Straza Apokalipse

Ludlum Robert - Straza apokalipse
STRAŽA APOKALIPSE
PROLOG
CIP - Katalogiz,
Nacionalna i svi
-agreb
UDK82O(73)-31
LUDLUM, RobertN
Straža Apokalipse^SnSfrt Ludlum ; prevela Milica Lukšić. - Zagreb : Izvori, 1996.
-646 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Najbolje svjetske napetice ; knj. 3)
Prijevod djela: The Apocalvpse Watch.
ISBN 953-6157-40-3
960703027
Alpski prijevoj, visoko u austrijskom Hausrucku, napadali su hladni sjeverni
vjetrovi i šibao zimski snijeg, a daleko ispod, u dolini, izbijali su šafrani i
jaglaci ranog proljeća. Ovaj prijevoj nije bio ni granična točka, ni mjesto
prelaska s jednog dijela planinskog lanca na drugi. U stvari, nije bio ni na kojoj
karti namijenjenoj javnoj upotrebi.
Tu je bio jedan čvrsti, izdržljivi most, širok jedva dovoljno za jedno vozilo, koji
se nadvijao nad ponor od dvadesetak metara, nekoliko stotina metara nad
obrušavajućim rukavcem rijeke Salzach. S druge strane mosta, u trokrakom labirintu,
počinjao je skriveni put, usječen u planinskoj šumi, strmi, krivudavi put koji se
spuštao dva kilometra u dubinu, do usamljene doline gdje su rasli šafrani i
jaglaci. Po bitno toplijoj nizini bila su raštrkana zelena polja i još zelenija
stabla... i kompleks malih zgrada, krovova prikrivenih ispresijecanim dijagonalama
u bojama tla, s visine neprepoznatljivih, kao da su dio planinskog zemljišta. To je
bilo glavno sjedište Die Briiderschaft der Wacht, Bratstva straže, osnivača
njemačkog Četvrtog Reicha.
Dvije prilike su prelazile most, u teškim parkama, s krznenim kapama i debelim
planinarskim čizmama, zaklanjajući lice pred naletima vjetra i snijega koji ih je
zasipao. Nesigurno, stigli su do suprotnog kraja i prvi putnik progovori.
— Taj most ne bih volio prečesto prelaziti - rekao je
Amerikanac, otresajući snijeg s odjeće i skidajući rukavice kako
bi protrljao lice.
— Ali, morat ćete, na povratku, Herr Lassiter — odvrati
sredovječni Nijemac, sa širokim osmijehom, u zaklonu pod drve-
tom dok je i on otresao snijeg. — Ne trebate se uzbuñivati, mein
Herr. Prije nego što shvatite, bit ćete tamo gdje je zrak topliji i
gdje čak ima i cvijeća. Na ovoj visini, još uvijek traje zima, dolje
je proljeće... Doñite, naš prijevoz je stigao. Za mnom!
Čuo se zvuk brekčućeg motora, u daljini; dvojica muškara-
ca, Lassiter straga, hodali su brzo, krivudavo, izmeñu stabala do male čistine gdje
je stajalo vozilo slično džip^i, samo puno šire i teže, s velikim i vrlo debelim
gumama dubokih brazda.
— To je auto! - reče Amerikanac.
— Trebali biste biti ponosni, to je amerikanisch! Izrañen po
našim zahtjevima u državi Michigan.
— A što je s Mercedesom?
— Preblizu, preopasno — odgovori Nijemac. — Ako vam
je stalo da sagradite skrivenu tvrñavu meñu svojima, ne upošlja
vate vlastite snage. Ovo što ćete uskoro vidjeti, nastalo je udruže
nim naporima brojnih država... njihovih gramzljivih poslovnih
ljudi, znate, trgovaca koji će za veliku zaradu prikriti i naručitelje
i robu. Dakako, jednom kad je isporuka izvršena, profiti dobiju
uzgon; isporuke se moraju nastaviti, možda s još povjerljivijom
robom. Takav je svijet.
— Ja se na to oslanjam — reče Lassiter, smješkajući se dok
Page 1
je skidao krznenu kapu i otirao znoj s čela. Bio je visok gotovo
metar i devedest, muškarac srednjih godina; o njegovoj dobi
svjedočila je kosa na sljepoočicama prošarana sjedinama i mreža
bora oko njegovih duboko usañenih očiju; samo lice bilo je usko,
oštrih crta. Krenuo je prema vozilu, nekoliko koraka iza svog
pratitelja. Meñutim, ni njegov pratitelj, ni vozač povelikog vozila
nisu vidjeli kako on neprestano posiže u svoj džep, neprimjetno
izvlači ruku i ispušta metalne kuglice u snijegom prekrivenu tra
vu. Radio je to čitavog proteklog sata, od kad su izašli iz kamio
na na gorskom putu izmeñu dva planinska sela. Svaka kuglica bi
la je izvor zračenja, lako uočljivog pomoću ručnih skenera. Na
mjestu gdje je kamion stao, on je skinuo radio-transponder sa
svog pojasa i, odglumivši pad, ubacio ga izmeñu dva kamena.
Trag je sad bio jasan; signalni ureñaj onih koji ga prate dostići će
vrh svoje skale na toj točki, praćen oštrim, prodornim piskovima.
Čovjek zvan Lassiter pripadao je visoko rizičnoj struci. Bio je višejezični
supertajni agent američke obavještajne službe, a njegovo ime bilo je Harry Latham.
U nedodirljivim prostorima Agencije, njegovo kodno ime bilo je Žalac.
Silazak u dolinu ošamutio je Lathama. Penjao se na nekoliko planina s ocem i mlañim
bratom, ali to su bili manji, običniji vrhovi Nove Engleske, ništa slično ovome.
Ovdje je, kako je njihov strmi silazak napredovao, bilo promjena, očitih promjena -
drukčije boje, drukčiji mirisi, topliji povjetarci. Sjedeći sam na
stražnjem sjedalu velikog otvorenog kamiona, oslobodio je svoje džepove opasnih

kuglica, pripremajući se za predviñeni temeljiti pretres: bio je čist. Bio je isto
tako i oduševljen, uzbuñen pod nadzorom zahvaljujući godinama iskustva, ali njegov
um je gorio. Bilo je ovdje! Pronašao ih je! No, kad su stigli do doline, čak i
Harry Latham je bio zapanjem onim što je zapravo našao.
Otprilike sedam četvornih kilometara ravnice u dolini zauzimala je savršeno
prikrivena vojna baza. Krovovi različitih jednokatnih grañevina takvih boja da se
stapaju s okolicom, a dijelovi polja bili su pod gustom mrežom od užadi visokih
četiri i po metra. Otvoreni prostori ispod užadi i motki bili su ispunjeni
izduženim, prozirnim zelenim zastorima — hodnicima koji su vodili iz jednog dijela
u drugi. Sivi motori s prikolicama jurili su ovim skrivenim "ulicama", i vozači i
njihovi putnici u odorama, dok se skupine muškaraca i žena moglo vidjeti na
vježbama i obuci, i tjelesnoj i, očito, akademskoj — predavači su stajali pred
školskim pločama pred nizovima okupljenih slušatelja. Oni koji su gimnasticirali i
vježbali borbu prsa o prsa bili su u oskudnoj odjeći — kratkim hlačama i majicama;
oni koji su učili, nosili su lovačke zelene radne hlače. Harrva Lathama je zapanjio
taj osjećaj stalnog kretanja. U toj dolini vladala je zastrašujuća zaposlenost, no,
takav je bio Bruderschaft, a ovo je bila njegova utroba.
— Spektakularno je, nicht wahr, Herr Lassiter? — vikne
sredovječni Nijemac smješten pokraj vozača, kad su stigli do do
njeg puta i ušli u hodnik od natkrivene užadi i zelenih zastora.
— Unglaublich — složi se Amerikanac. — Phantastisch!
— Zaboravljam, vi tečno govorite naš jezik.
— Moje srce je ovdje. Oduvijek je bilo.
— Natiirlich, denn wir sind im Recht.
— Mehr als das, wir sind die Wahrheit. Hitler je govorio is
tinu nad istinama.
— Da, da, dakako — reče Nijemac, smješkajući se mirnim
očima prema Alexanderu Lassiteru, roñenom kao Harry Latham
iz Stockbridgea, Massachusets. — Idemo ravno u Oberbefehl-
shaber. Kommandant vas nestrpljivo želi upoznati.
Trideset i dva mjeseca napornog, zahtjevnog rada bili su na putu da urode plodom,
pomisli Latham. Gotovo tri godine izgrañivanja života, življenja života koji nije
bio njegov, bližile su se kraju. Neprestana sluñujuća, iscrpljujuća putovanja
diljem Europe i Srednjeg Istoka, usklañena u sat, čak i minutu, kako bi bio
Page 2
7
na odreñenom mjestu u odreñeno vrijeme, onda kad su se drugi mogli zakleti na
vlastiti život da su ga vidjeli. I smeće čitavog svijeta s kojim je poslovao -
trgovci oružjem bez savjesti, čije izuzetne zarade se mjere supertankerima krvi;
gospodari droge, koji posvuda ubijaju i obogaljuju naraštaje djece; kompromitirani
političari, čak i državnici koji su iskrivljavali i prilagoñavali zakone u korist
svojih manipulatora - sve je to bilo gotovo. Neće više biti grozničavog
prebacivanja gargantuovskih svota novca preko opranih švicarskih računa, tajnih
brojeva i spektrografskih potpisa, sve kao dio smrtonosnih igara meñunarodnog
terorizma. Noćna mora Harrva Lathama, ma kako živa bila, prošla je.
— Tu smo, Herr Lassiter — rekao je Lathamov njemački
pratitelj kad je gorsko vozilo stiglo do vrata barake pod visokim
zelenim zastorom. - Sad je uvelike toplije i ugodnije, nicht wahr?
— Da, svakako — odgovori supertajni obavještajac, spuštaju
ći se sa zadnjeg sjedišta. — Ja se čak znojim pod ovom odjećom.
— Unutra ćemo skinuti gornja odijela i vaše osušiti, za po
vratak.
— Bio bih zahvalan. Moram se vratiti u Miinchen do večeri.
— Da, razumijemo. Doñite; Kommandant. — Dok su se
dvije osobe približavale teškim crnim drvenim vratima s grimi
znom svastikom ugraviranom u središtu, u zraku se začuje hučeći
zvuk. Gore, kroz prozirni zeleni zastor, velika bijela krila jedrili
ce spuštala su se u sve nižim krugovima u dolinu. — Još jedno
čudo, Herr Lassiter? Puštena je s letjelice-nosača na visini od
približno četiri stotine metara. Natiirlich, pilot mora biti dobro
uvježban, jer vjetrovi su opasni, tako nepredvidivi. Koristi se sa
mo u hitnim slučajevima.
— Shvatio sam kako se spušta. Kako uzlijeće?
— Isti ti vjetrovi, mein Herr, uz pomoć jednokratnog ra
ketnog paljenja. Tridesetih, mi Nijemci razvili smo najrazvijeniji
tip zračne jedrilice.
— Zašto se ne koristi konvencionalni mali zrakoplov?
— Lako se zamjećuje. Jedrilica se može povući sa sletišta i
sve je čisto. Zrakoplov treba puniti, popravljati, održavati, i če
sto, mora imati plan leta.
— Phantastisch — ponovi Amerikanac. - I, dakako, jedri
lica ima malo metalnih dijelova, ili ih uopće nema. Plastiku i ve
liku tkaninu radarska mreža će teško uhvatiti.
— Teško - složi se novovjeki nacist. — Ne posve nemo-
guće, ali izuzetno teško.
— Zadivljujuće - reče Herr Lassiter dok je njegov pratitelj
otvarao vrata glavnog stožera doline. — Vama treba čestitati.
Vaša izoliranost ravna je vašem osiguranju. Savršeno! — Glume
ći opuštenost koju nije osjećao, Latham se ogleda po velikoj so
bi. Tu je bilo obilje suvremene informatičke opreme, nizovi za
slona uz svaki zid, operatori u uškrobljenim odorama pred sva
kom od njih; čini se, mješavina podjednakog broja muškaraca i
žena... Muškaraca i žena - nešto je bilo čudno, ili barem, ne po
sve normalno. Što je to bilo? I onda je shvatio; svi do jednog,
operatori su bili mladi, uglavnom u ranim dvadesetim, većinom
plavi ili svjetlokosi, čiste, osunčane kože. Kao skupina, bili su
jednolično atraktivni, kao lutke koje je neka reklamna agencija
posjela pred informatičke proizvode svog klijenta prenoseći po
ruku da će i mogući kupci izgledati ovako ako kupe njihovu ro
bu.
— Svatko od njih je stručnjak, gospodine Lassiter — rekao
je nepoznati, jednolični glas iza Lathama. Amerikanac se naglo
okrene. Pridošlica je bio muškarac približno njegovih godina,
obučen u maskirni kombinezon i kapu časnika "VVehrmachta; ne
čujno se pojavio iza lijevih otvorenih vrata. — General Ulrich
von Schnabe, vaš oduševljeni domaćin, mein Herr — nastavio je,
Page 3
pružajući ruku. — Upoznajemo živu legendu. Takva povlastica!
— Vi ste i previše velikodušni, generale. Ja sam samo me
ñunarodni poslovni čovjek, ali, s odreñenim ideološkim uvjere
njima, ako hoćete.
— Bez sumnje, usvojenim kroz godine meñunarodnog pro
matranja?
— Moglo bi se tako reći, i ne pogriješiti. Tvrde da je Afrika
bila prvi kontinent, no, dok su se drugi razvijali nekoliko tisuća
godina, Afrika ostaje Tamni Kontinent, crni kontinent. Sjeverne
obale su sada utočište za jednako inferiorni narod.
— Dobro rečeno, gospodine Lassiter. Ipak, vi ste zaradili
milijune, neki kažu milijarde, opslužujući one tamne i još tamnije
kože.
— Zašto ne? Može li čovjek kao ja imati veće zadovoljstvo
nego im pomoći u meñusobnom klanju?
— Wunderbar! Prekrasno i pronicljivo zaključeno... Vi ste
proučavali ovu našu skupinu, gledao sam vas. Možete i sami vi
djeti da su oni, svi do jednog, arijevske krvi. Čiste arijevske krvi.
...8.
.., 9
Kao što su svi u ovoj našoj dolini. Svi su pažljivo izabrani, njihovo podrijetlo
potvrñeno, njihova predanost posvemašnja.
— San Lebensboma — reče Amerikanac tiho, svečano. —
Rasplodne farme - imanja, točnije, ako ne griješim, gdje su se
najodličniji SS časnici plodili sa snažnim teutonskim ženama...
— Eichmann je dao provesti istraživanje. Ustanovljeno je
da sjevernonjemačka ženska ima ne samo najbolju grañu kostiju
u Europi i izuzetnu snagu, nego i izraženu podložnost muškarcu
— prekine ga general.
— Prava superiorna rasa — zaključi Lassiter zadivljeno. —
Kad bi se taj san ostvario.
— Uvelike i je - reče Von Schnabe tiho. - Vjerujemo da
su ovi ovdje u velikoj većini djeca te djece. Ukrali smo popise Cr
venog križa u Ženevi i godinama tražili svaku obitelj u koju su po
slana djeca Lebensborna. Oni i ostali koje ćemo pridobiti diljem
Europe, to su Sonnenkinder, djeca Sunca. Nasljednici Reicha!
— Nevjerojatno.
— Dopiremo svuda i posvuda nam oni izabrani odgovaraju,
jer okolnosti su jednake. Baš kao i u dvadesetima, kad je stisak
Versajskog ugovora i onog iz Locarna, doveo do gospodarskog
kolapsa u Weimarskoj republici i utjecaj nepoželjnih diljem Nje
mačke, tako je i pad Berlinskog zida doveo do kaosa. Mi smo
ugrožena nacija, ne-arijevci niskog roda prelaze naše granice u
neograničenom broju, uzimaju naše poslove, zagañuju naš moral,
od naših žena čine kurve, jer tamo odakle oni dolaze, to je savr
šeno prihvatljivo. To je posve neprihvatljivo i mora prestati! Vi
se slažete, dakako.
— Zašto bih inače bio ovdje, generale? Prebacio sam miliju
ne za vaše potrebe putem banaka u Alžiru, preko Marseillesa.
Moj kod je bio Frere — Briider — vjerujem da vam je to pozna
to.
— Stoga vas ja primam svim srcem, kao i čitav Brtider-
schaft.
— Pa, dogovorimo sad i moj posljednji dar, generale, po-
sljedni, jer mene više nećete trebati... Četrdeset i šest krstarećih
raketa pokupljenih iz arsenala Sadama Husseina, sakrili su ih
pripadnici njegovog časničkog korpusa koji su smatrali da on
neće preživjeti. Njihove bojeve glave mogu nositi klasični eksplo
Page 4
ziv kao i kemijsko punjenje — plinove koji mogu imobilizirati či
tave dijelove grada. U to su uključene, dakako, i lansirne rampe.
Platio sam za njih dvadeset i pet milijuna, američkih. Platite mi koliko možete, a
ako je manje, prihvatit ću svoj gubitak kao čast.
— Vi ste, dakako, vrlo častan čovjek, mein Herr.
Iznenada, ulazna vrata se otvore i čovjek u posve bijelom
radnom odijelu ude u sobu. Ogledao se, uočio Von Schnabea i uputio se ravno k njemu
pružajući mu zapečaćenu omotnicu. — To je to — čovjek je rekao na njemačkom.
— Danke — odgovori Von Schnabe, otvarajući omotnicu i
izvlačeći malu plastičnu navlaku. — Vi ste dobar Schauspieler —
dobar glumac — Herr Lassiter, ali čini mi se, nešto ste izgubili.
Naš pilot mi je to upravo donio. — General istrese sadržaj pla
stične torbice na svoj dlan. Bio je to transponder kojeg je Harry
Latham ubacio izmeñu kamenja gorskog puta, na stotine metara
iznad doline. Lov je završen. Harry brzo podigne ruku do svog
desnog uha. - Zaustavite ga! — vikne Von Schnabe kad je pilot
zgrabio Lathamovu ruku, uhvativši ga u klinč. — Nema cijanida
za tebe, Harry Latham iz Stockbridgea, Massachusets, USA. Mi
za tebe imamo druge planove, sjajne planove.
10
11
1
Rano sunce bilo je zasljepljujuće, i starac koji je puzio kroz divlji gustiš morao
je stalno žmirkati, otirući oči nadlanicom svoje drhtave desne ruke. Stigao je do
ruba male izbočine na vrhu brežuljka, do "visa", kako su ga zvali prije mnogo
godina, spaljenih u njegovom pamćenju. Travnati vrh nadgledao je otmjeno ladanjsko
imanje u dolini Loire. Popločena terasa bila je najviše tri stotine metara niže, sa
stazom od opeke obrubljene cvijećem, koja je vodila do njega. Starac je u lijevoj
ruci čvrsto stezao snažnu pušku s mušicama namještenim za precizno gañanje na
daljinu. Oružje je bilo spremno za paljbu. Uskoro će se njegova meta - čovjek
stariji od njega samog - pojaviti na teleskopskom nišanu. Čudovište će ići na svoju
jutarnju šetnju do terase u lepršavom jutarnjem ogrtaču. Jutarnja kava bit će
dopunjena najfinijim brendijem kao nagrada, nagrada koju neće nikad dobiti, ovog
posebnog jutra. Umjesto toga, umrijet će, srušit se usred cvijeća -prikladna
ironija: smrt suštinskog zla okružena ljepotom.
Jean-Pierre Jodelle, sedamdeset i osam godina star i, nekoć, žestoki voda jednog
krila Resistance, čekao je pedeset godina da ispuni obećanje, obvezu koju je
preuzeo pred sobom i Bogom. Nije uspio s pravnicima u posvećenim sudskim dvoranama.
Ne, ne samo da nije uspio, već je bio izvrgnut ruglu. Izvrijeñali su ga i rekli
neka svoje bolesne maštarije ponese sa sobom u ludnicu, gdje i pripada! Veliki
general Monluc bio je istinski francuski heroj, bliski suradnik le grand Charles
Andre de Gaullea, najistaknutijeg od svih vojnika-državnika, koji je čitavo vrijeme
rata ostao u vezi s Monlucom putem podzemnih radio-frekvencija, usprkos mogućem
mučenju i kraju pred streljačkim vodom, da je Monluc otkriven.
Sve je to bilo merde! Monluc je bio izdajica, kukavica, trai-tor! Dodvoravao se
arogantnom De Gaulleu, hranio ga beznačajnim obavještajnim informacijama i napunio
svoje džepove nacističkim zlatom i umjetninama vrijednim milijune. A onda, nakon
..,., 1 _
JLl
svega, le grand Charles, u euforiji dodvoravanja, proglasio je Monluca za un bel

ami de guerre, čovjeka kojeg treba poštovati. To je bila, gotovo, zapovijed za
čitavu Francusku.
Page 5
Merde! Kako je malo znao de Gaulle! Monluc je zapovjedio pogubljenje Jodelleove
žene i starijeg sina, djeteta od pet godina. Drugi sin, beba od šest mjeseci, bio
je pošteñen, možda zbog izopačene racionalnosti časnika Wehrmachta koji je rekao:
"On nije Židov, možda će ga netko naći."
Netko je. Još jedan borac Resistance, glumac iz Comedie Francaise. Našao je
uplakanu bebu usred krhotina srušene kuće na rubu Barbizona sljedećeg jutra, gdje
je došao zbog tajnog sastanka. Glumac je odnio dijete kući, svojoj ženi,
proslavljenoj glumici koju su Nijemci obožavali — a ti osjećaji nisu bili
uzvraćeni, jer njeni nastupi su bili po zapovijedi, a ne po slobodnoj volji. Kad je
rat završio, Jodelle je bio tek sjena nekadašnjeg čovjeka, fizički neprepoznatljiv,
a mentalno nepopravljivo oštećen, i to je znao. Tri godine u koncentracijskom
logoru, skupljanje tijela ugušenih Židova, Cigana i "nepoželjnih", svelo ga je
gotovo na maloumnika, s vratnim tikovima, žmirkanjem, grčevima grlenih krikova i
svim ostalim što ide uz teško psihijatrijsko oštećenje. Nikad se nije javio svom
preživjelom sinu ili "roditeljima" koji su ga podigli. Umjesto toga, lutajući
utrobom Pariza, mijenjajući često ime, Jodelle je iz daljine promatrao kako dijete
odrasta u muškarca i postaje jedan od najpopularnijih francuskih glumaca.
Tu udaljenost, tu nepodnošljivu bol, uzrokovao je monstrum Monluc, koji je sad
ulazio u doseg Jodelleove teleskopske mušice. Samo još sekunda i njegovo će se
obećanje pred Bogom ispuniti.
Odjednom, zrakom se prolomio strašan tresak i Jodelleova leda se zažare, zbog čega
je morao ispustiti pušku. On se okrene i, zapanjen, ugleda dvojica ljudi u
košuljama; jedan od njih imao je bič u rukama.
— Bilo bi zadovoljstvo ubiti te, stari idiote, ali tvoj nestanak
bi samo doveo do komplikacija — reče čovjek s bičem. — Tvoja
usta su natopljena vinom i nikad ne prestaju trtljati gluposti. Bo
lje je da se vratiš u Pariz i pridružiš svojoj vojsci pijanih lutalica.
Gubi se odavde, ili ćeš umrijeti!
— Kako...? Kako ste znali... ?
— Ti si psihijatrijski slučaj, Jodelle, ili koje već ime koristiš
ovog mjeseca — reče stražar do onog s bičem. — Misliš da te nismo u protekla dva
dana uočili ovdje, dok si lomeći lišće, sa svojom puškom išao upravo prema ovom
mjestu? Bio si mnogo bolji u starim danima, čuo sam.
— Pa ubijte me, pasji sinovi! Radije ću umrijeti ovdje, zna
jući da sam bio tako blizu, nego i dalje živjeti!
— O, ne, general to ne bi odobrio! — dodao je onaj s bi
čem. — Mogao si i drugima reći što namjeravaš izvesti, a mi ne
bismo htjeli da te ljudi traže, tebe ili tvoj leš, po ovom posjedu.
Ti si umobolan, Jodelle, svi to znaju. Sud je bio jasan.
— Oni su korumpirani!
— Ti si paranoičan.
— Znam ono što znam!
— Ti si, isto tako, i pijan, što je dobro potvrñeno u deseci-
ma kafića na Rive Gauche koji su te izbacili van. Napijaj se do
smrti, Jodelle, ali gubi se odavde prije nego što te tamo poša-
ljem. Diži se! Trči brzo, koliko te tvoje slabašne noge nose!
Zavjesa se spustila nakon posljednje scene drame, francuskog prijevoda
Shakespeareovog Coriolanusa, u izvedbi Jean-Pierre Villiera, pedesetogodišnjeg
glumca, suvremenog kralja pariške scene i francuskog ekrana, nominiranog za nagradu
Američke filmske akademije nakon svog prvog filma u Sjedinjenim Državama. Zavjesa
se podigla i spustila i ponovno podigla dok je krupni, plećati Villier zahvaljivao
svojoj publici osmijehom i uzvratnim pljeskom. U tom trenu, ludilo samo što nije
provalilo.
Iz dubine kazališne dvorane, jedan starac u poderanoj, otrcanoj odjeći sjurio se
središnjim prolazom, vrišteći punom snagom svog promuklog glasa. Iznenada, izvukao
je pušku iz svojih labavo privezanih hlača, izazivajući paniku medu onima koji su
ga opazili, paniku koja se odmah proširila prvim redovima gledališta, dok su
muškarci gurali žene izvan dosega vatrene linije, a kaos glasova se odbijao o
kazališne zidove. Villier se brzo pokrene, odgurnuvši nekoliko glumaca i članova
tehničke ekipe koji su se popeli na pozornicu.
— Mogu prihvatiti bijesnog kritičara! — zagrmio je, obrativši se, prepoznatljivim
glasom koji je mogao ovladati svakim mnoštvom, rastrojenom starcu koji se
Page 6
približavao pozornici. — Ali, ovo je bezumno! Spustite oružje i razgovarat ćemo!
14
- Nema više riječi u meni, sine moj! Moj jedini sine! Iznevjerio sam tebe i tvoju
majku. Ja sam beskoristan, ja sam ništa! Samo želim da ti znaš, pokušao sam...
volim te, moj jedini sine, i pokušao sam, ali nisam uspio!
Uz te riječi, starac okrene pušku, ugura cijev u svoja usta, a njegova desna ruka
poleti prema okidaču. Okinuo je i raznio si stražnji dio glave, krv i tkivo
zapljusnuli su svakog tko se našao u blizini.
— Tko je to bio, do vraga? — vrisnuo je potreseni Jean-Pierre Villier, za stolom u
garderobi; njegovi roditelji bili su s njim. — Izgovorio je same ludosti i onda se
ubio. Zašto?
Stariji Villierovi, u poodmaklim sedamdesetim godinama, pogledaju se meñusobno;
oboje kimnu.
— Moramo razgovarati - reče Catherine Villier, masirajući
vrat čovjeku kojeg je podigla kao sina. - I s tvojom ženom.
— To nije nužno — upao je otac. — To može obaviti on,
ako zaključi da treba.
— U pravu si, mužu moj. To je njegova odluka.
— O čemu vas dvoje pričate?
— Od tebe smo sakrili toliko stvari, sine, stvari koje su ti u
mladim godinama mogle nauditi...
— Nauditi?
— Ne našom krivnjom, Jean-Pierre. Bili smo okupirana ze
mlja, neprijatelj je meñu nama stalno tražio one koji su se tajno,
žestoko suprotstavljali pobjednicima. U mnogim slučajevima, za
tvarane su čitave obitelji koje su osumnjičene.
— Resistance, naravno — upadne Villier.
— Naravno — složi se otac.
— Vi ste oboje bili dio toga, to ste mi rekli, iako se nikad
niste razmetali svojim zaslugama.
— Najbolje ih je zaboraviti — reče majka. — To je bilo
strašno doba - toliki su, obilježeni i poniženi kao kolaboracioni
sti, samo štitili svoje drage, uključujući i djecu.
— Ali taj čovjek večeras, taj ludi skitnica! Tako se poisto
vjetio sa mnom da me nazvao svojim sinom!... Prihvaćam odre
ñeni stupanj pretjerane odanosti - to ide s profesijom, ma kako
ludo bilo - ali toliko da se ubije pred mojim očima? To je ludilo!
— On je i bio lud, sluñen onim što je pretrpio — reče Ca-
therine.
— Poznavali ste ga?
— Vrlo dobro — odgovori stari glumac, Julian Villier. —
Zvao se Jean-Pierre Jodelle, nekad obećavajući mladi bariton u
operi, a mi, tvoja majka i ja, očajnički smo ga pokušavali pronaći
nakon rata. Nije mu bilo traga, a kako smo znali da su ga Nijem
ci otkrili i poslali u koncentracijski logor, pretpostavili smo da je
mrtav, nestala osoba kao i tisuće drugih.
— Zašto ste ga pokušavali pronaći? Tko vam j e on bio?
Jedina majka koju je Jean-Pierre znao, kleknula je pokraj
njegove stolice u garderobi, njene profinjene crte lica svjedočile su o nekadašnjoj
velikoj zvijezdi; njene plavo-zelene oči, pod gustom, mekom bijelom kosom bile su
prikovane uz njega. Govorila je blago. — Ne samo nama, sine, i tebi. On je bio tvoj
pravi otac.
— O, moj Bože!... Dakle vi, vas oboje...
— Tvoja prava majka — doda Villier pere, tiho ga preki-
nuvši — bila je član Comedie...
— Sjajan talent — upadne Catherine — uhvaćena u tim go
dinama kušnje izmeñu života naivke i žene, i sve to pretvoreno u
užas zbog okupacije. Bila je draga djevojka, meni kao mlaña se
stra.
— Molim vas! — vikne Jean-Pierre, skočivši na noge kad se
Page 7
majka, za koju je znao, digla i stala pokraj svog supruga. — Sve
ovo dolazi tako brzo, tako je zapanjujuće, ja... ja ne mogu misliti!
— Ponekad je bolje i ne misliti, neko vrijeme, sine moj —
reče stariji Villier. — Ostati tup dok ti um ne kaže da je spreman
prihvatiti.
— Znao si mi to reći prije mnogo godina — reče glumac,
nasmiješivši se tužno i toplo Julianu — kad sam imao problema
sa nekom scenom ili monologom, a smisao mi je izmicao. Ti bi
rekao, "Samo i dalje čitaj i iščitavaj riječi i nemoj se toliko trudi
ti. Nešto će se već dogoditi."
— To je bio dobar savjet, mužu moj.
— Uvijek sam bio bolji učitelj nego izvoñač.
— Slažem se — reče Jean-Pierre blago.
— Molim? Slažeš se?
— Mislim samo, oče, kad si bio na sceni, ti... ti...
— Dio tebe se uvijek koncentrirao na ostale — uskoči
Catherine Villier, razmijenivši pogled razumijevanja sa svojim si-
16
... 17
nom - koji to nije bio.

— Ah, vi ste opet u zavjeri, vas dvoje, nije li tako bilo godi
nama? Dvije velike zvijezde su milostive prema manjem glum
cu... Dobro! S tim smo gotovi... Na tren, svi skupa smo prestali
razmišljati o ovome večeras. Sad bismo, možda, mogli razgova
rati.
Tišina.
— Za Boga, recite mi što se dogodilo! — uzviknuo je na
kraju Jean-Pierre.
Kako je izgovorio pitanje, na vratima garderobe se čulo brzo kucanje; otvorio ih je
stari noćni kazališni čuvar. — Oprostite što smetam, ali mislio sam, trebali biste
ovo znati. Reporteri su i dalje na glumačkom ulazu. Ne vjeruju ni policiji ni meni.
Rekli smo da ste otišli još prije, na glavni izlaz, ali nismo ih uvjerili. Meñutim,
unutra ne mogu ući.
— Dakle, ostat ćemo ovdje još neko vrijeme, ako treba i
cijelu noć - barem ja. U drugoj prostoriji ima trosjed, a svoju že
nu sam već nazvao. Ćula je sve u vijestima.
— Dobro, gospodine... Madame Villier, i vi, monsieur, uspr
kos užasnim okolnostima, divno vas je oboje ponovno vidjeti.
Svi vas se sjećaju s velikom naklonošću.
— Hvala vam, Charles — reče Catherine. — Vi dobro iz
gledate, prijatelju.
— Izgledao bih još bolje da se vi vratite na pozornicu, ma
dame. — Čuvar kimne i zatvori vrata.
— Nastavi, oče, što se dogodilo?
— Svi smo mi pripadali Resistanceu — počeo je Julian Vil
lier, sjedajući na mali dvosjed na suprotnom kraju sobe. —
Umjetnici okupljeni protiv neprijatelja koji će uništiti svu umjet
nost. A imali smo i odreñenih sposobnosti koje su služile našoj
stvari. Glazbenici su prenosili kodove ubacujući melodijske fraze
kojih u originalnoj partituri nije bilo; ilustratori su proizvodili
dnevne i tjedne plakate koje su zahtijevali Nijemci, pametno
ubacujući boje i slike koje su prenosile druge poruke. A mi u ka
zalištu, uporno smo zlorabili tekstove, posebno one dobro zna
nih drama, često dajući izravne upute saboterima...
— Ponekad je bilo i prilično zabavno — upadne aristo
kratska Catherine, pridruživši se svom mužu, primajući ga za ru
ku. — Recimo, postoji replika kao "Naći ću se s njom kod me-
troa na Montparnasseu". Mi bismo je promijenili u "Naći ću se s
Page 8
njom na istočnom kolodvoru — ona bi trebala stići tamo do jedanaest sati."
Predstava bi završila, zavjesa pala i svi bi oni Nijemci u svojim sjajnim odorama
pljeskali, dok su članovi Resi-stancea žurno odlazili dočekati sabotersku skupinu
na Gare de l'Est sat prije ponoći.
— Da, da — reče Jean-Pierre nestrpljivo. — Čuo sam te
priče, ali sad ne pitam za to. Shvaćam, teško vam je koliko i me
ni, ali molim vas, recite mi što moram znati.
Sjedokosi par meñusobno izmjeni napete poglede; žena kimne, i njihove ruke se
stegnu, pokazujući vene. Njen suprug progovori. — Jodelle je bio otkriven, izdao ga
je mladi aktivist koji nije mogao podnijeti mučenje. Gestapo mu je pripremio zamku
opkolivši kuću, čekajući da se on vrati jedne noći, ali nije uspio, jer je Jodelle
bio u Le Havreu, uspostavljajući vezu s britanskim i američkim obavještajcima u
ranoj fazi planiranja invazije. U zoru, pričalo se, voña gestapovske jedinice
pobjesnio je od nezadovoljstva. Pretresao je kuću i ubio tvoju majku i tvog
starijeg brata, petogodišnjeg dječaka. Pokupili su Jodellea nekoliko sati kasnije;
uspjeli smo mu javiti da si ti preživio.
— Oh... moj Bože! — Proslavljeni glumac problijedi i za
tvorenih očiju utone u stolicu. — Čudovišta!... Ne, čekaj, što si
rekao? "Pričalo se, voña gestapovske jedinice..." Pričalo se? A
nije potvrñeno?
— Ti si vrlo brz, Jean-Pierre — primijeti Catherine. — Ti
slušaš, zato i jesi veliki glumac.
— Do vraga s tim, majko! Što si htio reći, oče?
— Ubijati obitelji boraca pokreta otpora, stvarnih ili osum
njičenih, to nije bila njemačka politika. Oni su imali praktičniju
namjenu za njih - mučiti ih zbog informacija ili ih iskoristiti kao
mamac za druge, a tu je uvijek bio i prinudni rad, žene za zaba
vu časničkom korpusu, kategorija u koju bi tvoja prava majka si
gurno ušla.
— Zašto su, onda, ubijeni?... Ne, prvo ja. Kako sam preži
vio?
— Išao sam na jedan rani jutarnji sastanak u šumama Bar-
bizona. Prošao sam pokraj vaše kuće, vidio razbijene prozore,
prednja vrata razvaljena i čuo plač djeteta. Tebe. Sve je bilo ja
sno i dakako, nije bilo nikakvog sastanka. Dovezao sam te kući,
biciklom, sporednim putevima do Pariza.
— Malo je prekasno da ti zahvaljujem, ali, opet, zašto su
moji - moja prava majka i moj brat ustrijeljeni?
- Sad ti je promakla riječ, sine — rekao'je stariji Villier.
- Što?
- U šoku, nisi pažljivo slušao kao maloprije, kad sam opi
sivao dogañaje te noći.
- Prestani, tata! Izgovori što misliš reći!
- Ja sam rekao, "ubijeni", ti si rekao "ustrijeljeni".
- Ne razumijem...
- Prije nego što su Nijemci otkrili Jodellea, jedan od nje
govih zaklona bio je posao gradskog dostavljača za ministarstvo
informacija - nacisti se nikad nisu uspjeli snaći u našim arondi-
smanima, a još manje u kratkim, vijugavim ulicama. Nikad ni
smo saznali pojedinosti, jer koliko god dojmljiv bio njegov glas,
Jodelle je bio izuzetno šutljiv kad se radilo o glasinama - bilo ih
je posvuda. Laži, poluistine i istine, letjele su Parizom kao pušča-
na paljba, na najmanju provokaciju. Bili smo grad okovan
strahom i sumnjom...
- To shvaćam, oče — prekine ga sve nestrpljiviji Jean-Pi-
erre. — Molim te, objasni mi ono što ne shvaćam. Pojedinosti
koje nikad niste saznali, na što su se odnosile i kako su se odra
zile na ubijanje, na smaknuća?
- Jodelle je nama nekolicini rekao da postoji čovjek koji je
toliko visoko u pokretu otpora da predstavlja legendu o kojoj se
samo šapuće, a njegov identitet je najstrože čuvana tajna pokre
Page 9
ta. Jodelle je, meñutim, tvrdio da zna tko je taj čovjek i, ako je
bilo točno sve ono što je on sastavio, isti taj čovjek, ta "legenda"
nije bio nikakav veliki junak, nego izdajica.
- Tko je to bio? — Jean-Pierre je bio uporan.
- Nikad nam nije rekao. Meñutim, rekao je da je taj čovjek
general u našoj francuskoj vojsci, kakvih je bilo na desetke. Re
kao je da, ako je u pravu i netko od nas otkrije ime tog čovjeka,
sve će nas pobiti Nijemci. Ako griješi, a netko o njemu progovo
ri optužujući ga, naše krilo će biti proglašeno nestabilnim i više
nam se neće vjerovati.
- Što je, onda, on namjeravao?
- Kad bi uspio pronaći dokaze, on bi sam maknuo tog čo
vjeka, Kleo se da bi to mogao učiniti.'Pretpostavljali smo - is
pravno, vjerujemo, sve do danas - da je izdajica, ma tko bio, sa
znao za Jodelleove sumnje i zapovijedio da se smakne njega i
njegovu obitelj.
— To je to? Ništa više?

— Pokušaj shvatiti kakva su bila vremena, sine — reče Ca-
therine Villier. — Kriva riječ, čak i neprijateljski pogled ili gesta,
mogli su odmah završiti privoñenjem, zatvorom, i čak, što nije
bilo neobično, deportacijom. Okupacijske snage, naročito ambi
ciozni časnici srednjeg ranga, bili su fanatično sumnjičavi prema
svakom i svačemu. Svaki novi uspjeh Resistance podgrijavao je
vatru njihovog bijesa. Jednostavno, nitko nije bio siguran. Kafka
ne bi mogao izmisliti takav pakao.
— I vi ga više nikad niste vidjeli, do večeras?
— Da jesmo, ne bismo ga prepoznali — odgovori Villier
pere. - Jedva sam i sad, kad sam identificirao tijelo. Izuzmimo
godine, on je bio samo ruševina nekadašnjeg čovjeka, lice mumi
ficirano, istegnut, izboran lik onoga što je nekoć bio.
— Možda to nije bio on, je li moguće, oče?
— Ne, to je bio Jodelle. Oči su mu, mrtvom, bile širom ot
vorene i još uvijek tako plave, tako jasno plave, kao nebo bez
oblaka nad Mediteranom... Kao tvoje, Jean-Pierre.
— Jean-Pierre...? — tiho reče glumac. — Dali ste mi njego
vo ime?
— Istinu govoreći, bilo je i ime tvoga brata — Catherine

blago ispravi. — Tom jadnom dijetetu nije trebalo, a mi smo
osjećali da ga ti trebaš nositi, zbog Jodellea.
— To je bilo pažljivo od vas...
— Znali smo da ti nikad ne možemo nadomjestiti istinske
roditelje - nastavila je glumica brzo, gotovo molećivo — ali dali
smo sve od sebe, dragi moj. U našim oporukama objasnili smo
sve što se dogodilo, ali do večeras, nismo u sebi imali dovoljno
hrabrosti da ti to kažemo. Toliko te volimo.
— Za Boga, prestani majko ili ću se rasplakati. Tko bi na
svijetu mogao zahtijevati bolje roditelje od vas dvoje? Nikad ne
ću znati što ne mogu znati, ali zauvijek, vi ste moj otac i moja
majka, i to znate.
Telefon zazvoni, iznenadivši ih. — Tisak nema ovaj broj, zar ne? - upita Julian.
— Ne, koliko ja znam - odogovori Jean-Pierre, okrenuvši
se prema telefonu na stoliću za šminkanje. — Imate ga samo vi,
Giselle i moj agent; čak ni moj odvetnik ili, Bože sačuvaj, vlasni
ci kazališta... Da? — rekao je grleno.
— Jean-Pierre? — upita njegova žena Giselle, s druge stra-
ne telefonske žice.
— Jasno, draga.
— Nisam bila sigurna...
— Ni ja, zato sam promijenio glas. Majka i otac su ovdje, a
Page 10
ja stižem kući čim novinari odustanu, za večeras.
— Mislim da bi trebao nekako doći kući odmah, sada.
— Zašto?
— Jedan te je čovjek došao vidjeti...
— U ovo doba? Tko je on?
— Amerikanac, i mora, tako kaže, s tobom razgovarati. O
ovome večeras.
— Večeras... ovdje u kazalištu?
— Da, dragi.
— Možda ga nisi trebala pustiti unutra, Giselle.
— Bojim se, nisam imala mogućnosti. Henri Bressard je s
njim.
— Henri? Kakve veze ovo večeras ima s Quay d'Orsavem?
— Dok mi razgovaramo, naš dragi prijatelj Henri se samo
smješka i pokazuje svoj diplomatski šarm, a meni ne želi reći ni
šta dok ti ne stigneš... Jesam li u pravu, Henri?
— I previše, najdraža moja Giselle — Villier je čuo udaljeni
odgovor. — I sam znam malo ili ništa.
— Čuo si ga, dragi?
— Dovoljno jasno. A Amerikanac? Je li nasilan? Samo od
govori da ili ne.
— Upravo suprotno. Iako, kako bi vi glumci rekli, ima vatru
u očima.
— Što je s majkom i ocem? Trebaju li i oni doći sa mnom?
Giselle Villier se obratila dvojici muškaraca u sobi, ponavljajući pitanje. —
Kasnije — rekao je čovjek iz Quay d'Orsava, dovoljno glasno da se čuje preko
telefona. — S njima ćemo razgovarati kasnije, Jean-Pierre — dodao je još glasnije.
— Ne ve> čeras.
Glumac i njegovi roditelji izašli su iz kazališta na glavni ulaz; noćni čuvar je
novinarima rekao da će se Villier na kratko pojaviti na glumačkom ulazu. - Javi nam
što se dogaña — reče Julian kad su on i njegova žena zagrlili svog sina i prišli
bližem od dva taksija koje su pozvali s telefona u garderobi. Jean-Pierre uñe u
drugi, dajući vozaču adresu u Pare Monceau. Upoznavanje je bilo i kratko i
zabrinjavajuće. Henri Bressard, prvi tajnik fran-
cuskog Ministarstva vanjskih poslova i bliski prijatelj mlañih Vil-lierovih čitavo
desetljeće, govorio je mirno, pokazujući na svog američkog pratitelja, visokog
čovjeka srednjih tridesetih godina, oštrih crta lica i tamne smeñe kose no
svijetlih sivih očiju, koje su bile upravo neugodno žive, možda u suprotnosti s
njegovim blagim osmijehom. — Ovo je Drew Latham, Jean-Pierre. On je specijalac
Konzularnih operacija ogranka američke obavještajne službe, jedinice za koju su
naši izvori zaključili da pripada pod udruženu nadležnost američkog State
Departmenta i CIA-e... Moj Bože, kako to dvoje ide zajedno, to je za ovog diplomata
izvan spoznaje!
— Nije uvijek lako, gospodine tajnice — reče Latham pri
stojno lošim francuskim i ponešto zastajkujući — ali snalazimo-
se.
— Možda bismo svi trebali govoriti engleski — predloži Gi
selle Villier. - Svi se služimo engleskim.
— Puno hvala — Amerikanac odgovori na engleskom. —
Ne bih htio biti pogrešno shvaćen.
— Nećete biti — reče Villier — ali molim vas, budite svje
sni, mi - ja - moram shvatiti zašto ste vi ovdje večeras, ove stra
šne noći. Večeras sam čuo stvari koje nisam čuo nikad prije —
hoćete li vi i tome pridonijeti, monsieur?
— Jean-Pierre — upadne Giselle — o čemu govoriš?
— Nek' on odgovori — reče Villier, njegove plave oči us
mjerene na Amerikanca.
— Možda, možda ne — odgovori obavještajac. — Znam da
ste razgovarali sa svojim roditeljima, ali o čemu ste razgovarali,
to ne mogu znati.
— Jasno. Ali možda biste mogli pretpostaviti odreñeni
Page 11
smjer našeg razgovora, zar ne?
— Iskreno, da, iako ne znam koliko je vama do sada reče
no. Večerašnji dogañaji pokazuju da niste znali ništa o Jean-Pier-
reu Jodelleu.
— Posve istinito — reče glumac.
— Surete, koji takoñer ne znaju ništa, ispitali su vas potan
ko i uvjereni su da govorite istinu.
— Zašto ne, monsieur Latham? Ja i jesam govorio istinu.
— Postoji li sad druga istina, gospodine Villier?
— Da, postoji.
— Hoćete li vas dvojica prestati sa zagonetkama! — uzvik-
ne glumčeva supruga. — Kakva je ta istina?

— Budi mirna, Giselle. Mi smo na istoj valnoj dužini, kako
kažu Amerikanci.
— Hoćemo li sad prekinuti? - upita agent Konzularnih
operacija. — Hoćete li radije nasamo razgovarati?
— Ne, naravno. Moja supruga ima pravo sve saznati, a
Henri je jedan od naših najbližih prijatelja, ujedno i čovjek ospo
sobljen da neke stvari zadrži za sebe.
— Možemo li sjesti - reče Giselle čvrsto. — Ovo je pre
više zbrkano da bi se slušalo stojeći. — Kad su zauzeli mjesta,
ona pokraj svog supruga, dodala je - Izvolite, nastavite, mon
sieur Latham, i ja vas molim da budete jasniji.
— Ja bih volio znati — upadne Bressard, do srži državni
službenik — tko je taj Jodelle i zašto bi Jean-Pierre uopće trebao
nešto znati o njemu?
— Oprosti, Henri — prekine ga glumac. — Ne smeta me,
ali volio bih znati zašto je monsieur Latham smatrao pogodnim
da pomoću tebe doñe do mene.
— Znao sam da ste prijatelji — Amerikanac sam odogovo-
ri. — Točnije, prije nekoliko tjedana, kad sam Henriju spome
nuo da ne uspijevam dobiti karte za vašu predstavu, vi ste bili to
liko ljubazni da za mene ostavite dvije na blagajni.
— Ah, da, sjećam se... Vaše ime mi je izgledalo nekako po
znato, ali uz sve što se dogodilo ipak nisam povezao. "Dvije na
ime Latham... " Da, sjećam se.
— Bili ste sjajni, gospodine...
— Vi ste vrlo ljubazni — upadne Jean-Pierre, preskočivši
pohvalu, proučavajući američkog obavještajca, zatim opet pogle
da Bressarda. — Stoga — nastavio je — mogu pretpostaviti da
ste vi i Henri poznanici.
— Više službeni nego društveni — reče Bressard. - Mislim
da smo samo jednom zajedno ručali; točnije, to je bio pro
dužetak jednog sastanka koji je uglavnom ostao neriješen.
— Izmeñu vaše dvije vlade — Giselle na glas primijeti.
— Da — složi se Bressard.
— A o čemu ti i monsieur Latham sastančite, Henri? — že
na je bila uporna. — Ako smijem pitati.
— Dakako, smiješ, draga moja — odgovori Bressard. —
Govoreći općenito, o osjetljivim situacijama, trenutnim dogañaji
ma ili onima iz prošlosti, koji bi mogli štetiti ili dovesti u neu-
godnost naše vlade.

— Ova večer ulazi u tu kategoriju?
— To mora odgovoriti Drew, Giselle, ja ne mogu, a nestrp
ljiv sam kao i ti saznati. Digao me je iz kreveta prije više od sat
vremena zahtijevajući da ga, iz obostrane potrebe, odmah odve-
dem do vas. Kad sam pitao zašto, jasno je rekao da samo od
Jean-Pierrea mogu dobiti informaciju — informaciju koja se od
nosila na večerašnje dogañaje.
— Zato ste predložili da razgovaramo nasamo, je li tako,
monsieur Latham? — upita Villier.
Page 12
— Tako je, gospodine.
— Znači, vaš dolazak ovamo, ove terrible noći, ima naziv
službene djelatnosti, n'est-cepas?
— Tako je, bojim se — reče Amerikanac.
— Čak i s obzirom na kasni sat i tragediju o kojoj govori
mo?
— Opet, da — reče Latham. — Svaki sat nam je važan.
Naročito meni, ako želite odreñenije.
— Volio bih biti što odreñeniji, monsieur.
— U redu, govorit ću otvoreno. Moj brat je obavještajac u
službi CIA-e. Poslan je u planine Hausruck, u Austriji. To je bila
promatračka operacija koja se odnosila na neonacističku organi
zaciju u širenju i o njemu se ništa nije čulo već šest tjedana.
— Mogu shvatiti vašu zabrinutost, Drew — upadne Henri
Bressard — ali kakve to ima veze s ovom večeri — ovom straš
nom noći, kako ju je nazvao Jean-Pierre.
Amerikanac šutke pogleda Villiera; glumac progovori. — Rastrojeni starac koji se
ubio u kazalištu, bio je moj otac — rekao je tiho - moj pravi otac. Prije mnogo
godina, u ratu, bio je borac pokreta otpora. Nacisti su ga otkrili i slomili,
doveli do ludila.
Giselle ostane bez daha; njena ruka poleti na lijevo, uhvatiši ruku svog supruga.
— Oni su se vratili — reče Latham — rastu, brojčano i ut
jecajem više nego što bi itko htio povjerovati ili o tome razgova
rati.
— Recimo da ima barem zrnce istine u tome što kažeš —
navalio je Bressard. — Kakve to veze ima s Quai d'Orsavem?
Rekao si "iz obostrane potrebe". Kako, prijatelju moj?
— Dobit ćeš sve obavijesti sutra u našem veleposlanstvu. To
sam zahtijevao prije dva sata i Washington se složio. Do tada, mogu ti reći samo —
i to je sve što zaista znam — da su novčani kanali iz Švicarske do Austrije i sve
šireg nacističkog pokreta tajno opskrbljivali ljudi odavde, iz Francuske. Tko, ne
znamo, ali svota je golema, milijuni i milijuni u dolarima. Za fanatike obnavljaju
partiju - Hitlerovu partiju u izgnanstvu — ali i dalje u Njemačkoj, skrivenu u
Njemačkoj.
- Što, ako si u pravu, znači da ovdje postoji još jedna or
ganizacija, o tome govoriš? — pitao je Bressard.
- Jodelleov izdajica - prošapće zapanjeni Jean-Pierre Vil-
lier, nagnuvši se naprijed u stolici. — Francuski general!
- Ili ono što je on stvorio — reče Latham.
- Za Boga, o čemu vas dvojica govorite? — uzviknula je
glumčeva supruga. — Novootkriveni otac, Resistance, Nacisti,
milijuni dolara za fanatike u planinama! To sve zvuči ludo —
fou!
- Zašto ne krenete ispočetka, Drew Latham — reče glu
mac tiho. — Možda bih mogao nadopuniti ono o čemu do veče
ras ništa nisam znao.
— Prema bilješkama koje imamo — počeo je Latham — u lipnju 1946. član francuskog
Resistancea, povratnik, naizmjence koristeći imena Jean Froisant i Pierre Jodelle,
učestalo se pojavljivao u našem veleposlanstvu jednostavno prerušen, uvijek
drukčije. Tvrdio je da su ga ušutkali pariški sudovi, a to se odnosilo na njegovo
poznavanje izdaje jednog voñe pokreta otpora. Izdajica je navodno bio francuski
general u povlaštenom kućnom pritvoru, koje je ranije njemačko visoko
zapovjedništvo prihvatilo za vaše generale koji su bili ostali u Francuskoj. Sud
istražitelja OSI-ja bio je negativan, zaključeno je da je Froisant/Jodelle mentalno
neuravnotežen, kao i stotine, ako ne i tisuće njih koji su psihički uništeni u
koncentracijskim logorima.
— OSI je naziv ureda za specijalna istraživanja — objasni
Bressard, vidjevši začuñena lica oboje Villierovih. — To je ame
rička služba osnovana radi progona ratnih zločinaca.
— Oprostite, mislio sam da znate — reče Latham. — Radi
li su temeljito ovdje u Francuskoj, povezani s vašim vlastima.
Page 13
— Dakako — potvrdi Giselle. — To je bio službeni naziv;
ja sam čula da smo mi imali druge. Lovci na kolaboracioniste,
goniči svinja, toliko imena.
— Molim vas, nastavite — reče Jean-Pierre mršteći se, uz
nemiren. — Jodelle je odbačen kao luñak - tek tako?
— Nije bilo proizvoljno, ako na to mislite. Ispitivan je te
meljito, uključujući i tri odvojena iskaza dana neovisno jedan od
drugog, u potrazi za nedosljednostima. To je standardni postu
pak...
— Znači vi imate informaciju — upadne glumac. — Tko je
bio taj general?
— Ne znamo...
— Ne znate? — uzvikne Bressard. — Mon Dieu, niste izgu
bili materijal, niste valjda?
— Ne, izgubili nismo, Henri, ukraden je.
- Ali rekli ste "prema bilješkama"! — Giselle ih prekine.

- Rekao sam, "prema bilješkama koje imamo", ispravi je
Latham. - Možete označiti ime u odreñenom vremenskom ok
viru i dobit ćete na okupu, bez pojedinosti, sažetu povijest poje
dinačnog slučaja, tamo gdje su poštovani postupci i doneseni ko
načni zaključci. Materijali kao što su ispitivanja i iskazi u odvoje
nim su, povjerljivim dosijeima kako bi se privatnost pojedinca
zaštitila od zlonamjernih istraga... Ti dosijei su uklonjeni. Zašto,
ne znamo - ili, možda, sada i znamo.
- Al' za mene ste znali? - uključi se Jean-Pierre. - Kako?
- Kako pristižu nove informacije, OSI nadopunjava sažet
ke pod pojedinačnim indeksom. Gotovo prije tri godine pijani
Jodelle je presreo američkog veleposlanika pred Lvceum Theate-
rom, gdje ste vi nastupali u komadu...
- Je m'appelle Aquilon! — Bressard oduševljeno upadne.
— Bio si magnifique!
- Oh, šuti, Henri... Nastavite, Drew Latham.
- Jodelle je uporno vikao kako ste vi veliki glumac i da ste
njegov sin, i zašto ga Amerikanci ne žele poslušati. Naravno, ka
zališni dežurni su ga povukli u stranu dok je vratar otpratio vele
poslanika do automobila. Objasnio je da je stari pijani skitnica
neuravnotežen, jedan opsjednuti obožavatelj koji se mota oko
svih kazališta u kojima vi igrate.
- Nikad ga nisam vidio. Kako to?
- I to je objasnio vratar. Kad god ste se vi pojavili na glu
mačkom uiazu, on bi pobjegao.
- To nema smisla! — reče Giselle čvrsto.
- Bojim se, ima, draga moja - odvrati Jean-Pierre, tužno
pogledavši svoju ženu. — Barem, prema onome što sam saznao
noćas... Dakle, monsieur, moje ime je bilo uključeno u - kako vi
to kažete? - vašim ne-povjerljivim obavještajnim dosijeima?
- Samo kao dio uzorka ponašanja, nije bilo ozbiljno shva
ćeno.
- Ali vi ste to ozbiljno shvatili, n'est-ce pas?
- Molim vas, shvatite vi mene, gospodine — reče Latham
nagnuvši se naprijed u stolici. - Prije pet i pol tjedana, moj brat
se trebao javiti svojoj minhenskoj vezi. Dogovor je bio vrlo odre
ñen, ništa otprilike, sve je bilo predviñeno u vremenskom okviru
od dvanaest sati. Tri godine visokog rizika, supertajna operacija
je bila završena, kraj na vidiku, a njegov siguran prijevoz u Sjedi-
njene Države dogovoren. Kad je prošao tjedan, a od njega ni riječi, odletio sam
natrag u VVashington i tamo pretresao sve što smo imali, sve što je postojalo o
Harrvevoj operaciji — to je moj brat, Harry Latham... Iz ovog ili onog razloga,
možda zato jer je to bila neobična primjedba, uočio sam epizodu iz Lvceum
Thea-tera, dojmilo me se. Kako ste i vi primijetili, zašto je uopće tamo
zabilježena? Slavnim glumcima i glumicama često dosañuju obožavatelji koji su njima
Page 14
opsjednuti. Stalno čitamo o takvim stvarima.
— Mislim da sam i sam tako nešto rekao - prekine ga Vil-
lier. — To je profesionalna bolest, i uglavnom, posve bezopasna.
— To sam i ja mislio, gospodine. Zašto je bila u dosijeu?
— Jeste li našli odgovor?
— Ne, zapravo, ali dovoljno da me ponuka da pokušam
pronaći Jodellea. Prije dva tjedna, otkad sam se vratio u Pariz,
tražio sam posvuda, u zabačenim ulicama Montparnassea i u
svim propalim dijelovima grada.
— Zašto? — pitala je Giselle. — Kakav ste odgovor našli?
Zašto je uopće ime moga muža proslijeñeno u Washington?
— I sam sam se pitao isto, gospoño Villier. I tako sam, dok
sam bio u Washingtonu, potražio bivšeg veleposlanika - iz pret
hodne administracije — i pitao ga. Vidite, informacija nije mogla
biti predana obavještajnoj zajednici ako on to nije odobrio.
— Što je moj stari prijatelj veleposlanik rekao? - Bressard
upadne glasom, koji je nesumnjivo odavao kritičan ton.
— Bila je njegova žena...
— Ah — reče službenik Quay d'Orsaya — onda je trebalo
slušati. Ona je trebala biti ambassadeur. Znatno inteligentnija, s
više znanja. Ona je liječnica, znate.
— Da, razgovarao sam s njom. Ona je isto tako i strastveni
posjetitelj kazališta. Uvijek traži mjesto u prva tri reda.
— To baš nisu najbolja mjesta - reče glumac tiho. - Izgu
bi se perspektiva za ono najbliže. Oprostite, nastavite. Što je
rekla?
— Vaše oči, gospodine Villier. I Jodelleove, kad ih je zau
stavio na pločniku i histerično vikao. "Oči obojice bile su tako
duboko plave," rekla je, "a ipak je boja bila izuzetno svijetla, izu
zetno neuobičajena za plavooke ljude." Pomislila je, zabluda ili
ne, da bi moglo biti istine u starčevom buncanju, jer sličnost ta
ko neobičnih očiju može se samo genetski prenijeti. Prihvatila je
to kao zov špekulacije, ali takav kakvog ne bi trebalo previdjeti. I, kako je Henri
spomenuo, ona je liječnica.
— Dakle, vaše sumnje su se pokazale točnima — reče Jean-
Pierre, zamišljeno kimajući glavom.
— Kad je preko televizije javljeno da se neidentificirani sta
rac ubio u kazalištu, nakon što je vikao da ste vi njegov sin - pa,
znao sam da sam našao Jodellea.
— Ali niste, Drew Latham. Pronašli ste sina, a ne oca koje
ga on nikad nije poznavao. Dakle, na čemu ste sada? Ja ne mogu
dodati znatno onome što vi već ne znate, a i to sam saznao
večeras od jedinih znanih roditelja. Rekli su mi da je Jodelle bio
borac pokreta otpora, bariton u pariškoj operi, Nijemci su ga ot
krili i poslali u koncentracijski logor iz kojeg se, navodno, nikad
nije vratio. Očito jest i čini se, nesretnik je shvatio svoju nemoć i
nikad se nije otkrio. - Glumac zastane, pa doda tužno, zamiš
ljeno — Meni je dao izuzetan, a sebi odbacio bilo kakav dosto
jan život.
- Sigurno te je silno volio, dragi - reče Giselle. - Ali s kakvom tugom, s kakvom
patnjom je sigurno živio!
— Tražili su ga. Toliko su se trudili - mogao je dobiti medi
cinsku pomoć. Bože, kakav tragični gubitak! - Jean-Pierre po
gleda Amerikanca. — Ponovno, monsieur, što ja mogu reći? Ne
mogu vam pomoći ništa više nego samom sebi.
— Recite mi točno što se dogodilo. Saznao sam vrlo malo u
kazalištu. Policija nije bila tamo kad se to dogodilo, a svjedoci
koji su ostali - dok sam ja stigao, uglavnom vratari - nisu bili od
velike pomoći. Uglavnom su tvrdili da su čuli vikanje i najprije
su pomislili da to ide uz "bravo", zatim su vidjeli starca u otrca
noj odjeći kako trči kroz gledalište uzvikujući da ste vi njegov
sin, s puškom u ruci, koju je okrenuo prema sebi i opalio. To je
Page 15
uglavnom sve.
— Ne, bilo je još — reče Villier, pretresavši glavom. — Na
stupila je kratka tišina u publici, trenutna stanka, onaj šok prije
nego što krene glasna reakcija. Tada sam jasno čuo nekoliko nje
govih izjava. "Iznevjerio sam tebe i tvoju majku - ja sam beskori-
stan, ja sam ništa! Samo želim da znaš, pokušao sam... pokušao
sam, ali nisam uspio." To je sve čega se sjećam, a onda je počeo
kaos. Nemam pojma što je htio reći.
— Sigurno je sadržano u riječima, gospodine Villier — reče
Latham brzo, naglašeno - i moralo je biti nešto silno važno za
njega, toliko katastrofalno da je prekinuo životnu tišinu i suočio se s vama.
Posljednji čin prije nego što se ubio; nešto je to moralo izazvati.
— Ili konačno rastrojstvo neuravnoteženog uma gurnutog
preko ruba u krajnje ludilo - doda glumčeva žena.
— Ja ne mislim tako — Amerikanac se pristojno usprotivi.
- Bio je previše usredotočen. Znao je točno što radi - što će
napraviti. Nekako je ušao u kazalište sa skrivenom puškom, oči
to, bez problema, i onda čekao da predstava završi i masa uputi
ovacije vašem suprugu - to mu nije htio uskratiti. Čovjek zah
vaćen emotivnim mahnitanjem jednog luñaka bio bi sklon preki
danju predstave, usmjeravajući svu pozornost na sebe. Jodelle to
nije učinio. Dio njega bio je previše racionalan, previše racional
no velikodušan da bi to dopustio.
— Jesi li ti ujedno i psiholog? — upita Bressard.
— Ništa više nego ti, Henri. Temeljna stvar za nas obojicu
je proučavanje ponašanja, predskazivanje istog, ako nam uspije,
zar ne?
— Dakle vi kažete — upadne Villier — da je moj otac -
pravi otac kojeg nikad nisam upoznao - racionalno izračunao
poteze u smjeru vlastite smrti, jer je bio motiviran nečim što mu
se dogodilo. — Glumac se nasloni u stolici, mršteći se. — Mi,
znači, moramo saznati što je to bilo, nije li tako?
— Ne znam kako, gospodine. On je mrtav.
— Ako glumac proučava lik kojeg mora oživiti na pozornici
ili filmu, a taj lik je izvan klišeja njegove mašte, on mora prouča
vati stvarnost, graditi na njoj, zar ne?
— Nisam siguran da vas razumijem.
— Prije dosta godina, dobio sam ulogu opasnog beduinskog
šeika, vrlo nesimpatičnog čovjeka koji nemilosrdno ubija svoje
neprijatelje, jer vjeruje da su Alahovi neprijatelji. Padali su mi na
pamet svi mogući očekivani klišeji: vražje obrve; oštra bradica;
tanke, zle usne; proročke oči - sve je to bilo toliko banalno, mi
slio sam. I tako, odletio sam u Jiddu - u luksuznim uvjetima, bez
brige - i sreo se s nekoliko beduinskih poglavica. Nisu bili ništa
slično tome. Bili su religiozni fanatici, dakako, ali bili1* su mirni,
vrlo pristojni i istinski su vjerovali da je ono što Zapad naziva
arapskim zločinima njihovih djedova bilo potpuno opravdano,
jer ti davni neprijatelji su zaista bili neprijatelji njihovog Boga.
Čak su objasnili da su, nakon svake smrti, njihovi preci molili
Alaha za spas duše svojih neprijatelja. Bila je istinske tuge u tome što su oni
smatrali neophodnim pokoljem. Shvaćate li što mislim?
— To je bio Le Carnage du Voile — reče Bressard iz Quay
d'Orsava. — Bio si izuzetan i zvijezdama si oteo film. Vodeća
pariška kritika pisala je da je tvoje zlo bilo toliko čisto, jer si ga
zaodjenuo u takvu tihu dobronamjernost...
— Molim te, Henri. Dosta.
— Ja još uvijek ne znam na što ciljate, gospodine Villier.
— Ako to što mislite o Jodelleu... ako je to istina, tada je
dio njega bio manje lud nego što su njegovi postupci pokazivali.
Nije li to zapravo ono što želite reći?
— Da, to je. Ja to vjerujem. Zato sam ga pokušavao pro
Page 16
naći.
— A takav čovjek, bez obzira na svoju nemoć, može komu
nicirati s ostalima, sa svojim podjednako nesretnim sudruzima,
nije li tako?
— Možda. Dakako.
— Tada moramo krenuti od njegove stvarnosti, okolice u
kojoj je živio. To ćemo i učiniti, ja ću to učiniti.
— Jean-Pierre! — uzvikne Giselle. — O čemu ti govoriš?
— Naša predstava nema matineje. Samo bi idiot igrao Cori-
olanusa osam puta na tjedan. Moji dani su slobodni.
— I? - upita zbunjeni Bressard, izvijenih obrva.
— Kako si velikodušno napomenuo, Henri, ja sam prilično
poznat glumac, a imam pristup do svakog fundusa kostima u Pa
rizu. Odjeća neće biti problem, a prejaka šminka je uvijek bila
jedna od mojih jakih strana. Prije nego što je preminuo, mon-
sieur Olivier i ja složili smo se da je to nečasno pomagalo - ka
meleon, tako je on to zvao - ali, ipak, više od pola bitke. Ući ću
u svijet u kojem je živio Jodelle i možda mi se posreći. Morao je
s nekim razgovarati, uvjeren sam u to.
— Ta okolica — reče Latham — taj njegov "svijet" je pri
lično podao, a može biti i nasilan, gospodine Villier. Ako nekom
od tih tipova padne na pamet da imate dvadeset franaka, slomit
će vam noge zbog njih. Ja nosim oružje, i bez pretjerivanja, osje
ćao sam da ga moram pokazati u pet različitih prilika posljednih
tjedana. Isto tako, većina tih ljudi drži jezik za zubima i ne vole
došljake koji postavljaju pitanja; u stvari, oni to snažno odbijaju.
Ja nisam nikamo stigao.
— Ah, ali vi niste glumac, monsieur, i posve iskreno, vaš

francuski bi se mogao dotjerati. Vi ste se, bez sumnje, tim ulica
ma šuljali u vašoj uobičajenoj odjeći, vaša opća pojava nije bila
puno drukčija od ovog što sad vidimo, n'est-ce pas?
— Pa... da.
— Još jednom, oprostite, ali obrijani muškarac u prilično
pristojnom odijelu koji postavlja pitanja na nesigurnom francu
skom teško bi mogao izazvati povjerenje meñu Jodelleovim po
vjerenicima u tom njegovom svijetu.
— Jean-Pierre, prestani! — viknula je glumčeva žena. — To
što ti predlažeš, ne dolazi u obzir! Na stranu moji osjećaji i tvoja
sigurnost, tekući ugovor ti zabranjuje fizički rizik. Moj Bože, ti ne
smiješ čak ni skijati ni igrati polo ili letjeti vlastitim zrakoplovom!
— Ali ja neću biti na konju ili skijati ili letjeti svojim zrako
plovom. Samo idem na drugi kraj grada, nekoliko arondismana
dalje, istražiti atmosferu. To je mnogo manje od putovanja u
Saudijsku Arabiju zbog sporedne filmske uloge.
— Merde! — vrisne Bressard. — To je preopasno!
— Nisam došao ovamo takvo što tražiti od vas, gospodine
— reče Latham. — Došao sam, nadajući se da bi vi mogli znati
nešto što bi meni moglo pomoći. Vi ne znate, i ja to prihvaćam.
Moja vlada može poslati ljude da izvedu to što vi predlažete.
— U tom slučaju, bez lažne skromnosti ja tvrdim da ne bi
dobili najbolje. Vi hoćete najbolje, zar ne, Drew Latham, ili ste
tako brzo zaboravili svog brata? Vaš nemir mi govori da niste.
On mora biti odličan čovjek, sjajan stariji brat koji vam je ne
sumnjivo pomogao, vodio vas. Naravno, vi osjećate da mu dugu
jete sve što možete učiniti.
— Zabrinut sam, da, ali to je osobno — upadne Amerika
nac oštro. — Ja sam profesionalac.
— Kao i ja, gospodine. A ja čovjeku kojeg nazivamo Jodelle
dugujem jednako koliko i vi vašem bratu. Možda i više. On je
Page 17
izgubio ženu i prvo dijete boreći se za sve nas, pa tragično pre
dao svoje postojanje paklu kojeg ne možemo ni zamisliti, kako
bih ja mogao napredovati. Oh, da, dugujem mu to profesionalno
i osobno. I ženi, mladoj glumici koja je bila moja prava majka, i
djetetu čije ime ja nosim, starijem bratu koji me je mogao voditi.
Moj dug je velik, Drew Latham, i vi me nećete spriječiti da nešto
od toga vratim. Nitko od vas... Budite ljubazni i doñite ovamo
sutra u podne. Bit ću spreman i sve pripreme bit će obavljene.
Latham i Henri Bressard izašli su iz velike Villierove kuće u Pare Monceau i ušli u
auto vladinog službenika. — Trebam li ti reći da mi se ništa od ovog ne sviña? —
rekao je Francuz.
— Ni meni — složi se Drew. — On može biti silan glumac,
ali ovome nije dorastao.
— Nije dorastao? Čemu dorastao? Jednostavno mi se ne
sviña da on zalazi u utrobu Pariza gdje, ako ga prepoznaju, može
biti napadnut zbog novca ili čak otet zbog ucjene. Ti želiš nešto
drugo reći, čini mi se. Što to?
— Nisam siguran, nazovi to instinktom. Nešto se dogodilo
Jodelleu i to je više od rastrojenog starca koji se ubija pred si
nom kojeg nikad nije priznao. To je bio čin krajnjeg očaja; znao
je da je poražen, nepopravljivo poražen.
— Da, čuo sam Jean-Pierreove riječi — reče Bressard, obi-
šavši auto do vozačevog sjedala, dok je Latham otvarao vrata uz
rub pločnika. — Stari je vikao da nije uspio; pokušao, ali nije
uspio.
— Ali što je pokušao? Što nije uspio učiniti? Što je to bilo?
— Kraj njegovog puta, možda - odgovori Henri, pokrenu-
vši auto prema ulici. — Spoznaja da je, nakon svega, neprijatelj
ostao izvan njegovoga dosega.
— Da bi to znao, da bi to zaista znao, morao bi pronaći tog
neprijatelja i onda shvatiti da je bespomoćan. Znao je da ga se
smatra ludim; ni Pariz ni Washington nisu mislili da mu se može
vjerovati, i bio je odbijen... vraga, izbačen je iz sudova. Zato je
sam krenuo u potragu za neprijateljem, a kad je napokon našao...
njega... njih, nešto se dogodilo. Potpuno su ga onemogućili.
— Ako je u tome stvar, umjesto da ga samo onemoguće,
zašto ga nisu-ubili?
— Nisu mogli. Jer, da jesu, to bi izazvalo previše pitanja.
Ako ga ostave na životu dok ne umre, a u njegovoj dobi i u nje
govom stanju to nije bilo jako daleko, on će biti samo još jedan
razočarani pijanac. Ali da je ubijen, njegove sulude optužbe mo
gle bi izgledati vjerodostojnije. Ljudi kao ja počeli bi kopati, a to
njegov neprijatelj ne smije dopustiti. Živ, on nije bio ništa, ubi
jen, postaje nešto drugo.
— Ne uspijevam shvatiti po čemu se to odnosi na Jean-Pi-
errea, moj prijatelju.
— Jodelleovi neprijatelji, ovdje u Francuskoj, skupina koja

je, uvjeren sam, povezana s nacističkim pokretom u Njemačkoj,
sakriveni su duboko u podzemlju, ali imaju oči i uši iznad zem
lje. Ako je starac uspostavio vezu, zadnje što će oni učiniti je ra
spitati se o njegovom samoubojstvu. Bili bi vidljivi svakom tko o
njemu postavlja pitanja. Ako ima imalo istine u onome što je Jo-
delle tvrdio, oni, s druge strane, ne mogu dopustiti ni da ostanu
po strani... I to me vodi natrag do nestalih dosijea OSI-ja u Wa-
shingtonu. Ukradeni su s razlogom.
— Shvaćam što želiš reći — reče Bressard — i sad sam
potpuno protiv Villierova uplitanja. Sve ću učiniti ne bi li ga zau
stavio; Giselle će pomoći. Ona je jaka kao i on, a on je obožava.
— Možda nisi slušao malo prije. Rekao je da ga nitko od
nas ne može zaustaviti. Nije glumio, Henri, on je to zaista mislio.
Page 18
— Slažem se, ali ti si uveo još jednu jednakost. Prespavat
ćemo, ako itko od nas može spavati... I dalje stanuješ na rue du
Bac?
— Da, ali hoću najprije do veleposlanstva. Ima netko u Wa-
shingtonu koga bih htio nazvati sigurnom linijom. Našim prije
vozom ću doći kući.
— Kako želiš.
Latham je dizalom sišao u podrumski kompleks veleposlanstva i prošao bijelim,
neonski osvijetljenim hodnikom do komunikacijskog središta. Ubacio je svoju
plastičnu propusnicu u sigurnosni prorez; čulo se kratko, oštro zujanje, teška
vrata se otvore i on uñe unutra. Velika prostorija, rashlañena, s filterima protiv
prašine, kao i hodnik, bila je isposnički bijela, raznoliko mnoštvo elektronske
opreme ispunjavalo je tri zida. Metal je sjao, a pokretne stolice bile su
postavljene svakih dva metra pred nizom zasebnih konzola. S obzirom na doba dana,
meñutim, samo je jedna stolica bila zauzeta; promet je bio najrijeñi izmeñu dva i
šest ujutro, po pariškom vremenu.
— Vidim, dobio si grobljansku smjenu, Bobby — reče Drew
jedinom nazočnom na drugom kraju prostorije. — Držiš se?
— Meni se to, zapravo, sviña — odgovori Robert Durbane,
pedesettrogodišnji stručnjak za vezu i stariji službenik u kom-sre-
dištu veleposlanstva. — Moji ljudi misle da sam silno dobar, jer
samom sebi dodjeljujem ovu smjenu; griješe, ali ja im to neću re-
ći. Vidiš na čemu radim? - Durbane podigne presavijeni londonski Times, stranica je
pokazivala zloglasnu Timesovu križaljku i ubitačnu osmosmjerku.
— Rekao bih, to dodaje crtu mazohizma dvostrukoj smjeni
— reče Latham, prišavši stolici desno od operatora. — Ja ne
mogu riješiti ni jednu i ne pokušavam.
— Ti i ostali mladići. Bez komentara, gospodine Obavje
štajce.
— Nešto škripi u ovoj primjedbi.
— A ti je podmaži, pa neće... Što mogu za tebe učiniti?
— Nazvao bih Sorensona preko skramblera.
— Nije ti se javio prije sat vremena?
— Nisam bio kod kuće.
— Naći ćeš njegovu poruku... čudno, meñutim, on je govo
rio kao da ste se već čuli.
— Jesmo, ali to je bilo prije gotovo tri sata.
— Uzmi crveni telefon u kavezu. — Durbane se okrene i
pokaže prema ugrañenom staklenom odjeljku na četvrtom zidu
koji se pružao do stropa. "Kavez", kako su ga zvali, bio je zvuč
no izolirani, sigurni prostor gdje se moglo povjerljivo razgovarati
bez mogućnosti da ih se čuje. Osoblje veleposlanstva bilo je zbog
toga zahvalno; ono što nisu čuli, nije moglo biti izvučeno iz njih.
- Znat ćeš kad si na skrambleru - dodao je stručnjak.
— Nadam se - reče Drew, a mislio je na neskladne pisko-
ve koji su prethodili prodornom brujanju na vezi, zvučnom zna
ku koji pokazuje da je skrambler uključen. Ustao je, prešao do
debelih staklenih vrata kaveza i ušao. Unutra je, u središtu, bio
dugački plastificirani stol s crvenim telefonom, bilježnicama, pi
saljkama i pepeljarom na vrhu. U kutu tog jedinstvenog zatvore
nog prostora bio je koš za papire čiji sadržaj se spaljivao svakih
osam sati, i češće ako je trebalo. Latham sjedne za stol, kako bi
leñima bio okrenut osoblju koje radi na konzolama; maksimalno
osiguranje uključivalo je i strah od čitanja s usana, što je bilo
predmet ismijavanja, dok, na vrhuncu hladnog rata, u komunika
cijama veleposlanstva nije pronañena sovjetska krtica. Drew po
digne slušalicu i pričeka; osamdeset i dvije sekunde kasnije, bru-
janje i pištanje završi i zatim se začuje glas Wesleya T. Sorenso
na, direktora Konzularnih operacija.
— Gdje si, do vraga, bio? — upitao je Sorenson.
— Nakon što si mi odobrio poziv Henriju Bressardu uz
Page 19
obećano otkrivanje podataka, otišao sam u kazalište, pa zvao Bressarda. On me odveo
Villieru, u Pare Monceau. Upravo sam došao od tamo.
— Dakle, tvoje pretpostavke su bile točne?
— Točne kao jednostavna aritmetika.
— Dobri Bože...! Starac je zaista bio Villierov otac?
— Potvrdio je sam Villier, koji je to saznao - kako je rekao
- od jedinih roditelja koje je poznavao.
— S obzirom na okolnosti, kakav strašan šok!
— O tome trebamo razgovarati, Wes. Šok je proizveo brdo
krivice kod našeg slavnog glumca. Odlučio je upotrijebiti svoje
umijeće, tajno krenuti u podzemlje i vidjeti može li uspostaviti
vezu s Jodelleovim prijateljima, pokušati saznati je li starac iko
me rekao kroz što je prolazio posljednjih nekoliko dana, koga je
to htio naći i što je namjeravao učiniti.
— Tvoj scenarij — upadne Sorenson. — Tvoj scenarij, u

