko 4,5 milijardi godina planet Zemlju je pogodilo nebesko tijelo veličine Marsa,
posljedice su bile nastanak magmatskog oceana (taljenje površinskog omotača) i formiranje
Mjeseca, te nagnutost zamišljene osi rotacije Zemlje
- DIFERENCIJACIJA ZEMLJE – u vrućoj unutrašnjosti materija se mogla kretati, teži materijal je
tonuo u središte, a lakši se dizao prema površini
- LUPINASTA GRAĐA – jezgra, plašt oko jezgre i kora na površini (radijus 6400 km)
- JEZGRA – unutarnji i vanjski dio (3470 km), željezo, nikal, unutarnja jezgra – zlato, platina
- PLAŠT – najveći dio Zemljina materijala, srednja gustoća, ASTENOSFERA–konvekcijsko gibanje
- KORA – na površini Zemlje (debljina 40 km), MOH.DIS, može biti OCEANSKA/KONTINENTSKA
oceanska – tanja i gušća od kontinentske kore
- LITOSFERA – kora + gornji dio plašta (do dubine 100km), leži na astenosferi
- KONTINENTI – počeli rasti nakon diferencijacije Zemlje, magma je iz podzemlja izlazila na
površinu, hladila se, krutila i stvarala koru koja se ponovno talila (KRATON–najstariji dio kont)
- OCEANI I ATMOSFERA – nastali dugotrajnom akumulacijom vode i plinova iz unut. Zemlje
- FOTOKEMIJSKA DISOCIJACIJA – rastavljanje molekula vode pod utjecajem UV zračenja
- najstarije stijene pripadaju razdoblju silura
- PANONSKI BAZEN I DINARIDI – nastali podgrijavanjem kore i tektonskim istezanjem

Stranica | 1
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

3. MINERALI I STIJENE
- MINERALI – proizvodi prirodnih, geoloških i kozmogenetskih procesa, koji se odlikuju svojim
kemijskim sastavom, kristalnom strukturom i stabilnošću u određenim uvjetima
- AMORFNE TVARI – tvari u kojima se sastavne čestice periodički ne ponavljaju u tri dimenzije
pa nemaju kristalnu strukturu
- KEMIJSKI SASTAV – može biti fiksan (npr. kremen) ili varirati unutar određenih granica (kalcit)
- KRISTALIZACIJA – ioni iz okoline formiraju KRISTALNU STRUK. (geom. visokometrični sklop)
- TRI GLAVNA PROCESA KRISTALIZACIJE (stvaranje minerala-danas poznato 6500 minerala):
(a) PERCIPITACIJA – iz otopine
(b) HLAĐENJE TALJEVINE – npr. stijene pređu u magmu pod visokom temp. → kristalizacija
(c) METAMORFOZA – svaki mineral stabilan, postane nestabilan pa se transformira
- POLIMORFI – minerali koji imaju isti kemijski sastav, ali drugačiju strukturu
- RAZREDI MINERALA KOJI IZGRAĐUJU STIJENE:
(a) SILIKATI – najzastupljeniji u Zemljinoj kori, dvije skupine: felsični i mafitni
(b) KARBONATI – 2. najzastupljeniji u kori, vapnenac, mramor, dolomit
(c) OKSIDI – spojevi kisika s najčešće metalnim kationom
(d) SULFIDI - pirit
(e) SULFATI – sadržavaju anion, gips i anhidrit
(f) SAMORODNI ELEM. I ORG. MINERALI – 0,1 %, zlato, srebro, ugljik
- STIJENA – prirodno nastala kruta tvar koja gradi dio Zemljine kore, razlikujemo ih po boji,
veličini zrna, debljini slojeva, nedostatku slojevitosti, MINERALNOM SASTAVU, STRUKTURI
- PODJELA STIJENA PO GENETSKIM KARAKTERISTIKAMA:
(a) MAGMATSKE – vulkanske, plutonske (intruzija – prodor magme iz dubine prema višem)
(b) METAMORFNE – djelovanjem snažnih tektonskih ploča → metamorfoza
(c) TALOŽNE – iz rahlog oblika u čvrsti
- STIJENSKI CIKLUS – skup procesa koji svaku skupinu stijena oblikuje iz druge dvije skupine
- U HRVATSKOJ – na površini najzastupljenije taložne pa metamorfne pa magmatske

4. TEKTONIKA PLOČA
- TEKTONIKA – skup procesa koji su glavni uzrok nastanka i razmještanja širokih strukturnih
oblika na površini Zemlje (geotektonika – cijela ploča, regionalna tek., globalna t – ujedinjuje)
- MOSASAURUS – fosilini ostaci gmaza koji je zivio i u Africi i Južnoj Americi (Pangea)-Wegener
- KONTINENTSKI DRIFT – slobodno kretanje kont. na površ. Zemlje mijenjajući svoj položaj
- HUGO BENIOFF – duboka žarišta potresa → ukazuju na podvlačenje jedne tekt. ploče pod dr.
- HARRY HESS – širenje oceanskog dna – udaljavanje dna od pojasa oceanskog hrpta
- ROBERT DIETZ – ZONA SUBDUKCIJE – u jednom pojasu kora se udaljava, ona druga nestaje
- KONVEKCIJA – vrlo sporo kružno kretanje vrućeg materijala koji se izdiže i hladnog materijala
koji tone, kao posljedica razlike u temperaturi materijala u plaštu
- KONTINENTSKA KORA (felsične stijene) – gustoća 2,8 g/cm3 ; OCEANSKA KORA (mafitne
stijene) – gustoća 3,2 g/cm3 ; ASTENOSFERA – gustoća 3,3 g/cm3
- 3 TIPA GRANICA PREMA REL. KRETANJIMA PLOČA: divergentne, konvergentne i transformne
- DIVERGENTNE – 2 ploče se udaljavaju jedna od druge u suprotnim smjerovima, div. Granica u
oceanu predstavlja usko uzdignuće (oceanski hrbat-najduži neprekinutni plan. lanac na sv.)
- RIFT – kontinentski prostor sa stanjenom korom i središnjom grabom (dns-trostruko spojište)
- PASIVNI KONTINENTSKI RUB – prijelaz iz kont. u oceansku koru bez značajnijih tekt. zbivanja
- KONVERGENTNE – 2 ploče se sudaraju i podvlače jedna pod drugu (pojas dodira naziva se
zona subdukcije (podvlačenja)); 3 kombinacije podvlačenja → OROGENEZA

