Vaspitanje i društvo

Čovjek je stvorio, razvio i progresivno mijenjao društvo zahvaljujući vaspita nju, kulturi i
nauci. Tako je vaspitanje postalo nit koja povezuje pojedinca sa druš tvom i nit koja povezuje različita
društva kroz istoriju. Vaspitanje je „istovremeno i faktor pripremanja ljudi za mijenjanje svega
postojećeg i za dalje unapređivanje ljudskog rada, kulture i društva uopšte“ (Trnavac, 1998, str. 21).
Vaspitanje je stalna društvena funkcija. Društvo je glavni činilac promjena u vaspitanju. Onda kada
se bitnije mijenja društvo, mijenja se i vaspitanje.
Bitna komponenta vaspitanja, odnosno opšteg cilja vaspitanja je budućnost. Vaspitanje je
uvijek usmjereno na budućnost i u tome i jeste smisao osposoblja-

61
Brane R. Mikanović | OSNOVE PEDAGOGIJE | Vaspitanje – specifičan proces i djelatnost

vanje pojedinca za život, rad i učenje u društvu. Bez futurističke dimenzije smisao vaspitanja bi
prestao da postoji. Odnos društva i vaspitanja je složen problem čije bi potpunije sagledavanje
zahtijevalo jednu posebnu monografiju. Zbog toga bu dućim vaspitačima (učiteljima, nastavnicima,
pedagozima) nudimo sljedeće teze za razmišljanje, raspravljanje, proučavanje i traganje za
adekvatnim odgovorima: 1. Briga odraslih za mlađi naraštaj.
2. Čovjek nije čovjek po rođenju, on će to postati zahvaljujući vaspitanju. 3. Društvo je kroz
istoriju mijenjalo funkcije, ciljeve, sadržaje, oblike, metode i sredstva vaspitanja.
4. Društvo se kroz vaspitanje odražava, obnavlja i razvija.
5. Dvosmjernost uticaja između društva i vaspitanja.
6. Individualističko vaspitanje (robotizacija ličnosti).
7. Individualizacija i/ili socijalizacija.
8. Intrageneracijski i intergeneracijski odnosi u vaspitanju i društvu. 9. Karakter društva
određuje karakter vaspitanja.
10. Nema društva niti ljudi u kojem nije postojalo vaspitanje. 11. Oblici uticaja
društva na djecu i mlade.
12. Pozicija vaspitanika u procesu vaspitanja, u porodici, društvu. 13. Razvoj vaspitanja prati i
razvoj društva i obratno, razvoj društva prati razvoj vaspitanja.
14. Slabosti tvrdnje – vaspitanje je „prenošenje“ iskustva starijih na mlađe. 15. Vaspitanje i
doživotno obrazovanje.
16. Vaspitanje i integracija pojedinca u društvo.
17. Vaspitanje i kultura.
18. Vaspitanje i rad.
19. Vaspitanje je društveno-generacijska pojava.
20. Vaspitanje je društveno-istorijska pojava.
21. Vaspitanje je univerzalna kulturna funkcija.
22. Vaspitanje je započelo sa ljudskim društvom.
23. Vaspitanje kao međusobni uticaj pojedinca na pojedinca, kako u okviru uže, tako i u okviru šire
društvene zajednice.
24. Vaspitanje se ne može i ne smije zatvoriti samo u škole.
25. Vaspitanje se vrši trajno i svuda.
26. Vaspitanje u društvu i/ili porodici i/ili školi.
27. Vaspitanje u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
28. Vaspitna ustanova je društvena ustanova.
29. Veza vaspitanja sa politikom.
30. Zakonitosti razvoja društva – zakonitosti razvoja pojedinca.