slučaju da se tvoje pretpostavke pokažu točnima.
— Mora tako ići - ako sam u pravu. Ali taj scenarij je zahti
jevao korištenje naših suradnika, a ne samog Villiera.
— Bio si u pravu. Čestitam.
— Imao sam pomoć, Wes, ženu bivšeg veleposlanika.
— Ali ti si je našao, nitko drugi.
— Mislim da nitko nema brata u opasnoj situaciji bez ikak
vih vijesti.
— Razumijem. Dakle, što te muči?
— Villierova odlučnost. Pokušao sam ga odgovoriti, ali ni
sam uspio, ne mogu i ne mislim da itko može.
— Zašto bi trebao? Možda bi on mogao nešto saznati. Za
što bismo se miješali?
— Jer, tko god je potaknuo Jodelleovo samoubojstvo, mo
rao se s njim suočiti. Nekako su ga uvjerili da je izgubio sve, da
je gotov. Starcu ništa nije preostalo.
— Psihološki, to ima smisla. Njegova opsjednutost nije mo
gla završiti drukčije nego da ga uništi. Pa?
— Ma tko bili, sigurno će ići po tragu njegovog samouboj
stva. Kako sam rekao Bressardu, oni si ne mogu dopustiti druk
čije. Ako se netko, nije važno tko, pojavi postavljajući pitanja o
Jodelleu - pa, ako su njegovi neprijatelji oni koji ja mislim da je
su, taj netko neće baš imati sreće.
— Jesi li to rekao Villieru?
- Ne toliko opširno, ali objasnio sam da je to što bi on
htio izvesti, izuzetno opasno. Zapravo, rekao mi je neka se no
sim do vraga. On Jodelleu, rekao je, duguje jednako ako ne i vi
še, nego što ja dugujem Harrvju. Sutra u podne bih trebao otići
do njega. Kaže da će biti spreman.
- Ti mu sve reci — zahtijevao je Sorenson. — Ako i dalje
bude uporan, pusti ga.
- Trebamo li imati njegovu, možda, skraćenu budućnost
na savjesti?
- Teške odluke se zovu teškima zato jer nisu lake. Ti želiš
naći Harrvja, a ja želim naći taj gnusni tumor koji raste u Nje
mačkoj.
- Ja bih volio pronaći oboje — reče Latham.
- Dakako. I ja. Dakle, ako tvoj glumac želi nastupati, ne
moj ga sprečavati.
- Želim da ga pokrivamo.
- I treba, mrtav glumac nam ne može ispričati što je sa
znao. To razradi s Deuxiemeom, oni su vrlo dobri u takvim stva
rima. Za jedan sat, otprilike, ja ću zvati Claudea Moreaua. On je
šef ureda, i bit će do tada u svom uredu. Radili smo zajedno u
Istanbulu; bio je najbolji terenac kojeg je francuska obavještajna
Page 20
ikad imala, svjetska klasa, da budem točniji. On će ti dati što ti
je potrebno.
- Da kažem Villieru?
- Ja sam iz one stare škole, Latham, možda je to dobro,
možda i nije, ali vjerujem, ako pokrećeš operaciju, onda trebaš
ići do kraja. Villier bi trebao biti i ozvučen; to je dodatni rizik,
dakako, i ti mu sve trebaš objasniti. Neka donese čistu odluku.
- Drago mi je da smo se uskladili. Hvala na tome.
- Ja sam iz toga izašao, Drew, ali nekoć sam bio gdje si ti
sada. To je gadna šahovska igra, naročito kad ti pješaci mogu iz
ginuti. Njihove sjene te nikad ne napuštaju, vjeruj mi. Oni su
hrana za noćne more.
- Sve što se o tebi govori, istina je, zar ne? Uključujući i to
što voliš da te mi s terena zovemo osobnim imenom.
- Većina onoga što se priča da sam učinio, sasvim je pre
tjerano - reče direktor Konzularnih operacija — ali kad sam ja
bio tamo vani, da sam mogao svog šefa zvati Bili ili George ili
Stanford ili samo obično Casey, bio bih, mislim, iskreniji. To
želim od vas, ljudi. "Gospodin direktor" je kočnica.
— Potpuno si u pravu.
— Znam. Dakle, učini ono što moraš.
Latham je izašao iz veleposlanstva na aveniji Gabriel, prema blindiranom
diplomatskom automobilu koji ga je čekao i koji će ga odvesti do njegovog stana u
rue de Bac. To je bio citroen, limuzina, stražnja sjedala preplitka, pa je zato
odlučio sjesti do marinca za upravljačem. - Znate adresu? — upitao je.
— O, da, gospodine. Jasno da znam, naravno.
Iscrpljeni Drew kratko pogleda čovjeka; naglasak je bio nesumnjivo američki, ali
redoslijed riječi je bio čudan. Ili je bio, jednostavno, toliko umoran da se sluh
poigravao s njim. Zaklopio je oči, koliko dugo, nije znao, zahvalan na ništavilu,
tupoj praznini koja je ispunila njegov unutarnji vidik. Nekoliko minuta, barem,
njegov nemir je bio obuzdan. Trebao mu je predah, dočekao ga je s dobrodošlicom. A
onda je, odjednom, bio svjestan kretanja, poskakivanja svog tijela u sjedalu.
Otvorio je oči; vozač je jurio preko mosta kao da je na trci u Le Mansu. Latham
progovori. — Hej, momče, ja ne kasnim na sastanak. Smanji gas, prijatelju.
— Tut mir - žao mi je, gospodine.
— Što? — Projurili su preko mosta i marinac zakrene au
tom u tamnu, nepoznatu ulicu. I onda postane jasno; nisu bili ni
blizu rue de Bac. Drew vikne — Što radiš, do vraga?
— To je kraći put, gospodine.
— Sranje! Zaustavi taj jebeni auto!
— Nein! — vikne čovjek u odori marinca. — Ti ideš gdje te
ja odvedem, prijatelju! — Vozač izvuče automat iz svoje jakne i
uperi ga u Lathamove grudi. — Ne zapovijedaš ti meni, ja zapo
vijedam tebi!
— Kriste, ti si jedan od njih. Kurvin sine, ti si jedan od njih!
— Upoznat ćeš i ostale, i onda te više neće biti!
— Sve je istina, je li tako? Ima vas posvuda, po Parizu...
— Und England, und die Vereinigten Staaten, und Euro
pa!... SiegHeil!
— Sieg ti nabijem u stražnjicu — reče Drew tiho, sklanjaju
ći svoju ruku u jureće sjene ispod oružja i polako pruži lijevo sto
palo preko poda citroena. — A, što kažeš na jedno veliko izne
nañenje u stilu blitzkriega? — S tim riječima, Latham je nogom
nagazio kočnicu dok je, istovremeno, lijevom rukom tresnuo u lakat svog nesuñenog
otmičara. Pištolj izleti iz neonacistove ruke; Drew ga dohvati i opali u vozačevo
desno koljeno, a onda su se autom zabili u ugao jedne zgrade.
— Izgubio si! - reče Latham bez daha, otvarajući vrata
zgrabivši čovjeka za jaknu. Izašavši van, on ga prebaci preko sje
dala, izbacujući ga na pločnik. Bili su u jednom industrijskom di
Page 21
jelu Pariza, meñu dvokatnim i trokatnim tvornicama, pustim us
red noći. Pod prigušenom uličnom rasvjetom, jedini sjaj je dopi
rao od prednjih svjetala oštećenog citroena. Bilo je dovoljno.
— Sad ćeš mi pričati, prijatelju — rekao je lažnom marincu
koji je, sklupčan na pločniku, zavijajo i stezao svoju ranjenu no
gu - ili sljedeći metak ide ravno kroz te ruke na tvom koljenu.
Smrskane ruke se nikad potpuno ne oporave. To je pakao od
života.
— Nein! Nein! Ne pucaj!
— Zašto ne? Ti si me htio ubiti, tako si mi rekao. "Neće me
biti", točno se sjećam. Ja sam puno finiji. Neću te ubiti, samo ću
ti od života napraviti užas. Nakon ruku, noge su sljedeće... Tko si
ti i kako si nabavio tu odoru, taj auto? Govori!
— Mi imamo odore... amerikanische, franzosische, engli-
sche.
— Auto, vozilo veleposlanstva. Gdje je čovjek čije si mjesto
zauzeo?
— Rečeno mu je da ne dolazi....
— Tko je rekao?
— Ne znam! Auto je dovezen tamo ispred. Schlussel -
ključ, hoću reći - je bio unutra. Meni je zapovjeñeno da vas vo
zim.
— Tko ti je zapovjedio?
— Moj nadreñeni.
— Ljudi kojima si me vodio?
— Ja.
— Tko su oni? Daj mi imena. Odmah.
— Ja ne znam nikakva imena! Javljaju nam se preko kodo
va, brojeva i pisama.
— Kako se ti zoveš? - Drew je čučno pokraj uljeza, zabivši
mu cijev pištolja u bližu ruku sklopljenu oko okrvavljenog koljena.
— Erich Hauer, kunem se!
— Tvoje kodno ime, Erich. Ili otpisi ruke i noge.
— C-Zwolf- dvanaest.
— Puno bolje govoriš engleski kad nisi nasmrt uplašen,
Erich-prijatelju... Kamo si me vodio?
— Pet, šest avenija dalje. Znao bih po Scheinwerfer...
— Čemu?
— Prednjim svjetlima. Iz uske ulice na lijevo.
— Ostani gdje si, mali Adolfe — reče Latham, dignuvši se, i
zakorači prema vratima automobila, s oružjem uperenim na Ni
jemca. Oprezno se spustio na prednje sjedalo, njegova lijeva ruka
posegne ispod vjetrobrana dok nije pronašao telefon u izravnoj
vezi s veleposlanstvom. Kako je odašiljački mehanizam bio u
haubi, bilo je dosta vjerojatno da će raditi. I radio je. Kratko po
gledavši, Drew pritisne nulu četiri puta zaredom, brzo. Znak za
hitno.
— Američko veleposlanstvo — začuje se Durbaneov glas
preko zvučnika. — Vaš status je Nula Četiri. Snima se, nastavite!
— Bobby, Latham je...
— Znam, imam te na mreži. Zašto Četiri Nule?
— Dobili smo batina. Bio sam na putu prema brzom po
gubljenju, ljubaznošću naše nacističke noćne more. Marinac za
upravljačem je bio lažnjak; netko iz voznog parka mi je namje
stio. Provjeri cijelu tu jedinicu!
— Kriste, jesi li u redu?
— Samo malo razdrman; imali smo nezgodu, a skinhead
nije baš dobro prošao.
— Dobro, imam vas na mreži. Poslat ću ophodnju...
— Znaš točno gdje smo?
— Dakako.
Page 22
— Pošalji dvije ophodnje, Bobby, jednu naoružanu za na
pad.
— Jesi li ti lud? Ovo je Pariz; to je Francuska!
— Ja ću nas pokriti. Ovo je zapovijed iz Konz-op... Pet ili
šest blokova južnije, na lijevo, jedan auto je parkiran u sporednoj
ulici s upaljenim prednjim svjetlima. Moramo uhvatiti taj auto,
ljude u njemu!
— Tko su oni?
— Meñu ostalim, moji krvnici... nema vremena, Bobby.
Kreni! — Latham tresne telefon natrag u njegovo ležište i požuri
iz auta do Ericha Hauera koji ih je mogao odvesti do stotine
drugih u Parizu, i šire, znao ili ne znao. Kemikalije će otvoriti
vrata njegovog uma; bilo je izuzetno važno. Drew ga zgrabi za noge i čovjek
zavrišti od boli.
— Molim... !
— Začepi, svinjoglavi. Moj si, shvaćaš? Počni pričati, bit će
ti lakše kasnije.
— Ja ne znam ništa. Ja sam samo C-Zwolf, što još da ka
žem?
— To nije dovoljno! Imam brata koji je krenuo na vas, izro
de; zadnji korak gadnog putovanja. Zato ćeš mi ti reći više, mno
go više, prije nego što završim s tobom. Vjeruj mi na riječ, Erich,
zaista ti ne želim da imaš posla sa mnom.
Odjednom, iz puste tamne ulice, crna limuzina skrene uz škripu kočnica. Naglo je
usporila, nakratko, i puščana paljba se prolomi, smrtonosni rafal, pomor za sve što
se nade na putu. Latham pokuša odvući nacista u zaklon blindiranog diplomatskog
vozila; nije to mogao izvesti i ujedno spasiti samog sebe. Kad je limuzina
odjurila, pogledao je svog zarobljenika. Erich Hauer, izrešetanog tijela, lica
oblivenog krvlju, bio je mrtav. Jedini čovjek koji je mogao dati barem neke
odgovore, umro je. Gdje će biti netko drugi i koliko će ga dugo tražiti?
Noć je prošla, rano svjetlo se ocrtavalo na istočnom nebu kad je icrpljeni Latham
malim željeznim dizalom stigao do svog stana na petom katu, u me de Bac. On je
obično išao stubištem, smatrajući da je to fizički dobro, zbog ovog ili onog, ali
sada, ne; oči je jedva držao otvorene. Vrijeme od dva, nešto poslije, do pet i
trideset, bilo je ispunjeno diplomatskim neophodnostima, kao i traženjem mogućnosti
da ga primi šef moćnog i tajnovitog Deu-xičme Bureaua, izvjesni Claude Moreau.
Javio se Sorensonu u Washington tražeći ga da se u to doba javi francuskom
obavještajcu i uvjeri ga da odmah doñe u američko veleposlanstvo. Moreau je bio
sredovječan čovjek, srednje visine i proćelav, koji je u odijelu izgledao kao da
dobar dio dana provodi u dizanju utega. Njegov opušteni galski humor nekako je
uspijevao zadržati stvari na okupu kad je postojala opasnost izmicanja nadzora.
Mogući gubitak nadzora nastupio je najprije s neočekivanom pojavom ozbiljnog i
uplašenog Henrija Bressarda, prvog tajnika francuskog ministarstva vanjskih
poslova.
— Što se, do vraga, dogaña? — htio je znati Bressard, ula
zeći u ured veleposlanika, istovremeno iznenañen, a ipak, pri
hvaćajući Moreauovu nazočnost. — Allo, Claude — rekao je,
prešavši na francuski. - Nisam baš začuñen što te vidim ovdje.
— En anglais, Henri... Monsieur Latham nas razumije, ali
veleposlanik se još uvijek drži svog Berlitza.
— Ah, američki diplomatski takt!
— To sam shvatio, Bressard — reče veleposlanik Daniel
Courtlad, za svojim pisaćim stolom u kućnom ogrtaču i papuča
ma — i radim na vašem jeziku. Iskreno, ja sam htio mjesto u
Stockholmu - dobro govorim švedski - ali ostali su drukčije mi
slili. Tako ste vi zapeli sa mnom, kao i ja s vama.
— Ispričavam se, gospodine veleposlanice. Ovo je bila ne
zgodna noć... Pokušao sam te nazvati, Drew, a kad sam dobio
Page 23
samo tvoj aparat, pretpostavio sam da si još ovdje.
— Trebao sam biti kod kuće prije sat vremena. Zašto si
ovdje? Zbog čega si me htio vidjeti?
— Sve je u izvještaju Surete. Želio sam da ih policija zove
u...
— Što se dogodilo? — prekine ga Moreau. Podigao je jednu
obrvu. — Tvoja bivša žena valjda ne pokazuje neprijateljske na
kane. Vaš razvod je bio prijateljski.
— Ne znam baš da li bih volio da je to ona. Lucille može
biti svakakva, ali nije glupa. Ovi ljudi su bili.
— Koji ljudi?
— Kad sam ovdje ostavio Drewa, odvezao sam se do svog
stana u Montaigneu. Kao što znate, jedna od rijetkih povlastica
mog ureda je moje diplomatsko parkirališno mjesto pred zgra
dom. Na moje iznenañenje bilo je zauzeto i na moje još veće ne
zadovoljstvo, pokraj je bilo nekoliko slobodnih mjesta. Onda
sam vidio da na prednjem sjedalu sjede dvojica muškaraca, vo
zač je razgovarao mobitelom, što baš nije uobičajena slika u dva
sata ujutro, naročito dok mu prijeti kazna od pet stotina franaka
zbog parkiranja vozila bez vladine tablice ili znaka Quay d'Or-
saya na prednjem prozoru.
— Kao uvijek — reče Moreau, potvrdno kimajući glavom
— očita je tvoja diplomatska sklonost prikazivanju nekog doga
ñaja kroz percepciju i iščekivanje, ali molim te, Henri, osim oso
bne uvrede, što se dogodilo?
— Izrodi su počeli pucati na mene!
— Što? — Latham skoči sa stolice.
— Čuli ste me! Moje vozilo je, naravno, zaštićeno od takvih
napada, pa sam se brzo povukao i zaletio u njih, nabijajući nji
hov auto uz rub pločnika.
— I onda? — uzviknuo je veleposlanik Courtland, sad na
nogama.
— Dvojica muškaraca izašli su s druge strane i odjurili. Srce
mi je lupalo, zvao sam policiju preko svog auto-telefona, zahtije
vao da uzbune Surete.
— Ti si još nešto drugo — tiho reče zapanjen Drew. — Ti
si se zabio u njih dok su pucali na tebe?
— Meci ne mogu proći, čak ni kroz staklo.
— Vjeruj mi, neki mogu - oni s punom košuljicom, na pri
mjer.
— Stvarno? — Bressardovo lice problijedi.
— Bio si sasvim u pravu, Henri — reče Moreau, još jednom
kimnuvši glavom — tvoja bivša žena bi bila puno djelotvornija.
No, hoćemo li se sad svi malo smiriti i pogledati to što je naš
hrabri junak osvojio za nas? Imamo vozilo, registarsku tablicu, i
bez sumnje, na desetke otisaka prstiju koje ćemo odmah predati
Interpolu. Nazdravljam ti, Henri Bressard.
— Ima metaka koji prodiru u automobil otporan na metke...1
Veza izmeñu Jodelleovog samoubojstva i sastanka u Villie-
rovom domu u Pare Monceau, nakon toga, bila je i preočita. Zajedno s napadom na
Lathama, situacija je zahtijevala nekoliko odluka: i Bressard i Drew imat će stalnu
zaštitu osoblja Deuxie-me - Francuz neskriveno, Latham je želio manje vidljivo.
Radilo se o tome da Deuxiemeov neoznačeni automobil ostane nasuprot Drewove zgrade
dok ne stigne smjena ili Amerikanac ujutro krene van, a to se nikad nije dogañalo
prije smjene. I napokon, ni pod kakvim okolnostima, Jean-Pierre Villieru, koji će
takoñer biti pod zaštitom, ne može se dopustiti lutanje sumnjivim dijelovima Pariza
u potrazi za bilo kim.
— To ću mu ja osobno objasniti — rekao je Claude Mo
reau, šef Deiutieme Bureaua. — Villier je dragocjenost Francu
ske!... Uz to, moja žena bi me ili ubila ili zaredala s brojnim afe
rama u našem krevetu kad bih dopustio da se njemu što dogodi.
Page 24
Uznemirujuće sumnje o voznom parku veleposlanstva brzo su razjašnjene. Dispečer je
bio zamjena koju nitko nije poznavao, ali primljen je u noćnu smjenu zbog svojih
preporuka. Nestao je malo prije nego što se Lathamov auto odvezao niz aveniju
Gabriel. Amerikanac u Parizu, koji govori francuski, pripadao je nacističkom
pokretu.
Sati prije zore utrošeni su na beskrajne analize situacije - pitanje koga
uključiti, a koga ne, bilo je na prvom mjestu - kao i opširni razgovori preko
skramblera koje su vodili Moreau i We-sley Sorenson u Washingtonu. Dvojica
stručnjaka u supertajnoj obavještajnoj djelatnosti zvučali su kao tim stručnjaka za
najmračnije zanate koji stvaraju scenarij supertajnih zadaća. Drew se složio s onim
što je čuo. On je bio. dobar, ne tako hladno intelektualan kao njegov brat Harry,
ali sigurno jači u brzim odlukama ili tjelesnoj kondiciji. Moreau i Sorensen,
meñutim, bili su majstori za prijevare i upade; preživjeli su neobjavljeni pokolj
špijuna u'krvavim ponorima hladnog rata. Od takvih ljudi je mogao učiti, čak i dok
su ga programirali.
Latham je pospano izašao iz dizala i krenuo hodnikom do svog stana. Kad je htio
ugurati ključ, njegove oči iznenada ostanu prikovane na bravu. Nije bila tamo!
Umjesto nje, tamo je bio prazan krug. Čitava brava je kirurški uklonjena, laserom
ili snažnom minijaturnom ručnom pilom. Dotakao je vrata; širom su se otvorila,
otkrivajući krhotine unutra. Drew izvuče svoj au-tomatik iz navlake na ramenu i
oprezno se uvuče unutra. Njegov stan je bio poharan; tapete su svugdje bile
razderane nožem, jastuci poderani, podstava razbacana; ladice izvučene i sadržaj
bačen na pod. Bilo je isto i u dvije spavaće sobe, u ormarima, kuhinji, kupaonicama
i naročito, u njegovoj radnoj sobi, gdje su čak i sagovi izrezani. Njegov veliki
pisaći stol bio je istrgan na dijelove, jurišna skupina je tražila skrivene
pretince gdje bi mogli biti skriveni tajni dokumenti. Uništenje je bilo
sveobuhvatno; ništa nije bilo kao prije. A u svojoj iscrpljenosti, Latham
jednostavno nije htio razmišljati o tome; trebao mu je odmor; trebalo mu je sna.
Kratko je procijenio štetu i koliko je nelogična bila; povjerljivi materijali su
čuvani u sefu, u njegovom uredu na drugom katu veleposlanstva. Stari Jodelleovi
neprijatelji - sad i njegovi neprijatelji - trebali su to pretpostaviti.
Prekopao je jedan ormar, gorko razveseljen kad je pronašao predmet kojeg bi uljezi
uzeli ili smrskali da su prepoznali što je. Čelična šipka od tričetvrt metra imala
je gumene kapice na svakom kraju, a svaka kapica sadržavala je alarmni mehanizam.
Kad je putovao i odsijedao u hotelskim sobama, redovito bi je zaglavio izmeñu poda
i vrata, aktivirajući alarme zavrtanjem kapica. Ako bi vrata na koja je šipka bila
prislonjena, bila izvana otvorena, čuo bi se niz prodornih piskova koji bi uljeza
izbezumili i natjerali na bijeg. Drew je odnese do vrata svog stana, namjesti
alarme i učvrstivši je na podu, njome podupre donji dio vrata. Vratio se u svoju
razorenu spavaću sobu, bacio plahtu preko razderanog madraca, skinuo cipele i
legao.
Za koju minutu je zaspao, a malo nakon toga, zazvonio je telefon. Mamuran, Latham
se baci preko nakrenute površine kreveta, uzmajući telefon s noćnog ormarića. -
Da?... Halo?
— Ovdje Courtland, Drew. Oprosti što zovem u ovo doba,
ali hitno je.
— Što se dogodilo?
— Njemački veleposlanik...
— Znao je za ovo noćas?
— Ni najmanje. Sorenson ga je zvao iz Washingtona i oči

to, digao paklenu buku. Malo kasnije, Claude Moreau je učinio
to isto.
— Oni su profi. Što se dogaña?
— Veleposlanik Heinrich Kreitz bit će ovdje u devet sati u
jutro. Sorenson i Moreau žele i tebe tamo. Ne samo da potvrdiš
izvještaje, nego očito, i zato da žestoko prosvjeduješ zbog osob
nog napada na tebe.
— Ta dva stara veteranska njuškala pripremaju dvojni obu-
hvatni napad, zar ne?
— Nemam ni najbljeñu predodžbu o čemu pričaš.
Page 25
— U Drugom svjetskom ratu, to je bila njemačka strategija.
Opkoliti s obje strane, pritisnuti neprijatelja tako da mora bježati
na sjever ili jug, na istok ili zapad. Ako pogriješi, gotov je, što će
i biti, jer točke su pokrivene.
— Ja nisam vojnik, Drew, ali zaista ne mislim da je Kreitz
neprijatelj.
— Ne, nije. U stvari, on je čovjek s povijesnom savješću.
Ali čak ni on ne zna koga ima u svojim redovima ovdje u Parizu.
On će silno uzburkati vode, a to Sorenson i Moreau od njega i
žele.
— Ponekad mislim da vi, ljudi, govorite nekim drugim jezi
kom.
— Ah, tako je, gospodine veleposlanice. To se zove zamući-
vanje u interesu porecivosti. Moglo bi se reći, to nam je lingua
franca.
— Buncaš.
— Ja sam smrtno umoran.
— Koliko ti treba da stigneš od kuće do veleposlanstva?
— Prvo moram otići do garaže gdje mi je auto...
— Ti sad koristiš vozilo Deuxieme — Courtland upadne.
— Oprosti, zaboravio sam... Ovisno o prometu, oko pet
naest minuta.
— Sad je šest i deset. Moja tajnica će te probuditi u osam i
trideset, i vidimo se u devet. Odmori se.
— Možda bih ti trebao reći što se dogodilo... — Bilo je pre
kasno, veleposlanik je spustio slušalicu, I to je bilo u redu, pomi
sli Latham. Courtland bi htio pojedinosti, produžio bi razgovor.
Drew se dovuče na krevet, uspjevši na koncu premjestiti telefon.
Jedina dobra stvar koja će proizaći iz ove noći je činjenica da će
on provesti tjedan, ili koliko već bude trebalo za popravak stana, u vrlo finom
hotelu, a Washington će dobiti račun.
Bijela jedrilica nošena strujama kasnog posiijepodneva uplovila je u dolinu
Bratstva. Po slijetanju, odmah je skrivena pokrovom od zelenih zastora. Otvorile su
se kupole od pleksiglasa na prednjem i stražnjem kokpitu; pilot u potpuno bijelom
kombinezonu izañe iz prvog, a njegov puno stariji putnik, iz drugog otvora.
— Komm — reče letač, pokazujući prema motociklu s pri
kolicom. — Zum Krankenhaus.
— Da, naravno — na njemačkom odgovori civil, okrene se
i iz letjelice izvuče crnu kožnu liječničku torbu. — Doktor Kroe-
ger je ovdje, pretpostavljam - dodao je, ulazeći u prikolicu, a
pilot je sjeo na vozilo i pokrenuo motor.
— Ne bih znao, gospodine. Ja vas samo trebam dovesti do
klinike. Ne znam nikakva imena.
— Onda zaboravi da sam ijedno spomenuo.
— Nisam ništa čuo, gospodine. — Motocikl pojuri u jedan
od zaklonjenih hodnika i, nakon nekoliko skretanja, krene doli
nom prema sjevernom kraju zaravni. Tamo, opet, zakrivena za
storima, bila je uobičajena jednokatna grañevina, ali nekako
drukčija. Dok su ostale grañevine bile uglavnom čvrsto grañene
od drveta, ova je bila čvršća, robusnija - opeka i beton - s gole
mim kompleksom generatora na južnoj strani; čulo se stalno,
snažno zujanje dubokog tona. — Ja ne smijem unutra, doktore
— reče pilot, zaustavljajući motocikl pred sivim čeličnim vrati
ma.
— Svjestan sam toga mladiću i znam kako trebam nastaviti
dalje. Inače, ja odlazim ujutro, čim se razdani. Vjerujem da to
znate.
— Da, znam, gospodine. Vjetrovi su tada najbolji.
Doktor izañe iz prikolice; letač odjuri dalje dok je njegov
putnik koračao prema vratima, pogledao prema kameri iznad sebe i pritisnuo okruglo
crno dugme desno od okvira. - Dr. Hans Traupman po zapovijedi generala von
Page 26
Schnabea.
Trideset sekundi kasnije, vrata je otvorio čovjek četrdesetih godina, u bijeloj
bolničkoj odjeći. - Herr doktor Traupman, drago mi je što vas ponovno vidim — rekao
je oduševljeno. — Prošlo je više godina od predavanja u Nurnbergu. Dobro došli!
— Danke, ali volio bih da postoji lakši način da se ovamo

stigne.
— Planinski prilaz bi vam se još manje sviñao, uvjeravam
vas. Hoda se kilometrima, a snijeg postaje sve jači svakih nekoli
ko stotina metara. Tajnost ima svoju cijenu... Doñite, uzmite ma
lo schnappsa i opustite se nekoliko minuta, dok popričamo. Za
tim ćete vidjeti naše napredovanje. Kažem vam, izuzetno je!
4 — Piće kasnije, a popričat ćemo dok promatramo — usprotivi se gostujući liječnik.
— Imam naporan sastanak s von Sch-nabeom - ne baš ugodna perspektiva - i želim
saznati što više, i to što brže. On će tražiti moj sud i smatrat će me mjerodavnim.
— Zašto sam ja isključen s tog sastanka? — upitao je mlañi
liječnik nezadovoljno kad su obojica sjeli u čekaonici klinike.
— On misli da je vaše oduševljenje preveliko, Gerhardt. Di
vi se vašem oduševljenju, ali ne vjeruje mu.
— Moj Bože, tko zna više o postupku nego ja? Ja sam ga
razvio! Uz sve poštovanje, Traupman, to je moje područje
istraživanja, ne vaše.
. — Ja to znam, i vi to znate, ali naš nemedicinski general to ne može shvatiti. Ja
sam neurokirurg i imam odreñenu reputaciju u operacijama glave, dakle, on se obraća
toj reputaciji, ne stvarnoj praksi. Pa, uvjerite me... Koliko shvaćam, po vašem
uvjerenju, teoretski je moguće promijeniti proces mišljenja bez droga ili hipnoze -
ta teorija je negdje u maglama parapsihološke znanstvene fantastkike, ali isto je
bilo i s presañivanjima srca i jetre, prije ne toliko puno godina. Kako se to, u
stvari, izvodi?
— Praktički, vi ste sami odgovorili. — Gerhardt Kroeger se
nasmije, oči mu zablistaju. — Izvadite "pre" iz "presañivanja" i
ubacite slovo u.
— Usañivanje?
— Vi usañujete čelične pločice, zar ne?
— Dakako. Zbog zaštite.
— I ja sam... Izvodili ste lobotomije, nije li tako?
— Naravno. Kako bih oslobodio električnu napetost.
— Upravo ste rekli još jednu magičnu riječ, Hans. "Ele
ktrično", kao "električni impulsi", električni impulsi mozga. Ja
jednostavno mikrokalibriram i prodrem meñu njih predmetom
toliko sitnim u usporedbi s pločicom da bi na rentgenu bio tek
sjena.
— Što bi to, do vraga, trebalo biti?
— Kompjutorski čip potpuno kompatibilan s električnim
impulsima mozga pojedinca.
— Što...?
— Za nekoliko godina, psihološka indoktrinacija bit će stvar
prošlosti. Pranje mozga otići će u povijest!
— Kako to?
— Protekla dvadeset i dva mjeseca obavljao sam pokuse...
operirao sam.... trideset i dva pacijenta, često pet ili više na razli
čitim stupnjevima razvoja...
— O tome sam obaviješten - upadne Traupman. - Paci
jenti koje su osigurali opskrbljivači, iz zatvora i drugdje.
— Temeljito izabrani, Hans, svi muškarci i svi natprosječne
inteligencije i obrazovanja. Iz zatvora, oni osuñeni zbog takvih
prekršaja kao što je pronevjera ili prodavanje tajnih korporacij
skih informacija, ili krivotvorenja državnih izvještaja zbog vlasti
te koristi. Zločini prijevare koji zahtijevaju izvjestan stupanj zna
nja i usavršenosti, a ne nasilje. Nasilne umove kao i manje inteli
gentne, lako je programirati. Morao sam dokazati da moj postu
Page 27
pak može uspjeti i na višim razinama.
— Jeste li dokazali?
— "Za dana", kako kaže Biblija.
— Zbog čega čujem negaciju, Gerhardte?
— Jer postoji jedna. Do sada, usañivanje funkcionira ne
manje od devet dana ili više od dvanaest.
— Što se onda dogaña?
— Mozak ga odbacuje. Pacijent naglo dobije krvarenje u lu
banji i umre.
— Hoćete reći, mozak eksplodira.
— Da. Dvadeset i šestorica mojih pacijenata tako su završi
li; meñutim, zadnjih sedam je trajalo progresivno dulje, od devet
do dvanaest dana. Uvjeren sam da ću uz unaprijeñene mikroki-
rurške tehnike na kraju svladati vremensko ograničenje. Kona
čno, a za to mogu trebati godine, trajno će funkcionirati. Poli
tičari, generali i državnici posvuda, mogu nestati na nekoliko da
na i nakon toga postati naši sljedbenici.
— Ali u sadašnjim uvjetima, taj američki agent, Latham,
kako vi smatrate, spreman je da ga se pošalje van, jesam li u pra
vu?
— Bez sumnje. Vidjet ćete i sami. On je u svom četvrtom
danu, što ostavlja minimum od pet do osam dana. Kako nas
naše osoblje u Parizu, Londonu i Washingtonu obavještava, on je potreban svega

četrdeset do sedamdeset i dva sata, rizik je mini-nalan. Dotad ćemo saznati što sve
naši neprijatelji znaju o Bratstvu, uz još veću korist od Lathama; on će ih sve
uputiti u pogrešnom smjeru.
— Vratimo se opet, molit ću — reče Traupman, premjestiv-
ši noge, sjedeći na bijeloj plastičnoj stolici. — Prije nego što do
ñemo do samog postupka, što taj vaš usañeni dio točno radi?
— Jesu li vam poznati kompjutorski čipovi, Hans?
— Vrlo malo. To prepuštam svojim tehničarima, kao i pri
mjenu anestezije. Imam dovoljno briga. Očekujem, vi ćete mi reći
ono što ne znam.
— Najnoviji mikročipovi su jedva tri centimetra dugački i
manje od deset milimetara široki, a mogu primiti ekvivalent od
šest megabajta softvera. To je dovoljno da sadrži sva djela Goe-
thea, Kanta i Schopenhauera. Programiranjem EPROM-a ubaci
mo informaciju u čip, zatim aktiviramo ROM - memoriju samo
za čitanje - a ona reagira na zvučne upute koje se do nje dovode
jednako kao što kompjutor, pretražujući, reagira na kodove koje
programer upisuje u procesor. Dakako, tu je odreñeno zakašnje
nje dok se mozak, proces mišljenja, prilagoñava drugoj valnoj
dužini, ali to u biti može samo uvjeriti istražitelja da subjekt za
ista razmišlja, pripremajući istinski odgovor.
— Možete to dokazati?
— Doñite, pokazat ću vam. — Dvojica muškaraca ustanu i
Kroeger pritisne crveno dugme na desno do teških čeličnih vrata.
Za koju sekundu, pojavi se medicinska sestra s kirurškom mas
kom u rukama. - Greta, ovo je slavni doktor Hans Traupman.
— Da, znam — reče sestra. - Čast mi je što vas ponovno
vidim, doktore. Molim, vaša maska.
— Da, dakako, ja vas poznajem! — uzvikne prisno Traup
man. - Greta Frisch, možda najbolja sestra do sada koja se ika
da pojavila u mojoj operacijskoj dvorani. Moja draga djevojko,
rekli su da ste se povukli, a za nekog tako mladog to je zvučalo
ne samo žaljenja vrijedno, nego i posve nevjerojatno.
— Povukla sam se u brak, Herr Doktor. S ovim ovdje. —
Greta kimne prema Kroegeru, koji se smješkao.
— Nisam bio siguran da ćete se sjetiti, Hans.
— Sjetiti? Ne zaboravlja se instrumentarka Frisch koja
predviña svaki zahtjev kirurga. Iskreno govoreći, Gerhardt, vaša
Page 28
cijena je upravo porasla... Ali, čemu maska, Greta? Ne operiramo.
— Moj muž će vam odgovoriti, gospodine. Te stvari su me
ni nedostupne, ma koliko ih često on objašnjavao.
— ROM, Hans, memorija samo za čitanje. Kod ovog paci
jenta, ne bismo htjeli imati previše slika prepoznatljivih lica, a
vaše bi moglo ući u tu kategoriju.
— Prilično nedostupno i meni, sestro Frisch. No dobro,
krenimo dalje. - Trojka je prošla kroz vrata, ušavši u dugački,
široki, blijedo zeleni hodnik s nizom velikih, četverokutnih stak
lenih prozora na svakoj strani. Iza stakala, bile su ugodno namje
štene sobe, svaka je imala krevet, pisaći stol i takve stvari kao što
su televizor i radio, smještene uz vrata koja vode do kupaonice s
tušem. Isto tako, bilo je i drugih prozora na vanjskim zidovima,
koji su gledali na livade s obiljem valovite visoke trave i pro
ljetnog cvijeća. — Ako su ovo bolesničke sobe — nastavi Traup-
man — najudobnije su meñu onima koje sam vidio.
— Radio i televizori su preprogramirani, naravno — reče
Gerhardt. — To je sve bezazleno, osim radija po noći, kad oda-
šiljemo informacije koje se odnose na pojedine pacijente.
— Recite mi što trebam očekivati — reče neurokirurg iz
Nurnberga.
— Naći ćete izvana posve normalnog Harrva Lathama koji
još uvijek vjeruje da nas je prevario. Odgovara na svoje lažno
ime, Alexander Lassiter i izuzetno nam je zahvalan.
— Zašto? — prekine ga Traupman. — Zašto je zahvalan?
— Jer vjeruje da je imao nezgodu i jedva se živ izvukao.
Upotrijebili smo jedno od naših velikih gorskih vozila i upriličili
dogañaj vrlo uvjerljivo, prevrnuvši kamion, "prikliještili" njega
ispod, uključili smo i nalete vatre koja ga je okružila... Tu sam
dopustio upotrebu droga i hipnoze - odmah, kako bi izbrisali
njegove prve minute ovdje u dolini.
— Sigurni ste da su izbrisane? - Zaustavili su se u hodni
ku, pogled Nirmberžanina prikovan na Kroegera.
— Potpuno. Trauma od "nezgode", zajedno sa silovitim sli
kama, kao i osjećajem boli koji smo ubacili, prekrili su sva sjeća
nja na njegov dolazak. Isključena su. Naravno, ponovno smo
upotrijebili hipnozu da provjerimo. Sve što on pamti su vriskovi,
nepodnošljiva bol i vatra kroz koju je prolazio dok smo ga
spašavali.
— Podražaji su psihološki dosljedni — primijeti neuroki

rurg, kimajući glavom. - A što s vremenskim faktorom? Ako ga
je svjestan, kako ste mu objasnili prolazak vremena?
— Najmanje teško. Kad se probudio, gornji dio njegove lu
banje bio je u čvrstim zavojima, i dok je on bio pod blagim seda
tivom, rečeno mu je - opet i opet - da je bio ozbiljno povrijeñen,
da je prošao tri različite operacije, dok je bio u produženoj komi
za čijeg je trajanja bio potpuno nijem. Objašnjeno mu je kako
bih ja, da njegovi vitalni znaci nisu ostali toliko jaki, od njega di
gao ruke.
— Dobro sročeno. On je zahvalan, siguran sam... Zna li
gdje se nalazi?
— O da, mi ništa ne skrivamo od njega.
— Pa kako ga, onda, možete poslati van? Moj Bože, on će
otkriti lokaciju doline! Oni će poslati zrakoplove ovamo; bom
bardirat će vas do uništenja!
— Neće biti važno, jer, kako će vam von Schnabe, bez
sumnje, objasniti, mi nećemo postojati.
— Molim vas, Gerhardt, jedna po jedna stvar. Ne idem da
lje dok mi ne objasnite.
— Kasnije, Hans. Pozdravite najprije našeg pacijenta, pa
Page 29
ćete shvatiti.
— Draga moja Greta — reče Traupman, okrenuvši se ženi.
— Je li ovaj vaš muž isto ono logično ljudsko biće koje sam po
znavao?
— Da, doktore. Taj dio, to što će vam on objasniti, to razu
mijem. I to je sjajno, gospodine, vidjet ćete.
— Ali, najprije pogledajte našeg pacijenta; on je sljedeći
prozor, prva vrata desno. Sjetite se, njegovo ime je Lassiter, ne
Latham.
— Što da mu kažem?
— Što god želite. Ja bih predložio, čestitajte mu na oporav
ku. Doñite.
— Ja ću čekati na prijavnici — reče Greta Frisch Kroeger.
Dvojica liječnika ušli su u sobu gdje je Harry Latham, glave
zamotane oko sljepoočnica, stajao pokraj velikog vanjskog prozora, okrenuo se i
osmijehnuo; bio je obučen u košulju i sive fla-nelaste hlače. - Pozdrav, Gerhardt.
Krasan dan, zar ne?
— Jesi li bio na šetnji, Alex?
— Ne još. Poslovnog čovjeka možete raniti, ali posao ne
možete odvojiti od čovjeka. Igrao sam se brojkama; iz unutarnjosti Kine mogu se

izvući bogatstva. Jedva čekam da skoknem tamo.
— Mogu li predstaviti doktora... Schmidta iz Berlina?
— Drago mi je, doktore. — Latham priñe, ispružene ruke.
— Isto tako, drago mi je što vidim još jednog liječnika u ovom
našem zadivljujućem kompleksu, ako me Gerhard upropasti.
— Koliko čujem, do sada nije — reče Traupman, prihvativ
ši ruku. — Ali opet, vi ste, čujem, izuzetno dobar pacijent.
— Nisam imao izbora, mislim.
— Oprostite zbog maske, Herr... Lassiter. Prehlañen sam, a
glavni kirurg je "gnjavator" kako kažete vi Amerikanci.
— Mogu to reći i na njemačkom, ako više volite.
— Ja volim vježbati svoj engleski. Čestitam na oporavku.
— Pa, ja odajem izvjesno priznanje doktoru Kroegeru.
— Znatiželjan sam, s medicinskog gledišta. Ako vam nije
previše teško, čega se sjećate od kad ste stigli do zaravni naše
doline?
— Oh. — Latham/Lassiter kratko zastane, a njegove oči na
tren postanu staklaste, neizoštrene. — Mislite, nezgoda... Oh, bi
lo je strašno. Dosta toga je u magli, ali prvo se sjećam je vikanja;
bilo je histerično. Zatim sam shvatio da sam zaglavljen ispod tog
kamiona, sa strane, i teški komad metala mi je pritiskao glavu -
nikad nisam osjećao takvu bol. Ljudi su bili posvuda, pokušavali
su podići to što je bilo na meni - napokon, oslobodili me i do
vukli preko trave, dok sam ja vrištao, jer sam spazio vatru,
osjećao vrelinu i mislio da će mi cijelo lice izgoriti. Tada sam se
onesvijestio - i prokleto dugo je trajalo, kasnije se ustanovilo.
— Stravično iskustvo. Ali vi ste na putu do potpunog oz
dravljenja, gospodine Lassiter, i jedino to je važno.
— Ako u novoj Njemačkoj nekako uspijete naći vilu na Du
navu za Gerhardta, ja ću je platiti. - Lathamove oči su sad bile
potpuno bistre, posve fokusirane.
— Dovoljno si za nas učinio, Alex - reče Kroeger. -
Doktor Schmidt je samo htio pozdraviti našeg velikodušnog do
bročinitelja i uvjeriti se da ja radim onako kako me je on učio...
Poñi u šetnju kad ti bude odgovaralo - kad izračunaš kako izvući
još milijuna iz Azije.
— Nije to teško, vjeruj mi. Daleki Istok ne samo da voli no
vac, obožava ga. Kad zaključiš da mogu otići, Gerhardt, Bratstvo
će zbog toga biti još bogatije.

— Ti si zauvijek u našim teutonskim molitvama, Alex.
Page 30
— Preskočite molitve, samo nam napravite Četvrti Reich.
— I hoćemo.
— Doviñenja, Herr Lassiter.
Traupman i Kroeger okrenu se i poñu hodnikom do jednostavne čekaonice. — Bili ste u
pravu — reče liječnik iz Niirnber-ga, sjedajući. — Zaista je izuzetno!
— Prihvaćate, dakle?
— Kako ne bih! Sve do stanke u glasu, njegovih zamaglje
nih očiju. Savršeno. Uspjeli ste!
— Zapamtite, Hans, nedostaci postoje, ne mogu u tome biti
nepošten. Stanje ostaje normalno unutar njegove nenormalnosti,
mogu obećati samo pet do osam dana, ništa više od toga.
— Ali kažete, London, Pariz i Washington tvrde da je to
dovoljno, zar ne?
— Da.
— Sad, pričajte mi kako to dolina neće postojati. To je šok.
Zašto?
— Više nismo potrebni ovdje. Razilazimo se. U proteklim
godinama mi smo indoktrinirali - obučili - više od dvadeset ti
suća sljedbenika...
— Sviña vam se ta riječ, zar ne? — Traupman upadne.
— Odgovara. Oni nisu samo istinski vjernici, oni su i voñe,
mali i, potencijalno, veliki... Poslali smo ih svugdje, uglavnom po
Njemačkoj, one nadarene za strane jezike, s odgovarajućim vješ
tinama, u druge zemlje. Svi imaju novčanu potporu i spremni su
zauzeti mjesta u brižljivo izabranim strukama i zanimanjima.
— Tako daleko smo stigli? Nisam imao pojma.
— Dakle, u brzini, niste uočili da sada ovdje imamo znatno
manje ljudi. Evakuacija je počela prije više tjedana, naša dva gor
ska vozila rade dan i noć, odvoze osoblje i opremu. Kao kolonija
mrava koja napušta jedan mravinjak i odlazi u drugi - naš cilj i
našu sudbinu - u novu Njemačku.
— O Amerikancu, tom Harrvu Lathamu, osim što će ostati
u vezi kako bi saznao što treba, a što bi vjerojatno moglo biti
obavljeno putem plaćenih informatora, koja je njegova uloga? Ili
je to sve? To i dokaz vaše teorije za buduću upotrebu.
— Ono što od njega saznamo imat će vrijednost, dakako, i
zahtijevat će upotrebu minijaturiziranog elektronskog računala
kratkog dosega. Može biti sakriveno u malom predmetu. Ali Harry Latham ima mnogo
veće poslanje. Ako se sjećate, spomenuo sam, on će naše neprijatelje raštrkati u
različitim smjerovima. Time smo, meñutim, tek dotakli površinu.
— Vi me praktički dražite, Gerhardt. Recite mi.
— Latham je rekao da radi na brojkama, iznosima koji se
odnose na njegove milijune koje će izvući iz kineskog gospodar
skog širenja, je li tako?
— Vjerojatno je u pravu.
— Pogrešno, Hans. Te brojke nemaju nikakve veze s finan
cijama. To su kodovi koje je izmislio da ne zaboravi ništa nakon
što pobjegne.
— Pobjegne?
— Naravno. On treba odraditi svoj posao, a on je profesio
nalac. Dakako, mi ćemo ga pustiti.
— Za Boga, budite jasniji!
— U tjednima koje je proveo ovdje, na sastancima, ručkovi-
ma i večerama, mi smo mu dali stotine imena - francuskih, nje
mačkih, engleskih, američkih.
— Kakva imena? — Traupman ga nestrpljivo prekine.
— Onih muškaraca i žena u Njemačkog i inozemstvu koji
nas tiho podržavaju, koji snažno pridonose našoj stvari - u biti,
ljudi od utjecaja i moći koji zapravo rade za Bratstvo.
— Jeste li vi ludi?
— Unutar te tihe, neotkrivene elite — nastavljao je Kroe-
ger, preskočivši Traupmanove žestoke upadice — su američki
Page 31
kongresmeni, senatori, prvaci industrije i medija. Isto tako, čla
novi britanskog establišmenta, slično kao Cliveden set koji je
dao Hitlerove simpatizere u Engleskoj, uključujući i tajne tvorce
politike u britanskoj obavještajnoj grani...
— Vi ste izvan pameti...
— Molim vas, Hans, dopustite da završim... U Parizu, ima
mo utjecajne simpatizere u Quay d'Orsavu, poslaničkom domu,
čak i tajnom Demtieme Bureau. I napokon, u samoj Njemačkoj,
odreñeni broj najznačajnijih bonskih autoriteta. Oni čeznu za
starim danima dok Domovina nije bila zagañena drečavim sla-
bićima koji žele sve, a ne pridonose ništa nižim rasama koje kva
re naš narod. Latham ima sve te podatke, sva imena. Kao
uvježbani supertajni obavještajac, on će o tome izvijestiti svoje.
— Vi ste potpuno ludi, Kroeger! Ja to neću dopustiti!
— Ah, morate, doktore Traupman. Vidite, osim malog

broja pravih pristaša koje se može žrtvovati zbog održavanja vje
rodostojnosti, sve što Harry Latham iznese iz ove doline, lažno
je. Imena koje on ima u svojoj glavi, skrivena kodovima, dakako,
važna su-za nas, ali samo toliko da ti ljudi budu diskreditirani,
čak i uništeni. Jer, u stvari, oni nam se dubinski suprotstavljaju,
mnogi su i vrlo glasni u tome. Jednom, kad njihova imena budu
tajno ubačena u svjetske obavještajne mreže, počet će lov na
vještice. Kad najiskreniji meñu njima padnu, zbog službene sum
nje i proizvedenog nepovjerenja, vakuum koji nastaje ispunit će
mnogi naši... da, sljedbenici, Hans. Naročito u Americi, našem
najjačem, a ujedno i najosjetljivijem neprijatelju. Dovoljno se pri
sjetiti suludog lova na Crvene, četrdesetih i u pedesetima. Ameri
ka se pretvorila u državu paraliziranu strahom, tisuće i tisuće
okaljani sovjetskim dodirom, čitave industrije rušile su se u para
noji, zemlja oslabljena iznutra. Komunisti su znali kako to treba
raditi; iz Moskve su, kako smo saznali, najfanatičnijima stizale i
novac i lažne informacije... Jedan čovjek takav proces može po
krenuti za nas. Harry Latham, kodno ime Žalac.
— Moj Bože! — Traupman utone u stolicu, njegov glas
jedva jači od šapta. — Zaista, sjajno. Jer on je jedina osoba koja
je uspjela prodrijeti u samu jezgru, pronaći dolinu. Morat će mu
vjerovati - posvuda.
— Noćas će on pobjeći.
Heinrich Kreitz, njemački veleposlanik u Francuskoj, bio je nizak, vitak čovjek od
sedamdeset godina, zategnutog lica, svilaste sijede kose i tužnih smeñih očiju,
stalno nabrana čela. Dugogodišnji profesor političkog razvoja Europe na bečkom
sveučilištu, iščupan je iz akademskog svijeta i regrutiran u diplomatske redove,
najviše zahvaljujući svojim brojnim radovima koji razrañuju povijest meñunarodnih
odnosa u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Ti opširni članci sakupljeni su u
knjigu naslovljenu, posve prirodno, Razgovor meñu narodima, opća knjiga za
diplomate na sedamnaest jezika i glavni vanjskopolitički tekst na sveučilištima
širom civiliziranog svijeta.
Bilo je 9:25 ujutro i Kreitz je, sjedeći za pisaćim stolom američkog veleposlanika,
zurio u tišini u Drewa Lathama, koji je stajao pokraj veleposlanika Courtlanda. -
Moj sram je krivnja moje zemlje — reče Kreitz konačno, s tugom u glasu, koja je
odgovarala njegovim očima - krivnja što smo dopustili da takva čudovišta, takvi
zločinci ikada vladaju našim narodom. Pojačat ćemo napore, ako je to ljudski
moguće, da ih iskorijenimo i uništimo svaki njihov zametak. Molim vas, shvatite,
gospodo, moja vlada je predana njihovom razotkrivanju, uništavanju, čak ako to
znači i gradnju tisuća novih zatvora za njih. Mi, prije svih, ne smijemo dopustiti
njihovo postojanje, to znate, dakako.
— Znamo, monsieur l'Ambassadeur — reče Claude Mo-
reau — ali vi, čini se, čudno pristupate. Vaša Polizei zna te
razorne fanatične vode u brojnim gradovima. Zašto nisu zatvore
ni?
Page 32
— Tamo gdje im se može dokazati nasilje, jesu. Naši sudovi
su prepuni takvih optužnica. Ali tamo gdje se radi samo o nepri
hvatljivim stavovima, i mi smo u demokraciji; i mi imamo istu
slobodu govora koja vama dopušta vaše miroljubive štrajkove,
Amerikancima njihovo pravo na okupljanje, od čega često na
staju marševi na Washington gdje muškarci i žene drže govore
svojim sljedbenicima s platformi i — kako se to kaže?... ah, da — "kutija za
sapun", improviziranih govornica. Statuti obaju vaših zemalja, često, dopuštaju
takvo iskazivanje protudržavnog nezadovoljstva. Trebamo li mi, dakle, ušutkati
svakog tko se ne slaže s Bonnom, uključujući i one koji se gomilaju po trgovima
protiv neonacista?
— Ne, prokletstvo! — zagrmio je Latham. - Ali vi ih zaista
ušutkavate! Nismo mi izmislili koncentracijske logore, ili plinske
komore, ili genocid jednog čitavog naroda. Vi ste, a ne mi!
— Još jednom, na svoju sramotu, mi smo to dopustili... kao
što ste vi dopustili porobljavanje čitavog naroda i stajali po strani
dok su crni ljudi visili na deset tisuća stabala u vašim južnim
država, a Francuzi su radili isto u ekvatorijalnoj Africi i dalekoi
stočnim kolonijama. U svima nama ima i užasa i ispravnosti. U
svakoj od naših povijesti.
— Ovo nije samo besmislica, Heinrich, to se ovdje ne može
primijeniti i ti to znaš — reče veleposlanik Courtland strogo. —
Ja to znam jer sam čitao tvoju knjigu. Ti si to nazvao "perspekti
vom povijesnih stvarnosti." Ono što je shvaćeno kao istina nekog
doba. Ne možeš suditi o Trećem Reichu na taj način.
— Nikad i nisam, Daniel - nadoveže se Kreitz. — Ja sam
čvrsto osudio Reich zbog stvaranja lažnih istina i previše pri
hvatljivih za upropašten narod. Teutonska mitologija je bila nar
kotik kojeg su slabi, razočarani, izgladnjeli ljudi iracionalno uni
jeli u svoje vene. Zar to nisam napisao?
— Da, jesi — priznao je američki veleposlanik, kimajući. —
Recimo da sam te samo htio podsjetiti.
— Tvoj stav je dobro primljen. Meñutim, kako ti moraš šti
titi interese Washingtona, tako ja imam svoje obaveze prema
Bonnu... Dakle, na čemu smo? Svi želimo isto.
— Predlažem, monsieur l'Ambassadeur — reče Moreau,
ustajući s trosjeda — da uz vaše dopuštenje stavim pod nadzor
odreñeni broj viših atašea u vašem veleposlanstvu.
— Osim uplitanja vlade-domaćina na diplomatskoj razini,
čemu to može poslužiti? Ja ih poznajem. To su časni, radišni
muškarci i žene, dobro osposobljeni i dostojni povjerenja.
— To ne možete stvarno znati, monsieur. Činjenica ne pod
nosi raspravu: postoji, ovdje u Parizu, organizacija odana novom
nacističkom pokretu. Svi znakovi ukazuju da bi to mogla lako bi
ti središnja organizacija izvan Njemačke, pretpostavljivo, jednako
važna kao i ona unutar vaše zemlje, jer može djelovati izvan njemačkih zakona,
izvan njemačkih pogleda. Dalje, gotovo je potvrñeno, nedostaju samo pojedinosti o
transferu, da se milijuni i milijuni prebacuju pokretu putem Francuske, bez sumnje,
zahvaljujući naporima ove organizacije čiji izvori mogu sezati i pedeset godina
unatrag. Dakle, vidite, monsieur l'Ambassadeur, imamo situaciju koja je šira od
usko diplomatskih tradicija.
— Trebat ću pristanak svoje vlade, da bih vam to odobrio,
dakako.
— Dakako - složi se Moreau.
— Netko od zaposlenih u veleposlanstvu može našim taj
nim kanalima prenijeti financijske podatke onima u Parizu koji
pomažu tim psihopatima - reče Kreitz zamišljeno. — Shvaćam
što želite reći, ma koliko uznemirujuće bilo... No dobro, danas
ću vam odgovoriti nešto kasnije. - Heinrich Kreith se okrene
Drewu Lathamu. - Moja vlada će, dakako, preuzeti sve troško
Page 33
ve za štetu koju ste pretrpjeli, Herr Latham.
— Samo nam osigurajte suradnju koja nam je potrebna, ili
će vaša vlada biti odgovorna za štetu koju nikad nećete moći
platiti — reče Drew. — Opet.
— On nije ovdje! — uzviknula je Giselle Villier preko telefona.
— Monsieur Moreau iz Deuxieme Bureaua bio je ovdje prije
četiri sata i ispričao nam o strašnim stvarima koje su se prošle
noći dogodile vama i Henriju Bressardu, i moj muž je, činilo se,
prihvatio upute da se ne miješa. Maintenant, mon Dieu, znate
glumce! Oni mogu bilo što uvjerljivo izgovoriti, a vaše uši i oči
im vjeruju čak i dok oni misle nešto sasvim drugo.
— Znate li gdje je on? — pitao je Drew.
— Znam gdje nije, monsieur! Kad je Moreau otišao, on je
bio rezigniran, rekao mi je da ide u kazalište zbog neke students
ke probe. Rekao je — a to je rekao i mnogo puta ranije - da
njegovo pribivanje na takvim probama daje polet manjim glum
cima. Nije mi palo na pamet da sumnjam, a onda je Henri zvao
iz Quay d'Orsava, zahtijevajući razgovor s Jean-Pierreom. Rekla
sam mu neka zove kazalište...
— On nije bio tamo - upadne Latham.
— Ne samo da nije bio, studentska proba nije danas, nego
sutra!
— Mislite, nastavio je s vlastitim planovima, kako ih je opi

sao prošle noći?
— Sigurna sam u to, i preplašena na smrt.
— Možda ne trebate biti. Deuxieme ga drži pod zaštitom.
Svugdje će ga slijediti.
— Ponovno, naš novi prijatelju, Drew Latham, a ja se na
dam, vi ste nam prijatelj...
— Potpuno. Vjerujte.
— Vi zaista ne znate talentirane glumce. Oni mogu ući u
zgradu izgledajući kao što izgledaju, pa se ponovno pojaviti na
ulici kao netko drugi. Košulja nagurana ispod jakne, viseće hlače,
i oni drukčije hodaju, a Bože sačuvaj ako je tamo i trgovina s
odjećom.
— Vjerujete da je mogao učiniti nešto takvo?
— Zato i jesam tako uplašena. Kad smo sinoć razgovarali,
on je bio vrlo čvrst u svojoj odluci, a Jean-Pierre je čvrst čovjek.
— To sam i ja rekao Bressardu dok me vozio do velepo
slanstva.
— Znam. Zato je Henri želio razgovarati s njim i dodati
svoj glas protiv bilo kakvog njegovog uplitanja.
— Provjerit ću kod Moreaua.
— Javit ćete mi, dakako.
— Dakako. — Drew spusti slušalicu u svom uredu u vele
poslanstvu, provjeri u svom imeniku broj Deuxieme Bureau, i na
zove šefa te službe. — Latham ovdje — rekao je.
— Očekivao sam vaš poziv, monsieur. Što da kažem? Izgu
bili smo glumca; bio je prelukav za nas. Otišao je u Les Halles,
cirkus od gužve, za početak. Sve te tezge — meso, cvijeće, pilići,
povrće — potpuni kaos. Prošao je kroz mesnu tržnicu i niti je
dan od naših ljudi nije ga vidio kad je izašao, ni s jedne strane!
— Tražili su nekog tko nije bio on. Što ćete sad učiniti?
— Poslao sam jedinice, provjeravaju sumnjive ulice. Mora
mo ga naći.
— Nećete.
— Zašto ne?
— Jer on je najbolji glumac u Francuskoj. Ali on se mora
večeras pojaviti u kazalištu. Za Boga, budite tamo, i ako treba,
sutra ga stavite u kućni pritvor... Ako je još živ.
— Molim vas, nemojte reći...
Page 34
— Ja sam bio u tim ulicama, Moreau; vi, mislim, niste. Vi
ste prevelika elita; vaše sofisticirane strategije nemaju ništa zajedničkog s
kanalima Pariza, gdje se on vjerojatno nalazi.
— Vaš napad je neosnovan; mi o ovom gradu znamo više
nego itko na svijetu.
— Dobro. Onda tražite. - Drew spusti slušalicu, pitajući se
koga bi još mogao nazvati, što bi još mogao učiniti. Misli mu
prekine kucanje na uredskim vratima. — Naprijed — rekao je
razdraženo.
Unutra uñe privlačna tamnokosa žena ranih tridesetih, s velikim naočalima od
kornjačevine, noseći debeli fascikl s dosijei-ma. - Mislim da smo našli materijale
koje ste tražili, monsieur.
— Oprostite, ali, tko ste vi?
— Zovem se Karin de Vries, gospodine. Radim u Doku
mentima i istraživanju.
— Eufemizam za sve od "osjetljivo" do "maksimalno po
vjerljivo".
— Ne sve, monsieur Latham. Imamo i cestovne karte, kao i
redove vožnje za zračne luke i željeznički promet.
— Vi ste Francuskinja.
— Flamanka, zapravo - ispravi ga žena, njen naglasak la
gan, ali nesumnjiv. — Meñutim, provela sam odreñeni broj godi
na u Parizu, uključujući i studije na Sorbonni.
— Odlično govorite engleski...
— Isto tako, francuski i nizozemski, uključujući flamanski i
valonski dijalekt, i njemački — prekine ga De Vries tiho/— s od
govarajućom vještinom u čitanju.
— To je talent.
— Uopće nije neuobičajeno, osim, možda, dubinskog čita
nja, apstrakcija i upotrebe idioma.
— Zbog čega ste u Dokumentima i istraživanju.
— To se zahtijevalo, prirodno.
— Prirodno... Što ste našli za mene?
— Tražili ste od nas da istražimo zakone Ministere de Fi-
nances, ispitamo kakve bi rupe mogle postojati s obzirom na
strana ulaganja, i predamo vam dobivene informacije.
— Da vidimo. — Žena se približi stolu, položi fascikl pred
Drewa i otvori ga, otkrivajući snop ispisa s računala. — To je
puno podataka, gospoñice de Vries — reče Latham. — Trebat
će mi tjedan za pregled, a ja nemam toliko vremena. Svijet viso
kih financija nije meñu mojim jakim stranama.
— O, ne, monsieur, glavnina su izvaci iz zakona koji podu

piru naše zaključke i povijest pojedinačnih slučajeva koji su uh
vaćeni pri kršenju tih zakona. Njihova imena i kratki sažeci
njihovih manipulacija su samo na šest strana.
— Dobri Bože, to je znatno više nego što sam tražio. Sve to
ste napravili za pet sati?
— Oprema je odlična, gospodine, a ministarstvo je bilo izu
zetno kooperativno, čak toliko da su povezali naše modeme.
— Nisu prigovarali zbog naše invazije?
— Znala sam s kim trebam kontaktirati. On je shvatio što
tražite i zašto.
— A vi?
— Nisam ni slijepa ni gluha, monsieur. Ogromni fondovi
prebacuju se preko Švicarske u Njemačku do nepoznatih protu
pravnih pojedinaca ili računa uz upotrebu švicarskog postupka
podvrgavanja rukom ispisanih brojeva spektrografu.
— A identitet tih brojeva?
— Odmah se javlja natrag u Zurich, Bern ili Genevu, gdje
su nedodirljivi. Ni potvrñeno ni zanijekano.
Page 35
— Znate dosta o tim postupcima, zar ne?
— Dopustite mi, objasnit ću, monsieur Latham. Radila sam
za Amerikance u NATO-u. Imala sam dopusnicu američkih vla
sti za pristup najpovjerljivijem materijalu jer sam često uočavala
ili čula stvari koje su Amerikancima izmicale. Zašto pitate? Cilja
te na nešto drugo?
— Ne znam. Možda sam samo iznenañen vašom djelotvor-
nošću — vi ste odgovorni za ovaj fascikl, zar ne? Mislim, samo
vi, točno? Mogu pitati druge u D i I.
— Da — rekla je Karin de Vries, polako zaobišavši stol, i
stala pred Lathama. — Vidjela sam vaš zahtjev - s crvenom
oznakom - u dosijeu šefa našeg odjela. Otvorila sam ga i prouči
la. Znam ga ispuniti pa sam ga i uzela.
— Rekli ste svom nadreñenom?
— Ne. — Žena zastane, pa tiho doda — Odmah sam shva
tila da mogu analizirati i razviti informaciju brže od bilo koga
drugog u našem odjelu. Donijela sam vam rezultate - za samo
pet sati.
— Hoćete reći, nitko drugi u D i I nije znao da vi radite na
ovom zahtjevu, uključujući i šefa vašeg odjela?
— On je čitav dan u Calaisu, a nisam vidjela nikakvog raz-
loga da se obratim njegovom zamjeniku.
— Zašto ne? Zar vam nije trebalo odobrenje? Ovo je stvar
koja zahtijeva posebnu punomoć. Crvena oznaka to govori.
— Rekla sam vam, imala sam dopusnicu američkih vlasti
u NATO-u i vaših obavještajnih stručnjaka ovdje u Parizu. Do
nijela sam vam što ste htjeli, a moji motivi su nevažni.
— Vjerojatno jesu. I ja imam nekoliko vlastitih motiva, što
znači da ću dvaput provjeriti sve što je u ovom dosijeu.
— Ustanovit ćete da su navodi točni i potvrñeni.
— Nadam se. Hvala, gospoñice de Vries, to je sve.
— Ako vas mogu ispraviti, gospodine, nije gospoñica nego
gospoña de Vries. Ja sam udovica. Mog supruga je ubio Stasi u
Istočnom Berlinu, tjedan prije nego što je zid pao - Stasi, mon-
sieur. Ime je drukčije, ali oni su bili jednako zli kao i najdivlja-
čkije jedinice Gestapoa i Waffen SS-a. Moj muž, Frederik de
Vries, radio je za Amerikance. Možete i to dvaput provjeriti. —
Žena se okrene i napusti prostoriju.
Zatečen, Latham je gledao kako se vrata zatvaraju toliko oštro, da bi se moglo reći
da su zalupljena. Podigao je slušalicu i pritisnuo broj direktora sigurnosti. Kad
se probio preko iritantne tajnice koja je vježbala svoj školski francuski, i to još
lošiji od njegovog, pomisli Drew, šef sigurnosti je bio na vezi.
— Što je, Konz-op?
— K vragu, tko je Karin de Vries, Stanlev?
— Najveći blagoslov kojeg nam je udijelilo društvo iz NA-
TO-a - odgovori Stanlev Witkowski, veteran vojne obavještajne
službe sa stazom od preko trideset godina, pukovnik prebačen u
State Department zbog izuzetnog uspjeha u G-2. — Brza je, bi
stra, maštovita, a čita i govori na pet jezika. Nebo ju je poslalo,
moj prijatelju.
— To bih i htio znati. Tko ju je poslao?
— O čemu to pričaš?
— Njene radne navike su malo čudne. Poslao sam zapeča
ćeno s crvenom oznakom dolje u Istraživanja, a ona je to, bez
odobrenja ili punomoći, izvadila iz dosijea i sama obradila.
— Crvena oznaka? To je čudno; ona je prepametna za to.
Takav zahtjev treba potpisati šef odjela i njegov zamjenik, a opu
nomoćenik treba biti potvrñen i ubilježen.
— To sam i ja mislio, a kad se radi o ovoj operaciji, para
noičan sam pred propustima i lažnim informacijama. Tko je nju
poslao ovamo?
Page 36
— Zaboravi to, Drew. Tražila je Pariz, a za sve, od vrhov
nog zapovjednika na niže, ona je čisto zlato.
— Postoji zlato i lažno zlato, Stan. Ona je znala stvari koje
idu dalje od njenih ovlasti u ovoj stvari, a ja želim znati kako i
zašto.
— Možeš li mi pomoći?
— Samo ovoliko — radi se o novim zločestim dečkima koji
marširaju po Njemačkoj.
— To mi ne pomaže puno.
— Rekla je da je njenog muža ubio Stasi u Istočnom Berli
nu. Možeš li to potvrditi?
— K vragu, da, čak i osobno. Ja sam bio rasporeñen na na
šoj strani Zida, lomio sam jaja po cijeli dan tražeći vezu s našim
ljudima na drugoj strani. Freddie de Vries je bio ubačen, mlad,
oštar kao bič. Nesretnog pasjeg sina su dohvatili nekoliko dana
prije nego što će Stasi otići u nepovrat.
— Dakle, nju bi mogli s pravom, ozbiljno, čak do opsjednu
tosti zanimati dogañaji u Njemačkoj.
— Jasno, bi. Znaš kamo je otišla većina iz Stasija kad se
Zid srušio?
— Kamo?
— Ravno u raskriljene ruke skinheadsa, tih prokletih naci
sta... Oh, govoreći o Freddieu de V., on je radio s tvojim bratom
Harrvem. Znam, jer je moja G-Dva surañivala s obojicom. Harry
nije bio samo izbezumljen, bio je bijesan kao vrag kad je čuo za
Freddiea. Skoro kao da mu je bio mlañi brat, kao ti, možda.
— Hvala, Stanlev. Mislim da sam upravo napravio uvredlji
vu grešku. Bez obzira, ima nekoliko rupa koje treba popuniti.
— Što to znači?
— Kako je gospoña de Vries znala za mene?
U sjenama poslijepodnevnog sunca, Jean-Pierre Villier je, neprepoznatljivog lica,
nos dvaput njegove veličine, očni kapci podjednako ispupčeni, odjeća same krpe i
dronjci, teturao niz tamnu ulicu na Montparnasseu. Pijana tijela nepomično su
sjedila na pločniku, leña naslonjena uz zidove, uglavnom mlohavi, drugi sklupčani u
fetalnom položaju. On je pjevao u alkoholnoj kaden-ci, riječi nejasne.
— Ecoutez, ecoutez - gardez — vom, mes amis! Čuo sam
za našeg dragog Jodellea — zanima li koga, ili samo uzalud
trošim svoj stari dah?
— Jodelle je lud! - dopre glas s lijeva.
— Stvara nam nevolje! — vrisne glas s desna. — Reci mu
nek' ide do vraga.
— Moram naći njegove prijatelje, on je rekao, važno je!
— Idi na sjeverne dokove Seine, on tamo bolje spava i bolje
krade!
Jean-Pierre otetura uz Quai des Tuileries zastajkujući kod svake mračne zabačene
ulice i prolaza na koji je naišao, zavirujući u svaku s uglavnom istim rezultatima.
"Stari Jodelle je svinja! Ne dijeli svoje vino!" "Kaže, ima prijatelje na
položajima - gdje su ti?" "Taj veliki glumac za kojeg kaže da mu je sin - takvo
sranje?'
"Ja sam pijanac i mene nije više puno briga, ali ja svoje prijatelje ne opterećujem
lažima."
A onda, kad je Villier stigao do teretnih dokova iznad Pont de l'Alma, čuo je prve
riječi ohrabrenja od jedne zapuštene starice.
— Jodelle je lud, jasno, ali sa mnom je uvijek fin. Nosi mi
cvijeće - ukradeno cvijeće, naravno - i naziva me velikom glumi
com. Možeš li to vjerovati?
— Da, madame, vjerujem da on to i misli.
— Onda si i ti lud kao on.
— Možda jesam, jer vi ste jedna ljupka dama.
— Aaajl... Tvoje oči su plavi oblaci. Ti si njegov duh!
— On je mrtav?
— Tko zna? Tko si ti?
Page 37
I napokon, satima kasnije, dok je sunce zalazilo za visoke grañevine Trocaderoa,
čuo je druge riječi, doviknute iz jedne druge uličice, puno tamnije od svih
prethodnih. — Tko priča o mom prijatelju, Jodelleja?
— Ja — viknuo je Villier, ulazeći dublje u mrak uskog pro
laza. — Jesi li ti njegov prijatelj? — pitao je, kleknuvši do mala-
ksalog prosjaka. - Moram naći Jodellea — nastavio je Jean-
Pierre — i imam novaca za svakog tko mi može pomoći! Evo,
gledaj! Pedeset franaka.
— Već dugo nisam vidio pedeset franaka.
— Sad ih vidiš. Gdje je Jodelle, kamo je otišao?