Stranica | 2
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- OROGENEZA – tektonsko izdizanje planinskih lanaca i destrukciju kore (>gust. Ispod <gust.)
- AKTIVNI KONTINENTSKI RUB – uska zona plitkog mora prelazi u dubokomorski oc. jarak
- KONTINENTSKA KOLOZIJA – sudaranje kontinetanat dviju različitih ploča → subdukcija
završava, ploče se i dalje kreću istim smjerovima → udvostručenje kore (npr. Himalaja)
- TRANSFORMNE – 2 tektonske ploče horizontalno klize jedna uz drugu (plitka žar. potresa)
- 6 puta spajanje u superkontinente – Vaalbara (arhaik), Rodinija (neoproterozoik), Pangea
(mlađi paleozoik)
- ZALUČENI BAZEN – bazen koji nastaje iza masiva, u njemu ili u zoni subdukcije se taloži
materijal nastao trošenjem masiva na površini
- MELANŽ – kaotična zajednica dubokomorskih stijena i fragmenata ofiolita

5. MAGMATSKE STIJENE
- MAGMA – užarena masa nastala taljenjem stijena duboko u podzemlju
- OPĆENITA PODJELA MAGMATSKIH STIJEA: (nastaju hlađenjem magme)
(a) INTRUZIVNE – sadrže velike kristale (zrnasta struktura) – nastaju u dubini
(b) EFUZIVNE (vulkanske) – sadrže sitne kristale (porfirna struktura) – na površini
- PEGMATIT – magmatska stijena s izrazito velikim kristalima
- FENOKRISTALI – velika zrna koja nastaju hlađenjem lave dok je još bila ispod površine
- PIROKLASTITI – piroklastit najsitnijeg zrna je vulkanski pepeo (TUF), pomiješan s drugim
talogom → TUFIT
- PODJELA MAGMATSKIH STIJENA PREMA UDJELU SiO2: kisele, neutralne, bazične, ultrabazične
kisele-visoki udio SiO2, bazične-vrlo niski udio SiO2
- PODJELA MAGMATSKIH STIJENA PREMA MINERALNOM SASTAVU:
(a) FELSIČNE – granit (intruzivni), riolit (efuzivni)
(b) NEUTRALNE – diorit (int), andezit (ef)
(c) MAFITNE – gabro (int), bazalt (ef)
(d) ULTRAMAFITNE – peridotit (int)
- VISKOZNOST – otpornost fluida prema tečenju; povećava se porastom udjela SiO2
- GEOTERMALNI GRADIJENT – pokazuje iznos porasta temp. od površ. Zemlje prema dubini
- KSENOLIT – fragment unutar magmatske stijene, koji se odlomio od stijene i upao u magmu
- DIFERENCIJACIJA MAGME – iz ujednačenog sastava magme dolazi do nastanka st. različ. sas.
- FRAKCIJSKA KRISTALIZACIJA – u hladećoj magmi prvoformirani kristali se izdvajaju od magme
- PLUTONI – tijela velikih dimenzija i nepravilnih oblika ispod površine Zemlje

6. VULKANIZAM
- VULKANI – brda ili planine nastale izlijevanjem lave ili izbacivanjem frag. stijena iz vulk. grotla
- Materijal izbačen iz vulkana dijeli se na NEVOLATILNI iz kojeg nastaju stijene i VOLATILNI
- NEVOLATILNI MATERIJAL – 2 skupine: lava (taljevina koja teče na površ. Zemlje) i tefra
(fragmenti očvrsnuli u zraku za vrijeme erupcije) zovemo ih još i piroklasti; 700-1200 °C→lava
- Što je veći sadržaj SiO2 lava je viskoznija i teče sporije, što je više plina u lavi jača je erupcija
- 4 TIPA BAZALTA – izljevni, pahoehoe, aa i jastučasti
- VOLATILNI MATERIJAL – velike količine vodene pare; vrući izvori i gejziri
- TIPOVI VULKANA:
(a) VULKANI U OBLIKU ŠTITA – nastaju iz mafitne magme, veliki i široki, blagog nagiba
(b) KUPASTI VULKANI – eksplozivni krater, kratke erupcije, najmanji tip, nagib 30°
(c) KOMPLEKSNI VULKANI – stratovulkan, proizvodi andezite, strma padina

Stranica | 3
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- KRATER – polukuglasto udubljenje pri vrhu vulkana u čijoj se sredini nalazi glavni odušak
- KALEDRA – spec. oblik kratera, magm. ognjište smješteno nekoliko km ispod oduška
- VULKANSKA DOMA – razmjerno malo okruglasto stijensko tijelo strmih strana →eksplozija
- PUKOTINSKE ERUPCIJE – lava niske viskoznosti, teče poput vode npr. oceanski hrbat
- KONTINENTSKI RIFT – izdužena tektonska udolina koja tone sve dublje i preplavi se morem
- VRUĆA TOČKA – mjesto rasta vulkana
- PLAŠTNI ISPERAK – put kojim se materijal transportira prema litosfere

