Augustin (Tin) Ujević – izbor iz poezije

ANTOLOGIJSKE PJESME
OPROŠTAJ
• antologija Hrvatska mlada lirika (Zagreb, 1914.)
• uvršteno 12 mladih pjesnika – generacijska opozicija „starima“
• program: „Matoševi učenici“ – uglavnom simbolizam i impresionizam

■ Tin Ujević, Oproštaj – tri verzije

– 1. – pravopis i jezik Marulićeva vremena
– 2. – u današnjoj transkripciji
– 3 – prepjev na suvremeni jezik

■ programatska pjesma
■ TEMA: pozicioniranje u odnosu na domaću književnu tradiciju
■ PJESNIČKI JEZIK:
– epiteti: modra (plavca), voljna, smina, nova (jidra), lipom (jeziku), slovućeg
(greba)
– apostrofa, tj. Ujevićevo obraćanje Maruliću (iskazuje poštovanje)
■ IZRAZ (oblik): sonet
■ OPREKA: STARO (TRADICIJA) – NOVO
– MARULIĆ: plavca, čakavsko narječje, tradicija
– UJEVIĆ (mladi pjesnici): sloboda, nova zastava, buntovništvo
– ZAJEDNIČKO: motiv lađe (alegorija: putovanje u novo), tradicija (čakavsko
narječje)
■ STAV LIRSKOGA SUBJEKTA (lirsko „mi”): ambivalentan – istovremeno i za
tradiciju i protiv nje
SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA
■ jadikovka/lamentacija (bibl. tužaljka)/molitva
■ oblik: 21 osmerački tercet
■ temeljni motiv: egzistencijalna samoća (duhovno star mladić – i biti star, a biti mlad)
■ ispovijed lirskoga subjekta (lirsko „ja” = očajni osamljenik)
■ apostrofa – obraćanje Bogu poniznim, ali prijekornim tonom
■ biblijski motivi (biblizmi): Sin tvoj, dolina svijeta turobna…
■ temeljni postupak: kontrast (antiteze)
■ lirski paralelizmi (ponavljanja), polisindeton, gradacija (I nema sestre ni brata, / i
nema oca ni majke, / i nema drage ni druga.), metafore (sjaj zvijezde, duge, varke,
lovor…)
 VISOKI JABLANI
■ naslov – ukazuje na simboliku
■ antropomorfizacija (Oni imaju visoka čela…); personifikacija, epiteti
■ jablan kao simbol – posrednik između stvarnoga svijeta (vidljivo, konkretno) i ideje
(unutrašnji svijet, apstraktno)
■ izdvojeni pojedinci: vizionari, lučonoše (Prometeji)
■ temeljni postupak: kontrast (mi – oni, tj. jablani)
■ tragičnost iznimnih pojedinaca (kranjčevićevski motiv)
■ simbolizam (utjecaj Baudelairea)

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

■ suprotnost: Svakidašnja jadikovka – Pobratimstvo lica u svemiru
■ naslov – najavljuje temu, ideju i ugođaj
■ tema: odnos pojedinac – svijet
■ paradoks (različiti, a isti)
■ ton: imperativi (obrabrenje), vokativi
■ „oslobođeni stih”: istovremeno i vezani stih (strofa, rima) i slobodni stih (nizanje
stihova različite duljine)
■ kombinacija tradicionalnoga i modernoga: Ujević kao klasik modernizma

POETIKA TINA UJEVIĆA

■ promjene poetike s obzirom na slijed stvaralačkih faza

■ Utjecaji: Matoš, Baudelaire, francuski simbolizam, avangardni stilovi (futurizam,
ekspresionizam, nadrealizam)
■ TEMATIKA
■ autobiografski motivi, emocionalne teme (osamljenost, ljubav)
■ moderni svijet rada i tehnike s naglaskom na mjesto čovjeka u takvu svijetu
■ odnos pojedinac – svijet
■ VERSIFIKACIJA
■ početci i prva faza: vezani stih
■ kasnije zbirke: tzv. oslobođeni stih – sinteza tradicionalnoga i slobodnog
stiha (redci nejednake duljine povezani u strofe)
 ESEJSKI ZADATAK (interpretacijski esej)
POLAZNO PITANJE
• U čije ime govori i što iznosi lirski subjekt u polaznome tekstu?
POLAZNI TEKST

Tin Ujević, Oproštaj

Ovdi usrid luke naša mlada plavca
uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
gre prez kog vojvode al zakonodavca.