— Ah, on je rekao da je to tajna...
— Ali tebi je rekao.
— O, da, mi smo bili kao braća...
— Ja sam njegov sin. Reci meni.
— Dolina Loire, strašni čovjek u dolini Loire, to je sve što
znam — prošapće klošar. — Nitko ne zna tko je on.
Odjednom, na svijetloj zraci sunčevog svjetla u uličici se ocrta obris lika. To je
bio čovjek Jean-Pierreove visine, kad je glumac stajao uspravno, a ne pogrbljeno
kao sada. — Zašto se raspituješ o starom Jodelleu? — upitao je pridošlica.
— Moram ga naći, gospodine — odgovori Villier, glas mu
je zavijao i podrhtavao. — Duguje mi novac, shvaćate, a tražim
ga sad već tri dana.
— Bojim se da nećeš naplatiti dug. Ne čitaš novine?
— Zašto bih to malo što imam trošio da čitam o stvarima
koje me se ne tiču? Stripovima se mogu smijati u jučerašnjim ba
čenim novinama, jučerašnjim ili od prošlog tjedna.
— Stara skitnica, identificiran kao osoba s imenom Jodelle
ubio se sinoć u kazalištu.
— Ah, taj nitkov! Dugovao mi je sedam franaka!
— Tko si ti, stari? — pitao je došljak, približivši se Jean-
Pierreu i proučavajući ga u prigušenom svjetlu uličice.
— Ja sam Auguste Renoir i slikam slike. A ponekad sam
monsieur Monet, a često Nizozemac Rembrandt. A u proljeće
volim biti Georges Seurat; u zimi ću biti bogalj Toulouse-Lautrec
- svi oni topli bordeli. Muzeji su divna mjesta kad kiši i kad je
hladno.
— Ah, ti si jedna stara luda! — Čovjek se okrene i krene
prema ulici dok je Villier šepesao brzo za njim.
— Monsieur! — vikne glumac.
— Što? - Čovjek stane.
— Budući da ste vi donijeli ove strašne vijesti, mislim da bi
mi trebali platiti sedam franaka.
— Zašto? Kakva je to logika?
— Ukrali ste mi nadu.
— Ukrao sam što...?
— Nadu, očekivanje. Nisam ja pitao za Jodellea, vi ste pre
sreli mene. Kako ste znali da njega tražim?
— Izvikivao si njegovo ime, malo prije.
— I s takvim bijednim izgovorom vi ulazite u moj život i
uništavate moja očekivanja? Možda bih ja trebao pitati tko ste vi,
monsieur. Vi ste prebogato obučeni da bi bili poznanik mog pri
jatelja Jodellea - tog kurvinog sina! Što je vama Jodelle? Zašto
ste ušli ovamo?
— Ti si lud — reče čovjek, posegnuvši u svoj džep. — Evo,
evo ti novčanica od dvadeset franaka i ispričavam se što sam
ušao u tvoj život.
— 0, hvala vam, gospodine, hvala vam! — Jean-Pierre je
čekao dok neobični neznanac nije stigao do suncem obasjanog
pločnika, a onda je potrčao uličicom, provirivši iza ugla dok je
čovjek prilazio autu parkiranom na zavoju, dvadeset metara više.
Page 38
Opet, izigravajući poluludog pariškog lutalicu, Villier izleti na uli
cu, poskakujući kao izobličena dvorska luda i dovikne svom do
bročinitelju. — Volio te Bog i sveti Isus te grlio, monsieur! Nek'
ti slava nebeskog raja bude...
— Dalje od mene, pijana stara skitnico!
O, hoću, sigurno, pomisli Jean-Pierre, proučavajući tablicu Peugeota koji se
udaljavao.
Bilo je kasno poslijepodne kad je Latham sišao dizalom u podrumski kompleks
veleposlanstva drugi put u osamnaest sati, ali nije se uputio u Komunikacije, nego
u nedodirljivi odjel Dokumenata i istraživanja. Stražar, marinac, sjedio je za
stolom desno od čeličnih vrata; prepoznao je Drewa i osmijehnuo se.
- Kakvo je vrijeme tamo gore, gospodine Latham?
- Ne tako suho i čisto kao vaše, narednice, ali s druge
strane, vi imate najskuplje rashladne ureñaje.
- Mi smo vrlo osjetljivi ovdje dolje. Želite ući u naš dvor
tajni i tvrdih pornića?
- Pokazuju nepristojne filmove?
- Sto franaka po ulaznici, ali vas ću pustiti besplatno.
- Uvijek se mogu osloniti na marince.
- Kad to spominjete, dečki iz jedinice htjeli bi vam zahva
liti za ono, "kuća časti", koje ste nam sredili u onom kafiću u
Grenelleu.
- Molim lijepo. Nikad ne znaš kad će ti doći da pogledaš
pornić... Zapravo, ljudi koji drže to mjesto su stari prijatelji i
vaša prisutnost je imala smirujuće djelovanje na neke neprivlačne
stalne goste.
— Aha, rekli ste nam. Opremili smo se do daske, kao da
smo u opereti ili slično.
— Narednice — upadne Drew, gledajući stražara. — Po
znajete li vi izvjesnu Karin de Vries u D i I?
— Samo na pozdrav — "dobro jutro, laku noć", to je otpri
like sve. Ona je doista zgodna djevojka, ali meni se čini, pokuša
va to sakriti. Recimo, te naočale od tri kilograma i ta tamna
odjeća koja sasvim sigurno nije Pariz.
— Ona je nova ovdje?
— Rekao bih, oko četiri mjeseca, premještena iz NATO-a.
Priča se da je nekako povučena, drži se po strani, ono... znate
što mislim?
— Da, rekao bih... U redu, čuvaru tajnih ključeva, pusti me
u prvi red.
— Zapravo, to je u prvom nizu, treći ured na desno. Njeno
ime je na vratima.
— Virili ste?
— Baš tako. Dok su vrata zaključana, mi ovo mjesto obila
zimo svake noći, a ruke držimo na oružju u slučaju da naiñu ne
pozvani gosti.
— Ah, pravi dečki za tajne misije. Vi biste trebali na film,
od one pristojnije vrste.
— A vi biste trebali propjevati. Kompletan ručak s vinom
koliko smo mogli popiti, za trinaest specijalaca? I nervozni vla
snik koji je stalno jurcao uokolo pričajući svima kako smo mi
njegovi najbolji prijatelji i vjerojatno njegovi američki roñaci, koji
će biti tu s bazukama čim nas on pozove, kad god je u nevolji?
Pun pogodak! Kakva je to priča? — Bezopasan, nedužan poziv
od strane jednog vatrenog obožavatelja Korpusa.
— Vaš nos raste, gospodine Pinocchio.
— Kartu ste mi poništili. Pustite me unutra, molit ću.
Marinac pritisne dugme na svom stolu i u čeličnim vratima
se začuje glasno škljocanje. — Uñite u čarobnjakov dvorac, gospodine.
Latham zakorači unutra, u tiho, neprekidno brujanje informatičke opreme. Odjel
Dokumenata i istraživanja sastojao se od niza ureda s obje strane središnjeg
prolaza i, kao i u komunikacijskom kompleksu, sve je bilo bijelo, aseptično, s
Page 39
neonskim cijevima koje su presijecale niski strop kao niz debelih, sjajnih, ok-
ruglih stabljika. Krenuo je na desno, do vrata trećeg ureda; na središtu gornje

polovice vrata bila je crna plastična vrpca s bijelim natpisom: MADAME DE VRIES. Ne
Mademoiselle, nego Madame, a udovica De Vries je trebala odgovoriti na nekoliko
pitanja koja su se ticala izvjesnog Harrva Lathama i njegovog brata Drewa. Pokucao
je.
- Uñite - reče glas iznutra. Latham otvori vrata i susretne
iznenañeno lice Karin de Vries; sjedila je za svojim stolom po
kraj lijevog zida. - Monsieur, vas nisam očekivala - rekla je, u
njenom glasu prizvuk straha. — Ispričavam se zbog svoje grubo
sti. Nisam trebala otići na onaj način.
- Krivo ste shvatili, damo. ja sam onaj koji se treba ispri
čati. Razgovarao sam s Witkowskim...
- Ah, da, pukovnik...
- 0 tome moramo popričati.
- Mogla sam pretpostaviti — upadne ona. — Da, razgova
rat ćemo, monsieur Latham, ali ne ovdje.
- Zašto? Prešao sam sve što ste mi dali, i to nije samo
dobro, to je izuzetno. Ja teško razlikujem dug od pokrića, ali vi
ste toliko toga učinili jasnim.
- Hvala. Ali vi ste ovdje iz drugih razloga, zar ne?
- O čemu govorite?
- Malo dalje od avenije Gabriel je jedan kafić, šest blokova
istočno odavde, Le Sabre de Orleans. Mali je i nije popularan. Bu
dite tamo za četrdeset i pet minuta. Ja ću biti u stražnjem dijelu.
- Ne shvaćam...
- Shvatit ćete.
Točno četrdeset i sedam minuta kasnije Drew je ušao u mali, ruševni kafić pokraj
avenije Gabriel, žmirkajući zbog nedostatka svjetla, pomalo iznenañen tako otrcanim
mjestom u jednom od skupljih dijelova grada. Našao je Karin de Vries, kako je i
rekla, u najudaljenijem odjeljku lokala. — Ovo je baš rupa — prošap-tao je,
sjedajući njoj nasuprot.
— L'obstination du Fran9ais — De Vries objasni — i ne
trebate tiho govoriti. Nitko važan neće nas čuti.
— Tko je tvrdoglav?
— Vlasnik, Ponuñen mu je veliki novac za ovo, ali on od
bija prodati. Bogat je, a ovo mjesto je godinama bilo u njegovoj
obitelji - davno prije nego što se on obogatio. On to drži da bi zapošljavao roñake
- evo, sad dolazi jedan; nemojte biti šokirani. Vidljivo pijani postariji konobar
prišao je stolu, nesigurnog hoda. - Želite naručiti, hrane nemamo? — pitao je u
jednom dahu.
— Škotski viski, molim — odgovori Latham, na francuskom.
— Nema škotskog danas - reče konobar, podrigujući. —
Imamo dobar izbor vina i neko japansko smeće koje oni zovu
viskijem.
— Bijelo vino, dakle. Chablis, ako imate.
— Bit će bijelo.
— Ja ću isto — reče Karin de Vries. Konobar je oteturao i
ona nastavi. — Sad vidite zašto mjesto nije popularno.
— Ne bi trebalo postojati... Razgovarajmo. Vaš suprug je
radio s mojim bratom u Istočnom Berlinu.
— Da.
— To je sve što možete reći? Samo "da"?
— Pukovnik vam je rekao. Nisam znala da je on ovdje u
Parizu kad sam tražila premještaj. Kad sam saznala, bila sam za
panjena i znala sam da je ovaj trenutak izmeñu nas neizbježan.
— Htjeli ste premještaj zbog mene?
— Jer vi ste brat Harrva Lathama, čovjeka kojeg smo i Fre-
Page 40
derik i ja smatrali vrlo dragim prijateljem.
— Tako dobro ste znali Harrva?
— Freddie je radio za njega, iako dogovor nije bio napismeno.
— Ništa nije napismeno u našem poslu.
— Htjela sam reći da čak ni Harrvjevi ljudi, a još manje pu
kovnik Witkowski i njegova G-Dva, nisu znali da je Harry bio
kontrolor mog supruga. Nije smjelo biti ni nagovještaja njihove
povezanosti u tom "poslu", kako vi to zovete, ni iskrice.
— Ali Witkowski mi je rekao da su radili zajedno.
— Na istoj strani, da, ali ne kao kontrolor i dostavljač. Mi
slim da to nitko uopće nije ni posumnjao.
— Bilo je toliko važno da to ostane tajna, čak i meñu našim
vlastitim vrhunskim ljudima?
— Da.
— Zašto?
— Zbog vrste posla koju je Frederik radio za Harrva - volj
no, oduševljeno. Da su neki dogañaji naveli trag do Amerikana
ca, to je moglo imati strašne posljedice.
— Ni jedna strana nije bila sasvim čista, a povremeno su
obje bile prilično gnusne. To je bio negativni quid pro quo, pa
što?
— Mislim da se radilo o ubijanju, tako sam ja zaključila.
— Na obje strane smo ubijali...
— Možda se radilo o istaknutosti mnogih ubijenih — goto
vo molećivo, širom otvorenih očiju, Karin de Vries ga prekine.
— Kako sam shvatila, odreñeni broj njih bio je na visokim polo
žajima, Nijemci koje je podržavala Moskva, vode koji su odgova
rali izravno Kremlju. Usporedba bi se mogla naći kad bi grado
načelnike vaših velikih gradova ili guvernera države New York ili
Kalifornije ubijali sovjetski agenti, shvaćate što želim reći?
— To se ne bi uopće moglo dogoditi, to je kontraproduk-
tivno. Moskva to ne bi dopustila.
— Ovdje se dogañalo, a Moskva je to zataškala. Mudro,
mogla bih dodati.
— Vi kažete da je moj brat, kontrolor vašeg supruga, njemu
zapovjedio ubijati takve ljude? To je pretjerano! U usporedbi s
tim, fijasko s U2 bi izgledao blijedo. Ne vjerujem vam, damo.
Harry je prepametan, ima previše znanja da bi učinio nešto ta
kvo; moglo je doći do masovnih represalija u Sjedinjenim
Državama, korak bliže nuklearnom ratu, a to nitko nije htio.
— Ja nisam rekla da je vaš brat zapovjedio suprugu izvrša
vanje takvih činova.
— A što onda kažete?
— To se dogodilo, a Harry je bio Frederikov kontrolor.
— Mislite, vaš suprug...
— Da — tiho ga prekine Karin de Vries. — Freddie je do
bro služio vašeg brata, prodirući u Stasi toliko da su mu pri
reñivali zabave kao trgovcu dijamantima iz Amsterdama koji je
aparatčike pretvarao u bogataše. Onda se razvio obrazac; vreme
na i mjesta su se poklapala, tamo gdje su istaknuti Istočni Ni
jemci vjerni Kremlju ubijani. Odvojeno i zajedno, i Harry i ja su
očili smo Frederika s tim. Sve je poricao, a njegov nedužni šarm
i brzi jezik - iste kvalitete koje su ga činile izuzetnim supertajnim
operativcem - uvjerili su nas da je to bila slučajnost.
— Nema takve stvari, slučajnosti, u ovom poslu.
— To smo shvatili kad je Frederik uhvaćen tjedan prije ne
go što je berlinski Zid pao. Pod mučenjem, uz serume, moj
suprug je priznao ubojstva. Harry je bio meñu prvim stručnjaci-
ma koji su stigli i rastavili na dijelove glavni stožer Stasija, i u svom gnjevu

zbog Freddieve smrti, točno je znao što treba tražiti i kad se to dogodilo.
Pronašao je jedan primjerak izvještaja i zadržao ga; meni ga je dao kasnije.
Page 41
— Znači, vaš suprug je bio slobodni strijelac, a ni vi, ni moj
brat, niste ga pročitali?
— Trebali ste poznavati Freddija. Bilo je razuma iza njego
ve neobuzdanosti. Osjećao je mržnju prema militantnim Nijem
cima, duboki prezir koji se nije širio na tolerantne, čak i pokaj
ničke grañane Zapadne Njemačke. Njegovi djed i baka pogublje
ni su na mjesnom trgu, ubio ih je streljački vod Waffen SS-a
pred cijelim selom. Njihov zločin: nosili su hranu pregladnjelim
Židovima zatočenim na otvorenom prostoru, ograñenom bodlji
kavom žicom, u polju pokraj ranžirnog kolodvora. Meñutim - i
to je najbolnije - s njegovim djedom i bakom, ubijeno je i sedam
nedužnih muškaraca, svi očevi, kao primjer neposlušnom
grañanstvu. U licemjerju panike, obitelj De Vries je ostala obi
lježena naraštajima. Frederik je odrastao kod roñaka u Bruxelle-
su, smio je samo u rijetkim prilikama vidjeti svoje roditelje, koji
su na kraju zajedno izvršili samoubojstvo. Uvjerena sam, strašno
sjećanje na te godine ostalo je s Freddijem do trenutka njegove
smrti.
Tišina. A onda se zbunjeni konobar vratio s čašama vina, prolijevajući dio po
Drewovim hlačama. Kad je otišao, Latham reče — Idemo odavde. Znam pristojan
restoran, odmah iza ugla.
— I ja ga znam, ali radije bih ovdje završila naš razgovor.
— Zašto? Ovo mjesto je grozno.
— Mislim da nije u redu da budemo viñeni zajedno.
— Za Boga, pa mi radimo na istom mjestu. Usput, zašto
vas nisam nikad vidio na našim društvenim okupljanjima u vele
poslanstvu? Siguran sam, sjetio bih se.
— Takve mi zabave nisu na prvome mjestu, monsieur Lat
ham. Ja živim vrlo osamljen i prilično sretan život.
— Sami?
— To je moj izbor.
Drew slegne ramenima. — U redu, onda. Vidjeli ste moje ime na našem popisu poslanom
u Haag, i zato što sam ja Har-ryev brat, tražili ste premještaj. Zašto?
— Rekla sam vam, dobila sam od NATO-a pristup u mak
simalno povjerljivi materijal. Prije šest mjeseci iz radijskog pro-
meta pokupila sam memorandum s tajnog kanala za vrhovnog zapovjednika i kako sam
bila znatiželjna — kao danas — pogledala sam ga. Rečeno je da je izvjesni Drew
Latham premješten u Pariz s punim ovlaštenjima Quay d'Orsava, kako bi istražio
"Njemački problem". Nije mi trebala mašta da shvatim što je to, mon-sieur. To je
bio "Njemački problem" koji je ubio mog supruga, a sjećam se, i previše jasno, kako
je vaš brat o vama govorio s velikom naklonošću. Kako je znao poželjeti da niste
krenuli njegovim stopama, jer ste prenagli i nemate nikakvog dara za jezike.
— Harry je ljubomoran, jer sam ja majci uvijek bio draži.
— Šalite se.
— Jasno. U stvari, čini mi se, ona je mislila - i dalje misli -
da smo obojica malo čudni.
— Zbog vaše profesije?
— Ne, k vragu, ona ne zna što je to, a tata je dovoljno pa
metan da joj ne kaže. Uvjerena je da smo negdje u redovima
State Departmenta, putujemo po svijetu ponekad i mjesecima, i
pita se zašto nismo obojica oženjeni pa bi ona mogla razmaziti
svoje unuke.
— Prirodne brige, rekla bih.
— Ne za dva sina u neprirodnim zanimanjima.
— Meñutim, Harry je priznavao da ste vrlo čvrsti i prilično
inteligentni.
— Prilično inteligentan?... Opet ljubomora. Uz fakultetsku
stipendiju dobio sam dodatni novac zbog mog studentskog igra
nja hokeja, a on je pao na tur kad je stao na klizaljke.
— Opet se šalite.
— Ne, ne taj dio, to je stvarno.
— Imali ste stipendije?
Page 42
— Morali smo. Naš otac je arheolog, doktor znanosti, a sve
što mu je to donijelo bile su iskopine od Arizone do starog Ira
ka. National Geographic Societv i Explorers' Club plaćali su nje
gove putne troškove, ali za ženu i djecu, ne. Kad su se pojavili
oni filmovi, Harry i ja smo se smijali i govorili, do vraga s "Iz
gubljenom arkom", gdje su bili klinci Indiana Jonesa?
— Tema mi je nepoznata, ali prepoznajem akademsko gle
dište.
— Naš otac je imao plaću, dakle nismo propali, ali sasvim
sigurno, nismo bili bogati, jedva pristojna srednja klasa. Morali
smo dobiti stipendije... Sad, čuli ste moju životnu priču, a ja sam
o vašem suprugu čuo više nego što bih htio.... što je s vama? Odakle vi - izronili
ste niotkuda, gospoño de Vries?
— To nije važno...
— Da, to ste rekli prije, i to vam kod mene ne prolazi. Bo
lje vam je da to razjasnimo prije nego što uopće nastavite s po
slom u veleposlanstvu, naročito u D i I.
— Vi mi ne vjerujete ni riječ...
— Vjerujem površini, što je Witkowski potvrdio, ali dalje od
toga, nisam siguran.
— Onda idite k vragu, monsieur. — Karin de Vries se po
čne izvlačiti iz odjeljka, kad im priñe pripiti konobar.
— Ima li tu neki La'tam? — pitao je.
— Latham? Da, ja sam.
— Poziv za vas, na našem telefonu. To će vam povećati ra
čun za trideset franaka. — Konobar odluta dalje.
— Ostanite ovdje — reče Drew. — Rekao sam Komunika
cijama gdje ćemo biti.
— Zašto bih?
— Jer ja to od vas želim, zaista želim. — Latham ustane i
brzo ode do starinskog telefona na kraju ruševnog bara. Podigao
je slušalicu koja je ležala u bazenu ustajalog vina i javio se. —
Ovdje Latham.
— Durbane ovdje — reče glas na liniji. — Prebacujem te
preko skramblera do direktora Sorensona u Washingtonu. Čisti
ste na oba kraja. Nastavite.
— Drew?
— Da, gospodine...
— Dogodilo se! Upravo smo dobili vijest o Harryu. Živ je!
— Gdje?
— Koliko možemo odrediti, negdje u Hausrucku, u Alpa
ma. Vijest je došla preko anti-neonacista u Obernbergu, rečeno
je da pripremaju njegov bijeg i neka držimo naše sigurnosne lini
je otvorene od Passaua do Burghausena. Nisu se htjeli identifici
rati, ali moraju biti pravi.
— Hvala Bogu! — uzvikne Latham s olakšanjem.
— Ne budi previše uvjeren. Kažu da se mora probiti kroz
gotovo dvadeset prokletih kilometara snijega u planinama, prije
nego što oni mogu do njega.
— Ne znaš ti Harrva. Stići će on tamo. Ja mogu biti jači, ali
on je uvijek bio izdržljiviji.
- O čemu pričaš?
— Nije važno. Idem natrag u veleposlanstvo i čekam.
Latham spusti slušalicu i vrati se do stola.
Karin de Vries nije bila tamo.
Kolona se probijala kroz snijeg dok su se duge večernje sjene širile planinskim
lancem; jedino osvjetljenje bila su svjetla dvaju velikih vozila i baterijske
svjetiljke stražara. Harry Latham je skočio s kamiona, bol u njegovoj glavi je
jenjavao što je bio bliže mostu iznad pritoka rijeke Salzach. Mogao je uspjeti!
Jednom kad prijeñe uski most, naći će put; zapamtio je put u obrnutom smjeru i
Page 43
oznake koje je napravio, ponavljajući ih tisuću puta za vrijeme svoje takozvane
hospitalizacije, što se inače zvalo držanjem talaca. Ali nije mogao ostati u
brdskom kamionetu, gdje se sakrio, jer vozila su pretresana, svaki komad opreme
izjednačen je s popisom. Umjesto toga, morao se pridružiti koloni Sonnen-kindera,
koja je slijepo marširala u svoju nejasnu budućnost diljem Njemačke i Europe,
pjevajući svoje pjesme o čistoći krvi, arijevskoj ispravnosti i smrti niskoroñenih.
Harry je pjevao s najglasnijima od njih, njegov žar nagrañen osmjesima i sjajnim
pogledima dok su prelazili most. Samo još malo.
Sad je trenutak! U snijegom zametenoj noći, kolona je skrenula desno. Harry se
izmakne, čučnuvši, pa požuri na lijevo za vrijeme vrlo kratkog, snažnog sniježnog
naleta. Jedan budni stra-žar ga je ugledao i podigao pištolj.
— Nein! - rekao je Reichfuhrer jedinice, grabeći vojnikovu ruku i spuštajući je. -
Verboten. Ist schon gut!
Čovjek u tajnim operacijama poznat kao Žalac, probijao se kroz snijeg do koljena,
neizgažen prethodnim prolascima, bez daha se nadajući da će uočiti prve od oznaka
koje je napravio nekoliko tjedana ranije - godina, u njegovom umu - kad je prvi put
odveden do skrivene doline. Evo ih! Dvije slomljene grane mladice koja neće
prolistati do proljeća. Malo stablo je bilo ono lijevo, sljedeća oznaka desno,
nakon toga, desno dijagonalno... Tristo metara dalje, lica vrelog i zarumenjenog,
nogu koje su se ledile, našao je! Grana omorike koju je prelomio; i dalje je bila
savijena prema dolje, njen ostatak sasušen, bez soka. Gorski put
izmeñu dva alpska sela bio je udaljen manje od osam kilometara, išao je većim
dijelom nizbrdo. Mogao je uspjeti. Morao je!
Napokon, s nogama u ledenoj agoniji, tijela svijenog od boli, uspio je. Sjeo je i
protrljao svoje noge, napola smrznute hlače greble su mu ruke, kad se s lijeva
pojavio kamion. Podigao se na noge, isteturao na cestu i žestoko zamlatarao rukama
pod trakom svjetla s vozila. Kamion stane.
— Hilfe! — viknuo je. — Auto mi je sletio s ceste!
- Bez objašnjavanja, molim - reče bradati vozač na en
gleskom. - Čekao sam vas. Vozio sam gore-dolje ovom cestom
zadnja tri dana, sat za satom.
- Tko ste vi? - upita Harry, penjući se na sjedalo.
- Vaš spas - odgovori vozač, nasmijavši se.
— Znali ste da izlazim?
- Imamo špijuna u skrivenoj dolini, iako nemamo pojma
gdje je to. Ona je, kao i svi drugi, tamo stigla svezanih očiju.
— Kako je znala?
- Ona je bolničarka tamo dolje u bolnici. Bolničarka je
kad joj nije zapovjeñeno da se pari s nekim arijevskim Bruderom
kako bi napravili novog Sonnenkinda. Promatrala vas je, vidjela
kako presavijate komadiće papira i ušivate ih u svoju odjeću.
- Ali kako? — prekine ga Latham/Lassiter.
— Vaše sobe imaju skrivene kamere.
— Kako vam je dojavila?
- Svim Sonnenkinderima je dopušteno, čak i zapovjeñeno,
da se javljaju roñacima ili roditeljima, kako bi svoju odsutnost
objasnili privlačnim izmišljenim pričama. Bez tih objašnjenja,
Oberiuhrer se boji razotkrivanja, slično kao vaše američke sekte
kad se zabarikadiraju u drugim planinama i dolinama. Ona se ja
vila svojim "roditeljima" i točno odreñenim kodovima prenijela
da će Amerikanac otići, točan dan ili vrijeme nije mogla znati,
ali vi ste nesumnjivo uskoro namjeravali pobjeći.
— Evakuacija je - a to je upravo to - bila moj izlaz.
— Kako bilo, ovdje ste, na putu za Burghausen. Iz našeg ta
mošnjeg skromnog sjedišta možete se javiti kome hoćete. Vidite,
mi smo Antinavous.
- Tko?
— Suprotno od onog koji je pod ratničkim imenom Kara-
kala pobio dvadeset tisuća Rimljana koji su se suprotstavili nje
govoj despotskoj vlasti, kako tvrdi povjesničar Kasije Dion.
Page 44
— Čuo sam za Karakalu, Kasija Diona isto tako, ali bojim
se, ne razumijem vas.
— Onda niste ozbiljan proučavatelj rimske povijesti.
— Ne, nisam.
— Onda ćemo to malo osuvremeniti, u drugom kontekstu, s
drugim obratom, ja?
— Kako vi kažete.
— Anglizirano, mi smo anti-Nyoss, ja?
— U redu.
— Zamijenite "neos" za "nyoss", h'okay?
— Jasno.
— I što dobivamo? Anti-neos, nicht wahr? Anti- neonaci
sti. To smo mi!
— Zašto se trebate skrivati pod zagonetnim imenom?
— Zašto se oni kriju pod tajnim imenom Briiderschaft-a?
— Što jedno ima s drugim?
— Na tajnost mora odgovarati - tajnost!
— Zašto? Vi ste ispravni.
— Protiv našeg se neprijatelja borimo i iznad i ispod zemlje.
— Ja sam to prošao — reče Harry Latham, zavalivši se u
sjedalo. — Ali i dalje vas ne razumijem.
— Zašto ste otišli? — upita Drew, saznavši od sigurnosti broj
Karin de Vries.
— Više se nije imalo što reći — odgovori ona.
— Bilo je još jako puno toga, i vi to znate.
— Molim, provjerite moje podatke, i ako vas išta uznemiri,
prijavite to.
— Zaboravite te gluposti! Harry je živ! Nakon tri godine
prikrivanja, pobjegao je i sad je na putu natrag!
— Mon Dieu. Ne mogu vam reći koliko sam sretna, koliko
mi je laknulo!
— Znali ste cijelo vrijeme što moj brat radi, zar ne?
— Ne preko telefona, Drew Latham. Doñite do mene, stan
je u rue de Madeleine. Dvadeset i šest, stan pet.
Drew da broj Durbaneu u Komunikacijama, zgrabi jaknu i požuri do vozila Deuxieme
koje je sad bilo njegov stalni pratitelj.
— Rue Madeleine — reče. — Broj dvadeset i šest.
— Zgodan kraj — reče vozač, pokrenuvši vozilo.
Stan u rue de Madeleine dodao je novu dimenziju tajni Karin de Vries. Nije bio samo
prostran, bio je ukusno i skupo ureñen; namještaj, zastori i slike bili su daleko
od zarade jedne službenice veleposlanstva.
- Moj suprug nije bio siromašan čovjek — rekla je udovi
ca, primijetivši Drewovu reakciju na unutarnje ureñenje. - Nije
samo glumio ulogu trgovca dijamantima, aktivno je sudjelovao i
to svojim uobičajenim poletom.
- Vjerojatno je bio poseban tip.
- I više od toga - doda De Vries bez komentara u glasu.
— Molim, sjednite, monsieur Latham. Mogu li vam ponuditi piće?
- S obzirom na kiselo vino u kafiću po vašem izboru, sa
zahvalnošću prihvaćam.
- Ja imam škotski viski.
- Onda, ne samo da prihvaćam već molim.
- Ne trebate — reče De Vries, nasmije se blago i krene pre
ma baru ostakljenom zrcalima. - Freddie me naučio da uvijek
držim četiri pića pri ruci - nastavila je, otvarajući posudu za led i
bocu pa natoči piće. - Crno vina na sobnoj temperaturi, bijelo
vino rashlañeno - jedno teško, drugo suho, oboje dobre kvalitete -
kao i škotski viski za Engleze i burbon za Amerikance.
- A što s Nijemcima?
- Pivo, kvaliteta nebitna, jer, govorio je, oni bi popili bilo
što. Ali, kako sam vam rekla, on je bio krajnje pristran.
Page 45
- Morao je poznavati i druge Nijemce.
- Natiirlich. Tvrdio je da fetišistički oponašaju Britance. "Vi
ski" - škotski - bez leda, i premda bi radije pili s ledom, poricali
su. - Donijela je Drewu njegovu čašu i, pokazujući stolicu, rekla
- Sjednite, monsieur Latham, trebamo raspraviti neke stvari.
- Zapravo, to je moja replika — reče Drew, sjedajući u
meki kožni naslonjač nasuprot zelenom baršunastom trosjedu
gdje se smjestila Karin de Vries. — Nećete mi se pridružiti? -
upita, djelomično podigavši svoju čašu.
- Možda kasnije - ako postoji kasnije.
- Vi ste vraška zagonetka, damo.
- S vašeg gledišta, izgledam tako, sigurna sam. Meñutim,
ako pogledam vas, ja sam puka jednostavnost. Vi ste zagonetka.
Vi i američka obavještajna zajednica.
— Ta primjedba, mislim, traži objašnjenje, gospoño de Vries.

— Dakako, traži, i vi ćete ga dobiti. Poslali ste čovjeka, naj
dublje prikrivenog, izuzetno nadarenog operativca koji govori pet
ili šest jezika, i njegovo postojanje toliko skrivate ovdje u Europi,
toliko je tajno da on nema nikakvu zaštitu, nikoga kome bi se
mogao javiti kao kontroloru, jer nitko nema ovlasti, a još manje
odgovornosti da ga savjetuje.
— Harry je uvijek imao mogućnost da se izvuče - prosvje
dovao je Latham. — Putovao je po cijeloj Europi i Srednjem
Istoku. Mogao je stati gdje bilo, uzeti telefon, nazvati Washin-
gton i reći, "Eto, to je, gotov sam." Ne bi bio prvi prikriveni koji
bi to napravio.
— Onda vi ne znate vlastitog brata.
— Što mislite? Za Boga, ja sam odrastao s njim!

— Profesionalno?
— Ne, ne na taj način. Mi smo u različitim granama.
— Onda vi zaista nemate pojma kakav je on pas gonič.
— Pas gonič... ?
— Fanatičan u gonjenju kao i fanatici koje goni.
— Nije volio naciste, a tko ih voli?
— Ne mislim na to, monsieur. Kad je Harry bio kontrolor,
imao je suradnike u Istočnoj Njemačkoj, plaćali su ih Amerikan
ci, a oni su mu davali informacije koje su odreñivale njegove na
loge svojim glasnicima, operativcima kao moj suprug. Ovog puta,
vaš brat nije imao takvu pogodnost. Bio je sam.
— Morao je biti. Takva je bila priroda operacije, potpuna
izolacija. Nije smjelo biti ni najmanjeg mogućeg traga. Čak ni ja
nisam znao njegovo lažno ime. Što hoćete reći?
— Harry ovdje nije imao nikakvih suradnika, ali njegov ne
prijatelj je imao suradnike u Washingtonu.
— Do vraga, što to govorite?
— Vi ste točno pretpostavili da sam ja znala za zadaću
vašeg brata. Inače, njegovo lažno ime je Lassiter, Alexander Las-
siter.
— Što? — Iznenañen, Latham se nagne naprijed u naslo
njaču. - Gdje ste dobili tu informaciju?
— Budući da čak ni vi niste znali ime koje je koristio, gdje
bih? Kod neprijatelja, dakako, člana Bratstva - to ime oni koriste.
— Ovo postaje prilično gadno, damo. Još jedno objašnjenje,
molim.
— Samo djelomično. Neke stvari morat ćete prihvatiti na

povjerenje. Zbog moje zaštite.
— Ja nemam puno povjerenja, sad još i manje, pa krenimo
s onim djelomičnim. Onda ću vam reći imate li i dalje svoj posao
Page 46
ili ne.
— S obzirom na moj doprinos, to baš nije pošteno...
— Pokušajte — oštro je prekine Drew.
— Freddie i ja smo imali stan u Amsterdamu, na njegovo
ime, naravno, stan odgovarajući njegovom bogatstvu mladog po
duzetnika u trgovini dijamantima. Kad god su nam rasporedi do
puštali, bili smo tamo zajedno, ali ja sam bila, recimo tako,
znatno drukčija žena od one koju su vidjeli u NATO-u... od one
koju vi vidite ovdje u veleposlanstvu. Oblačila sam se moderno,
čak ekstravagantno, nosila plavu vlasulju i podosta nakita...
— Živjeli ste dvostruki život — upadne Latham ponovno,
kimajući nestpljivo.
— To je bilo nesumnjivo nužno.
— Prihvaćam. I?
— Mi smo primali goste - ne često, i samo Freddijeve naj
važnije veze - ali ja sam bila zapažena kao njegova žena... Mo
ram ovdje stati i nešto vam objasniti, iako to vi bez sumnje zna
te. Kad god su neke vladine službe provaljene izvana, one će se,
dakako, riješiti ubačenih egzekucijom ili izvrnutim kompromiti
ranjem, izazivajući tako da ih ubiju njihovi vlastiti ljudi kao dvo
struke agente, slažete se?
— Slušao sam o tome, recimo samo toliko.
— Ali jedino što oni ne mogu podnijeti je sramota, prizna
nje da su bili provaljeni; takvi slučajevi bi ostali poznati samo vr
lo uskom krugu, čak i unutar vlastite organizacije.
— I o tome sam slušao.
— To se dogodilo u Stasiju. Nakon što je Frederik ubijen, a
Zid pao, odreñeni broj njegovih značajnih istočnonjemačkih ve
za uporno su ostavljali poruke na našoj automatskoj telefonskoj
tajnici, moljakajući da se nañu s Freddijem. Neke sam primila u
ulozi supruge. Dvojica, prvi je bio visoki, četvrti po rangu časnik
Stasija, a drugi razbijač kodova, ujedno i osuñeni silovatelj kojeg
su pomilovali njegovi nadreñeni, prišli su Bratstvu. Tražili su
Frederika kako bi pretvorili svoje dijamante u gotovinu. Kao i s
drugima, večerala sam s njima i napunila ih alkoholom - s do
datkom prašaka koje je Freddie uvijek tražio da imam u zdjelici
za šećer - i kad su ta dvojica pokušali sa mnom voditi ljubav, a svaki mi je pričao
koliko je važan, obojica su pijano otkrili zašto su bili tako važni.
— Moj brat Harry — reče Drew ravnim glasom.
— Da. Pod mojim zapitkivanjem, svaki je progovorio o
američkom agentu zvanom Lassiter, za kojeg je Bratstvo znalo i
bilo pripremljeno.
— Kako ste znali da je to Harry?
— Na najjasniji mogući način. Moja prva pitanja su bila
neodreñena, ali s vremenom sam postajala odreñenija - Freddie
je uvijek tvrdio da je to najbolji način, naročito uz alkohol i pra
šak. Na kraju, svaki od njih je izgovorio točno iste riječi. To je
bilo ovako: "Njegovo pravo ime je Harry Latham, CIA, Tajne
operacije, trajanje - preko dvije godine, kod Žalac, svi podaci
izbrisani iz računala na razini AA-Nula.
— Isuse! To je moralo doći s vrha, samog vrha! AA-Nula
nije u hodniku daleko od direktorovog ureda... To je prilično
pretjerano, gospoño de Vries.
— Budući da nisam imala pojma, a nemam ni sad, što znači
AA-Nula, prihvaćam da je to istina. To sam čula, i to je bio
razlog zašto sam tražila premještaj u Pariz... Imam li i dalje svoj
posao, monsieur?
— Stojite čvrsto kao stijena. Samo, ima nova kvaka.
— Kvaka? Razumijem riječ, ali kako je vi primjenjujete?
— Ostajete u D i I, ali sad kao dio Konzularnih operacija.
— Zašto?
— Meñu ostalim, morat ćete potpisati potvrdu pod prise
Page 47
gom koja kaže da nećete širiti informacije koje ste mi upravo da
li, a isto tako, navodi se i trideset godina u američkom zatvoru,
ako to učinite.
— A ako odbijem potpisati takav dokument?
— Onda ste neprijatelj.
— Dobro! Sviña mi se. Precizno je.
— Budimo još precizniji — reče Latham, njegov pogled pri
kovan na oči Karin de Vries. - Ako se okrenete na stranu ne
prijatelja, ili vas oni okrenu, ne postoji pravo na žalbu. Shvaćate?
— I srcem i razumom, monsieur.
— Sad sam ja na redu da pitam. Zašto?
— To je zaista prilično jednostavno. Sedam godina, moj
brak je bio dar od Boga, čovjek kojeg sam obožavala volio me
kao i ja njega. A onda sam vidjela tog čovjeka obogaljenog mržnjom, ne slijepom
mržnjom, nego mržnjom koja vidi jasno, širom otvorenih očiju, usmjerenom na
nadolazećeg neprijatelja koji mu je uništitio obitelj - njegove roditelje i njihove
roditelje prije njih. Taj sjajni, žestoki mladi čovjek za kojeg sam se udala
zaslužio je puno bolje od onog što mu se dogodilo. Sad je moj red da se borim
protiv njegovog neprijatelja, neprijatelja svih nas.
— Za mene, to je dovoljno, gospoño de Vries. Dobrodošli
na našu stranu.
— U tom slučaju, pridružit ću vam se s pićem, monsieur.
Ipak postoji ono "kasnije".
Američki mlažnjak F-16 sletio je u zračnu luku u Altheinu. Pilot, pukovnik
zrakoplovstva s propusnicom CIA-e, najavio je odlazak odmah po ukrcavanju njegovog
"paketa". Harry Latham se prevezao preko uzletišta i smjestio u drugi kokpit;
kupola se zatvori i za jiekoliko minuta zrakoplov poleti natrag u Englesku. Tri
sata nakon njegovog dolaska u Ujedinjeno Kraljevstvo, iscrpljeni supertajni agent
je pod stražom stigao do američkog veleposlanstva na Grosvenor Squareu; odbor za
doček sastojao se od tri visoka pripadnika CIA-e, britanske MI-6 i francuskog
ekvivalenta, Service d'Etranger.
— Hej, drago mi je što si nam se vratio, Harry! — rekao je
Amerikanac.
— Prokleto dobra predstava — reče Englez.
— Magnifique! — doda Francuz.
— Hvala vam, gospodo, ali zar ne bismo mogli odgoditi
podnošenje izvještaja dok se ne naspavam?
— Dolina — reče Amerikanac — gdje je, do vraga? To ne
može čekati, Harry.
— Dolina više nije važna. Nema je, požar je počeo prije dva
dana. Sve je uništeno, svi su otišli.
— O čemu, do vraga, govoriš? — bio je uporan čovjek iz
Centralne Agencije. — To nam je ključ.
— Moj američki kolega je potpuno u pravu, stari prijatelju
— nastavio je Ml-Šestaš.
— Absolument — reče čovjek iz Deuxieme. — Moramo ih
uništiti!
— Čekajte, čekajte malo! — usprotivi se Harry, umorno

gledajući u obavještajni tribunal. — To može biti ključ, ali brava
nije više tamo. Meñutim, to nije važno. — Na čuñenje ostalih za
stolom, Latham počne parati porub svog sakoa, pa nastavi dalje,
ustane i skine hlače, izvrnuvši ih naopako, i učini isto s unutar
njom podstavom svojih džepova. Stojeći u sakou i gaćama, pola
ko je i pažljivo vadio više desetaka rukom ispisanih komadića
papira i slagao ih po stolu za sastanke. - Donio sam sve što
nam je potrebno. Imena, položaje, službe i odjele, čitavu hrpu,
kako bi to moj brat rekao. Usput, bio bih zahvalan...
— Obavljeno — prekine ga šef agencijske ispostave predu-
hitrivši zahtjev. — Sorenson iz Konz-op rekao mu je da si iza
šao. On je u Parizu.
Page 48
— Hvala... Ako imate potpuno siguran prijepisni ured, otku
cajte sve ovo, po principu štafete - nitko ne smije biti svjestan što
ostali rade. Što se tiče kodiranih dijelova, ja ću ih kasnije sastaviti.
— Što je to? — pitao je Englez, zureći u raštrkane komadi
će papira, često i poderane.
— Utjecajna vojska koja stoji iza Bratstva, muškarci i žene
od položaja u svakoj od naših zemalja koji, zbog pohlepe i izo
pačenih uvjerenja, podržavaju te neonaciste. Upozoravam, ima
nekih iznenañenja, i u vladama i u privatnom sektoru... A sad,
ako bi mi netko pronašao pristojan hotel i kupio mi nešto odje
će, volio bih odspavati dan ili dva.
— Harry — reče čovjek iz CIA-e — obuci hlače prije nego
što izañeš odavde.
— Dobro si to uočio, Jack. Uvijek si imao dobro zapažanje.
Harry Latham je ležao u krevetu; obavio je nazovi-uvredljivi, dakle brižni
telefonski razgovor sa svojim bratom Drevvom. Naći će se u Parizu krajem tjedna,
ili kad Harry završi svoj izvještaj, uključujući i dešifriranje informacija koje je
donio iz Njemačke. Stariji brat nije opisao svoje neposredne planove, a nije ni
trebao, jer mlañi brat je shvatio i neizgovoreno. Jedini djelići informacije koji
je ovaj drugi ponudio bili su ovi:
— Sad kad si se vratio kao čitava osoba, možemo stvarno krenuti punom parom.
Identificirali smo auto kojeg su vozila dvojica revolveraša. Inače, javi mi se u
ured ili u hotel Meurice na rue de Rivoli.
— Što se dogodilo s tvojim stanom?-Kućepazitelji su te iz

bacili zbog nedoličnog ponašanja?
— Ne, ali zahvaljujući nedoličnom ponašanju nekog drugog,
trenutno je neuseljiv.
— Stvarno? Meurice hotel je na prilično visokoj cijeni, bra
te.
— Bonn plaća.
— Tako ti svega, jedva čekam čuti. Zvat ću te prije nego
poletim. Usput, ja sam u Gloucesteru pod imenom Moss, Wen-
dell Moss.
— Vrlo otmjeno... Drago mije što si se vratio, brate.
— I meni, brate. — Harry sklopi oči; san ga je već obuzi
mao, kad se začuje tiho, uporno kucanje na vratima njegove ho
telske sobe. Protresavši glavom, iritiran, on odmakne pokrivač,
nesigurno se izvuče iz kreveta i posegne za hotelskim kućnim
ogrtačem prebačenim preko stolice. Krenuo je prema vratima,
napola posrćući. — Tko je? — upitao je.
— Drozd iz Langleva — dopre tihi odgovor. — Moram s
tobom razgovarati, Žalac.
— O? — Začuñen, ali svjestan maksimalne tajnosti poveza
ne s njegovim terenskim kodom, Harry otvori vrata. U hodniku
je stajao relativno nizak čovjek, ugodnog, prilično blijedog, neu-
pečatljivog lica, u tamnom poslovnom odijelu, s naočalama me
talnog okvira. - Što znači drozd? — upita Latham, pokazujući
emisaru iz Agencije neka ude.
— Naši kodovi su se promijenili, vaši nisu — odgovori ne
znanac, ulazeći u sobu i pružajući mu ruku. Harry prihvati i dalje
zbunjen. — Ne mogu vam reći koliko smo zadovoljni što ste se
uspjeli vratiti iz vrlo hladnog kraja.
— Što je ovo, odlomak iz romana Johna le Carrea? Ako je,
on je to bolje radio. Žalac još mogu shvatiti, ali Drozd je previše
banalno, zar ne mislite? I zašto niste bili u veleposlanstvu? Ja
sam jedan vrlo iscrpljeni super-t, gospodine Drozd. Meni zaista
treba san.
— Da, znam, i najiskrenije se ispričavam. Meñutim, postoji
razina iznad veleposlanstva, toga ste svjesni, uvjeren sam.
— Jasno. Postoji direktor Agencije, Državni tajnik i
Predsjednik. Pa, ponovit ću, što znači drozd?
— Uzet ću svega nekoliko minuta vašeg vremena — reče
Page 49
čovjek ugodnog lica zanemarujući Harrvevo pitanje i izvadi dže-
pni sat iz svog prsluka. — Ovo je obiteljska baština, a ja ga, s oslabljenim očima,
lakše očitavam. Dvije minute, gospodine Latham i ja ću otići.
— A prije nego što nastavite dalje, bolje mi pokažite neke
vrlo, vrlo, autentične identifikacije.
— Naravno. — Došljak podigne džepni sat Harryu pred li
ce i progovori jasno, točno, pritisnuvši poklopac. — Pozdrav,
Alexander Lassiter. Ja sam tvoj prijatelj, doktor Gerhardt Kroe-
ger, mi moramo razgovarati.
Harrveve oči odjednom postanu nefokusirane, zjenice proširene; nakratko, zurio je
ni u što. — Zdravo, Gerhardte — rekao je. — Kako je moj omiljeni kostolomac?
— Dobro, Alex. Kako si ti i jesi li danas išao na šetnju po
našim livadama.
— Ma, daj, doktore, noć je. Hoćeš da uletim u čopor do-
bermana? Gdje ti je glava?
— Oprosti, Alex, operirao sam gotovo cijeli dan, i ti si baš
u pravu, umoran sam kao i ti... Ali reci mi, Alex, kad si se, u mi
slima, sastao s tim ljudima u Američkom veleposlanstvu, što se
dogodilo?
— Ništa, zapravo. Dao sam im sve što sam iznio van i u
nekoliko sljedećih dana ćemo to pregledati.
— To je dobro. Još nešto?
— Moj brat se javio iz Pariza. Traže sumnjivi auto. Moj
mlañi brat je zgodan tip, svidio bi ti se, Gerhardte.
— Bi, siguran sam. On je taj koji radi za Konzularne opera
cije, nije li?
— Tako je... Zašto mi postavljaš takva pitanja?
Tada bljedoliki neznanac u hotelskoj sobi opet podigne džepni sat pritisnuvši
poklopac dvaput, a oči Harrva Lathama postanu bistre i usmjerene. — Tebi zaista
treba san, Harry — reče čovjek koji je sebe zvao Drozdom. — Ja jednostavno ne
do-pirem do tebe. Znaš što, pokušat ću sutra, u redu?
— Što...?
— Javit ću se sutra.
— Zašto?
— Ne sjećaš se? Bože dragi, baš si iscrpljen. Direktor Agen
cije, Državni tajnik... Predsjednik, Harry. Eto, tko me je ovlastio,
to si htio, je li?
— Jasno... u redu. To sam htio.
— Naspavaj se, Žalac. Zaslužio si. — Drozd žurno izañe, zatvorivši vrata za sobom,
a Harry Lahtam se kao robot vratio do kreveta i srušio se na nj.
— Tko je Drozd? — pitao je Harry. Bilo je jutro i tri obavještajca sjedili su oko
stola u sobi za sastanke kao i dan prije.
— Primio sam tvoj poziv prije dva sata — reče američki šef
ispostave. — Probudio sam direktora osobno i on nikad nije čuo
za Drozda. I njemu je to zvučalo kao prilično glupo ime - kao i
tebi, Latham.
— Ali on je bio tamo! Vidio sam ga, razgovarao s njim. On
je bio tamo!
— O čemu ste razgovarali, monsieur? — pitao je čovjek iz
francuske obavještajne službe.
— Nisam siguran - ne znam, zapravo. Izgledao je potpuno
normalan, pitao me nekoliko neodreñenih pitanja, i onda... jed
nostavno, ne sjećam se.
— Smijem li istaknuti, terenski obavještajce Lathamu -
upadne pukovnik iz britanske MI-6 — da ste vi prošli krajnje na
porne... oh, nek' ide do vraga... nepodnošljive tri godine. Nije li
moguće, a ja to govorim s poštovanjem prema vašem izuzetnom
umu, da ste bili podložni trenucima privida? Moj Bože,
Čovječe, imao sam operativce koji su radili kao dvostruke ličnosti, maštali su i
slamali se, prošavši kroz samo polovicu vašeg stresa.
— Ja se ne slamam, generale. Ja se ne slamam i ne maštam.
Page 50
— Još jednom, monsieur Latham — reče Francuz. — Kad
ste stigli u dolinu Briiderschafta, što se dogodilo?
— Oh — Harrveve oči skrenu na dolje; nekoliko trenutaka
se osjećao izgubljeno, a onda se sve razjasni. — Mislite, nezgo
da. Kriste, bilo je strašno. Dosta toga je u magli, ali prva stvar
koje se sjećam je vikanje; bilo je histerično. Zatim sam shvatio
da sam zaglavljen ispod tog kamiona, sa strane i teški komad
metala mi je pritiskao glavu - nikad nisam osjećao takvu bol... —
Latham je izrecitirao priču koju je programirao doktor Gerhardt
Kroeger, i kad je završio, podigao je glavu, bistrih očiju. — Osta
lo sam vam rekao, gospodo.
Članovi tribunala izmijene poglede i svaki nakratko protrese glavom, u očitoj
zbunjenosti. Onda Amerikanac progovori.
— Slušaj, Harry — rekao je tiho — sljedećih nekoliko dana

pregledat ćemo sve što si nam donio, u redu? Nakon toga, zaslu
žio si dugi odmor, u redu?
— Volio bih otići u Pariz, vidjeti brata...
— Jasno, nema problema, iako je u Konz-op, što nije moja
omiljena grana.
— Koliko znam, prilično je dobar u poslu.
— Do vraga — složi se šef ispostave CLA-e — bio je pro
kleto dobar kad je igrao hokej za seosku ekipu Islandera u Mani-
tobi. Ja sam tada bio rasporeñen u Kanadi, i kažem vam, ta lju-
deskara je u zid zakucavala puno veće ljudeskare češće nego itko
koga sam ja vidio. Mogao je daleko stići u New Yorku.
— Srećom — reče Harry Latham — ja sam ga odvratio od
tako nasilne profesije.
Drew Latham se probudi u premekanom krevetu u svom apartmanu u hotelu Meurice, rue
de Rivoli. Žmirkajući očima, bacio je pogled na telefon pokraj kreveta i pritisnuo
broj sobne posluge. Kad Njemačka plaća, on će naručiti goveñi odrezak s dva jaja i
zobenu kašu s dodatkom vrhnja; rečeno mu je da će biti uslužen za trideset minuta.
Protegnuo se u krevetu; automatik pod jastukom mu je žuljao lijevu ruku. Zatim
sklopi oči u zadnjim minutama odmora.
Grebanje, metalni rez po vratima. Nije prirodno - uopće nije prirodno. Odjednom se
prolome glasni stakato udari pneumatskog čekića šest katova niže na ulici; ekipa je
počela s radovima neuobičajeno rano ovo jutro... Neuobičajeno - nije normalno! Tek
se razdanilo! Drew zgrabi svoje oružje i klizne niz lijevu stranu kreveta;
zakotrljao se, dok se ne nañe u ravnini ugla suprotnog zida. Vrata se otvore i
eksplozivni rafal metaka raznese krevet, razdirući i madrac i jastuke, usklañeno sa
zaglušujućom bukom izvana. Latham podigne pištolj i ispali pet hitaca u nizu u crno
odjevenu priliku u okviru vrata. Čovjek padne na lice; Drew ustane kad je
pneumatski čekić na ulici utihnuo i pojuri do svog nesuñenog ubojice. Bio je mrtav,
no kad se ubojica bio uhvatio za gornji dio tijela, poderao je svoju tijesnu
majicu. Na njegovim grudima bile su istetovirane četiri male munje. Blitzkrieg.
Brtider-schaft.
Jean-Pierre Villier stoički je prihvatio kritiku koju mu je namijenio Claude Moreau
iz Deuxieme Bureaua. — To je, dakako, bio s vaše strane hrabar potez monsieur i,
budite uvjereni, mi tragamo za rečenim automobilom, ali molim vas, shvatite, kad bi
se vama bilo što dogodilo, čitava Francuska bi se pobunila protiv nas.
— Mislim da je to prilično pretjerano — reče glumac. —
Meñutim, drago mi je što sam mogao pridonijeti na neki način.
— Na vrlo značajan način, ali sad se razumijemo, je li tako?
Neće više biti doprinosa, točno?
— Kako želite, iako je tu ulogu bilo jednostavno odigrati, a
možda ima još informacija koje bih mogao iskopati...
— Jean-Pierre! — uzvikne Giselle Villier. — Ti to nećeš ra
diti, ja ti neću dopustiti!
- Deuxieme Bureau to neće dopustiti, madame — upadne
Moreau. — Vi ćete to saznati sutra, pa vam mogu reći i sada.
Prije tri sata bio je drugi pokušaj ubojstva Drewa Lathama.
Page 51
— Moj Bože...!
- Je li on u redu? — pitao je Villier, nagnuvši se naprijed.
- Imao je sreću što je preživio. Treba reći, u najmanju ru
ku, on je čovjek vrlo dobrog zapažanja i naučio je neka od naših
manje reklamiranih pariških pravila.
- Molim?
— Sve je bilo usklañeno sa snažnom i neugodnom bukom
ekipe za ulične radove koja je počela raditi u vrijeme kad većina
naših posjetitelja tek ide spavati nakon što su iskusili čari našeg
grada, naročito one koje se mogu naći u skupljim hotelima.
- Ljeto je — reče Giselle, protresavši glavom. — Imamo
dovoljno nevolja zbog našeg ponašanja. Ministarstvo turizma bi
im odsjeklo glave.
- Naš prijatelj Latham je nekako instinktivno to znao. Nije
bilo radne ekipe, samo jedan čovjek s pneumatskim čekićem pod
njegovim prozorom. Možda srodno naslovu jednog vašeg filma, monsieur Villier.
Preludij za kobni poljubac, ako ne griješim. Mojoj ženi taj je jedan od najdražih.
— Trebali bi ga zabraniti na televiziji — reče glumac odsje
čeno. — Poljubac je bio od praznoglave glumice koja se više
zabrinjavala oko kutova snimanja nego oko svojih replika, koje
je rijetko uspjela dobro pogoditi.
— Zato je i bila tako savršena — pridruži se njegova supru
ga. — Njena nesigurnost je bila tako očita, učinila je tvoju op
sjednutost strašno uvjerljivom - izbezumljeni muškarac jer ne
može prodrijeti u tajnu voljene žene. Bio si zaista vrlo dobar, mi
li.
— Ako sam bio podnošljiv, to je bilo zato što sam pokuša
vao natjerati tu kozu da proglumi.
— Ne mislim da je monsieur Moreau ovdje kako bi slušao
jadikovke jednog glumca, dragi.
— Ja ne jadikujem, samo govorim istinu.
— Niti ispade glumačkog ega...
— Oh, ali ja -sam fasciniran, madame. Moja žena će visiti
nad svakom riječi.
— Nisu li policijska ispitivanja povjerljiva izvan službenih
krugova? — upita Giselle.
— Naravno... dakako, ja sam se krivo izrazio.
— Nastavite, i samo pričajte, Moreau — reče Jean-Pierre,
smješkajući se. — Mislim, vašoj ženi. Vidite, moja supruga je ne
kadašnja odvjetnica, ako to već niste shvatili, a glumica o kojoj
se radi je već odavno napustila profesiju, udala se za nekog naft
nog baruna u američkoj državi Texas ili Oklahoma, uvijek zabo
ravim kojoj.
— Možemo li se vratiti na glavno pitanje, molim vas?
— Dakako, madame.
— Ako je Drew Latham izmakao ubojstvu, imate li infor
macije o neuspješnom ubojici?
— Dakako. Mrtav je, ustrijelio ga je monsieur Latham.
— Identifikacija?
— Nema. Osim tri vrlo mala tetovirana znaka na desnoj
strani grudi. Munje, simbol nacističkog blitzkriega. Latham je is
pravno pretpostavio porijeklo, ali on ne zna što one predstavlja
ju. Mi znamo... Te oznake se vrlo rijetko pojavljuju, i to samo
kod visoko uvježbane elitne skupine u široj neonacističkoj orga-
nizaciji. Njihov broj, po našoj procjeni, nije veći od dvije stotine u Europi,
Južnoj Americi i Sjedinjenim Državama. Nazivaju se Blitzkriegerima — to su ubojice,
izvježbani likvidatori obučeni u različitim načinima usmrćivanja, izabrani zbog
njihove predanosti, fizičke spremnosti i osobito njihove voljnosti, čak i potrebe,
da ubijaju.
— Psihopati — reče nekadašnja odvjetnica. — Psihopati
koje su novačili psihopati.
Page 52
— Točno.
— Koji su mogli isto tako prići neodreñenom broju fana
tičnih organizacija, ili kultova, jer takve skupine bi im omogućile
pokazivanje uroñenih sklonosti za nasilje.
— Morao bih se složiti s vama, madame.
— A vi niste rekli Amerikancima ili Britancima ili Bog zna
kome još o ovoj - kako bi vi to nazvali? - bojni ubojica?
— Najviši službenici su obaviješteni, dakako. Nitko niži od
tih razina.
— Zašto ne? Zašto ne Drew Latham?
— Imamo svoje razloge. Postoje propusti u nižim razinama.
— Onda, zašto govorite nama?
— Vi ste Francuzi i poznati ste. Slava je ranjiva; kad bi riječ
procurila, pa, znali bismo...
— I?
— Obraćamo se vašem domoljublju.
— To je smiješno, osim ako se ne želi uništiti moj suprug!
— No, samo malo, Giselle...
— Šuti, Jean-Pierre, ovaj čovjek iz Deuxieme je ovdje zbog
drugih razloga.
— Što?
— Vi ste sigurno bili izuzetna odvjetnica, madame Villier.
— Vaša linija izravnog ispitivanja, pomiješana sa zamućenim
neizravnim, isto tako je izuzetno očita, monsieur. Zahtijevate da
se mom suprugu zabrani poduzeti nešto - čak i po mom shvaća
nju i poznavajući njegov talent, ne baš životno opasno - a onda,
trenutak kasnije, vi otkrivate vrlo tajnu - izuzetno tajnu - informa
ciju koja bi ga, ako je otkrije, mogla stajati i karijere i života.
— Kao što rekoh — odvrati Moreau — sjajna odvjetnica.
— Ne razumijem ni jednu prokletu riječ što ste vas dvoje iz
govorili! — uzvikne glumac.
— I ne trebaš, dragi, prepusti to meni. - Giselle pogleda
Moreaua. — Vodili ste nas korak po korak, zar ne?
— Ne mogu poreći.
— I sad kad je on, znajući to što zna, ranjiv, što želite od
nas? Nije li to temeljno pitanje?
— Da, rekao bih.
— Pa što je to?
— Prestati igrati u Coriolanusu. Vaš suprug je toliko saznao
o Jodelleu da ne može nastaviti, ispunjen je gorčinom i, naročito,
gnušanjem prema ljudima koji su to starcu učinili. Bit ćete pod
stalnom zaštitom.
— A što će biti s mojim ocem i majkom? — vikao je Villier.
- Kako to mogu njima napraviti?
— Razgovarao sam s njima prije sat vremena, monsieur Vil
lier. Objasnio sam koliko sam mogao, uključujući i uzdizanje na
cističkog pokreta u Njemačkoj. Rekli su da bi to trebala biti vaša
odluka, ali isto tako su se nadali i da ćete poštovati svoju pravu
majku i oca. Što još mogu reći?
— Dakle, obustavljam predstavu i zbog onog što nisam re
kao u javnosti, ja sam čovjek na njihovom nišanu, moja draga
žena isto tako. To tražite?
— Da ponovim, vi nikada, nikako nećete biti bez zaštite.
Ulice, krovovi, oklopljene limuzine, agenti u restoranima, policija
u zatvorenim prostorima - više od bilo čega što biste vi zahtije
vali za svoju zaštitu. Sve što nam treba je živi Blitzkrieger, kako
bismo saznali odakle dobivaju naloge. Postoje droge, kao i druge
metode koje će uvjeriti ubojicu da progovori.
— Nikad niste ni jednog uhvatili? — reče Giselle.
— O, da. Prije nekoliko mjeseci ščepali smo dvojicu, ali oni
su se objesili u zatvoru prije nego što smo ih mogli podvrgnuti
kemikalijama. Tolika je posvećenost psihopatičnih fanatika. Smrt
Page 53
je njihovo zanimanje, čak i vlastita.
U Washingtonu, Wesley Sorenson, direktor Konzularnih operacija, proučavao je
ovjerene kopije koje su stigle iz Londona. — Ja ovo ne mogu povjerovati! — rekao
je. — Nevjerojatno je!
- To sam i ja mislio — složi se Sorensonov mladi načelnik stožera, stojeći lijevo
od stola. — Ali teško bismo to mogli zanemariti. Ta imena dolaze od Žalca., jedinog
supertajnog koji se ikad uspio ubaciti u Briiderschaft. Zbog toga je poslan i to je
i izvršio.
— Ali, moj Bože, čovječe, toliki od tih .-ljudi su bez prigovo

ra, a ovo nije čak ni potpuni popis - odreñena imena su bila se
lektivno zatajena! Dva senatora, šest kongresmena, izvršni direk
tori četiri najveće korporacije, kao i nekoliko istaknutih muška
raca i žena u medijima, lica i glasovi koje vidimo i čujemo svaki
dan na televiziji i radiju, čitamo u novinama... Evo, pogledajte,
dva voditelja i jedna urednica i tri grubijana iz zabavnih emisija...
— Onaj debeli, rekao bih, to je moguće — upadne načelnik
— On napada sve što smatra lijevijim od hunskog Atile.
— Ni najmanje, on je previše očit. Trećerazredni um, mini
malno obrazovan i ispunjen mržnjom, da, ali ne i pravovjerni
Nacist. On je samo klaun britkog jezika.
— Imena su došla iz doline Bratstva, gospodine. Ni otkuda
drugdje.
— Isuse, tu je član predsjednikovog Kabineta!
— Taj me dotukao, budite uvjereni — reče načelnik stožera
Konzularnih operacija. — On je prava domaća sirovina, teško da
u njegovom tijelu ima i jedne kapi političkoga soka... S druge
strane, takvi ljudi mogu zavarati. U Kongresu je bilo nacista, ka
snih tridesetih godina, i komunista posvuda, u pedesetima, ako
vjerujete istragama o lojalnosti.
— Velika većina bili su čisti promašaj, mladiću - reče So-
renson naglašeno.
— Shvaćam to gospodine, ali bilo je i uspješnih istraga.
— Koliko? Ako pamtim statistiku, a pamtim je, broj ljudi
koje je odreñeno naveo onaj pasji sin Hoover i prevarant Mc-
Carthv, stigao je do devetnaest tisuća sedamsto. A kad je ludilo
prošlo, bile su svega četiri presude! Četiri od gotovo dvadeset ti
suća! To se svodi na nula cijelih nula nula nula dva i veliku buru
u Kongresu, kao i veliku količinu bačenog novca poreznih
obveznika. Nemojte me podsjećati na te dobre stare dane, molim
vas. Bio sam tada približno vaših godina - ne tako sjajan, Bog
zna - ali izgubio sam prijatelje zbog tog bezumlja.
— Žao mije, gospodine Sorenson, nisam namjeravao...
— Znam, znam — direktor Konz-op ga prekine - ni na
koji način ne možete shvatiti patnju koju su ta vremena uzroko
vala. A to me i zabrinjava.
— Ne razumijem, gospodine.
— Je li moguće da mi pokrećemo nove histerične progone?
Harry Latham je vjerojatno jedini pravi genij kojeg CIA ima na
terenu, super mozak kojeg se ne može prevariti, ali ovo ovdje je s drugog
planeta... No, je li tako? Kriste, ovo je ludo!
— Što je, gospodine Sorenson?
— Dob tih ljudi, uglavnom je ista - kasne četrdesete, rane
pedesete, nekoliko u šezdesetima.
— Pa?
— Prije puno godina, kad sam tek ušao u Agenciju,
govorilo se po Bremerhavenu - zapravo, iz jedne stare podmor
ničke baze u zaljevu Heligoland - o strategiji zadnje šanse, što su
je smislili fanatici Trećeg Reicha koji su znali da su izgubili rat.
To se zvalo Operacija Sonnenkinder, izabrana djeca poslana su
tajno diljem Europe i Amerike obiteljima koje će ih prihvatiti i
odgojiti da bi zauzeli položaje oko financijske moći i političkog
Page 54
utjecaja. Njihov krajnji cilj bio je stvaranje klime koja će biti
uvod u... Četvrti Reich.
— To je suludo, gospodine!
— Ostalo je potpuno nedokazano. Imali smo nekoliko stoti
na agenata, zajedno s vojnom obavještajnom i britanskim MI-
Šest koji su dvije godine slijedili svaki trag. Bez uspjeha. Ako je i
postojala takva operacija, bila je obustavljena na samom počet
ku. Nije bilo ni trunka dokaza da je ikad pokrenuta.
— Ali vi se sad pitate je li tako, zar ne, gospodine Soren
son?
— Kolebam se, Paul. Vraški se trudim ukrotiti maštu koja
me na terenu održavala na životu. Ali sad nisam na terenu, ni
sam u situaciji gdje moram predvidjeti nečije poteze u susjednoj
mračnoj ulici ili s druge strane brda, usred noći. Moram pogle
dati čitav krajolik pod punim dnevnim svjetlom i ni na koji način
ne mogu prihvatiti operaciju Sonnenkinder.
— Pa zašto onda ne odbacite pretpostavku i ne spalite taj
popis imena?
— Jer ne mogu. Jer, ovo je donio Harry Latham... Dogovo
rite sastanak za sutra s državnim tajnikom i direktorom Agencije
prijeko u State Departmentu ili u Langlevu. Budući da sam ja
njihov, sastat ćemo se gdje god oni kažu.
Drew Latham je sjedio za stolom na drugom katu američkog veleposlanstva, gutajući
ostatak svoje treće kave. Za kratkim kucanjem na vratima njegovog ureda slijedilo
je otvaranje vrata i
uznemirena Karin de Vries ude unutra.
— Čula sam što se dogodilo! — uzviknula je. — To si bio ti!
— Dobro jutro — reče Drew. — Ili je podne? A budući da
si donijela svoj viski, ja sam ti zahvalan.
— U svim je novinama— zavapi istraživačica iz D i I i
prišavši stolu i baci podnevno izdanje L'Expressa. — "Provalnik
pokušao opljačkati gosta u hotelu 'Meurice', pucao po sobi, ubio
ga je stražar na katu!"
— Ma vidi, njihovi ljudi za odnose s javnošću rade brzo, zar
ne? To je pravo osiguranje, ne može biti bolje.
— Prestani, Drew! Ti si u Meuriceu, rekao si mi. A kad sam
zvala policiju okruga, rekli su - vrlo nespretno - da nikakva in
formacija nije dostupna.
— Auu, svi u Parizu štite dotok turističke gotovine. Zapra
vo, i trebali bi. Ovakve stvari se ne dogañaju, osim ljudima kao
što sam ja.
— Znači bio si ti.
— To si već rekla. Da, to sam bio ja.
— Dobro si?
— Mislim da je to pitanje već postavljeno, ali da, jesam. I
dalje sam na smrt uplašen - podvući posljednje dvije riječi - ali
tu sam, dišem, toplo mi je i pokretan sam. Hoćeš li na ručak,
gdje god želiš, osim u onu rupu koju si preporučila?
— Imam barem četrdeset i pet minuta posla.
— Toliko mogu čekati. Upravo sam završio s veleposlani
kom Courtlandom i njegovim starim diplomatskim društvom, ve
leposlanikom Kreitzom od Njemačke. Oni vjerojatno još uvijek
razgovaraju, ali moj želudac ne bi mogao više podnijeti sranje od
njihovog meñusobnog optuživanja.
— U nekim stvarima, ti si kao tvoj brat. On ne voli vlast.
— Ispravak, molim — reče Latham. — Obojica ne volimo
vlast kad ne zna o čemu priča, to je sve. Usput, on stiže sutra ili
prekosutra ovamo iz Londona. Bi li ga htjela vidjeti?
— Svim srcem. Obožavam Harrva!
— Dva minusa mom bratu.
— Molim?
— On je davež.
Page 55
— Ne razumijem.
— Njegov um, toliko je visoko u nebesima, ne možeš do
njega, s njim ne možeš razgovarati.
— Oh, da, jako se dobro sjećam. Vodili smo tako lijepe raz
govore o povećanim eksplozijama religioznosti od Egipta do
Atene i Rima i sve do Srednjeg vijeka.
— Tri minusa za Harrva. Gdje ćemo na ručak?
— Tamo gdje si ti jučer predlagao. Gostionica na drugoj
strani Gabriela, nasuprot kafića u kojem smo razgovarali.
— Vjerojatno ćemo biti viñeni zajedno.
— To sad nije važno. Razgovarala sam s pukovnikom. On
sve razumije. Kako je rekao, "Nema problema."
— Što je još Witkowski rekao?
— Pa - De Vries je spustila glavu i govorila tiho — rekao
je da ti nisi tvoj brat.
— U kom smislu nisam?
— Nije važno, Drew.
— Možda je. U kom smislu?
— Recimo, ti nisi tako obrazovan kao on.
— Harry je samo iskoristio sva slobodna bacanja... Ručak
za jedan sat, može?
— Rezervirat ću, poznaju me. — Karin de Vries izañe iz
ureda, zatvorivši vrata mnogo tiše nego ranije.
Lathamov telefon zazvoni. Bio je veleposlanik Courtland. - Da, gospodine, što je?
— Kreitz je upravo otišao, Drew, i meni je žao što nisi bio
tu da čuješ sve što je imao reći. Tvoj brat nije samo dirnuo u osi
njak; istjerao je vraga iz njega.
— O čemu govorite?
— Kreitz to ionako ne bi rekao pred tobom iz sigurnosnih
razloga. Sve je toliko maksimalno povjerljivo, čak sam i ja tražio
ovlaštenje da to potvrdim.
— Vi?
— Budući da je Heinrich uveo Bonn u igru i da je Harry
tvoj brat, a sutra stiže ovamo, obavještajni glavonje su, pretpo
stavljam, zaključili da je mene uzaludno držati izvan kruga.
— Što je Harry napravio? Našao Hitlera i Martina Borman-
na u južnoameričkom baru za pedere?
— Volio bih da je toliko nebitno. Tvoj brat je iz svoje nje
mačke operacije donio popise, imena neonacističkih pristaša u
Sjedinjenim Državama, Francuskoj i Engleskoj.
— Dobri stari pametni Harry! — uzvikne Latham. — On
baš nikad ne radi stvari napola, zar ne? Do vraga, baš sam pono-
san na tog sredovječnog gospodina!
— Ne shvaćaš, Drew. Neka - ne mnoga - od tih imena su
najistaknutiji ljudi u našim zemljama, muškarci i žene visokog
položaja i ugleda. To je previše.
— Ako je to Harry donio, to je i prokleto točno. Nitko na
svijetu ne bi mogao okrenuti mog brata.
— Da, tako mi je rečeno.
— Pa, u čemu je problem? Krenite na gadove! Dubinsko
prikrivanje nije jednostavno stvar tjedana ili mjeseci, ili čak godi
na. To mogu isto tako biti i desetljeća, san stratega svake obavje
štajne banke umova koja ti padne na pamet.
— Sve je tako teško shvatiti...
— Nemojte shvaćati. Krenite na posao!
— Heinrich Kreitz potpuno odbacuje četvoro ljudi s bon
skog popisa, tri muškarca i jednu ženu.
— Po čemu je on takav sveznajući Bog?
— Imaju židovske krvi; izgubili su roñake u logorima, Au-
schwitz i Bergen-Belsen, naime.
Page 56
— Kako to zna?
— Sad im je šezdesetak godina, no svi su bili njegovi davni
učenici dok je još predavao u srednjoj školi, svakog je zaštitio od
ministarstva za ispitivanje arijevskog podrijetla, stavljajući vlastiti
život na kocku.
— Možda su mu podvalili. Iz dva naša susreta, rekao bih,
izgleda mi kao vrlo pogodan za to.
— To je ono akademsko u njemu. Kao i mnogi drugi, on je
ujedno i neodlučan i vrlo pričljiv, ali nijedna slabost ne narušava
njegovu izuzetnost. On je pronicljiv čovjek izuzetnog životnog is
kustva.
— Ovo posljednje bi moglo isto tako opisati i Harrva. On ni
u kom slučaju ne bi donio lažne informacije.
— Rečeno mi je da su na vašingtonskom popisu neka na
ročita imena. Nevjerojatna, tu riječ je upotrijebio Sorenson.
— Bio je i Lindbergh; Špirit ofSt. Louisje bio na Goringo-
voj strani dok mladi Charlie nije shvatio da su oni zli ljudi i on
da se borio za nas kao vrag.
— Mislim da takva vrsta usporedbe uopće nije prikladna.
— Vjerojatno nije. Samo pokušavam ilustrirati sadržaj.
— Ako je, pretpostavimo, tvoj brat u pravu? Barem napola
u pravu, ili četvrt, ili čak pola od toga - ili još i manje?
— Donio je imena, gospodine veleposlanice. Nitko drugi

nije, pa nastavite kao da su istinita dok se ne dokaže drukčije.
— Želiš reći, ako te dobro shvaćam, da su svi oni krivi dok
se ne dokaže njihova nedužnost.
— Nije riječ o pravu, gospodine, već o ponovnoj pojavi naj
gore proklete kuge koju je ovaj svijet ikada vidio, uključujući i
onu žljezdanu! Nema vremena za pravna natezanja. Moramo ih
odmah zaustaviti.
— Jednom smo to rekli za komuniste i navodne komuniste,
a velika većina u našoj zemlji, pokazalo se, nije bila ništa slično
tome.
— Ovo je drukčije! Ovi neonacisti se ne probijaju s dna kao
oni u tridesetima; oni su imali vlast; sjećaju se kako su je dobili.
Strah. Naoružane bande divljaju ulicama u traperu i očerupane
kose; a onda dolaze odore, čak i kape i čizme Schultsefeina, pr
vih Hitlerovih grubijana, i sve će podivljati! Moramo ih zaustavi
ti!
— Samo s imenima koje imamo? — pitao je Courtland ti
ho. — Muškarci i žene štovani toliko da za njih nitko ne bi po
sumnjao da su i približno dio tog bezumlja. Kako ćemo dalje?
Kako ćemo uopće dalje?
— S ljudima kao ja, gospodine veleposlanice. Muškarcima i
ženama uvježbanim da se probiju kroz metke i stignu do istine.
— Ovo ima dosta neprivlačan prizvuk, Latham. Čiju istinu?
— Samu istinu, Courtland!
— Molim?
— Oprostite, gospodine Courtland, ili gospodine veleposla
nice. Prošlo je vrijeme za diplomatske - čak moralne - pristojno
sti! Mogao sam završiti kao prorešetani leš u hotelskom krevetu.
Ti gadovi igraju oštru igru, a lopte su napravljene od betona
razbijenog oružjem.
— Mislim da mogu pretpostaviti što si prošao...
— Pokušajte to proživjeti, gospodine. Pokušajte si zamisliti
kako vaš veleposlanički krevet leti na komade, dok vi čučite uz
zid, pitajući se hoće li vam neka od tih eksplozija dohvatiti lice,
vrat, ili grudi. Ovo je rat - duboko prikriveni rat, uvjeravam vas,
ali svejedno, rat.
— Otkud bi ti počeo?
— Imam svoje polazište, ali hoću Harrvev popis imena ov
Page 57
dje u Francuskoj, a Moreau i ja idemo na one koje imamo.
- Deuxieme još nije ovlastio ni jednog odreñenog suradni
ka iz Francuske.
- Što?
- Čuo si me. Opet, otkud bi ti počeo?
- Od imena čovjeka koji je iznajmio onaj auto kojeg je naš
slavni, ali ludi glumac identificirao sjeverno od Pont Neufa.
- Moreau ti je to dao?
- Jasno da je. Auto na Montaigneu u koji se Bressard zale
tio bio je promašaj. Iz Marseillesa je, ali najam je vrlo zapetljan,
trebali bi nam tjedni da ga obradimo. Ali ovog imamo; danas u
četiri poslijepodne on je na svom poslu. Slomit ćemo ga, makar
mu trebali staviti jaja u škripac.
- Ne možete raditi s Moreauom.
- O čemu vi pričate? Zašto ne?
- On je na Harrvevom popisu.
7
Drew je zapanjen izašao iz njegovog ureda, sišao niz kružno stubište do predvorja
veleposlanstva, kroz brončani ulaz prema aveniji Gabriel. Skrenuo je desno i uputio
se u gostionicu gdje su se on i Karin de Vries dogovorili za ručak. Bio je ne samo
zapanjen, bio je bijesan! Courtland je odbio bilo kakvu raspravu o nevjerojatnom
otkriću da je Claude Moreau, šef Deuxieme Bu-reau, na "Harrvevom popisu".
Iznenañujuća tvrdnja je ostala u zraku, samo tako, a on je prekinuo Lathamove
proteste riječima, "Nemam što reći. S Moreauom se poigravaj ali mu ništa ne daj.
Sutra ćeš mi javiti što se dogodilo." S točno takvim uputama, veleposlanik je
spustio slušalicu.
Moreau — neonacist? To je bilo jednako vjerojatno kao reći da je de Gaulle bio
njemački simpatizer u Drugom svjetskom ratu! Drew nije bilo budala; potpuno je
shvaćao i prihvaćao postojanje krtica i dvostrukih agenata, ali bez provjere,
staviti čovjeka Moreauove reputacije u bilo koju od tih kategorija bio je čisti
proizvoljni zaključak. Kao terenski operativac, da bi se popeo tako visoko kroz
dugogodišnje tajno djelovanje do vodećeg položaja u tako osjetljivoj službi kao što
je Demdeme, morao je proći pomni nadzor tisuća pari očiju, i podjednako
oduševljenih i zavidnih, a ovi drugi odlučno bi ga uništili svim štetnim podacima,
po zapovijedi. No Moreau je tu trku s preponama preživio, ne samo preživio, nego iz
nje izašao s epitetom "svjetske klase", a Latham je sumnjao da bi tu frazu jedan
drugi praktičar svjetske klase, naime, Wesley Sorenson, upotrijebio olako.
— Monsieur! — javio se glas iz auta, na ulici; vozilo Deu-
xieme ga je očito pratilo u stopu. — Entrez-vous, s'il vous plait!
— Idem samo nekoliko blokova dalje — doviknuo je Drew,
izbjegavajući pješake dok se probijao prema uglu ulice. — Kao
jučer, sjećate se? — dodao je na svom pojednostavljenom fran
cuskom.
— Nije mi se svidjelo ono jučer i ne sviña mi se ovo danas.
*:.?¦ ;;?>.
Molim vas, uñite! — Vozilo se zaustavilo,•• i Latham oklijevajući otvori vrata i

ubaci se na prednje sjedalo.
— Pretjerujete, Rene... ili, Mare? Zabunim se.
— Ja sam Francois, monsieur, i ne smetaju me zabune. Ra
dim svoj posao.
Odjednom, uz razdiruću eksploziju, meci se zabiju u vanjsko debelo zaštitno staklo
bočnih prozora i vjetrobrana, dok se crna limuzina žurno udaljavala, vijugajući
kroz promet. — Kriste! — zaurla Drew, uhvativši se za prednje sjedalo, glavom ispod
vozačke ploče. — Vidjeli ste ga, je li tako?
— Samo naslutio mogućnost, monsieur — odgovori vozač,
duboko dišući, tijela izvijenog u stolici. Zaustavio je auto, vjetro-
Page 58
bransko staklo je bilo toliko napuknuto da je vidljivost bila ni
kakva. — Jedan automobil se spustio s pločnika kad ste vi izašli
iz veleposlanstva. Ne ostavlja se parkirališno mjesto na Gabrielu
bez dobrog razloga, a ljudi u autu bili su vrlo bijesni kad sam im
presjekao put i viknuo za vama.
— Zadužili ste me, Francois - reče Latham užubrano, ne
sigurno ustajući, okrene se i spusti noge na pod, a na ulici su se
ljudi oprezno približili njihovom vozilu. — Što sada?
— Policija će stići svakog trena, netko će ih zvati...
— Ja ne mogu razgovarati s policijom.
— Razumijem. Kamo idete?
— Do gostionice u susjednom bloku, na drugoj strani ulice.
— Poznajem je. Idite tamo. Hodajte u masi i budite jedan
od njih. Izgledajte vrlo uzbuñeno, kao i svi ostali, kad izañete, a
onda se probijte do te gostionice što neprimjetnije možete. Osta
nite tamo dok ne doñemo po vas ili vam se javimo telefonom.
— Koje ime?
— Vi ste Amerikanac - može Jones. Recite maitreu da oče
kujete poziv. Imate oružje?
— Dakako.
— Budite oprezni. Nije vjerojatno, ali budite spremni na ne
vjerojatno.
— To mi ne morate napominjati. A što s vama?
— Mi znamo što treba učiniti. Požurite!
Drew otvori vrata, brzo ih zatvori za sobom i istovremeno se sagne, glumeći paniku
ljudi oko sebe. Kroz nekoliko trenutaka, zaista je i postao dio mnoštva. Učestalo
mijenjajući držanje, probio se na drugu stranu avenije Gabriel i osvrćući se,
njegove
oči šarale su u svim smjerovima, ponovno uputio prema gostionici i Karin de Vries.
Uranio je, jako. Shvatio je to kad je vidio poluprazan restoran, ali morao se
držati podalje od svog ureda, dalje od veleposlanstva. Odjednom su ta mjesta dobila
dojam o kojem on nije želio razmišljati, ne nakon onog što se dogodilo manje od
stope -deset metara dalje. Ipak, morao je razmisliti o tome, razmisliti dobro i
temeljito. — Rezervacija na ime De Vries — on reče na engleskom čovjeku za pultom.
— Dakako, gospodine... Malo ste poranili, monsieur.
— Je li to problem?
— Ne, ni najmanje. Doñite, otpratit ću vas do vašeg stola.
Madame više voli stražnji dio.
— Zovem se Jones. Možda će biti telefonski poziv za mene.
— Donijet ću vam telefon za stol.
— Za stol?
— Danas svi imaju telefon, ne? Nevjerojatno, kako ljudi
mogu voziti i hodati ulicom dok telefoniraju. Mon Dieu, nije ču
do što nam je broj nesreća tako visok!
— Recite — odgovori Drew, brzo razmišljajući dok je sje
dao — možete li mi odmah donijeti telefon?
— Certainement. Mjesni ili meñumjesni razgovor, monsieur?
— Meñumjesni — odgovori Drew, namršten u razmišljanju.
— Telefon je obilježen brojem i troškovi će biti navedeni na
vašem računu.
— To je vjerojatno za vas gnjavaža — reče Latham.
— Bilo bi, ali mi ne govorimo svakome i ne oglašavamo tu
pogodnost. Toliki nose uokolo vlastite telefone...
— Rekli ste mi — Drew upadne, pogledavši čovjeka.
— No, da, svakako. Vi ste pri ambassade americaine, n'est-
ce pas? Bili ste ovdje više puta, mister Jones.
— Rekao bih — složi se Latham, pružajući maitre d' svoju
telefonsku karticu. — Samo nikad nisam imao rezervaciju.
— Merci. Mogu li vam naručiti piće ili bocu vina?
— Viski. Scotch, molit ću vas. — Glavni konobar je otišao,
viski je stigao i Drew se smjesti u odjeljak, zažarenog lica, a nje
gove ruke se počnu tresti.
Page 59
Moj Bože, da nije bilo jednog iskusnog budnog vozača, on bi bio ubijen na aveniji
Gabriel! Tri napada na njegov život izvršeni su u dan i po, prvi pretprošle noći,
drugi tog jutra, u zoru i
sada, prije svega nekoliko minuta! Bio je obilježen, a posmrtna čast poginulog na
dužnosti za njega nije imala baš nikakve privlačnosti. Nije bilo upitno, nacistički
rak se širio Njemačkom i šire. Gdje još, tko zna? Koliko uspješno, tko bi mogao
procijeniti! Harrvjev popis sluti na najgori mogući scenarij za države NATO-a, a
otkriće Karin de Vries da je Bratstvo provalom u najtajnija računala Agencije
saznalo za Operaciju Žalac, nesumnjivo podupire mogućnost njihovog prodiranja u
Washington. Bože, on je Villieru rekao da se regenerirani nacisti šire posvuda, ali
to je bila hiperbola, udica kojom će zarobiti glumčevu zainteresiranost, jer on je
sumnjao u Villierovo zalede, vezu s Jodelleom i sve što je ona predstavljala,
uključivši i nestale dokumente o istrazi. Kad je Villier potvrdio njegove sumnje,
istovremeno mu je i laknulo, i užasnuo se; laknulo, zato jer je napipao istinu, a
uplašio se jer je to zaista bila istina.
I sad je on bio glavna meta zato jer je otkrio istinu. U skladu s njegovom teorijom
da mrtvi obavještajci ne služe ničemu korisnom, on će opozvati svoje prethodne
zahtjeve i tražiti najviše zaštite koje Demtieme može pružiti.
Deuxieme - Moreau? Je li to bilo moguće? Je li on, tražeći od Moreaua dodatno
osobno osiguranje, potpisivao nalog za vlastito smaknuće? Unatoč svim instinktima,
i bez obzira na njegova uvjerenja o tom čovjeku, je li Harrvev popis bio toliko
točan? To nije mogao povjerovati - bilo je ludo! No, je li bilo?
Maitre d' se vratio do stola s mobitelom. U Washingtonu je bilo tek sedam sati u
jutro, no prije nego što direktor Konzularnih operacija počne svoje jutro, Drew
Latham će od njega tražiti potrebne upute.
- Pritisnite dugme označeno s Parlez, i odaberite broj, mon-
sieur - reče maitre d'. — Ako želite još zvati, pritisnite Finiš,
pa ponovno Parlez i birajte. — Predao je telefon Drevvu i udaljio
se. Latham dotakne dugme označeno s Parlez, pritisne broj, i za
nekoliko trenutaka, javi se jedan uzbuñeni glas.
- Da?
- Pariz zove...
- Mislilo sam da bi mogao biti ti — Sorenson ga prekine.
— Je li Harry stigao? Možeš govoriti, mi smo na skrambleru.
- Stiže tek sutra, ne prije.
- Prokletstvo!
- Dakle, ti znaš? Za informaciju koju je donio, to mislim.
— Znam, ali čudim se što ti znaš. Brat ili ne, Harry nije tip
koji se nemarno odnosi prema povjerljivim podacima, i to ozbilj
no mislim, povjerljivim do maksimuma.
— Harry mi nije ništa rekao. Nego Courtland.
— Veleposlanik? To mi zvuči nevjerojato. On je dobar čo
vjek, ali nije u ovom krugu.
— Morao je biti uključen. Veleposlanik Bonna se uključio,
gnjevno koliko čujem, zbog četvoro mogućih iz njegove vlade.
— Što se, do vraga, dogaña? — viknuo je Sorenson. — Ovo
je sve trebalo ostati duboko u bunkeru dok se nešto ne odluči!
— Netko je okinuo prerano — reče Drew. — Trkači su kre
nuli prije nego što je startni pištolj opalio.
— Imaš li ti uopće predodžbu o čemu pričaš?
— O, da, sasvim sigurno.
— Pa, k vragu, onda mi reci! U deset sati imam sastanak s
državnim tajnikom i direktorom Agencije...
— Pazi što ćeš reći — Latham brzo upadne.
— Što, za ime Božje, to pak znači?
— Agencijina AA-Zero računala su provaljena. Briider-
schaft je - tim imenom se nazivaju neonacisti - znao sve o Har-
rvevoj operaciji. Kod Žalac, ciljevi, čak i predviñeno trajanje nje
gove misije - od dvije godine na više. Sve je pokupljeno iz Lan-
Page 60
gleya.
— Ovo je veliko sranje! — grmio je direktor Konz-op. —
Kako si saznao?
— Od žene po imenu De Vries, čiji muž je bio Harrvev
operativac u nekadašnjem Istočnom Berlinu. Ubio ga je Stasi, a
ona je na našoj strani. Sad radi u veleposlanstvu, i kaže da ima
nekoliko svojih računa za naplatu. Ja joj vjerujem.
— Možeš li biti siguran?
— Ništa nije zacementirano, ali, rekao bih, da.
— Što misli Moreau?
— Moreau?
— Da, naravno. Claude Moreau, Deuxieme.
— Mislio sam da imaš Harrvev popis.
— Pa?
— On je tamo. Naloženo mi je da njemu ne govorim ništa.
Nakon kratkog zaustavljenog uzdaha, tišina iz Washingtona
bila je puna elektriciteta. Napokon, Sorenson tiho, zlosutno progovori. — Tko ti je
dao takav nalog? Courtland?
— Vjerojatno prenio s višeg mjesta... Čekaj malo. Ti imaš

Harrvev popis...
— Ja imam popis koji mi je poslan.
— Znači, imaš Moreauovo ime. Promaklo ti je?
— Ne, jer nije tamo.
— Što... ?
— Podrazumijeva se da su, zbog maksimalne sigurnosti, ne
ka imena "selektivno pridržana".
— Od tebe?
— Tako je rečeno.
— To je sranje!
— Da, znam.
— Pada li ti na pamet razlog — ikakav razlog?
— Trudim se, vjeruj mi... U višim redovima, opće je pozna
to da smo Moreau i ja blisko surañivali...
— Da, spomenuo si Istanbul...
— Tamo smo bili rasporeñeni na zadnjoj zadaći; bilo je i
drugih mjesta. Bili smo dobar dvojac i uvijek kad je bilo po
godno, analitičari u Washingtonu i Parizu su nas udruživali.
— I to bi mogao biti dovoljan razlog da on bude isključen s
tvog popisa?
— Moguće — odgovori direktor Konz-op, sad jedva čujno.
— Moglo bi se raspravljati, ali ne baš uvjerljivo. Znaš, on mi je u
Istanbulu spasio život.
— Svi mi pokušavamo izvesti nešto slično, ako smo u tak
voj situaciji, često pod pretpostavkom da bi usluga mogla jednog
dana biti vraćena.
— Zato to i nije uvjerljiva rasprava. Ipak, uspostavlja se ne-
razoriva veza, zar ne?
— Unutar ograničenja i ovisno o okolnostima.
— Dobro rečeno.
— To je aksiom... Danas poslijepodne trebam se javiti Mo-
reauu. Postoji trag, unajmljeni auto kojeg je naš glumac spazio
izigravajući tajnog agenta. Što ću sad?
— Logično — počne Sorenson — čak i nelogično, ja bih
Claudeovo ime na tom popisu smatrao smiješnim.
— Slažem se — upadne Latham.
— Ipak, Harry ga je donio. Na stranu činjenica da ti je on
brat...
— Opet, aksiom — Drew suho upadne.
— Meni bi bilo izuzetno teško povjerovati da se Harrva

Page 61
može prevariti, a izdaja je izvan rasprave.
— Opet, slažem se — promrmlja Latham.
— Dakle, na čemu smo? Ako je tvoja prijateljica u pravu,
Agencija je provaljena i očito je netko u francuskoj ili u našoj
obavještajnoj službi, pronašao Moreauovo ime i zbog njega, ne
vjeruje ni meni.
— To je smiješno!.— reče Drew, podigavši glas i odmah ga
stiša kad su se, za nekoliko stolova ispred, sve glave okrenule
prema njemu.
— Ovo je gadan šok, reći ću samo toliko.
— Zvat ću Harrva, u London. Reći mu što mislimo.
— On je nedostupan.
— Za mene, nije. Kad je njemu bilo četrnaest, a meni osam,
popeo se na drvo da bi pobjegao od mene i čitao neku od svojih
vražjih knjiga i gore zapeo. Rekao sam da ću ga izvući ako mi
obeća da me nikad više neće izbjegavati - bio je pomalo nespre
tan kod spuštanja, znaš što mislim?
— Pred takvim prisegama, svjetske tajne su ništavne. Ako
doñeš do njega, za Boga, javi se. Ako ne možeš - a ovo mi je te
ško izgovoriti - slijedi veleposlanikove naloge. Surañuj s Claude-
om, ali šuti i dalje.
Drew pritisne dugme označeno s Finiš, dotakne Parlez i nazove. Telefonist u hotelu
Gloucester, u Londonu, nakon ponovljene zvonjave, izjavi da gospodin Wendell Moss
nije u svojoj sobi. Latham je ostavio jednostavnu poruku. "Zovi Pariz. Zovi
uporno." I tada je stigla Karin de Vries, gotovo jureći izmeñu stolova.
— Hvala Bogu, tu si! — uzviknula je, brzo sjedajući za stol,
riječi prošaptane, napete. — Čulo se po čitavoj ulici, a velepo
slanstvo je u ludnici. Vozilo francuske vlade su napali teroristi,
niže odavde, na Gabrielu! — Karin naglo prekine, svjesna pra
znog izraza u Drewovim očima. Namrštila se u tišini, njene usne
oblikovale su riječ ti. On kimne; ona nastavi. — Moraš otići iz
Pariza, iz Francuske! Vrati se u Washington.
— Vjeruj mi na riječ - još bolje, vjeruj svojim riječima - ta
mo nisam meta ništa manje nego ovdje. Možda još i lakša.
— Ali tri puta su te pokušali ubiti, u razmaku od dva dana!
— Bolje reci, trideset i pet sati, računao sam.
— Ovdje ne možeš ostati, znaju te.
— Znaju me još bolje u Washintonu. Mogao bih čak imati i

odbor za doček kojeg radije ne bih susreo. Osim toga, Harry će
me zvati, a ja ga moram vidjeti i razgovarati s njim. Moram.
— Zbog njega imaš telefon?
— Zbog njega, i još nekoga. Nekoga u Washingtonu, kome
vjerujem - moram vjerovati. Moj šef, naime. — Stigao je kono
bar i De Vries naruči Chardonnav. Kad je čovjek kimnuo i okre
nuo se otići, Latham posegne za mobitelom.
— Ne još — prekine ga Karin, dotaknuvši preko stola Dre-
wovu ispruženu ruku. Konobar slegne ramenima i ode. — Opro
sti mi, ali ti si možda previdio poneki problem.
— To je sasvim moguće. Kao što si rekla, pucali su na mene
tri puta u manje od dva dana. Ne računajući iscrpljujuću terensku
obuku, gdje su koristili lažno streljivo, to je ugrubo, polovica sveg
oružja iz kojeg je na mene pucano u čitavoj karijeri. Što sam za
boravio? Još uvijek pamtim svoje ime. Ralph, je li tako?
— Ne pokušavaj biti duhovit.
— Do vraga, što preostaje? Samo znaj, ja svoj automatik
držim na krilu, a ako mi oči odlutaju tu i tamo, to je zato jer sam
ga spreman upotrijebiti.
— Policija je posvuda po Gabrielu; ni jedan terorist ne bi
riskirao smrtonosnu vatru u takvim uvjetima.
— Dobro se snalaziš u rječniku.
Page 62
— Udalasam se za čovjeka koji je pucao i na kojeg je puca
no više puta nego što je mogao zapamtiti.
— A ja sam zaboravio. Stasi. Oprosti. Što si htjela reći?
— Gdje će te Harry zvati?
— U moj ured ili u "Meurice".
— Po mom mišljenju, bilo bi glupo kad bi se vratio na ije
dno od tih mjesta.
— Možda si u pravu, polovično.
— Priznaj mi, potpuno. Imam pravo i ti to znaš.
— Priznajem - reče Latham oklijevajući. - Na ulici je gu
žva, oružje može biti na centimetar od mene, a ja to ne bih znao.
A ako je CIA provaljena, veleposlanstvo je obična igrarija. Dakle?
— Tvoj nadreñeni u Washingtonu. Kako si mu objasnio
ovaj posljednji napad? Kakvu zaštitu je on savjetovao?
— Nikakvu, jer mu nisam rekao. To spada u one stvari o
kojima se govori kasnije... On ima veći problem, puno veći od
svega što sam ja preživio.
— Jeste li zaista tako pristojni, monsieur Latham? — upita

Karin.
— Ni najmanje, madam De Vries. Stvari se odvijaju tako
brzo, a problem s kojim se oboje suočavamo tako je velik da ni
sam htio preopteretiti njegov mozak.
— Možeš li mi pričati o tom problemu?
— Ne, bojim se, ne mogu.
— Zašto ne?
— Zato jer si me pitala.
Karin de Vries se naslonila na naslon sjedala i prinijela vino svojim usnama. — I
dalje mi ne vjeruješ, je li? — rekla je tiho.
— Govorimo o mom životu, damo, i nadirućem otrovnom
nametniku koji me gadno uplašio. I trebao bi gadno uplašiti čitav
civilizirani svijet.
— Govoriš s distance, Drew. Ja govorim iz neposredne bli
zine, iz "krupnog plana" kako bi rekli vi Amerikanci.
— Ovo je rat! — prošapće Latham, grleno, zažarenih očiju.
— Nemoj mi nabacivati apstrakcije!
— Dala sam vam muža u tom ratu! - reče Karin, nagnuvši se
naprijed. - Što još hoćete od mene? Što još, za vaše povjerenje?
— Zašto ga tako silno želiš?
— Iz najjednostavnijeg od svih razloga, kojeg sam ti obja
snila sinoć. Gledala sam kako divnog čovjeka uništava mržnja
koju nije mogao kontrolirati. Izjela ga je i mjesecima, čak i godi
nama on nije shvaćao, a onda je shvatio. Bio je u pravu! Otrovni
oblak užasa se dizao nad Njemačkom, na Istoku više nego na
Zapadu, zapravo - "jedan monolit zla umjesto drugog; žedni su
urlajućih voña, jer oni se nikad neće promijeniti" tako se Freddie
izrazio. I bio je u pravu! — Emotivno iscrpljena, u očima su joj
se pojavile suze, De Vries stiša glas do šapta. — On je mučen i
ubijen, jer je saznao istinu — završila je monotono.
Saznao istinu. Drew je proučavao ženu s druge strane stola, sjećajući se koliko mu
je laknulo kad je saznao istinu o Villiero -vom ocu, starom Jodelleu. I onda, kako
je bio uplašen zato jer je to bila istina. Usporednost njegove i Karinine reakcije
na otkrivene činjenice nije mogla biti lažna. Sami sebi nisu mogli lagati, sasvim
sigurno, ni skrivati gnjev kojeg su oboje osjećali, jer je bio i previše istinski.
— U redu, u redu — Latham reče, nakratko prekrivši njene
stegnute šake svojom lijevom rukom. — Reći ću ti što mogu, bez
pojedinačnih imena, koja mogu doći kasnije... ovisno o okolnostima.