7. TROŠENJE, EROZIJA I TLO

- TROŠENJE STIJENA – skup procesa koji mijenjaju fizičke i kemijske značajke stijena na površini
- TLO – površinski pokrov izgrađen od nekonsolidiranog materijala
- PEDOGENEZA – nastanak tla, jedan od rezultata trošenja stijena (PEDOLOGIJA – bavi se tlima)
- 2 GLAVNA OBLIKA TROŠENJA: mehaničko i kemijsko
- MEHANIČKO TROŠENJE – lomljenje stijene u manje komade; (smrzavanje, termalno širenje,
abrazija, eksfolijacija dome, biološka aktivnost)
- KEMIJSKO TROŠENJE – mijenja kemijski sastav stijene; (trošenje otapanjem, hidroliza silikata)
- Trošenje stijena smanjuje količinu ugljikovog dioksida u atmosferi → zahlađenje klime
- ISHODIŠNA STIJENA – neizmijenjena stijena bilo koje vrste
- HORIZONTI TLA – prepoznaje se oblik slojevitosti; otvoren vert. slijed horizonata je profil tla
- HORIZONT O – tanak vršni sloj tla, sastoji se od raspadnutih i neraspadnutih biljaka
- HORIZONT A – vršno tlo bogato org. tvari, tamne boje
- HORIZONT E – horizont ispiranja, kroz njega se procjeđuje voda iz padalina
- HORIZONT B – ispod E, svijetlije boje, niže plodnosti i biološke aktivnosti
- HORIZONT C – materijal nastao trošenjem temeljne stijene iz kojeg nastaje tlo
- PEDOHORI – prirodne asocijacije tala, iskazuju se kao topografski nizovi
- LATERITI – tla koja nastaju pod utjecajem tople i vlažne klime
- PEDALFERI – tla koja se akumuliraju se pod utjecajem umjerene klime
- PEDOKALI – tla koja su produkt sporog trošenja u suhoj klimi
- PALEOTLO – fosilno tlo sačuvano u stijeni

8. TALOZI I TALOŽNE STIJENE

- KLASTIČNI TALOZI – šljunak , pijesak, prah, glina (vlažna glina→mulj)
- KEMIJSKI I BIOKEMIJSKI TALOZI – karbonatni, silicijski talozi, treset (prelazi u ugljen)
- Karakteristike: zaobljenost, sferičnost, sortiranost, slojevitost (najvažnija osobina taloga,
laminacija – slojevi tanji od 1 cm), kosa slojevitost (pokazuje smjer struje vode ili vjetra),
gradacija (smanjenje veličine zrna odozdo prema gore), bioturbacija (ostaci manjih tunela)
- TALOŽNI OKOLIŠI:
(a) Kontinentski – vodene, pustinjske, ledenjačke sredine koje nisu u dodiru s morem
(prapor ili les i til)
(b) Prijelazni – uz obale (npr. delta, estuarij)
(c) Morski – obale i dubokovodni oceanski prostori
- KONTINENTSKI ŠELF – dubina mora 100-400 m, slabe struje pa dolazi do taloženja
- KARBONATNE PLATFORME – dijelovi šelfa bogati morskim organizmima
- TURBIDIT – talog koji nastaje djelovanjem mutnih struja
- DIJAGENEZA – proc. koji obuhvaćaju sve promjene u talogu nakon odlaganja do metamorfoze

Stranica | 4
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- Dijageneza uključuje: kompakciju (smanjivanje volumena pornog prostora, gušće pakiranje

zrna), cementaciju (minerali vežu zrna u čvrstu taložnu stijenu) i rekristalizaciju (proces
proizvodnje novih kristala u stijeni istog sastava kao i izvorna zrna)

9. METAMORFNE STIJENE
- METAMORFNA STIJENA – bilo koja stijena koja je pretrpjela promjene u strukturi ili
mineralnom sastavu u krutom stanju
- STUPANJ METAMORFIZMA SE DIJELI NA: vrlo niski, niski, srednji i visoki
- TIPOVI METAMORFIZMA:
(a) Regionalni – uslijed velikih promjena tlaka i temperature
(b) Kontaktni – posljedica intruzije magme u razmjerno hladnu stijenu
(c) Deformacijski – promjene udružene s rasjedanjem i boranjem (kataklistička stijena na
površini, a milonit u većim dubinama zbog snažnijeg djelovanja temp i tlaka)
(d) Metamorfizam prekrivanja – promjene u stijeni zbog promjene temp i tlaka tijekom
tonjenja kore i postupnog prekrivanja novim naslagama
- FOLIJACIJA–sklop međusobno paralelnih ravnih ili valovitih površ, proizvedenih deformacijom
- KLASIFIKACIJA METAMORFNIH STIJENA S OBZIROM NA TEKSTURU:
(a) S folijacijom
(b) Bez folijacije
- PROFIROBLASTI – velika zrna okružena sitnijim kristalima, koji predstavljaju njihovo vezivo
- PROGRADNI METAMORFIZAM – zbog povišenja temp i tlaka ili kad ploča tone dublje u litosf.
- RETROGRADNI METAMORFIZAM – snižavanje temp i tlaka ili izdizanje ploče u pliće dio litosf.
- KONTAKTNE AUREOLE – zone novonastalog metamorfnog kompleksa

10.GEOLOŠKO VRIJEME
- JAMES HUTTON – kraj 18.st. većina geoloških procesa odvija se sporo
- NICOLAS STENO – zaključio da su stijene u vertikalnom slijedu naslaga različite starosti
- RELATIVNA STAROST – odnos prema vremenskom položaju drugih stijena ili događaja
- NAČELO SUPERPOZICIJE – najstarije stijene na dnu, najmlađe na vrhu
- NAČELO IZVORNOGA HOR. POLOŽAJA – slojevite stijene su taložene horizontalno ili približno
- NAČELO BOČNOG KONTINUITETA–slojevi istih stijena prekinuti erozijom nastavljaju se(rijeka)
- PALEONTOLOGIJA – bavi se fosilima (okamine biljaka i životinja)
- WILLIAM SMITH – primjena fosila za određivanje starosti fosila; NAČELO SLIJEDA FOSILA
- DISKORDANCIJA – taloženje → kopnena faza i erozija → ponovno taloženje (diskordancija)
- KUTNA DISKORDANCIJA – ukazuje na snažne tektonske događaje između 2 taložna ciklusa
- Iz odnosa presjeka moguće je odrediti slijed geoloških događanja
- TRANSGRESIJA – pomicanje obalne linije prema kopnu (razina vode raste)
- REGRESIJA – obalna linija seli prema moru (pad razine vode)
- GEOLOŠKA VREMENSKA LJESTVICA!!! (SLIKA STR.93)
- ERNEST RUTHERFORD – otkrio radioaktivnost→navelo na uporabu u mjerenju starosti stijena