Budi da smo virni krivovirna pravca,

ništar manje čtimo (kako i zemlja ova)
— kî va verskih libar množ harvacki skova —
Marulića Marka, splitskog začinjavca.

U lipom jeziku, gdi „ča” slaje zvoni,

mi dobročasimo garb slovućeg greba
i tokoj ti napis dijački i stari.

Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni

žaju imimo velu sunčenoga neba:
korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari!

SMJERNICE
U uvodu:
• ukratko predstavite autora i djelo
• u jednoj ili više rečenica oblikujte tvrdnju kojom ćete odgovoriti na polazno pitanje i
tako najaviti ono o čemu ćete pisati u središnjemu dijelu eseja.
U središnjemu dijelu eseja razradite i argumentirajte svoju tvrdnju kojom ste odgovorili na
polazno pitanje tako da argumentacija:
• proizlazi iz razumijevanja djela u cjelini
• proizlazi iz sadržajne i stilske analize polaznoga teksta
• bude povezana s književnopovijesnim kontekstom u kojemu je djelo nastalo.
Svoj tekst rasporedite u odlomke koji su jasno, logično i smisleno po vezani.
U zaključku sažeto istaknite ono najvažnije o čemu ste pisali u središnjemu dijelu eseja.
• istaknite ono najvažnije o čemu ste pisali u središnjemu dijelu eseja.
OPISIVAČI: središnja tvrdnja i argumentacija
Središnja tvrdnja (sastavni dio uvoda)
Sonetom Oproštaj, koji pripada ranim Ujevićevim pjesmama objavljenima u zborniku
Hrvatska mlada lirika (1914.), lirski subjekt uime generacije mladih pjesnika iznosi njihov
zajednički pjesnički program, uspostavljajući pritom odnos prema tradiciji.
Argumentacija (razrada)
– pjesnički program: sloboda pjesničkoga stvaranja
– u prvom katrenu lirski subjekt motivom lađe, koji Ujević preuzima iz starije hrvatske
poezije (Marulić), alegorijski predstavlja mlade pjesnike (naša mlada plavca); oni
hrabro streme novim strujanjima (uz imenicu jedra epiteti voljna, smina i nova) i žele
krenuti putom svojeg plova, neopterećeni uzorima, pravilima i ograničenjima (prez kog
vojvode al zakonodavca)

– u drugom katrenu uvodi se motiv odnosa prema pjesničkoj tradiciji: mladi buntovni
pjesnici (virni krivovirna pravca) ipak poštuju hrvatsku pjesničku tradiciju
metonimijski predstavljenu likom Marka Marulića (splitskog začinjavca), utemeljitelja
hrvatske umjetničke književnosti

– u tercetima temeljni je motiv odlazak: iskazujući poštovanje i priznanje Marulićevu

djelu (dobročasimo garb slovućega greba), mladi se buntovnici (puntari) opraštaju od
tradicije (Zbogom, o Marule!), na što upućuje i naslov pjesme, i žudeći za slobodom
(metafora sunčano nebo), odlaze svojim putem (plove pod svojom zastavom koja vijori
– korugva nam ćuhta)

– osim na sadržajnoj/značenjskoj razini, odnos prema tradiciji iskazan je i na izraznoj

razini: pjesma je spjevana većinom rimovanim dvanaestercima, oblikovana u formi
soneta (dva katrena i dva terceta), koji pripada tradiciji starijega hrvatskog pjesništva,
jezikom (splitska čakavica) i grafijom Marulićeva vremena (evokacija Marulićeve
pjesničke tradicije)

– Ujevićev je Oproštaj istodobno i uvažavanje i osporavanje tradicije: polazeći od

tradicije na izraznoj i na sadržajnoj razini, naglašava i iskazuje odnos svoga vremena i
cijeloga književnog naraštaja prema tradiciji. Tako spaja tradiciju s modernim, što će se
pokazati kao važno obilježje njegova pjesničkoga opusa.