— To prihvaćam. To je dio obuke, zar ne? Čuvaj se kemi
Page 63
kalija.
— Da. — Drewove oči lutale su brzo, u širokom luku, pre
ma ulazu i okolnim stolovima, njegova desna ruka zaklonjena.
— Ključ je Villierov otac, njegov pravi otac...
— Villier, glumac? Novinski članci... starac koji se ubio u
kazalištu?
— Kasnije ću ti nadopuniti, zasad ćeš čuti ono najgore. Sta
ri skitnica je bio Villierov otac, borac Pokreta otpora kojeg su
Nijemci otkrili i izludili u logorima prije puno godina.
— Bila je bilješka u poslijepodnevnim novinama! —. reče
De Vries, opustivši šake, te ga primi za ruku. — Skinuo je svoju
predstavu, svog Coriolanusa.
— To je glupo! — prasne Latham. — Jesu li rekli zašto?
— Nešto o starcu i kako je Villier bio potresen...
— I više nego glupo! — upadne Latham. — Prokleto gro
teskno! On je sad jednako velika meta koliko i ja!
— Ne razumijem.
— Ni ne možeš, a na sulud način, sve je to povezano s mo
jim bratom.
— S Harrvem?
— Obavještajni dosijei o Jodelleu - to je Villierov otac - uk
lonjeni su iz arhiva Agencije...
— Isto kao sa AA-Zero računalima? — upita Karin, preki-
nuvši ga.
— Podjednako osigurano, vjeruj mi. U tim dosijeima bilo je
ime francuskog generala kojeg nacisti nisu samo jednostavno pri
dobili, nego je zaista postao jedan od njih, fanatično odani kon
vertit prožet ciljevima rase gospodara.
— Što je s njim danas? General prije toliko godina - nesum
njivo, sad je već mrtav.
— Može biti ili ne mora, nije važno. Važno je ono što je on
pokrenuo, što se sad dogaña. Organizacija, ovdje u Francuskoj,
koja prebacuje milijune iz čitavog svijeta neonacistima u Njema
čkoj. Ista stvar koja je i tebe dovela u Pariz, Karin.
De Vries se zavali dublje u odjeljak, maknuvši svoju ruku s njegove, širom
otvorenih očiju; zurila je u njega zaprepaštena. — Kakve veze s Harrvem ima bilo
što od toga? — pitala je.
— Moj brat je donio popis imena, koliko, ne znam, simpati

zera neonacista ovdje u Francuskoj, Britaniji i u mojoj zemlji. Pret
postavljam, to je bomba, muškarci i žene od utjecaja, čak i poli
tičke moći, o kojima nitko ne bi ni posumnjao da imaju takve nak
lonosti.
— Kako je Harry došao do tih imena?
— Nemam pojma, zato ga moram vidjeti, razgovarati s njim!
— Zašto? Zvučiš tako izbezumljeno.
— Jer je jedno od tih imena čovjek s kojim radim i u čije bih
ruke bez razmišljanja stavio svoj život. Tako je to s jabukama!
— S izuzetkom gramatike, ne razumijem te.
— Idiosinkrazija, madame lingvist. Navodno, to dolazi od
starog .trika kojim se koriste uzgajivači jabuka, stave najbolje ko
made na vrh sanduka, a trule su dolje, ispod.
— I dalje mi izmiče.
— Kako i ne bi. To je vjerojatno apokrifna priča.
— Zvučiš kao tvoj brat, ali bez njegove jasnoće.
— Od njega sad i tražim jasnoću.
— U odnosu na čovjeka s kojim radiš, dakako.
— Da. Ja to ne mogu povjerovati, ali ako je Harry u pravu,
a ja se s njim nañem danas poslijepodne, a i hoću, to bi mogla
biti najgluplja odluka koju ću donijeti. Fatalno glupa.
— Izbjegni ga. Reci mu da je iskrsnulo nešto važno.
Page 64
— Pitat će što, a u ovom trenu on ima puno pravo znati.
Meñu ostalim ne-baš-slučajnostima, jedan njegov budni namje
štenik spasio mi je život prije jedva pola sata, na Gabrielu.
— Možda je i trebalo tako izgledati.
— Da, to je još jedna moguća jednadžba. Vidim da ste upu
ćeni, madame.
— Upućena sam — prihvati Karin de Vries. — To je More-
au, Claude Moreau iz Deuxieme Bureau, zar ne?
— Zašto to misliš?
— D i I dobiva bilješke o ulascima i izlascima svaka dvade
set i četiri sata. Moreauovo ime bilo je dvaput navedeno, pret
prošle noći, kad je izveden prvi napad na tebe, pa sljedećeg jutra
kad je stigao njemački veleposlanik. Obrazac je bio očit. Neki
kolege primijetili su da se ne sjećaju kad je ijedan član, Deuxie-
me, još manje šef, uopće došao u veleposlanstvo.
•- Neću ti potvrditi pretpostavku, naravno.
— Ne trebaš, i potpuno se slažem s tobom. Moreau pove-
zan s neonacistima na bilo koji način, to mi zvuči smiješno.
— Iste riječi sam čuo iz Washingtona prije manje od deset
minuta. Ipak, Harry je to donio. Mog brata znaš. Je li on mogao
biti prevaren?
— Ponovno mi pada na pamet riječ - smiješno.
— Pridobijen?
— Nikad!
— Dakle, kako je rekao moj izuzetno iskusni šef, koji je s
Moreauom radio u teškim vremenima i koji se takoñer slaže s
nama, "Na čemu smo, do vraga?"
— Mora postojati objašnjenje.
— Zato moram razgovarati s Harrvem... Hej, čekaj malo. Ti
imaš prilično jasno mišljenje o Moreauu. Poznaješ ga?
— Znam da ga se istočnonjemačka obavještajna na smrt
bojala, a zatim i neonacisti, jer on je prepoznao veze izmeñu
Stasija i nacista prije bilo koga drugog, osim možda tvog brata.
Freddie ga je susreo jednom, prigodom izvještaja u Miinchenu i
vratio se oduševljen, tvrdio je daje Moreau genij.
— Dakle, ponovimo, na čemu smo zapravo?
— Izmeñu čekića i nakovnja. To, rekla bih, odgovara, ba
rem dok ne uspiješ porazgovarati s Harrvjem, a to, zbog vlastite
sigurnosti ne možeš ni iz Meuricea ni iz veleposlanstva.
— To su jedini brojevi koje on ima — bunio se Drew.
— Morat ću još jednom tražiti tvoje povjerenje. Imam ovdje
prijatelje iz starih dana u Amsterdamu, kojima možeš vjerovati.
Ako hoćeš, ići ću još dalje i dati njihova imena pukovniku.
— Zbog čega? Zašto?
— Oni te mogu sakriti, a ipak možeš i dalje djelovati ovdje
u Parizu; oni su manje od četrdeset i pet minuta daleko od gra
da. A ja mogu do Moreaua s najjednostavnijim objašnjenjem ko
je postoji - s istinom, Drew.
— Dakle, ti znaš Moreaua.
— Ne osobno, ne, ali dva pripadnika Deuxiemea ispitali su
me prije nego sam došla u veleposlanstvo. S imenom De Vries,
imat ću pogodnost razgovora s njim osobno, budi uvjeren.
— Jesam. Ali što je istina, da je on osobno pod sumnjom?
— Još jedna istina. Pokušana su tri napada na tvoj život i
unatoč tvojoj prirodnoj zabrinutosti...
— Nazovi to pravim imenom — Latham upadne. — Kaže
se, strah. Svaki put sam zamalo ubijen i moji živci su prilično
načeti - načeti strahom.

— Vrlo dobro, to je iskreno; on će to prihvatiti... Unatoč
strahu za vlastiti život, moraš se sastati s bratom koji stiže iz
Londona - dan i sat nepoznati - a ne možeš izložiti još i njegov
Page 65
život, zadržavajući se u javnosti. Ideš u ilegalu na nekoliko dana
i javit ćeš mu se kad izañeš. Naravno, ja nemam pojma gdje si ti.
-— Tu ima velika rupa. Naime, zašto si ti moj suradnik?
— Još jedna istina koja prekriva laž, a potkrijepit će je pu
kovnik Witkowski, obavještajni div kojeg svi poštuju. On će po
tvrditi da je moj muž radio s tvojim bratom. Moreau pretpo
stavlja da si ti to znao i zato lako može shvatiti zašto si se meni
obratio, da nastupim kao tvoj posrednik.
— Još dvije rupe — Drew je tiho nastavio, ponovno ner
vozno pogledavajući po, sad već punoj, gostionici. — Prvo, ja ni
sam znao... Witkowski mi je morao reći; i drugo, zašto nisam
uzeo njega?
— Oldtajmeri kao Stanlev Witkowski, pametni, čak i sjajni
veterani iz "loših vremena", kako si ih ti nazvao, poznaju zapo
vjedni lanac bolje nego itko od nas. Da bi stvari obavio, zaista
izvršio, on mora djelovati sa svog položaja. On je sad u položaju
da potvrñuje stvari, ne da ih pokreće. Shvaćaš?
— To je jedna od stvari na koje sam se uvijek žalio, ali, da,
shvaćam. Držimo svoje najbolje mozgove na ugaru jer im se ili
bliži mirovina, ili nisu napravili dovoljno veliko ime da bi se us
peli do višeg mirovinskog ranga. To je tako prokleto glupo, naro
čito u našem poslu, jer povučeni redovito omogućavaju uspjeh
"imenima". Koliko je supertajnih legendi postalo legendama zato
jer su ih vodili oni povučeni... Oprosti, opet lupetam; to mi od
vraća misli od mogućnosti da bi baš u ovoj pariškoj krčmi netko
mogao ustati i upucati me.
— To je prilično nevjerojatno — reče De Vries. — Blizu
smo veleposlanstva, a ti nemaš pojma koliko su Francuzi osjetlji
vi na svoj nedostatak kontrole nad terorizmom.
— Kao i Britanci, ali ljudi svejedno stradavaju pred Har-
rodsom.
— Ne često, a Englezi su uspjeli izolirati svog glavnog ne
prijatelja, IRA; crkli, dao Bog. Francuzi su meta za tolike druge.
Čitave četvrti su nastanjene zaraćenim stranama iz inozemstva.
U skandinavskim zemljama, takoñer, prosvjedi postaju sve nasil-
niji, da ne govorimo o Nizozemskoj - najmiroljubiviji narod, gdje
se desnica i ljevica stalno sukobljuju.

- Dodaj Italiju, mafijaška korupcija Rima razdire narod na
komade, ljudi se tuku u Parlamentu, bombe lete. I uzmi Španjol
sku, gdje Katalonci i Baski nose više od oružja, nose generacije
pune mržnje. Pa onda Bliski istok, gdje Palestinci ubijaju Židove
i Židovi ubijaju Palestince, a jedni optužuju druge, dok se u Bo
sni i Hercegovini odvijaju pravi masakri medu ljudima koji su
nekada živjeli zajedno, i nitko, čini se, ne želi ništa poduzeti. Po
svuda. Nezadovoljstvo, sumnja, etiketiranje... nasilje. Kao da se
oblikuje nekakav užasni veliki plan.
- Što to govoriš? — upita De Vries, zureći u njega.
- Sve je to meso za nove nacističke štakore, zar ne vidiš?
- Nisam razmišljala u tako velikim razmjerima. Dosta me-
lodramatično pretjerivanje, ne čini ti se?
- Razmisli. Ako je Harrvjev popis točan, barem upola
točan, otkad već nezadovoljnici cijelog svijeta slušaju da će uzroč
nici njihove patnje biti prozvani, njihovi tlačitelji skršeni jednom
kad se uspostavi veliki novi poredak?
- To nije "novi poredak" o kojem ste vi Amerikanci govo
rili, Drew. Vaš plan je puno dobronamjerniji. — Pretpostavimo
da je sve to kod za nešto drugo, "novi poredak" od prije pedeset
godina. Novi poredak Reicha koji će trajati tisuću godina.
- To je pretjerano!
Page 66
- Da, pretjerano je — složi se Latham, zavalivši se dublje
u odjeljak, zadihan. — Doveo sam to do krajnje točke, jer ti si u
pravu, to se ne može dogoditi. Ali veliki dio toga može, ovdje, u
Europi, na Balkanu, Bliskom Istoku. A što je sljedeći korak? Vi
šestruki ustanci naroda protiv naroda, religija protiv religija, no
vih nacija koje se odvajaju od starih?
- Pokušavam te slijediti, i nisam glupa. Kako bi Harry re
kao, gdje je tu jasnoća?
- Nuklearno oružje! Kupljeno i prodano na meñunarod
nom tržištu, a s njihovim milijunima, moguće i prevelika količina
tog oružja u rukama Bratstva, nove religije, lijeka, a možda ko
načno i utočišta za sve nezadovoljnike čitavog svijeta, privučene
i uvjerene u njihovu nepobjedivost. To se dogodilo tridesetih go
dina, a nije se baš puno toga promijenilo s obzirom na tadašnje
okolnosti.
- Ti si otišao puno dalje od mene — reče Karin ispijajući
svoje vino. — Ja se borim protiv bolesti u širenju, kako si to ti
nazvao, koja je ubila Freddiea. Ti vidiš nadolazeću apokalipsu koju ne mogu
prihvatiti. Prošli smo taj stupanj civilizacije.
— Nadam se da jesmo i nadam se da nisam u pravu i do
Boga bih volio da prestanem ovako razmišljati.
— Imaš izuzetnu maštu, vrlo slično Harrvu, samo njegova je
bila - jest - sang-froid. Ništa nije potvrñeno dok ne proñe anali
zu bez osjećaja.
— Čudno što to ti kažeš; to je razlika meñu nama. Moj brat
je tako hladan, tako bez osjećaja, mislio sam, sve dok nije jedna
naša mlada roñakinja, djevojka od šesnaest godina, umrla od ne
ke vrste raka. Bili smo klinci i ja sam ga našao iza garaže uplaka
nog. Kad sam mu pokušao pomoći, koliko sam mogao, izvikao
se na mene i rekao, "Da nisi nikad nikome rekao da sam plakao
ili ću baciti dvostruki urok na tebe". Dječja posla, naravno.
— I jesi li?
— Ne, naravno, on mi je brat.
— Postoji nešto što mi nisi rekao.
— Dobri Bože, je li ovo ispovijed?
— Ne, ni najmanje. Jednostavno, želim te bolje upoznati.
To nije zločin.
— U redu. Obožavao sam ga. Bio je tako pametan, tako do
bar prema meni, vodio me kroz ispitna pitanja i pomagao na do
maćim uradcima, pa onda na fakultetu čak je i birao moje kole
gije, uvijek mi govorio kako sam bolji nego što mislim, samo kad
bih se udubio. Naš tata je uvijek bio odsutan, na svojim iskopa
vanjima, i tko me posjećivao na fakultetu, tko je najglasnije vikao
na hokejaškim utakmicama? - Harry, on, naravno.
— Voliš ga, zar ne?
— Ja bih bio ništa bez njega. Zato sam mu zamalo prijetio
linčem ako me ne uvede u svoj posao. To mu se nije sviñalo, ali
osnovala se organizacija-križanac, zvana Konzularne operacije,
koja je očito trebala tipove koji znaju misliti. Odgovarao sam
opisu i ušao.
— Pukovnik kaže da si bio silan hokejaš u Kanadi. Kaže da
si trebao otići u New York.
— To je bio predah, seoska ekipa, a bio sam i dosta dobro
plaćen, ali Harry je doletio u Manitobu, a ja sam zaključio da
moram odrasti. I jesam; ostalo je ovo što vidiš. Gotovo s pitanji
ma?
— Zašto se ponašaš tako neprijateljski?
— Ne ponašam se, stvarno. Dobar sam u ovome što radim,

madame, ali kako ti ističeš ad nauseam, ja nisam Harry.
Page 67
— Ti imaš svoje značajke.
— O, k vragu, da. Osnovne borilačke vještine, ali nisam
stručnjak, vjeruj mi. Sve one lekcije o ispitivanju neprijatelja i
manipulaciji, psihološkoj i kemijskoj; tehnike preživljavanja i ka
ko odrediti što je od flore i faune jestivo - sve to je uključeno.
— Pa što te onda toliko muči?
— Volio bih kad bih ti mogao reći, ali ni sam ne znam. To
je, mislim, nedostatak autoriteta. Postoji kruti zapovjedni lanac i
ja ga ne mogu zaobići - nisam siguran ni želim li. To sam već re
kao, oni tihi, "povučeni", znaju više nego ja... a sad im ne mogu
vjerovati.
— Daj mi svoj telefon, molim te.
— Namješten je za meñumjesnu.
— Pritiskom na F nula jedan osam možeš se prebaciti na
Pariz i okolicu. - De Vries dotakne brojeve koje je znala napa
met, pričeka nekoliko trenutaka, pa progovori. — Ovdje arondis-
man šest, molim provjerite. — Prekrila je mikrofon i pogledala
Drewa. — Jednostavna provjera presretanjem, ništa izvan uobi
čajenog. — Odjednom se Karinin pogled spusti na pod, lice se
sledi i ona uvuče glavu u ramena. Ustala je i proderala se. —
Van! Svi van! — Zgrabila je Lathama za ruku, izvukla ga iz odjelj
ka i uporno vikala. — Svi! — proderala se na francuskom. —
Napustite stolove i izlazite van! Les terroristes! — Masovni izla
zak je bio kaotičan; nekoliko prozora se razbilo dok su gosti bje
žali, sudarajući se s konobarima i njihovim pomoćnicima, užur
bano tražeći bilo kakav izlaz dok je zapanjeno, bijesno upravno
osoblje pokušavalo obuzdati stampedo, pa se, oklijevajući, i sa
mo pridružilo. Vani, na aveniji Gabriel, svi su s užasom gledali
kako stražnji dio gostionice leti u komade, a eksplozivni udar
razmrskava sve što je od prozora preostalo, u letu razbacujući
komadiće stakla na ulicu, gdje su se zabijali u nezaklonjeno me
so lica, i kroz tkaninu odjeće, u ruke, grudi i noge. Metež je ispu
nio ulicu i Latham padne preko tijela Karin de Vries.
— Kako si primijetila? — vikao je Drew, gurnuvši pištolj za
pojas. - Kako si znala?
— Nemamo vremena! Diži se. Za mnom!
8
Jurili su niz aveniju Gabriel dok nisu stigli do udubljenog, zasjenjenog izloga
draguljarnice čiji skupi kamenčići su sjali još jače u djelomičnom mraku. Karin ga
ugura unutra; bez daha, oboje su hvatali zrak, a onda Latham progovori.
— Prokletstvo, damo, što se dogodilo? Rekla si da taj, koga
si već zvala, provjerava, a onda si počela vikati i provalio je pa
kao! Hoću odgovor.
— Provjera nikad nije izvršena — odgovori De Vries boreći
se za dah. — Umjesto toga, netko drugi se javio i viknuo, "Troji
ca u tamnim odijelima jure ulicom od mjesta do mjesta. Žele mak
nuti tvog prijatelja!" Prije nego što sam mogla bilo što pitati, vi
djela sam kako se dva bageta kotrljaju prema našem odjeljku.
— Bageta? Kruh? Hljebovi?
— Sjajni mali hljepčići, Drew. Umjetni kruh. Plastični eks
ploziv deset puta jači od granate.
— O, moj Bože...
— Na sljedećem uglu je taksi stajalište. Brzo! — I dalje bez
daha, smjestili su se na stražnje sjedalo taksija, dok je Karin da
vala vozaču adresu u okrugu Marais. — Za jedan sat, vratit ću se
u veleposlanstvo...
— Jesi li ti luda? - Latham je prekine, okrenuvši glavu pre
ma njoj. — Viñena si sa mnom, sama si to rekla. Ubit će te!
— Ne ako se vratim u razumnom vremenskom roku i po
našam kao da sam prošla strašan šok, razumljivo histerična, iako
ne izvan kontrole.
Page 68
— Riječi — reče Drew oštro, omalovažavajuće.
— Ne, osnovni zdrav razum u napetoj situaciji koji zahtjeva
povratak u normalnu rutinu što prije mogu.
— Ponavljam, ti si luda. Ne samo da su te vidjeli sa mnom,
upravo ti si izvikivala upozorenja! Ti si pokrenula stampedo.
— Kao što bi i svatko drugi, tko bi ušao unutra, s Gabriela,
vidio sve te policajce i patrolna vozila, i čuo kako su teroristi pu-
cali na jedan automobil. Dobri Bože, Drew, dva hljeba... čak i da su pravi... koji
se kotrljaju prema odjeljku dok čovjek u tamnom puloveru i crnoj šilt-kapi istrčava
van, sudarajući se s konobarom... Zar to nije dovoljno?
— Nisi mi rekla za čovjeka koji je istrčao...
— U debelom puloveru, toplog proljetnog dana, skrivenog
lica, skoro je izbezumio konobara s poslužavnikom!
— Ili, bilo kojeg konobara.
— Inače, nijedan konobar u pariškoj braseriji ne bi s hlje
bovima postupao kao da su boćarske kugle.
— U redu, u redu, taj dio možeš objasniti, ali ne i činjenicu
da si bila sa mnom.
— To ću srediti tako da će svaki Francuz, terorist ili ne, shva
titi. Obavit ću nekoliko telefonskih poziva objavljujući činjenicu.
— Kakve telefonske pozive? O čemu i kome?
— Ljudima u veleposlanstvu, D i I najprije, dakako, pa re
cepciji, i nekoliko drugih koji su poznati kao tračeri, uključujući i
Courtladnovog glavnog pomoćnika i tajnicu prvog atašea. Reći
ću im da sam bila s tobom u restoranu u kojem je podmetnuta
bomba, da smo izašli, ti si nestao, a ja sam izvan sebe.
— Ti upravo ističeš činjenicu da smo bili zajedno!
— Iz posve drugog razloga koji nema nikakve veze s tvojim
poslom, o kojem ne znam ništa, jer ni tebe ne znam tako dugo.
— Kojeg razloga?
— Upoznali smo se prekjučer, meñusobno smo si privlačni
i očito, na putu smo prema ljubavnoj vezi.
— To je najzgodnija stvar koju si rekla.
— Nemojte to shvatiti doslovno, monsieur Latham, to nam
je, isključivo, pokriće. Budući da možemo pretpostaviti da je ve
leposlanstvo provaljeno, priča će se brzo proširiti; to je smisao.
— Misliš da će pariški neo-ogranak pasti na to?
— Nemaju izbora, na dvije razine. Ako je laž, promatrat će
me, pod pretpostavkom da ćeš mi se ti javiti pa će ti tako ući u
trag; ako je istina, pa, onda zaista nisam vrijedna njihovog vre
mena. U svakom slučaju, ja sam u položaju da ti pomognem, tu
gdje jesam.
— Zbog Freddiea, razumijem — reče Drew, blago se smješ
kajući dok je vozač ulazio u Marais. — Ali i dalje mislim da se
silno izlažeš, damo.
— Mogu li reći nešto o tvom rječniku, molim?
— Samo izvoli.
— Tvoja povremena, ali ukorijenjena upotreba riječi dama
ima potpuno ponižavajuću konotaciju.
— Nije mišljeno tako.
— Možda nije. Čak i tako, to je primjer nesvjesne kultural
ne kontradikcije.
— Molim?
— Pri upotrebi riječi dama, ti je zapravo koristiš u pejora
tivnom značenju, kao cura, ili još gore, ženska.
— Ispričavam se. — Latham se nasmiješi, opet blago. — Ko
ristio sam taj izraz češće nego što pamtim za svoju majku i uvjera-*
vam te, to nikad nije bilo... kako si ti to nazvala?... pejorativ.
— Majka to može prihvatiti kao ime od milja en famille. Ja
ti nisam majka.
Page 69
— K vragu, nisi. Ona je puno zgodnija i ne zavija tako puno.
— Zavija...? — De Vries je proučavala lice Amerikanca,
opazivši humor u njegovim očima. Nasmijala se i dotakla njego
vu ruku. — U jednoj stvari na koju si mi ukazao tamo za stolom,
u braseriji, imaš pravo. Ponekad uzimam stvari preozbiljno.
— Nema problema. Vidim zašto ste se ti i Harry složili.
Analizirate, pa revalorizirate, i opet analizirate. Ispada čitava hr
pa krugova, je li tako?
— Ne, nije, jer negdje duž tih krugova postoji tangenta koja
se odvaja i vodi do nečeg drugog. Redovito, do istine.
— Zamisli, to razumijem!
— Dakako, razumiješ. Tvoj brat je bio u pravu, prije dosta
godina, ti si puno bolji nego što misliš... Ali, opet, ne trebam ti
govoriti te stvari.
— Ne, ne trebaš. Trenutno hoću znati kamo idemo, kamo
to ja idem.
— Do onog što vi Amerikanci zovete sterilnom kućom, po
sredničko mjesto gdje se potvrñuju tvoje preporuke prije nego
što ćeš proslijediti do utočišta.
— Ljudi koje si zvala iz gostionice, iz braserije?
— Da, ali u tvom slučaju, odmah ćeš proslijediti dalje. Ja ću
biti tvoja potvrda.
— Tko su ti ljudi?
— Dovoljno je reći da su na našoj strani, tvojoj i mojoj.
— To meni nije dovoljno, damo - oprostite, gospodo De
Vries.
U tom slučaju, možeš zaustaviti taksi, izaći, i ostati sam i

progonjen kao životinja dok te ne uhvate na nišanu.
— Ne nužno. Ja možda nisam Harry, ali imam odreñene
vještine koje su me služile u ponekoj nevolji. Hoću li ja reći vo
začu da se vrati, ili ćeš ti meni ispričati točno gdje idemo i s kim
ćemo se sastati?
— Tebi sada treba zaštita, a sam priznaješ, ne znaš kome
možeš vjerovati...
— A ti kažeš da bih trebao vjerovati ljudima koje ne znam?
- upadne Latham. — Ti si za ludnicu. — Nagnuo se naprijed,
obrativši se vozaču. — Monsieur, s'il vous pla.it, arretez le tari...
— Non! — Karin ga čvrsto prekine. — Nije potrebno -
Nastavila je na francuskom, vozaču, koji je slegnuo ramenima i
podigao stopalo s kočnice. — U redu — nastavila je, gledajući
Drewa. - Što želiš znati, kamo želiš ići? Ili bi radije da ja iza
ñem pa da o tome nemam pojma? Uvijek mi se možeš javiti u
veleposlanstvo - predložila bih javnu govornicu, ali to ti ne tre
bam govoriti. Sa sobom sigurno nemaš puno novaca, a ne bi tre
bao ići u svoju banku, u svoj ured, stan, ili Meurice, sve će to biti
pokriveno. Ja ću ti dati koliko imam, a za dalje se možemo do
govoriti... Za Boga, odluči. Moram pokrenuti svoju vlastitu stra
tegiju, uskoro - na minutu, da bude uvjerljivo!
— To stvarno misliš, zar ne? Dala bi mi novac, izašla, i pu
stila me da nestanem, ne znajući gdje sam.
— Dakako, mislim tako. Nije najpreporučljivije i mislim da
si prokleta budala, ali ti si tvrdoglav i tu čak ni ja ne mogu ništa
učiniti. Važnije je ostati živ, vidjeti Harrva i nastaviti s poslom.
Svakim danom kojeg novo nacističko vodstvo preživi, dublje se
ukopavaju.
— Znači ti ne inzistiraš da me vodiš svojim starim prijatelji
ma iz Amsterdama. — Latham nije postavio pitanje.
— Kako bih mogla? Ne želiš me slušati, pa onda, naravno, i
Page 70
neću.
— Onda me vodi k njima. U pravu si, ja zaista ne znam ko
me mogu vjerovati.
— Ti si nemoguć, to shvaćaš, pretpostavljam!
— Ne, nisam, samo sam vrlo oprezan. Jesam li spomenuo
da su na mene pucali tri puta u manje od trideset i šest sati, a
prije deset minuta netko me je htio lansirati na Mjesec? O, da,
damo, vrlo sam oprezan.
— Donio si pravu odluku, vjeruj mi.

— Moram. Dakle, tko su ti ljudi?
— Nijemci, uglavnom. Muškarci i žene koji se gnušaju neo
nacista više od ikoga od nas. Oni vide da je njihova zemlja zaga
ñena takozvanim nasljednicima Trećeg Reicha.
— Oni su ovdje u Parizu...?
— I u Britaniji, u Nizozemskoj, Skandinaviji, na Balkanu —
svugdje gdje vjeruju da Briiderschaft operira. Svaka skupina je
brojčano mala, petnaeset do dvadeset ljudi, ali rade s poznatom
njemačkom djelotvomošću, a tajno ih pomaže skupina nje
mačkih industrijskih i financijskih voña koji ne samo da preziru
neonaciste nego se i boje što bi oni mogli učiniti nacionalnoj re
putaciji, a tim putem i gospodarstvu.
— Zvuče kao obrnuta strana Bratstva.
— Što misliš, što razdire zemlju? Upravo to i jesu, moraju
biti. Bonn je političan; poslovni krugovi su praktični. Vlada mora
tražiti glasove u raznolikom biračkom tijelu; financijski establiš-
ment mora se, iznad svega, čuvati izolacije na svjetskom tržištu,
zbog sablasti nacističke obnove.
— Ti ljudi, tvoji prijatelji - te "skupine" - imaju li oni neka
kvo ime, simbol, nešto takvo?
— Da. Oni se nazivaju Antinavous.
— Kakvo je to ime?
— Zaista ne znam, ali tvoj brat se smijao kad mu je Freddie
to ispričao. Rekao je, to ima nekakve veze sa starim Rimom i
povjesničarom po imenu Kasije Dion, mislim. Harry je rekao da
to odgovara okolnostima.
— Harry je jedinstven — mrmljao je Drew. — Podsjeti me
da zamijenim svoju enciklopediju... U redu, upoznajmo tvoje
prijatelje.
— Oni su samo dvije ulice dalje.
Wesley Sorenson je odlučio. Nije proveo odrasli vijek u službi svoje države zato da
bi mu bitnije informacije uskraćivao nekakav obavještajni birokrat koji je izvodio
pogrešne, uvredljive zaključke. Ukratko, Wesley Sorenson je bio ljutit čovjek i
nije vidio razlog za prikrivanje te ljutnje. On nije tražio direktorstvo službe
Konzularnih operacija, zvao ga je promišljeni Predsjednik koji je shvaćao potrebu
za kooridinacijom obavještajnih službi kako ova
ili ona grana ne bi uznemiravala post-hladnoratovske ciljeve State Departmenta.
Pozivu se odazvao iz ugodne mirovine, u kojoj, zahvaljujući utjecajnoj obitelji,
nije bilo potrebe za financijskim poboljšanjem. Ipak, on ju je zaslužio već
nekoliko puta, kao što je, dakako, zaslužio ugled i povjerenje cijele obavještajne
zajednice. On će obznaniti svoje stavove na sastanku kojem će uskoro biti nazočan.
Upućen je u veliki ured, gdje je državni tajnik Adam Bollin-ger sjedio za svojim
pisaćim stolom. Pred tajnikom, u jednom od dva naslonjača, okrenuvši se u znak
pozdrava prema njemu, sjedio je krupni, snažni crnac ranih šezdesetih godina.
Njegovo ime bilo je Knox Talbot, direktor CIA-e, nekadašnji visoki oba-vještajac u
vijetnamskoj akciji i veliki um koji je ostvario višestruko bogatstvo u nesigurnim
svjetovima potrošnje i arbitraže. Sorensonu se Talbot sviñao i uporno se čudio
načinu na koji je ovaj skrivao svoju izuzetnost samopotcjenjujućim humorom i
izigravanjem iznenañene nedužnosti. Tajnik Bollinger, s druge strane, bio je
problem za direktora Konz-op. Sorenson je priznavao političku pronicljivost
državnog tajnika, čak i njegov meñunarodni položaj, ali u tom čovjeku je bila
Page 71
praznina koja ga je smetala. Kao da je sve što je rekao ili učinio bilo
proračunato, smišljeno, bez strastvene predanosti — hladan čovjek sjajnog osmijeha
koji je odražavao vanjski šarm, ali s malo topline.
— Dobro jutro, Wes - reče Bollinger, s namjenskim smije
škom, jer ovo je bio sastanak sa značajnim posljedicama i nije
bilo vremena za formalne ljubaznosti, a želio je da to njegovi
podreñeni znaju.
— Zdravo, špijo nad špijunima — dodao je Knox Talbot,
smiješkajući se. — Izgleda, nama početnicima treba malo uputa.
— Ništa na našem rasporedu nije ni izdaleka zabavno, Knox
— primijeti tajnik, njegove bezizražajne oči podigle su se s papi
ra na stolu, usmjerene na Talbota.
— A neće nam ni strogost pomoći, Adame — odvratio je
direktor CIA-e. — Naših problema može biti hrpa, ali odreñeni
broj mogao bi se, uz smijeh, odbaciti.
— Ovakav je stav, smatram, blizu neodgovornosti.
— Smatraj ga kakvim hoćeš, ali ja tvrdim da je dosta od to
ga što smo dobili iz operacije Žalac stvarno neodgovorno.
— Pridruži nam se, Wesley - reče Bollinger kad je Soren
son prišao stolici Talbotu s desna, i sjeo. — Ne poričem — na-
stavio je državni tajnik - da je popis terenskog operativca Lathama zapanjujući ali
moramo uzeti u obzir izvor. Pitam vas, Knox, postoji li u Agenciji iskusniji tajni
agent od Harrva Lathama?
— Po mojim informacijama, ne postoji — odgovori direk
tor Agencije — ali to ne isključuje mogućnost dezinformacije.
— Što bi značilo da je neonacistički vrh razotkrio njegovo
pokriće.
— O tome ne znam ništa — reče Talbot.
— I je — reče Sorenson ravno.
— Što?
— Što?
— Razgovarao sam s Harrvevim bratom — reče Sorenson.
— On je jedan od mojih ljudi, a to je saznao preko jedne žene u
Parizu, udovice Lathamove veze u Istočnom Berlinu. Neonacisti
su znali sve o Žalcu. Ime, cilj, čak i pretpostavljeno trajanje nje
gove misije.
— To je nemoguće! — uzviknuo je Knox Talbot, njegov po
zamašni lik nagne se naprijed u stolici, velika glava sa sjajnim cr
nim očima se okrene prema Sorensonu. — Ta informacija je ta
ko duboko prikrivena, nije mogla biti iskopana.
— Probajte sa svojim AA-Zero računalima.
— Neprobojni!
— Nije tako, Knox. U tajnom kokošinjcu imate nekog tko
je zapravo lisica.
— Ne vjerujem ti.
— Upravo sam ti dao točan navod, pa što ti još treba?
— Do vraga, tko bi to mogao biti?
— Koliko ljudi radi na AA-Zero?
— Petoro, s tri alternacije, svaki je ispitan do dana svog ro
ñenja. Svaki je potpuno čist, bijel kao snijeg, što, unatoč mom
očitom neslaganju s tom frazom, potpuno prihvaćam. Za Krista
Boga, to su sve naši vrhunski ljudi za visoku tehnologiju!
— Jedan od njih je sišao s vrha, Knox. Jedan od njih se
provukao kroz vaše neprobojne mreže.
— Stavit ću ih sve pod potpuni nadzor.
— Učinit ćete i više od toga, gospodine direktore — reče
Adam Bollinger. — Stavit ćete svakog s Lathamovog popisa pod
nadzor. Moj Bože, možda imamo globalnu zavjeru u svojim ru
kama.
— Molim vas, gospodine tajnice, tome nismo ni blizu. Ne
još. Ali ja te moram pitati, Knox, tko je izbrisao ime Claudea Moreaua s popisa
Page 72
koji je meni poslan?
S očitim čuñenjem, Talbot se lecne pa se brzo pribere. — Žao mi je, Wes — rekao je
tiho — poteklo je od povjerljivog izvora, višeg obavještajca koji je s vama
obojicom radio u Istanbulu. Rekao je da ste vas dvojica bili bliski, Moreau ti je
spasio život na Dardanelima dok je bio rasporeñen u Marmarisu. Naš čovjek nije bio
siguran da ti možeš biti objektivan, samo toliko. Kako si saznao?
— Netko je odobrio popis za veleposlanika Courtlanda...
— Morali smo — upadne Talbot. — Kod Nijemaca je pro-
curilo i Courtland je diplomatski popljuvan... Moreau je bio na
tom popisu?
— Toliko o Agencijinom nadzoru.
— Pogreška, ljudska pogreška, što drugo mogu reći? Ima
previše tih strojeva koji prebrzo izbacuju podatke... Potvrda u
tvom slučaju, meñutim, bila je shvatljiva. Čovjek ti je spasio život
i bit ćeš vraški brz kad njega treba obraniti. Možda nenamjerno,
samo izdaleka ispitujući sa suosjećanjem, mogao bi mu čak i ot
kucati da je pod mikroskopom.
— Ne, ako si profesionalac, Knox — reče šef Konzularnih
operacija suho — a ja sam, vjerujem, dostigao taj status.
— Kriste, ti sasvim sigurno jesi — složi se Talbot, kimnuvši
glavom. — Sjedio bi u mojoj stolici da si je htio prihvatiti.
— Nikad to nisam želio.
— Još jednom, ispričavam se. Ali kad već govorimo o toj
temi, što ti zaista misliš o Moreauovoj upletenosti?
— Mislim da je to suludo.
— Kao i otprilike dvadeset ili dvadeset i petoro drugih sa
mo u ovoj zemlji, a kad uzmeš u obzir njihove službenike i su
radnike, više stotina, znatno više, na visokim mjestima. Ima ih
još sedamdeset ili približno u U.K. i Francuskoj, i ti se mogu po
množiti deset puta. Meñu njima ima ljudi i žena koje smatramo
pravim domoljubima, i neovisno o političkim vezama koje nam
se ne moraju sviñati, ljudi koje poštujemo. Je li Harry Latham,
jedan od najboljih i najsjajnijih, kukavičije jaje, duboko prikriveni
kojem sve daske nisu na broju?
— To je teško zamisliti...
— Zato će zaleñe svakog muškarca i svake žene na njego
vom popisu biti ispitano od trenutka kad su progovorili i proho-
dali — objavi naglašeno državni tajnik, njegove tanke usne sad su se pretvorile u
ravnu crtu. Prevrnite svaki kamen, donesite mi dosijee prema kojima će provjere
Federalnog Ureda izgledati kao popis potraživanja gladnog trgovca.
— Adam — bunio se Knox Talbot — to i je posao Ureda,
ne naš. To jasno stoji u "povelji četrdeset i sedam".
— K vragu s poveljom. Ako po vladinim hodnicima, indu
striji i takozvanim umjetnostima tumaraju nacisti, mi ih moramo
naći i razotkriti!
— S čijom odgovornošću? — upitao je Sorenson, proučava
jući lice državnog tajnika.
— Mojom, ako hoćete. Ja ću biti odgovoran.
— Kongres bi se mogao pobuniti — bio je uporan direktor
Konz-op.
— Jebeš Kongres, samo budite tihi. Dobri Bože, barem toli
ko možete učiniti, zar ne? Obojica ste dio administracije, niste li?
To se zove Izvršna grana, gospodo, a ako Izvršitelj, samo pred
sjedništvo, uspije iskorijeniti nacistički utjecaj u ovoj zemlji, na
rod će zauvijek biti zahvalan. Sad, na posao, surañujte i donesite
mi rezultate. Naš razgovor je završen. Imam sastanak s jednim
od onih producenata jutarnjih nedjeljnih zabavnih emisija. Naja-
vit ću novu predsjednikovu politiku na Karibima.
Vani, u hodniku State Departmenta, Knox Talbot se okrenuo Wesleyu Sorensonu. —
Dalje od pronalaženja tko je zlorabio naša AA-Zero računala, ne mogu ići.
— Ja ću prvi dati ostavku — reče šef Konz-op.
— To nije način, Wes — suprotstavi se direktor Agencije.
Page 73
— Ako ti odeš i ja odem, on će nać dvojicu drugih koje zaista
može kontrolirati. Ja mislim, da mi obojica ostanemo, i "surañu
jemo" tiho s Uredom.
— Bollinger je to isključio.
— Ne, on je odreñeno dao primjedbu i odbacio povelju iz
'47. koja tebi i meni zabranjuje rad na domaćem terenu. Promi
slili smo o njegovim riječima i došli do zaključka da on zapravo
nije htio da mi djelujemo protuustavno. Vjerojatno će nam ka
snije zahvaljivati. K vragu, suradnici oko Reagana stalno su to
radili.
— Je li Bollinger toga vrijedan, Knox?
— Ne, nije, ali naše organizacije jesu. Radio sam sa šefom
Biroa. On nije opsjednut svojim terenom - on nije Hoover. To je
pristojan tip, bivši sudac kojeg su smatrali pravednim, i ima puno ulične
dosjetljivosti. I, suočimo se s tim, Harrva Lathama se ne može zanemariti.
— Ipak mislim da je Moreau pogreška i to strašna.
— Mogu biti i drugi, ali može biti i drugih koji nisu. Nerado
to kažem, ali Bollinger u tome ima pravo. Stupit ću u vezu s Bi
room, a ti održavaj Harrva Lathama.
— Vidim još jedan problem, Knox — reče Sorenson, mršte-
ći se. - Sjećaš se smeća iz pedesetih, McCarthvjevih sranja?
— Molim te — odgovori crni direktor Agencije. — Ja sam
bio brucoš na fakultetu, a moj otac odvjetnik za grañanska pra
va. Nazvali su ga komunistom i morali smo se preseliti iz Wil-
mingtona u Chicago kako bi moje dvije sestre i ja mogli hodati
do škole. K vragu, sjećam se, da.
— Potrudi se da FBI shvati zamislivu sličnost. Neću da ne
čija reputacija, čak i karijera, bude uništena zbog neodgovornih
optužbi - ili, još gore, glasina koje ne odumiru. Ne trebaju nam
federalni revolveraši; moramo imati diskretne profesionalce.
— Ja sam preživio revolveraše, Wes. Glavno je da im se
presječe put. Isključivo profesionalno, isključivo u tišini, to je
mantra.
— Svima nam želim sreću — reče direktor Konzularnih
operacija — ali pola moga mozga, ako ga imam, govori mi da
smo u opasnim vodama.
Sigurnu kuću Antinavousa u pariškom okrugu Marais držale su dvije žene i jedan
muškarac smješteni u udobnom stanu iznad modne trgovine s odjećom u ulici Delacort.
Upoznavanje je bilo brzo, uglavnom je govorila Karin de Vries, prikazujući slučaj
Dre-wa Lathama ne samo hitnim nego i naglašeno važnim. Sjedokosa žena, odgovorna,
kratko se dogovorila sa svojim kolegama.
— Poslat ćemo ga u Maison Rouge u Carrefouru. Imat ćete sve što vam je potrebno,
monsieur. Karin i njen pokojni muž bili su uvijek s nama. Nek' vam je sa srećom,
gospodine Latham. Bruderschaft mora biti uništen.
Stara kamena grañevina na koju se naziv Maison Rouge odnosio, bila je, prvobitno,
mali hotel B kategorije pretvoren u malu poslovnu zgradu B kategorije. Sudeći po
zapuštenoj ploči s popisom stanara, ugošćavala je agenciju za zapošljavanje u obr-
tničkim poslovima, vodoinstalatersko poduzeće, tiskaru, privatnu detektivsku
agenciju specijaliziranu u "brakorazvodnim postupcima" kao i nešto knjižara, ured
za prijepis, kućepaziteljske službe i urede za iznajmljivanje, od čega ništa nije
postojalo. U stvari, samo su agencija za zapošljavanje i tiskar bili stvarni;
ostalih nije bilo u pariškom telefonskom imeniku, na prvi pogled, ili ne posluju
ili su zatvoreni u odreñene datume (obavijesti na vratima su se stalno mijenjale).
Na njihovom mjestu, bile su jednokrevetne i dvokrevetne sobe i nekoliko malih
stanova, svi opremljeni telefonima neubilježenih brojeva, faksovima, pisaćim
strojevima, tv-aparatima i računalima. Zgrada je bila samostalna, a dva uska
prolaza vodili su do stražnjeg dijela, gdje su bila skrivena pomična vrata
prikrivena kao visoki četvrtasti niz podrumskih prozora. Nikad ih se nije smjelo
koristiti po danu.
Page 74
Svaki gost Antinavousa dobio je kratke upute o onome što se od njega ili nje
očekuje, uključujući i odjeću (garderoba uključena, ako je potrebno), ponašanje (ne
haut Parisien), komuniciranje meñu stanarima (apsolutno verboten osim ako ne odobri
"uprava") i točan raspored dolazaka i odlazaka (po odobrenju uprave). Propust u
poštovanju pravila rezultirao bi neposrednim izbacivanjem, bez prava na žalbu.
Pravila su bila prilično stroga, ali za opće dobro.
Lathamu je dodijeljen stančić na trećem katu; bio je za-divljenn tehničkim priborom
kao i onim što je Karin nazvala "njemačkom djelotvornošću". Nakon što ga je član
uprave potanko uputio u način korištenja opreme, otišao je u spavaću sobu i legao,
bacivši poged na svoj sat i procijenio da bi Karin de Vries mogao zvati u
veleposlanstvo za nešto više od jednog sata. Volio bi da je to prije; čekati da
sazna je li njena strategija bila uspješna ili nije, kidalo mu je živce, iako je
laž koju je smislila bila zanimljiva, čak i duhovita s obzirom na okolnosti. Njena
taktika je bila jedostavna: bila je s njim u napadnutoj gostionici; on je nestao, a
ona je izbezumljena. Zašto? Jer je on njoj divan, i oni su "na putu prema vezi." To
je bila primamljiva mogućnost i podjednako nije dolazila u obzir - s druge strane,
možda i ne tako primamljiva, mislio je Drew. Ona je bila čudna žena, razumljivo
ispunjena gnjevom i bolnim uspomenama, njena privlačnost umanjena i jednim i
drugim. Bila je dijete europskog angsta, nacionalnih i rasnih nemira koji su
trovali čitav kontinent, a Latham nije bio spreman pridružiti se takvom društvu.
Bilo mu
je neugodno dok je gledao kako njene oštre, a opet, čudno blage, ljupke crte
postaju ledene, a velike, fantastične oči dvije ledene kugle, dok ju je obuzimala
prošlost. Ne, on je imao dovoljno vlastitih problema.
A zašto je onda toliko mislio o njoj? Spasila mu je život, dakako... ali, isto
tako, spasila je i svoj vlastiti. Njegov život... kako je išla ona njena rečenica?
"Možda je i trebalo tako izgledati." Ne! Bilo mu je zlo od krugova unutar krugova,
gdje se nijedan nije odvajao u tangentama koje bi vodile do neoborive istine. Gdje
je bila istina? Harrvev popis? Karinina zabrinutost? Mo-reau? Sorenson?... On je
zamalo ubijen četiri puta i to je bilo dovoljno! Morao se odmoriti, pa onda
razmisliti, ali najprije, odmor. Odmor je bio oružje, često jače od vatrene moći,
jedan stari učitelj mu je jednom rekao. I tako je, u iscrpljenosti roñenoj iz
straha i nemira, Drew sklopio oči. San je, makar i nepostojan, došao brzo.
Probudilo ga je oštro zvono telefona; uspravivši se, on se javi. - Da?
— Ja sam — reče Karin. — Govorim s pukovnikovog tele
fona.
— Čist je — upadne Latham, lijevom rukom otirući san s
očiju. — Je li Witkowski tamo?
— Mislila sam da ćeš to pitati. Evo ga ovdje.
— Zdravo, Drew.
— Napadi na moj život se množe, Stosh.
— Izgleda tako — složi se veteran iz G-2. — Ostani dubo
ko dolje dok se stvari ne raščiste.
— Koliko čiste trebaju biti? Oni me žele maknuti, Stanlev!
— Znači moramo ih uvjeriti da u ovom trenutku to ne bi
bilo u njihovu korist. Moraš dobiti na vremenu.
— Kako ćemo to znati, k vragu?
— Ja moram znati više nego što znam da bih ti mogao dati
odgovor, ali u osnovi, trebamo ih uvjeriti da ti živ vrijediš više
nego mrtav.
— Što trebaš znati?
— Sve. Sorenson je tvoj šef, tvoj krajnji kontrolor. Ja znam
Wesleya, ne dobro, ali upoznali smo se, dakle, javi se njemu, tra
ži odobrenje za mene, i uključi me.
— Ne trebam mu se javljati. To je moj život i donosim
odluku na terenu. Bilježi, a onda to spali, pukovniče. — Latham
je počeo od početka, s Harrvevim nestankom u Hausruck Alpama, njegovim

zarobljavanjem i bijegom od Bratstva, pa onda nestali dosijei u Washingtonu, koji
su se bavili nepoznatim francuskim generalom, pa je slijedila veza s Jodelleom,
Page 75
njegovo samoubojstvo u kazalištu i njegov sin, Jean-Pierre Villier. Na tom mjestu,
Stanlev Witkowski oštro upadne.
— Glumac?
— Upravo taj. Bio je dovoljna budala da krene sam, izgirava-
jući skitnicu, i vrati se s informacijom koja bi mogla biti korisna.
— Znači stari je zaista bio njegov otac?
— Čvrsto potvrñeno. Pripadnik Pokreta otpora, zarobili su
ga Nijemci, poslali u logor, gdje je poludio - gotovo sasvim.
— "Gotovo sasvim"? Što to znači? Ili je ili nije.
— Mali dio njega nije bio. Znao je tko je... što je bio... i go
tovo pedeset godina nije htio stupiti u vezu sa svojim sinom.
— Nitko nije pokušao stupiti u vezu s njim?
— Kao i tisuće drugih koji se nikad nisu vratili, proglašen je
mrtvim.
— Ali on nije bio — reče Witkowski zamišljeno — samo
mentalno obogaljen i bez sumnje, fizička olupina.
— Jedva prepoznatljiv, čuo sam. Ipak, nije mogao prestati,
lovio je generala-izdajicu koji je zapovjedio pogubljenje njegove
obitelji i čije je ime nestalo zajedno s dosijeima. Villier je to po
tvrdio; saznao je da je to netko u dolini Loire, a tamo ili u blizini
živi oko četrdeset, pedeset umirovljenih generala, obično u lada
njskim kućama ili u većim kućama koje su vlasništvo nekog dru
gog. To je bila njegova informacija, to i broj registarske tablice
gorile koji ga je napao zbog postavljanja pitanja.
— O generalu?
— Jednom od pedeset ili čak šezdeset ondje. Vojnik s či
nom generala prije pedeset godina, morao bi biti negdje u sredini
ili na kraju devedesetih godina ako je još živ.
— U stvari, to je malo vjerojatno — složio se pukovnik. —
Stari vojnici, naročito oni koji su sudjelovali u borbi, rijetko po-
traju dulje od osamdesete — nešto povezano s traumama iz pro
šlosti koje ih dostižu. Pentagon je proveo studiju prije nekoliko
godina, na temelju povjerljivih podataka.
— Prilično sablasno.
— I nužno, kad radiš s povjerljivim informacijama, a men
talna stabilnost se sudara s narušenim zdravljem. Ti stari šefovi
uglavnom ostaju sami, tiho se gase, kao što je to rekao veliki Mac. Ako ne žele
biti pronañeni, nećeš ih naći.
— Sad ti pretjeruješ, Stosh.
— Ja razmišljam, prokletstvo... Jodelle je nešto saznao, pa
se ubio pred sinom kojeg nikad nije priznao, urlajući da je on
njegov sin. Zašto?
— Pretpostavljam, zato jer je, što god da je saznao, bilo
preveliko da bi se on s tim mogao boriti. Prije negoli je zabio
cijev u usta i raznio si glavu, viknuo je još da ga je iznevjerio - i
svog sina i svoju ženu. Njegov poraz je bio potpun.
— Čitao sam u novinama da je Villier skinuo Coriolanusa,
bez posebnih razloga, osim, kako je bio pogoñen starčevim sa
moubojstvom. Članak nije uopće bio jasan; zapravo, zvučalo je
kao da on zna stvari o kojima ne želi pričati. Naravno, kao i ja,
svi se pitaju je li Jodelle govorio istinu. Nitko to ne želi povjero
vati, jer Villierova majka je bila velika zvijezda, a otac jedan od
najcjenjenijih članova Čomedie Francaise, i oboje su još živi.
Dakako, do njih tisak ne može; oni su navodno na privatnom
otoku, u Sredozemlju. Tračerske rubrike su glavni pariški šport.
— Sve to čini Villiera jednako velikom metom kao što sam
i ja, činjenica koju sam objasnio našoj službenici, gospoñi De
Vries.
— To je ludo, Villiera je trebalo kontrolirati, zaustaviti.
— Razmišljao sam o tome, Stanlev. Nazvao sam Villiera
Page 76
budalom, i treba biti budala da bi se napravilo to što je on izveo,
ali on nije nerazumna budala. Ne sumnjam da bi on izložio vla
stiti život, uvjeren u svoja glumačka prerušavanja i tehnike. Me
ñutim, ni trena ne vjerujem da bi izložio živote svoje žene ili ro
ditelja, tako javno napravivši od sebe metu za neonaciste - da
ponovim, metu.
— Ti želiš reći da je on to odigrao namjerno?
— Ne želim o tome ni misliti, jer je koliko je poznato, Mo-
reau iz Deuxieme bio posljednja službena osoba koja se s Villie-
rom suočila prije nego što je objavljeno da on skida predstavu.
— Ne razumijem — reče Witkowski oklijevajući. — člaude
Moreau je najbolji koji postoji. Stvarno te ne razmijem, Drew.
— Sad se dobro drži, pukovniče. Harry je donio popis ime
na. - Latham je nastavio opisujući duboko uznemirujuće infor
macije koje je njegov brat saznao kao zarobljenik novostvorenih
nacista. I koliko je uzbunjujući i zapanjujući identitet mnogih
utjecajnih ljudi, koji očito nisu bili samo skloni ciljevima nove nacističke rase
gospodara, nego su aktivno radili za njih.
— To ne bi bilo prvi put sve od faraonovih legija, da su na
rodi napadnuti nametnikom u gornjim redovima — Witkowski
upadne. — Ako je to donio Harry Latham, možeš to smatrati si
gurnim. On je na onoj rijetkoj razini, kao i Claude Moreau: mo
zak, instinkt, talent i upornost, sve zajedno. Nema nikog boljeg
od njih dvojice u ovom poslu.
— Moreau je na Harrvevom popisu, Stanlev — reče tiho
Drew. Tišina iz očišćenog telefona veleposlanstva bila je naelek
trizirana kao onda sa Sorensonom, kad mu je Latham dao istu
tu informaciju. — Nadam se da si još tamo, pukovniče.
— Volio bih da nisam — promrmlja Witkowski. — Ne mo
gu smisliti što bih rekao.
— A da probaš - sranje?
— To mi je prva reakcija, ali ima i ona sekundarna, a ta je
jednako snažna. Zove se Harry Latham.
— To znam - zbog svih razloga koje si naveo i desetaka onih
koje nisi. Ali čak i moj brat može pogriješiti ili prihvatiti dezinfor
maciju dok je ne analizira. Zato moram s njim razgovarati.
— Gospoña de Vries kaže da on treba stići ovamo za dan
ili dva, da si mu ostavio poruku, nek' te uporno zove, što sada,
očito, neće moći.
— Ne mogu mu dati broj. Nema ga na telefonu ovdje. Ali ti
ga imaš.
— Taj broj je zakopan u podzemnim telefonskim linijama, a
i adresa je lažna.
— Pa što ćemo?
— To je pomak u načelima kojeg ni Sorenson ni ja uobiča
jeno ne bismo odobrili, ali, reci gospoñi de Vries gdje je Harry u
Londonu. Odavde ćemo to obaviti i srediti vaš sastanak. Evo je.
— Drew? — reče Karin, sad na telefonu. — Je li sve u redu
u Maison Rouge?
— Upravo izuzetno, damo - ispričavam se, može li "moja
dobronamjerna prijateljice"?
— Prestani se truditi biti pametan, ne pomaže. Antinavous
mogu biti prilično neprijateljski, čak i sa svojim provjerenim sa
veznicima.
— Ah, oni su u redu, samo sve što oni izgovore, izgleda,
završava s uskličnikom.
- To je izražavanje, zanemari. Čuo si pukovnika. Kako

mogu do Harrvja?
- On je u Gloucesteru, pod imenom Wendell Moss.
- Sredit ću to. Budi tamo i pokušaj ostati miran.
- To nije pretjerano lako. Ja sam u ovoj gužvi, ali isto tako
Page 77
sam i vani. Ja ne mogu povući nikakav potez i to me muči.
- Ti nisi u položaju da vučeš poteze, dragi moj. Pukovnik i
ja jesmo, i mi ćemo djelovati u tvom interesu, u najboljem inte
resu svih nas, vjeruj mi.
- Opet, moram, i hvala za "dragi moj". Malo topline je na
cijeni u ovom trenutku. Hladno je ovdje.
- To ti dajem po slobodnoj volji. Kao i ti, s izrazom dama
kojeg si primijenio na svoju majku, koja je zgodnija i manje od
mene zavija - tako si rekao. Sad smo en famille, jer malo obitelji
može biti tako povezano kao što smo mi, sviñalo nam se to ili
ne.
- Znaš, pomalo bih volio da si ovdje.
- Ne bi trebao. Bila bih užasno razočarenje, časnice Lat-
ham.
Duboko dolje, u golim bijelim podrumima veleposlanstva, u bijelo obučeni član Ekipe
C, poslijepodnevna smjena, isključio je središnji prekidač koji je snimao sve
izgovoreno na svakom telefonu u veleposlanstvu; skrambleri nisu utjecali na pozive
unutar kuće, činjenica koje čak ni veleposlanik nije bio svjestan — po nalogu iz
VVashingtona. Prisluškivač pogleda sat na zidu; bilo je sedam minuta do četiri
sata, sedam minuta do kraja njegove smjene, sedam minuta da uzme vrpcu i
neprimjetno je zamijeni s praznom. On je to mogao napraviti. Morao je to napraviti.
Sieg heil!
Pacijent broj 28
Harry J. Latham, Amerikanac. Obavještajac, agent CIA. Tajni. Kodno ime: Žalac
Operacija završena: svibanj 14., 5:30 poslijepodne. "Bijeg" Trenutni status: dan 6.
post proceduralni Procijenjen vremenski raspon: 3 dana minimum, 6 dana maksimum
Dr Gerhardt Kroeger proučavao je ekran na računalu u svojim novim prostorijama na
prilazima Mettmachu. Klinika se gradila duboko u šumama Vaclabrucka; dok ne bude
završena, on može nastaviti sa svojim istraživanjem, ali, na žalost, bez pokusa na
ljudima. Ipak, bilo je dovoljno posla u području neistražene mikrokirurgije
povećane najnovijim laserskim tehnikama koje bi ga moglo zaokupiti, no trenutno je
napredovanje pacijenta broj 28, izvjesnog Harrva Lathama, bilo podjednako važno.
Prvi izvještaj iz Londona bio je oduševljavajuć. Subjekt je odgovorio na
ispitivanje pod kompjutoriziranim elektronskim impulsima. Odlično!
Harry Latham je spustio slušalicu u svojoj sobi, u londonskom Goucester hotelu.
Oblila ga je toplina, slatke uspomene na prošle stvari, sati utjehe i zadovoljstva
u svijetu koji je poludio. On je bio uvjereni neženja, koji je shvaćao da je
prekasno dijeliti ili nametati ono što voli ili ne voli drugoj osobi. Ali ako je
uopće postojala žena koja bi mogla oboriti ovaj zaključak, to je bila supruga
Frederika de Vriesa, Karin. Freddie de V. je bio najbolji operativac pod njegovom
kontrolom u hladnoratovskim godinama, ali Harry je uočio njegovu manu, manu koja ga
je činila izuzetnim. Rečeno jednostavno, to je bila mržnja - neukroćena, strastvena
mržnja. Latham je stalno pokušao nametnuti hladnu
neutralnost De Vriesovim osjećajima, stalno ga upozoravajući da će njegovo

unutarnje ja jednog dana eksplodirati i izdati ga. To je bio uzaludan vapaj, jer
Freddie je bio demonski romantik, plovio je na zasljepljujućoj bijeloj krijesti
vala, ne razumijevajući unutarnju snagu, više je volio sjajni oklop Siegfrieda,
jahača valova, nego silu nevidljivog Neptuna ispod njega.
Karin, njegova supruga, razumjela je. Koliko su često ona i Harry razgovarali u
Amsterdamu, sami, dok je Freddie bio vani, igrajući nevjerojatnu ulogu trgovca
dijamantima, izazivajući igrače crnih špijunskih zanata dok se nisu pred njim
otvarali... na tren. Baš taj lik ga je na kraju i uništio, jer ga je njegova mržnja
dovela do još jednog ubojstva kojeg nije trebao učiniti.
To je bio kraj legende Freddiea de V. Harry je pokušao umiriti Karin, ali ona je
bila neutješna. Znala je i predobro što je dovelo do njegove smrti i zaklela se da
će raditi drukčije.
— Zaboravi! — Harry je vikao. — Nećeš ništa promijeniti,
zar to ne možeš shvatiti?
Page 78
— Ne, ne mogu — odgovorila je. — Ništa ne poduzimati,
to znači, priznati da Freddie nije značio ništa. To ti ne možeš
shvatiti, dragi moj Harry?
Tada nije imao odgovor. Njegov jedini poriv bio je da tu ženu, tog intelektualnog
partnera kojeg je tako duboko osjećao, uzme u naručje i voli. Ali nije bilo
vrijeme, možda, nikada ni neće biti. Živjela je sa svojim mrtvim Freddiem, voljela
svog mrtvog Freddiea. Harry Latham je bio tom čovjeku nadreñeni ali nikad mu nije
bio ravan.
I sad, gotovo pet godina kasnije, ona se vratila u njegov život, iz Pariza. Još
značajnije, kao čuvar njegovog brata Drewa, koji je bio odreñen za pogubljenje!
Isuse Kriste... ne, on je sam sebi morao nametnuti svoju legendarnu kontrolu. Možda
je bol u glavi koji se, izgleda, pojačavao dopustio izranjanje frustracije koja se
inače ne bi pojavila. Bez obzira, on će sutra ujutro odletjeti u Pariz,
diplomatskim zrakoplovom, na jednu privatnu stazu zračne luke De Gaulle i sastat se
s Karin de Vries u neobilježenom veleposlaničkom vozilu.
Pitao se, što će joj reći. Hoće li biti dovoljno glup da, kad je vidi, izgovori
stvari koje ne bi trebao? Ne bi ga previše smetalo... Bol u njegovoj glavi je
pulsirala. Ušao je u kupaonicu, otvorio vodu i uzeo još dva aspirina. Vidjevši se
na tren u ogledalu, naglo je pogledao još jednom. Blijedi osip se oblikovao iznad
nje-
gove lijeve sljepoočice, djelomično zasjenjen rastom kose. Njegov nervni sustav je
doslovno ostavljao trag. Otići će s blagim antibiotikom, ili za nekoliko dana
smanjene napetosti; možda će susret s Karin de Vries ubrzati nestanak.
Na vratima apartmana začulo se kucanje, vjerojatno sobarica ili sobar koji se
raspituju o njegovim potrebama; bila je rana večer, i takve su bile usluge boljih
londonskih hotela. Rana večer, razmišljao je, vraćajući se u dnevni boravak. Gdje
je nestao dan? Nestao? Izgubio se, to je bio bolji izraz, jer on je deset sati
proveo na ispitivanju pred svojim tribunalom. Do besvijesti, ispitivali su ga o
informacijama koje je donio iz doline Bruderschafta, radije nego da ih prihvate i
pokrenu mehanizam. Da stvari budu još gore, tročlano vijeće je prošireno s nekoliko
viših obavještajaca iz Velike Britanije, SAD i Francuske, svi svadljivi, pričljivi
i arogantni. Nije li zamislivo da je on napunjen dezinformacijama, pogrešnim
podacima koji se mogu lako zanijekati vanjskom mogućnošću da je Alexander Lassiter
bio dvostruki agent? Dakako, zamislivo je! rekao je on. Dezinformacija, kriva
informacija, ljudska ili kompjutorska pogreška, pristrano razmišljanje, zamišljanja
- sve je bilo moguće! Njihov posao je bio da provjere ili zanije-
kaju, ne njegov. Njegov posao je završen; predao je materijal, nji
hova uloga je bila procjena.
Harry je prišao vratima i progovorio. — Tko je?
— Novi stari prijatelj, Žalac — stigne odgovor iz hodnika.
Drozd! pomisli Latham, odmah zaustavivši svoju reakciju.
Drozd za kojeg nitko u Agenciji nikad nije čuo. Harry je pozdravio dolazak ovog
čudnog uljeza; bio je preumoran, preiscrpljen da razmišlja sinoć, kad ga je
posjetio lažni agent CIA-e. — Samo malo — rekao je glasnije. — Mokar sam, od tuša,
samo da uzmem ogrtač. — Latham je naprije otrčao u kupaonicu, zalio svoje lice i
kosu vodom pa požurio u spavaću sobu, skidajući hlače, cipele, čarape i košulju i
zgrabio hotelski ogrtač iz ormara. Nakratko je zastao, pogledavši na noćni ormarić;
otvorio je gornju ladicu i izvukao mali automatik kojim ga je opskrbilo
veleposlanstvo i ubacio ga u frotirski džep. Vratio se do vrata i otvorio ih.
— Drozd, ako se ispravno sjećam — rekao je, puštajući blijedog
sivolikog čovjeka s naočalama čeličnih okvira.
— Oh, to — primijeti posjetitelj, ljubazno se smješkajući. —
To je bila bezopasna varka.
— Trik? Što hoćete reći? Zašto?
— Washington mi je rekao da ste vjerojatno iscrpljeni, više

izvan sebe nego pri sebi, pa sam odlučio naći pokriće, ako ste
prenapeti i osjetite potrebu za telefonskim pozivima. Na ovom
stupnju, u D.C.-ju ne žele da se za moje sudjelovanje zna. Ka
snije, dakako, ali sad ne.
— Znači vi niste Drozd...
— Znao sam, ako upotrijebim kodno ime Žalac, pustit ćete
Page 79
me unutra — čovjek ga prekine. — Mogu li sjesti? Trajat će sa
mo nekoliko minuta.
— Jasno — odgovori iznenañeni Harry, neodreñeno poka
zavši prema trosjedu i stolicama. Posjetitelj je izabrao središte
trosjeda, a Latham je sjeo u naslonjač točno nasuprot, stolić za
kavu izmeñu njih. — Zašto Washington ne želi da se za vašu pri
sutnost - vaše sudjelovanje - zna?
— Vi ste dakako mnogo budniji nego sinoć — reče nezna
nac i dalje ljubazno. — Nebo zna da niste bili u šoku, ali niste,
sasvim sigurno, bili ni pri sebi.
— Bio sam prilično umoran...
— Umoran? — Posjetitelj podigne i glas i obrve. — Moj
dragi prijatelju, vi ste se gotovo onesvijestili dok smo razgovarali.
U jednom trenu, morao sam vas zgrabiti za ruku, da vas zadr
žim, da ne padnete. Zar se ne sjećate, rekao sam da ću se vratiti
kad se odmorite?
— Da, nejasno se sjećam, ali molim vas, odgovorite na mo
je pitanje i uz to pokažite nekakve identifikacije. Zašto Washin-
gton želi da budete duh? Ja bih pomislio da će biti baš obratno.
— Sasvim jednostavno, zato jer ne znamo tko je zaista sigu
ran a tko nije. — Čovjek je izvadio najprije svoj džepni sat, polo
živši ga na stolić, pa crnu plastičnu navlaku za identifikacijske do
kumente; ostavio ju je zatvorenu i pružio Lathamu preko stola. —
Mjerim svoje vrijeme kako vas ne bih iscrpio. Opet, nalozi.
Uzevši malu navlaku, Harry je imao problema s otvaranjem. — Gdje je kopča? — pitao
je, a njegov posjetitelj je podigao džepni sat i pritisnuo poklopac. — Ne mogu
naći... Latham se prekine. Njegove oči počnu lutati, zjenice prošire; žmirkao je
kratko ali učestalo, zatim mu se lice opusti, napeti mišići olabave.
— Zdravo, Alex — reče posjetitelj oštro. — Ovdje tvoj stari
kostolomac, Gerhardt. Kako si, prijatelju?
— Dobro, doktore Poštenjačino, drago mi je što te čujem.
— Naša telefonska veza je večeras bolja, zar ne?
— Telefon? Rekao bih.