Stranica | 5
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

11.KLIMATSKE PROMJENE U GEOLOŠKOJ PROŠLOSTI

- TEORIJA GRUDE SNIJEGA – cijela površina Zemlje je bila prekrivena snijegom i ledom
- KOMPONENTE KLIMATSKOG SUSTAVA – atmosfera, led, more, kopnena površ. i vegetacija
- TRI GLAVNA ČIMBENIKA:
(a) Tektonika ploča – mijenja položaj kontinenata, izdiže planine, otvara i zatvara oceane
(b) Promjene orbite Zemlje – Milankovićevi ciklusi; promjene u putanji Zemlje oko Sunca
(c) Nuklearne reakcije na Suncu–uzrokuju sunčevo zračenje; karakterizira ga sporo pojačanje
- ARHIV KLIMATSKIH ZAPISA
- GLACIOEUSTAZIJA – otapanje leda upravlja razinom mora, nastaju diskordancije na obalama
- STAKLENIČKI PLINOVI – u atmosferi apsorbiraju i ponovno emitiraju vraćajući zračenje prema
površini Zemlje (ugljikov dioksid, vodena para, metan, sumporni dioksid, dušični oksid, ozon)
- EFEKT STAKLENIKA –zagrijavanje atmosfere i ravnoteža temp, koja omogućava život na Zemlji
- HIPOTEZA POLOŽAJA POLOVA – zbog tektonike ploča kontinenti s vremenom mogu zauzimati
i polarne predjele; posljedica zahlađenje i regionalna oledba
- HIPOTEZA BRZINE ŠIRENJA OCEANSKE KORE – objašnjava vezu između klimatskih promjena s
razvojem oceanskog dna (oscilacijom CO2 u atmosferi i kem. trošenja stijena)
- HIPOTEZA IZDIZANJA I TROŠENJA–proces trošenja kao vrlo aktivan čimbenik klimatskih prom.
- HIPOTEZA PRIJENOSA OCEANSKE TOPLINE – temelji se na pretpostavci kako prijenos topline
koji se zbiva u oceanima održava polove toplijima tijekom toplih razdoblja
- MILANKOVIĆEVI CIKLUSI – izmjena glacijala (oledaba) i interglacijala (zatopljenja); oblik
Zemljine orbite se mijenja iz kružnog u eliptični i nagnutost osi varira (22,1°-24,5°)
- U povijesti 3 duga razdoblja vrlo hladne klime: Sturtijska, Marinojska i Post-Marinojska
oledba (zajednički naziv Kriogeni intervali)
- Porastom ugljičnog dioksida u atmosferi raste i globalna temperatura

12.DEFORMACIJE STIJENA I GEOLOŠKE STRUKTURE

- Za određivanje orijentacije nekog sloja na terenu mjere se:
(a) Smjer nagiba sloja–pokazuje prema kojoj strani sv. je sloj nagnut (0-S,90-I,180-J,270-Z)
(b) Kut nagiba sloja – kut kojeg slojna ravnina zatvara s vodoravnom (0°-90°); pružanje sloja
je pravac koji predstavlja presječnicu slojne ravnine s vodoravnom
- GEOLOŠKA KARTA – pokazuje raspored različitih stijenskih tijela i površ. odnose među njima
- GEOLOŠKI PROFIL – prikazuje geološku građu stijena do neke dubine
- TRI TIPA TEKTONSKIH NAPREZANJA:
(a) Kompresija – suprotno usmjerene sile djeluju jedna prema drugoj (smanjuje se volumen)
(b) Ekstenzija – usmjerene sile djeluju jedna od druge (pucanje stijena, odjeljivanje blokova)
(c) Smicanje – suprotno usmjerene sile djeluju paralelno jedna drugoj na nekoj površini
- TRI VRSTE DEFORMACIJA:
(a) Elastične – privremene, vraćaju se u prvobitan oblik
(b) Plastične – trajna promjena oblika i veličine stijene
(c) Krte – trajne deformacije, ali za razliku od plastičnih dovode do gubitka kohezije sila
- BORE – def. koje nastaju plastičnom def. Stijena i savijanjem, najčešće uslijed kompresije
- Prema obliku i odnosu starosti stijena u jezgrama bore dijelimo na: antiklinale i sinklinale
- ANTIKLINALA – konveksna, u jezgri su najstarije naslage (strukturna doma-jednake dulj i šir)
- SINKLINALA – konkavna, u jezgri najmlađe naslage (strukturni bazen-jednake dulj i šir)
- OSNA PLOHA – dijeli boru u dva približno simetrična KRILA BORE
- OS BORE – presječnica osne plohe i bilo kojeg sloja bore (ako je os hor. Onda je hor. Bora, a
ako je nagnuta onda se zove tonuća)

Stranica | 6
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- Odnos osne plohe i hor. rav. →podjela bora →uspravne, kose, prevrnute, polegle i utonule
- KOLJENASTA BORA – asimetrična ravna krila nejednake duljine
- RASJEDI – pukotine u krtim stijenama po kojima se blokovi relativno kreću jedan naspram dr.
- STRUKTURNI ELEMENTI RASJEDA: rasjedna ploha (PARAKLAZA), krila rasjeda, vektor pomaka
(vert. komp. – SKOK; hor. komp. – HOD)
- Kod normalnog rasjeda krovinsko krilo se spušta, a kod reverznog podinsko
- LIJEVI I DESNI RASJED (relativno u odnosu na drugu stranu)
- RASJED S DIJAGONALNIM KRETANJEM – istodobno kretanje duž paraklaze i uz/niz paraklazu
- NAVLAKA – def. Koja nastaje pomakom krila po paraklazi reverznog rasjeda s blagim kutom n.

