Islam u povijesti

od Adema,Islam u povijesti od Adema, a.s., do

a.s.,
do Muhammeda,Muhammeda,
a.s. alejhi-s-selam
 Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i
Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu,
i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur –
i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o
kojima ti nismo kazivali – a Allah je, sigurno, s Musaom
razgovarao.

(En – Nisa, 163-164)

 S dolaskom Adema, a.s., na zemlju počinje drama života na
ovom svijetu.

Nameću se brojna pitanja i izazovi, u vremenima i narodima, na

koja je bilo neophodno odgovoriti.
 Allah,šalje
Allah, dž.š., dž.š.,Poslanike
šalje Poslanike koji imaju
koji imaju zadaću
zadaću da da odgovore na ta pitanja kroz objavu i praktično
pokažu, svojim životima podsjete na prvobitni ugovor (misaq), te objasne imeđu ostalog,
odgovore na ta pitanjai način
vjerovanje kroz života. i praktično
ObjavuSvakom pokažu,
vremenu i svakom narodu u povijesti ukazivana je milost
slanja Božijih poslanika. Prema predaji kroz historiju je prodefilovalo 124 000 Božijih
svojim životima podsjete, na prvobitni ugovor (misaq)
poslanika i/ili vjerovjesnika.
te objasne, imeđu ostalog, vjerovanje i način života.

Svakom vremenu i svakom narodu u povijesti

ukazivana je milost slanja Božijih poslanika. Prema
Svi oni su imali iste zadaće od kojih
predaji kroz historiju je došlo 124 000 Božijih izdvajamo sljedeće:
poslanika ili vjerovjesnika.
Da ljude poduče tewhidu (vjeri u jednog Boga);
Odgovarali na pitanja o smislu i svrsi boravka
na ovom svijetu;

Naređivali su dobro i zabranjivali zlo;

Odgovarali na izazove vremena u kome su živjeli.

Allah, dž.š., slao je svoje odabranike da objasne čisto
vjerovanje da
nema boga osim Allaha (tevhid),
i da sačuvaju čovječanstvo od mnogobštva (širk), što je
suština islama. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O
narode moj" – govorio je on – "Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega
nemate! Ja se doista plašim za vas patnje
na Velikom danu!"

(El-A’raf, 59)
A, Adu – njegova brata Huda. "O narode moj" –
govorio je on – "Allahu robujte, vi drugog boga
osim Njega nemate, zar se ne bojite?
(El-A’raf, 65) A Semudu – njegova brata Saliha. "O
narode moj" – govorio je on – "Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega
A Medjenu – njegova brata Šuajba. "O nemate!...
narode moj" – govorio je on – "Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim njega (El- A’raf, 73)
nemate!
(El-A’raf, 85)
 Važno je znati da su poslanici utrli put spoznaje Allaha,
dž.š., i smisla postojanja na ovome svijetu te na taj način
čuvali čovječanstvo od politeizma, ateizma i drugih
devijacija koje su se pojavljivale u društvima. Monoteizam – vjerovanje u jednog Boga,
Politeizam – mnogoboštvo, pripisivanje Bogu druga, širk
Ateizam – negiranje Božijeg postojanja, nevjerovanje u jednog Boga.

Uzvišeni Allah kaže:

"Nisam stvorio džinne i ljude osim da Me obožavaju."
(Ez-Zarijat, 56)

Ibn Abbas (radiallahu `anh), tumačeči ovaj ajet kaže da riječi "da Me
obožavaju" (lija'abudun), znače "da Me spoznaju“.

Iz navedenog se vidi da su džinni i ljudi zaduženi da spoznaju Allaha

Uzvišenog.
Primjer spoznaje se, između ostalog, navodi i u
slučaju Ibrahima,a.s.:
Kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi
kako mrtve oživljuješ!” – On reče: “Zar ne
vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori on – “ali bih
da mi se srce smiri.” – “Uzmi četiri ptice” – reče
On – “i isijeci ih, pa pojedine komade njihove
stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo
će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.”
Kod tradicionalista je smisao ajeta doslovan.
Ibrahim ih je usmrtio. Njihova tijela je usitnio,
sadržaj izmiješao i raspodijelio na četiri brda.
O tome Ibn Abbas kazuje:
„On je uzeo glave ptica, a zatim mu je Allah
naredio da ih pozove, pa je on učinio kako mu je
Allah naredio. Tada je vidio kako sve ide jedno
drugom, perje perju, krv krvi, meso mesu, a
dijelovi svake ptice se sastavljaju jedan s drugim
dok sve ptice nisu dovršene.
Tada su one žureći krenule prema njemu. Da bi
Ibrahim, a,s, jasnije vidio ono za šta je pitao, Allah
je učinio da svaka ptica dođe i uzme svoju glavu,
koja je bila u ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko bi se
desilo da joj pruži glavu koja nije njena, ona bi to
odbila, a ukoliko bi joj došla njena glava, tada bi
se spojila s tijelom, Allahovom snagom i moći.“
 U Mesneviji Dželaluddin Rumi veli:

Pošto je ovo tijelo gnijezdo za četiri naravi ,

one su dobile imena četiri ptice koje zlo traže.
Želiš li da ljudi imaju život vječni,
Glave ove četiri loše i zle ptice odsijeci,
Pa ih onda u vrsti drugoj oživi,
Da one nakon toga zlo nikakvo načinile ne bi.
Glave odrubi ovim četirima živim pticama
I vječnim učini stvorenja koja ne bi vječno trajala.
To su patka, paun, pijetao i vrana,
To su simboli za četiri naravi u dušama.
Patka je pohlepa, a pijetao je strast,
Slava je kao paun, a vrana je želja dunjalučka.

Sufije idu dalje od toga pa konkretizuju vrstu ptica o kojima je ovdje riječ. Vele da su to bile: patka, paun, pijetao i vrana.

El-Kušejri tvrdi: „Ovim je Ibrahim, a.s., tražio život svom srcu, pa mu je ukazano da se on nalazi u klanju tih ptica.“ Svaka od četiri
navedene ptice ima svoje značenje vezano za nefs. Paun voli da se gizda, vrana ima jaku želju, pijetao strast, a patka pohlepu. Tako je
Ibrahimu ukazano da sve dok ne zakolje svog nefsa stalnom borbom protiv njega neće njegovo srce oživjeti osvjedočenjem.
 I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju
prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da
čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da
milostinju udjeljuju, a samo su se Nama
klanjali.

(El-Enbija’, 73)
Hvala na pažnji!