— Je li sve dobro prošlo danas u veleposlanstvu?
— Vraga, nije! Ti idioti su uporno postavljali pitanja na koja
bi oni trebali naći odgovore, ne ja.
— Da, razumijem. Ljudi u tvom drugom poslu — onom ko
jeg nikad ne spominjemo - štite se pod svaku cijenu, zar ne?
— To je u svakom pitanju kojeg postave, svakoj riječi koju
kažu. Iskreno, to je porazno.
— Siguran sam, je. Pa, kakvi su tvoji planovi, što su ti idioti
dopustili raditi?
— Ujutro letim za Pariz. Vidjet ću brata i nekog tko mi je
jako drag, Gerhardte. Udovicu čovjeka s kojim sam radio pokri
vajući Istočni Berlin. Prilično sam uzbuñen što ću je ponovno vi
djeti. Naći ćemo se u zračnoj luci, u diplomatskom kompleksu, u
jednom autu veleposlanstva.
— Tvoj brat se ne može s tobom naći, Alex?
— Ne... Čekaj! Alexov brat?
— Nije važno — reče sivoliki posjetitelj brzo. — Brat o ko
jem govoriš, gdje je on?
— To je nepoznato. Pokušali su ga ubiti.
— Tko ga je pokušao ubiti?
— Znaš. Oni... mi.
— Sutra ujutro, diplomatski kompleks. To je zračna luka
De Gaulle, točno?
— Da. Naše točno vrijeme dolaska je deset sati.
— Lijepo, Alex. Želim ti izvrstan susret s bratom i ženom
koju smatraš tako privlačnom.
— O, to je više od njenog izgleda, Gerhardte. Ona je izuzet
Page 80
no inteligentna, znanstvenica u stvari.
— Sigurno, jer moj prijatelj Lassiter je dubok čovjek s mno
go slojeva. Opet ćemo razgovarati, Alex.
— Kamo ti ideš, gdje si ti?
— Zovu me u operacijsku dvoranu. Moram operirati.
— Da, naravno. Javit ćeš se opet?
— Dakako. — Posjetitelj s naočalama čeličnih okvira nag
nuo se naprijed preko ruba stolića; nastavio je tiho, čvrsto, zureći
u Lathamove bezizražajne oči. — Zapamti, stari prijatelju, poštuj
želje svog gosta iz Washingtona. On postupa u skladu s nalozi
ma. Zaboravi njegovo ime koje si upravo pročitao na njegovim
dokumentima. Pravo je, to je u stvari sve što te treba zanimati.
— Jasno. Nalozi su nalozi, čak i kad su glupi.
Napola ustajući, "gost" pruži ruku i uzme' navlaku iz Har-ryeve opuštene lijeve
šake. Otvorio ju je, sjeo natrag na trosjed i podigao džepni sat s malog, niskog
stolića. Pritisnuo je poklopac sata, držeći ga tako, dok nije vidio da se Lathamove
oči ponovno izoštravaju, vidio je kako žmirka, odjednom svjestan okolice, lice mu
ponovno čvrsto, mišići napeti. - Eto — reče posjetitelj, uz glasni zvuk zatvorivši
navlaku s karticom — sad kad znate da sam pravi, fotografija i sve ostalo, samo me
zovite Peter.
— Da... vjerodostojan. I dalje ne shvaćam... Peter. U redu,
vi ste duh, ali zašto? Tko nije siguran u tribunalu?
— Moje nije da se pitam zašto ili tko, ja sam samo nevidlji
vi lik koji bi s vama porazgovarao...
— Kako se itko od njih može dovesti u pitanje?
— Možda i nisu baš oni, ali bilo je i drugih, zar ne?
— Hrpa klaunova, da. Nisu htjeli ispitati imena koja sam
donio. Ali su htjeli izbrisati dosta njih prije nego što se mikros
kopi pokrenu — manje posla i manje mogućnosti da stanu na
prste velikih nogu.
— Što mislite o imenima?
— Što ja mislim, nije važno, Peter. Prirodno, odreñeni broj
njih mi djeluje pretjerano, ali ja sam bio na izvoru, osoba od po
vjerenja, dok nisam pobjegao. Bio sam veliki donator, s vjerom u
njihovu stvar, pa zašto bi mi oni uvaljivali smeće?
— Čuju se glasine da su nacisti, novi nacisti, možda i od
početka znali tko ste.
— To nisu "glasine", to će biti njihov kredo. K vragu, što
bismo mi učinili, i koliko često i jesmo, kad otkrijemo krticu ili
prebjega koji je pobjegao Majci Rusiji nakon što nas je oljuštio?
Dakako, mi bismo objavili koliko smo pametni bili, koliko du
binski djelotvorni i koliko je beskorisna bila informacija koja
nam je ukradena - i kad nije bilo tako.
— Zbrka, zar ne?
— Što nije, u ovom poslu? U ovom trenutku, zbog vlastitog
zdravlja, ako hoćete, moram istjerati Alexandera Lassitera iz
svoje psihe. Moram ponovno biti Harry Latham; moj posao je
završen. Nek' ga preuzmu drugi.
— Slažem se s tobom, Harry. I moje vrijeme je isteklo. Mo
lim te, sjeti se mojih naloga. Mi se večeras nismo sreli... Ne krivi
mene, krivi Washington.
Posjetitelj je prošao hodnikom, prema dizalima. Ušao je u prvo slobodno i spustio

se kat niže, pa krenuo hodikom do svog stana, ravno ispod Lathamovog. Unutra, na
stolu, bio je elektronički ureñaj. Prišao mu je, pritisnuo nekoliko dugmeta,
premota-vajući vrpcu i provjerio njenu ispravnost. Podigao je telefon i nazvao
Mettmach, Njemačka.
— Vučja jazbina — reče tihi glas preko telefona.
— Ovdje Drozd.
— Uključi svoj ureñaj, molim.
— Odmah. — Čovjek koji se nazivao Peter pažljivo izvuče
tanku žicu iz svoje opreme, njen kraj bio je pričvršćen hvatah'-
Page 81
kom oštrom kao britva i omotao je oko telefonske žice dok se
na vezi ne začuje kratkotrajna provala statičkog elektriciteta. —
Metrometar pokazuje prohodnost, kako je tamo?
— Prohodno. Nastavi.
— Drozd, ako se ispravno sjećam — počela je snimka. Gost
stana kat ispod Harrva Lathama pustio je vrpcu do kraja. "Sla
žem se s tobom, Harry... Ne krivi mene, krivi Washington."
— Kakva je vaša procjena? — pitao je Lathamov posjetitelj.
— Opasno je — reče Gerhardt Kroeger u Njemačkoj. —

Kao većina tajnih operativaca, on podsvjesno prelazi iz jednog
identiteta u drugi. Po njegovim vlastitim riječima: "Moram istje
rati Alexandera Lassitera iz svoje psihe." Predugo je bio Lassiter,
i sad se bori da ponovno postane on sam. To nije neuobičajena
pojava, dvostruka osobnost postaje dvostruka osoba.
— On je ostvario ono što ste od njega htjeli u roku od dva
dana. Sam popis bio je dovoljan da naše neprijatelje baci u ko
lektivno stanje šoka. Ne žele povjerovati u njegove informacije, u
tome su vrlo grlati, ali isto tako, boje se zanijekati. Mogu ga
smaknuti jednim pucnjem, u hodniku. Hoće li?
— To bi dodalo na vjerodostojnosti popisa, ali ne, ne još.
Njegov brat napreduje po tragu onog senilnog skitnice, Jodellea,
a to bi za nas bilo katastrofalno. Ma koliko mi je tegobno što
neću pratiti napredak mog pacijenta, pokret je na prvom mjestu i
ja moram podnijeti žrtvu. Alexander Lassiter će nas dovesti do
drugog Lathama koji nam smeta. Ubit ćeš obojicu.
— Neće biti teško. Imamo Lassiterov raspored.
— Drži se rasporeda, prati ih i ne ostavljaj ništa osim leše-
va. Jedelleov uskrsnuli sin, glumac, bit će sljedeći, i onda će se svi tragovi
prema dolini Loire pretvoriti u prah, kao što se dogodilo s Hausruckom.
Harry Latham i Karin de Vries zagrlili su kao bliski brat i sestra nakon dugotrajne
razdvojenosti. Njihov razgovor je u početku bio nerazgovjetan, oboje je onom drugom
govorilo koliko je divno biti opet zajedno. Onda ga je Karin uhvatila pod ruku,
skrećući prema diplomatskoj čekaonici, gdje je Harry brzo obrañen pa van u
ograničeno parkiralište puno stražara, nemali broj kojih je držao uzice pasa
istreniranih nanjušiti robu kao što su narkotici i eksplozivni ureñaji. Vozilo je
bilo bezlični crni Renault, nije se razlikovao od nekoliko tisuća takvih na ulicama
Pariza. De Vries je sjela za upravljač, a Harry se smjestio na mjesto suvozača.
— Ne zaslužujemo vozača? — upita Latham.
— Recimo, nije nam odobren - odgovori Karin. - Tvoj
brat je pod zaštitom Antinavousa, sjećaš ih se?
— Vrlo jasno - od sinoć, budimo točni; čekali su me. Pra
vio sam se da ne razumijem ništa od onog što je moja veza izgo
vorila u kamionu, jer to bi uključilo objašnjenje, koje bi moglo
dovesti do Freddiea i preko njega, do tebe.
— Nisi se trebao bojati. Radim s njima još od moje posljed
nje godine u Haagu.
— Tako mi je drago što te vidim — reče Harry, njegov glas
je bio ispunjen osjećajima — što te čujem.
— I ja se tako osjećam, stari prijatelju. Otkad sam čula da
je Bruderschaft znao za tebe, bila sam tako strašno zabrinuta...
— Znali su za mene? — Latham oštro upadne, njegove oči
širom otvorene, izbuljene u iznenañenju. — Ne misliš ozbiljno!
— Nitko ti nije rekao?
— Kako bi i mogli? To nije istina.
— Je, Harry. Drewu sam objasnila kako sam to otkrila.
— Ti?
— Brat ti je, pretpostavila sam, proslijedio tu informaciju.
— Kriste, ne mogu misliti! — Latham podigne obje ruke na
sljepoočnice, pritisnuvši ih.
— Što je, Harry?
— Ne znam, ta strašna bol...
Page 82
— Prošao si kroz toliko toga. Odvest ćemo te liječniku.
— Ne. Ja sam Alexander Lassiter — bio sam Alexander

Lassiter, za njih sam bio jedino to.
— Nije tako, bojim se, dragi moj. — Karin pogleda svog
starog prijatelja, odjednom uznemirena. Na njegovoj lijevoj slje
poočnici vidio se tamni crveni krug; izgledao je kao da pulsira.
— Donijela sam tvoj omiljeni konjak. Harry, hoćemo li proslavi
ti? U pretincu za rukavice je. Otvori ga i posluži se. Smirit će te.
— Nisu mogli znati — Latham se gušio. Drhtavim prstima
otvarao je pretinac za rukavice i izvukao pljosku s konjakom. —
Ti ne znaš što pričaš.
— Možda sam pogriješila — reče De Vries, sad već uplaše
na. — Uzmi piće i opusti se. S Drewom se nalazimo u jednoj
staroj seoskoj gostionici na rubu Villejuifa. Antinavous nam nisu
dopustili sastati se u njihovoj kući. Smiri se, Harry.
— Da, da, hoću, jer, draga moja - najdraža moja Karin - ti
si pogriješila. Moj brat ti može reći, Gerhardt Kroeger ti može
reći, ja sam Alex Lassiter, ja sam bio Alex Lassiter.
— Gerhardt Kroeger? — upita iznenañena De Vries. —
Tko je Gerhardt Kroeger?
— Prokleti nacist... i izvrstan liječnik, uz to.
— Za petnaest, dvadeset minuta bit ćemo u gostionici gdje
nas čeka tvoj brat... Pričajmo o starim danima u Amsterdamu,
prijatelju. Sjećaš se noći kad je Freddie došao kući polupijan i
želio da igramo Monopoli?
— Dobri Bože, da. Istresao je šaku dijamanata i rekao da bi
ih trebali koristiti umjesto papirnatog novca.
— A onda, kad smo ti i ja pili vino i slušali Mozarta do zore?
— Sjećam li se? — uzvikne Latham, ispijajući konjak i smi
jući se, meñutim, njegove oči nisu bile blistave od smijeha, nego
tamne, staklaste. — Freddie je izašao iz spavaće sobe i jasno dao
do znanja da više voli Elvisa Presleva. Gañali smo ga jastucima.
— A onog jutra u kafiću, na Herengrachtu, kad smo ti i ja
Freddieu govorili da ne može skočiti u kanal kako bi ukazao na
problem zagañenja?
— On bi to izveo, najdraža moja Karin. Kunem ti se.
Bezopasno brbljanje ispunilo je preostale minute dok De
Vries nije skrenula na pošljunčano parkiralište zapuštene seoske gostionice, seoske
no tek malo izvan grada, okružene zaraslim poljima, izolirane i ne baš privlačne.
Susret braće bio je topao, iako, topliji sa strane mlañeg, kao i pozdravni zagrljaj
Harrva i
Karin. Razlika je bila u starijem bratu; površinsko oduševljenje, ali ispod njega,
led. Neočekivano, i nije bilo prirodno.
— Hej, brate, kako si to izveo? — uzviknuo je Drew kad su
sjeli u odjeljak, De Vries do Harrva. — Imam legendu od brata!
— Alexander Lassiter je bio osoba. Samo na taj način se to
moglo izvesti.
— Pa, ti si to temeljito izgurao — barem, do odreñene
točke, dovoljno da te tamo dovede.
— Pričaš o onome što ti je Karin rekla?
— Pa, da...
— Neistina. Potpuno netočno!
— Harry, rekla sam, možda sam pogriješila.
— I jesi pogriješila.
— U redu, Harry, u redu. — Drew podigne obje ruke, dla
novima naprijed. — Dakle, ona je pogriješila, ispada da je tako.
— Loši izvori, nepouzdani, bez potvrde.
— Mi smo na tvojoj strani, brate, to znaš. — Mlañi brat je
pogledao De Vries, s upitnim, uznemirenim izrazom na licu.
— Alexander Lassiter je bio stvaran — reče Harry naglaše
Page 83
no, lecnuvši se, podigavši lijevu ruku do sljepoočnice, masirajući
je u krugovima. — Pitaj Gerhardta Kroegera, on će ti reći.
— Tko je...
— Nije važno - Karin upadne, protresavši glavom — on je
dobar liječnik, tvoj brat mi je to rekao.
— A što sa mnom, brate? Tko je taj Kroeger?
— Baš bi htio znati, zar ne?
— Zar je to tajna, Harry?
— Lassiter ti može reći, ja, mislim, ne bih trebao.
— Krista ti, o čemu ti, do vraga, pričaš? Ti si Lassiter, Harry
Latham je Lassiter. Dosta tog sranja, Harry.
— Boli me, o Bože, boli me. Nešto nije u redu sa mnom.
— Što je, dragi Harry?
— Dragi Harry? Znaš li ti koliko mi to znači? Imaš li ti poj
ma koliko te ja volim, obožavam te, Karin?
— I ja tebe obožavam, Harry — reče De Vries, i pred njom
se, odjednom, stariji Latham rasplače, rušeći se na njene grudi.
— Znaš da je tako.
— Tako te volim, tako te silno volim! — nastavio je napola
histerični, nesuvisli Harry kad ga je Karin obgrlila svojim ruka
ma. — Ali tako me boli...
— Oh, Bože - reče Drew tiho, gledajući zapanjujuću sliku

s druge strane stola.
— Moramo mu naći liječnika — reče De Vries, šapćući. —
U autu je počeo s tim.
— Imaš pravo - složi se Drew. — Liječnika za glavu. Pre
dugo je bio prikriven. Isuse!
— Zovi veleposlanstvo, traži hitnu pomoć. Ja ću ostati s njim.
Mlañi Latham ustane iz odjeljka baš kad su se dva čovjeka s
oružjem obrušili kroz ulazna vrata, obojica maskirani čarapama. Žrtva i meta bili
su očiti. — Sagnite se! — viknuo je Drew, istr-gnuvši svoj pištolj iz uvlake na
boku i opali prije nego što su se ubojice prilagodile prigušenom svjetlu. Skinuo je
prvog ubojicu i bacio se iza šanka, a drugi čovjek je pojurio naprijed pucajući
stalno iz automata. Drew ustane, učestalo pritišćući obarač, i isprazni svoj okvir.
Drugi ubojica padne, dok je nekoliko malobrojnih gostiju histerično istrčavalo kroz
prednja vrata. Latham izleti iz svog bezvrijednog zaklona. Karin de Vries je bila
na podu, njena lijeva šaka i dalje je stezala ruku njegovog brata; pokušala ga je
povući za sobom. Bila je živa, njena desna ruka je krvarila, no bila je živa! Ali,
Harry Latham je bio mrtav, njegova glava raznesena, stravična masa krvi i bijelog
tkiva, ostatak njegovog mozga u komadićima, dopola izvan lubanje. Drew, usana
iskrivljenih od jeze, zatvori oči u užasu, pa ih na silu otvori, zabivši ruke u
džepove svog mrtvog brata, izvlačeći njegov novčanik i sve stvari koje bi mogle
ukazati na njegov identitet. Zašto? Nije bio siguran, znao je samo da to mora
učiniti.
Zatim je podigao uplakanu Karin s poda, i zamotavši joj šaku u platnenu salvetu,
udaljio je od strašne scene. Osoblju, koje je pobjeglo u kuhinju, doviknuo je neka
zovu policiju. Kasnije će obaviti potrebna ispitivanja. Morao je Karin de Vries
odvesti k liječniku, a onda se vratiti na posao. Bratstvo je moralo biti uništeno,
moralo, makar mu za to trebao ostatak života, ili život sam. To je bilo obećanje na
koje se zakleo pred svim mogućim bogovima.
— Ne možeš u svoj ured, zar to ne shvaćaš? — reče Karin, sjedeći na klupi u
kirurškom aneksu kod liječnika s popisa provjerenih u veleposlanstvu. — Saznat će
se, i ti si mrtav čovjek!
- U tom slučaju, moj ured će se seliti gdje god ja budem
- reče Drew, tihim, upornim glasom. — Trebaju mi svi izvori koje imamo, svuda, i ne
pristajem na manje. Ključ je čovjek po imenu Kroeger, Gerhardt Kroeger, i ja ću tog
pasjeg sina naći, moram! Tko je on? Gdje je on?
— On je liječnik, to znamo, i mora biti Nijemac. — De Vri-
es je proučavala mlañeg Lathama dok je polako podizala i spuš
tala svoju zamotanu desnu ruku, slijedeći upute liječnika. — Za
Page 84
Boga, Drew, pusti to van iz sebe!
— Što? — oštro upita Latham, stojeći pokraj nje i podigne
pogled s njene ranjene ruke.
— Pokušavaš se ponašati kao da se to nije dogodilo, a to
nema smisla. Žališ za Harrvem kao i ja - nesumnjivo, i više - ali
to držiš u sebi, i to te razdire. Prestani se praviti da si tako hlad
no djelotvoran. Takav je bio Harry, ne ti.
— Kad sam vidio što su mu napravili, rekao sam si da će
žalovanje doći kasnije. U pričuvi je, i tako će ostati.
— Razumijem.
— Sigurno?
— Mislim. Ne možeš ugušiti svoj gnjev. Želiš osvetu i to je
na prvom mjestu.
— Rekla si jednu rečenicu o Harrvu, prije, kako je on prila
zio problemima ili krizama. Rekla si, to je sang-froid, što, koliko
ja znam, znači mirno ili bez strasti.
— Znači.
— Moj francuski je ograničen, činjenica na koju se često
podsjećam, ali postoji varijacija te fraze...
— De sang-froid - hladnokrvno — reče Karin, njene oči
prikovane na njegove.
— Točno. U tome je Harry bio zaista dobar. Prilazio je sve
mu u životu, ne samo mirno ili staloženo, nego hladno - ledeno
hladno. Ja sam bio jedini izuzetak; kad bi me pogledao, u tim
pogledima je bilo topline koju sam inače rijetko viñao... Ne, bio
je još netko, naša roñakinja, o kojoj sam ti pričao, ona što je umr
la od raka. I ona je za njega bila nešto posebno, vrlo posebno.
Možda je ona, u smislu ženskog roda, bila njegov "Pupoljak" pri
je nego što si ti naišla.
— Misliš na Wellesovog Grañanina Kanea, naravno.
— Jasno, to je danas već dio rječnika. Simbol iz prošlosti
koji je imao više značenja za sadašnjost nego što osoba shvaća.
— Nisam uopće znala da je on imao takve osjećaje prema
meni.
— Nije ni Kane. U svom umu, on je samo vidio stvar koju
je volio kao dijete, a nikad nije našao nešto drugo, što bi je za
mijenilo. Tako su mu preostali samo njegovi uspjesi.
— Harry je bio takav kao dijete?
— Dijete, mladić, i muškarac. Čisti odlični student sa kvoci
jentom inteligencije izvan standarda. Diploma, magisterij i dok
torat prije dvadeset i treće godine. Uvijek ga je tjeralo da bude
najbolji, i s vremenom, svladao je pet ili je bilo šest, jezika. Kao
što rekoh, bio je jedinstven.
— Kako izuzetan život.
— Vraga, pretpostavljam, frojdovci bi rekli, bio je nadaren
dečko s reakcijom prema odsutnom ocu — odsutnom geografski
kao i emocionalno — i dragoj, intuitivno pametnoj ali neintelek-
tualnoj majci koja se pogrešno udala i zaključila da je lijep iz
gled, osjećajnost i finoća njena životna uloga, pa čemu bi se on
da uplitala u rasprave u kojima ne može pobijediti.
— A ti?
— Ja sam, valjda, naslijedio nešto više majčinih gena nego
Harry. Beth je visoka žena i bila je prokleto dobra sportašica dok
je bila mlada. Vodila je žensku atletsku ekipu na fakultetu, i da
nije upoznala mog oca, možda bi se okušala na Olimpijadi.
— Imaš vrlo zanimljivu obitelj — reče Karin, ponovno pro
učavajući Drewovo lice — a sve ovo mi pričaš iz nekog drugog
razloga, ne zbog moje znatiželje, nije li tako?
— Ti si brza, damo — oprosti, pokušat ću s tim prestati.
— Ne brini, počinje mi zvučati čak i zgodno... Koji je raz
log?
Page 85
— Želim da me poznaš, na čemu sam sada, i odakle potje
čem. Barem dio tvoje znatiželje može biti zadovoljen.
— Čudno je što to kažeš, s obzirom na tvoju sklonost pre
ma rezerviranosti.
— To shvaćam. Ja samo zbrajam sve... Tamo u gostionici,
kad je paljba prestala i strahota završila, našao sam se u panici,
prekapao sam po Harrvevim džepovima, centimetar od onoga
što je od njegove glave ostalo, njegovog uništenog lica, mrzio sam
se svake sekunde, kao da izvršavam nekakav gnusni čin. Čudno je
bilo što nisam znao zašto, znao sam samo da to trebam napravi
ti. Tako mi je zapovjeñeno i ja sam se tom nalogu morao pokori
ti unatoč činjenici što sam znao da to neće promijeniti ništa,
neće ga vratiti.
— Štitio si svog brata u smrti kao što bi u životu - reče De
Vries. — Nema ničeg čudnog u tome. Ti si čuvao njegovo ime...
— To sam si, mislim, i rekao — Latham upadne — ali to
ne prolazi. Uz današnje patologe, njegov identitet bi bio poznat
za nekoliko sati... osim ako njegovo tijelo ne bi bilo uklonjeno,
izolirano.
— Kad si iz veleposlanstva dobio ime liječnika...
— Od pukovnika, u stvari — Drew pojasni.
— Vratio si se, tražeći privatni telefon. To je bio dug razgo
vor.
— Opet s Witkowskim. On zna koga treba potražiti i kako
se te stvari rade.
— Koje stvari?
— Kao, kako se uklanja tijelo i drži u izolaciji.
— Harry?
— Da. Nitko na licu mjesta nije mogao znati tko je on, na
kon što smo mi otišli. Tada sam sve zbrojio, negdje izmeñu na
šeg izlaska od tamo i mog drugog poziva pukovniku. Harry mi je
davao te naloge, on mi je govorio što ću učiniti.
— Molim te, budi jasniji.
— Ja ću postati on, ja zauzimam njegovo mjesto. Ja sam
Harry Latham.
10
Pukovnik Stanlev Witkowski radio je brzo, pozivajući stare dužnike iz doba hladnog
rata. Javio se zamjeniku šefa pariškog Su-rete, nekadašnjem obavještajcu koji je
predvodio francuske jedinicu u Berlinu i s kim je nezadovoljni Witkowski, tada
bojnik u američkoj vojnoj G-2, dogovorio zaobilaženje pravila i razmjenu
informacija. ("Mislio sam da smo na istoj strani, senatore!") Kao rezultat,
pukovnik je pod kontrolom imao ne samo tijelo ubijenog Harrva Lathama, nego i
tijela ubojica. Sva trojica bili su spremljeni pod izmišljenim imenima u mrtvačnici
u ulici Fonte-nay. Štoviše, u interesu obje zemlje, činjenica koju je zamjenik šefa
Surete već prihvatio, teroristički čin je zatajen, dok traje potraga za dodatnim
informacijama.
Jer Witkowski je znao ono što je Drew Latham tek naslućivao. Uklanjanje tijela
njegovog brata stvorilo bi djelomičnu zbrku, ali, uz zatajivanje, nestanak ubojica
učinilo ju je potpunom.
U hotelskoj sobi, na Orlyu, čekajući let za Munchen, tri i trideset, poslijepodne,
čovjek sa naočalama čeličnih okvira nervozno je koračao uz prozor, povremeno
privučen zrakoplovima u odlasku i dolasku na sletište. Prigušena grmljavina mlaznih
motora samo je pojačavala njegov nemir. Uporno je pogledavao prema telefonu,
bijesan jer se aparat nije oglasio, donoseći mu vijesti koje će potvrditi njegov
povratak u Munchen, završetak njegove misije. Bilo je nezamislivo, da bi se zadaća
mogla neuspješno izvesti. Javio se pariškom ogranku Blitzkriegera, elitnih ubojica
Briiderschafta, toliko vrhunski istreniranih i osposobljenih, toliko superiornih u
smrtonosnim vještinama da ih je sačinjavalo manje od dvije stotine na pokret
spremnih lešinara koji su radili po Europi, Južnoj Americi i Sjedinjenim Državama.
Drozd je službeno upućen da je, u četiri godine od kad su postavljeni na svoje
položaje, samo njih trojica uhvaćena; dvojica su radije izabrali vlastitu smrt nego
Page 86
ispitivanje, a jedan je ubijen u Parizu, na zadatku.
Nikakve pojedinosti nikad se nisu otkrivene-; kad se ticalo Blitzk-riegera, tajnost
je bila apsolutna. Čak i Drozd se morao obratiti drugom po redu medu najvišim
voñama Bratstva, žestokom generalu von Schnabeu, da bi dobio pristanak za
angažiranje tih elitnih ubojica.
Pa zašto, onda, telefon nije zvonio? Čemu zakašnjenje? Smrtonosni lov je počeo od
dolaska Harry Lathama, u 10:28 ujutro, u zračnu luku De Gaulle i njegovog odlaska,
autom, u jedanaest sati. Sad je već prošlo jedan i trideset poslijepodne! Drozd
nije podnosio nedostatak komunikacije; pošao je do telefona na noćnom ormariću i
birao broj Blitzkriegera.
— Skladišta Avignon — na liniji se oglasi ženski glas, na
francuskom. - Kamo mogu uputiti vaš poziv?
— Odjel smrznute hrane, molim vas. Monsieur Giroux.
— Njegova linija je zauzeta, bojim se.
— Čekat ću točno trideset sekundi, i ako ne bude slobodan,
otkazat ću svoju narudžbu.
— Neće biti potrebno, gospodine, sad ga mogu nazvati.
— Drozd? — upitao je muški glas.
— Upotrijebio sam prave riječi, barem to. Što se dogaña, do
vraga? Zašto se niste javili?
— Jer nemamo što izvijestiti.
— To je smiješno! Prošlo je više od tri sata!
— Uznemireni smo kao i vi, zato nemojte dizati glas na
mene. Naš posljednji kontakt bio je prije sat i dvanaest minuta;
sve je išlo po planu. Dvojica naših ljudi pratili su Lathama u Re-
naultu kojeg je vozila žena. Njihove zadnje riječi bile su: "Sve je
pod kontrolom, misija će uskoro biti izvršena."
— To je bilo sve? Prije sat vremena?
— Da.
— Ništa drugo?
— Ne. To je bila posljednja veza.
— Dobro, gdje su oni?
— Voljeli bismo znati.
— Kamo su išli?
— Sjeverno od Pariza, pojedinosti nisu spomenute.
— Zašto ne?
— Preko mobitela? Bilo bi glupo. Osim toga, ta dvojica su
izuzetna jedinica, nikad nisu promašili.
— Je li moguće da su danas promašili?
— Krajnje nevjerojatno.
— Krajnje nevjerojatno se teško može nazvati nedvosmisle
nim odgovorom.
— Sve naše zadaće su izuzetno važne, inače nam ne bi bile
povjerene. Smijem li vas podsjetiti, mi smo rješenje u slučaju
krajnje nužde.
— Što ću reći von Schnabeu?
— Molim vas, Drozd, na ovom stupnju, što mu mi možemo
reći? — reče voña pariške grane Blitzkriegera, prekidajući vezu.
Trideset minuta je prošlo i čovjek zvani Drozd nije se više mogao suzdržati. Nazvao
je jedan broj, duboko u šumama Vaclabrucka, Njemačka.
— Ovo je informacija koju ne želim slušati — reče general Ul-rich von Schnabe,
riječima izgovorenim kroz ledenu maglu. — ciljevi su se trebali ukloniti prvom
prilikom. Potvrdio sam nalog doktora Kroegera, jer vi ste osobno rekli doktoru da
neće biti poteškoća, budući da ste imali plan kretanja. Na toj osnovi, upravo sam
vam ja dopustio da stupite u vezu s Blitzkriegerima.
— Što mogu reći, Herr General? Jednostavno, nema riječi,
nikakve povratne komunikacije. Ništa.
— Provjerite kod našeg čovjeka u američkom veleposlan
stvu. On je možda nešto čuo.
— Jesam, gospodine, s telefonske govornice, dakako. Nje
Page 87
govo zadnje presretanje samo je potvrdilo da je Lathamov brat
pod zaštitom Antinavousa.
— Taj crnoljubački ološ, židovske ulizice. Lokacija nepozna
ta, naravno.
— Naravno.
— Ostanite u Parizu. Budite u vezi s našom jedinicom za
likvidaciju i javljajte mi svaku promjenu.
— Sad ti luduješ! — uzviknula je Karin de Vries. — Vidjeli su te, znaju te, ti
nikako ne možeš biti Harry.
— Mogu, dakako, ako me opet ne vide, a to neće — reče Drew. - Djelovat ću in
absentia, s jednog pa drugog mjesta, bit ću u vezi' s tobom i pukovnikom jer se ne
usudim pojaviti u veleposlanstvu. U stvari, otkad znamo da je veleposlanstvo
provalje-
no - do vraga, znali smo to kad se mali Adolf pojavio kao moj vozač, prošle noći —
možemo saznati ^ko je to, ili tko su oni.
— A kako?
— Željeznička zamka.
— Što?
— Kao kad je niz željezničkih vagona pun putnika, a samo
jedan od njih nosi oštre pse.
— Molim te...
— Zvat ću te kao Harry tri ili četiri puta, tražeći dokumente
iz dosijea mog mrtvog brata Drewa, odredit ću jednog Witkowski-
jevog glasnika koji će se sastat sa mnom u odreñeno vrijeme, na
odreñenom, napučenom mjestu. Ti proslijediš zahtjev i ja ću biti
tamo, ma gdje bilo, ali ne tamo gdje bi me itko mogao vidjeti.
Ako se pravi glasnik pojavi - poznajem ih sve - a nitko ga ne
prati, u redu. Bacit ću to što si poslala. Onda, kasnije ću te po
novno zvati, s novim zahtjevom, tvrditi da je hitno. To ti je mig
da prekineš i ništa ne govoriš, ništa ne otkrivaš.
— A ako se itko pojavi, ti ćeš znati da je to neonacist, i da
je moj telefon prisluškivan iznutra - Karin doda.
— Točno. Ako uvjeti budu odgovarajući, možda ga uspijem
uhvatiti i predati našim kemičarima.
— A ako ih ima više od jednog?
— Rekao sam ako. Neću izazvati na dvoboj krdo svastika.
— Da upotrijebim tvoju tehniku, ja vidim veliku "rupu", ka
ko si to ti nazvao. Zašto bi Harry Latham ostao ovdje, u Parizu?
— Zato jer je on Harry Latham. Nepopustljiv pred pogreška
ma, nemilosrdan u potjeri, sve što je Harry bio, uz dodatak osob
nog tereta, umorstva mlañeg brata koje se dogodilo ovdje, u Parizu.
— Sigurno, uvjerljiv motiv — složi se De Vries. — U stvari,
tvoj... Ali kako ćeš to objaviti? Nije li to problem?
— Nezgodno je — reče Drew, mršteći se, i kimne glavom.
— Prvenstveno, zato što će Agencija kolektivno dići ruke u zrak
i vikati da je to laž. Meñutim, bit će prekasno ako smo mi već u
pokretu, a čini mi se da je pukovnik nešto smislio. Susrećem se s
njim kasnije, u kafiću na Montmartreu.
— Ti se sastaješ s njim? A što sa mnom? Ja sam, čini mi se,
od temeljne važnosti za ovu strategiju.
— Pogodili su te, damo. Ne mogu od tebe tražiti...
— Ne tražite, monsieur - prekine ga Karin. - Reći ću ti.
Idem s tobom. Žena Frederika de Vriesa ide s tobom. Ti si izgu-
bio brata na najstrašniji način, a ja sam izgubila muža... na najstrašniji način.

Nećeš me isključiti.
Otvore se vrata kirurške ordinacije za vanjske pacijente, i liječnik s odobrenjem
veleposlanstva uñe unutra. - Imam prilično povoljne vijesti za vas, madame - reče
liječnik, na francuskom, s opreznim smiješkom na licu. — Proučio sam postoperativnu
rengensku snimku, i uz terapiju, trebali biste vratiti barem osamdeset posto
pokretljivosti desne ruke. Meñutim, vršak srednjeg prsta je izgubljen. Dakako, može
se pričvrstiti stalna proteza.
Page 88
— Hvala, doktore, to je mala cijena i ja sam zahvalna. Doći
ću za pet dana, kako ste me uputili.
— Oprostite, monsieur - vaše ime je Lat'am?
— Najbliže onome što vi čujete. Da.
— Trebate se javiti Monsieur S-u, u Washington, kad bude
pogodno. Možete upotrijebiti ovdašnji telefon. Svi troškovi su
uračunati, dakako.
— Dakako, ali trenutno nije pogodno. Ako se on ponovno
javi, molim vas, recite mu da sam otišao prije nego što ste mi us
pjeli predati poruku.
— Je li to u redu, monsieur?
— On će vam zahvaliti što mu niste dodali još jedan pro
blem i osobno će odobriti vaše troškove.
— Razumijem — reče liječnik, njegov osmijeh sad je bio
odobravajući.
— Ja ne — rekla je Karin, to su bile njene prve riječi kad su
kroz ulaz bolničke zgrade izašli na betonski pločnik i krenuli
prema parkiralištu.
— Ne, što?
— Ne razumijem. Zašto nisi razgovarao sa Sorensonom? Mi
slila sam da ćeš htjeti njegov savjet; rekao si da njemu vjeruješ.
— Vjerujem. Isto tako znam da on, u osnovi, vjeruje u su
stav, živio je s tim desetljećima.
— Pa?
— Pa bi on imao problema s ovim što ću ja učiniti. On bi
rekao da je to teren Agencije, Agencija odlučuje o tome što se
sljedeće radi, ne ja. Dakako, bio bi u pravu.
— Ako je on u pravu, zašto ti to radiš?... Oprosti, ne trudi
se s odgovorom, pitanje je bilo glupo.
— Hvala. — Latham pogleda na svoj sat. — Gotovo je šest
sati. Kako tvoja ruka?
— Ne mogu reći da je jako ugodno. Lokalna anestezija se
troši, i hvala Bogu što od ruke ne mogu vidjeti ništa, u tom ma
lom šatoru od gaze.
— Jedan sat pod nožem znači puno rezanja. Sigurno želiš
da se zajedno sretnemo s Witkowskim?
— Nek' mi otpadne prokleta ruka, i dalje me ne bi spriječio.
— Ali zašto? Ti si iscrpljena i trpiš bolove. Ne bih ti ništa
zatajio, to bi do sad već mogla znati.
— Znam. - Stali su pokraj auta i Drew otvori vrata; pogle
di im se sretnu. — Znam da mi ništa ne bi zatajio i to cijenim.
Ali, ja možda mogu nešto dodati, kad shvatim što vi zapravo po
kušavate izvesti. Zašto mi ne objasniš?
— U redu, pokušat ću. — Latham zalupi vrata, obiñe Re
nault, i smjesti se na vozačko sjedalo. Pokrenuo je motor, izveo
auto do izlazne trake i nastavio, svjestan da ga ona promatra. —
Tko je Gerhardt Kroeger i kakvu moć je imao nad Harrvjem?
— Moć? Kakvu moć? On je, očito, naci-liječnik, izgleda, vješt
liječnik, kojeg je tvoj brat upoznao u Hausrucku. Možda je liječio
Harrvja od nekakve ozbiljne povrede. Čak i neprijatelja možeš
cijeniti, ako ti pomogne, naročito ako je pomoć liječnička.
— Ovaj Kroeger prelazi granice normalne zahvalnosti —
reče Drew, tražeći medu cestovnim oznakama onu koja će ih
odvesti do pariškog Montmartrea. — Kad sam pitao Harrvja tko
je Kroeger, odgovorio mi je ovim riječima; točno ovako, i ja ih,
mislim, nikad neću zaboraviti. "Lassiter ti može reći, ja, mislim,
ne bih trebao." To je zastrašujuće, damo.
— Je - bilo je. Ali bilo je isto tako i u skladu s njegovim po
našanjem. Iznenadni izljev osjećaja, plač, vapaji u pomoć. To nije
bio Harrv kojeg smo znali i jedno drugom opisivali, ne onaj
hladnokrvni, analitični čovjek bez strasti o kojem smo razgovarali.
Page 89
— Ne slažem se — reče Latham tiho. — Izdvoji te riječi,
ponovi ih, i čut ćeš kako govori onaj Harrv kojeg smo poznavali,
razmatrajući mogućnosti, nespreman donijeti odluku dok ne pro
misli. "Lassiter ti može reći. Ja, mislim, ne bih trebao." — Drew
se strese, skrećući Renaultom na glavnu cestu prema središtu Pa
riza. - Gerhardt Kroeger je više od liječnika kojeg je sreo u do
lini Bruderschafta. Nazvao sam ga pasjim sinom, ali možda grije
šim. Možda je on taj koji je pomogao mom bratu pobjeći. Ma
tko bio, može nam reći što se dogodilo s Harrvem dok je bio ta
mo, kako se dočepao tog popisa imena.
— Kažeš da bi Kroeger mogao biti saveznik, a ne neonacist

i da ga Harrv u svojoj psihičkoj zbrkanosti zapravo štiti?
— Ne znam, ali znam da je on više od običnog liječnika koji
ga liječio od teške prehlade ili artritisa na kojeg se Harrv počeo
žaliti. Gerhardt Kroeger je bio i previše važan mom bratu, to osje
ćam; uvjeren sam u to. Zato je on ključ, i zato ga moram naći.
— Ali kako?
— Opet, ne znam. Witkowski možda ima nekakvu zamisao.
Možda bi mogli uposliti Antinavouse, oni mogu proširiti vijest da
je Harrv još živ. Jednostavno, ne znam. Letim na slijepo, ali naše
združene antene će nešto pohvatati...
— Što misliš da će pukovnik smisliti, kako si to rekao?
— Nemam ni najbljeñu zamisao, ali ako on imalo odgovara
svom dosijeu, to će biti prilično precizno podešeno.
International Herald Tribune — pariško izdanje
TERORISTIČKI NAPAD NA OSOBLJE VELEPOSLANSTVA SJEDINJENIH DRŽAVA
Veleposlanstvo Sjedinjenih Država priopćava da su jučer teroristi maskirani
čarapama napali restoran u području Villejuif, gdje su ručala dvojica američkih
državljana. Ubijen je gospodin Drew Latham, ataše u američkom veleposlanstvu.
Njegov brat, gospodin Harrv Latham, povezan s veleposlanstvom, preživio je i
trenutno je sklonjen po nalogu svoje vlade. Napadači su pobjegli pa niti identitet
niti razlog napada nisu poznati. Opisani su kao dvojica muškaraca, srednje visine,
u tamnim poslovnim odijelima. Gospodin Latham je rekao da su oba napadača ozbiljno
ranjena, zahvaljujući budnosti njegovog ubijenog brata. Gospodin Drew Latham je bio
naoružan i više puta je upotrijebio oružje, prije nego što je ubijen. Francuske
vlasti, pod pritiskom američkog veleposlanstva, istražuju slučaj. Špekulira se o
Iračanima i Sirijcima...
— Za Boga, što se tamo dogaña? — preko telefona je vikao
državni tajnik, Adam Bollinger, veleposlaniku u Francuskoj, Da-
nielu Courtlandu.
— Kad bih znao, rekao bih ti. Želiš moju zamjenu? Ako je
tako, odmah odlazim, Adame. Vi ste me, izrodi, bacili u podivljalu vatru, a ja ne
znam ni dovoljno francuskog za poziv u pomoć. Ja sam profesionalni kadar State
Departmenta, gospodine tajnice, ne jedan od tvojih jebenih političara - kad
razmislim, ni jedan od tvojih suradnika ne govori nikakvim jezikom, a engleski
govore jedva, većinom.
— Nije vrijeme da budeš otrovan, Daniele.
— Vrijeme je za zapovijedni lanac, Bollingeru! Drew La-
tham, jedan od malobrojnih njuškala bez predrasuda, ubijen je
nakon četiri prijašnja pokušaja, a ja nemam nikakav odgovor!
— Njegov brat je živ — reče državni tajnik slabašno.
— E, to je baš sjajno! A gdje je on, do vraga?
— Imam otvorene veze s Agencijom. Čim saznam, znat ćeš
i ti.
— Ti si stvarno nevjerojatan — reče Courtland ironično,
uzdahnuvši. — Ti zaista misliš da će ti supertajno osoblje Agen
cije reći i jednu prokletu stvar? Ti sjediš za stolom, a oni trebaju
preživjeti. Do vraga, to sam naučio dok sam bio rasporeñen u
Finskoj, a KGB je bio odmah u susjedstvu. Mi smo obična nula
u ovakvim situacijama, Adame. Kaže nam se ono što nam oni
Page 90
hoće reći.
— To baš nije tako. Mi smo krajnji autoritet, tvoj zapo
vijedni lanac, ako baš hoćeš.
— Pričaj to Drewu Lathamu kojeg su raznijeli zato jer ga mi
nismo mogli podržati. Čak i naše veleposlanstvo je provaljeno.
— Ja vas jednostavno ne razumijem, ljudi moji.
— Počnite, bolje vam je, gospodine tajnice. Nacisti su se
vratili.
Wesley Sorenson, direktor odjela Konz-Op sjedio je za svojim pisaćim stolom,
nagnute glave koja je počivala na njegovim prstima. Njegova tuga je bila tolika da
su se suze polako pojavile u njegovim očima, gubitak tako tragičan, tako
nepotreban, da se on zapitao o biti svog vlastitog života. Drew Latham ubijen -
kako je mogao biti i on, toliko puta - a zašto? Što bi moglo promijeniti život
jednog obavještajca, dok se bukači s meñunarodnih pregovora okupljaju po svojim
sjajnim hotelima i banketima, na stjegovima okićenim paradama u kongresnim
dvoranama koje ne znače ništa više od ceremonijalne hipokrizije?
Sorenson se osjećao kao da mu je ovo kraj. Više nije imao što dati; vidio je
previše smrti u sjeni tih parada. Ako je postojala iskra svjetla, nije se pojavila.
A onda, je!
— Wes, nadam se da smo na skrambleru — rekao je poznati
glas na vezi.
— Drew? Moj Bože, to si ti? — Sorenson poskoči za sto
lom, s njegovog lica povukla se sva krv. — Ti si živ?
— Isto tako, nadam se da si sam. Pitao sam tvoju tajnicu i
ona mi je potvrdila.
— Da, dakako... Daj da doñem k sebi; ovo je nevjerojatno
— ne znam što reći, što misliti. Ti si živ?
— Zadnji put kad sam si mjerio puls, bio sam.
Tišina. Zatišje pred buru.
— No dakle, duguješ mi neka ozbiljna objašnjenja, mladiću!
Prokletstvo, napisao sam pismo sućuti tvojim roditeljima.
— Majka je čvrsta dama, ona će to podnijeti; a tata, ako je
tu negdje, pokušat će saznati koji od nas je pokupio metke.
— Tvoja neukusna ležernost...
— Bolje nego na drugi način, gospodine direktore — La
tham se ubaci. - Za to sad nema vremena.
— Bit će vremena za objašnjavanje. Znači, Harry je - on je
taj ubijeni?
— Da. Ja ću preuzeti njegovo mjesto.
— Ti ćeš, što?
— Upravo sam ti rekao.
— Zašto? Nikad tako nešto nisam odobrio, i ne bih!
— To sam znao. Zato sam te zaobišao i sam to izveo. Ako
išta postignem, zasluge možeš pripisati sebi. Ake ne uspijem, pa,
neće biti važno, zar ne?
— Do vraga sa zaslugama, hoću znati što to radiš. Ovo je
nedopustivo kršenje ponašanja na terenu, i to znaš!
— Ne u potpunosti, gospodine. Svi imamo mogućnost ne
posrednog odlučivanja na licu mjesta, to si nam odobrio.
— Samo u slučaju ako se do redovnih kanala autoriteta ne
može doprijeti u vrijeme krize. Ja sam ovdje a ti mi se možeš ja
viti, bio ja u uredu, kod kuće, na golf tečaju ili u prokletom bor
delu, kad bi mi taj čemu služio! Zašto nisi?
— Upravo sam ti rekao. Ti bi me odbio, a to bi bilo pogre

šno, jer ti nisi ovdje, i nema načina da ti objasnim, jer zapravo ne
razumijem ni sam, ali znam da sam u pravu. I ako smijem reći,
gospodine, znajući ponešto iz vašeg službenog, dosijea, rekao bih
da ste osobno poduzimali takve jednostrane akcije u prošlosti.
— Dosta sranja, Latham - reče umorni, ozlovoljeni Soren-
son. - O čemu se radi i kakav je tvoj pristup? Zašto izigravaš
Harrva?
Page 91
Bolno, nerado, Drew opiše posljednje trenutke bratovog života, neuobičajne provale
osjećaja, suza, očitu zbrku u razlikovanju svog lažnog i pravog identiteta, i
napokon, njegovo odbijanje da pojasni ime liječnika kojeg je naveo nekoliko puta
pred Karin de Vries i pred samim Drewom. — Spomenuo ga je — objasni Latham — kao da
je taj čovjek neka vrsta tajanstvenog lika koji treba i razotkriti i zaštititi.
— Grešnik i svetac? — Sorenson upita.
— Da, bit će, tako bi se moglo reći.
— To je štokholmski sindrom, Drew. Zatočenik se identifi
cira s tamničarom. Njegovi osjećaji postanu složena zbrka
odbijanja, dok još uvijek zatomnjuje naklonost, i napokon, on se
učestalo počne zamišljati kao onaj koji ima moć. Jednostavno,
Harry je sagorio; predugo je živio s one strane ruba.
— Sve to shvaćam, Wes, uključujući i općepoznatu štokhol-
msku teoriju koja po mom mišljenju ima previše općih mjesta,
barem kad se primijeni na Harrva. Njegova dobro poznata
hladna racionalnost je i dalje bila tamo. Taj doktor Gerhardt
Kroeger, tako se zove, bio je mom bratu po nečemu važan, greš
nik ili svetac, nije važno. On zna što se Harrvu dogodilo, možda
čak i kako je došao do tog popisa imena. Taj Kroeger može biti
na našoj strani, možda je on taj popis predao Harrvu.
— Sve je moguće, pretpostavljam, a ta imena u ovom tre
nutku predstavljaju nacionalnu katastrofu na pomolu. Upravo sa
da, Ured pokreće desetke tajnih operacija stavljajući pod poveća
lo svakog tko je na popisu.
— Stvari su već stigle tako daleko?
— Po riječima našeg sveprisutnog državnog tajnika, koji ima
oba predsjednikova uha, ako njegova administracija "uspije isko
rijeniti nacistički utjecaj u zemlji, narod će biti zauvijek zahva
lan." To je, "ma kakva torpeda, punom parom naprijed".
— Moj Bože, to je gadno.
— Slažem se, ali mogu isto tako shvatiti i zašto se to do

gaña. Harrva Lathama se smatralo najboljim, najiskusnijim čo
vjekom za tajne operacije u Agenciji. Nije lako odbaciti njegova
otkrića.
— Nije "bio" — ispravi Drew. — On je, Wes. Harry je živ;
mora ostati živ dok ne uspijem nanjušiti tog Gerhardta Kroegera.
— Ako je živ, mora se javiti Agenciji, budalo prokleta!
— Ne može, jer zna, kako sam ti rekao, da je Langlev pro
valjen sve do AA-Nula računala, a to je, praktički, najbliže što
možeš stići do direktora Talbota.
— Prenio sam tu informaciju Knoxu. Ne može povjerovati.
— Bolje nek' povjeruje, to je sigurno.
— Radi na tome, uvjerio sam ga — reče Sorenson. — Ali
tvoj solo let neće proći, mladiću. Ako to napraviš, postat ćeš od
metnuti agent kojem nitko neće vjerovati.
— Moj solo let je ograničen, jer imam vezu s Langlevem.
— Ne mene. Ja ne želim kompromitirati Konzularne opera
cije zaobilazeći Agenciju. Ionako je dovoljno unutarnjeg njuška-
nja u ovom gradu, a ja se divim Knoxu Talbotu, poštujem ga. Ne
želim u tome sudjelovati.
— Znao sam da nećeš, pa sam našao nekog drugog. Sjećaš
se Witkowskog, pukovnika Stanleva Witkowskog?
— Dakako. G-Dva Berlin. Sreo sam ga više puta, sjajan čo
vjek - tako je - on je sad u veleposlanstvu.
— Šef sigurnosti. Ima sve preporuke koje trebaju zadovoljiti
direktora Agencije. Harry je radio s Witkowskim u Berlinu, i on
je prirodni suradnik jer mu je moj brat vjerovao — k vragu, mo
rao je, pukovnik mu je dao dovoljno G-Dva podataka da mu
održi položaj, a vjerojatno i život. Stanlev će smisliti način da se
javi Talbotu putem sub-rosa kanala i zatraži od njega da provede
jednu temeljitu potragu za tim Kroegerom.
Page 92
— Ima smisla, Witkowski ima smisla. Što želiš da ja napra
vim?
— Apsolutno ništa; ne možemo riskirati s unakrsnim pro
vjerama koje bi mogle pokupiti naci-krtice. Svejedno, bio bih
zahvalan ako bi me podržao kad i ako zaključim da sam upao
preko glave pa mi treba savjet.
— Nisam siguran da sam za to sposoban. Davno je to bilo.
— SVe čega se sjećate, gospodine direktore, makar i blijedo,
ja primam kao evanñelje... Idemo. Harry Latham je živ i zdrav i
kreće u potragu za doktorom - grešnikom ili svecem, ili oboje. Čujemo se.
Veza se prekine, a Wesley Sorenson je držao telefonsku slušalicu u ruci kao
začaran. Akcije mlañeg Lathama bile su opasno neortodoksne i trebalo bi ih
prekinuti, direktor Konz-op je to znao, znao je da bi trebao zvati Knoxa T. Talbota
i izvući se, učinivši sve da opravda i zaštiti svog čovjeka, ali nije mu išlo. Drew
je bio u pravu; koliko puta je agent Sorenson radio izvan granica odobrenog, jer je
shvaćao da bi njegove odluke bile odbijene, a ipak je znao da je njegov smjer
djelovanja jedini ispravan. Ne samo znao, on je strastveno vjerovao u to. Slušajući
riječi Drewa Lathama, čuo je sebe u mlañim danima. Polako, on spusti slušalicu, a
riječi molitve bezglasno su se oblikovale na njegovim usnama.
Jean-Pierre i Giselle Villier izašli su iz limuzine pred hotelom L'Hermitage u
Monte Carlu; doletjeli su ovamo iz Pariza privatnim zrakoplovom. Razlog ovog
putovanja, kako je u tisku opisano, bio je odmor za slavnog glumca, nakon šest
napornih mjeseci izvoñenja Coriolanusa, što je kulminiralo u emocionalno
uništavajućem dogañaju koji je izazvao skidanje predstave s repertoara. Ova
informacija, meñutim, bila je sve što su mediji dobili, sve što će dobiti, jer neće
biti novih izjava i sasvim sigurno, nikakvih intervjua. A nakon nekoliko dana
ugodne razonode u Casino de Pariš, saznalo se, bračni par će odletjeti do
nepoznatog otoka u Sredozemlju, možda kako bi se pridružili njegovim roditeljima.
A tisak nije znao da su dva vojna Miragea letjeli iznad i ispod privatnog
zrakoplova iz Pariza, prateći ga do odredišta. Štoviše, jedan od dvaju vratara,
pomoćnik šefa recepcije i izabrani niži hotelski službenici, bili su svi osoblje
Deuxieme, svaki pojedini s odobrenjem Bain de Mar, izabrane organizacije koja je
vodila poslove u Monte Carlu i bila diplomatska veza s knežev-skom obitelji Monaka.
Uz to, kad god bi Monsieur i Madame Villier iz hotela otišli na polaganu vožnju tri
bloka dalje, do kockarnice, neprobojna limuzina imala je pratnju naoružanih ljudi u
skupim, dobro skrojenim odijelima sve dok to luksuzno vozilo ne bi stiglo do
stubišta blistavog kockarskog zdanja, gdje je odgovarajuća služba kuće preuzimala
posao.
Po dolasku, paru se u njihovom apartmanu pridružio šef Deuxieme Bureau, Claude
Moreau.
— Kao što možete vidjeti, prijatelji, sve je pokriveno, uklju
čujući i krovove, gdje imamo izuzetne strijelce; i u kolima, svi
prozori su pod šetajućim teleskopima. Nemate se čega bojati.
— Mi nismo vaši "prijatelji", monsieur — reče Giselle Vil
lier hladno. - A što se tiče tih predostrožnosti, jedan pucanj
uništava cijelo pročelje.
— Samo ako je taj pucanj dopušten, madam, a neće biti.
— A što sa samom kockarnicom, kako možete kontrolirati
mnoštvo koje me može prepoznati? — pitao je glumac.
— U stvari, oni su dio zaštite, ali samo rubni dio. Mi znamo
koje igre vi volite, i kod svakog od tih stolova imat ćemo muš
karce i žene koji će vas slijediti, okružiti i zakloniti vaša tijela
svojima. Nijedan ubojica, a sasvim sigurno ne Blitzkrieger, neće
zapucati ako nema čist pogodak. Takvi ubojice si to ne mogu
dopustiti.
— A ako je, pretpostavimo, vaš ubojica netko za stolom? —
Giselle upadne. — Kako možete zaštiti mog supruga?
— Još jedno domišljato pitanje, što od vas u potpunosti i
očekujem, madame — odgovori Moreau — i vjerujem, moj od
govor će vas zadovoljiti. Kod svakog stola uočit ćete muškarca i
ženu koji se šeću uokolo, zastajkujući pokraj svakog igrača —
Page 93
znatiželjni promatrači što pokušavaju odlučiti, hoće li ili neće ući
u kockarski žrvanj. U stvari, oni će držati metalne skenere koji
pronalaze čelik oružja čak i najmanjeg kalibra.
— Vi ste temeljiti — priznala je Giselle.
— Jesmo, to sam vam obećao — složi se Moreau. — Mo
lim vas, zapamtite, meni je dovoljan samo jedan Blitzkrieger koji
vas pokuša napasti. Moj cilj je, uhvatiti ga živog. Ako se to ovdje
ne dogodi, uz sav pubilicitet kojeg smo izazvali, slobodni ste,
možete se pridružiti roditeljima vašeg supruga.
— Na onom mitskom otoku?
— Ne, monsieur, to je stvarno. Oni uživaju u ugodnom od
moru na jednom imanju na Korzici.
— Na neki način, dakle — reče Jean-Pierre — ja se žestoko
nadam da će se to ovdje dogoditi. Nisam znao cijeniti koliko je
lijepo biti slobodan.
I dogodilo se, ali ni na jedan od načina koje je Claude Moreau predvidio.
11
Dalje od mramornog ulaza u Casino de Pariš, prema unutarnjosti veličanstvenog
kockarskog zdanja, glazba iz salona dopirala je u sve prigušenijim valovima. Bilo
je sasvim lako zamisliti sjajna prva desetljeća stoljeća, kad su se obilno ukrašene
kočije s konjima, i kasnije, golemi starinski automobili, približavale blistavom
stubištu a iz njih bi pokuljala aristokracija i europski bogataši u svojoj raskoši.
Vremena su se promijenila, klijentela danas više nije tako probrana, ali bit
raskoši je ostala, obilježena obnovljenom elegancijom prošlih vremena.
Jean-Pierre i Giselle prolazili su izmeñu nebrojenih stolova prema ekskluzivnoj
dvoranii za baccaru, ulaznica je bila početni polog od pedeset tisuća franaka, no
rečene svote su slavni glumac i njegova supruga odmah osloboñeni. Dok su prolazili,
glave su se okretale, moglo se čuti glasne uzdahe, i ne mali broj uzvika "C'est
lui!" nadglasao je opći žamor kad je više gostiju prepoznalo Villiera. Glumac se
smiješkao i stalno kimao glavom u znak pozdrava, ali uz blagu skromnost koja je
iskazivala želju za pri-vatnošću. Pritom je pratnja birano obučenih parova
okruživala Jean-Pierrea i njegovu suprugu, dopuštajući samo letimičan pogled na
par. Teorija Moreaua, da se nijedan ubojica ne bi usudio ciljati na tako nestalnu
metu, provoñena je u djelo.
Kad su se našli u velikoj, izdvojenoj prostoriji koja je obilovala srebrnim
svijećnjacima, na stolovima povezanim debelom crvenom užadi od baršuna, naručen je
šampanjac. Pratnju je obuzeo oduševljeni smijeh, a Jean-Pierre i Giselle su sjeli s
dva velika kupa skupih žetona pred sobom. Krupije je nenametljivo pružio glumcu
račun na potpis. Igra se nastavila, mnogo bolje za Giselle nego Jean-Pierrea, koji
je glumio tragediju pri svakom dijeljenju. "Prijatelji" su u njihovoj pratnji
diskretno, polako, nečujno šetali oko stola, svatko s jednom rukom izvan vidokruga,
u sjeni. Moreau, ponovno; tragači metala na njihovim dlanovima, radili su, tražeći
oružje. Očito, nije ga bilo, i igra se nastavljala
dok glumac nije zavikao, vrlo dobro raspoložen. "C'est finiš pour moi! Un autre
table, s'il vous plait!"
Premjestili su se za drugi stol, čaše za šampanjac opet su svima napunjenje,
uključujući i Villierovo kockarsko društvo za prethodnim stolom, sve na glumčev
račun. Odlučili su se na još jedan niz dijeljenja i bacanja, igra se sad okretala u
Jean-Pierreo-vu korist. Kako je smijeh rastao, podgrijana ohlañenim Cristal Brut,
nekoliko članova pratnje sjelo je na mjesta igrača koji su odustali. Glumac je
izvukao "ñouble neuf' i u skladu sa svojim izraženim, teatralnim reakcijama,
zaurlao u znak odobravanja.
Odjednom, za stolom kojeg su napustili, prolomio se dugi vrisak, histerični krik
boli. Sve glave se okrenu; prostoriju obuzme zapanjenost, a ljudi s Jean-Pierrovog
stola ustanu kao jedan, pažnje usmjerena na čovjeka koji se rušio sa stolice,
trgajući baršunastu vrpcu i padajući na pod.
A onda se začuo još jedan zvuk, više od vriska, puno glasnije od krika. To je bio
urlik upozorenja, viknut ženskim glasom, kad se jedna ekskluzivno odjevena žena
preko stola bacila na drugu ženu, onu koja je sjedila blizu glumcu, ubojicu sa
šiljkom za led kojeg je zamalo zabola sa strane u lijevu stranu Jean-Pier-rovih
rebara, samo nekoliko centimetara razmaka. Ubod vrškom izazvao je krvarenje,
Page 94
potpuni udarac bi dopro Villieru do srca, ali Moreauova agentica je zgrabila
ubojicu za zglob, izvrnuvši ga u smjeru suprotnom od sata. Paralizirajući je
zahvatom za vrat, oborila je nesuñenu ubojicu na pod.
— Jeste li dobro, monsieur? — viknula je agentica Deuxie-
me, pogledavši prema glumcu ležeći na nepomičnoj napadačici.
— Mali ubod, mademoiselle - kako bih vam zahvalio?
— Jean-Pierre...
— Polako, najdraža, u redu sam — odgovori glumac, držeći
se za lijevu stranu tijela, sjedajući — ali mi ovoj hrabroj ženi toli
ko dugujemo. Spasila mi je život!
— Jeste li povrijeñeni, mlada damo? — uzviknula je Giselle,
nagnuvši se preko muževljeve noge, i dohvati ruku Moreauove
agentice.
— Dobro sam, madame Villier. Još i bolje, kad ste me na
zvali mladom damom. Ja sam daleko od toga. — Bez daha, ona
se osmijehne.
— Nismo li svi, draga moja... Moram muža odvesti liječniku.
— Moji suradnici se brinu za to, madame, vjerujte mi.
Claude Moreau, pojavivši se niotkuda, ude u dvoranu za baccaru, a izraz njegovog

lica bio je mješavina zabrinutosti i prigušenog oduševljenja. - Uspjeli smo,
monsieur i madame — vi ste uspjeli! Imamo našeg Blitzkriegera.
— Moj suprug je povrijeñen, idiote! — viknula je Giselle
Villier.
— Ispričavam se zbog toga, madame, ali nije ozbiljno, a
njegov doprinos je bio golem.
— Obećali ste da će biti siguran!
— U mom poslu jamstva nisu uvijek apsolutna. Meñutim,
ako mogu reći, on je uvelike podržao misiju svog prirodnog oca i
izveo čin zbog kojeg mu je Francuska zauvijek zahvalna.
— To su besmislice!
— Ne, nije, madame. Prihvatili vi to ili ne, pogani nacisti
izlaze iz svog kala, iz prljavštine koju su sami stvorili. Svakim ka
menom kojeg uspijemo okrenuti, zgazit ćemo više zmija koje se
nalaze ispod. Ali vaš udjel u tome je završen. Uživajte u odmoru
na Korzici. Nakon liječničkog pregleda, vaš zrakoplov vas čeka u
Nici, sve plaća Quay d'Orsav.
— Mogu ja bez vašeg novca, monsieur — reče Jean-Pierre.
— Ali ja bih volio ponovno igrati Coriolanusa.
— Nebesa, a zašto? Dokazali ste svoj uspijeh. Vama sasvim
sigurno ne treba zaposlenje i zašto se vraćati takvom iscrpljuju-
ćem životnom rasporedu?
— Jer sam, kao i vi, Moreau, i ja prilično dobar u onom što
radim.
— O tome ćemo raspraviti, monsieur. Jednokratni uspjeh
ne znači da je bitka završena.
Sjedokosi, šezdesettrogodišnji senator Lawrence Roote iz Colo-rada spustio je
slušalicu telefona u svom vašingtonskom uredu. Uznemiren, iznenañen i bijesan.
Zašto je on predmet istrage FBI-ja o kojoj ništa nije znao? Na što se odnosi i tko
ju je tražio? Opet, zašto? Njegov imetak, relativno velik, bio je pohranjen kao
legalni polog, po njegovom vlastitom izboru, kako bi izbjegao makar i iskricu
pravne kompromitacije; njegov drugi brak bio je čvrst, prva žena mu je tragično
poginula u zrakoplovnoj nesreći; njegova dva sina, jedan bankar, drugi sveučilišni
dekan, bili su istaknuti grañani u svojim zajednicama i to toliko da su
Rooteu ponekad bili nepodnošljivi; on je odslužio u Koreji, ne uz incidente, nego

sa srebrnom zvijezdom; a njegovo piće su bila dva ili tri martinija prije ručka.
Što je tu trebalo istraživati?
Njegovi konzervativni stavovi bili su dobro poznati i često napadani od liberalnog
tiska, koji je uporno vadio njegove riječi iz konteksta, pri čemu je on izgledao
Page 95
kao žestoki pobornik krajnje desnice, što sasvim sigurno nije bio. Meñu kolegama s
obje strane, bilo je opće poznato da je pošten i da sluša opoziciju bez ogorčenja.
On je samo čvrsto vjerovao da onda kad vlada radi previše za ljude, oni premalo
rade sami za sebe.
Dalje, njegovo bogatstvo nije poteklo ni od kakvog nasljedstva; njegova obitelj
bila je posve siromašna. Roote se uspeo neuhvatljivim ljestvama uspjeha, uz često
posrtanje, održavajući tri posla na malom nepoznatom fakultetu i Whartonove škole
za financije, gdje ga je nekoliko članova fakulteta preporučilo korporacijskim
poslodavcima. Izabrao je mlado, isplativo poduzeće; bilo je i prostora i vremena za
uspinjanje u redovima uprave. Meñutim, manju kompaniju je preuzela veća
korporacija, koja je, opet, ušla u konglomerat čiji je upravni odbor prepoznao
Roo-teov talent i neustrašivost. Prije njegove trideset i pete godine, na vratima
kompleksa njegovih ureda pisalo je — Glavni izvršni direktor. S njegovih četrdeset,
pisalo je Predsjednik i Glavni izvršni direktor. Prije pedesete, njegove poslovne
fuzije, kupovina i burzovne kombinacije učinile su ga multimilijunerom. I tada se,
umoran od ograničavajućeg lova na sve veći višak profita i zabrinut zbog smjera
kojim je zemlja išla, okrenuo politici.
Sjedeći za svojim stolom, prekapajući po prošlosti, pokušao je hladno
objektivizirati, tražeći područja u kojima je njegovo djelovanje moglo dovesti u
pitanje njegovu etiku ili moral. U mladim godinama, premoren i ranjiv, imao je
nekoliko veza, ali bile su diskretne i samo sa ženama koje su mu bile ravne, i
jednako kao i on htjele sačuvati diskreciju. Bio je tvrd pregovarač u poslovima,
uvijek je kao oružje koristio istraživanje, čak i stvaranje onog što njegovi
suparnici žele, ali njegov integritet nikad nije bio u pitanju... Kog' vraga je
Ured sad radio?
Počelo je prije svega nekoliko minuta kad ga je pozvala njegova tajnica. — Da?
— Izvjesni gospodin Roger Brooks iz Telluride, Colorado,
na liniji, gospodine — rekla je tajnica.
- Tko?
- Gospodin Brooks. Kaže da je s vama išao u srednju ško
lu, u Cedaredgeu.
- Moj Bože, Brooksie! Nisam ga se sjetio godinama. Čuo
sam da ima skijalište, negdje.
- U Telluridi se skija, senatore.
- To je to. Hvala, sveznajuća.
- Da ga spojim?
- Jasno.... Zdravo, Roger, kako si?
- Dobro, Larry, dugo vrijeme.
- Barem trideset godina.
- Pa, ne baš — Brooks se blago usprotivi. — Ja sam vodio
tvoju kampanju ovdje prije osam godina. Na zadnijm izborima
nije ti ni trebala.
- Bože, ispričavam se! Dakako, sjećam se sad. Oprosti mi.
- Bez opraštanja, Larry, ti si zaposlen momak.
- A što je s tobom?
- Sagradio sam četiri dodatne staze od tada, pa bih mogao
reći da prilično dobro preživljavam. A i ljetni planinari se množe
brže nego što mi možemo probiti nove staze. Jasno, one s Istoka
zanima zašto nemamo sobnu poslugu u šumi.
- Ovo je dobro, Rog! Iskoristit ću to sljedeći put u raspravi
s jednim mojim štovanim kolegom iz New Yorka. Oni bi sobnu
poslugu za svakog na socijalnoj pomoći.
- Larry — reče Roger Brooks, ton njegovog glasa promije
njen, ozbiljan. - Razlog zašto te zovem vjerojatno i je to što
smo išli zajedno u školu, a ja sam ovdje vodio tu kampanju.
- Ne shvaćam.
- Ni ja, ali znao sam da te moram zvati iako sam prise
gnuo da neću. Iskreno, nije mi se svidio taj pasji sin; govorio je
tiho, kao da mi je najbolji prijatelj i odaje mi tajne grobnice kra
lja Tuta i cijelo vrijeme tvrdi da je to za naše dobro.
- Tko?
- Neki tip iz FBI. Natjerao sam ga neka mi pokaže svoju
Page 96
iskaznicu i bila je prava. Bio sam prokleto blizu da ga pošaljem k
vragu, a onda sam zaključio, bolje je saznati o čemu se radi, ako
ništa drugo, da ti znam reći.
- I što je bilo, Rogere?
- Ludilo, eto to. Znaš kako te dio tiska prikazuje, kao što
su sa starim Barrvjem G. u Arizoni? Nuklearni manijak koji bi
nas sve poslao do vraga, gazitelj pregaženih, sve to ludilo?
— Da, znam. On je to časno preživio pa ću i ja tako. Što je

čovjek iz Ureda htio?
— Htio je znati jesam li ja ikad čuo kako ti izražavaš sim
patije za - pazi sad - "fašističke ciljeve". Možda si, ako uopće, tu
i tamo spomenuo kako je, po tvom mišljenju, nacistička Njema
čka imala neka opravdanja za ono što su napravili, što je dovelo
do rata.... Kažem ti, Larry, do tada mi je krv već uskuhala, ali
ostao sam miran i samo mu rekao da je jako promašio. Naveo
sam i činjenicu da si odlikovan u Koreji, a znaš što je gad rekao?
— Ne, ne znam, Rogere. Što je rekao?
— Rekao je, a rekao je to s nekakvim prezirom: "Ali to je
bilo protiv komunista, zar ne?" Sranje, Larry, on je pokušavao na
praviti slučaj bez slučaja!
— Komunisti su anatema za nacističku Njemačku, tako si
to shvatio?
— Do vraga, jesam. A taj klinac nije bio ni dovoljno star da
zna gdje je Koreja, ali bio je fin. Isuse, bio je baš ulizan i pričao
je kao dobronamjerni anñeo. Sama nedužnost i slatkorječivost.
— Koriste svoje najbolje ljude — reče Roote tiho, zagledan
u stol. — Kako je završio razgovor?
— Ah, polako, ispričat ću ti. Dao je do znanja, ta povjerlji
va informacija je očito pogrešna, vrlo pogrešna, a istraga će zavr
šiti odmah, na licu mjesta.
— Što znači da je upravo počela — Lawrence Roote uzme
olovku i zdrobi je lijevom rukom. — Hvala, Brooksie, hvala ti vi
še nego što ti mogu reći.
— Što se dogaña, Larry?
— Ne znam, doista ne znam. Kad saznam, javit ću ti.
Franklvn Wagner, voditelj MBC Dnevnika, najgledanijeg večernjeg programa vijesti u
zemlji, sjedio je u svojoj garderobi prerañujući veći dio teksta kojeg će
izgovoriti pred kamerama za četrdeset i pet minuta. Na vratima se začulo kucanje i
on se opušteno javi — Uñite.
— Hej, zdravo, gospodine Iskreni - rekao je Emmanuel Chernov, glavni producent
programa vijesti ulazeći unutra, i zatvori vrata; prišao je do stolice i sjeo. —
Opet imaš problema s riječima? Ne volim se ponavljati, ali sad je malo prekasno da
se promijene blesimetri.
— A da se ponavljam, to ne bi bilo potrebno. Ništa od
ovog ne bi bilo potrebno da si uzeo pisce koji mogu izgovoriti ri
ječ žurnalizam, a čak možda i poznaju osnovna pravila.
— Vi novinari, ili bolje rečeno, bjegunci iz novina koji si sad
mogu priuštiti stanovanje u Hamptonsu s bazenima, uvijek se žalite.
— Bio sam samo jednom u Hamptonsu, Manny — reče
zgodni, srebrnokosi Wagner i dalje sreñujući kartice teksta — i
reći ću ti zašto ne bih tamo opet išao. Želiš čuti?
— Jasno.
— Plaže su prepune ljudi obaju spolova, ili vrlo mršavih ili
vrlo debelih, koji hodaju gore-dolje po pijesku s probnim otiscima
u rukama, kako bi dokazali da su pisci. A navečer, okupljaju se u
kafićima pri svjetlosti svijeća, kako bi hvalili svoje neobjavljive
škrabotine i trenirali svoj ego na račun poganih izdavača.
— Prilično oštro, Frank.
— Prilično i prokleto točno. Odrastao sam na farmi u Van-
couveru, gdje je, kad su pacifički vjetrovi donosili pijesak, to
Page 97
značilo da usjevi neće roditi.
— Ovo je bio nekakav skok, zar ne?
— Možda, ali ja ne podnosim pisce, s televizije ili drugdje,
koji puštaju da se pijesak skuplja izmeñu njihovih riječi... Evo,
gotov sam. Ako ne bude izvanrednih vijesti, imat ćemo relativno
pismenu emisiju.
— Nitko ne može reći da si ti skroman, gospodine Iskreni.
— Ne pretvaram se da jesam. I, govoreći o skromnosti, koja
je jedino tebi dopuštena, zašto si ovdje, Manny? Mislio sam da si
svu kritiku i opće prigovore povjerio našem izvršnom producentu.
— Ovo je više od toga, Frank — reče Chernov, smrknutog
pogleda. — Danas poslijepodne sam imao posjetitelja, momak iz
FBI-ja kojeg, Boga mi, ne mogu zanemariti, jesam li u pravu?
— Za sada. Što je htio?
— Tvoju glavu, mislim.
— Molim?
— Ti si Kanañanin, je li tako?
— Jesam, dakako, i ponosim se time.
— Dok si bio na sveučilištu, hmm...
— Sveučilištu u British Columbiji.
— Aha, tom. Jesi li prosvjedovao protiv rata u Vijetnamu?
— To je bila "akcija" Ujedinjenih naroda, i tako je, ja sam
se žestoko suprotstavljao.
— Odbio si vojnu službu?

— Mi nismo morali služiti, Manny.
— Ali ti nisi išao.
— Nisu me tražili, a da jesu, ne bih išao.
— Bio si član Univerzalnog mirotvornog pokreta, točno?
— Da, bio sam. Mnogi od nas su bili, ne svi, dakako.
— Jesi li znao da je Njemačka bila jedan od pokrovitelja?
— Mladi Njemačke, studentske organizacije, sasvim sigurno
ne vlada. Bonnu je zabranjeno sudjelovanje u oružanim sukobi
ma pa čak i parlamentarnim raspravama o takvim slučajevima.
Njihova predaja podrazumijevala je neutralnost. Dobri Bože,
unatoč tituli, zar ti zaista ništa ne znaš?
— Znam da su mnogi Nijemci pripadali Univerzalnom mi
rotvornom pokretu, a ti si bio dosta istaknut član. "Univerzalni
mir" je mogao imati i drugo značenje, kao Hitlerov "Mir kroz
univerzalnu moć i moralnu snagu."
— Izigravaš paranoičnog Židova, Manny? Ako je tako, tre
bao bih te podsjetiti da je majka moje žene Židovka, što je ne
sumnjivo mnogo važnije nego da je to njen otac. Dakle, moja
djeca, prema tome, teško mogu biti arijevci. Uz tu nepobitnu či
njenicu, koja me diskvalificira kao otkrivenog pripadnika Wehr-
machta, njemačka vlada nije imala nikakve veze sa U.M.P.om.
— Ipak, Njemački utjecaj je bio prilično očit.
— Osjećaj krivnje, Manny, duboke krivnje, to je bio razlog.
Što ti, do vraga, pokušavaš reći?
— Taj FBI-jevac, htio je znati imaš li ti kakvih veza s novini
političkim pokretima u Njemačkom. Napokon, Wagner je nje
mačko ime.
— Ja ovo ne mogu povjerovati!
Clarence "Clarr" Ogilvie, umirovljeni predsjednik upravnog odbora Global
Electronics, izašao je svojim preureñenim Duesen-bergom s Merrit Parkwaya u
Greenwichu, Connecticut, na izlazu najbližem njegovoj kući, ili imanju, kako je
tisak sarkastično nazivao. U bogatijim danima njegove obitelji, prije sloma iz
'29., pola hektara zemlje s bazenom normalne veličine, bez terena za tenis ili
staja, ne bi baš činilo imanje. Meñutim, zato što je "potekao od novca", on je
nekako bio predmet prezira, kao da je izabrao roditi se bogat i ono što je
postigao, dakle, bilo je osude-
Page 98
no da bude ocijenjeno kao beznačajno, tek proizvod isplativih odnosa s javnošću
koje si je on očito mogao dopustiti.
Zaboravljene, ili, budimo manje dobronamjerni, namjerno previñene bile su godine
koje je proveo, dvanaest do petnaest sati na dan, pretvarajući tek rubno isplativu
obiteljsku kompaniju u jedno od najuspješnijih elektroničkih poduzeća u zemlji.
Diplomirao je na M.I.T.-u, kasnih četrdesetih godina, bio je zagovornik novih
tehnologija i kad je ušao u obiteljski posao, odmah je shvatio da taj cijelo
desetljeće kasni. Otpustio je gotovo cijelu upravnu hijerarhiju, opskrbivši ih sve
s mirovinama koje im je, nadao se, mogao priuštiti, i zamijenio ih s
istomišljenicima, kompjutorski orjentiranim mladim bikovima - i "kravama" - jer on
je upošljavao po talentu, ne po spolu.
Do sredine pedesetih, tehnološki napredak do kojeg je došao njegov tim dugokosih, u
džins obučenih i travi sklonih inovatora, privukao je pozornost Pentagona — uz šok
i iznenañenje. Strpljenje kruto izglačanih "odora" bilo je gadno na kušnji pred
prezrenim, zapuštenim "bradonjama" i "minicama" koji su opušteno odmarali noge na
uglačanim stolovima ili raspali nokte za vrijeme skupova, strpljivo objašnjavajući
novu tehnologiju. Ali njihovi proizvodi bili su neodoljivi i oružana moć naroda se
odmah povećala; obiteljski posao je postao svjetski.
Sve to je bilo jučer, mislio je Clarr Ogilvie dok se vukao seoskim putevima koji su
vodili do njegove kuće. Današnji dan je bio dan za kojeg on ni u najluñim
maštarijama ne bi pomislio da će doći. Znao je da nije najpopularniji igrač u
takozvanom voj-no-industrijskom kompleksu, ali ovo je bilo nezamislivo.
U kratko, on je obilježen kao mogući neprijatelj svoje zemlje, potajni fanatik koji
je podupirao ciljeve narastajućeg fašističkog naći-pokreta u Njemačkoj!
Odvezao se u New York da se nañe sa svojim odvjetnikom i dobrim prijateljem, Johnom
Saxeom, koji je preko telefona rekao da je hitno.
— Jeste li vi opskrbili njemačku tvrtku po imenu Oberfeld
elektronskom opremom za satelitske prijenose?
— Da, jesmo. Odobrio F.T.C., dečki za izvoz i State Depar
tment. Nije bio potreban ugovor s krajnjim korisnikom.
— Jesi li ti znao tko je Oberfeld, Clarr?
— Samo da su odmah platili svoj račun. Upravo sam ti re
kao, odobreni su.
— Nikad nisi ispitao njihove, recimo to tako, poslovne ci