13.KLIZIŠTA
- Klasifikacija klizišta na temelju 3 čimbenika: brzina kretanja, značajke materijala i tip pokreta
- Materijal koji izgrađuje padinu može biti: NEKONSOLIDIRAN (rastresit) I KONSOLIDIRAN (tal)
- KUT MIROVANJA – kut do kojeg će materijal biti u mirovanju
- KLIZANJE – pokrenuta masa ostaje nedeformirana i kreće se niz kliznu površinu
- TEČENJE – kretanje materijala saturiranog vodom niz padinu u obliku viskoznog fluida
- Translacijsko, rotacijsko klizanje, KLIZIŠTE – dio terena zahvaćen klizanjem; ODRON –
slobodno kretanje odlomljene mase ili stijena slobodnim padom sa strme padine
- UZROCI KLIZANJA: količina oborina, potresi, sila teža na kut padine, svojstva reljefa,
vegetacije, …
- SLIKA (STR.121 – SILE NA KOSINI)
- PUZANJE – sporo i postupno kretanje tla niz kosinu (manje od 1cm na godinu)
- TEČENJE KRŠA – klizanje nekonsolidiranog materijala u plastičnom i poluplastičnom obliku
viskoznog fluida; ZEMLJANI TOK – sitnozrnasti materijal nakon obilnih kiša; SOLIFLUKACIJA –
tečenje vodom saturiranog materijala preko nepropusnog materijala; BLATNI TOK –
mješavina vode i materijala sitnozrnastijeg od pijeska (prah i glina); LAVINA KRŠA –
urušavanje strme padine i do 300km/h

14.VODENI TOKOVI I PRIJENOS DO MORA I OCEANA

- 2 GLAVNA TIPA POVRŠINSKIH TOKOVA:
(a) Laminarni tok – voda teče u paralelnim blago povijenim slojevima
(b) Turbulentni tok – nepravilno kretanje i miješanje vode te virovi
- SUSPENZIJA – turbulencija podigne sitno zrno i struja ga nosi nizvodno; VUČENJE – veći
fragmenti se kotrljaju po dnu u smjeru struje; SALTACIJA – nešto između (poskakivanje zrna)
- KOMPETENCIJA TOKA -mjera najveće veličine zrna koju tok može transportirati
- KAPACITET TOKA – cjelokupna količina taloga kojeg tok može transportirati
- DINE – izduženi pješčani hrptovi, visoki i do nekoliko metara
- RIPLOVI – manjih dimenzija, po obliku slični dinama
- USJEČENA DOLINA – dolina presjeka u obliku slova V
- MEANDRIRAJUĆE RIJEKE – tip rijeke koji ima samo jedno korito, koje povija u meandrima
(ravničarska područja) → jedna obala erodira druga se taloži i nastane jezerce (oblik potkove)
- PREPLETENE RIJEKE – imaju mrežu međusobno prepletenih korita, nisu baš česte
- PROTOK – količina vode koja prolazi kroz poprečni presjek toka u jedinici vremena
- Što je veće korito i tok brži veći je i protok
- POVRATNO RAZDOBLJE POPLAVE – pros. razdoblje između 2 poplavna dog. jednake visine
- UZDUŽNI PROFIL RIJEKE – krivulja koja predstavlja presjek rijeke od izvora do ušća
- GRADIJENT TOKA – kut nagiba mjeren u smjeru toka između površine vode i hor. ravnine

Stranica | 7
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- RIJEČNE TERASE – niz ravnih stepeničastih površina iznad razine vode

- SLIJEV – područje ograničeno razvodnicima unutar kojeg je tok usmjeren prema jednoj točki
- RAZVODNICA – topografsko odvojenje slijeva od susjednog slijeva
- DENDRITIČNA MREŽA, PRAVOKUTNA, PARALELNA, RADIJALNA
- DELTA/ESTUARIJ

15.HIDROLOŠKI CIKLUS I PODZEMNE VODE

- HIDROGEOLOGIJA – bavi se istraživanjem podzemnih voda; HIDROLOŠKI CIKLUS – kruženje
vode, beskonačno se kreće raznim procesima od jednog podsustava do drugog
- ISPARAVANJE(EVAPORACIJA) – voda prelazi u vodenu paru i smješta se u atmosferu
- INFILTRACIJA – proces kojim voda ulazi u stijene i tlo kroz pukotine ili porni prostor
- TRANSPIRACIJA – proces oslobađanja vodene pare
- OTJECANJE – ukupna količina vode koja teče površinom
- POROZNOST – omjer obujma pora i ukupnog obujma stijene
- PRIMARNA POROZNOST – nastaje istodobno taloženjem odnosno nastankom stijene
- SEKUNDARNA POROZNOST – nastaje raznim procesima nakon nastanka stijene (npr. pucanje)
- PROTOČNA POROZNOST – sadržaj šupljina kroz koje voda protječe pod utjecajem gravitacije
- PROPUSNOST – kapacitet prijenosa tekućine kroz šupljine neke stijene
- VODONOSNIK – stijena, odnosno propusni sloj, koji sadrži vodu i kroz njega protječu znatne
količine vode (dvije skupine: otvoreni i zatvoreni vodonosnici)
- Otvoreni – propusni horizont se pruža do površine
- Zatvoreni – u podini i krovini vodonosnika se nalaze nepropusne stijene
- Arteški izvor – podzemna voda nadvisuje razinu tla
- KONUSNA DEPRESIJA – posljedica pretjeranog crpljenja oko zdenca (vodno lice opada)
- U priobalnom pojasu slatka voda leži na slanoj, ako se previše crpi slatka slane će prodrti
- DARCYIJEV ZAKON → Q = K x A x (h/l) (istjecanje, hid. Vodljivost, površina, hid. Gradijent)
- KOROZIJA (okršavanje) – otapanje velikih masa vapnenca; formiranje podzemnih krš. Oblika
- ONEČIŠĆIVAČ – svaka tvar koja ljudskom aktivnošću uđe u vodonosnik i vodu čini nepitkom
- KONATNA VODA – voda koja postoji u malim kol. u stijenama još od njihovog nastanka
- HIDROTERMALNI IZVOR (npr. gejzir) – izvor vruće vode, površinska voda doseže velike dubine
te tako i magmatsko ognjište

