Esej Patnje mladoga Werthera

Djelo „Patnje mladoga Werthera“ je napisao njemački autor Johan Wolfgang von
Goethe. Pisano je u razdoblju predromantizma, koje je trajalo od 1770. do 1800., a glavna
obilježja su svjetska bol i važnost osjećaja nad razumom. Osim toga, pripada epici kao rodu te
je pisano u obliku pisama što ga čini epistolarnim romanom. Djelo je ispunjeno ljubavnim
elementima, a time i patnjom Werthera zbog nedostižne ljubavi već udane Lotte. Werther kao
glavni lik osjeća svjetsku bol upravo zbog Lottinog odnosa prema njemu, ona ga vidi kao
prijatelja i ništa više.
Werther se pismima obraća svojem prijatelju Wilhelmu. Piše mu o raznim stvarima;
svojem svakodnevnom životu, nesretnoj ljubavi prema Lotti te strasti o prirodi. Na početku
pisma uvijek navodi datum. To čini djelo epistolarnim romanom. U pismima često opisuje
tragičnu ljubav prema Lotti, zbog koje pati i to ga to čini likom koji proživljava svjetsku bol.
Na početku Werther vjeruje da ima šansu sa Lottom, ali onda se ona udaje za Alberta,
čime sve želje Werthera padaju u vodu. To ga čini depresivnim i stvara mu dodatan izvor boli
i tuge. Uz to Werther misli da je bolji od Alberta, vjeruje da joj može pružiti veću ljubav, onu
koju zapravo zaslužuje. Iako i sam zna da je Albert voli na određen način, to ga ne ustrojava
da misli suprotno. Također vjeruje da je Albert bezosjećajan i da je ne može voljeti u istoj
mjeri kao što on sam može.
Lotta je suosjećana, ali ga vidi kao prijatelja. U Wertherovoj glavi to stvara iluziju da
se ne radi samo o prijateljskoj ljubavi već da ona osjeća nešto više prema njemu, ali to nije
slučaj. Ta iluzija ga potiče na druženje i iniciranje svoje ljubavi prema njoj. Dodatak toj iluziji
je emocija koju on osjeća kada zajedno čitaju knjige. Osjeća da im se srca povezuju i vjeruje
da je upravo to prava ljubav. Toliko je snažna da on postaje opsesivan s njom.
Wertherova nesposobnost da ostvari ljubavnu vezu s Lottom dovodi ga do očaja, a to
ima tragične posljedice. Toliko vremena posvećuje Lotti, a opet nedovoljno da ga ona zavoli
natrag. Možda bi se to i dogodilo, ali ona nije u mogućnosti jer ju ograničava brak s Albertom.
Želi što više vremena provoditi s Lottom, ali mu to daje samo kratkotrajnu sreću. Dane i dane
razmišlja o njoj, ali ga to dovodi ni do čega. Sve mu se čini da je bilo uzalud i na kraju zbog
silne patnje, ali i duševne boli, odluči počiniti samoubojstvo.
Svojim ponašanjem, iako nesvjesno, Lotta utječe na Werthera negativno, on je
opsesivan, a ljubav koju daje ne prima natrag jer je ona već udata za Alberta. Na kraju
romana, Werther ne može podnijeti bol odvojenosti i nesreće u ljubavi te odlazi prema
tragičnom kraju.