ljeve?
— Shvatili smo njihovu želju da se elektronski prošire, nji
hove specifikacije. Sve drugo ovisilo je o vašingtonskim kontrola
ma izvoza.
— To nam je izlaz, naravno.
— O čemu pričaš, Johne?
— Oni su nacisti, Clarr, nova generacija nacista.
— K vragu, kako bismo to mi znali ako Washington nije?
— To je naša obrana, dakako.
— Obrana protiv čega?
— Neki nam mogu tvrditi da si ti znao ono što Washington
nije. Da si namjerno, znajući, opskrbio hordu naći-prevratnika s
najnovijom tehnološkom opremom za komunikacije.
— To je bezumno!
— Ali može se pretvoriti u sudski slučaj.
— Ali, zašto?
— Zato jer si na popisu, Clarr, samo to mi je rečeno. Uz to,
nisi obljubljen. Iskreno, ja bih se riješio tog tvog Duesenberga.
— Što? To je klasika!
— To je njemački auto.
— Je, vraga! Duesenberg su američki, proizvedeni uglavnom
u Virginiji!
— No, ime, shvaćaš.
— Ne, ne shvaćam ništa od te proklete priče!
Clarence "Clar" Ogilvie zašao je na svoju prilaznu cestu, pitajući se što bi rekao
svojoj ženi.
Postariji čovjek obrijane glave, s debelim naočalama uokvirenih kornjačevinom koje
Page 99
su mu povećavale oči, stajao je deset metara od reda putnika koji su potvrñivali
svoj polazak na Lufthansi-nom letu broj 7000 za Stuttgart, Njemačka. Svatko bi
pružio svoju putovnicu, zajedno s kartom i jedina stanka u postupku nastupila bi
kad su službenici provjeravali putovnice na kompjutorskom ekranu izvan vidokruga,
na lijevoj strani pulta. Ćelavi čovjek je već bio tamo, njegova boarding karta u
njegovom džepu. Nemirno je promatrao dok je sjedokosa žena prišla službeniku i
pružila mu svoje dokumente. Tren kasnije, on je čujno odahnuo s olakšanjem; njegova
žena se udaljila od pulta. Sastali su se tri
minute kasnije kod kioska s novinama, oboje su proučavali izložene časopise i nisu
se meñusobno oslovljavali, osim šaptom.
— S tim smo gotovi — reče čovjek na njemačkom. — Ukr
cavamo se za dvadeset minuta. Bit ću medu zadnjima, a ti idi
medu prvima.
— Nisi li ti previše oprezan, Rudi? Naše putovnice i foto
grafije pokazuju dvoje ljudi potpuno različitih od nas stvarnih,
ako se, dakako, itko imalo zanima za nas.
— Više volim pretjerani oprez nego ravnodušnost u ovim
stvarima. Ujutro će oni osjetiti moj manjak u laboratoriju —
možda već osjećaju, ako mi se netko od kolega pokušao javiti.
Vratolomnom brzinom približavamo se usavršavanju optičkog
vlakna koje će presretati meñunarodne satelitske prijenose bez
obzira na frekvenciju.
— Znaš da ja takve razgovore ne razumijem...
— Ne razgovor, draga ženo, nego teško, temeljto istraživa
nje. Radimo u smjenama, dvadeset i četiri sata na dan, i u sva
kom trenu neki suradnik može poželiti da na našim kompjutori
ma provjeri istraživanje.
— Pa neka, dragi mužu.
— Ti si nestručna budala! Ja imam softver, i ja sam pustio
virus u sustav.
— Znaš, tvoja ćelava glava je mnogo manje privlačna od
tvojih valova guste bijele kose, Rudi. A ako si ja ikada dopustim
ovoliko sjedina u kosi, oprostit ću ti ako potražiš ljubavnicu.
— Ti si i nemoguća, moja predivna mlada ženo!
— Ah, i zašto mi prolazimo kroz ovu glupost?
— Rekao sam ti već sto puta. Briiderschaft, postoji samo
Bruderschaft!
— Politika mi je tako dosadna.
— Vidjet ćemo se u Stuttgartu. Usput, kupio sam ti dija
mantnu ogrlicu koju si vidjela kod Tiffanija.
— Ti si srce! Bit ću izvor zavisti svake žene u Miinchenu!
— Vaclabruck, draga moja. Miinchen samo vikendom.
— Dosadno!
Arnold Argossv, radijski i tv impresario histeriji sklonog, ultra-konzervativnog
krila američke političke misli, ugurao je svoju golemu figuru u neodgovarajuću
stolicu za stolom u studiju. Stavio
je slušalice i pogledao na zatamnjenu staklenu ploču, iza koje su bili njegov
producent i razni tehničari koji su omogućavali da se njegov poznati povišeni,
škrgutavi ton, toliko obljubljen kod njegovog slušateljstva, čuje diljem zemlje.
Nekoć veliki broj njegovih slušača je počeo opadati, uvrijeñen, možda, njegovim
podjednako zlobnim napadima na sve i svakog koga je smatrao "liberalnim!", ne
nudeći pritom nikakvu suvislu alternativu. Postepeno opadanje slušanosti nije ni
malo utjecalo na smanjivanje njegovog ega; umjesto toga, on se držao svoje sve
manje publike i u porastu nudio napade na libero-komunjare, babe-fašiste,
embrio-ubojice, gnjide-beskućnike i slične izabrane naslove koji su napokon uspjeli
isključiti čak i veliku "strpljivu, postojanu većinu" koja je počela propitivati
njegove žučljive kritike. Crveno svjetlo se upalilo, U ETERU.
- Pozdrav, Ameriko, vi pravi punokrvni sinovi i kćeri divova
koji su naciju stvorili od zemlje divljaka i uljudili je. Govori A. A.,
a danas poslijepodne ja hoću slušati vas! Poštene, radišne ljude
ove velike zemlje koju kvare i zagañuju seksom gonjeni, nepo-
Page 100
božni paraziti rasplinutog morala koji vode našu vladu spremajući
se na bijeg s vašim novcem. Čujte zadnje, moji prijatelji! Pred
Kongresom je zahtjev koji će dopustiti da se našim porezima pla
ća obvezni seksualni odgoj u školi, naročito usmjereno na gradsku
mladež. Možete li to povjerovati? Naš čisti novac spiskan u
nečistu svrhu, naši dolari će platiti, u krajnjem, milijun kondoma
na dan, kako bi beskorijeni izdanci lijenih i nesposobnih mogli
griješiti kad im se - ne, to ne mogu izgovoriti, ovo je obiteljski
program. Mi širimo moralnost našeg Boga; mi ne podliježemo pri
zemnim, divljim gladima Lucifera, arhanñela pakla... Gdje je rje
šenje ovom promiskuitetnom ludilu? Toliko je jasno, da mogu čuti
kako izvikujete odgovor. Sterilizacija, prijatelji! Bezazlena nega
cija prokreacije iz pohote, jer pohota nije bračna ljubav. Pohota
je neselektivni apetit životinja i nikakva količina takozvanog sek
sualnog odgoja ne može je izliječiti, može samo izazvati njeno
širenje!... I sad, vi znate i ja znam o kome govorimo, zar ne? O,
da? Čujem kako zbor liberala viče, rasizam! Ali, pitam ja vas,
prijatelji moji, je li rasistički uvesti programe koji bez i najmanje
sumnje mogu koristiti samim ljudima koji su poniženi svojim
promiskuitetom? Ja ne mislim tako. Što vi mislite?
— Pogodak! — uzviknuo je prvi slušatelj. — Ja nemam niš'
protiv nikog, al' kladim se, ak' damo svakom crncu na socijalki
dvajspet tisuća zelembaća, nek' si ode natrag u Afriku i nek' osnuje vlastito
pleme, oni bi to zgrabili dok kažeš britva. Čak sam i izračunao. Bilo bi jeftinije,
ne?
— Ne možemo poticati migraciju putem podmićivanja, go
spodine, to je neustavno. Ali, vama u zdravlje! Sljedeći, molim.
— Zovem iz New York Citvja, A. A, West Side, i reći ću
vam, čili-kubano kuhinja mi je zasmrdila čitavu zgradu, a ja više
ne znam pročitati što piše na trgovinama. Zar se ne možemo
riješiti Castra i poslati ih tamo gdje spadaju?
— Isto tako, mi ne možemo zastupati etničke progone, go
spodine, ali ako zanemarimo nesretni epitet kojeg ste prilijepili
jednoj manjini, vi imate pravo. Pišite vašim senatorima i kongre-
smenima i pitajte zašto nismo poslali specijalnu jedinicu da ubije
komunjarskog diktatora. Što drugo preostaje?
— Dvostruki pogodak, A. A.! Senatori i kongresmeni, oni
nas sigurno sad slušaju, zar ne?
— Dakako, prijatelju.
— Sjajno!... Koji su to?
— Tu informaciju ima pošta. Sljedeći poziv za Argossv Ar-
gonauta, molim.
— Dobra večer, mein Herr, zovem iz Miinchena, Njema
čka, gdje je sad večer. Slušamo vas preko mreže Religija svijeta i
zahvaljujemo Bogu što vas je poslao. I zahvaljujemo vam na sve
mu što ste učinili za nas!
— Do vraga, tko je to? — reče Argossv, prekrivši mikrofon,
i pogleda prema zatamnjenom staklenom panelu.
— Religija svijeta je prokleto dobro tržište za nas, Arnie —
odgovori producent preko slušalica. — Ulazimo u Europu na
kratkom valu. Budi pristojan i poslušaj tipa, novci su njegovi, i to
brdo novca.
— Pa kako ide u Miinchenu, moj novi prijatelju?
— Znamo bolje kad čujemo vaš glas, Herr Argossv.
— To je lijepo saznati. Bio sam u vašem lijepom gradu prije
godinu dana i jeo najbolje kobasice i kiselo zelje što sam ikad
okusio. Sve skupa pomiješano s pireom i senfom. Silno.
— Silni ste vi, mein Herr! Vi ste, očito, jedan od nas, od
nove Njemačke.
— Bojim se, ja ne znam što želite reći...
— Natiirlich, dakako znate! Mi ćemo stvoriti novi Reich,
Četvrti Reich, a vi ćete biti naš ministar promidžbe. Vi ćete biti
Page 101
daleko uspješniji nego što je Goebbels ikad bio. Vi imate puno veću moć
uvjeravanja!
— Jebem mu, tko je to? — zaurlao je Arnold Argossv.
— Isključite mikrofone, zaustavite vrpcu! — vikno je produ
cent. — Bože, na koliko je stanica ovo išlo uživo?
— Dvije stotine i dvanaest — odgovori ravnodušni tehničar.
— Sranje — reče producent, utonuvši u stolicu.
The Washington Post TIHA ISTRAGA IZAZIVA UZBUNU NA HILLU
FBI agenti su posvuda, postavljaju se pitanja
WASHINTON, D.Č., petak - Kako saznaje The Post, agenti Federalnog Ureda za
istraživanje putuju zemljom tražeći informacije o istaknutim ličnostima Senata i
Doma poslanika, kao i o članovima administracije. Priroda ovih ispitivanja nije
jasna i Ministarstvo pravosuña ne želi objasniti ili barem potvrditi postojanje
takvih istraga. Glasine, meñutim, ostaju, što je potkrijepio jedan ljutiti senator,
Lawrence Roote iz čolorada, u čijem se stožeru priznaje da je on tražio hitan
sastanak s državnim tužiteljem. Nakon sastanka, i Roote je, takoñer, odbio
komentirati, izjavljujući samo da je došlo do nesporazuma.
Nagovještaji da su se drugi "nesporazumi" proširili i izvan državne metropole
pojavili su se sinoć, kad je popularni i cijenjeni voditelj večernjeg dnevnika
MBČ-ja, Franklvn Wagner, odvojio dvije minute za, kako je on to nazvao, "osobni
iskaz". U njegovom inače dobro odmjerenom tonu bilo je uočljive gorčine, ako ne i
suzdržanog bijesa. Okomio se na, kako je on to nazvao, "hijene viñilantizma koji
izvlače preživjele, no potpuno legalne političke stavove, čak i imena i njihovo
podrijetlo, kako bi ugušili žrtve svoje nenaklonosti." On je podsjetio na "masovnu
histeriju Mcčarthvjevog razdoblja, kad su pristojni muškarci i žene upropaštavani
"kombinacijom sumnjičenja i neutemeljene krivnje", završavajući svoj iskaz izjavom
da je on bio "zahvalni
gost u ovoj veličanstvenoj zemlji" — Wagner je Kanañanin — ali će se prvim
zrakoplovom vratiti u Toronto ako on i njegova obitelj budu "na stupu srama".
Bombardiran pitanjima, kasnije, i on je odbio komentirati; rekao je samo da
prozvani znaju o kome se radi, i "to je bilo dovoljno". MBC je ustvrdio da je
njihova centrala bila preopterećena, procijenjujući broj poziva na nekoliko tisuća,
više od osamdeset posto, u prilog gospodina Wagnera.
Jedini trag kojeg je vaš izvjestitelj uspio pronaći je podatak da su istrage na
neki način povezane s nedavnim dogañajima u Njemačkoj, gdje su desne snage
ostvarile značajni utjecaj u bonnskoj vladi.
U svom još uvijek nezavršenom medicinskom kompleksu, Gerhardt Kroeger je besciljno
koračao pred očima svoje žene Grete u njihovom stanu duboko u šumama Vaclabrucka. -
I dalje je živ, toliko znamo — rekao je uzbuñeno kirurg. — Prošao je prvu krizu, i
to je dobar znak za moj postupak ali nije zdravo za stvar.
— Zbog čega, Gerhardt — pitala je medicinska sestra.
— Zato što ga ne možemo naći!
— Pa? Uskoro će umrijeti, zar ne?
— Da, naravno, ali ako dobije krvarenje glave i umre meñu
neprijateljima, njihovi liječnici će obaviti autopsiju. Pronaći će
moj implant, a to ne možemo dopustiti!
— Ti tu ne možeš puno učiniti pa čemu si, onda, otežavati?
— Zato jer se njega mora pronaći. Ja ga moram pronaći.
— Kako?
— Doći će tren, u njegovim posljednim danima, posljednim
satima, kad će se on morati meni obratiti. Njegova konfuzija će
biti tolika da će tražiti moje upute, potrebne su mu.
— Nisi odgovorio na moje pitanje.
— Znam. Ne znam odgovor. — Telefon je zazvonio na sto
lu pokraj ženine stolice. Podigla je slušalicu.
— Da?... da, naravno, Herr Doktor. — Greta poklopi sluša
licu rukom. — To je Hans Traupman. Hitno je, kaže.
— To sam i pomislio, on rijetko zove. — Kroeger od žene
preuzme. — Ovo mora biti nešto hitno, doktore. Ne sjećam se
kad ste me zadnji put nazvali. ¦
Page 102
— General von Schnabe je uhapšen prije sat vremena, u
Miinchenu.
— Nebesa, zbog čega?
— Subverzivno djelovanje, poticanje pobune, zločin protiv
države, svo uobičajeno pravno smeće koje su naši prethodnici
razradili u puno korisnijem kontekstu.
— Ali kako?
— Očito, vaš Harry Latham-Lassiter nije bio jedini ubačen
u našu dolinu.
— Nezamislivo! Naši sljedbenici, svaki pojedinačno, prošli
su najstrožu provjeru, sve do elektronskog skeniranja mozga koje
bi otkrilo laganje, dvojbe, i najmanje kolebanje. Ja sam osobno
zamislio postupke; nemaju pogreške.
— Možda je jedan od njih promijenio uvjerenja nakon što
je, on ili ona, napustio dolinu. Kako bilo, von Schnabea je poku
pila policija i identificirala u nizu osumnjičenih, gdje tužitelj nije
mogao biti viñen. Prema onome što smo saznali, malo toga,
možda se radi o ženi, jer, se prijava odnosila i na seksualno zlo
stavljanje. Navodno, jedan policijski službenik smijao se na ra
čun toga s kolegama, u minhenskom središtu policije.
— Stalno sam govorio generalu, učestalo ga upozoravao na
njegove veze sa ženskim osobljem. Uvijek je odgovarao, "Uz cijelo
tvoje školovanje, Kroeger, ti ne razumiješ. General znači moć, a
moć je bit seksa. One me žele."
— A on čak nije bio ni general — reče Traupman preko te
lefona. — A još manje jedan "von".
— Doista? Mislio sam...
— Mislili ste ono što vam je bilo namijenjeno, Gerhardt —
prekine ga liječnik iz Numberga. — Schnabe je sjajan proučava
telj vojnih operacija, odani borac za našu stvar — malobrojni
meñu nama bi mogli utemeljiti, stvoriti i upravljati našom doli
nom — to su bile njegove velike prednosti. Zapravo, po medi
cinskim pojmovima, on je bio, jest, sociopat najviše inteligencije,
vrsta osobe koje pokreti kao što je naš trebaju, naročito u počet
nom razdoblju. Kasnije, dakako, oni bivaju zamijenjeni. To je bi
la pogreška Trećeg Reicha; vjerovali su u njihove lažne titule, ži
vjeli u skladu s njima i pregazili prave generale, Junkere koji su
mogli dobiti rat pravovremenom invazijom Engleske. Mi nećemo
tako pogriješiti.
— Što ćemo sada, Herr Doktor?
— Schnabea ćemo ubiti noćas, u zatvorskoj sobi, to je sre
ñeno. Ubojica će upotrijebiti pištolj s prigušivačem. Nije bilo teš
ko; nezaposlenost je visoka čak i kod kriminalaca. To mora biti
obavljeno prije nego što počne ispitivanje, naročito prije amitala.
— A Vaclabruck?
— Na vama je da ga vodite. A ono što nas brine, što brine
našeg voñu u Bonnu, je vaš ljudski robot u Parizu. Kad će on
umrijeti, za Boga?
— Jedan dan, još tri dana vani, ne može dulje od toga.
— Dobro.
— Oprostite mi, Herr Traupman, ali vrlo je vjerojatno da će
mu eksplodirati gornji dio lubanje.
— Gdje je smješten vaš implant.
— Da.
— Moramo ga pronaći prije negoli se to dogodi. Ako otk
riju jednog robota, vjerovat će da ih postoji još tisuću!
— Upravo to sam rekao svojoj ženi.
— Greta, dakako. Što ona predlaže?
— Slaže se sa mnom — odgovori Kroeger, dok je njegova
žena ustajala i snažno protresla glavom. — Moram odletjeti u
Pariz i naći se s našim ljudima. Najprije, s Blitzkriegerima; nešto
Page 103
im je promaklo. Pa s našim ubačenim u američkom veleposlan
stvu; moramo pojasniti što on zna o Antinavous. Napokon, s
našim čovjekom u Demueme. On je kolebljiv.
— Budite pažljivi s Moreauom. U biti, on je jedan od nas,
ali, Francuz je. Mi zapravo ne znamo na čijoj je on strani.
12
Drew Latham, sad u ulozi svog brata Harrva, čekao je u sjeni Trocaderoa, iza kipa
kralja Hernija Nedužnog, zurio je kroz dvogled za noćne uvjete. Na gotovo sto
metara prostranog asfaltnog pločnika, bilo je podjednako mračnih prostora izmeñu
kipova Luja Petnaestog i Napoleona Prvog. To je bilo mjesto sastanka prema njegovom
zadnjem nalogu Karin de Vries. Isporuka izabranog povjeljivog materijala iz ureda
njegovog "mrtvog brata". Bilo je gotovo jedanaest sati, parišku noć osvjetljavao je
ljetni Mjesec, Mjesec profesionalnog bijelog lovca u afričkoj savani i Drew Latham
nañe utjehu u toj činjenici.
Dvojica muškaraca izašli su iz crne limuzine, parikirane na dugom, zakrivljenom
prilazu velikom spomeniku. U tamnim poslovnim odijelima, krenuli su prema mjestu
sastanka, a svaki je nosio torbu za spise čiji sadržaj su, vidljivo, bili dokumenti
sa stola njegovog "brata", koje je on "hitno trebao". To su bili neonacisti, jer
taj posljednji nalog, kako je dogovoreno, Karin de Vries nije prenijela dalje. To
je bio dokaz da je njen telefon prisluškivan iznutra, iz veleposlanstva.
Drew laganim korakom krene izmeñu raštrkanih skupina šetača, dosta Parižana, ali
uglavnom, stranih turista s fotoaparatima. Povremene bljaskalice bljeskale su
posvuda. Ovratnik Dre-wove jakne bio je podignut, a crna kapa sa šiltom djelomično
mu je zaklanjala lice; probijao se kroz mnoštvo, stalno unutar skupine, jedne pa
druge, dok nije stigao na petnaestak metara od mjesta sastanka. Proučavao je
dvojicu muškaraca koji su stajali izmeñu dva velika kipa; bili su mirni, nepomični
jednako kao i spomenici, nepomičnost je tek neznatno narušena polaganim okretima
njihovih glava. Latham je ušao u još jednu skupinu turista, i odmah, uznemireno,
primijeti da su to Azijati i, svi redom, znatno niži od njega. Druga mala skupina
zapadnjaka približavala se iz suprotnog smjera; pridružio im se, ironično
shvativši, po jeziku, da su ovi posjetitelji Nijemci. Možda je to bio povoljan
znak; a onda stvar postane i konkretno optimistična. Kao jedan, skupina se okupila
oko spomenika Napoleonu, osvajaču nad osvajačima, i po žestini reakcije, nametnula
se odreñena nesumnjiva asocijacija. Sieg Napo pomisli Drew, držeći oči na dvojici
lažnih glasnika, sad manje od tri metra udaljenih od njega. Bio je to trenutak da
nešto poduzme, ali Latham nije bio siguran što. A onda se dosjetio. Les rues de
Montparnasse. Džepari! Rña sedamnaestog okruga.
Izabrao je najbližu, najmršaviju, najmanje uočljivu ženu i iznenada zgrabio njenu
ručni torbicu. Ona je vrisnula, "Ein DiebF' U polumraku, Drew dobaci torbicu jednom
nespremnom čovjeku najbliže lažnom glasniku iz veleposlanstva i na njega gurne
jedan par ljudi, pa još jednog i još jednog muškarca izvikujući nerazumljive riječi
na lažnom njemačkom. U nekoliko sekundi, pred kipom Napoleona nastao je pristojan
nered, vriskovi su dostigli brzi krešendo kad su svi u skupini pokušavali pronaći
lopova i ukradeno vlasništvo u sjeni. Prvi lažni glasnik ostao je zarobljen u
metežu; nespretno se othrvavao sve gušćem mnoštvu, kad se Latham iznenada pojavi
pred njim.
— Heil Hitler — reče Drew tiho, u kontrastu s histeričnim
glasovima koji su ih okruživali, udarivši čovjeka u vrat svom sna
gom. Neonacist se sruši i Latham ga odvuče ubacujući ga u tamu
iza niza kipova koje su gledali na Eiffelov toranj i njegove ve
ličanstvene šiljke okupane reflektorima.
Morao ga je izvući s Trocaderoa! Izvući, ali i izbjeći drugog glasnika i ono
pojačanje u crnoj limuzini. Došao je spreman na ovaj sastanak kao i na ostale, s
opremom koju su mu osigurali Antinavous. Medicinski sprej koji će umrtviti glasne
žice, žičana garota koja je služila za imobilizaciju zglobova i mobitel s
neuhvatljivim brojem. Prvo dvoje je isprobao, odvojivši trenutak da svog sve
budnijeg zarobljenika ponovno vrati u nesvijest, pa izvuče telefon iz unutarnjeg
džepa. Nazvao je pukovnikov tajni broj.
— Da? — začuje se tihi glas na vezi.
— Witkowski, ja sam. Imam jednog.
— Gdje si?
Page 104
— Trocadero, sjeverni dio, zadnji kip.
— Situacija?
— Nisam siguran. Još jedan je čovjek ovdje, i auto, crn, če
tvora vrata, parkiran gore. Tko je unutra, ne znam.
— Je li gužva tamo?
— Napola.
— Kako si zgrabio svoju metu?
— Imamo li vremena za to?
— Želiš li da budem djelotvoran, naći ćemo vremena. Kako?
— Ukrao sam torbicu i izazvao nered.
— To je dobro. Pojačat ćemo. Zvat ću policiju i reći kako
mislimo da je jedan Amerikanac ubijen zbog novca.
— Bili su Nijemci.
— To baš nije važno. Sirene će biti tamo za pet minuta. Idi
na južnu stranu i izañi na ulicu. Bit ću tamo, uskoro.
— Isuse, Stanlev, tip je mrtvi teret!
— Izvan forme si?
— K vragu, ne, ali što ću reći ako me zaustave?
— On je pijani Amerikanac. Svatko u Parizu to voli čuti.
Trebam li ti ponoviti na francuskom — zapravo, nije važno, ti
ćeš to bolje izvesti na svoj način — bit će uvjerljivije. Kreči!
Točno prema pukovnikovim riječima, devedeset sekundi kasnije, zaglušujući di-doo
pariške policije ispunio je prostrani kompleks Trocaderoa, kad se pet vozila za
ophodnju skupilo kod ulaza. Mnoštvo se sjurilo prema ulici i uzbuñenju, a Latham
je, rukama pridržavajući tijelo koje je vukao, žurio preko asfalta na južnu stranu.
Kad je bio iza kipova, podigao je neonacista na svoja leña i pojurio kroz mrak
prema ulici. Kad je tijelo spustio pokraj sebe, Drew klekne, čekajući Witkowskijev
znak. Stigao je, kad se jedno vozilo veleposlanstva popelo na pločnik, a svjetla mu
zasvijetle i ugase se, dvaput, znak za evakuaciju.
The New York Times POKRADEN VLADIN TAJNI LABORATRIJ
Nestao Rudolph Metz, znanstvenik. Nedostaju podaci.
BALTIMORE, nedjelja — Na brežuljcima okolice Rocklanda, u malo poznatu i vrlo
povjerljivu znanstvenu bazu koja je udomljavala vrhunski tajne pokuse na području
mikrokomunikacija, jutros su pozvane vlasti, prvenstveno zato što osoblje nije
moglo naći doktora Rudolpha Metza, svjetski priznatog stručnjaka za optička vlakna
ni putem bipera. Pri posjetima njegovom stanu, nije bilo odgovora. Policija je, s
nalogom, prova-
lila unutra i nije našla ništa neobično osim minimalne količine odjeće u ormarima
tako imućnog para kao što su doktor Metz i njegova žena. Kasnije, tehničari
laboratorija izvijestili su da je kompletno prošlogodišnje istraživanje izbrisano
iz kompjutora, a ostao je samo niz "promrzlina" koje ukazuju na virus.
Doktor Metz, sedamdesettrogodišnjak nekadašnje čudo od djeteta njemačke znanosti i
čovjek koje se stalno uzdizao i "zahvaljivao Ocu nebeskom" na svom američkom
državljanstvu, bio je čudna osoba, kao i njegova četvrta žena, po mišljenju
njihovih susjeda u Rock-landu. "Uvijek su se držali povučeno, osim kad bi njegova
žena iznenada prireñivala velike zabave i pravila se važna sa svojim nakitom, ali
nitko ih zapravo nije znao", kaže gospoda Bess Thurgold, koja živi u susjedstvu.
"Nisam se mogao odrediti prema njemu," dodaje Ben Marshall, odvjetnik koji živi u
istoj ulici, nasuprot. "On se zatvarao svaki put kad bih ja spomenuo nešto
politički, znate što mislim? Mislim, tu smo, skupina ljudi koja je uspjela, k
vragu, ne bismo si mogli priuštiti život ovdje, da nismo, ali on nikad nije imao
mišljenje. Čak ni o porezima!"
Nepotvrñene špekulacije, s tim u svezi, okreću se oko psihijatrijskog poremećaja
izazvanog pretjeranim radom, bračnih problema koji proizlaze iz dobnog nesklada
izmeñu sadašnje žene i više puta ženjenog Metza, pa čak i oko otmice od strane
terorističke organizacije koja bi se mogla okoristiti iznuñivanjem njegovog znanja.
Latham i Stanlev Witkowski dovezli su besvjesno tijelo lažnog glasnika ravno do
pukovnikovog stana u rue Diane. Preko teretnog ulaza dovukli su neonacista teretnim
dizalom do Wit-kowskijevog kata i unijeli ga u stan.
- Ovako nismo službeni, i to je bardzo dobrze — reče
Page 105
Witkowski kad su spustili tijelo nesuñenog ubojice na trosjed.
- Što?
- To je "dobro". Harry bi razumio; on je govorio poljski.
- Žao mi je zbog toga.
- U redu je. Dobro si to-izveo večeras... Sad, treba tog ma
cana samo probuditi i dok ne progovori, nek' se usere od straha.
— Kako ćemo to izvesti?

— Pušiš?
— Zapravo, pokušavam prestati.
— Ja nisam tvoja savjest ili netko iz terapijske skupine.
Imaš cigaretu?
— Pa, nosim ih nekoliko - u slučaju nužde, znaš.
— Zapali jednu i daj mi. — Pukovnik počne pljeskati neo
nacistu po obrazima; ubojičine oči zažmirkaju kad je Witkowski
uzeo zapaljenu cigaretu od Lathama. — Boca Eviana je u mom
baru, tamo prijeko. Donesi je.
— Evo, izvoli.
— Hej, Junge! — viknuo je Witkowski, prolijevajući vodu
po licu njihovog zarobljenika čije oči se širom otvore. — Drži te
plave očice otvorene, momče, jer sad ću ti spaliti bijeloočnice,
može? — pukovnik zaustavi zapaljenu cigaretu na pola centimet
ra od nacistovog lijevog oka.
— A-aah! — vrisnuo je nacist. — Molim vas, nein!
— Kažeš, zapravo i nisi tako opasan, u stvari? Vraga, ti si
palio ljude, oči i sve drugo, tijela i sve. Hoćeš reći da ne možeš
podnijeti jedno obično oko, a onda, naravno, možda i drugo? —
Zapaljena cigareta dotakne rub neonacistovog oka.
— Ahhjaa-ajaa! — Pukovnik polako odmakne cigaretu. —
Vid se može vratiti, ali samo uz odgovarajući tretman. No, sad,
ako istu operaciju izvedem na drugom oku, bit će drukčije. Pro-
palit ću kroz zjenicu i, znaš, čak ni ja ne bih mogao podnijeti
bol, ako sljepilo i zanemarimo. — Witkowski pomakne cigaretu
do desnog oka, komadić pepela padne na njega. — Idemo, Wehr-
macht, da vidimo kako je to.
— Nein, nein! Pitajte me što hoćete, samo nemojte to raditi!
Malo kasnije, pukovnik je nastavio, dok je neonast držao
vrećicu s ledom na lijevom oku. — Sad znaš što sam u stanju, Hermane, ili kako ti
je već ime. Baš kao što ste vi, izrodi, bili, prije pedeset godina kad sam izgubio
djedove u Auschwitzu. Što se mene tiče, ja bih te bacio natrag na te jastuke i ne
bih ti samo ispalio oči, nego bih ti odrezao jaja. A onda bih te pustio da vidim
kako ćeš se snaći na ulici.
— Ohladi, Stosh — reče Latham.
— Nemoj ti meni govoriti da bilo što ohladim, mladiću!
Moji su skrivali Židove i ugušeni su zbog toga!
— U redu, u redu, ali trenutno, nama treba informacija.
— Točno... točno. — Pukovnik duboko udahne pa tiho
progovori. — Zanio sam se... ne znaš koliko mrzim te izrode.
— Imam dobru predodžbu, Stosh. Oni su mi ubili brata. Is
pitivanje, molim.
— U redu. Tko si ti, odakle dolaziš i koga predstavljaš?
— Ja sam ratni zarobljenik i ne moram...
Witkowski nadlanicom slobodne ruke pogodi nacistu po ustima divljačkim udarcem,
njegov zlatni vojnički prsten ga okrvavi. — To je rat, točno, ološu jedan, ali nije
objavljen, pa ti nemaš pravo ni na što osim onog što ti ja smislim. I budi uvjeren,
to neće biti ugodno. — Pukovnik pogleda Lathama. — U stolu tamo prijeko je jedan
moj stari bajonet s puške, njime kidam omotnice. Budi dobar dečko i donesi mi ga,
hoćeš? Vidjet ćemo kako reže vratove, za to je zapravo i namijenjen, znaš.
Drew ode do stola i vrati se s oštricom dok je Witkowski napipavao meso po vratu
lažnog glasnika. — Izvolite, doktore.
— Čudno što si to rekao — reče puno stariji veteran službe
Page 106
G-2. — Mislio sam baš sinoć na moju majku; ona je uvijek htje
la da postanem liječnik, kirurg, točnije. Govorila je, tisuću puta,
"Ti imaš velike snažne ruke, Stachu. Budi liječnik koji operira;
oni dobro zarañuju."... Pogledajmo, mogu li ja to. — Pukovnik
zabode prst u meko meso tik iznad Nijemčeve prsne kosti. —
Izgleda kao dobro mjesto za početak — nastavio je, spuštajući
vršak oštrice. — Malo je želatinasto, znaš kako se to lako raširi
kad unutra zabodeš rub žlice. Vraga, ovdje bi trebao dobar ubod
nožem, a vjeruj mi, ovo je pravi nož. U redu, počnimo s prvim
rezom - kako ti se to sviña? "Rez".
— Nein! — vrištao je nacist, koprcajući se, kad je tračak krvi
potekao njegovim vratom. — Što hoćete od mene? Ništa ne
znam, ja radim samo kako mi zapovijede!
— Tko ti daje zapovijedi?
— Ne znam! Primim telefonski poziv - muškarac, ponekad
žena - izgovore moj kodni broj i ja se moram pokoriti.
— Nije dovoljno, gade...
— On govori istinu, Stosh — Latham brzo upadne, spreča
vajući Witkowskog da zasiječe dalje. — Prošle noći, onaj vozač
mi je rekao istu stvar, gotovo od riječi do riječi.
— Kakve su ti večeras bile zapovijedi — pukovnik je bio
uporan, dok je nacist vrištao pod pojačanim pritiskom oštrice.
- Večeras! — grmio je Witkowski.
— Da ga ubijem, ja, ubijem izdajicu, ali neka se pobrinem

da odnesemo tijelo daleko i spalimo ga.
— Spalite? — upadne Drew.
— Ja, i odsiječemo glavu, isto spalimo, ali na drugom mje
stu, daleko od tijela.
— "Daleko"...? — Drew je zurio u dršćućeg, užasom obuze
tog neonacistu.
— Vjerujte mi, to je sve što znam!
— Vraga je! — viknuo je pukovnik, okrvavivši ga još više.
— Ja sam ispitao stotine kao što si ti, gnjido, i znam. Uvijek vam
je to u očima, nešto što nisi izgovorio, što nam nisi rekao!...
Ubojstvo nije bog zna što, ostatak je malo gadniji, možda i puno
opasnije, nositi uokolo mrtvo tijelo, odsjeći glavu, i sve spaliti.
To je malo čudno čak i za vas, psihopate. Što nam nisi rekao?
Govori, ili si sad posljednji put udahnuo!
— Nein, molim! On će uskoro umrijeti, ali ne smije umrijeti
meñu neprijateljima! Mi ga moramo prvi dohvatiti!
— On će umrijeti?
— Ja, to se ne može zaustaviti. Tri dana, četiri dana, to je
sve koliko ima, to je sve što mi znamo. Trebali smo ga večeras
smaknuti, ubiti ga prije jutra, daleko, gdje ga ne mogu naći.
Latham se udalji od trosjeda, napola ošamućen, pokušavajući shvatiti zagonetku koju
je izložio naci-prevratnik. Ništa nije imalo smisla, osim jednog, očito,
nepokolebljivog plana.
— Predat ću ovog štakora francuskoj obavještajnoj s našim
potpunim svjedočenjem, svaku riječ koju je ovdje izgovorio, što,
zapravo i imamo, zahvaljujući onoj maloj spravici na mom stolu
— reče Witkowski.
— Znaš, Stosh — usprotivi se Drew, okrenuvši se, gledajući
pukovnika — možda bi ga trebao ukrcati na diplomatski let za
Washington, u Langlev, bez ikakvih dostupnih informacija, osim
za one koji će ga u Agenciji prihvatiti.
— Kriste Bože, zašto? Ovo je francuski problem.
— Možda je i više od toga, Stanlev. Harrvev popis. Možda
bi trebali vidjeti tko će u Agenciji pokušati zaštiti ovog čovjeka,
ili, obrnuto, tko ga pokušava ubiti.
— Izmičeš mi, mladiću.
Page 107
— Izmakao sam ja samom sebi, pukovniče. Ja sam sad
Harry, i netko očekuje moju smrt.
13
— Bit će tako.
Prilika se udalji u mrak, a Moreau posegne u džep i isključi kazetofon. Nepisani
ugovori ništa ne znače, osim ako njihovo kršenje nije snimljeno.
Bilo je tri sata u jutro u Monte Carlu, uske, prigušeno osvjetljene ulice iza
kockarnice prazne, s izuzetkom noćnih ptica iz još uvijek aktivne kockarnice;
nekolicina je bila grozno pijana, nekoliko njih se opustilo, a većina je bila
umorna. Claude Moreau je sišao niz uličicu koja je vodila do kamenog zida nasuprot
luke. Stigao je do zida, njegove oči su nadgledale scenu tamo dolje; ovo je bilo
stjecište svjetskog bogatstva, obilježeno svjetlima usidrenih velikih luksuznih
jahti i jedrilica. On uopće nije osjećao zavist; bio je tek promatrač koji uživa u
površinskoj ljepoti svega toga. Nedostatak zavisti jednog državnog službenika nije
mu bio težak, jer njegov posao zahtijevao je povremeno provoñenje vremena medu
vlasnicima tih blistavih vozila, promatrajući njihov način života, često i dublje
zadirući u njega. To je bilo dovoljno. Na svoj način, u mnogo čemu, to su bili
očajni ljudi, stalno u potrazi za novim interesima, novim iskustvima, novim
uzbuñenjima. Uporno traganje postalo je njihova stvarnost, potraga bez kraja. Što
još? Ima li što novo?
— AJlo, monsieur — reče glas iz mraka, i prilika se pojavi
iz sjene. — Jeste li prijatelj Bratstva?
— Vaš cilj je uzaludan — reče Moreau ne okrećući se. —
Rekao sam vam to stotinu puta, ali ako nastavite poboljšavati
moje osiromašene životne uvjete, radit ću kako vi kažete.
— Naš Blitzkrieger, žena za stolom u kockarnici. Odveli ste
je. Što se dogodilo?
— Sama si je oduzela život, kao i druga dvojica u zatvoru
prije nekoliko mjeseci. Mi smo Francuzi; nismo po privoñenju
pretražili intimne dijelove njenog tijela. Da jesmo, našli bismo
kapsule cijanida omotane u plastiku.
— Sehr gut. Ništa vam nije rekla?
— Kako bi mogla? Nije živa izašla iz ženskog toaleta.
— Znači, čisto je.
— Za sada. A ja, za svoj značajni doprinos, očekujem uobi
čajenu isplatu u Zurichu. Sutra.
Basil Marchand, član Gornjeg doma, tresnuo je čelični pritiski-vač za papir o stol
takvom snagom da je staklena površina pr-snula razletjevši se u komadiće po sobi.
Čovjek njemu nasuprot ustuknuo je za korak, nakratko okrenuvši lice.
— Kako se usuñujete? — vikao je postariji gospodin, njego
ve ruke drhtale su od bijesa. — Muškarci ove obitelji sežu do
Krimskog i svih kasnijih ratova, uključujući i Burski, gdje je mla
di novinarčić po imenu ChurchiU isticao njihovu hrabrost u bor
bi. Kako vam pada na pamet, meni imputirati takvu stvar?
— Oprostite mi, lorde Marchand — mirno reče pripadnik
MI-5 - vaša obitelj je zasluženo primila priznanja za vojni dopri
nos u ovom stoljeću, ali bio je i jedan izuzetak, nije li? Mislim, da
kako, na vašeg starijeg brata, koji je bio meñu osnivačima Clive-
denskog društva, gdje se Adolfa Hitlera prilično visoko cijenilo.
— Izopćen iz obitelji! — Marchand ga bijesno prekine, otva
rajući ladicu, iz koje je izvukao srebrno uokvirenu povelju. — Evo,
gnjavatore! Ovo je pohvala samog Kralja, mom brodu na Dunkir-
ku. Bio sam dečko od šestnaest godina, a izveo sam trideset i os
moricu ljudi koji bi bili pobijeni ili zarobljeni. A to je bilo prije
nego što sam primio vojni križ za službu u Kraljevskoj Mornarici!
— Poznato nam je vaše junaštvo, lorde Marchand...
— Pa nemojte mi onda pripisivati izopačene zablude sta
Page 108
rijeg brata kojeg sam jedva poznavao — a to što sam znao, nije
mi se sviñalo — nastavio je razjareni član Gornjeg doma. —
Ako ste obavili svoju istragu, trebali biste znati da je on 1940.
napustio Englesku i nikad se više nije vratio, bez sumnje opijaju
ći se do smrti, skriven na nekom otoku u Južnom Pacifiku.
— Ne posve točno, bojim se — reče posjetitelj iz MI-5. —
Vaš brat je završio u Berlinu pod drugim imenom i u vrijeme ra
ta radio u ministarstvu informacija Reicha. Oženio se Njemicom
i kao i vi, imao tri sina...
— Što...? — Starac je polako klonuo u stolicu, širom otvo
renih usta, jedva je disao. — Nikad nam nije rečeno — dodao je
tako tiho da ga se jedva moglo čuti.
^m
— Nije bilo smisla, gospodine. Nakon rata, on je nestao sa
čitavom obitelji, pretpostavlja se, u Južnu Ameriku, u jednu od
onih njemačkih enklava u Brazilu ili Argentini. Kako nije bio
službeno naveden kao ratni zločinac, nikakva potraga nije pokre
nuta, i s obzirom na gubitke koje su Marchandi podnijeli...
— Da — lord Marchand tiho upadne — moja preostala
dva brata i moja sestra - dva pilota i bolničarka.
— Točno. Naše službe odlučile su čitavu tu priču zakopati.
— To je bilo ljubazno od vas, vrlo ljubazno. Žao mi je što
sam tako ružno postupao s vama.
— Ne brinite se. Kao što ste rekli, niste mogli znati ono što
vam nikad nije bilo rečeno.
— Da, da, dakako... Ali ovdje, sada, danas poslijepodne, vi
ste me zamalo optužili - i na taj način, i moju obitelj - kao pri
padnika nekakvog fašističkog pokreta u Njemačkoj. Zašto?
— To je prilično nespretna tehnika u kojoj se samo rijetki
od nas osjećaju ugodno, ali djelotvorno je. Nisam vas baš optu
žio, sir; ako se sjećate, svoju aluziju sam uobličio riječima "koli
ko bi Kruna bila uvrijeñena kad bi saznala" i tako dalje, i tako
dalje. Neposredni odgovor je uvijek bijes, ali postoji lažni bijes i
onaj stvarni. Nije teško razabrati koji je koji, ne ako ste u poslu
već neko vrijeme, a ja jesam.
— Što sam učinio kako treba?
— Vjerujem, da ste mlañi, napali biste me fizički, ponosno
me izbacili iz svoje kuće.
— Baš tako, bih.
— To je bila vaša istinska reakcija, ni najmanje lažna.
— Opet pitam zašto?
— Imena vaših dvaju sinova su na popisu, vrlo povjerljivom
popisu ljudi koji tajno podržavaju neonacističke prevratnike u
Njemačkoj.
— Bože dragi, kako?
— Marchands Limited je tekstilni pogon, je li tako?
— Da, svi to znaju. S našim tvornicama u Škotskoj, mi smo
drugi po veličini u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dva moja sina vode
posao otkad sam se ja povukao; treći, nek' mu se Bog smiluje,
on je glazbenik. Pa što su učinili da opravdaju takvu optužbu?
— Poslovali su s tvrtkom po imenu Oberfeld, opskbljivali
njihova skladišta u Mannheimu s tisućama bala tkanine za jed
nake košulje, bluze i hlače, muške i ženske.
— Da, ja sam proučio račune, na tome inzistiram. Oberfeld

podmiruje svoje troškove u dogovoreni dan i sat i sjajan je ku
pac. Pa?
— Oberfeld ne postoji, to je paravan za neonacistički pok
ret. Od prije sedam dana, ime i skladište u Mannheimu su nesta
li, nema ih, kao što je i vaš brat nestao prije pedeset godina.
Page 109
— Što vi to tvrdite?
— Reći ću to najobzirnije što mogu, lorde Marchand. Mo
guće je da su se sinovi vašeg brata vratili, i, strašne li ironije,
upleli vaše vlastite sinove, bez njihovog znanja, u zavjeru koja će
ubrzati nacistički ustanak, nabavljanjem odora.
— Odora?
— To je sljedeći korak, lorde Marchand. Povijesno, to je
standardno.
Knox Talbot nije volio izigravati Boga, jer premnogi su predugo izigravali Boga nad
njegovom rasom. S neugodom se pozvao na svoj položaj, osjećajući se ne malo
licemjerno, ali nije imao izbor. Agencijini svemoćni, supertajni kompjutori su
kompromitirani, softver koji sadrži tajne svijeta provaljen, uključujući i
najosjetljivije operacije koje je CIA pokrenula diljem svijeta, meñu njima i mučnu
trogodišnju odiseju Harrva Lathama. Harry Lat-ham-Alexander Lassiter... kodno ime,
Žalac.
Pod izgovorom rotacije radnih mjesta, tražio je preko trideset dosijea osoblja ali
samo osam je zahtijevalo njegovu pažnju. Muškarci i žene odgovorni za AA-Nula
kompjutere, jer samo oni su imali ključ, kodove pomoću kojih će saznati tajne koje
mogu okončati živote prikrivenih agenata i informatora, ili obrnuto, onemogućiti
operacije. Netko — više od jednog čovjeka, barem dvoje, jer zaključani diskovi
zahtijevali su dvoje ljudi koji otvaraju različite kodove, oslobañaju softver i
omogućuju učita-vanje na ekran. Ali, kojih dvoje i što su zapravo postigli? Harry
Latham je pobjegao uz strašnu cijenu bratovljevog života, ali bio je živ i sakriven
u Parizu. Ne samo živ, nego je donio inkriminirajući popis imena koji je uzbunio
zemlju ili barem medije, a oni su se vraški potrudili da zemlju uzbune kad god im
se pružila prilika. Prema ubijenom Drewu Lathamu, nacisti su znali za Žalca, ali
kad su saznali? Prije ili nakon što je Harry otkrio imena? Ako je to bilo prije,
čitav popis je sumnjiv, ali čak ni takva pro-
sudba ne podudara se s nestankom Rudolpha Metza, neonaci-fanatika kakvog nije bilo.
Laboratoriji u Rocklandu su ustanovili da je Metz arogantno koristio vlastite šifre
kako bi izvukao i izbrisao rezultate jednogodišnjeg istraživanja, a FBI je
rekonstruirao bijeg Metza i njegove žene u Stuttgart, s lažnim putovnicama, preko
meñunarodne zračne luke Dulles, Lufthansinim letom 7000. Koliko je još Metzova
bilo? Ili, okrenimo pitanje, koliko još nedužnih kao što je senator Roote? Sve je
izmicalo kontroli, ili će uskoro, kako su istrage uzimale maha.
Dvoje od osam potpuno "bijelih", potpuno provjerenih stručnjaka za najzahtjevnije
kompjutorske operacije, bili su krtice, Kako je to bilo moguće? Ili čak, je li
bilo? U njihovim službenim dosijeima nije bilo ničeg što bi davalo makar mali
nagovještaj... A onda, iznenada, Talbot se sjeti dijelova izvještaja kojeg je
Har-ry Latham podnio Londonu. Otvorio je ladicu i izvukao prijepis. Pronašao je
stranicu.
P. (MI-5): Čuju se glasine, da su nacisti, novi nacisti, možda znali tko ste, od
početka.
HL: To nisu "glasine", to će im biti kredo. Koliko često smo i mi to isto radili,
kad bi otkrili krticu koja je pobjegla Majci Rusiji nakon što nas je sljuštila?
Dakako, obznanili bi koliko smo bili pametni i koliko je beskorisna bila
informacija koja nam je ukradena — i kad nije bilo tako.
P. (DEUXIEME): Nije li zamislivo da su vam davali dezinformacije?
HL: Ja sam bio osoba od povjerenja dok nisam pobjegao, veliki donator, s vjerom u
njihovu stvar. Zašto bi mi uvaljivali smeće? Ali odgovorit ću na vaše pitanje, da,
dakako, zamislivo je. Dezinformacija, kriva informacija, ljudska ili kompjutorska
pogreška, zablude, zamišljanja - sve je moguće. Vaš posao je provjeriti ili
zanijekati. Ja sam predao materijal, procjena je vaš posao.
Knox Talbot je proučavao agentove izjave. Moglo bi se reći da je sam Harry Latham
ostavio vrata širom otvorena. Sve je bilo ludo, ludo zbog vjerojatnih potvrda i
mogućih kontradikcija, sve osim postojanja sve jačeg nacističkog virusa u
Njemačkoj. Direktor CIA-e odložio je prijepis i zagledao se u osam zasebnih dosijea
raširenih u luku na njegovom pisaćem stolu. Opet je pročitao riječi, ali nije
naišao ni na kakav nagovještaj, ništa važno.
Uzet će svaki posebno i pokušati, s punom koncentracijom, čitati izmeñu redaka dok
mu se oči ne zakrvave. A onda je, spasonosno, zazvonio telefon. Dotaknuo je tipku
Page 110
na svojoj konzoli; javi se njegova tajnica.
— Gospodin Sorenson na liniji tri, gospodine.
— Tko je na jedinici i dvojki?
— Dva tv-producenta. Htjeli bi da se vi pojavite u progra
mima o temi FBI-jevih istraga na domaćem terenu.
— Na ručku sam, već mjesec dana.
— To razumijem, gospodine. Linija tri, osim ako ne želite
da i njemu kažem isto.
— Ne, preuzet ću... Halo, Wes, nemoj mi još više otežati.
— Idemo na ručak — reče Wesley Sorenson. — Moramo
razgovarati. Nasamo.
— Ja sam, onako, uočljiv, stari moj, ako to nisi do sad pri
mijetio. Osim ako ti se ne ide u restoran u tamnijem dijelu grada,
gdje bi ti bio na kilometar uočljiviji od mene.
— Pa, zanemarimo onda bilo kakve kilometre. Zoo u Rock
Creek parku. Kavez s pticama; tamo je hot-dog kiosk kamo su
me odveli moji unuci. Nije loš; ima čili.
— Kada?
— Ovo je hitno. Možeš li stići za dvadeset minuta?
— Moram, izgleda.
Oliver Mosedale, pedesetogodišnji stručnjak u službi Foreign Offi-cea i istaknuti
savjetnik britanskog ministra vanjskih poslova, natočio si je brendi, dok mu je
njegova mlada domaćica punila lulu, nabila duhan i pružila mu je. — Hvala, dijete —
rekao je, prišavši velikom kožnatom naslonjaču nasuprot tv-prijemnika. S lulom u
ustima, sjeo je uz uzdah, smjestio piće na stol pokraj naslonjača, posegnuo u džep
i zapalio lulu zlatnim Dunhillovim upaljačem. — Večer je bila obična iscrpljujuća
dosada - canard a l'orange je bio namočen u Gatorade, siguran sam - a oni idioti iz
Trezora će srezati naš proračun toliko da ne bismo mogli predstavljati ni
Lichtenstein, a ponajmanje ono što je ostalo od Britanskog carstva. Sve skupa je,
zaista, potpuno suludo i krajnje iritantno.
— Jadni moj patak — rekla je jedra domaćica od dvadese
tak godina. — Ti radiš prenaporno, to je, znaš.
— Molim te, ne spominji patke, draga moja.
- A?
- To sam, navodno, jeo za večeru.
- Oprosti... Hej, želiš li da ti masiram vrat, to te uvijek opu
sti. — Djevojka stane iza naslonjača i nagne se nad svog poslo
davca, njene raskošne grudi, istaknute njenim izrezom oko vrata,
dotaknu mu stražnji dio glave, dok su joj se ruke pomicale po
njegovom vratu i ramenima.
- Divno - prostenjao je službenik vanjskih poslova, dah-
nuvši riječ dok je pružao ruku prema brendiju. — Ti to radiš ta
ko dobro, no, ti sve radiš dobro, zar ne?
- Trudim se, Ollie dušo. Kao što sam ti možda rekla, ja
sam odgojena da poštujem fine muškarce, izvršavam njihove že
lje diveći se. Ja nisam k'o oni bezveznjaci koji stalno viču o pri
vilegiranim klasama, ja ne. Moja mama je uvijek rekla, "Da je
dobri Bog htio da ti živiš u dvorcu, u dvorcu bi se i rodila." A
moja mama je pametna mačka, baš je. I kaže, isto, da bi trebali
imati kršćanski ponos kad služimo bolje od nas, "jer negdje u
Bibliji se kaže, bolje je dati nego dobiti", ili tu negdje. Ali moj ta
ta radi na dokovima i on nema maminu profinjenost...
- Zaista nije nužno da govoriš, drago dijete — Mosedale je
prekine, obrve mu izvijene u kontroliranom negodovanju. — U
stvari, vrijeme je za BBC-ijev dnevnik, zar ne? — Pogledao je na
svoj sat. — Dakako, je! Bit će dosta masaže, mislim, slatka moja.
Zašto ne bi uključila televizor, pa idi gore i okupaj se. Ja ću ti se
uskoro pridružiti, čekaj me, moj anñele.
- Jasno, Ollie. I obući ću onu spavaćicu što ti se tako svi
ña. Znaš, koliko je ima, lako ju je stavit na sebe. — Domaćica-
konkubina priñe televizoru, uključi ga i pričeka da se izoštri od
govarajući kanal. Otpuhnula je poljubac Mosedaleu i izazivno
Page 111
odšetala do stubišta.
BBC-ijev spiker, neutralnog glasa i izraza, počeo je s recentnim dogañajima na
Balkanu, prešao na vijesti iz Južne Afrike, nakratko spomenuo uspjehe Kraljevske
akademije znanosti, a onda zastao, pa nastavio riječima koje su Olivera Mosdalea
natjerale da se ispravi i zapilji u lik na ekranu.
Izvještaji iz Whitehalla ukazuju na veliko negodovanje odreñenog broja članova
Parlametna i drugih vladinih službenika prema, kako izgleda, učestalim
propitkivanjima britanske obavje-štane službe o njihovim privatnim životima.
Jefferv Billows, član parlamenta iz Manchestera, izašao je za govornicu kako bi
pro-
kazao kako je on to nazvao, taktiku "policijske države", ustvrdivši da su njegovi

susjedi ispitivani o njemu, uključujući i vikara. Drugi član parlamenta, Angus
Ferguson, doviknuo je da su i njegovi susjedi ispitivani, a čak su pretresani i
njegovi otpaci, a u knjižari koju on posjećuje, postavljana su pitanja o knjigama
koje kupuje. Očito, čak ni Foreign Office nije imun, jer nekoliko visokih
službenika je objavilo da će se povući prije nego što budu podvrgnuti takvom
"potpunom besmislu" kako je to jedan od njih rekao. Njihova imena nisu objavljena
na zahtjev ministra vanjskih poslova.
Ovi dogañaji kao da odražavaju vijesti iz Sjedinjenih Država gdje su istaknute
osobe u vladi i izvan nje iskusile slična miješanja u privatnost. Članak u Chicago
Tribuneu naslovljen je pitanjem, "Lov na stare komuniste ili na nove fašiste?" Mi u
BBC-iju informirat ćemo vas o razvoju dogañaja.
A sada, o bolnim i dobro poznatim dogañajima u kraljevskoj obitelji...
Mosedale je skočio iz stolice, ugasio televizor i bacio se prema telefonu na
stoliću iz razdoblja kraljice Anne. Grozničavo, nazove broj. — Do vraga, što se
dogaña? — vrisnuo je savjetnik ministra vanjskih poslova.
— Imaš vremena, Rute — reče ženski glas na vezi. — Zvali
bi te rano ujutro, savjetujemo da ne ideš u Whitehall. Nisu još
stigli do naše sekcije, ali blizu su. Imaš rezervaciju u British Airu,
za Munchen, sutra u podne, karta je na tvoje ime. Sve je sreñeno.
— To nije dosta! želim van još noćas!
— Molim te, pričekaj, provjerit ću na kompjutoru. - Tišina
u meñuvremenu bila je mučenje za Mosedalea. Napokon, glas se
vrati. — Imaš Lufthansin let za Berlin u jedanaest i dvadeset.
Hoćeš li stići?
— Prokleto točno, hoću, znaš. — Oliver Mosedale spusti
slušalicu, izañe u predvorje i vikne s podnožja stubišta. — Anñe
le, spremi mi torbu! Samo jednostavna promjena odjeće, kao i
prije. Brzo!
Goli "Anñeo" pojavi se gore, uz ogradu. — Kamo ideš, ljubavi? Ja sam baš htjela
staviti spavaćicu koju ti voliš skidati. A onda smo u nebu, je l'da Ollie?
— Začepi i napravi kako sam ti rekao! Moram obaviti još
jedan poziv, a kad završim, očekujem torbu ovdje dolje! — Mo
sedale odjuri natrag do "Queen Anne" stolića, podigne slušalicu i
ponovno počne divljački nazivati. — Odlazim — rekao je glasu koji je samo zagunñao.
— Moj telefonski indikator kazuje mi da je ovo Ruteov
broj. To si ti, kod Sklopka?
— Jesam, to ti znaš prokleto dobro. Pobrini se za moje ov
dašnje poslove.
— To sam već učinio, Sklopka. Kuća je ponuñena, nado
knada će se poslati u Bern, kad i ako bude prodana.
— Ti ćeš vjerojatno uzeti pola...
— Najmanje, Herr Rute — prekine ga glas na vezi. - To
je, ja mislim, sasvim pošteno. Koliko tisuća sam prebacio u Zii-
rich uz osobno izlaganje?
— Ali ti si jedan od nas!
— Ne, ne, griješiš. Ja sam samo pravnik koji opslužuje pok
varene ljude, koji mogu ili ne moraju biti izdajice Krune. Kako
bih ja to mogao znati?
— Ti si obični prljavi perač novca, ništa više!
— Opet, u krivu si, Sklopka. Ja sam vaš otpravnik, ma koli
Page 112
ko mi to teško padalo. I reći ću ti istinu, bit ćeš sretan ako dobi
ješ deset tisuća za svoju kuću. Shvaćaš, stvarno mi se ne sviñaš.
— Radio si za nas godinama! Kako to možeš reći?
— Vrlo lako, kažem ti. Do viñenja, kod Sklopka, a za tvoju
sigurnost, jedina stvar koja meñu nama ostaje nepromijenjena je
povjerenje izmeñu stranke i odvjetnika. Vidiš, to mi je jača strana.
— Engleski odvjetnik završi razgovor, a Mosedale se osvrne po
velikoj dnevnoj sobi, uspaničen mišlju da više nikad neće vidjeti
toliko životnih uspomena. A onda se uspravio, ukrutio, i prisjetio
riječi koje je njegov otac izvikivao s vrha stubišta kad je objavljen
rat. - Borit ćemo se za Englesku, ali poštedit ćemo Herr Hitlera!
On je puno više u pravu, nego u krivu! Niže rase kvare naše naro
de. Pobijedit ćemo u trenutnom sukobu, uspostaviti ujedinjenu
Europu i učiniti ga, de facto, kancelarom Kontinenta!
Mlada žena zvana Angel spustila je putnu torbu niz stubište, prikladno ili
neprikladno, kako se uzme - odjevena u svoju oskudnu spavaćicu. — Da, ljubavi, što
je?
— Možda ću po tebe poslati kasnije, ali sad moram otići.
— Kasnije? Što to pričaš, Ollie?
— Nema vremena za objašnjenja. Moram stići na zrakoplov.
— A što je sa mnom? Kad se vraćaš?
— Ne skoro.
— No, baš zgodno, baš fino! A što ću ja?

— Ostani ovdje dok te netko ne izbaci.
— Izbaci me van?
— Čula si me. — Mosedale zgrabi torbu, požuri do vrata i
otvori ih, zapanjen onim što je vidio. Londonska magla se pre
tvorila u pljusak, a na zidanom stubištu do njegove kuće, stajala
su dvojica u kišnim ogrtačima. Iza njih na ulici bio je crni kami
onet s antenom na krovu.
— S odgovarajućim odobrenjem, vaš telefon je bio pod nad
zorom, gospodine — reče prvi čovjek. — Bit će najbolje da po
ñete s nama.
— Ollie - vikne oskudno odjevena djevojka u predvorju.
— Nećeš me upoznati sa svojim prijateljima?
Uzvici djece u skupinama pod nadzorom roditelja ili odgajatelja miješali su se s
krikovima nebrojenih ptica iza žicanih pregrada velikog avijarija u zoou Rock Creek
parka. Ljetna gužva je bila bučna, s izuzetkom Vašingtonaca koji su u park došli
zbog mirne šetnje, daleko od uzavrelog ritma metropole. Suočeni s hordama turista,
ti domaći su obično skraćivali svoj predah, odlučujući se radije za mir pustih
spomenika. Naročito neugodan kondor, raspona krila od najmanje dva metra, odjednom
se obrušio s visoke motke, krešteći dok se kandžama hvatao za žicu golemog kaveza.
Djeca i odrasli, podjednako, odmah ustuknu; blistave oči ptice iskazivale su
neprijateljsko zadovoljstvo.
— Ovaj je majka svih grabežljivaca, zar ne? — reče Knox
Talbot, stojeći iza Wesleya Sorensona.
— Nikad nisam shvaćao upotrebu riječi majka za opis neči
je veličine — odgovorio je direktor Konzularnih operacija, gleda
jući ravno ispred sebe.
— Recimo, tvrdoglavost. Nemilosrda agresivnost ženke koja
štiti svoje mlade održala nas je u ledenom dobu.
— A što su radili muškarci?
— Uglavnom, isto što radimo i danas. Vani, u lovu, dok su
žene štitile špilje od puno opasnijih zvijeri nego što je naš plijen.
— Ti si baš nabrušen.
— Ja sam baš oženjen, a taj zaključak je izvela moja žena.
Kako smo zajedno tek trideset i šest godina, čemu već dizati buru?
— Idemo po hrenovke. Kiosk je oko pedeset metara na lije-
vo, možemo sjesti na klupu. Uglavnom je puno, pa sumnjam da će nas itko

primijetiti.
Page 113
— Od čilija dobivam vjetrove.
— Probaj kiselo zelje.
— Još gore.
— Onda samo senf.
— Jesi li ikad vidio kako se rade te hrenovke, Wes?
— A ti?
— Čini mi se da sam vlasnik kompanije koja ih pravi.
Sedam minuta kasnije, Sorenson i Talbot su sjeli jedan do
drugog, ne bitno različiti od dvojice djedova u toliko potrebnom predahu od svoje
razigrane unučadi. - Ima nešto što ti ne mogu reći, Knox — počeo je direktor
Konz-op — i bit ćeš bijesan kao vrag kasnije, kad saznaš.
— Kao ono brisanje Moreauovog imena s Harrvevog popi
sa, onog kojeg smo ti poslali?
— Postoji odreñena sličnost.
— Onda smo izjednačili. Što mi možeš reći?
— Prvo, otvoreno ti mogu reći, zahtjev dolazi od nekadaš
njeg stručnjaka G-Dva koji je radio u berlinskom sektoru u lošim
vremenima. Zove se Witkowski, pukovnik Stanlev Witkowski...
— Trenutno, šef sigurnosti, pariško veleposlanstvo — Tal
bot ga prekine.
— Znaš ga?
— Samo po pričanju. On je tako sjajan čovjek da bi bio
odmah iza tebe za moj posao, kad bi bio priznat koliko za
služuje. Ali to nije išlo; radio je u tihoj zoni.
— Trenutno očito radi kao suradnik za Harrva Lathama,
koji ne želi riskirati osobnim kontaktom s Langlevem.
— AA-Nula kompjutori?
— Očito... Latham je htio sub-rosa put do tebe, ali on te ne
poznaje. Sjeti se, postao si direktor Agencije s novom admini
stracijom, gotovo dvije godine nakon što je Harry otišao u tajno
st. Dakle, poznavajući Witkowskog iz starih dana, iskoristio je
njega; a budući da sam ja znao pukovnika iz istih tih dana, on je
odlučio upotrijebiti mene kao sub-rosa vezu.
— Logično - reče Talbot, kimnuvši glavom.
— Možda je logično Knox, ali kasnije, kad budem mogao
nastupiti otvoreno, vidjet ćeš koliko je to ironično, možda ćeš mi
čak i oprostiti.
— Čega ima sub-rosa?

— Postoji čovjek, njemački liječnik, koji može imati veliki
utjecaj u naci-pokretu, ili, obrnuto, može biti čovjek sa savješću
koji se okrenuo protiv njih. Moramo saznati sve što možemo o
njemu, a tvoji ljudi su kraljevi na tom polju.
— Tako kažu - potvrdi direktor Agencije. - Kako mu je ime?
— Kroeger, Gerhardt Kroeger. Ali postoji kvaka i to velika.
— Samo reci.
— Moraš s tim u tajnost i to duboko. Njegovo ime ne smije
kružiti Agencijom.
— AA-Nula, ponovno?
— Izravan odgovor je da, ali može biti i drugih, osim raču
nala. Možeš li to izvesti?
— Mislim. Kad sam prihvatio ovaj posao, posao kojeg si ti
trebao uzeti, doveo sam sa sobom svoju tajnicu s dvadesetgo-
dišnjim stazom, to sam tražio. Ona je brza i bistra toliko da ja ni
ne trebam završiti rečenicu. I uz to, Britanka; to joj nesumnjivo
osigurava odreñenu nadmoć nad nama kolonistima... Kroeger,
Gerhardt, liječnik, radovi. Ona će sama sići u podrume i iskopati
sve što se može.
— Hvala ti.
— Molim. Zvat ću te kad dobijem papire. Popit ćemo koju,
kod mene.
Page 114
— Fino, to cijenim.
— Ima još nešto, što nijedan od nas nije rekao, zar ne?
— Lov na vještice, dakako. Harrvev popis izmiče kontroli.
— Baš sam to isto rekao sam sebi, tren prije tvog poziva.
Jesi li čuo zadnje iz U.K.?
— Vapaj u Parlamentu, da. Čak i podmukla usporedba s
onim što se ovdje dogaña. To se, pretpostavljam, nije moglo
izbjeći. Tajnik Bollinger, sua culpa, i nadam se da to zna.
— Znači nisi čuo. To smo dobili prije tebe, pretpostavljam.
— O čemu pričaš?
— O Mosedaleu, čovjeku koji je vrlo visoko u Foreign Officeu.
— Što s njim?
— Suočen s raznim alternativama, priznao je. Radio je za
Bratstvo proteklih pet godina. Bio je na Harrvevom popisu i tvr
di da posvuda ima na stotine, možda i tisuće takvih kao on.
— O, moj Bože. Cisterne su planule. Posvuda.
14
Gerhardt Kroeger izašao je na robni terminal zračne luke Orly noseći liječničku
torbu i najlonski kovčeg srednje veličine, oboje ručna prtljaga. Osvrnuo se lijevo
i produžio dalje dugom asfal-tnom stazom dok nije pronašao odjel označen kao PETITE
CAR-GAISON, mali tereti. Promotrio je stalno kretanje, promet, pa se usredotočio na
nekoliko vozila parkiranih na pločniku pred velikim kliznim metalnim vratima kroz
koja su izlazile putne torbe i kutije s robom i na kolicima stizale do čekača.
Pronašao je ono čemu se nadao, sivi kamion s bijelim natpisom sa strane.
ENTRE-PORTS AVIGNON, Skladišta Avignon, veliko robno odlagalište gdje preko stotinu
distributera drži svoju potrošnu robu prije isporuke pariškim trgovinama. A negdje
unutar tog labirintskog kompleksa bilo je sjedište Blitzkriegera, elitnih ubojica
Bratstva. Liječnik se približi čovjeku u crveno-bijeloj ragbi majici, naslonjenom
na vozilo. Prema zapovijedima.
— Je li stigao Malasol, monsieur? — upitao je.
— Najbolji kavijar iz iranskih voda — odgovorio je mišićavi
muškarac u ragbi majici, bacivši cigaretu i zagledavši se u Kroege-
ra.
— Zaista je bolji od ruskog? - nastavio je Gerhardt.
— Sve je bolje od ruskog.
— Dobro. Dakle, znate tko sam.
— Ne, ja ne znam tko se, monsieur, i nije me briga. Samo
uñite iza, pokraj ribe, i ja ću vas odvesti do onog koji vas zna.
Vožnja do njihovog odredišta bila je za Gerhardta nepodnošljiva, kako zbog
sveobuhvatnog smrada smrznute ribe tako i zbog činjenice da je bio prisiljen
sjediti na tvrdoj klupi dok je kamion s lošim amortizerima jurio oštećenim cestama
koje bi mogle biti i ostatak linije Maginot. Napokon, nakon gotovo trideset minuta,
stali su, i oštar glas dopre preko nevidljivog zvučnika.
— Izañite, monsieur. I molim, zapamtite, nikad nas niste vi
djeli, mi nismo vidjeli vas i nikad se niste vozili našim kamio-
nom. - Stražnja vrata kamiona se mehanički otvore. Kroeger dohvati svoju prtljagu,
nagne se kako ne bi udario glavom o krov i pognuto izañe do izlaza i svježeg zraka.
Mlañi čovjek u tamnom odijelu, kratko podšišane kose, proučavao ga-je u tišini dok
je se kamion udaljavao; gume su zaškripale pri užurbanom odlasku.
— Kakav je to bio prijevoz? — uzvikne Gerhardt. — Znate
li vi tko sam ja?
— Znate li vi tko smo mi, Herr Kroeger? Ako znate, vaše
pitanje je glupo. Naša prisutnost u Francuskoj mora biti potpuno
tajna.
— O tome ćemo raspraviti kad se sastanem s vašim nadre
ñenima. Vodite me do njih, odmah!
— Nema nikog nadreñenog iznad mene, Herr Doktor. Ja
sam tražio osobni susret s vama.
— Ali vi ste - vi ste...
— Tako mlad, gospodine?... Samo mladi to i mogu raditi.
Page 115
Naši refleksi su na vrhuncu svoje moći, naša tijela su vrhunski
uvježbana. Starci kao što ste vi bili bi diskvalificirani u prvom sa
tu indoktrinacije.
— Ako to prihvatimo, vi biste trebali biti diskvalificirani za
dva sata zbog neizvršavanja naših zapovijedi!
— Naša jedinica je najbolja. Smijem li vas podsjetiti da su
oni ubili jednu od meta u najnepovoljnijim uvjetima...
— Ali ne pravu, imbecilu!
— Pronaći ćemo drugu. To je samo pitanje vremena.
— Nema vremena! Moramo još popričati; nešto vam je pro
maklo. Idemo u vaše sjedište.
— Ne. Ovdje razgovarajmo. Nitko ne ulazi u naše prosto
rije. Dogovorili smo vam hotel Lutetiu, nekad sjedište Gestapoa.
Obnovili su ga, ali sjećanje je u zidovima. Bit će vam ugodno,
Herr Doktor.
— Moramo odmah razgovarati.
— Pa, govorite, Herr Kroeger. Ne idete nikamo dalje.
— Vi ste neposlušni, mladiću. Ja sam sad zapovjednik jedi
nice Vaclabruck dok zamjena za Von Schnabea ne bude imeno-
vama. Od mene ćete primati zapovijedi.
— Upozoravam na razliku, Herr Doktor. Od uklanjanja ge
nerala Von Schnabea, naloženo mi je da zapovijedi primam is
ključivo iz Bonna, od našeg voñe u Bonnu.
— Tko je on?
— Kad bih znao, zakleo bih se na šutnju, ali kako ne znam,
nije ni važno. Upotrijebe se kodovi i preko njih mi prepoznaje
mo vrhovni autoritet. Sve naše zadaće on mora potvrditi i to sa
mo on.
— Taj se Harry Latham mora uloviti i ubiti. Ne smijemo
gubiti ni tren!
— To znamo, Bonn je bio jasan.
— A ipak stojite tu i kažete mi posve nehajno da je to "sa
mo pitanje vremena"?
— Ne bi pomoglo kad bih vikao, mein Herr. Vrijeme se mje
ri sekundama, minutama, satima, danima, tjednima i...
— Dosta! Ovo je kriza i ja želim da tu činjenicu prihvatite.
— Prihvaćam - prihvaćamo, gospodine.
— Pa što ste učinili, što radite? I gdje su, do vraga, vaša
dvojica? Jesu li vam se javili?
Mladi Blitzkrieger, krutog držanja tijela, ali s bljeskom nesigurnosti u očima
odgovori tiho, polako. — Kako sam objasnio Drozdu, Herr Kroeger, postoji nekoliko
mogućnosti. Oni su pobjegli, ali obojica su bili ranjeni, koliko ozbiljno, ne
znamo. Ako je njihovo stanje bilo beznadno, oni su postupili časno, kako se svatko
od nas zakleo, i oduzeli si život cijanidom ili hicem u glavu.
— Hoćete reći, vi niste ništa čuli o njima.
— Točno, gospodine. Ali znamo da su pobjegli autom.
— Kako to znate?
— Bilo je u svim novinama i emisijama vijesti. Isto tako,

saznali smo da je pokrenuta velika potraga za njima, lov na ljude
koji uključuje policiju, Surete, čak i Deuxieme Bureau. Razmilili
su se posvuda: gradovi, sela, čak brda i šume, ispituju svakog li
ječnika unutar područja dva sata udaljenog od do Pariza.
— Znači vaš zaključak je dvostruko samoubojstvo, a ipak
kažete da ima nekoliko mogućnosti. Koje su druge?
— To je najvjerojatnije, gospodine, ali zamislivo je i da oni
prikupljaju snagu, minimalno se oporavljaju, izvan dosega telefo
na. Kao što vam je poznato, mi smo izvježbani kao životinje, da
viñamo svoje rane u osami dok ne budemo dovoljno jaki stupiti
u vezu. Svi smo osposobljeni za pružanje prve pomoći, davanje
injekcija i namještanje slomljenih kostiju.
— To je sjajno. Vratit ću svoju liječničku svjedodžbu i po
Page 116
slati svoje pacijente vama.
— To nije šala, mein Herr, mi smo samo izvježbani u pre

življavanju.
— Još nekih "mogućnosti"?
— Pitate, jesu li zarobljeni, zar ne?
— Da.
— Da jesu, mi bismo znali. Naši informatori u veleposlan
stvu bi to uhvatili, a lov na ljude je potvrñen i izvan sumnje je.
Francuska vlada ima preko stotinu ljudi u potrazi za našom jedi
nicom. Pratili smo ih, čuli smo ih.
— Uvjerljivi ste. Pa, što još? Na čemu ste? Harry Latham se
mora pronaći!
— Vjerujemo da smo blizu, gospodine. Latham je pod zašti
tom Antinavousa ...
— To znamo! — Kroeger ljutito upadne. — Ali to za vas
ništa ne znači, ako ne znate gdje su ili gdje su ga sakrili.
— Mogli bismo saznati mjesto njihovog sjedišta za dva sata,
mein Herr.
— Što?... Zašto to niste prije rekli?
— Jer bih vas radije upoznao s potvrñenom činjenicom nego
sa špekulacijama. Rekao sam "mogli bismo saznati", još nismo.
— Kako?
— Telefonsku vezu s Antinavousima ostvario je šef sigurno
sti veleposlanstva, čiji telefon je, kao i veleposlanikov, čist od
prisluškivanja. Meñutim, postoji zapečaćena bilješka o svim nje
govim pozivima; naš čovjek misli da bi je mogao pogledati i um
nožiti ručnim umnoživačem. Kad budemo imali brojeve, lako
možemo podmititi nekog u telefonskoj kompaniji da iskopa mje
sta. Od tog trena, radi se samo o postupku uklanjanja.
— Zvuči prejednostavno. Znam da su neobjavljeni brojevi
dobro čuvani; naši jesu, znaš. Sumnjam^ da možete samo tako ući
u ured službenika telefonske kompanije i staviti novac na njegov
stol.
— Nećemo ući ni u kakav ured. Upotrijebio sam riječ "isko
pati" i upravo to sam i mislio. Pronašli smo radnika na podzem
nim telefonskim kablovima, jer tamo su prave lokacije u kompju
torima. Moraju biti, zbog instalacija i popravaka.
— Čini se, vi znate svoj posao, Herr... kako vam je ime?
— Nemam imena, nitko od nas nema. Ja sam Broj Nula Je
dan, Pariz. Doñite, sredio sam prijevoz za vas, bit ćemo stalno u
vezi, javit ćemo se već koju minutu nakon što stignete u hotel.
Sjedeći za stolom u Maison Rouge pokreta Antinavous, Drew podigne telefonsku
slušalicu i nazove broj veleposlanstva, tražeći od centrale da ga spoji s gospoñom
De Vries u "Dokumentima i istraživanju".
— Ovdje Harry Latham — rekao je Drew, kao odgovor na
Karinin pozdrav. — Možete li govoriti?
— Da, monsieur, ovdje nema nikog, ali prvo, imam upute
za vas. Veleposlanik me pozvao i tražio da vam ih predam kad
se javite.
— Nastavite — reče Latham, u ulozi svog mrtvog brata
Harrva, zažmirivši, i pažljivo je poslušavši. Karin će mu predati
poruku. Uzeo je olovku, kad je ona progovorila.
— Trebate stupiti u vezu s našim glasnikom broj šesnaest na
gornjoj stanici uspinjače za Sacre-Coeur, u devet i trideset, danas
navečer. Ima poruke iz VVashingtona, za vas... Shvaćate, non?
— Shvaćam, da — odgovori Drew, znajući da francusko non,
umjesto uobičajenog n'est-ce pas, znači da informaciju treba za
nemariti. Witkowski postavlja još jednu zamku, utemeljenu na
spoznaji da je Karinin telefon prisluškivan. — Još nešto?
— Da. Trebali ste se naći s prijateljem vašeg brata Drewa,
Page 117
iz londonskog ureda Konz-op, kod fontana u Bulonjskoj šumi, u
osam i četrdesetpet, je li tako?
— Da, to je potvrñeno.
— Otkazano je, monsieur. Poklapa se s vezom kod Sacre-
Coeura.
— Možete li mu se javiti i otkazati?
— Jesmo, oui — da. Ugovorit ćemo drugi sastanak.
— Molim vas. On mi može reći ono što me zanima, o Dre-
wovim posljednjim tjednima, osobito pojedinosti slučaja Jodel-
le... Je li to sve?
— Za sad, da. Jeste li vi trebali nešto?
— Da. Kad se mogu vratiti u veleposlanstvo?
— Obavijestit ćemo vas. Uvjereni smo da je pod cje
lodnevnim nadzorom.
— Ne sviña mi se ovo skrivanje. Prokleto je nezgodno.
— Uvijek se možete vratiti u VVashington, to znate.
— Ne! Ovdje je Drew ubijen, ovdje su njegovi ubojice. Os
tajem ovdje dok ih ne pronañem.
— Dobro. Zvat ćete sutra?