16.VJETAR I PUSTINJE
- EOLSKO TALOŽENJE – taloženje vjetrom; odloženi materijal – eolski talog
- POJASEVI PREVLADAVAJUEG VJETRA – posljedica cikličnog kretanja vjetrova
- Količina pijeska prenošena vjetrom eksponencijalno se povećava porastom brzine vjetra
- DEFLACIJA – snižavanje površine Zemlje uslijed uklanjanja sitnozrnog materijala vjetrom
- ŠLJUNČANI PLOČNIK – gruba šljunčana površina koja čuva talog ili tlo od daljnje erozije
- VENTIFAKT – pustinjski proizvod nastao brušenjem pijeskom i prahom nošenim vjetrom
- PJEŠČANA DINA - >10cm, nastaje usporavanjem vjetra na zaklonoj strani prepreke
- TIPOVI DINA: srpaste, poprečne, ispuhane, izdužene
- DRAA – dine udružene u kompleksne oblike, nastaju vert. Akumulacijom dina različ tipova
- PJEŠČANO MORE ILI ERG – polje dina koje zauzima vrlo široke prostore
- PRAPOR – kopneni klastični talog izgrađen od zrna veličine praha
- Kontinentske pustinje, pustinja u sjeni kiše, obalne pustinje, hladne pustinje
- PEDIMENT – široka i blago nagnuta erozijska površina usječena u temeljnu stijenu

Stranica | 8
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

17.LEDENJACI
- LEDENJACI – velike mase leda na kopnu, koje se kreću ili su se nekada kretale
- PODJELA LEDENJAKA: na temelju veličine i oblika: dolinski ledenjaci i ledeni pokrovi
- DOLINSKI LEDENJACI – u planinama, bočno su ograničeni blokovima doline niz koju se kreću
- LEDENI POKROVI – nisu ograničeni samo na dolinu, prekrivaju velike površine kopna
- LEDENA KAPA – općenit naziv za polarni led, (Antarktika i Greenland – jedina 2 led. pokrova)
- SNJEŽNA GRANICA – nadmorska visina iznad koje se snijeg ne topi
- FIRN – gusta forma starog snijega zatrpanog novim → nastaje ledenjački led; svaka godišnja
količina snijega dodana ledenjaku je AKUMULACIJA
- Nastanak ledenjaka završava kad je ukupna količina leda dovoljna za njegovo kretanje
- Sante – fragmenti odlomljeni od ledenjaka; ledeni bregovi (uže i više ledeno tijelo)
- ABLACIJA – količina leda koju ledenjak izgubi godišnje
- Hoće li ledenjak rasti ili smanjivati se ovisi o ledenjačkoj zalihi (odnos akumulacije i ablacije)
- 2 MEHANIZMA KRETANJA LEDENJAKA: (dobra slika STR.161)
(a) PLASTIČNO TEČENJE – klizanje individualnih kristala leda u mikroskopskim razmacima i
kratkim razdobljima
(b) BAZNO KLIZANJE – led se kreće preko podloge presvučene tankom vodenom prevlakom
- LEDENJAČKE PUKOTINE – široke i do 20-ak m, dubine do 40m i dužine nekoliko stotina m
- PRUTANJA (strije) –niz vrlo uskih i plitkih paralelnih brazdi nastalih struganjem bloka (oledba)
- CRIK – udubljenje u obliku amfiteatra, KORITASTA DOLINA – u pop presjeku (u obliku slova U)
USJEČENA DOLINA – formirana planinskom rijekom, FJORD – uski zaljev usječen u kopno koji
zadržava koritastu formu, LEDENJAČKI DRIFT– cjelokupni mat. Prenošen i taložen ledenjakom
- TIL – talog karak. Za ledenjačko taloženje, veliki fragmenti u njemu ERATIČKI BLOKOVI
- MORENE – specifična taložna tijela koja gradi akumulirani til (središnja, bočne i završne mor.)
- DRUMLINE – izduljena brda visoka do 50 m i duga do 1 km od velikih količina tila
- ISPIRANI TALOZI, ESKERI (kanalski talozi)
- VARVE (talog) – zimi je površ jezera zaleđena pa se iz jezerske vode taloži glina
- PERMAFROST – trajno zaleđeno tlo

18.ZEMLJA POD OCEANOM

- OCEAN – jedinstveno, kontinuirano i povezano golemo tijelo slane vode
- MORE – manje tijelo slane vode djelomično ili potpuno okruženo kopnom
- PASIVNI KONTINENTSKI RUB – kontinenti na rubu okruženi plitkovodnim pojasom koji se zove
KONTINENTSKI ŠELF; razmjerno ravno morsko dno, blago nagnuto prema oceanu
- KONTINENTSKA PADINA – dugačka strma padina koja se proteže od ruba šelfa do oceanskih
dubina (nagib oko 4°)
- KONTINENTSKO PODNOŽJE – prijelaz iz padine u abisalnu ravnicu (slika STR. 169)
- PRIDNENE STRUJE – kreću se uz oceansko dno, paralelno padini, slabe su
- AKTIVNI KONTINENTSKI RUB – obilježen planinskim lancem i vulkanima te čestim potresima;
slabo razvijen i vrlo uzak šelf
- DUBOKOMORSKI JARAK –dugačka i duboka depresija na oceanskom dnu paralelna rubu kont.
- ABISALNA RAVNICA – razmjerno ravna površina koja započinje u bazi podnožja kontinenta na
pasivnom rubu, na prosječnoj dubini 4 km
- RIFTNA DOLINA – raskolina usporedna glavnoj osi hrpta
- OCEANSKI HRBAT - podvodni planinski lanac na divergentnom rubu između dvije tekt ploče
- GREBENI – podvodne struk. prilično otporne na valove (izgrađene od kalcijevog karbonata)