— Da, trebam još dokumenata iz dosijea mog brata. Sve što
je imao o tom glumcu.
— Au revoir, monsieur.
— Pozdrav. — Latham spusti slušalicu i prouči kratke bi
lješke koje je zapisao, kratke zato jer je brzo shvatio metodu Ka-
rininih prikrivenih uputa. Sacre-Coeur ne može, a fontane u Bu
lonjskoj šumi, može; francuski non eliminirao je prvo, dvostruki
oui - da potvrdio je drugo. Ostale je bilo samo "nadjev", kako bi
se naglasila odlučnost "Harrva" Lathama da ostane u Parizu. S
kim se trebao naći u Šumi, nikako nije mogao znati, ali očito, pre
poznat će ga, ma tko bio ili, ako ne, netko će se njemu obratiti.
Pri kraju svoje smjene, informator Bratstva u Komunikacijama veleposlanstva izašao
je na Gabriel, pričekao, pa iznenada prešao aveniju, okrznuvši čovjeka na motoru.
Dodao je paketić s vrpcom vozaču, i motor odjuri velikom brzinom niz ulicu,
krivudajući kroz promet. Dvadeset i šest minuta kasnije, točno u 4:37 poslijepodne,
vrpca je predana tajnom sjedištu ubojica, u skladištima Avignon.
Držeći fotografiju Alexandera Lassitera/Harrva Lathama, Blitzkrieger Nula Jedan,
Pariz, treći put je preslušavao snimku telefonskog razgovora izmeñu Lathama i De
Vriesove.
— Čini se da je naša potraga završena — reče Nula Jedan,
podignuvši se od stola i pruži ruku, isključujući kazetofon. —
Tko će ići na Sacre-Coeur? — pitao je, obrativši se svojim kole
gama oko stola u sobi za sastanke.
Kao jedan, oni svi podignu ruke.
— Četvoro će biti dovoljno, više bi moglo biti uočljivo —
nastavi voña. - Raštrkajte se, nosite fotografiju sa sobom, i za
pamtite, Latham će se bez sumnje prerušiti.
— Što može učiniti? — upitao je Blitzkrieger najbliže Broju
Nula Jedan. — Staviti brk i nositi bradu? Znamo njegovu visinu,
prirodu njegove grañe i crte lica. Napokon, on će prići glasniku
koji će čekati, muškarcu ili ženi, i mi ćemo ga nesumnjivo uočiti
na mjestu sastanka.
— Ne budi takav optimist, Nula Šest - reče mladi voña.
— Imaj na umu da je Harry Latham iskusni tajni agent. Kao što
mi imamo svoje trikove, ima ih i on. I za Boga, zapamti, pogo-
dak mora biti u glavu, coup de grace koji će raznijeti lijevu stranu njegove
lubanje. Ne pitaj me zašto, samo nemoj zaboraviti.
— Ako tako ozbiljno sumnjaš u nas - ubaci se jedan stariji
Blitzkrieger na suprotnom kraju stola, ton njegovog glasa imao je
nagovještaj neprijateljstva — zašto ti sam ne ideš?
— Upute iz Bonna — odgovori mirno Nula Jedan. — Ja
Page 118
moram ostati ovdje zbog zapovijedi koje će stići u deset sati.
Hoće li tko od vas zauzeti moje mjesto u slučaju da ne nañemo
Harrva Lathama i te novosti moramo javiti?
"Non." "Nein". "Ne, naravno." To su bili odgovori okupljenih oko stola, neki uz
smijeh, neki smrknuti.
— Meñutim, ja ću pokriti Bulonjsku šumu.
— Zašto? - pitao je Nula Sedam. — To je otkazano; čuo
si vrpcu.
— Opet, pitam vas, hoće li itko od vas odlučiti da ne pokri
va Šumu, u slučaju da je naglašena negacija bila znak za potvrdu
ili su planovi ponovno promijenjeni?
— Imaš pravo — reče Nula Sedam.
— I to će, vjerojatno, biti korisno — zaključi mladi voña.
— U svakom slučaju, to mi neće uzeti više od petnaest ili dvade
set minuta, a onda ću krenuti natrag i stići ovamo do deset sati.
Kad bih išao u Sacre-Coeur, ne bih stigao na vrijeme.
Kad je jedinica za Sacre-Coeur izabrana, Nula Jedan, Pariz, vratio se u svoj ured i
sjeo za svoj pisaći stol. Laknulo mu je, jer njegove izmišljene upute iz Bonna nisu
dovedene u pitanje, niti je itko tražio da on, kao njihov nadreñeni, vodi napad na
Harrva Lathama i pusti da netko drugi preuzme poziv iz Bonna. Zapravo, on nije
želio sudjelovati u ubojstvu iz jednostavnog razloga što može ne uspjeti. Bilo koje
nepredviñene okolnosti mogu ga spriječiti, a Nula Jedan, Pariz, ne smije si
dopustiti još jedan "promašaj" u dosijeu, kao što je bio vozač koji nije bio
dorastao pokojnom Drewu Lathamu, ili jedinica, poslana ubiti dvojicu Amerikanaca,
koja je promašila onog važnijeg pa nestala, ili njihova prijateljica koja nije
preživjela Monte Carlo. Ako se Alexander Lassiter/Harry Latham uspješno pogubi,
uključujući i raznešenu lubanju, on će pokupiti priznanja, jer on je organizirao
napad. Ako zamka propadne, on nije bio tamo; krivnja ide drugima.
Jer pariški Nula Jedan je shvaćao ono što ostali nisu; kao njihov voña, on je
trebao izvršavati zapovijedi. Ako bi Blitzkrieger jednom promašio, bio je ozbiljno
ukoren; ako je dvaput pro-
mašio, bio je ubijen, a drugi, koji se izobrazuje, zauzeo bi njegovo ili njeno
mjesto. Ako Sacre-Coeur propadne, on je znao tko će biti uklonjen —
tridesetogodišnji Nula Pet, za početak; njegova odbojnost prema svom mlañem
nadreñenom prečesto je izbijala na površinu... a on se žestoko suprotstavio izboru
jedinice koja je nestala. — Jedan je samo klinac koji voli ubijati, a onaj drugi je
nepromišljen; previše riskira! Pusti, to ću ja srediti! — To su bile riječi Broja
Nula Pet, izgovorene pred Brojem Nula Šest. Obojica idu na Sacre-Coeur; obojica će
biti smaknuti ako napad ne uspije. Nula Jedan, Pariz, nije smio dopustiti još jednu
mrlju u svom dosijeu. Morao je ući u unutarnji krug Bratstva; morao je zaslužiti
poštovanje pravih voña pokreta, samog novog Fiihrera, i pokazati svoju odanost
srcem i dušom. Jer on je vjerovao, istinski vjerovao.
Ponijet će fotoaparat u Bulonjsku šumu, snimiti dovoljno noćnih fotografija ne bi
li dokazao da je bio tamo, a dokaz je u samom aparatu, jer je na svakoj slici
označavao dan i sat snimanja. To je bilo tek pokriće, ako mu ikad zatreba, u što
nije vjerovao.
Telefon zazvoni, iznenadivši mladog nadreñenog Blitzkrie-gera. Podigao je
slušalicu.
— Kod je u redu — reče telefonistica — Malasol kavijar na
liniji.
— Herr Doktor...
— Niste zvali! — viknuo je Gerhardt Kroeger. — Tu sam
preko tri sata, a vi me niste zvali!
— Samo zato jer smo razrañivali strategiju. Ako moji pod
reñeni ne pogriješe, mogli bismo ostvariti cilj, mein Herr. Razra
dio sam sve potanko.
— Vaši podreñeni? Zašto ne vi?
— Primili smo kontradiktornu informaciju, gospodine, koja
može biti vrlo štetna, a moguće je, i jednako korisna. Odlučio
sam preuzeti rizik.
— To uopće ne zvuči smisleno!
— Ni ne može, preko telefona.
Page 119
— Zašto ne? Neprijatelj uopće nema pojma tko sam ja ni
da sam uopće ovdje pa hotelska centrala teško može biti nesi
gurna. Zahtijevam, želim znati što se dogaña!
— Dvije situacije se poklapaju unutar jednog sata. Recite
Bonnu da je Nula Jedan, Pariz, upotrijebio sve svoje sposobnosti
da ih obje kontrolira, ali ne može biti na dva mjesta odjednom.
Kako on ne može, izabran je da riskira najviše. To je sve što vam mogu reći, mein
Herr. Ako ne preživim, mislite dobro o meni. Moram ići.
— Da... da, naravno.
Mladi naći-revolucionar zalupi slušalicu. Ma što se dogodilo, on je pokriven. Otići
će na dugu, raskošnu večeru u Au Coin de la Famille, pa odšetati do glavne fontane
u Bulonjskoj šumi, snimiti beskorisne fotografije i vratiti se u skladišta Avignon,
prihvaćajući što god se dogodilo. Ili pohvalu zbog obavljene likvidacije, ili smrt
dvaju Blitzkriegera pogubljenih zbog nesposobnosti.
Drew se kretao u blizini blještave fontane u Bulonjskoj šumi, okupanoj
reflektorskim snopovima iz vode i krivudao izmeñu večernjih šetača, tražeći poznato
lice. Stigao je na sastanak malo prije osam i trideset; sad je bilo gotovo devet
sati, a nije vidio nikog poznatog, niti mu je itko prišao. Je li krivo shvatio
Karinine upute? Jesu li obrnute riječi značile potvrdu za one koji prisluškuju njen
telefon, pa ih je zato trebalo shvatiti doslovno? Ne, to nije imalo smisla. Bez
obzira na Karinine amsterdamske godine, oni se nisu dovoljno dobro znali da bi se
igrali skrivanja i otkrivanja; nisu imali iskustvo meñusobne komunikacije u
izuzetnim uvjetima. Latham pogleda na svoj sat; bilo je 9.03. Obići će područje još
jednom, pa se vratiti u Maison Rouge.
— Americain! — Okrenuo se na taj zvuk. To je bila Karin,
njeno lice uokvireno plavom vlasuljom; desna ruka zamotana. —
Idi na lijevo, brzo, kao da sam naletila na tebe. Na desno je čo
vjek, snima fotografije. Naći ćemo se na sjevernoj stazi.
Latham učini kako mu je rečeno, mirniji zbog činjenice da je ona tamo, ali zabrinut
zbog njenih riječi. Kružio je lijenim ritmom šetača oko fontane dok nije stigao na
popločanu stazu sasvim na desnoj strani. Zašao je na stazu, prošao tunelom od
stabala desetak metara i čekao. Dvije minute kasnije, stigne Karin... Slučajno, što
ni jedno od njih nije očekivalo, pali su si u naručje i zagrlili se, ne dugo, ali
dovoljno dugo.
— Oprosti, žao mi je — reče De Vries, blago se udaljivši i
nepotrebno dotakne plavu vlasulju zamotanom desnom rukom.
— Meni nije — Drew je prekine, smješkajući se. — Mislim
da sam to htio učiniti već nekoliko dana.
— Učiniti, što?
L
— Zagrliti te.
— Meni je samo bilo drago što si ti dobro.
— Dobro sam.
— To je baš lijepo.
— A bilo je lijepo i kad sam te zagrlio. Latham se tiho na
smije. — Pazi, damo, ti si mi dala ideju. Ti si to rekla, tvoje
opravdanje u veleposlanstvu je to što sam ti privlačan, i tako da
lje, i tako dalje.
— To nije bilo ispunjavanje želje, Drew. To je stvarno bilo
opravdanje, strateški primijenjeno.
— Daj, pa nisam Quasimodo, je li?
— Ne, ti si poveliki, ali ne i nezgrapni tip kojeg, sigurna
sam, mnoge žene smatraju dosta privlačnim.
— Ali ne ti.
— Moje brige su drugdje.
— Misliš, nisam Freddie — "Freddie de V", neusporedivi.
— Nitko ne može biti Freddie, dobar ili loš.
— Znači li to da sam još uvijek u trci?
— Kakvoj trci?
Page 120
— Za tvoje osjećaje, koliko god privremeni ili slabi bili.
— Govoriš o spavanju sa mnom?
— Vraga, to je još daleko. Zapamti, ja sam Amerikanac iz
Nove Engleske. Još prilično daleko, damo.
— A uz to, ti si čovjek koji izbjegava istinu.
— Što sam?
— Neću reći lažljivac, to je pregrubo.
— Što?
— Isto tako, ti si i grub čovjek koji zabija druge ljude u, ka
ko se već zove, u hokeju. O, da, čula sam. Harry mi je pričao.
— Samo kad su mi se našli na putu. Nikad proizvoljno.
— A tko je o tome odlučivao?
— Ja, valjda.
— Imam pravo. Ti si ratoboran čovjek.
— Do vraga, kakve to uopće ima veze?
— Ali, trenutno, drago mi je što jesi.
— Što?
— Čovjek s fotoaparatom, na suprotnoj strani ove fontane.
— Što s njim? Ljudi snimaju Pariz noću. Toulouse-Lautrec
je slikao, a danas prave fotke.
— Ne, on je nacist, osjećam, znam to.
— Kako?
— Način, kako stoji, on je tako... agresivan.
— To baš nije nešto.
— A zašto je, onda, ovdje? Koliko ljudi zaista snima noću
po Bulonjskoj šumi?
— Imaš pravo. Gdje je?
— Ravno preko puta - ili je bio. Na južnoj stazi.
— Ostani ovdje.
— Ne. Idem s tobom.
— Prokletstvo, učini kako ti kažem.
— Ne možeš mi zapovijedati!
— Nemaš pištolj, a čak i kad bi imala, ne možeš opaliti.
Tvoja ruka je zamotana.
— Oružje imam, a da si pažljiviji, znao bi da sam ljevakinja.
— Što?
— Idemo.
Zajedno su požurili izmeñu stabala dok nisu stigli na južnu stazu koja vodi do
osvjetljene fontane. Čovjek koji fotografira i dalje je bio tamo, uspravan kao
motka i ispucavao je, kako se činilo, nasumične snimke šetača oko fontane. Nečujno,
Latham se približi, njegova ruka je stiskala automatik za pojasom. — Iživljavaš se
fotografirajući ljude koji ne znaju da su snimljeni — reče Drew, potapšavši čovjeka
po ramenu.
Na njegov dodir, Blitzkrieger se naglo okrene, zureći u Dre-wa pri slabom svjetlu,
izbuljenih očiju. — Ti! - grleno je uzviknuo. - Ali ne, nisi isti! Tko si ti?
— Imam ja jedno pitanje za tebe. — Latham zgrabi čovjega
za vrat, nabivši ga o stablo. — Kroeger! — viknuo je. — Tko je
Gerhardt Kroeger?
Neonacist se brzo oporavio, odmah udarivši svojom čizmom u Drewove prepone; Latham
ustukne, izbjegavši udarac i tresne cijev svog automatika preko nacistovog lica. —
Kurvin sine, mene si tražio, je li?
— Nein! — kriknuo je ovaj, krv mu se širila licem, djelo
mično ga zasljepljujući. — Ti nisi čovjek s fotografije!
— Ali na nekog sličim, točno? Nekako, slično lice, ista vr
sta, točno?
— Ti si lud! — vrisnuo je nacist, usmjerivši smrtonosan
udarac u Drewov vrat; Latham ga zgrabi za zglob i žestoko ga
savije. — Samo sam snimao! — Čovjek se sruši u grmlje.
— Sad kad smo to ustanovili — reče Drew bez daha, opko

Page 121
rači neonacista i zabije koljeno u njegova rebra — pričajmo o
Kroegeru! — Latham pritisne cijev automatika izmeñu nacisto-
vih očiju. — Reći ćeš mi ili ćeš zaraditi tunel posred glave!
— Spreman sam umrijeti!
— To je lijepo, jer i hoćeš. Imaš pet sekundi, Adolfe... Je
dan, dva, tri... četri...
— Nein!... On je ovdje, u Parizu. Mora naći Žalca!
— A ti si mislio da sam ja Žalac, je li tako?
— Ti nisi isti čovjek!
— Nisam, baš si u pravu. Sjedaj!
Otkuda, to Drew ne bi znao, ali, prije nego što se on mogao pribrati, veliki
pištolj stvorio se u lijevoj ruci neonacista. Bez ikakvog prethodnog zvuka, snažni
pucanj dopre odnekud iza njih; nacistova glava se tržne unatrag, krv poteče niz
njegov vrat. Karin de Vries je Lathamu spasila život. Trčala je niz stazu, prema
njemu. — Jesi li dobro? — viknula je.
— Otkud je izvukao pištolj? — pitao je zapanjeni Drew.
— S istog mjesta kao i ti tvoj - odgovori De Vries.
— Što?
— Iz pojasa. Zgrabio si ga i rekao mu da sjedne; tada sam
ga vidjela, posegnuo je ispod jakne.
— Hvala ti...
— Nemoj mi zahvaljivati, učini nešto. Ljudi bježe od fonta
ne. Uskoro će stići policija.
— Idemo! - zapovijedi Latham, strpavši automatik za po
jas i izvuče mobitel iz unutarnjeg džepa. — Medu stabla... dubo
ko. — Nesigurno, protrčali su kroz otprilike dvadeset metara
mračnog zelenila i onda Drew podigne ruku. — Bit će dosta —
rekao je, bez daha.
— Gdje si to nabavio? — upita Karin, pokazujući na jedva
vidljiv obris telefona u Lathamovoj ruci.
— Antinavous — odgovori Drew, dotičući tipke telefona pri
prigušenom svjetlu s fontane. — Oni su dobro opremljeni.
— Baš i ne, kad ti svatko može nadzirati frekvenciju preno-
sivog telefona, iako u slučaju nužde, pretpostavljam...
— Stanlev? — reče Latham, presjekavši je. — Kriste, opet

se dogodilo! Bulonjska šuma; područje je pokrivao neonacist koji
me je trebao ubiti.
— I?
— Mrtav je, Stosh, Karin ga je pogodila kad mi je zamalo
raznio glavu... Ali, Stanlev, slušaj me. Kroeger je ovdje, rekao je,
ovdje u Parizu traži Žalca!
— Kakva je vaša situacija?
— Mi smo u šumi, izvan staze, dvadesetak metara od tijela.
— Slušaj me, sad - reče Witkowski grubo. — Ako to ne
možete izvesti a da ne natrčite na policiju — vraga, čak i ako to
riskirate — očistite džepove tog gada i gubite se.
— Kao što sam s Harrvem... - Drewov glas se spusti do
bolnog šapta.
— Sad to napravi za Harrva. Ako to što kažeš za Kroegera
nije obična besmislica, to tijelo je naša jedina veza s njim.
— On je mislio da sam ja Harry; ima fotografiju, rekao je.
— Gubiš vrijeme!
— Ako policija stigne...?
— Upotrijebi svoja poznata nazovi ^službena sranja i izvuci
se. Ako to ne upali, ja ću se kasnije za to pobrinuti, iako radije u
ovome ne bih po propisima. Kreči!
— Zvat ću te kasnije.
— Bolje prije nego kasnije.
— Idemo — reče Latham, uhvativši Karin za desni zglob,
iznad zavoja, i krene prema stazi.
— Natrag tamo? — uzvikne De Vries, zatečena.
Page 122
— Po nalogu našeg pukovnika. Moramo brzo raditi...
— Ali policija!
— Znam, dakle, još brže... Znam! Ostani na stazi i ako po
licija doñe, ponašaj se uplašeno, za što ti neće trebati puno ta
lenta ako ti je i malo kao meni, i reci im, tvoj dečko je zašao u
šumu pustiti vodu.
— Nije nemoguće — reče Karin, probijajući se izmeñu sta
bala i grmlja s Lathamom. — Više američki nego francuski, ali
nije nemoguće.
— Odvući ću našeg nesuñenog ubojicu u šumu i počistiti ga.
Ima i bolji sat od mog; i to ću uzeti.
Stigli su do staze, fontana nešto niže dolje sad je bila gotovo pusta, samo
nekoliko morbidno znatiželjnih promatrača raštrkano po rubovima. Nekoliko je uporno
pogledavalo niz ostale staze, očito očekujući policiju. Drew povuče truplo
stopalima naprijed u grmlje i pretraži džepove, vadeći sve čega je u njima bilo.
Nije se trudio tražiti oružje koje je zamalo okončalo njegov
život; ništa mu ne bi reklo. Završivši, požurio je natrag na stazu, do Karin, kad

odozdo dopru povici.
— Les gendarmes, les gendarmes! De l'autre cote!
— Ou?
— Ou done?
Srećom, odgovarajući na pitanja dvojice policajaca, gdje "na drugoj strani",
preostali grañani pokazivali su u različitim smjerovima, uključujući i nekoliko
sjenovitih staza. Policajci su se zlovoljno razdvojili i požurili različitim
stazama. To je bilo dovoljno; Latham i De Vries protrčali su otvorenim prostorom
fontane i sjevernom stazom, sve dok nisu izbili na otvoreno i našli se u sjaju
ljetnog vrta oko malog ribnjaka gdje su bijeli labudovi veličanstveno plutali
okupani svjetlom reflektora. Pronašli su jednu praznu klupu, i s vrlo malo zraka u
plućima, sjeli, tresnuvši tijelima o crne daske. Karin skine plavu vlasulju s glave
i stavi je u torbicu, slobodno protresavši kosom.
— Kad budem mogao govoriti, odmah zovem Witkowskog
— reče Drew, duboko dišući. — Kako tvoja ruka? Boli?
— Ti možeš misliti na moju ruku u ovakvom trenu?
— Pa, zgrabio sam te tamo jer si još držala pištolj u lijevoj i
pomislio sam da bi prokleta stvar mogla okinuti ako je uhvatim
— tvoju lijevu ruku, mislim.
— Znam što misliš. Nije bilo vremena da ga vratim u torbi
cu... Zovi pukovnika, molim te.
— U redu. — Latham opet izvadi mobitel iz džepa i nazo
ve, zahvalan za osvjetljenje s ribnjaka pod kojim je jasno mogao
vidjeti brojke. - Stanlev, uspjeli smo — rekao je.
— Netko drugi nije, mladiću — upadne pukovnik. — A mi
ne znamo kako se to dogodilo, do vraga.
— Onaj neo-ološ kojeg sam tajno poslao na vojni let za

Washington danas u pet ujutro.
— Što je s njim?
— Stigao je u bazu Andrevvs u tri i trideset ujutro, D.C.,
potpuni mrak, usput rečeno - i ubijen je, pod vojnom pratnjom
do čekaonice.
— Kako?
— Snajper s infracrvenim nišanom na jednom od krovova.
Naravno, ništa nije pronañeno.
— Tko je tražio?
— Tko zna? Kako smo se dogovorili, dok je on letio, ja sam
vrhunskim višim časnicima Knoxa Talbota javio da imamo pra
vog nacistu, kad će ga dopremiti i sve ostalo.
— Pa?
— Netko je postavio pucaljku.
— I na čemu smo?
Page 123
— Suzili smo krug, eto na tome smo. Znamo za AA kom
pjutore, sad imamo četiri ili pet zamjenika direktora na popisu.
Tako se to radi, mladiću, stalno zatvaraš vrata dok ti ne ostane
samo jedan ili dva u sobi.
— A što sa mnom, što s Parizom?
— To je igra mačke i miša, zar ne, momče? Taj Kroeger želi
pronaći Harrva - tebe - koliko i ti želiš naći njega, nije li tako?
— Očito, ali zašto?
— Znat ćemo samo ako ga uspijemo uhvatiti, zar ne?
— Nisi previše utješan...
— I ne trebam biti, budimo načisto. Hoću te spremnog sva
kog trena, danju i noću.
— Baš ti hvala, Stosh.
— Daj mi štogod imaš...
— Zgrabio sam sve što je bilo — Latham bijesno upadne.
— Dakle nemoj mi reći "štogod". Samo sam zaboravio prokleti
sat!
— To volim — reče pukovnik. — Volim bijes u ovakvim si
tuacijama. Sad k meni, u bilo koje doba, i tri puta promijeni vo
zilo.
15
Plamenovi su suknuli u vis, blještava vatrena eksplozija je osvijetlila tamu.
Golemi kompleks Vaclabruck gotovo je završen, uključujući i prostrano iskošeno
polje koje se spuštalo sa strmog brijega na kojem še okupilo tisuću petsto
izabranih sljedbenika Briiderschafta iz cijelog svijeta. Noć je bila jasna i baklje
su ispunjavale veliku prirodnu arenu, uz rubove kao i ispred podija i petnaest
metara dugog stola na vrhu brijega, gdje su sjedile vode. Na središnjoj govornici
je bio mikrofon. Žice su posvuda vodile do zvučnika na polju, a na vrhu visokih
jarbola iza svečanog stola, na povjetarcu su lepršali osvijetljeni krvavo
crveno-crni stjegovi Trećeg Reicha, s jednom uočljivom razlikom. Bijele munje
spuštale su se preko svastika. To je bila zastava Četvrtog Reicha. Govorilo je više
govornika, svi u vojničkim odorama nacističke Njemačke. Njihovi istupi su dovodili
publiku do burnog kre-šenda fanatičnog odobravanja. Napokon, predzadnji govornik
približio se središtu podija; rukama se uhvatio za govornicu, njegov vatreni pogled
prelazio je preko redova glava; progovorio je tihim, odzvanjajućim autoritetom.
— Čuli ste sve večeras, vapaje onih diljem svijeta koji nas
trebaju, traže da mi preuzmemo mač svjetske pravde, čisteći rase
i uklanjajući ljudsko i ideološko smeće koje zagañuje civilizirani
svijet. I mi smo spremni!
Pljesak pomiješan pulsirajućim urlicima odobravanja, pro-tresao je tlo odzvajajući
okolnim šumama. Čovjek u odori podigne ruke tražeći tišinu; nastupila je brzo i on
nastavi.
— Ali, da bi nas vodio, mi moramo imati Zeusa, Fiihrera
većeg od prijašnjeg - ne u misli, jer nitko ne može nadmašti
Adolfa Hitlera u filozofiji - već u snazi i odlučnosti, voñu koji će
udariti plašljive i neće ga zaustaviti oprezne strategije vojnih inte
lektualaca; koji će se oboriti na neprijatelje rasnog napretka i na
pasti kad bude znao da je pravi trenutak! Povijest je pokazala: da
je Treći Reich izvršio invaziju na Englesku kad je Herr Hitler
svojim vojskama tako zapovjedio, imali bismo drukčiji i daleko bolji svijet nego
što je danas. Nije to učinio, po nagovoru diletanata junkerskog korpusa. Naš novi
voña, naš Zeus, nikad neće pokleknuti pred takvim kukavičkim miješanjem... Meñutim,
i ja znam da će to biti razočarenje, još nije vrijeme da otkrijemo njegov
identitet, čak ni vama. Umjesto toga, on je snimio poruku za vas, za svakog
pojedinog meñu vama.
Predzadnji govornik podigne desnu ruku u nacistički pozdrav. Kad ju je naglo
spustio, posvuda se iz zvučnika začuje pojačani glas. To je bio neobičan glas,
srednje dubok, oštar i odsječan, svaki ozvanjajući konsonant izgovoren je kao zamah
sjekire koja siječe tvrdo drvo. U nečemu, budio je sjećanje na Hitle-rove verbalne
napade utoliko što su histerični klimaksi nastupali često i brzo, ali tu je
sličnost prestajala. Jer ovaj govornik je bio bliži svom vremenu; šokantnoj osobini
Page 124
njegovih vrištećih vrhunaca prethodile su hladne riječi, izgovorene polako, ledeno,
praćene iznenadnim provalama emocionalnih ispada koji su davali snagu njegovim
zaključcima. Njegove harange nisu bile umanjene hitlerovskom kreštavo monotonom
izvedbom; umjesto toga, bile su naglašene kontrastom, kao da se on povjerava svojoj
publici, koja je nesumnjivo razumijevala svaki zaključak do kojeg je on vodio, pa
nagrañivao njihovu pronicljivost vikanjem, potvrñujući zaključke koje su oni već
izveli. Doba Vodenjaka je odavno završilo; doba rukovoñenja zauzelo je njegovo
mjesto. Pouke avenije Madison proslijeñene su diljem svijeta.
— Na početku smo, a budućnost je naša! Ali vi to znate, zar ne? Vi koji neumorno
radite ovdje u Domovini, i vi koji neprestano djelujete u stranim zemljama - vi
možete vidjeti što se dogaña, nije li tako? I nije li to veličanstveno? Poruka koju
nosimo nije samo prihvaćena, već i žarko željena, željena u srcima i umovima ljudi
posvuda — a vi to vidite i čujete i to znate!... Ja vas ne mogu vidjeti, ali čujem
vas i prihvaćam vašu zahvalnost, iako je, budimo iskreni, neprikladna. Ja sam samo
vaš glas, glas ispravno nezadovoljnih diljem civiliziranog globusa. A vi to
shvaćate, zar ne? Vi shvaćate agoniju s kojom se posvuda suočavamo kad nas
inferiorni narodi nagone da plaćamo zbog njihove inferiornosti! Kad su uspješni
ljudi i žene lišeni svojih teško stečenih bogatstava od strane onih koji odbijaju
raditi ili su za rad nesposobni ili previše zaostali čak i da pokušaju! Trebamo li
mi trpjeti zbog njihove lijenosti, njihove nesposobnosti ili
njihove umobolnosti? Ako ostane tako, nemarni, nesposobni i umobolni zavladat će
svijetom! Jer oni će nam oteti naše moralno vodstvo preplavljujući nas,
iscrpljujući naše zalihe u ime ljudskosti - ali ne, ne radi se o ljudskosti,
vojnici moji, jer oni su smeće!... Oni to ne mogu i neće učiniti, jer budućnost je
naša!
Posvuda, naši naprijatelji su sve više zbunjeni, iznenañeni ovime što se nad njih
nadvija, i nisu sigurni tko je a tko nije dio nas, a u svojim najdubljim mislima
pozdravljaju naše napredovanje, čak i kad niječu takve misli. Stupajte dalje,
vojnici moji. Budućnost je naša!
Opet, pljesak je bio gromoglasan, dok su zvukovi himne Horsta VVessela ispunjavali
veliki stadion izdubljen u šumi. A u posljednjem redu, dvojica ljudi, naizmjenično
plješćući i izvikujući izjave odanosti, okrenuli su se jedan prema drugom i tiho
progovorili, obojica prepoznavši svoje djelomično obrijane, nasuprotne, obrve.
— Ludilo — na engleskom je rekao Francuz.
— Ne razlikuje se od filmskih snimki Hitlerovih govora, ko
je smo vidjeli - doda Nizozemac iz nizozemskog ministarstva
vanjskih poslova.
— Mislim da ste u krivu, monsieur. Ovaj Fiihrer je znatno
uvjerljiviji. Ne nameće masi svoje sudove stalnim vikanjem. On
ih vodi do njih, postavljajući naoko razumna pitanja. Onda izne
nada eksplodira, dajući im odgovore koje oni žele čuti. On razu
mije dinamiku - vrlo lukavo, dakako.
— Tko je on, što mislite?
— Može biti bilo koji od krajnjih desničara u Bundestagu,
pretpostavljam. Kako mi je naloženo, snimio sam ga a naš odjel
može usporediti uzorke glasova, ako je ovaj smiješno mali stroj u
mom džepu dovoljan za zadatak.
— Nisam u vezi s uredom više od mjesec dana — primijeti
Nizozemac.
— Ni ja, šest tjedana — reče Francuz.
— Moramo odati priznanje našim nadreñenima. Sateliti su
uhvatili čistinu u šumi, onako kako su prije gotovo trideset godi
na zrakoplovi na velikim visinama otkrili projektile na Kubi. Ni
su prihvatili objašnjenje o još jednoj bogatoj dalekoistočnoj reli
gijskoj sekti, unatoč službenim dokumentima. Bili su u pravu.
— Moji su bili uvjereni da nešto nije u redu kad su zaposle
ni strani grañevinski radnici.
— Ja sam bio obični stolar, a vi?

— Električar. Moj otac je imao magasin electrique u Lyonu.
Radio sam tamo dok nisam otišao na sveučilište.
— Sad se moramo izvući odavde, a mislim da nam to neće
Page 125
biti baš lako. Ovo mjesto ne razlikuje se uvelike od nekakvog
starog koncentracijskog logora - ograda od bodljikave žice, stra-
žarski tornjevi sa strojnicama i sve ostalo.
— Budite strpljivi, naći ćemo način, monsieur. Srest ćemo
se na doručku, šator šest. Mora postojati način.
Dvojica muškaraca se okrenu jedan od drugoga, tek da bi se suočili s polukrugom
ljudi u vojničkim odorama, ukrašenim simbolom Četvrtog Reicha, bijele munje koje se
spuštaju preko svastika. - Jeste li čuli dovoljno, meine Herren? — rekao je jedan
od njih, istupivši iz niza stražara nasuprot dvojici stranaca. — Mislite da ste
jako pametni, nicht wahr? Čak ste i na engleski prešli. — Vojnik podigne mali
elektronski prislušni ureñaj, uobičajen u policijskim i obavještajnim krugovima. —
Ovo je divan komadić opreme — nastavio je časnik. — Možete izabrati, recimo,
dvojicu ljudi u gužvi i čuti svaku izgovorenu riječ bez okolne buke. Izuzetno...
Obojica ste pod prismotrom od trena kad ste se pojavili meñu našim privilegiranim,
pozvanim gostima, oduševljeno tvrdeći da ste dvojica od njih. Mislite li da smo mi
tako ne-obaviješteni? Zaista ste vjerovali da mi nemamo popise koje možemo
provjeriti? Kad vas nigdje nije bilo, provjerili smo stranu radnu snagu. I pogodite
što smo našli? Nije važno, vi znate, dakako. Mrzovoljnog nizozemskog stolara i vrlo
osornog francuskog električara... Mitkommen! Zackig! Malo ćemo porazgovarati, vaš
smještaj na žalost neće biti najbolji, ali će poslije vaši zemaljski ostaci naći
mir u dubokom rovu zajedno s ostalim crvima i gnjidama.
— Dobro ste izvježbani u takvim pogubljenjima, nije li tako?
— Sa žaljenjem moram reći, Nizozemce, nisam bio tada živ
da bih mogao sudjelovati. Ali naše vrijeme će doći, moje vrijeme
će doći.
Witkowski, Drew i Karin sjedili su oko pukovnikovog kuhinjskog stola u njegovom
stanu na rue Diane. Po stolu su bili rašireni predmeti koje je Latham pokupio iz
džepova mrtvog neonacista. - Nije loše — reče veteran vojne G-2, naizmjenično
podižući
objekte i proučavajući ih. — Ovo ću vam reći — nastavio je — ovo Siegfriedovo
kopile nije očekivalo nikakve nevolje u Bulonj -skoj šumi.
— Zašto to misliš? — pitao je Latham, mahnuvši prema
svojoj praznoj čaši za viski.
— Pukovnik podigne obrve i kimne prema metalnom baru s
pićima tik ispod prolaza u dnevnu sobu. — U ovoj kući, ja točim
prvu, a ostalo je na vama. Osim damama... pitaj damu, konju.
— To je pogrdni naziv — reče Drew, ustajući i pogledavši
Karin koja odmahne glavom.
— Što to?
— Nije važno, pukovniče, on je neozbiljan — upadne De
Vries. - Ali molim vas, odgovorite na njegovo pitanje. Nema
dokumenata, nema identifikacija; zašto "nije loše"?
— U stvari, prilično je dobro. To će ti on sam reći, ako po
gleda te stvari umjesto da siše gorivo.
— Popio sam jedno piće, Stosh! Prokleto dobro zasluženo,
dodao bih.
— Znam, mladiću, ali ipak još nisi pravo pogledao, jesi li?
— Da, jesam. Kad sam stavljao na stol. Kutija šibica iz re
storana zvanog Au Coin de Famille, račun iz kemijske čistionice
na aveniji Georges Cinq, na ime Andre — beznačajno; zlatni dr
žač za novac s nekoliko, pretpostavljam, riječi od milja na nje
mačkom i ništa više; još jedan račun za kreditnu karticu, ime i
adresa tako očito lažni ili toliko zakopani da bi dane potrošili sa
mo zato da doñemo do još jedne slijepe ulice. Banke plaćaju; to
je sve što trgovci žele i primaju račun... Ostalo, priznajem, nisam
pretražio, ali, ovo što sam ti upravo rekao rezultat je pregleda u
trajanju od osam sekundi. Još nešto, pukovniče?
— Rekao sam vam, gospoño De Vries, on ima zasluga.
Sumnjam da je bilo i osam sekundi — oko pet je bliže po mom
računu, zbog njegove žurne željne za pićem.
— Zadivljena sam — prihvati Karin — ali vi ste našli i dru
Page 126
ge stvari, druge predmete?
— Samo dva. Jedan, račun za popravak iz postolarske radio
nice, za čizme, takoñer na ime Andre, a drugi, zgužvana ulaznica
u zabavni park pokraj Neuilly-sur-Seine — besplatna ulaznica.
— To nisam vidio! — bunio se Latham, točeći piće za barom.
— Što vam govore?
— Cipele, posebne čizme, su vrlo osobne, gospoño De Vries.
— Molim vas, prestanite me tako zvati, gospodine. Može
Karin.
— U redu, Karin. Obuća je, recimo to tako, vrlo indikativ
na; trgovina po mjeri proizvodi odreñeni oblik i tip za pojedina
čnu nogu. Ako osoba ide u takvu trgovinu, obično je već bila ta
mo, to jest, ako je već neko vrijeme u Parizu. Inače, vratila bi se
svom prvobitnom čizmaru, razumijete me?
— Da, dakako. A zabavni park?
— Zašto je dobio besplatnu kartu? — uključi se Drew, do-
nijevši svoje piće sa sobom. — Ja to stvarno nisam vidio, Stosh.
— Znam, hlopak, i nisam te htio poklopiti, to je tu, jedno
stavno.
— Dakle sutra ujutro navalimo na čizmara i nekog u zabav
nom parku tko dijeli besplatne karte - nije baš francuska tradici
ja. Bože, umoran sam. Idemo kući... Ne, čekaj malo! Što je sa
zamkom koju si postavio u Sacre-Coeur?
— Kakva zamka? — pitao je iznenañeni Witkowski.
— Zamka! Glasnik Šesnaest na vrhu uspinjače.
— Nikad čuo za to. - Oba muškarca pogledaju Karin de
Vries. - Ti?
— To sam puno puta radila za Freddieja - reče Karin, ne
sigurno se smješkajući. — Rekao bi, "Izmisli nešto, što budalasti-
je to bolje, jer svi smo mi budale."
— Čekajte malo, oboje — reče Witkowski, odmahnuvši gla
vom, i onda pogleda Drewa. — Siguran si da te nitko nije mo
gao pratiti ovamo?
— Zanemarit ću uvredu i dat ću vam svoj profesionalni od
govor. Nije mogao, pasji sine, jer ja sam znao i bolje od tri pro
mjene vozila što su oni mogli pokupiti elektronski, na telefonu,
ali ti si previše pretpotopan da bi to znao. Naše promjene su se
odvijale pod zemljom, u metrou, i to ne tri nego pet. Shvaćaš?
— O, sviña mi se tvoj bijes. Moja poljska majka-svetica uvi
jek je govorila da ima istine u bijesu. To je bila jedina stvar u ko
ju se moglo vjerovati.
— Lijepo. Mogu li sad zvati taksi i odvesti nas oboje kući?
— Ne, to je jedina stvar koju ne možeš, momče. Budući da
nitko ne zna gdje si, ostat ćete ovdje, oboje. Imam gostinjsku so
bu i vrlo zgodan trosjed tamo prijeko... Pretpostavljam da ćeš ti
na trosjed, mladiću, i bit ću ti zahvalan ako mi ne popiješ sav
viski.
Ojañena jedinica Blitzkriegera vratila se u svoje sjedište iz "zamke" na
Sacre-Coeuru tek da bi se suočila sa prigušenom zbrkom. To je samo pojačalo gnjev
elitnih ubojica.
— Nije bilo nikoga! - prasnuo je stariji Pariz Pet, bacivši
se u stolicu za stolom u sobi za sastanke. - Ni jednog prokletog
čovjeka ili žene koji bi barem sličio vezi! Smjestili su nam - glup
i opasan gubitak vremena.
— Gdje je naš blistavi voña, Nula Jedan? — pitao je drugi
član jedinice, obraćajući se preostaloj trojici Blitzkriegera koji ni
su bili poslani na Sacre-Coeur. — Izmeñu dvije promjene pelena
može biti glavni, ali treba nam dati jedno do dva objašnjenja.
Ako su nam smjestili, nesumnjivo smo uočeni!
— On nije tamo - odgovori drugi naci-ubojica s laktom na
stolu, a glas mu je bio mješavina umora i dosade.
Page 127
— O čemu pričaš? — viknuo je Pariz Pet čvrsto se ispraviv-
ši. — Poziv iz Bonna u deset sati. Morao je biti ovdje zbog toga.
— Nije bio i nikakvog poziva nije bilo — rekao je drugi.
— Je li mogao doći njegovom privatnom linijom?
— Ne, nije mogao i nije ga bilo — odgovori umorni Blitzk-
rieger čiji broj je bio Nula Dva, Pariz. — Kad se nije pojavio, ja
sam sjedio u njegovom smrdljivom uredu od devet i trideset do
četvrt do jedanaest. Ništa... Nula Jedan može biti odani ljubimac
naših nadreñenih, ali volio bih da se češće kupa. Ta soba je re
zervoar smrada.
— Zbog tuširanja se mora udaljiti od svog prijestolja i svih
svojih spravica.
— On je kao ludi klinac u trgovini s elektronskim igračkama.
— Oprezno — upadne još jedan. — Na neslogu se mrko
gleda, podsjećam vas.
— Na ispravnu kritiku ne — bio je uporan Pariz Pet. —
Gdje je Jedan i zašto nije ovdje? Vi ga, vjerujem, niste ni čuli.
— Točno, ali opet, svi znamo trzavice izmeñu vas dvojice.
— Priznajem i nebitno je - reče Pet, ustajući, njegov vitki
lik nadvio se nad stol, podbočen snažnim, raširenim rukama. —
Meñutim, njegovo sadašnje ponašanje je neprihvatljivo i to ću
reći Bonnu. Naš tim je poslan na lažnu zadaću punu rizika...
— Svi smo čuli vrpcu iz veleposlanstva — upadne umorni
Pariz Dva. — Složili smo se, to ima prvenstvo.
— Dakako, jesmo, ja najviše. Ali umjesto da vodi taj napad

s prvenstvom, naš prvi Nula izabire sekundarnu Bulonjsku šumu
pod izgovorom da se sa Sacre-Coeura ne može vratiti na vrijeme
za poziv iz Bonna. Nije bilo poziva, a on nije ovdje. Objašnjenje
je potrebno, bez dvojbe.
— Možda nema nikakvog — reče do tada šutljivi Blitzkrie-
ger na krajnjem desnom kraju stola. — Meñutim, bio je jedan
poziv, naš informator u američkom veleposlanstvu.
Kao jedan, članovi jedinice iz Sacre-Coeura reagirali su kao preplašene mačke. Opet
progovori Pet. — Apsolutno mu je zabranjeno izravno stupati u vezu s nama, osbito
telefonom.
— Mislio je da informacija opravdava njegov neposluh.
— Što je to bilo? — htio je znati Tri.
— Pukovnik Witkowski.
— Koordinator — doda Pariz Dva tiho. — Njegove značaj
ne veze u Washingtonu su poznate našim... našim ljudima tamo
prijeko.
— Što je to bilo? — Pet je bio uporan.
— Naš čovjek se osobno smjestio u automobilu pred pu-
kovnikovim stanom na rue Diane. Instinkt, temeljen na telefon
skim presretanjima udovice Frederika de Vriesa u Dokumentima
i istraživanju.
— I?
— Prije više od sat vremena, muškarac i žena utrčali su u
zgradu. Bili su u sjeni, pa nije mogao dobro vidjeti muškarca, ali
činilo mu se da ga zna. Ženu je znao. To je bila udovica De Vries.
— Muškarac je Latham! — prasnuo je Pariz Pet. — Ona je
s Harrvem Latham om; ne može biti nitko drugi. Idemo!
— Idemo, učiniti što? — upitao je skeptični Blitzkrieger,
Nula Dva.
— Odraditi ubijanje koje je Jedan loše isplanirao.
— Okolnosti su drukčije, a s obzirom na pukovnikovo isku
stvo u sigurnosti, mjesto je krajnje opasno. U odsutnosti Nula Je
dan, predlažem, tražimo odobrenje iz Bonna.
— Ja predlažem da ne tražimo — Pariz Šest se uključi. —
Sacre-Coeur je dovoljan fijasko, pa zašto bi otvarali prozor u to,
a još manje vrata? Ako odradimo likvidaciju, to briše fijasko.
— A ako propadneš?
Page 128
— Odgovor na to je očit — odgovori drugi iz Sacre-Coeura,
desnom rukom dotaknuvši okvir navlake na ramenu ispod jakne,
a lijevom posegne za ovratnik košulje, gdje su bile ušivene tri kapsule cijanida. —
Može biti neslaganja, ako hoćeš, ali temelj je naša predanost Bratstvu, stvaranje
Četvrtog Reicha. Neka nitko ne zanemari tu predanost.
— Ne mislim da itko to zanemaruje — reče Dva. — Znači
slažete se s Parizom Šest? Idemo u rue Diane.
— Dakako. Bili bi idioti kad ne bismo.
— Dat ćemo Bonnu trostruko ubojstvo kojem naši voñe
mogu samo pljeskati — dodao je gnjevni, nezadovoljni Pariz Pet.
— Bez Nula Prvog, koji nas je dovoljno zajebao. Kad se vrati,
može odgovarati nama isto kao i Bonnu. Pretpostavljam, u naj
boljem, bit će opozvan.
— Ti doista želiš zapovijedati ovom jedinicom, je li? — upi
ta Dva, umorno podigavši pogled na dojmljivu priliku Petice.
— Da — odgovori stariji ubojica, stariji zato jer je stigao u
dob od trideset godina. - Ja sam najstariji i najskusniji. On je
ludi tinejdžer koji djeluje i donosi odluke prije nego što promisli
stvari. Ja sam trebao dobiti taj položaj prije tri godine, kad smo
ovdje dodijeljeni.
— Pa zašto nisi? Uostalom, svi smo mi ludi, dakle ludilo se
ne računa, zar ne?
— Što ti to, do vraga pričaš? — navalio je drugi Blitzkrie
ger, ustavši, zureći u Nula Dva.
— Nemojte me krivo shvatiti, ja opravdavam naše ludilo. Ja
sam sin diplomata, odrastao sam u pet različitih zemalja. Iz prve
ruke sam vidio to o čemu su vama samo pričali. Mi smo u pravu,
posve u pravu. Slabi, mentalno i rasno inferiorni, posvuda se
ubacuju u vlade; samo slijepi to ne vide. Ne trebaš biti sociolog
da shvatiš kako intelektualna razina posvuda opada umjesto da
se podiže. Zato smo u pravu... Ali moje pitanje Petici je ovo
pokrenulo. Zašto je Nula Jedan izabran za voñu, prijatelju?
— Zaista ne znam.
— Pokušat ću ti objasniti. Svaki pokret mora imati svoje fa
natike, svoje jurišne snage koje nastanjuju to tamno područje da
lje od ludila koje ih tjera da se bacaju na neprobojne barikade
kako bi se njihov glas čuo diljem zemlje. A onda oni nestaju u
pozadinu, zamijenjeni - ili bi barem trebali biti zamijenjeni —
superiornijim ljudima. Pustiiti jurišnim snagama, nasilnicima, vla
dati partijom, a time i narodom, to je bila najteža pogreška koju
je Treći Reich napravio.
— Ti si mislilac, je li, Dva?
— Filozofske Nietzscheove teorije uvijek su me privlačile,
naročito njegova doktrina o savršenstvu kroz samopotvrdivanje i
moralnu glorifikaciju nadmoćnih vladara.
— Ti si preučen za mene — reče Nula Šest — ali već sam
čuo te riječi.
— Dakako, jesi — Pariz Dva se smješkao. — Te varijacije
su usañene u nas.
— Gubimo vrijeme! — upadne Pet, uspravan, oči su mu la
gano škiljile, usmjerene na Dvojku. — Ti si baš mislilac, je li?
Nikad te nisam čuo toliko govoriti, naročito ne o takvim stvari
ma. Ima li još nečeg iza tvojih riječi? Možda misliš da bi ti tre
bao zapovijedati našom pariškom jedinicom.
— O, ne, ti si jako u krivu, ja nisam izučen za to. To što
imam u glavi, nedostaje mi u praktičnom iskustvu, a nedostaje
mi i zbog moje mladosti.
— Ali ima još nešto...
— Dakako, ima, Broj Pet — prekine ga Dva, njihovi pogle
di prikovani meñusobno. — Kad naš Reich zavlada, ja nemam
namjeru nestati u mračnu pozadinu - ništa više nego ti.
Page 129
— Razumijemo se mi... Idemo, ja ću izabrati tim za rue
Diane - šestorica ljudi. Dvojica od vas ostaju ovdje obavljati hit
ne poslove, ako bude potrebno.
Izabrana šestorica dignu se od stola, trojica odu u svoje sobe kako bi se presvukli
u crne majice i hlače, a ostali Blitzkriege-ri su proučavali plan grada, usmjerivši
se na područje oko rue Diane. Tri propisno obučena ubojice se vrate; ekipa provjeri
svoje oružje, pokupe opremu koju je odredio Nula Pet, a telefon zazvoni.
— Ova situacija je postala nedopustiva! — vrištao je doktor
Gerhardt Kroeger. — Sve ću vas prijaviti zbog krajnje nesposob
nosti i odbijanja da ostanete u vezi s Bratstvom na najvišoj razi
ni!
— U tom slučaju, sebi bi učinili lošu uslugu, gospodine -
reče suzdržani Nula Pet. — Do jutra, imat ćete likvidaciju mete
koju tako silno želite, kao i druge dvije mete zbog kojih će Bonn
biti zadovoljan kad čuje da ste vi bili korisni uputivši nas na njih.
— To sam čuo prije gotovo četiri sata! Što se dogodilo? Že
lim razgovarati s onim bezobraznim mladim čovjekom koji tvrdi
da vam je voda.
— Volio bih kad bih mogao, mein Herr — odgovori Pet,

pažljivo birajući riječi. — Na žalost, Nula Jedan, Pariz, nije u ve
zi s nama. Odlučio je slijediti sekundarni izvor, vrlo upitan, ako
dopuštate, i nije se javio kako bi nas izvijestio. Točnije, on kasni
preko dva sata.
— "Upitni" izvor? On je rekao da je krajnje rizičan. Možda
mu se nešto dogodilo.
— U dražestima Bulonjske šume, gospodine? Opet, vrlo ne
vjerojatno.
— Pa što se, onda, dogodilo na prvoj lokaciji, za Boga?
— Tek zamka, mein Herr, ali moj tim, skupina Nula Petog,
izbjegla ju je. Meñutim, vodila je do trećeg izvora. Taj je nedvoj
ben i sad idemo tamo. Prije nego što Sunce izañe, imat ćete do
kaz smrti prve mete, propisan način egzekucije bit će vrlo vidljiv.
Ja, Nula Pet, osobno ću vam dostaviti fotografije u vaš hotel.
— Vaše riječi mi donose olakšanje; barem govorite razum
nije od onog prokletog mladića kobrastih očiju.
— On je mlad, gospodine, ali vrlo sposoban u tjelesnim vi
dovima našeg rada.
— Bez glave na ramenima, ta vrsta talenta ništa ne znači!
— Sklon sam složiti se, ali molim vas, mein Herr, on je moj
nadreñeni, dakle ja to što sam upravo rekao, nikad nisam rekao.
— Niste vi rekli, ja sam. Vi ste se samo složili s uopćava
njem... Koji je vaš broj? Pet?
— Da, gospodine.
— Donesite mi fotografije i Bonn će biti upoznat s vašom
vrijednošću.
— Vi ste vrlo ljubazni. Mi sad moramo krenuti.
Stanlev Witkowski sjedio je u mraku, vireći kroz prozor dolje na ulicu. Njegovo
široko ogrubjelo lice bilo je mirno i nepomično, a često je gledao kroz infracrveni
dalekozor. Predmet njegove koncentracije bio je nepomični automobil na krajnjem
desnom uglu bloka, ne više od sto trideset metara od ulaza u njegovu zgradu. Pažnju
obavještajnog veterana privuklo je lice na prednjem sjedalu, nakratko osvjetljeno
uličnom rasvjetom. Povremeno, lice je ulazilo u njegov vidokrug, zatim nestajalo u
sjenama, kao da čovjek čeka nekog ili motri nešto na drugoj strani. Šuplji pritisak
u pukovnikovim grudima, pritisak kojeg je osjetio na stotine puta u
prošlosti, bio je upozorenje koje je trebalo, za minutu ili sat, prihvatiti ili
odbaciti.
A onda se dogodilo. Lice je ponovno postalo vidljivo, ali o desno uho čovjeka bio
je priljubljen mobitel. Izgledao je uzbuñeno, ljutito, njegova glava se nakrene
prema gore, pogled usmjeren na gornje katove zgrade. Witkowskijeve zgrade.
Promatrač zatim odbaci telefon, opet u bijesu ili nezadovoljstvu. Pukovniku je to
Page 130
bilo dovoljno. Ustao je i brzo prošao kroz vrata svoje spavaće sobe u dnevnu sobu,
zalupivši vrata za sobom. Našao je Drewa Lathama i Karin de Vries, sjedili su na
trosjedu, na suprotnim krajevima, na njegovo izrazito zadovoljstvo; Witkowski nije
podnosio osobne odnose u njihovom poslu.
— Hej, Stanlev — reče Drew. - Nadzireš nas? Ako je ta
ko, nemaš se čega bojati. Raspravljamo o poslije-hladnoratovskoj
situaciji, a dami se ne sviñam.
— To nisam rekla — usprotivi se Karin, uz osmijeh. — Nisi
učinio ništa zbog čega mi se ne bi sviñao, a ja te zaista poštujem.
— Prijevod. Ja sam dotučen, Stosh.
— Nadajmo se, u prenesenom značenju — reče pukovnik
ledeno, ton njegovog glasa uozbilji Drewa.
— Kažeš da te nisu pratili, mladiću.
— Nisu. Kako bi mogli?
— Nisam siguran, ali dolje na ulici je čovjek u autu, a ja se
pitam. Telefonirao je i uporno pogledava ovamo gore.
C Drew se brzo digne s trosjeda i krene prema vratima Wit-kowskijeve spavaće sobe.
— Isključi svjetlo prije nego što uñeš unutra, budalo prokleta — Witkowski zalaje.
— Kroz taj prozor ne smije procuriti ni malo svjetla. - Karin se ispruži i isključi
sobnu svjetiljku iznad svoje glave. — Prava cura — nastavio je obavještajac. —
Crveni dvogled je na prozorskoj dasci, a ti se drži nisko, dalje od stakla. To je
limuzina preko puta, na uglu.
— U redu. — Latham nestane u spavaćoj sobi, ostavivši
Witkowskog i De Vries same u relativnom mraku, samo trak uli
čnih svjetala je davao ono malo svjetla kojeg je bilo.
— Zaista ste zabrinuti, zar ne? — pitala je Karin.
— Predugo sam u ovome da bih se brinuo — odgovori pu
kovnik, i dalje stojeći. — Zato imam vas.
— To može biti ljubomorni ljubavnik, ili muž prepijan da bi
otišao kući.
— Može biti i mišić koji traži dječje zubiće pod jastucima.

— Ja nisam bila neozbiljna i ne mislim da je pošteno od vas
da budete.
— Oprosti. Ozbiljno to mislim. Da ponovim što je moj stari
poznanik - prijatelj ne bi bilo ispravno, jer ja nisam na njegovoj
razini - Sorenson, rekao u Washingtonu, "Stvari se kreću prebrzo
i postaju previše složene," U pravu je. Mislimo da smo spremni,
ali nismo. Nacistički pokret izranja iz blata kao crvi na smetlištu;
mnogi su stvarni, a mnogi i nisu, tek mrlje od otpadaka svijetle
boje. Tko je, a tko nije? I kako ćemo to ustanoviti, ne optužujući
svakog, ne prisiljavajući nedužne da dokazuju kako nisu krivi?
— Što bi bilo prekasno kad su optužbe već izrečene.
— Mlada damo, ne možeš biti više u pravu. Ja sam to pro
šao. Izgubili smo na desetke tajnih agenata i onih s meñurazine.
Naši ljudi su se sami razotkrivali, ulizujući se političarima i tako
zvanim novinarima-istražiteljima od kojih nitko nije znao istinu.
— Sigurno vam je bilo vrlo teško.
— Uobičajene ostavke su uključivale rečenice kao, "To me
ni ne treba, satnice," ili bojniče, ili što je već bilo u to vrijeme. I
"Tko ste vi, do vraga, da mi uništavate život?" ili najstrašnije,
"Operi mi reputaciju, kurvin sine, ili ću prolupati, a onda ću raz-
nijeti i tebe i tvoju operaciju." Potpisao sam sigurno pedeset ili
šezdeset "povjerljivih memoranduma" koji su tvrdili da su dotični
pojedinci izuzetni obavještajni operativci; vrlo često puno laska-
vije nego što su zaista zavrijedili.
— Ali ne i nakon toga što im je učinjeno, sigurno.
— Možda ne, ali dosta tih veseljaka je sad u privatnom sek
toru, zarañuju dvadeset puta više nego ja zahvaljujući caru njiho
vih ranijih radnih mjesta. Nekoliko najslabijih, koji ne bi mogli
dešifrirati ni kod na kartonu s povrćem, sad vode osiguranje u
Page 131
velikim kompanijama.
— To zvuči "udareno".
— Jasno. Svi smo mi udareni. Ne radi se o tome što radi
mo, nego što smo radili — na papiru, naime, ma kako smiješno
bilo. Ucjena je redovna stvar, od vrha do dna, draga moja.
— Zašto vi niste otišli, pukovniče?
— Zašto? — Witkowski sjedne u najbližu stolicu, oči je dr
žao na vratima spavaće sobe. — Recimo ovako, koliko god ar
haično zvučalo, jer sam vrlo dobar u tome što radim. To ne ot
kriva moju narav. Temeljit i sumnjičav, to nisu baš očaravajuće
osobine, ali ako su razrañene i primijenjene na posao kojeg radim, mogu biti od
koristi. Američki zabavljač "VVill Rogers jednom je rekao, "Nisam sreo čovjeka koji
mi se nije sviñao". Ja kažem, nikad u životu nisam sreo čovjeka u kojeg nisam
posumnjao. Možda je to ono europsko u meni, moje nasljeñe. Ja sam podrijetlom
Poljak, zapravo, to mi je materinji jezik.
— A Poljska, koja je umjetnosti i znanosti dala više nego
mnoge druge zemlje, izdana je više puta nego većina zemalja —
reče De Vries, kimnuvši.
— I to je, pretpostavljam, dio toga. Moglo bi se, mislim, re
ći da je to uroñeno.
— Freddie vam je vjerovao.
— Volio bih kad bih mogao uzvratiti kompliment. Tvom su
prugu nikad nisam vjerovao. Bio je zapaljeni fitilj kojeg nisam
mogao kontrolirati, ni isklesati. Njegova smrt u rakama Stasija
bila je neizbježna.
— Bio je u pravu — reče Karin, njen glas se pojača. - Sta
si i njima slični sad su jezgra neonacista.
— Njegove metode su bile pogrešne, njegov bijes neodgova
rajući. I jedno i drago uništilo mu je pokriće i zbog toga je ubi
jen. Nas, mene, nije htio slušati.
— Znam, znam. Ni mene nije htio slušati.... Tada, meñutim,
nije više ni bilo važno.
— Nisam siguran razumijem li.
— Freddie je postao nasilan, ne samo prema meni, nego
prema svakom tko se s njim ne bi složio. Bio je izuzeno jak - iz
vježbali su ga vaši komandosi u Belgiji - i počeo je misliti da je
nepobjediv. Na kraju je bio fanatičan koliko i njegovi neprijatelji.
— Onda me razumiješ kad kažem da nikad nisam vjerovao
tvom suprugu.
— Naravno. Naši zadnji mjeseci u Amsterdamu nisu dani
koje bih htjela ponovno proći.
Iznenada se vrata Witkowskijeve spavaće sobe otvore, Lat-ham je stajao u okvira. —
Pogodak! — viknuo je. - Imao si pravo, Stanlev. Taj gad dolje na ulici, to je
Revnolds, Alan Rey-nolds iz Komunikacija!
— Tko?
— Koliko puta si sišao u Komunikacije, Stosh?
— Ne znam. Možda tri ili četiri puta u protekloj godini.
— On je krtica. Vidio sam mu lice.
— Dakle, nešto će se dogoditi. Budimo spremni.

— Što radimo i gdje počinjemo?
— Gospoño De Vries — Karin — hoćeš li, molim te, otići
do prozora i javiti nam što se dogaña?
— Idem — reče Karin, dignuvši se s trosjeda, i požuri u pu-
kovnikovu sobu.
— Što sad? — upita Drew.
— Tako jasno — odgovori Witkowski. — Oružje, najprije.
— Imam automatik. — Latham izvuče pištolj iz pojasa.
— Dat ću ti još jedan, s dodatnim punjenjem.
— Očekuješ najgore, znači?
— Očekujem to već gotovo pet godina, a ako ti nisi, nije ču
Page 132
do da ti je stan raznesen u komade.
— Pa, imam onu napravu koja sprečava da bilo tko otvori
vrata.
— Bez komentara. Ali ako gadovi pošalju dvojicu ili trojicu
na tebe, Bože pomozi, ja bih doista volio poslati kojeg od njih u
Washington. To bi nadoknadilo onog izgubljenog. — Pukovnik
ode do velike reprodukcije Mondriana na zidu, i odmakne je, ot
krivajući sef. Okrenuo je bravu, lijevo i desno, otvorio veliko
udubljenje i izvukao dva manja komada i jedan Uzi kojeg je pri
čvrstio sebi za pojas. Drewu dobaci jedan automatik, on ga je
uhvatio, a slijedilo je punjenje naboja koje Latham promaši; palo
je na pod.
— Zašto ih nisi bacio istodobno? — reče iritirani Drew,
sagnuvši se pokupiti punjenje.
— Htio sam vidjeti tvoju reakciju. Nije loše. Nije ni dobro,
ali nije loše.
— Jesi li i bocu označio?
— Nisam trebao. S onim što ti je u čaši ostalo, popio si ma
nje od pola litre u posljednjih sat vremena. Ti si veliki momak,
kao ja; možeš to podnijeti.
— Hvala, majko. I kog' vraga ćemo sad?
— Glavno je napravljeno. Moram samo aktivirati vanjske.
— Witkowski ode do kuhinjskog sudopera, odvrne kromiranu
pločicu u sredini, posegne u otvor i izvuče dvije žice; svaka je
završavala s malim plastičnim spojem. Otpečatio je i spojio žice;
pet glasnih piskova ispune okolne prostorije. — Eto nas — reče
pukovnik, vrativši pločicu, i vrati se u dnevnu sobu.
— Gdje smo, o čarobnjače?
— Počnimo s požarnim stubištem; u qvim starim zgradama
ima ih po dva — jedno u mojoj spavaćoj sobi, drugo tamo prije
ko u niši, u onom što ja budalasto nazivam svojom bibliotekom.
Mi smo na trećem katu, ima ih sedam u zgradi. Aktiviranjem va
njskih sigurnosnih ureñaja, požarno stubište izmeñu vrha četvr
tog kata i dna četvrtog, stavljeno je pod napon, voltaža dovoljna
da izazove nesvijest ali ne i smrt.
— A ako se zli, jednostavno popnu običnim stubama ili odu
dizalom?
— Dakako, moramo poštovati privatnost i grañanska prava
svojih susjeda. Na ovom katu su još tri stana. Moj stan je u lije
vom prednjem dijelu, vrata šest metara od najbližeg stanara na
desno. Vjerojatno nisi primijetio, ali ima jedan debeli, prilično
zgodan orijentalni sag koji vodi do mog stana.
— A kad uključiš te svoje vanjske — upadne Latham —
nešto se dogaña ako zločesti momci stanu na tepih, je li tako?
— Točno tako. Pale se reflektori od četristo vata, praćeni
sirenom koja se može čuti do trga Concorde.
— Na taj način nikog nećeš uhvatiti. Oni trče kao vragovi.
— Na požarnim stubama, ne; a ako krenu običnima, stići će
ravno u naše raširene ruke.
— Što? Kako?
— Na katu ispod ima jedan sitni lopov, Mañar koji posluje
s, recimo to tako, otuñenim draguljima. On je jedva nešto više
od kramara i ne čini veliku štetu, a ja sam se s njim sprijateljio.
Nazovemo telefonom, ili kucnemo u njegova vrata, i čekamo u
njegovom stanu. Tko god se sjuri niz te stube, pokupit će metke
u nogama - vjerujem da si pristojan strijelac, ne želim mrtve.
— Pukovniče! — glas Karin de Vries iz spavaće sobe bio je
uzbuñen. — Kamion se upravo zaustavio pred autom; ljudi izla
ze... Četiri, pet, šest - šestorica u tamnoj odjeći.
— Neki nose naprtnjače — reče Latham.
— Jedan govori vozaču - doda De Vries. — Očito, govori
mu neka ode. Odmaknuo se.
Page 133
— Ostali su se raštrkali, istražuju zgradu — završi pukov
nik, dotaknuvši Karminu ruku, i ona se okrene prema njemu. —
Mladi prijatelj i ja idemo. — Ženine oči bijesnu u uzbuni. — Bez
brige, bit ćemo odmah ispod. Zatvori vrata spavaće sobe i zak
ljučaj ih; to je čelična ploča i nitko je bez kamiona i desetočla-
nog borbenog ovna ne bi mogao otvoriti.
— Daj, zovi policiju ili barem osiguranje veleposlanstva! —

Drew je bio miran, ali odlučan.
— Ako se nisam grdno prevario, moji ljubazni susjedi će
zvati policiju, ali ne prije nego ti i ja uspijemo sami ščepati jed
nog do dva gada.
— A izgubili bi ih, ako se uključi naša sigurnost — Karin
upadne. — Bili bi prisiljeni na suradnju s policijom, koja bi sve
odvela u pritvor.
— Jako si brza — Witkowski se složi, kimnuvši joj pod pri
gušenim svjetlom s ulice. — Čut ćeš glasnu sirenu s hodnika, i
najvjerojatnije, puno statičkog elektriciteta s požarnih stuba...
— Spojene su. Aktivirali ste napon.
— Ti si znala za to? — upitao Latham, zapanjen.
— U Amsterdamu, Freddie je to isto napravio s našima.
— Ja sam ga naučio — reče pukovnik bezizražajno. — Ide
mo, hlopak, nemamo vremena za gubljenje.
Osamdeset i pet sekundi kasnije, Mañar je pristao na cijenu koju mu je ponudio
utjecajni Amerikanac, koji se za njega zauzeo već ranije, a mogao bi biti od pomoći
i ubuduće. Witkowski i Drew stajali su pokraj susjedovih vrata, otvorenih jedva
centimetar. Čekanje je bilo beskrajno, prošlo je gotovo osam minuta. — Nešto nije u
redu — prošaptao je pukovnik. — Nije logično.
— Nitko se nije popeo stubama a na požarnima nema elek
triciteta — reče Latham. — Možda i dalje pretražuju zgradu.
— Ni to nema smisla. Ove stare grañevine su kao otvorena
knjiga, i kao knjige na polici, nagurane jedna blizu... Isuse, "na
gurane"... Naprtnjače!
— Da sam prokleta budala, o tome. Imaju kuke i užad! Pre
laze s jedne zgrade na drugu i spuštaju se niz zidove. Van! Gore,
najbrže što možemo. I za Boga, nemoj stati na sag!
Karin je sjedila u sjeni nasuprot prozora, s oružjem u ruci, iščekivala je zvuk
elektriciteta visoke voltaže izvana. Ništa se nije čulo, a prošlo je gotovo deset
minuta od kad su pukovnik i Latham otišli. Počela se pitati. Witkowski, po
vlastitom priznanju, sumnjičio sve i svakog do granice paranoje, a Drew je bio
iscrpljen. Je li bilo moguće da su svi pogriješili? Je li pukovnik zamijenio
ljubomornog ljubavnika ili uplašenog muža za nešto ozbiljno? I,
je li umorni Latham vidio lice koje podsjeća na Alana Revnoldsa iz Komunikacija, a
pripada nekom posve drugome? Jesu li ljudi u kamionetu, ljudi koji su se kretali
tako brzo da moraju biti mladi, samo skupina studenata koji se vraćaju s kampiranja
ili noćnog provoda u gradu? Spustila je pištolj na mali stolić pokraj stolice i
protegnula se. Zabacila je glavu, zijevnula. Nebesa, trebalo joj je sna.
A tada, kao strašan spoj munje i groma, kroz prozor uleti jedna prilika, smrskavši
staklo i drvo, i dočeka se na noge, pustivši uže. Karin skoči sa stolice,
instinktivno se povukavši natrag, njena zamotana desna ruka hvatala se za nešto,
bilo što. A onda i drugi lik, još jedan opasni uljez, spustio se uzetom sve do
kreveta.
— Tko ste vi? — vrisnula je De Vries na njemačkom, najsa-
branije što je mogla, shvativši da je njen pištolj na malom sto
liću. — Što hoćete ovdje?
— Govorite njemački — reče prvi uljez — dakle znate što
hoćemo! Zašto biste inače govorili naš jezik?
— To mi je drugi jezik, malobrojni razumiju moj roñeni va-
lonski. — Karin je kružila, približavajući se stolu.
— Gdje je on, gospodo De Vries? — prijeteći je pitao drugi
Page 134
čovjek, pokraj kreveta. — Nećete se izvući odavde, to znate. Na
ši drugovi će vas spriječiti; već su na putu gore. Samo su trebali
naš znak, a to je bio prozor.
— Ne znam o čemu pričate! Budući da znate tko sam, zar
vas čudi da sam u ljubavnoj vezi s vlasnikom ovog stana?
— Krevet je prazan, u njemu se nije ni spavalo...
— Ljubavnička svaña. On je previše popio i svañali smo se.
— Oružje joj je bilo na dohvat ruke, a nijedan nacist se nije
potrudio izvuci svoje. — Nikad niste imali takvih svaña sa žena
ma? Ako niste, onda ste djeca! — Bacila se prema pištolju, zgra
bila ga i opalila u prvog nacistu dok je iznenañeni drugi osloba
ñao svoju navlaku. - Stoj ili si mrtav! — reče De Vries.
Kako je progovorila, čelična vrata spavaće sobe se otvore, tresnuvši o zid. — O,
moj Bože! — zagrmio je Witkovski, upaliv-ši svjetlo. — Ima jednog živog!
— Ja sam mislila da su potrebni kamion i borbeni ovan za
ulazak ovamo — rekla je Karin, vidljivo potresena.
— Ne ako imaš unuke koji te posjećuju; oni se znaju baš
zaigrati. U okviru je skriveno dugme. — Pukovnik je samo toliko
uspio reći. Provalila je zaglušujuća sirena, tako glasno da su za nekoliko sekundi

svjetla na okolnim zgradama bila upaljena.
— Dolaze vas zaustavti! — vrisne De Vries.
— Dočekajmo ih s dobrodošlicom, mladiću — reče Wit-
kowski. On i Latham požure dnevnom sobom do ulaznih vrata.
Pukovnik ih otvori, on i Drew se zaklone iza samih vrata. Dvoji
ca muškaraca ulete unutra, njihovo automatsko oružje pod rafal-
nom paljbom, raznoseći sve što im se našlo na putu. Pukovnik i
Drew naciljaju i ispucavši svaki po tri okvira, izrešetaju ruke i
noge ubojica. Srušili su se, grčeći se i zapomažući. — Pokrivaj
ih! — vikne Witkowski, jureći u kuhinju. Sekundu kasnije, sirena
prestane i svjetla na hodniku se ugase. Pukovnik se vrati, brzo
zapovijedajući, dok su se tutnjeći koraci, sve tiše, mogli čuti sa
stubišta. — Svezi te kurvine sinove i baci ih u gostinjsku kupao
nicu zajedno s onim živim iz spavaće sobe. Gendarmes će dobiti
gada kojeg je Karin poslala u Valhallu.
— Policiju će zanimati što se dogodilo, Stosh.
— Do sutra — danas ujutro — to je njihov problem. Ja bih
samo povukao neke diplomatske veze i strpao to smeće na neki
naš nadzvučnjak za Washington. Bez ikakve najave, osim Soren-
sonu.
Iznenada, iz kupaonice dopre krik; to je bila Karin. Drew projuri kroz vrata i
ugleda je, oružje u njenoj spuštenoj ruci; zurila je u nepomičnu priliku sa širom
otvorenim očima s druge strane kreveta. — Što se dogodilo?
— Nisam sigurna. Zagrizao je svoj ovratnik. Sekundu kas
nije, srušio se.
— Cijanid. — Latham opipa vrat mladog neonacista, traže
ći bilo. — Deutschland iiber Alles — rekao je tiho. Pitam se, ho
će li majka i otac ovog klinca biti ponosni. Nadam se da neće.
16
S rukama i nadlakticama u zavojima, otrgnutih ovratnika košulja, Nula Pet, Pariz i
Pariz Dva sjedili su u stiješnjenom prostoru mlažnjaka koji je preko Atlantika
letio prema Washingtonu. Nije bilo vjerojatno da će biti pogubljeni, mislio je Pet;
Amerikancima je to slabost, naročito ako zarobljenik djeluje nerazumno i
pokajnički. Drmnuo je učenog Nula Dva, koji je drijemao. — Probudi se — rekao je na
njemačkom.
— Wasist?
— Što ćemo kad stignemo tamo? Imaš li ikakvu zamisao?
— Nekoliko — odgovori Dva, zijevajući.
— Da čujemo.
— Amerikanci su, po prirodi, skloni nasilju, iako njihovi vo
de propovijedaju drugo. Podjednako im je usañena sklonost otkri
vanju zavjera, ma koliko nebitne bile. Naši vode imaju ljubavnice,
Page 135
koga briga? Njihovi voñe si priušte kurvu, i odmah ih povezuju s
gospodarima zločina. Trebaju li zaista takvim ljudima kriminalci
da im nabave takve žene? To je smiješno, ali Amerikanci to pri
hvaćaju; njihov licemjerni puritanizam odbacuje prirodne zakone.
Život u monogamiji jednostavno nije priroda muške životinje.
— Kog' vraga to pričaš? Nisi mi odgovorio.
— Jesam, dakako. Kad stignemo tamo, hranit ćemo i njiho
vu hipokriziju i njihovu potrebu za zavjerom.
— Kako?
— Oni misle, ili su do sad već morali povjerovati, da smo
mi elitna grana Bratstva, i na neki način, i jesmo, iako ne tako
kako oni misle. Moramo se praviti da smo zaista važni, to treba
mo učiniti. Da imamo veze s fanaticima u Bonnu koji u nama vi
de prave jurišnike, koji nam vjeruju jer nas trebaju.
— Ali ne vjeruju nam. Nemamo imena, samo kodove koji
se mijenjaju dvaput tjedno. Amerikanci će nas staviti pod droge i
to saznati.
— Danas, serumi istine nisu puno sigurniji od hipnoze u
upućenijim krugovima; možeš biti programiran da na njih budeš otporan. Američka
obavještajna služba to zna.
— Mi nismo programirani.
— Zašto bi i bili? Nemamo imena, samo kodove koji nam da
ju ovlaštenja za izvršavanje zadaća. Ako nas podvrgnu kemikalija
ma i otkrijemo te kodove, njih se to može samo još više dojmiti.
— I dalje mi ne odgovaraš. Više si mi se sviñao dok nisi ta
ko puno govorio i bio manje učen. Kako ćemo s Amerikancima?
— Prvo, priznamo svoju važnost, naše bliske veze s vod
stvom i u Europi i u Americi. A onda, s oklijevanjem, priznamo
isto tako da ima i odreñenog licemjerja u našem djelovanju. Naš
način života je ekstravagantan - skrivene skupe rezidencije, neo
graničeni fondovi, najraspusnije žene kad god ih poželimo. Maš
tarije svakog mladog čovjeka su naša stvarnost, to je razlog zbog
kojeg radimo, a ne nužno ideali zbog kojih bismo umrli.
— Vrlo dobro, Dva, vrlo uvjerljivo.
— To je osnova. Nadalje, obraćamo se njihovoj gladi za za
vjerama. Prenaglasimo našu važnost, naš utjecaj, činjenicu da se
naše mišljenje stalno traži i da smo stalno povezani s našim isto
mišljenicima diljem svijeta u ovo doba nadzvučnih putovanja.
— Naročito u Sjedinjenim Državama — reče Nula Pet, Pariz.
— Dakao. A informacije koje ćemo dati — odreñena imena
i nedostatak imena, položaji u vladi i civilnoj industriji — to je
zaista šokantno. Muškarci i žene, za koje oni to ne bi mogli za
misliti, naklonjeni su Bratstvu Straže.
— To se već radi.
— Ojačat ćemo proces do novih krajnosti. Uostalom, to ni
su samo priče iz "konjskih usta" kako to kažu Amerikanci. Ako
su naša računala u pravu, a pretpostavljam da jesu, mi smo prvi
od nove nacističke elite koji su živi uhvaćeni. Točnije, mi smo
trofeji, ratni zarobljenici najvišeg reda. Mogli bi nam čak dati i
posebne privilegije ako budemo izgledali kao da se kolebamo. Ja
čak s veseljem očekujem nekoliko sljedećih dana.
Nula Četiri i Sedam, gotovo histerični bjegunci iz rue Diane, dojurili su u
sjedište Blitzkriegera, u skladišnom kompleksu Avig-non, pokušavajući svoje
osjećaje podvrgnuti nekakvoj kontroli — ne naročito uspješno. Dva njihova preostala
druga bili su u dvorani za sastanke — jedan za stolom, a drugi je ulijevao kavu.
— Gotovi smo! — viknuo je nagli Pariz Nula Četiri, bez
daha se bacivši u stolicu. - Pakao je provalio!
— Što se dogodilo?
— Nije bila naša pogreška - progovori Pariz Sedam, op
ravdavajući se. — Bila je zamka, a Pet i Dva su se uspaničili. Utr
čali su u stan pod rafalnom paljbom...
Page 136
— A onda je bilo još pucnjeva, i čuli smo kako padaju — Nu
la Četiri se uključi, zamućenog pogleda. — Vjerojatno su mrtvi.
— A što je s ostalima, dvojicom koji su se spustili niz zgra
du, kroz prozor?
— Ne znamo; nikako nismo mogli saznati!
— Što sad? - pitao je Sedam. - Ima li glasa od Nula Jedan?
— Ništa.
— Jedan od nas mora preuzeti njegov položaj i javiti se
Bonnu — reče elitni ubojica koji je pio kavu.
Do jednog, preostala trojica odsječno odmahnu glavama. — Bili bismo pogubljeni —
reče Četiri tiho, hladnokrvno. - Vode će to tražiti, a osobno govoreći, meni se ne
umire zbog tuñih pogrešaka i tuñe panike. Da sam ja odgovoran, drage volje bih uzeo
cijanid, ali nisam, mi nismo!
— Što možemo učiniti? — ponovio je Sedam.
Četiri je zamišljeno obišao stol, zastavši pred Blitzkriegerom pokraj automata za
kavu. — Ti sreñuješ naše račune, je li tako?
— Da, tako je.
— Koliko novca imamo?
— Nekoliko milijuna franaka.
— Možeš li brzo nabaviti još?
— Naši zahtjevi za fondove se ne ispituju. Obavimo telefon
ski razgovor i oni stižu. Kasnije ih opravdavamo, dakako, shva
ćajući posljedice ako su potrošeni za lažne svrhe.
— Posljedice s kojima se i sad suočavamo, jesam li u pravu?
— U biti, da. Smrt.
— Obavi poziv i traži najviše što možeš dobiti. Možeš mu
nabaciti da ćemo možda imati predsjednika Francuske ili pred
sjedavajućeg Zastupničkog Doma u našem džepu.
— To će tražiti najviše. Transfer će ići odmah, ali svota
nam neće biti dostupna dok se ne otvori Alžirska banka... Prošlo
je četiri; banka se otvara u devet sati.
— Manje od pet sati — reče Nula Sedam, zureći u broj Če
tiri. — Na što misliš?
— Na neizbježno. Ako ostanemo ovdje, svima slijedi po

gubljenje... Ono što ću reći možda će vam okrenuti želudac, ali
napominjem, našoj stvari možemo bolje služiti živi nego mrtvi.
Naročito kad su naše smrti rezultat nesposobnosti drugih; i dalje
možemo puno toga dati... Imam jednog starijeg ujaka nedaleko
do Buenos Airesa, sto kilometara južno od Rio de la Plata. On je
bio meñu mnogima koji su pobjegli iz Trećeg Reicha kad je uni
šten, ali obitelj i dalje vjeruje da je Njemačka sveta. Imamo pu
tovnice; možemo tamo odletjeti i obitelj će nam dati utočište.
— To je bolje nego pogubljenje — reče Sedam.
— Neopravdano pogubljenje — svečano doda Blitzkrieger.
— Ali možemo li pet sati biti neuhvatljivi? — pitao je uboji
ca/računovoña.
— Možemo, ako počupamo telefonske žice i odemo — od
govori Četiri. — Spremit ćemo ono što nam treba, spaliti što tre
ba biti uništeno i kupimo se odavde. Dug dan i duga noć su pred
nama. Brzo! Zgužvajte dokumente i sve ostale papire koje ima
mo, utrpajte ih u metalnu košaru za otpatke i zapalite ih.
— Vrlo rado — reče Nula Sedam s olakšanjem.
Tvrdi vjernici našli su pogodnu pukotinu u svom svetom ugovoru, a kad je prva
košara s papirima zapaljena, računovoña otvori prozor, da izañe dim.
Knox Talbot, direktor CIA-e, otvorio je vrata Wesleyu Sorensonu. Bila je rana
večer, virdžinijsko sunce se spuštalo nad poljima Tal-botovog imanja. - Dobrodošao
u ovu skromnu nastambu, Wes.
— Skromnu, vraga — reče šef Konzularnih operacija, ula
zeći unutra. — Posjeduješ pola imanja?
— Samo jedan mali komadić. Ostalo prepuštam bijelcima.
— Stvarno, prekrasno je, Knox.
Page 137
— Ne bunim se — složi se Talbot, vodeći ih kroz ekstrava
gantno namještenu dnevnu sobu do ostakljene verande. — Ako
želiš, i ako imaš vremena, pokazat ću ti staju i konjušnice. Imam
tri kćerke koje su bile zaljubljene u konje dok nisu otkrile dečke.
— Nek' sam proklet — uzvikne Sorenson, sjedajući. — Ja
imam dvije kćerke koje su isto radile.
— Jesu li te napustile kad su našle muževe?
— Pa, vraćaju se s vremena na vrijeme.
— Ali tebe su ostavili s konjima.
— Aha, tako je, prijatelju. Na sreću, moja žena ih obožava.
— Moja ne. Kako često ističe, odrastanje u 145. ulici u
Harlemu nije ju baš pripremilo za imanje s konjušnicama. Pušta
mi da ih držim, jer dovlače djecu natrag, ponekad i prečesto...
Mogu li ti uliti?
— Ne hvala. Moj kardiolog mi dopušta tri čašice na dan, a
već sam popio četiri. A kad stignem kući, jedna sa ženom, i to
će biti ukupno šest.
— Onda, na posao. — Talbot posegne u pleteni držač za
novine i izvuče crno uokvireni fascikl. — Najprije AA kompjuto
ri — rekao je. — Nije bilo ničeg, apsolutno ničeg, od čega bih
mogao krenuti. Ne dovodim u pitanje Harrva Lathama i njegov
izvor, ali ako je u pravu, toliko je zakopano da bi nam trebao ar
heolog koji bi nju ili njega izvukao van.
— U pravu su, Knox.
— Ne sumnjam, zato sam, dok kopam i dalje, zamijenio ci
jeli odjel s novom praksom rotacije kao opravdanjem. Širenje
nadležnosti osoblja više razine, tako sam to objasnio.
— Kako je to sjelo?
— Ne dobro, ali bez primjedbi neslaganja, što sam dakako i
očekivao. Prirodno, prijašnja ekipa je pod lupom.
— Prirodno — reče Sorenson. — A što s tim Kroegerom,
Gerhardtom Kroegerom?
— Mnogo zanimljivije. — Talbot prelista nekoliko listova u
fasciklu. — Za početak, on je izgleda bio neka vrsta genija na
polju kirurgije mozga, ne samo u uklanjanju osjetljivih tumora,
nego i oslobañanju "potkožnih pritisaka" što je mentalno obolje
le ljude ponovno činilo zdravima.
— Bio je? — upita Wesley Sorenson. — Što znači, bio je?
— Nestao je. Napustio je svoje mjesto zamjenika šefa kirur
gije glavne bolnice u Numbergu u dobi od četrdeset i tri godine,
tvrdeći da je iscrpljen, psihički nestabilan da bi dalje operirao.
Oženio se priznatom kirurškom sestrom po imenu Greta Frisch,
a prema zadnjem što je itko čuo - posljednjem tragu u stvari -
odselili su u Švedsku.
— Što su rekle švedske vlasti?
— To je vrlo zanimljivo. Imaju njegov ulazak u Švedsku, u
Goteborg, prije četiri godine, nesumnjivo na turističkom putova
nju. Hotelske bilješke pokazuju da su on i njegova žena proveli
tamo dva dana i otišli. Trag tu završava.
— Vratio se — reče direktor Konzularnih operacija. — U

stvari, pretpostavljam, on uopće ni nije otišao. Našao je drugi
cilj, osim liječenja ljudi.
— A što bi to bilo, Wes, do vraga?
— Ne znam, Možda kako zdrave ljude učiniti bolesnima.
Jednostavno, ne znam.
Drew Latham otvori oči, ometen zvukovima s ulice, pojačanim zbog razbijenog prozora
u spavaćoj sobi. Witkowski je, sa stražom marinaca, tajno odveo zarobljene naciste
do zračne luke i netko je morao ostati u pukovnikovoj sobi. Otvoreni prozor bio je
preveliki izazov. Polako, Drew se prebaci na drugu stranu kreveta i ustane,
izbjegavajući komadiće stakla. Dohvati hlače i košulju sa stolice, navuče ih i ode
Page 138
do vrata. Otvorio ih je i ugledao Witkowskog i De Vries u dnevnoj sobi za stolom;
pili su kavu.
— Kako dugo ste na nogama? — upitao je oboje.
— Dušo moja, pustili smo te da spavaš.
— Evo opet to "dušo moja". Iskreno vjerujem da to ne mis
liš kao ime od milja.
— To je izraz, Drew — reče Karin. — Bio si sjajan noćas.
— Naravno, pukovnik je bio bolji.
— Naravno, mladiću, ali ti si se dobro držao, prokletstvo!
Ti si hladan igrač pred licem neprijatelja.
— Možete li vjerovati, gospodine Nadmoćni, ja sam to već
radio! S tim se ne ponosim; to je samo pitanje preživljavanja.
— Doñi — reče De Vries, ustajući. — Donijet ću ti kavu.
Evo, sjedni. Uzmi treću stolicu.
— Da je njena, ne bi mi je dala — reče Latham teturajući
preko sobe. — Pa, što se dogodilo, Stosh? — upitao je, sjedajući.
— Sve što smo htjeli, mladiću. Danas u pet sati ujutro, utr
pao sam naše smradove na zrakoplov za Washington i to neće
znati nitko osim Sorensona.
— Kako misliš, neće znati? Zar nisi govorio s Wesom?
— Govorio sam s njegovom ženom. S njom sam se jednom
sreo i nitko ne bi mogao ponoviti taj napola američki, napola
britanski govor. Rekao sam joj neka kaže direktoru da paket sti
že u Andrews u četiri i deset ujutro po njihovom vremenu pod
kodnim imenom Petar Pan Dva. Rekla je da će mu odmah reći,
onog trenutka kad uñe u kuću.
— To je prelabavo, Stanlev. Trebao si. tražiti potvrdnu in
formaciju.
Zazvonio je telefon. Pukovnik ustane i brzo proñe sobom; javio se. — Da? — Slušao
je šest sekundi i zatim spustio slušalicu. — Ovo je bio Sorenson — rekao je. —
Imaju vod marinaca na tlu i na krovovima. Još nešto, gospodine Obavještajce?
— Da — odgovori Latham. — Otkazujemo čizmara i za
bavni park?
— Ne bih rekla — odgovori Karin, donijevši Drewu njego
vu kavu, i sjedne. — Dva nacijsta su mrtva a dva na putu za
Ameriku. Ostali su pobjegli, još dvojica, po mom računu.
— Šest, sve skupa — složi se Drew. — Nije ni vod — do
dao je, gledajući Witkowskog.
— Jedva ni pola desetine. Koliko ih još ima?
— Probajmo, saznat ćemo. Ja ću uzeti zabavni park...
— Drew — vikne De Vries, oštro ga prekinuvši.
— Ti ništa nećeš uzeti — doda pukovnik. — Imaš kratko
pamćenje, mladiću. Oni te hoće — ili, da kažem, Harrva — na
obdukcijskom stolu, u samrtnom grču, sjećaš se?
— Što bih trebao napraviti, otvoriti šaht i sakriti se?
— Ne, ostat ćeš ovdje. Poslat ću dva marinca da nadziru
stubište i čovjeka iz održavanja da popravi prozor.
— Ako te ne smeta, ja bih volio biti koristan?
— Bit ćeš. Ovo će biti naš privremeni bazni logor, a ti ćeš
biti veza.
— Skim?
— S kim ti kažem. Zvat ću te barem jednom u sat vremena.
— A što je sa mnom? — pitala je Karin zabrinuto. — Ja
mogu poslužiti u veleposlanstvu.
— To da, naročito u mom uredu sa stražom na vratima. So
renson zna tko si, a bez sumnje i Knox Talbot. Ako mi se koji
od njih javi na sigurnoj vezi, preuzimaš poruku, javiš našem am-
nezičaru ovamo, a ja ih preuzimam od njega. I samo kad bih još
smislio način da te do tamo odvedem, u slučaju da na ulici ima
neprijateljskih elemenata.
— Možda ja mogu pomoći. — De Vries uzme svoju torbicu
pokraj stolice, ustane i krene prema spavaćoj sobi. - Ovo će tra
Page 139
jati samo koji tren, ali zahtijeva malo isprobavanja i namiještanja.
— Što ona radi? — reče Witkowski kad je Karin prošla
kroz vrata.
— Mislim da znam, ali nek' nas iznenadi. Možda ćeš je ta

da unaprijediti u svog pomoćnika.
— Mogao bih i gore proći. Freddie ju je naučio dosta trikova.
— Kojima si ti naučio njega.
— Samo požarne stube; ostalo je sam smislio, a on je obič
no bio dosta ispred nas... svih nas, osim vjerojatno Harrva.
— Što se dogaña kad ona izañe iz veleposlanstva, Stanlev?
— Neće. Ima tamo puno prostorija. Nekog ću izbaciti van
na nekoliko dana, a ona će ostati tamo.
— Sa stražarom, naravno.
Pukovnik pogleda Lathama u oči. — Stalo ti je, je li tako?
— Stalo mi je — odgovori Drew jednostavno.
— Obično, ne bih se složio, ali u ovom slučaju smanjit ću
prigovore.
— Nisam rekao da će to do nečega dovesti.
— Ne, ali ako dovede, u odnosu na mene ti si kilometrima
u prednosti. Ona je u istom poslu.
— Molim?
— Ne dobivaš unuke zato jer ti ih je neki ekonom izdao. Ja
sam bio trideset godina oženjen s dobrom ženom, sjajnom
ženom koja je na kraju priznala da ne može prihvatiti moj posao
i sve komplikacije koje je uključivao. Prvi put u životu sam mo
lio, ali uzalud — ona je te molbe prozrela. Bio sam previše na
viknut na to što sam radio, previše spreman za to, svaki dan.
Ona je, meñutim, bila vrlo velikodušna — imao sam neogra
ničeno pravo na sastajanje s djecom. Ali, dakako, nisam bio pre
više u blizini, da bi ih mogao često posjećivati.
— Žao mi je, Stanlev. Pojma nisam imao.
— Nije to baš stvar koju ćeš staviti u Stars and Stripes, ne?
— Ne, valjda nije, ali ti se očito dobro slažeš sa svojom dje
com, Mislim, posjetu unučadi i slično.
— K vragu, da, ja sam za njih ludnica. Njihova majka se vr
lo dobro preudala, a ja, što bih, do vraga, radio s novcem kojeg
zarañujem? Imam više pogodnosti nego što mogu iskoristiti, pa
kad oni svi doñu u Pariz, možeš misliti.
Prekinula ih je pojava na vratima spavaće sobe, vrlo plava žena s tamnim naočalima,
suknje zadignute iznad koljena, bluza otkopčana do pola grudiju. Prebacivala je
težinu s noge na nogu u karikaturi senzualnosti. — Što će društvo u kutu? - rekla
je dubokim glasom, imitirajući otrcani filmski obrazac.
— Izuzetno! — uzviknuo je iznenañeni. Witkowski.
— I to kako. — Drew reče tiho, dodavši lagani zvižduk.
— Hoće li ovo proći, pukovniče?
— Jasno, samo moram promotriti stražare i, nadajmo se,
naći nekoliko veselih.
— Ne brini, Čarobnjače — reče Latham. — Ispod vreline
je ledena volja.
— Očito, vas ne mogu prevariti, monsieur. — Karin se na
smijala, spustila suknju, zakopčala bluzu i krenula prema stolu,
kad zazvoni telefon. — Da se ja javim? — pitala je. Mogu reći
da sam kućna pomoćnica — odgovarajućim francuskim, dakako.
— Bit ću počašćen — odgovori Witkowski. — Danas je dan
pranja rublja; on obično zove u ovo vrijeme. Reci mu neka doñe
gore i pritisni Šest na telefonu da otvoriš vrata predvorja.
— Allo? C'est la residence du grand colonel. — De Vries je
slušala koji tren, spustila ruku preko slušalice i podigla pogled
prema šefu sigurnosti veleposlanstva. - To veleposlanik Cour-
tland kaže da odmah mora s vama razgovarati.
Page 140
Witkowski se brzo ustane preuzevši telefon od Karin. — Dobro jutro, gospodine
veleposlanice.
— Sad me slušajte, pukovniče! Ne znam što se dogodilo
kod vas noćas ili na aneksu zračne luke Orly - i nisam siguran
želim li znati - ali ako ste imali ikakvih planova za danas ujutro,
izbrišite ih, i to je zapovjedi
— Čuli ste od policije, dakle, gospodine?
— Više nego što sam htio. Čuo sam i od njemačkog velepo
slanika, koji u potpunosti surañuje s nama. Kreitza je prije neko
liko sati njemački odijel Quay d'Orsava upozorio da je u uredima
skladišnog kompleksa Avignon izbio požar. Meñu otpacima, bili
su ostaci oznaka Trećeg Reicha, zajedno s tisućama pougljenje
nih stranica zapaljenih u metalnim košarama za otpatke.
— Papiri su zapalili cijelo mjesto?
— Očito, ostao je otvoren prozor i povjetarac je raspirio pla
men pokrećući požarne alarme i štrcaljke s vodom. Idite tamo!
— Gdje su skladišta, gospodine?
— Kako bih ja to znao? Vi govorite francuski, pitajte nekog!
— Provjerit ću u imeniku. I, gospodine veleposlanice, radije
ne bih uzeo svoj auto, ili taksi. Hoćete li, molim vas, zvati - nek'
vaša tajnica pozove - službu Prijevoza i pošaljite sigurnu opremu
u moj stan na rue Diane. Oni znaju adresu.
— "Sigurna oprema"? Koji je to pak klinac?