Stranica | 9
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- 3 VAŽNA TIPA GREBENA: rubni (uz obalu), barijerni (od obale odvojeni lagunom) i atoli
(prstenasti niz koraljnih grebena koji okružuju otok od kojega su odvojeni lagunom)
- 2 VRSTE TALOGA U DUBOKOME OCEANU: terigeni i pelagički
- Val određuju 3 glavne karakteristike:
(a) Valna duljina – udaljenost između brijega dvaju susjednih valova
(b) Visina vala – razlika visine dola i brijega vala
(c) Period vala – vrijeme prolaska dola i brijega vala promatranog u fiksnoj točki
- VALNA BAZA – polovica valne duljine
- REFRAKCIJA VALOVA – savijanje krijesta valova (zbog tog se vidi kako se valovi približavaju)
- Dužobalne struje (kreću se paralelno obali); Povratne (skreću prema moru, nose talog iz
plićaka u dubinu)
- MORSKE MIJENE: plima (razdoblje rasta razine mora) i oseka (razina mora pada); najveće
oscilacije su kada se Sunce, Zemlja i Mjesec nalaze na istom pravcu
- ZALIHA PIJESKA – određuje je li neko žalo erozivno ili akumulirajuće
- Strukturni (građevinski objekt kao zaštita od erozije) i nestrukturni pristup (nasipavanje žala..)

19.RAZVOJ KRAJOLIKA
- TOPOGRAFIJA – oblik površine
- IZOHIPSE – sve točke iste nadmorske visine ortogonalno projicirane na horizontalnu
površinu; prikazuju raspored nadmorskih visina nekog područja na topografskoj karti
- Što su izohipse bliže jedna drugoj to je strmija padina
- IZOBATE – linije koje povezuju sve točke iste dubine (u vodi)
- PLANINE (iznad 1000m), GORE (500-1000m), BRDA (200-500m) I BREŽULJCI (do 200m)
- VISORAVAN (ravnjak) – široka, zaravnjena površina izdignuta od okolnog područja
- MESA – manji ravnjak okružen strmim padinama
- OKRŠAVANJE (korozija) – kem otapanje u vapn. stijenama i nastaju površinski reljefni oblici
- Neki od oblika: škrape, ponikve, kaverne, špilje, jame, uvale, zaravni, suhe doline, ponor
- ESTAVELA – zbog puno padalina ponor funkcionira kao vrelo
- VRULJA – izvor slatke vode ispod površine mora
- NEG POVRATNA SPREGA EROZIJA – počinje erozija i nadmorske visine postaju sve niže
- POZ POVRATNA SPREGA EROZIJA – kopnena masa (nadm. visina) se diže izostatskim izravn.
- DENUDACIJA – dugotrajni skup procesa koji uzrokuju uklanjanje dijela površine Zemlje
- DAVISOVA TEORIJA – geomorfološki erozijski ciklus, razvoj planina i relj. oblika u 4 evol faze
- PENCKOVA TEORIJA – morfološka analiza, međuovisnost procesa koji oblikuju krajolik
- HACKOVA TEORIJA - teorija dinamičke ravnoteže, tekt izdizanje i erozijs mogu biti u ravn.
- Davis (ubrz. Pulsacijsko izdizanje), Penck (postupno ubrzanje pa zatim usporavanje izdizanja),
Hack (umjereno, ali stalno izdizanje)
- METODA FISIJSKIH TRAGOVA – moguće izračunati brzinu EKSHUMACIJE STIJENE

20.POTRESI
- POTRES – podrhtavanje ili vibriranje površine Zemlje izazvano naglim oslobađanjem energije
akumulirane u stijenama u njezinoj unutrašnjosti
- TEORIJA ELASTIČNOG ODRAZA – naglo oslob energije uzrokuje kretanje duž rasjeda
- HIPOCENTAR (žarišta) – mjesto inicijalnog loma u unutrašnjsti
- EPICENTAR – točka na površini Zemlje iznad žarišta
- 2 TIPA SEIZMIČKIH VALOVA: prostorni (longitudinalni (P) i transverzalni (S)) i površinski
- P VALOVI – kompresijski, brzi (4-6,5 km/s)

Stranica | 10
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- S VALOVI – smični valovi (2-4 km/s), nemogućnost prolaska kroz fluide

- SEIZMOGRAF – instrument kojim se mjeri trešnja tla
- MAGNITUDA – količina energije oslobođene tijekom potresa (RICHTER)
- INTENZITET potresa – mjeri se u stupnjevima (MCS i EMS ljestvice)
- LIKVEFAKCIJA – pojava koja se očituje time da vodom natopljeno tlo uslijed trešnje izgubi
nosivu čvrstoću te se ponaša poput tekućine
- TSUNAMI – naglo vert kretanje morskog dna pri podmorskom potresu proizvodi velike valove
- CIRKUMPACIFIČKI POJAS – okružuje Tihi ocean, najveća koncentracija epicentara
- SREDOZEMNO-HIMALAJSKI POJAS
- BENIOFFOVA ZONA – duboki seizmički pojas u zoni subdukcije

21.UNUTRAŠNJOST ZEMLJE
- Seizmičke metode se temelje na izazivanju elastičnih titraja
- SEIZMIČKA REFRAKCIJA – na stijenama različitih akustičnih impedancija većina enrgije prelazi
iz jednog sloja u drugi, međutim valovi mijenjaju smjer kretanja
- SEIZMIČKA REFLEKSIJA – dio emitirane energije se putem valova vraća na površinu
- ZONE SJENA P I S VALA (slika STR.198)
- SEIZMIČKI DISKONTINUITETI – granice između jezgre, plašta i kore
- Granica između kore i plašta – MOHOROVČIĆEV DISKONTINUITET
- Granica između plašta i jezgre – GUTENBERGOV DISKONTINUITET
- TEORIJA IZOSTAZIJE – kora je manje gustoće od plašta i zato leži na gušćem materijalu plašta
- IZOSTAZIJA – kompenzacija relj. prom. gustoće ili debljine kore iznad gipkog materijala plašta
- LITOSFEREA – kora + gornji plašt, prosječna debljina 100 km
- ASTENOSFERA – mekana i gipka, brzina valova je sve veća (100-200km dubine)
- Na dubini od 400km seizmički valovi usporavaju jer su ušli u dio gornjeg plašta od stijena
- Na dubini od 670km značajna kem i fiz promjena materijala (granica gornjeg i donjeg plašta)
- Na dubini od 2900km – granica između plašta i jezgre
- Na dubini od 5150km – granica između vanjske tekuće i krute unutarne jezgre
- GEOTERMALNI GRADIJENT – postupno povišenje temperature povećanjem dubine
- TOPLINSKI TOK – postupno gubljenje topline izlaskom na površinu
- GRAVIMETRIJA – geofiz metoda koja se temelji na opažanju grav polja Zemlje
- NEGATIVNA I POZITIVNA GRAVITACIJSKA ANOMALIJA
- MAGNETSKA DEKLINACIJA – kut kojeg zatvraju pravac magnetskog sjevera i geogr. Sjevera
- MAGNETSKA INKLINACIJA – kut kojeg smjer magnetskog polja zatvara s hor ravninom
- MAGNETSKA REVERZIJA – izmjena geografskih magnetskih polova
- CURIEVA TOČKA – stalni magnetizam se u stijenama gubi pri temp od 500°-700°C
- MAGNETSKA EPOHA – dulje vrem razdoblje u kojem je magnetizam bio dominantno jednog
polariteta

22.RAST KONTINENATA
- OROGENEZA – izgradnja planinskih lanaca procesima boranja, rasjedanja, magmatizma i
metamorfizma na rubu kontinenata
- KRATON (tektonski stabilan dio kont litosfere)– stijenska jezgra svakog kontinenta, a čine ga
ŠTIT (veliko stabilno područje kontinenta niskog reljefa izgrađen od magm i metamorfnih
stijena) i PLATFORMA na pasivnom rubu (kontinentski prostor pokriven taložnim stijenama
- BLOKOVSKO RASJEDANJE – norm rasjedanje dezinteg. koru u blokove ograničene rasjedima

Stranica | 11
 OPĆA GEOLOGIJA (skripta), Mate Boroša

- EPIROGENEZA – debeli slijedovi taložnih stijena sporo i postupno se izdižu i spuštaju bez
djelovanja tektonike i pratnje značajnih deformacija
- WILSONOV CIKLUS – opisuje razvoj oceana kroz više faza (John Tuzo Wilson) (slika STR.213)

23.ZEMLJA KAO IZVOR ENERGETSKIH I MINERALNIH SIROVINA

- GEOLOŠKE SIROVINE – resursi; cjelokupna količina geološkog materijala
- REZERVE – već pronađene sirovine koje mogu biti eksploatirane
- PODJELA SIROVINSKI RESURSA: otkriveni i neotkriveni (hipotetski)
- Geološke sirovine su neobnovljive sirovine; npr. nafta, prirodni plin, ugljen, uranove rude
- Geološke sirovine dijelimo na energetske i mineralne
- ENERGETSKE SIROVINE
- FOSILNA GORIVA: nafta, ugljen, prirodni plin
- ANORGANSKA TEROIJA – ugljikovodici prema litosferi putuju iz gornjeg plašta
- ORGANSKA TEORIJA – ugljikovodici imaju podrijetlo u organskoj tvari
- KEROGEN – netopivi polimer velike molekularne težine
- MATIČNA STIJENA – stijena s povišenim sadržajem organske tvari
- 2 SKUPINE ZAMKI: strukturne i stratigrafske (slika STR.219)
- STRUKTURNE – ugljkovodici su akumulirani zbog tektonskih deformacija u podzemlju
- STRATIGRAFSKE – ugljikovodici se nakupljaju zbog vert i bočnih promjena svojstava stijene
- Postoje i KOMBINIRANE ZAMKE zbog brojnih mogućih vraijacija građe podzemlja
- UGLJEN – biokemijska stijena, značajan izvor energije
- Nastanak ugljena od treseta do antracita; zbog sve višeg tlaka uslijed tonjenja kao posljedice
prekrivanja novim talozima djeluje kompakcija koja smanjuje debljinu ugljenog sloja
- Treset → lignit → smeđi kameni ugljen → antracit
- OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE – alternativni izvori energije; cilj usporiti korištenje fos. goriva;
tu pripadaju: solarna, geotermalna energija te energija proizvedena vjetrom i morskim mjen.
- MINERALNE SIROVINE – rude metala i nekih nemetala
- RUDA – bogata prirodna koncentracija minerala iz koje se na ekonomski opravdanoj osnovi
mogu dobiti korisni materijali
- Najvažniji rudni minerali: sulfidi, oksidi, silikati
- HIDROTERMALNE ŽILE – pločasta stijenkasta tijela nastala protokom vruće hidrotermalne
otopine kroz pukotine i brzim hlađenjem te iste otopine
- PEGAMTITI – u njima se mogu naći velike količine rude; krupnokristalične magmatske stijene
granitnog sastava koje se pojavljuju u obliku žila i dajkova ili leća u batolitima
- KIMBERLIT – nositelj najvrednijeg minerala dijamanta; ultramafitna stijena

Stranica | 12