— Oklopno vozilo, gospodine, s pratnjom marinaca.
— Kriste, volio bih da sam u Švedskoj! Saznajte što možete,
pukovniče. I požurite!
— Recite Prijevozu nek' požuri. — Witkowski spusti slušali
cu, prethodno ne zaboravivši poslovično kucnuti po telefonu, "za
sreću". Okrenuo se Lathamu i Karin de Vries. — Sve se mijenja,
barem za sad. Možda smo napipali glavni zgoditak. Karin, ti
ostani kako jesi. Ti mladiću idi do mog ormara i nañi odoru koja
ti pristaje. Mi smo otprilike iste visine, nešto ćeš naći.
— Kamo idemo? — upita Drew.
— Do skupine ureda u skladištu kojeg su zapalili neonacisti.
Nacistička smetlarska brigada nije baš izvela stvar kako je treba
lo. Neki kreten je otvorio prozor.
Sjedište neonacista bilo je u ruševinama, zidovi spaljeni, nekoliko zavjesa
izgoreno do sipki, a sav taj nered natopljen vodom iz štrcaljki. U jednom uredu
ispunjenom računalnom elektronskom opremom; nesumnjivo, koristio ga je voña
jedinice; bio je veliki zaključani čelični ormar. Kad su ga razvalili, otkrio je
arsenal oružja, od pušaka s pričvršenim teleskopskim nišanima, do kutija ručnih
granata, minijaturnih bacača plamena, garota, biranih pištolja i raznih noževa —
nekih i automatskih iz štapova i kišobrana. Sve se slagalo s Drewovim opisom
elitnih naci-ubojica u Parizu. Ovo je bila njihova jazbina.
— Uzmite pincetu — zapovjedi pukovnik Witkowski, obra
ćajući se policiji dok je pokazivao na pougljenjene listove papira
na podu. — Uzmite staklene ploče i sve što nije potpuno unište
no stavite izmeñu njih. Nikad se ne zna što se može pokupiti.
— Telefonske žice su sve iščupane iz zidova, a aparati uni
šteni - reče francuski detektiv.
— Ali vodovi nisu, je li tako?
— Ne. Tehničar iz telefonske kompanije je na putu ovamo.
Obnovit će vodove i možemo ući u trag njihovim pozivima.
— Izlazne možda, dolazne ne. A koliko ja poznajem takve
aranžmane, naplata odavde obavljenih razgovora ide na račun
neke male starice, recimo u Marseillesu, koja jednom mjesečno
dobiva novčanu doznaku i bonus.
— Ipak, negdje postoje nalozi, zar ne?
— Sigurno, ali nikakvi koje bi mogli pronaći. Dolaze iz Švi

carske ili Kajmanske banke, tajnih računa u "koje se ne smije
Page 141
prodirati. Tako se stvari danas rade.
— Ja istražujem na domaćem terenu, monsieur, uglavnom u
Parizu i okolici, ne radim meñunarodno.
— Onda mi dajte nekog tko radi.
— Morat ćete se obratiti Quai d'Orsavu, Service d'Etranger.
To je izvan mog područja.
— Naći ću ih.
Latham u odori i plavokosa Karin de Vries se približe, pažljivo stupivši na pod,
izbjegavali su pougljenjene, vjetrom razne-šene stranice. — Jesi li išta saznao? —
pitao je Drew.
— Ne puno, ali ovo je sigurno bila jezgra njihovih opera
cija, ma tko bili.
— Tko drugi, ako ne ljudi koji su nas napali? — reče Karin.
— Monsieur l'Americain — viknuo je još jedan policijski
službenik u civilu, dojurivši iz prednje prostorije. — Pogledajte
što sam našao. Bilo je ispod jastuka na stolici u dnevnom borav
ku! To je pismo — početak pisma.
— Da vidim. — Pukovnik preuzme papir. — "Meine Lieb-
ste" — počne Witkowski. — "Etwas Entsetzliches ist gesche-
hen."
— Dajte to meni — reče De Vries, nestrpljiva zbog Wit-
kowskijevog zastajkivanja. Prevela je na engleski. — Moja naj
draža, ova večer je najstrašnija. Svi moramo odmah otići inače
će naša stvar biti ugrožena i svi ćemo biti pogubljeni zbog tuñih
propusta. Nitko u Bonnu ne smije znati, ali mi letimo u Južnu
Ameriku na neko mjesto gdje ćemo biti zaštićeni dok se ne bu
demo mogli vratiti i ponovno boriti. Obožavam te... moram ka
snije završiti, netko ide hodnikom. Ovo ću poslati zrako... " Tu
se prekida, slova se gube.
— Zračna luka! — vikne Latham. — Koja? Koje kompanije
lete u Južnu Ameriku? Možemo ih presresti!
— Zaboravi — reče pukovnik. — Sad je deset i petnaest
ujutro, a ima nekoliko desetaka linija koje polaze izmeñu sedam
i deset i stižu u neki od dvadeset do trideset gradova u Južnoj
Americi. Ti letovi su nam nedostupni. Meñutim, ima nešto pozi
tivno. Naši ubojice su se vraški brzo pokupili iz Pariza, a njihova
braća u Bonnu nemaju pojma. Dok drugi ne zauzmu njihova
mjesta, imamo malo prostora.
Gerhardt Kroeger, kirurg i izmjenjivač umova, bio je na putu izgubiti vlastiti.
Zvao je Skladišta Avignon desetak puta u proteklih šest sati, koristeći potrebne
kodove, samo da bi od telefonistice čuo da su veze s uredima koje on želi dobiti
"trenutno izvan službe. Naša računala pokazuju na ručno isključenje." Nikakvi
prosvjedi s njegove strane nisu mogli promijeniti situaciju; sve je bilo i previše
jasno. Blitzkriegeri su prekinuli vezu. Zašto? Što se dogodilo? Nula Pet Pariz, bio
je tako uvjeren: fotografije ubojstva bit će mu isporučene ujutro. Gdje su oni?
Gdje je Pariz Pet?
Nije bilo druge mogućnosti. Morao se javiti Hansu Traup-mannu u Niirnberg. Netko je
morao imati objašnjenje!
— Glupo je što ste me ovdje zvali — reče Traupmann. —
Ja nemam potrebne telefonske ureñaje.
— Nisam imao izbora. Ne možete mi ovo raditi, Bonn mi
to ne može raditi! Naloženo mi je da pronañem svoju tvorevinu
pod svaku cijenu, sve do korištenja takozvanih neusporedivih
vještina naših suradnika ovdje u Parizu...
— Što možete više tražiti? — upadne liječnik iz Nurnberga.
— Nešto, bilo što, što ima smisla! Sa mnom se postupa ne
čuveno, dobivam obećanja jedno za drugim, a ništa iz njih ne
proizlazi. Sad, ovog trena, do naših suradnika se čak ni ne može!
— Oni imaju posebne dogovore, kako i pristoji povjerljivim
suradnicima.
— Koristio sam ih. Kako je rekla telefonistica, njena
računala pokazuju da su telefoni isključeni, ručno isključeni. Što
Page 142
vam još treba, Hans? Oni... naši suradnici su nas odsjekli, od
sjekli sve nas! Gdje su oni?
Sekunde su prošle prije nego što je Traupman progovorio. — Ako je to što govorite
točno — tiho je rekao — to je krajnje uznemirujuće. Vi ste, pretpostavljam, u
hotelu.
— Jesam.
— Ostanite tamo. Odvest ću se kući, javit se nekolicini dru
gih i ponovno vas nazvati. To mi može uzeti više od jedanog sa
ta.
— Nije važno. Samo me zovite.
Gotovo dva sata su prošla prije negoli je telefon u hotelu Lutetia opet zazvonio. —
Da? — reče Kroeger, bacivši se na
aparat.
— Nešto neuobičajeno se dogodilo. To što ste mi rekli, isti
na je... to je katastrofa. Jedini čovjek u Parizu koji zna gdje su
naši suradnici bili smješteni, otišao je tamo i našao policiju, po
svuda.
— Znači oni su nestali!
— Gore od toga. Jutros u četiri i tridesetsedam, njihov
"računovoña" javio se našem financijskom odjelu, i s prihvatlji
vom, iako pretjeranom pričom koja uključuje žene, dječake, dro
ge i visoke francuske službenike, tražio golemu sumu novca -
koja bi kasnije bila potvrñena kao osobni rashodi, dakako.
— Ali tog kasnije nema, nema verifikacije.
— Očito. Oni su kukavice i izdajice. Progonit ćemo ih sve
do kraja svijeta.
— Vaš lov na njih meni ne pomaže. Moja tvorevina je zašla
u kritično razdoblje. Što da radim? Moram ga pronaći!
— O tome smo raspravili. To nije najpovoljniji smjer djelo
vanja, ali mislimo da je to jedino što imate. Tražite Moreaua. On
zna sve što se dogaña u francuskim obavještajnim krugovima.
— Kako ću mu se javiti?
— Znate li kako on izgleda?
— Vidio sam fotografije, da.
— To se mora izvesti vani, nikakvih telefonskih poziva, ni
kakvih poruka, jednostavan susret na ulici, ili u kafiću, na nekom
mjestu gdje susret neće biti sumnjiv. Recite nešto kratko, ne više
od rečenice ili dvije, tako da samo on može čuti. Samo je važno
da upotrijebite riječ bratstvo.
— Što onda?
— Može vas odbiti, ali čak i ako to napravi, reći će vam
gdje ćete se naći s njim. To će biti neko javno mjesto, vjerojatno
puno ljudi i u kasni sat.
— Rekli ste mi ranije da prema njemu budem sumnjičav.
— Uzeli smo to u obzir, ali imamo i protumjere ako on ne
bude simpatizer kakav tvrdi da je. Do danas, platili smo mu pre
ko dvadeset milijuna franka na švicarski račun, potvrñeno pisme
nim bilješkama. Bit će uništen ako francuska vlada anonimno
dobije te bilješke, o tisku da i ne govorimo. On ih neće moći za
nijekati. Iskoristite to ako treba.
— Krenut ću odmah u Deuxieme — reče Kroeger. — Mož
da sutra, Harry Latham.
17
U svom uredu u Deuxieme Bureau, Claude Moreau je proučavao dekodiranu poruku od
svog čovjeka u Bonnu. Sadržaj je bio prosudba, a ne činjenice i nije nosio naročito
pojašnjenje, ali zapravo je mogao poslužiti.
Na jučerašnjem zasjedanju Bundestag se otvoreno dotakao problema širenja nacističke
obnove diljem Njemačke, stranke su se složile u osudi. Meñutim, moji unutarnji
izvori, nekolicina kojih često večera s voñama lijevih i desnih stranačkih blokova,
izvještavaju da na obje strane ima neobuzdanog cinizma. Liberali ne vjeruju
konzervativnim osudama, a mali krug konzervativaca izgleda namiguje dajući izjave.
Page 143
Voñe industrije su, dakako, zaprepašteni, strahujući da će im nacistički pokret
zatvoriti inozemna tržišta, ali oklijevaju u potpori socijalistički orijentiranoj
ljevici, a ne znaju kome bi na desnici vjerovali. Njihov novac protječe Bonnom kao
mrlja od tinte šireći se bez jasnog smjera.
Moreau se zavalio u stolici, mentalno izdvojivši rečenicu koja je privukla njegovu
pozornost. Ne samo privukla, nego je i žestoko izazvala. Mali krug konzervativaca
izgleda namiguju na vlastite iskaze. Tko su oni, točno? Koja su njihova imena? I
zašto ih njegov čovjek u Bonnu nije naveo?
Podigao je slušalicu svog ugrañenog telefona, na vezi s tajnicom. — Hoću na
skrambler, bez ikakvog mogućeg presretanja.
— Aktivirat ću postupak, gospodine, a vi ćete znati po pet
sekundi zujanja na liniji tri, kao i obično.
— Hvala, Monique, a budući da me moja žena očekuje u
L'Escargotu na ručku, za nekoliko minuta, sigurno će zvati kad
se tamo ne pojavim. Molim vas, recite joj da sam spriječen, ali
uskoro dolazim.
— Nema problema, gospodine. Regine i ja smo dobre prija
teljice.
— Dakako. Obje ste u zavjeri protiv mene. Skrambler, mo
lim vas.
Nakon tihog zujećeg zvuka na liniji tri, Moreau je nazvao svog čovjeka u Bonnu.
— Hallo - rekao je čovjek u Njemačkoj.
— Ihr Mann in Frankrech.
— Nastavi, pričaj - upadne čovjek u Bonnu. — Sasvim sam
čist. Spojen sam s veleposlanstvom Saudijske Arabije.
— Što?
— Koristim njihove linije, a ne plaćam. Pomislite na novac
koji štedim Francuskoj. Trebao bih dobiti bonus.
— Ti si divljak.
— Zašto bi me inače plaćali, Pariz?
— Pročitao sam tvoj izvještaj. Izostavljene su neke stvari.
— Kao?
— Tko sačinjava onaj "mali krug konzervativaca koji nami
guje na vlastite iskaze." Ne daješ nikakva imena, čak ni natukni
cu o njihovoj pripadnosti.
— Prirodno. Nije li to dio našeg vrlo osobnog dogovora?
Zaista želiš da cijeli Deuxieme Bureau ima te informacije? Ako
je tako, tvoja banka u Švicarskoj je zaista prevelikodušna prema
ovom divljaku.
— Dosta! — presječe ga Moreau. — Radi svoje, a ja ću svoje
i nitko od nas ne treba znati što onaj drugi radi. Je li to jasno?
— Prepostavljam, mora biti. Pa, što želiš znati?
— Tko su ljudi koji stoje iza tog malog kruga koji opisuješ?
— Većina su oportunisti malih sposobnosti koji bi se htjeli
uhvatiti na rep dogañaja koji će vratiti stare dane. Ostali su sljed
benici koji stupaju uz bubnjeve iz prošlosti jer nemaju vlastitih...
— Njihovi voñe! — Moreau reče odsječno. — Tko su?
— To će te koštati, Claude.
— To će koštati tebe, ako ih ne navedeš. Novčano i na dru
gi način.
— Vjerujem. Na žalost, moja prisutnost bi bila jedva za
mijećena. Ti si oštar čovjek, Moreau.
— I priznato pošten — odvrati šef Deuxieme. — Ti si
dobro plaćen, i službeno i neslužbeno, a ovo drugo je za tebe
uvelike opasnije. Ja ne bih trebao ni napustiti ovaj ured, dovoljno
bi bilo izdati jednu zapovijed: "Tiho izdajte naše vrhunske tajne
informacije prijateljima u Bonnu." Tvoj odlazak vjerojatno ne bi
stigao ni u novine.
— A ako ti dam što imam?
Page 144
— Onda će se ugodno, produktivno prijateljstvo nastaviti.
— Nemam puno, Claude.
— Nadam se da ovo nije uvod u nešto što ćeš mi zatajiti.
— Naravno, nije. Ja nisam budala.
— Ima logike u tvojim riječima. Dakle, daj mi tu razočara-
vajuće, ograničenu informaciju koja se tiče vašeg "malog kruga".
— Moji informatori javljaju da se svakog utorka uvečer
održava sastanak u nečijoj kući uz Rajnu, obično velikoj kući,
imanju. Svaka kuća ima pristanište i svi koji se sastaju, dolaze
čamcem, nikad automobilom.
— Prolazak čamca je manje uočljiva stvar nego tragovi gu
ma — upadne Moreau — ili vozila s registarskim tablicama.
— Shvaćam. Dakle, ti sastanci su tajni i identitet sudionika
je skriven.
— Kuće, meñutim, nisu, zar ne? Ili se tvoji informatori nisu
dosjetili te činjenice?
— Stigao bih do toga. Za Boga, priznaj mi barem malo za
sluge.
— Nestrpljiv sam. Imena vlasnika, molim.
— Šareno društvo, Claude. Trojica su istaknuti aristokrati
čije obitelji su se suprotstavile Hitleru i platile za to; tri, možda
četiri pripadaju novim bogatašima koji čuvaju svoj dobitak od
daljeg podržavljenja; a dvojica su ljudi u habitu - jedan stari ka
tolički, a drugi luteranski svećenik koji očito ozbiljno shvaća svo
je zavjete skromnosti. On je naveden kao stanar u najmu najma
nje kuće na rijeci.
— Imena, proklet bio!
— Imam samo šest...
— Gdje su ostala?
— Nepoznata trojica su takoñer stanari, a stambeni agenti u
Švicarskoj ne žele ništa otkriti. To je uobičajena praksa meñu vr
lo bogatima koji žele izbjeći porez na vanjski prihod.
— Daj mi tu šestoricu, dakle.
— Maximilian von L6wenstein, on posjeduje najveću...
— Njegovog oca, generala, pogubio je SS u Wolfsschantze
incidentu, pokušaju Hitlerova ubojstva. Dalje?
— Albert Richter, nekadašnji plejboj, a sad preobraćeni po
litičar.
— I dalje je diletant s posjedom u Monacu. Njegova obitelj
ga se namjeravala odreći ako ne promjeni svoje navike. Dalje?
— Glinter Jager, to je luteranski svećenik.
— Ne znam ga, barem ništa čega bih se sjetio. Dalje?
— Monsignor Heinrich Paltz, to je katolički svećenik.
— Stari katolički desničar koji svoje netrpeljivosti pokriva
klerikalnim lupetanjem. Dalje?
— Friedrich von Schell, on je treći od bogataša koje smo
identificirali. Njegov posjed je veći od...
— On je pametan — upadne Moreau — i tvrd kad se radi
o sindikatima. Devetnaestostoljetni Prus u Armanijevim odijeli
ma. Dalje?
— Ansel Schmidt, vrlo poznat; inženjer elektronike koji je
zaradio milijune na izvozu visoke tehnologije, a suprotstavlja se
vladi na svakom koraku.
— Svinja koja je išla od jedne do druge tvrtke kradući teh
nologiju, dok je nije svu pokupio i osnovao vlastitu kompaniju.
— To je sve što imam, Claude; teško da bi bilo vrijedno
mog života.
— Tko su švicarski stambeni posrednici?
— Veza je kompanija za nekretnine ovdje u Bonnu. Netko
pošalje dostavljača sa sto tisuća njemačkih maraka u znak ozbilj
Page 145
ne namjere, a oni to proslijede do banke u Ziirichu, skupa s pro
filom budućeg najmoprimca. Ako se novac vrati, nema posla.
Ako ne, netko ide u Zurich.
— Telefonski i kućanski računi? Pogledao si, nadam se, za
nepoznatu trojicu.
— U svim slučajevima, šalju se osobnim upraviteljima, dvo
jica su u Stuttgartu, jedan u Miinchenu, sve kodirano, nikakva
imena nisu uključena.
— Bundestag sigurno ima popis adresa.
— Privatne adrese su pod pažljivim nadzorom, kao i u sva
koj vladi. Mogao bih pokušati, ali ako bih bio uhvaćen, moglo
bi biti opasno. Iskreno, ne podnosim bol, čak ni pomisao.
— Znači, nemaš točne adrese?
— U tome sam te, bojim se, iznevjerio. Mogu ih opisati iz
daljine i s rijeke, ali nema kućnih brojeva, vrata zatvorena, a
ophodnje sa psima čuvarima su i unutra i izvana. Nema poštan
skih sandučića, dakako.
— To je jedan od te trojice, dakle — reče Moreau tiho.
— Tko je jedan od čega? — upita čovjek u Bonnu.
— Voña našeg "malog kruga"... Stavi svoje ljude na prilaze
tim kućama i naloži im da identificiraju vozila koja prolaze kroz vrata. Onda ih
usporedi s onima u Bundestagu.
— Dragi moj Claude, možda nisam bio jasan. Ti posjedi su
pod nadzorom, iznutra i izvana, deseci kamera postavljene su na
terenima. Kad bih mogao poslati takve ljude, što nije vjerojatno,
a oni budu uhvaćeni, trag bi doveo do mene, a kako sam rekao,
čak i pomisao na mogućnost bola je nepodnošljiva tvom pokor
nom službeniku.
— Često se pitam kako si dospio tamo gdje si.
— Dobrim životom, s odgovarajućim financijskim sredstvi
ma pomoću kojih sam se uvukao medu moćne, ali najvažnije, za
to što me nisu uhvatili. Daje li ti to odgovor?
— Bog nek' ti pomogne ako te ikada uhvate.
— Ne, Claude, Bog nek' tebi pomogne.
— Neću to izazivati.
— Moja naknada?
— Kad stigne moja, tvoja slijedi.
— Na kojoj si ti strani, stari prijatelju?
— Ni na čijoj i svačijoj, ali naročito, na svojoj vlastitoj. —
Moreau spusti slušalicu i pogleda na bilješke koje je napravio.
Zaokruži tri imena: Albert Richter, Friedrich von Schell i Ansel
Scmidt. Jedan je vjerojatno bio voña za kojim traga, ali svaki je
imao razloga za to i potrebna sredstva da stvori svoje biračko ti
jelo. U krajnjem, dali su mu streljivo koju je neposredno trebao.
Opazi da je plavo svjetlo na liniji tri upaljeno; skrambler je i da
lje bio uključen. Podigao je slušalicu i nazvao broj u Ženevi.
— L'Universite de Geneve — reče telefonist četristo kilo
metara daleko.
— Profesora Andrea Benoita, molit ću.
— A116? - reče glas najistaknutijeg stručnjaka za političke
znanosti tog sveučilišta.
— Ovdje vaš povjerenik iz Pariza. Možemo li razgovarati?
— Odmah. - Telefon je šutio osam sekundi. — Sad može
mo — reče profesor Benoit, ponovno na vezi. — Bez sumnje, vi
zovete zbog problema koje smo imali u Parizu. Mogu vam odmah
reći, ja ništa ne znam. Ne zna nitko! Možete li nam pojasniti?
— Ne znam o čemu govorite.
— Gdje ste vi bili?
— U Monte Carlu s glumcem i njegovom ženom. Vratio
sam se tek jutros.
— Znači vi niste čuli? — pitao je čovjek u Ženevi, zapa

Page 146
njen.
— O napadu na Amerikanca Lathama i njegovom ubojstvu
koje je slijedilo, u seoskom restoranu, bez sumnje, izvedenom od
strane vaše psihopatske K Jedinice ovdje u gradu? To je bio glup
čin.
— Ne! Nula Jedan Pariz, on je nestao, a jutros rano policija
je izvjestila o napadu u rue Diane...
— Witkowskijev stan? — Moreau upadne — Nisam vidio tu
informaciju.
— Nemaju ni ovo što ja znam. I cijela K Jedinica je nestala.
— Nisam znao gdje su bili smješteni...
— Nitko nije, ali nestali su!
— Ne znam što reći.
— Nemojte reći, uzmite stvar u svoje ruke i saznajte što se
dogodilo! — bio je zahtjev iz Ženeve.
— Bojim se, imam još loših vijesti za vas i Bonn — reče,
zastajkujući, šef Deuxieme.
— Što bi to moglo biti?
— Moji agenti u Njemačkoj došli su do imena ljudi koji se
svakog utorka uvečer sastaju u kućama uz Rajnu.
— O, moj Bože! Koja imena?
Claude Moreau mu je dao imena, polako izgovarajući svako. — Recite im neka budu
vrlo, vrlo oprezni — rekao je. — Svi su pod obavještajnim nadzorom.
— Osim po čuvenju, ja ne poznam nikog od njih! — uzvik
nuo je profesor iz Ženeve. — Nisam imao pojma...
— Uopće niste ni trebali imati pojma, Herr Profesor. Vi
slušate zapovijedi, kao i ja.
— Da, ali... ali...
— Akademski ljudi nisu naročito kompetentni kad se radi o
praktičnim stvarima. Samo se pobrinite da se naši suradnici u
Bonnu obavijeste.
— Da... da, svakako, Pariz. O, moj Bože!
Moreau spusti slušalicu i nasloni se u stolici. Stvari — "stvari" — su išle
njegovim putem. Možda nije najbolje, ali bolje njegovim putem nego bilo čijim
drugim. Ako izgubi, on i njegova žena uvijek se mogu ugodno povući nekamo izvan
Francuske. S druge strane, on može, isto tako, biti pogubljen pred streljačkim
vodom. C'est la vie.
Bila je rana večer, zalazeće sunce se probijalo kroz prozore stana Karin de Vries
na rue Madeleine. — Otišao sam poslijepodne do svog stana — reče Drew, sjedeći u
naslonjaču i obraćajući se Karin koja je sjedila nasuprot na trosjedu. — Jasno,
imao sam po jednog marinca sa svake strane — Witkowski ih je zakleo na šutnju, a on
ih može poslati natrag na obuku — i stalno su držali ruke na oružju, ali ipak, bilo
je ugodno što opet mogu hodati ulicom, shvaćaš?
— Da, naravno, ali brinem zbog zloupotrebe povjerenja.
Pretpostavimo, ako ima drugih za koje ne znamo?
— K vragu, jednog u Komunikacijama znamo, Revnoldsa.
Čuo sam da je pobjegao kao štakor u kanalizaciju, vjerojatno živi
od nacističke mirovine negdje na Mediteranu, ako ga već nisu
upucali.
— Ako je na Mediteranu, ja bih rekla da mu je tijelo stoti
njak metara duboko, na dnu oceana.
— To je, inače, more.
— Mislim da njemu ne bi bila važna definicija.
Tišina. Napokon, Drew progovori. — Što je s nama, damo?
— Što misliš?
— Što trebam napraviti, krenuti po brojalici? — Kakvoj
brojalici?
— Kao, "jedan dva tri, za kog' vraga stupamo mi?" Skrivaš
me cijelu noć i cijeli dan, ali ne mogu ti se približiti.
— O čemu govoriš, Drew?
— Kriste, nisam čak ni siguran kako bih to rekao... Nisam
mislio ni da ću o tome razmišljati, a pogotovo ne izgovoriti ne
Page 147
kome tko me čuva da me ne ubiju, jednom podreñenom koji ima
stan kakav si ja nikad ne bih mogao priuštiti.
— Kako bih bio? Uvijek sam mislio da ću ići tragom svog
brata; bio je tako ispravan, tako savršen. A onda sam ga čuo, ta
mo za onim stolom prije nego što je ubijen - znaš na što mislim
- vapio je, koliko te voli, obožava...
— Prestani, Drew — reče De Vries oštro. — Hoćeš reći da
oponašaš brata u njegovim tlapnjama?
— Ne — reče Latham mirno i tiho, pogleda prikovanog na
njene oči. - Njegove tlapnje nisu moji osjećaji, Karin. Prerastao
sam taj sindrom; to mi ionako nikad ništa dobrog nije donijelo. Ti si ušla prvo u
život mog brata, u moj godinama kasnije, i ta jednadžba, ma koliko slična,
predstavlja dva svijeta. Ja nisam Har-ry, nikad ne bih mogao biti on, ali ja sam ja
i nikad nisam upoznao nikog sličnog tebi... Zajedno objavljivanje, kako ti se čini?
— Krajnje dirljivo, dušo moja.
— Opet to "dušo moja". A ne znači ništa.
— Nemoj umanjivati, Drew. Ja se moram riješiti svojih du
hova, a kad uspijem, bilo bi lijepo pomisliti da si ti tu, za mene.
Možda bih se mogla vezati za tebe, jer imaš osobine koje mi se
jako sviñaju, ali odnos je sada za mene daleka i malo vjerojatna
stvar. Možeš li to shvatiti?
— Mogao ili ne, vraški ću se potruditi da se to dogodi.
Poslijepodnevna gužva ispunjavala je ulicu, uredske zgrade ozbiljno su opustjele
dok su se horde namještenika obrušavale u svoje omiljene kafiće i restorane
ispunjavajući obvezu ručka. Pariški ručak je bio više od obroka; češće je to bio
omanji društveni dogañaj, i Bog pomogao poslodavcu koji očekuje da će se njegova
radna snaga, a pogotovo njegove našminkane službenice, vratiti na vrijeme, naročito
u ljetnim mjesecima.
Zbog toga je doktor Gerhardt Kroeger postajao sve uznemi-reniji. Stalno ga je
gurkala masa ljudi koja je izlazila, dok je on lica zaklonjenog novinama, motrio
ulaz u zgradu Deuxieme Bu-reau, njemu na lijevo. Nije si mogao dopustiti da mu
promakne Claude Moreau. Vrijeme je bilo od bitne važnosti, nije smio izgubiti ni
jedan sat. Njegova tvorevina, Harry Latham otpočeo je odbrojavanje; imao je najviše
dva dana, četrdeset i osam sati, a čak ni to nije bilo sigurno. A kirurgovoj gotovo
nepodnošljivoj napetosti doprinosila je pojedinost koju nije opisao svojim
nadreñenima u Bruderschaftu; prije nego što subjekt konačno odbaci implant, nekom
vrstom eksplozije, područje oko mjesta implanta drastično mijenja boju; javlja se
upaljeni kožni osip veličine čajnog tanjurića, upućujući svakog tko bi vršio
autopsiju na istraživanje te neuobičajene pojave. Suprotno općem uvjerenju, podaci
spremljeni u ROM-u za jednu svrhu i uvjete, mogu se ukloniti i opremom različitom
od izvorne.
U krivim rukama, Bratstvo Straže moglo bi biti uništeno, njegove tajne
razotkrivene, a glavni ciljevi i previše vidljivi. Mein
Gott! razmišljao je Kroeger. Mi smo žrtve vlastitog napretka! A onda je pomislio na
širenje nuklearnog oružja i spoznao istinu svog posuñenog zaključka.
A tamo je bio Moreau! Plećati šef Deuxiemea prošao je kroz vrata zgrade i skrenuo
nadesno ubrzavajući korake na pločniku. Žurio je, što je značilo da Kroeger mora
gotovo trčati da bi ga stigao, jer Francuz je krenuo u suprotnom smjeru. Razmičući
tijela pred sobom, ispričavajući se pola njemački, pola francuski, smanjio je
udaljenost izmeñu sebe i Moreaua, ostavljajući za sobom razljućene prolaznike.
Napokon, Moreau mu je bio na dohvat ruke. — Monsieur, monsieur! — uzviknuo je. —
Nešto ste ispustili!
— Pardon? — Šef Deuxieme stane i okrene se. — Vi sigur
no griješite, ja ništa nisam ispustio.
— Bio sam uvjeren da ste to bili vi — nastavi kirurg na
francuskom. — Novčanik ili rokovnik. Jedan čovjek ga je podi
gao i odjurio!
Moreau brzo opipa svoje džepove, a izraz njegovog lica se mijenjao, od zabrinutosti
do olakšanja. — Ipak ste pogriješili — rekao je. — Ništa mi ne nedostaje, ali
svejedno, zahvalan sam. Džepari su brojni u Parizu.
Page 148
— Kao i u Munchenu, monsieur. Ispričavam se, ali bratstvo
kojem pripadam traži da se držimo kršćanskih zasada pomaga
nja drugima.
— Shvaćam, kršćansko bratstvo, kako izuzetno. — Moreau
se zagleda u čovjeka, dok su pješaci žurili s obje strane. — Pont
Neuf u devet, danas navečer — dodao je, spustivši glas. — Sje
verni prilaz.
Kroz parišku sumaglicu probijao se odsjaj Mjeseca na vodama Seine; ljetna kiša samo
što nije počela. U suprotnosti s većinom prolaznika na mostu koji su žurili kako bi
izbjegli nemilosrdnom vremenu, dvije prilike polako su hodale jedna prema drugoj na
sjevernoj pješačkoj stazi. Sreli su se na sredini; Moreau prvi progovori.
— Spomenuli ste nešto što mi je možda poznato. Biste li
pojasnili?
— Nemamo vremena za nadigravanje, monsieur. Obojica
znamo tko smo i što smo. Strašne stvari su se dogodile.
— To znam i ja — stvari o kojima do jutros nisam ništa

znao. Uzbunjujući problem je u tome što moj ured nije bio u ti
jeku. Ne mogu se načuditi zašto. Je li koji od vaših glasnika bio
indiskretan?
— Ni slučajno! Naša misija, naša glavna misija sada je pro
naći Amerikanca Harrva Lathama. To je važnije nego što može
te zamisliti. Znamo da ga veleposlanstvo, uz pomoć Antinavousa
krije ovdje negdje u Parizu. Moramo ga pronaći! Sigurno vas
Američka obavještajna služba stalno informira. Gdje je on?
— Dotakli ste se nekih stvari koje su izvan moje spoznaje,
monsieur... kako se zovete? Ne razgovaram s neidentificiranim
ljudima.
— Kroeger, Gerhardt Kroeger, a poziv u Bonn će potvrditi
moj visoki položaj.
— Jako dojmljivo. A kakav to "visoki položaj" vi zauzimate,
doktore?
— Ja sam kirurg koji... koji je spasio život Harrvu Lathamu.
A sad ga moram pronaći.
— Da, to ste rekli. Svjesni ste, zar ne, da je njegovog brata
Drewa ubila vaša idiotska K Jedinica?
— To je bio krivi brat.
— Još jednom, shvaćam. Baš je i bila K Jedinica, jedinica
ubojica tek izašlih iz škole, ako su ikad u neku i išli.
— Neću trpjeti vaše uvrede! - uzviknuo je ozlojañeni Kroe
ger. — Iskreno govoreći, vas se ne smatra potpuno povjerljivim,
a ja vam savjetujem, budite izravni sa mnom. Znate posljedice
ako ne budete.
— Ako je tako, upravo zbog toga sam bogat.
— Pronañite nam Harrva Lathama!
— Svakako ću pokušati...
— Radite čitavu noć, javite se svakoj vezi koju imate —
francuskoj, američkoj, britanskoj, svakome. Saznajte gdje su sa
krili Harrva Lathama! Ja sam u Lutetiji, soba osamsto.
— Zadnji kat. Sigurno ste važni.
— Neću spavati dok vas ne čujem.
— To je budalasto, doktore. Kao liječnik, vi biste morali
znati da neodostatak sna pridonosi neuravnoteženosti u razmiš
ljanju. Ali budući da ste tako uvjerljivi, vaše prijetnje takoñer, bu
dite uvjereni, dat ću sve od sebe da vas zadovoljim.
— Sehr gut! - reče Kroeger, prešavši na njemački. - Ja
sad idem. Nemojte me razočarati; nemojte razočarati Briidersch-aft, jer znate što
će se dogoditi.
— Razumijem.
Kroeger se brzo udaljio, njegov lik je brzo nestao u sve gušćoj sumaglici. A Claude
Moreau je polako odšetao prema taksijima na Rive Gauche. Morao je razmisliti, meñu
ostalim, i o sigurnoj komunikacijskoj opremi u Deuxieme Bureau. Previše nedovršenih
Page 149
stvari, previše elipsa.
Bilo je 7:42 ujutro po vašingtonskom vremenu kad je Wesley So-renson ušao u svoj
ured u Konzularnim operacijama; tamo je bila samo njegova tajnica. — Svi noćašnji
izvještaji su na vašem stolu, gospodine — rekla je.
— Hvala Ginny. Kao što sam već rekao, zaista se nadam da
to bilježite kao prekovremeno. Nitko ne dolazi ovamo prije osam
i trideset.
— Vi zaista imate razumijevanja kad su mi djeca bolesna,
pa ne bih pretjerivala, gospodine direktore. A i lakše mi je tako;
mogu sve srediti prije nego što trupe nagrnu.
Nagrnuli su oni, na više načina nego što ti znaš, pomisli So-renson. U četiri sata
ujutro, on je bio u bazi Andrews i osobno pratio dvojicu neonacista od zrakoplova
iz Pariza kamionetom marinaca do sigurne kuće u Virginiji. Unatoč iscrpljenosti,
direktor Konz-op će se tamo odvesti odmah poslijepodne, kako bi, opet osobno
ispitao zarobljenike; to je bio zanat kojeg je dobro znao.
— Ima li što hitno?
— Samo sve.
— Ništa se ne mijenja.
Sorenson uñe u unutarnju prostoriju svog ureda, priñe stolu i sjedne. Dosijei su
nosili naslove: NARODNA REPUBLIKA KINA, TAJVAN, FILIPINI, SREDNJI ISTOK, GRČKA,
BALKAN... i na kraju, NJEMAČKA i FRANCUSKA.
Odgurnuvši ostalo u stranu, otvorio je pariški dosije. Bio je eksplozivan.
Koristeći se policijskim izvještajima, opisivao je napad na stan pukovnika
Witkowskog ne spominjući da je pukovnik poslao dvojicu zarobljenika vojnim
zrakoplovom u Washing-ton. Govorio je o spaljenom sjedištu neonacističke jedinice u
skladišnom kompleksu Avignon. To su, navodi se, ubojice koji su
nestali. Zadnja novost iz Pariza bila je kodirana poruka od Wit-kowskog, dekodirana
u odjelu Konzularnih operacija; to je tek bila eksplozija. Gerhardt Kroeger u
Parizu. Lovi Harrya Lathama. Meta je promijenjena.
Gerhardt Kroeger, kirurg, misteriozni čovjek i ključ za mnoge stvari. Nitko izvan
američke obavještajne službe nije znao za njega. Na neki način, mislio je Sorenson,
to je bilo pogrešno. Francuzi i Britanci bi trebali biti uključeni, ali CIA im -
Knox Talbot se slaže - nije mogla vjerovati.
A onda, u osam ujutro, njegov telefon je zazvonio. — Pariz zove — rekla je njegova
tajnica. — Gospodin Moreau, Deuxie-me Bureau.
Sorenson tiho uhvati zrak, lice mu iznenada problijedi. Moreau je bio isključen;
bio je osumnjičeni. Direktor Konz-op duboko uzdahne, podigne slušalicu, pa
progovori kontroliranim riječima.
— Zdravo, Claude, lijepo te je čuti, stari prijatelju.
— Očito, Wesley, nije u redu što ja tebe čujem, ako mogu
otvoreno reći.
— Ne znam na što misliš.
— Oh, daj, u proteklih trideset i šest sati dogodilo se dosta
stvari koje se tiču nas obojice, ali ni riječ o njima nije stigla do
mog ureda. Kakav je to oblik suradnje?
— Ja... ja ne znam, Claude.
— Dakako da znaš. Sustavno sam isključivan iz operacije.
Zašto?
— To ne mogu odgovoriti. Ja ne kontroliram operaciju, to
znaš. Uopće nisam znao...
— Molim te, Wesley. Na terenu si bio uspješan lažljivac, ali
to ne možeš biti uz nekog tko je zajedno s tobom lagao. Obojica
znamo kako te stvari idu, zar ne? Netko je čuo nešto od nekog
drugog i pokvarena školjka počne rasti stvarajući lažni biser. Ali
bit će za to vremena kasnije. Pretpostavljajući da još funkcioni
raš, imam jedan šahovski problem za tebe.
— Stoje?
— Tko je Gerhardt Kroeger?
— Što?
— Čuo si me, a očito si i to ime već čuo. On je liječnik.
Kroeger je morao ostati nepoznat Deuxieme. Moreauje bio
izvan igre! Je li napipavao?
Page 150
— Nisam siguran jesam li čuo, Claude. Gerhardt... Kroeger,

je li tako?
— Sad si upravo uvredljiv. I opet, prijeći ću preko toga, jer
moja informacija je previše važna. Kroeger me je slijedio i zau
stavio me na večernjoj šetnji. Ukratko, jasno je rekao, ili ću ga
odvesti do Harrva Lathama ili sam mrtav čovjek.
— Ne mogu to vjerovati! Zašto bi se on tebi obratio?
— Ja sam mu postavio isto pitanje, a odgovor je bio onaj
kojeg sam i mogao očekivati. Imam ljude u Njemačkoj, kao i u
većini drugih zemalja. Prije godinu dana, pregovarao sam za
život jednog čovjeka kojeg je držalo skinheadsko društvo, u
Mannheimu. Izvukao sam ga za približno šest tisuća američkih
dolara, nagodba, rekao bih. I tako, imali su ime Deuxiemea, i
znali da dogovor nije mogao biti postignut bez mog odobrenja.
— Ali ti nikad prije nisi čuo za Gerhardta Kroegera?
— Ne do sinoć, upravo sam ti to rekao. Vratio sam se u
ured i pregledao naše bilješke unatrag pet prošlih godina; ničeg
nije bilo. Usput, on je u hotelu Lutetia, soba osamsto, i čeka da
ga nazovem.
— Za Boga, zgrabi ga!
— Oh, neće on otići, Wesley, to ti jamčim. Ali zašto se ne
bismo s njim malo igrali? On sigurno ne radi sam, a mi tražimo
veću ribu.
Val olakšanja preplavi Sorensona. Claude Moreau je bio čist! On nikad ne bi ponudio
Gerhardta Kroegera, uključivši hotel i broj sobe, kad bi radio za Bratstvo.
— Ako ti to što pomaže. — reče direktor Konz-op — i sam
sam bio isključen neko vrijeme. Pogodi zašto? Zato jer smo radi
li zajedno, posebno u Istanbulu gdje si imao čast spasiti moj
život.
— Ti bi isto učinio za mene.
— To sam i rekao Agenciji, ljutito, i to ću im ponovno reći,
još ljuće.
— Samo malo, Wesley — reče Moreau polako. — Govore
ći o Istanbulu, sjećaš li se kad su KGB-ovski aparatčiki povjero
vali da si ti dvostruki, točnije, informator za njihove nadreñene u
Moskvi?
— Jasno. Živjeli su kao sultani s bogatstvima Topkapija na

raspolaganju. Na smrt su se uplašili.
— Pa su ti se počeli povjeravati, nisu li?
— Dakako, pričali su mi svašta - bilo što - da bi opravdali
svoj način života. Uglavnom, smeće, ali ne sve.
— Ali, oni su zaista imali povjerenja u tebe, zar ne?
— Da.
— Pa, za sada, nek' stvari ostanu kako jesu. I dalje sam va
ni, ne može mi se vjerovati. Možda se mogu poigrati s Herr
Doktorom i nešto saznati.
— Što znači da najprije tebi nešto treba.
— "Bilo što", kao što si rekao, spominjući Istanbul. Ne tre
ba biti točno, ali nek' bude relativno prihvatljivo.
— Kao što?
— Gdje je Harry Latham?
Nije bilo Harrva Lathama. Bivšem tajnom agentu se vrate sumnje. — Čak ni ja to ne
znam — reče Sorenson.
— Ne mislim, gdje je zaista — upadne Moreau — samo,
gdje bi mogao biti. Nešto što će oni povjerovati.
Sumnje se rasprše. — Pa, ima jedna organizacija zvana An-tinavous...
— Znaju za to — prekine ga Moreau. — Te ljude se ne
može naći. Nešto drugo.
— Oni sigurno znaju za Witkowskog i De Vriesovu...
Page 151
— Jasno, znaju - složi se šef Deuxieme. — Daj mi neko
mjesto gdje, uz malo istraživanja, oni mogu saznati kako tvoji
ljudi rade.
— Mislim da bi to bio Marseille. Mi istražujemo krivična
djela u vezi narko-kriminala; previše naših ljudi je ili kupljeno ili
su nestali. Zapravo, mi smo prilično vidljivi ako nas netko potra
ži. To će ih zaokupiti.
— Dobro je. To ću iskoristiti.
— Claude, bit ću iskren, želim te ovdje opravdati! Nepod
nošljivo je da si ti pod sumnjom.
— Ne još, stari prijatelju. Sjeti se Istanbula. Igrali smo te
igre već.
U Parizu, Moreau spusti slušalicu, još jednom se zavalivši u stolici, oči mu
odlutaju do stropa, a misli su preskakale s jednog djelića informacije na drugi.
Sad je bio u završnoj trci. Rizik kojem se izlaže je golem, ali on nije mogao
stati. Osveta, samo to je bilo važno.
18
Budući da je Drew Latham navodno napustio ovaj svijet, njegov auto iz Deuxieme je
povučen. Umjesto toga, Witkowski je zapovjedio službi Prijevoza veleposlanstva da
poduzme sigurnosne mjere: tri službenika u osmosatnim smjenama, i neobilježeno
vozilo na raspolaganju jednom neimenovanom vojnom časniku i njegovoj gospoñi,
trenutno u rue Medeleine. Pukovnik je jasno rekao marincima koji će se na dužnosti
izmijenjivati; ako prepoznaju časnika, njegov identitet mora ostati tajna. Ako ne
bude tako, izvjesni elitni "prekomorci" bit će vraćeni na Parris Island s
najbjednijim početnicima, a njihova postignuća bit će izbrisana iz dosijea.
— To ne trebate reći, pukovniče - reče narednik marinaca
— Oprostite, gospodine, ali ovo je prokleto ponižavajuće.
— U tom slučaju, ispričavam se.
— I trebate, gospodine — doda vodnik. — Mi smo bili na
dužnosti u veleposlanstvima od Pekinga do Kuala Lumpura, gdje
je sigurnost bila zaista važna.
— Krvavo točno! - prošapće drugi vodnik, a onda reče gla
snije. - Mi nismo vojska - gospodine. Mi smo marinci.
— Onda se zaista ispričavam, momci. Oprostite ovom sta
rom G.I. primjerku. Ja sam obični fosil.
— Znamo mi tko ste, pukovniče — reče narednik. - Ne
trebate brinuti, gospodine.
— Zahvaljujem.
Dok je trojka odlazila prema hodnicima Prijevoza, Witkows-ki je bio iznenañen čuvši
primjedbu jednog od vodnika. — Taj je trebao biti marinac. K vragu, tog pasjeg sina
slijedio bih ravno u topovsku cijev.
Stanlev Witkowski je na tren pomislio da je to najveća pohvala koju je ikad dobio u
čitavoj karijeri. Ali sad je trebao razmišljati o drugim stvarima, meñu njima, ne
na posljednjem mjestu, bili su Drew Latham i Karin de Vries. Tijek vremena i iscr-
pljenost uvjetovali su da Latham ostane u stanu De Vriesove, bolje nego da se
odveze do Antinavous -* u stvari, Antinavous su to tražili u slučaju da ga i dalje
prate. Kad proñe nekoliko dana bez ikakvog neugodnog dogañaja, razmislit će o
svojoj odluci, ali samo razmisliti. — Upleo se u stvari previše javno za našu svrhu
— rekla je jedna oštra žena u Maison Rouge. — Mi mu se divimo, ali ne možemo
dopustiti ni najmanju mogućnost da budemo otkriveni.
Što se tiče Karininog ostanka u veleposlanstvu, jednostavno nije bilo smisla. Kao
član povjerljivog odjela D i I koji stanuje izvan veleposlanstva, njena adresa je
zabilježena samo u Sigurnosti i ako bi je bilo tko tražio, morao bi dobiti
odobrenje od samog pukovnika. Nekoliko muških atašea već je; bili su odbijeni. Uz
to, udovica De Vries je jednom s njim podijelila informaciju koja mu je donijela
veliko olakšanje.
- Ja nisam siromašna, pukovniče. Imam tri automobila ov
dje, u različitim garažama. Mijenjam izgled sa svakom promjenom
vozila.
- Ovo me je rasteretilo — reče Witkowski. — S obzirom
na informacije u vašoj glavi, to je prokleto pametno razmišljanje.
Page 152
- Nije poteklo od mene. General Raichert, vrhovni zapo
vjednik NATO-a, tako je zapovjedio u Haagu. Tamo su to plaćali
Amerikanci, ali okolnosti su bile drukčije. Ovdje to ne očekujem.
- Vi ne smijete biti siromašni.
- Ja sam predana onome što radim, pukovniče. Novac nije
važan.
Taj razgovor se odvijao prije više od četiri mjeseca, i Wit-kowski tada nije imao
pojma kolika će ta "predanost" biti. Sad nije imao dvojbe. Na privatnoj liniji
zazvonio je telefon prekidajući pukovnikova razmišljanja. — Da?
- Ovdje tvoj lutajući anñeo, Stanlev — reče Drew. - Ima
li što iz Crvene Kuće?
- Nema mjesta u svratištu, barem ne za sada. To što si obi
lježen, to ih je zabrinulo.
- Nosim odoru, tvoju odoru, za Boga! Usput, ti si malo ve
ći od mene u struku i oko stražnjice. Vojnička košulja je u redu.
- To je olakšanje; prikrit će nesavršenstvo kad te modni fo
tograf snimi... Ti bi mogao biti prerušen kao onaj glumac, Villier,
a oni bi te i dalje držati podalje.
- Rekao bih, baš im i ne mogu zamjeriti.
— Ja im ne zamjeram — složi se pukovnik. — Hoće li Ka-

rin izdržati s tobom još dan ili dva dok ne pronañem odgovaraju
ći smještaj?
— Ne znam, pitaj nju. — Lathamov glas postane slabiji kad
je udaljio telefon od sebe. - Witkowski je. Želi znati je li mi is
teklo podstanarstvo.
— Pozdrav, pukovniče - reče Karin. - Zaključujem da se
Antinavous izvlače.
— Bojim se.
— Shvatljivo je.
— Da, je, ali ja nisam našao odgovarajuću zamjenu. Možeš
li ga otrpjeti još jedan dan, možda dva? Do tada ću nešto srediti.
— To nije problem. Kaže da je jutros napravio svoj krevet.
— Do vraga, jesam - čuo se Drevrov glas u pozadini. -
Vratio sam se u skautski logor s hladnim tuševima!
— Ne obraćajte pozornost na njega, pukovniče. Mislim da
sam već rekla, zna biti vrlo neozbiljan.
— Na Trocaderou ili Meuriceu ili Bulonjskoj šumi nije bio,
Karin. To mu čak i ja priznajem.
— Slažem se — reče De Vries — ali ako imate poteškoća,
postoji moguće rješenje, barem je uspjevalo u Amsterdamu više
puta. Freddie bi obukao jednu od odora - američku, nizozemsku,
englesku, nije bilo važno - i prijavio se u Amstelu zbog povjerlji
vih sastanaka.
— Jedan od njegovih dobro poznatih trikova, znači? — pi
tao je umorni Witkowski.
— Jedan bezazleni, pukovniče. Kako vam je Drew rekao, va
ša odora mu dosta dobro pristaje, a ja mogu lako napraviti ušitke
na pojasu i drugim mjestima...
— Bolno sam svjestan tog drugog mjesta... I što onda; i dalje
je Latham?
— S neznantnom promjenom izgleda, puno manje, sigurno.
— Molim?
— Promjena boje kose - ona odvrati, tiho govoreći — na
ročito na sljepoočnicama, što je vidljivo ispod vojničke kape, i
par naočala debelih okvira, obična stakla dakako i lažna vojna is
kaznica. Ja mogu srediti kosu i naći naočale, ako vi nabavite is
kaznicu. Onda se može prijaviti u bilo koji popunjeniji hotel, što
možete srediti, sigurna sam.
— Ovo baš i nije u nadležnosti veleposlanstva, Karin.
- Koliko ja poznajem Konzularne operacije, rekla bih da to
Page 153
spada u okvir njihovog djelovanja.
- Tu si me dobila, čini mi se. Vjerojatno ga doista želiš iz
baciti.
- Nije stvar u osobi, pukovniče, već u činjenici da je muš
karac, ovdje viñen samo kao američki vojnik. Sumnjam da itko u
zgradi zna da ja radim u veleposlanstvu, ali ako netko zna, ili
pretpostavlja, to ugrožava Drewa, mene i naše ciljeve.
- Jednostavnim riječima, tvoj stan bi mogao postati još jed
na meta.
- Pretjerano, možda, ali ne i nezamislivo.
- Ne postoji ništa nezamislivo u ovom ratu. Trebat će mi
fotografije.
- Još imam Freddievu kameru. Imat ćete ih desetak ujutro.
- Volio bih biti tamo i vidjeti kako mu bojiš kosu. To će bi
ti pravi vrisak.
De Vries spusti telefonsku slušalicu, priñe ormaru u predsoblju, otvori ga i izvadi
mali kovčeg s dvije šifrirane brave. Latham ju je promatrao iz naslonjača s pićem u
rukama. — Nadam se da unutra nije složivo automatsko oružje - reče, kad je Karin
smjestila torbu na stolić pred trosjedom i sjela.
— Nebesa, nije — odgovorila je birajući kombinaciju i otvo
ri kovčežić. — U svari, nadam se da ćeš pomoću toga izbjeći su-
očenje s takvim pištoljem.
— Čekaj. Što je unutra? Nisam te uspio čuti cijelo vrijeme
dok si razgovarala sa Stanlevem. Što se kuha u toj tvojoj strašno
privlačnoj glavi?
— Ovo je Freddie nazivao "putnom hitnom pomoći."
— Već bih radije da ne znam. Freddie je bio nasilan prema
tebi i zato mu nisam naklonjen.
— Bilo je i drukčijih godina, Drew.
— Baš ti hvala. Što ima unutra?
— Jednostavne metode prerušavanja, ništa dramatično ili
presloženo. Razni samoljepivi brci i nekoliko brada i brojne
naočale... i nekoliko temeljnih perivih boja za kosu. - Ovo po
sljednje je izrekla puno tišim glasom.
— Što je bilo?
— Prijatelju moj, ne možeš ostati ovdje — reče Karin, gle-
dajući ga preko kovčega. - I sad nemoj biti povrijeñen i to osobno shvatiti, ali
kuće i stanovi ovdje u Madeleine su kao malo bolja susjedstva u Americi. Ljudi
pričaju i obilato ogovaraju po kafićima i pekarnicama. Tvojim riječima, moglo bi
stići do "nesklonih" ušiju.
— To prihvaćam, razumijem, ali nisam te to pitao.
— Prijavit ćeš se u hotelu pod drugim imenom, koje će ti
dati pukovnik, i s nešto drukčijim izgledom.
— Što?
— Sad ću ti posvijetliti kosu i obrve perivom otopinom. Cr
venkasto-plavo, mislim.
— O čemu pričaš? Nisam ja nikakav Jean-Pierre Villier!
— Ni ne trebaš biti. Budi ti, jednostavno; nitko te neće pre
poznati, ako ti ne stoji na pola metra udaljenosti i ne zuri ravno u
tebe. A sad, hoćeš li, molim te, obući pukovnikove hlače, prilago
dit ću ti veličinu.
— Znaš, ti si luña od pijanog manijaka!
— Možeš li smisliti bolje rješenje?
— Prokletstvo! - zagrmi Latham, progutavši ostatak svog
pića. — Ne, zapravo, ne mogu.
— Kad razmislim, prvo ćemo srediti kosu. Molim te, skini
košulju.
— A hlače, možda? Tako bih se osjećao prirodnije, više kao
kod kuće.
— Ti nisi kod kuće, Drew.
— Imaš pravo, damo!
Moreau podigne slušalicu svog ugrañenog telefona, pritisnuvši tipku pomoću koje će
Page 154
snimiti razgovor i obrati se centrali hotela Lutetia. — Soba osamsto, molit ću.
- Dakako, gospodine.
- Da? — reče prigušeni, grleni glas na vezi.
- Monsieur le docteur? — upita šef Deuxieme, nesiguran je
li dobio pravu vezu. — To sam ja, s Pont Neuf. Jeste li to vi?
- Dakako. Što ste mi donijeli?
- Ušao sam duboko, doktore, puno dublje nego što je za
mene zdravo. Natjerao sam američku CIA, priznali su, dakako,
oni skrivaju Harrva Lathama.
- Gdje?
- Možda, ne ovdje u Parizu, možda u Marseillesu.
- Možda, možda? To mi ne pomaže! Možete li biti sigurni?
- Ne, ali vi možete, vjerojatno.
- Ja?
- Vi imate ljude u Marseillesu, zar ne?
- Dakako. Dobar dio financija prolazi onuda.
- Potražite "Konzularne", tako se oni nazivaju.
- Znamo za to - reče Gerhardt, bez daha. — Mješovita
obavještajna skupina, Konzularne operacije. Možete ih naći na
svakom uglu, u svakom kafiću.
- Uhvatite jednog od njih, saznajte što možete.
- Za sat vremena. Gdje vam se mogu javiti?
- Ja ću vas zvati za jedan sat.
Sat je prošao i Moreau nazove Lutetiu. — Ima li što? — pitao je izbezumljenog
Gerhardta.
- To je suludo! — reče liječnik. - Čovjek s kojim smo raz
govarali je netko kome smo platili tisuće kako bi putem njegove
mreže mi mogli podići milijune. Rekao je da smo ludi; nikakav
čovjek po imenu Harry Latham nije na njihovom popisu u Mar
seillesu!
- Znači još je u Parizu - reče Moreau, u čijem glasu se
osjećala ljutnja. - Vratit ću se na posao.
- Što brže možete!
- Uvijek — reče šef Deuxieme, spuštajući slušalicu, nasmi-
ješivši se zagonetno. Pričekao je točno četrnaest minuta a onda
opet nazvao Lutetiu. Bio je trenutak da uznemirenost podigne na
veću razinu.
- Da?
- Ja sam, ponovno. Nešto je upravo iskrslo.
- Za Boga, stoje?
- Harry Latham.
- Što?
- Zvao je jednog od mojih ljudi, čovjeka s kojim je radio u
Istočnom Berlinu i koji je ispravno pomislio da me treba obavije
stiti. Očito, Latham je prilično napet - izolacija to može izazvati,
to znate - čak toliko da misli kako je njegovo veleposlanstvo nesi
gurno...
- To je Latham! - upadne Nijemac. - Simptomi su pred
vidljivi.
- Kakvi simptomi? Što želite reći?
— Ništa, baš ništa. Kao što kažete, izolacija može kod ljudi
izazvati čudne stvari... Što je htio?
— Možda francusku zaštitu, tako smo shvatili. Moj čovjek
se treba s njim naći na stanici metroa, stanica Georges Cinq u
dva sata, danas poslijepodne, na stražnjem dijelu perona.
— Moram biti tamo! — viknuo je Gerhardt.
— Nije preporučljivo, niti je suočavanje lovljenog s lovcem u
skladu s politikom Bureau, monsieur, kad se ne radi o članovima
naše organizacije.
— Vi ne shvaćate, ja moram biti s vama!
Page 155
— Zbog čega? Moglo bi biti opasno.
— Ne za mene, nikako.
— Sad vas shvaćam.
— I ne trebate! Sjetite se Bratstva, tome se trebate pokoriti,
a ja vam izdajem zapovijed.
— Tada se, naravno, moram pokoriti, Herr Doktor. Naći će
mo se na peronu u deset do dva. Ne prije, ne poslije, shvaćate?
— Shvaćam.
Moreau nije spustio služalicu; umjesto toga, pritisnuo je dugme za prekid veze i
dotaknuo tipke koje su ga povezivale s njegovim najpouzdanijim podreñenim. -
Jacques — rekao je mirno — imamo vrlo važno suočenje u dva sata, samo ti i ja.
Srest ćemo se dolje u jedan i trideset i ja ću ti objasniti. I, uzmi svoj
automatik, ali napuni ga ćorcima.
— Ovo je vrlo čudan zahtjev, Claude.
— Ovo je vrlo čudno suočenje - reče Moreau, spuštajući
slušalicu.
Drew se pogleda u ogledalo, oči su mu širom otvorene od iznenañenja. — Bože, pa ja
izgledam kao Disnevev crtić! - zaurlao je.
— Ne baš - reče Karin, stojeći uz njega, nad sudoperom u
kuhinji a on skloni zrcalo. - Samo nisi navikao, to je sve.
— Ovo je previše! Izgledam kao voña parade za prava homića.
— To te smeta?
— K vragu, ne, imam dosta prijatelja iz tog društva, ali ni
sam jedan od njih.
— Može se isprati tušem, dakle, prestani se žaliti. A sad
obuci odoru pa ću napraviti nekoliko fotografija za pukovnika
Witkowskog, a onda srediti hlače.
*w
— U što me taj kurvin sin uvalio?
— Zapravo u spašavanje tvog vlastitog života, možeš li to
prihvatiti?
— Jesi li ti uvijek tako logična?
— Logika i logika nelogičnog spasili su Freddiev život toliko
puta. Molim te, obuci odoru.
Latham učini kako mu je rečeno, vraćajući se dvije minute kasnije kao pravi
pukovnik armije Sjedinjenih Država. — Dobro ti pristaje - reče De Vries, gledajući
ga - naročito kad stojiš ovako uspravno.
— U ovom kaputu - oprosti, odori - nemaš izbora. Tako
je uzak da te, ako ne izravnaš kralježnicu, negdje pritisne i ne mo
žeš disati. Bio bih bijedan vojnik. Stalno bih nosio kombinezon.
— Pravila ti to ne bi dopustila.
— Još jedan razlog zašto bih bio bijedan vojnik.
— U stvari, vjerojatno bi bio dobar, samo da si general.
— Teško moguće.
— Teško. - Karin pokaže prema predsoblju. - Doñi u
hodnik, ja sam spremna. Evo ti naočale. — Pružila mu je jedne s
teškim okvirom od kornjačevine.
— Spremna? Naočale? — Drew pogleda u mali hodnik koji
je dočekivao posjetitelja izvana. Tamo je na tronožnom postolju
stajao fotografski aparat usmjeren na prazininu bijelog zida. - Ti
si i fotograf?
— Ni najmanje. Često je, meñutim, Freddie trebao novu fo
tografiju za neku novu putovnicu. Naučio me kako se ovaj koristi,
a nisu mi baš ni bile potrebne upute. To je instant-kamera, na
mještena na veličinu službene fotografije... Stavi naočale i stani
uza zid. Skini šešir; hoću tvoju plavu kosu u punom sjaju i vidljivu.
Nekoliko trenutaka kasnije De Vries je imala petnaest malih polaroid fotografija
svjetlokosog pukovnika s naočalima, a izgledale su mrko i neljubazno kao i svaka
druga službena fotografija. - Sjajno - procijenila je. — Sad idemo natrag na
trosjed, tamo mi je oprema.
— Oprema?
Page 156
— Hlače, sjećaš se?
— A, taj dio je dobar. Da ih skinem?
— Ne ako želiš da ti dobro stoje. Doñi.
Četvrt sata kasnije, pretrpjevši samo dva bolna uboda priba-dačom, Latham je poslan
u gostinjsku sobu da vrati svoj normal-
ni izgled. Vratio se i zatekao Karin sad za stolom uvučenim u udubljenje zida na

kojem je bio šivaći stroj. — Hlače, molim.
— Znaš, ti me izluñuješ, damo — reče Drew, pruživši joj
vojnu svojinu. - Jesi li ti nekakav ženski super-tajni faktotum
koji radi iza scene?
— Recimo samo da sam ovo već prošla, monsieur Latham.
— Da, to nije prvi put da to govoriš.
— Prihvati, Drew. Osim toga, to se tebe ne tiče.
— U tome imaš pravo. Samo, kako se ljušte slojevi, nisam
siguran s kim razgovaram. Moram prihvatiti Freddiea i NATO i
Harrva i podzemni način na koji si stigla u Pariz, ali zašto imam
osjećaj da te goni još nešto?
— To je tvoja mašta, zato jer živiš u svijetu vjerojatnog i ne
vjerojatnog, mogućeg i nemogućeg, što je stvarno, a što nije. Rek
la sam ti sve što trebaš znati o meni, nije li to dovoljno?
— Za sad, mora biti — reče Latham, njegove oči sretnu se s
njenima. — Ali moj instinkt govori da ima još nešto, što mi ne
želiš reći... Zašto se ne smiješ češće? Baš prokleto zračiš kad se
smiješ.
— Nije bilo puno razloga za smijeh, zar ne?
— Daj, znaš što mislim. Malo smijeha tu i tamo olakšava
napetost. Harry mi je to jednom rekao, a oboje smo vjerovali
Harrvu. Godinama nakon ovog, kad naletimo jedno na drugo,
vjerojatno ćemo se smijati na Bulonjsku šumu. Bilo je smiješnih
trenutaka.
— Tamo je oduzet život, Drew. Bio dobar ili loš čovjek, ja
sam ga ubila, skratila sam život vrlo mlade osobe. Nikad prije ni
kog nisam ubila.
— Da nisi, on bi ubio mene.
— To znam, to si stalno govorim. Ali zašto se ubijanje mora
nastaviti? To je bio Freddiev život, ne moj.
— I ne bi trebao biti tvoj. Ali odgovorit ću ti na pitanje lo
gično - a logika je dio tvog rječnika — ako mi ne ubijemo kad
je nužno, ako ne zaustavimo neonaciste, deset tisuća puta više
ubijanja će se dogoditi. Deset tisuća, vraga, počnimo sa šest mi
lijuna. Jučer su to bili Židovi i Cigani i ostali "nepoželjni". Sutra
to mogu biti republikanci i demokrati u mojoj zemlji, koji ne mo
gu provaliti meñusobnu netrpeljivost. Ne zavaravaj se, Karin, ako
se oni učvrste u Europi, ostatak ovog nezadovoljnog svijeta će
popadati kao red domina, jer oni se stalno, obraćaju svakom fa-
natiku koji želi "stara dobra vremena". Nema kriminala na ulici jer čak i
promatrači se odmah ubijaju; nekontrolirana pogubljenja jer nema mogućnosti žalbe;
nema habeas corpus, jer nije ni potrebno; mogući nedužni i mogući krivci su strpani
zajedno, pa, riješimo se i jednih i drugih, jer zatvor je skuplji od metaka. To je
budućnost protiv koje se borimo.
— Misliš da ja to ne znam — reče Karin. - Znam, dakako,
i bez tvojih propovijedi, budalo jedna! Što misliš, zašto sam živje
la ovako cijelog svog odraslog života?
— Ali, osim opjevanog Freddiea, ima još nešto, je li tako?
— Nemaš pravo ispipavati. Možemo li prekinuti ovaj razgovor?
— Jasno, za sada. Ali mislim da sam se izjasnio o svojim
osjećajima prema tebi, uzvraćenim ili ne, pa bi moglo ponovno
iskrsnuti.
— Prestani! — reče De Vries; žmirkala je, a suze su polako
kapale iz njenih očiju. - Nemoj mi to raditi.
Latham požuri k njoj, čučnuvši pokraj stolice. — Žao mi je, doista mi je žao. Nisam
Page 157
te htio povrijediti. Ne bih to radio.
— Znam da ne bi — reče Karin, pribravši se, i obuhvati nje
govo lice svojim rukama. — Ti si dobar čovjek, Drew Latham, ali
nemoj me više ništa pitati - to previše boli. Umjesto toga... voli
me, vodi ljubav sa mnom! Tako mi treba netko kao ti.
— Volio bih da izbaciš "netko" i kažeš samo "ti".
— Onda ću reći. Ti, Drew Latham, vodi ljubav sa mnom.
Nježno, Drew joj pomogne ustati, a onda je podigne u na
ručje i odnese je u spavaću sobu.
Ostatak jutra bio je jedan seksualni ispad. Karin de Vries bila je predugo bez
muškarca; bila je nezasitna. Na kraju, položila je desnu ruku preko njegovih grudi
- Moj Bože - uzviknula je - to sam bila ja?
— Smiješ se - reče Latham, iscrpljen. — Znaš li kako div
no zvučiš kad se smiješ?
— To je divno, smijati se.
— Sad ne možemo natrag, znaš - reče Drew. - Sad ima
mo nešto, sad smo nešto što prije nismo bili. I ne mislim da je to
samo krevet.
— Da, dušo, a ja nisam sigurna je li to mudro.
— Zašto ne?
— Jer ja u veleposlanstvu moram raditi hladno, a ako se o
tebi radi, mislim da se ne bih mogla hladno ponašati.
- Čujem li ja to što želim čuti?

- Da, tako je, ti američki naif.
- Što to znači?
- U tvom govoru, rekla bih, to znači, mislim da sam zaljub
ljena u tebe.
- Pa, kako je jedan dobar stari momak s Missisipija jed
nom rekao, "ako to nije udarac koji obara".
- Što?
- Doñi ovamo i ja ću ti objasniti.
Bilo je dvanaest do dva poslijepodne kad su Claude Moreau i njegov najpovjerljiviji
terenski čovjek, Jacques Bregeron, stigli na stanicu Georges Cinq u pariškom
metrou. Odvojeno su koračali, prema stražnjem dijelu perona, svaki je nosio ručni
radio usklañenih frekvencija.
— On je visok čovjek, prilično vitak — reče šef Demñeme u
ureñaj. - Sklon saginjanju, zbog čestog obraćanja nižim ljudima...
— Imam ga! — uzviknuo je agent. — Naslonjen je na zid,
čeka da stigne sljedeći vlak.
— Kad stigne, učini kako sam rekao.
Vlak podzemne željeznice je stigao i zaustavio se; vrata se otvore, iskrca se
nekoliko desetaka putnika.
— Sad — reče Moreau u svoj radio. — Pali.
Po zapovijedi, Bergeronovi ćorci su počeli odzvanjati peronom dok su putnici metroa
masovno pohrlili prema ulazu. Moreau je pritrčao uspaničenom Gerhardtu Kroegeru,
zgrabivši ga za ruku, uzviknuvši. — Pokušavaju vas ubiti! Doñite sa mnom!
— Tko me pokušava ubiti? - vrisnuo je kirurg, utrčavši s
Moreauom u unaprijed pripremljeno skladište.
— Ostatak vaše idiotske K Jedinice, glupane.
— Oni su nestali!
— U vaše uši iz njihovih usta. Vjerojatno su podmitili soba
ricu ili nekog iz održavanja i ubacili vam bubu u sobu.
— Nemoguće!
— Čuli ste pucnjavu. Trebamo li vratiti vlak i pogledati ot
kuda su došli meci? Imali ste sreću što je bio krcat.
— Ach, mein Gott!
— Moramo razgovarati, Herr Doktor, ili bismo obojica mo
gli završiti na nijihovom nišanu.
— Ali što s Harrvem Lathamom? Gdje je on bio?

— Ja sam ga vidio - slagao je Jacques Bergeron, hodajući
Page 158
iza njih, njegov pištolj bio je ispunjen potrošenim čahurama ćora-
ka iz njegovog džepa. — Kad je čuo pucnjavu, vratio se na vlak.
— Moramo razgovarati — reče Moreau, zagledavši se u
Kroegera i povede ga prema velikim, djelomično otvorenim me
talnim vratima - inače, svi smo izgubljeni. — Ušli su unutra.
Šef Deuxieme pronañe prekidač i upali svjetlo. Bili su u prostoru srednje veličine,
zidovi od mutno bijelog betona, koji je uskladištavao velike zastarjele skretnice i
signalna svjetla zajedno s neotvorenim sanducima nove opreme. - Čekaj vani, Jacques
- Moreau reče svom agentu. - Kad policija stigne, a sigurno hoće, predstavi se i
reci da si bio u vlaku i kad si čuo pucnjavu, sišao si. Zatvori vrata, molim.
Nasamo s Nijemcem, pod mutnim sivim svjetlom žicom uokvirene žarulje na stropu,
Moreau sjedne na jedan od sanduka. — Smjestite se udobnije, doktore, bit ćemo ovdje
neko vrijeme, barem dok policija ne doñe i ne proñe.
— Ali ako me pronañu ovdje...
— Neće, vrata se zaključavaju po zatvaranju. Imali smo izu
zetnu sreću što ih je neki idiot ostavio otvorena. S druge strane,
tko bi odavde htio nešto ukrasti? Tko bi uopće mogao nešto od
nijeti?
— Izmakao nam je, izmakao! — vikao je Kroeger, udarivši
šakom po sanduku i zatim sjedne na veliku drvenu kutiju, otre-
savši udarenu ruku.
— Zvat će on opet - reče Moreau. - Možda ne danas, ali
sutra sigurno. Sjetite se, imamo posla s očajnim čovjekom, izoli
ranim čovjekom. Ali moram vas pitati, zašto vam je toliko važno
pronaći Lathama?
— On je... on je opasan.
— Kome? Vama? Bratstvu?
— Da... svima nama.
— Zašto?
— Koliko znate?
— Sve, naravno. Ja sam Deuxieme Bureau.
— Mislim, točno.
— No dobro. On je pobjegao iz alpske doline, nekako se
probio kroz planinski snijeg dok nije stigao do ceste gdje ga je
pokupio seljak s kamionom.
— Seljak? Ipak ste budala, Herr Moreau. Antinavous, eto

tko ga je pokupio. Njegov bijeg je bio iznutra pripremljen, od iz
dajica unutar doline. Moramo naći tog Hochverratera!
— "Izdajica", da, razumijem. — S godinama, šef Demñemea
je naučio kako će osjetiti laž kad je izgovaraju amateri pod stre
som. Prazni očaj u očima, riječi koje se kotrljaju jedna preko dru
ge, često praćene pljuvačkom koja se skuplja u kutovima usana.
Proučavao je Gerhardta Kroegera i svi znaci su bili tu. - Dakle
zato ga morate pronaći? Kako biste ga ispitali prije pogubljenja,
kako biste saznali identitet vašeg izdajice?
— Morate znati, to je bila žena i to mora biti netko vrlo vi
soko u organizaciji. Ona mora biti uklonjena!
— Da, naravno, i to shvaćam. — Velike kapi znoja počele
su se skupljati na Kroegerovom čelu, a podzemna prostorija je bi
la svježa. — Dakle, to je, razlog za vašu K Jedinicu, razlog da je
dan tako važan čovjek kao što ste vi doñe u Pariz — kako bi sa
znao identitet izdajice u visokim redovima Bratstva.
— Točno.
— Razumijem. I nema drugog razloga?
— Nikakvog. — Dva znojna traka kotrljali su se niz Nijem -
čevo čelo, prešli preko obrva i dalje, niz obraze. — Ovdje je stra
šno toplo — reče Kroeger, otirući lice dlanom desne ruke.
— Nisam primijetio. Zapravo, činilo mi se da je prilično svje
že, ali, dogañaji kao ovi današnji meni nisu nepoznati i ne djeluju
snažno na moje živce. Često je pucnjava bila dio mog života.
— Da, da, to ste vi, ne ja. Usuñujem se reći, kad bih vas
Page 159
uveo u operacijsku dvoranu za vrijeme naročito nezgodnog zah
vata, vi biste se vjerojatno onesvijestili.
— Ne treba ni raspravljati, nesumnjivo, bih. Ali vidite, Dok
tore, ja, da bih bio najdjelotvorniji, moram znati sve, a nešto mi
govori da mi niste sve ispričali.
— Što bi vam još moglo trebati? — Kroegerovo znojenje bi
lo je još obilnije.
— Možda ste u pravu, ponekad sam prezagrižen. Dakle,
ovako ćemo dalje. Kad se Harry Latham ponovno javi, ja vas
neću zvati u Lutetiu, nego ćemo ga mi sami uhvatiti. Jednom kad
ga dobijemo, lijepo ćemo ga obraditi i nakon nekoliko sati, ja ću
vam se javiti.
— Neprihvatljivo! — vrisnuo je kirurg, ustajući sa sanduka,
a njegove ruke su se tresle. - Moram biti prisutan kad ga pro-
nañete! Moram biti sam s njim prije nego što bilo kakvo ispitivanje počne, daleko
od svih vas, jer ću govoriti o stvarima koje nitko drugi ne smije čuti. Izuzetno je
važno i tako vam zapovijeda Briiderschaft!
— A ako vam ja, zbog vlastite dobrobiti, ne udovoljim?
— Vijesti o preko dvadeset milijuna franaka položenih na
vaš račun u Švicarskoj mogu naći put do Quai d'Orsava i francus
kog tiska.
— Pa, to je zaista uvjerljiv argument, nije li?
— Nadam se.
— Kad kažete "daleko od svih vas", što mislite?
— Upravo to što kažem. Nosim sa sobom nekoliko injekcija
i razne narkotike koji će prisiliti Harrya Lathama da mi otkrije
ono što moramo saznati. Natiirlich, nitko drugi ne smije biti u
blizini.
— Mislite, sami u prostoriji?
— Ni slučajno. Razgovori u prostoriji mogu biti emitirani,
kao što tvrdite da je i moj hotel prisluškivan.
— Pa kako vam možemo ugoditi?
— Automobil po mom izboru, ne jedan od vaših. Odvest ću
Lathama nekamo, primijeniti moje kemikalije, saznati što moram
i vratiti ga natrag, vama.
— Nema pogubljenja?
— Samo ako budem praćen.
— Još jednom, shvaćam. Čini se, nemam izbora.
— Vrijeme, Moreau, vrijeme! Izuzetno je važno. On mora
biti pronañen u roku od sljedećih trideset i šest sati!
— Što? Sad vas uopće ne razumijem. Zašto trideset i šest sa
ti? Zar se tada Zemlja prestaje kretati oko Sunca? Molim, obja
snite mi.
— Dobro, vi ste to naslutili, radi se o onom što vam nisam
rekao... Sjetite se, ja sam liječnik, neki kažu najbolji kirurg glave u
Njemačkoj, i o tome neću raspravljati. Harry Latham je lud,
kombinacija shizofrenije i manično depresivnog sindroma. Spasio
s^m mu život u našoj dolini, operirajući ga kako bih olakšao pri
tisak koji je uzrokovao njegovu bolest. Ako ne bude podvrgnut
iiječenju u roku od šest dana nakon bijega, umrijet će! Prošla su
/četiri i pol od tih šest dana. Svaćate sad? Moramo ga ispitati prije nego što ime
izdajice odnese u grob.
— Da, sad razumijem, ali, Doktore, jeste li vi dobro?
- Što?
— Dosta ste problijedili i lice vam je obliveno znojem. Ima
te, možda, bolove u grudima? Mogu ovamo dobiti hitnu pomoć
za tren.
— Neću hitnu pomoć, hoću Harrva Lathama! I nemam bo
love u grudima, nemam anginu, samo ne podnosim tupe činovni
ke.
Page 160
- Možete li povjerovati i to razumijem! Jer vi ste učen
čovjek, sjajan čovjek i kao dodatak mojoj odanosti vašem cilju,
počašćen sam što vas znam... Doñite, sad ćemo krenuti, a ja ću
se potruditi do krajnjih granica.
Vani, na Champs-Elvsees, Moreau i njegov terenski agent pozdravili su se kad je
Gerhard Kroeger ušao u taksi, i krenuli prema svom vozilu Deuxieme. — Brzo! — rekao
je veteran iz Istanbula i drugih mjesta, brojnijih nego što se može navesti. — Taj
gad je lagao toliko da je gotovo gutao vlastitu slinu! Ali, što je slagao?
- Što ćeš učiniti, Claude?
— Sjesti i razmisliti i obaviti nekoliko telefonskih poziva. Je
dan, istaknutom znanstveniku Heinrichu Kreitzu, njemačkom ve
leposlaniku. On i njegova vlada će iskopati neke podatke za me
ne, sviñalo im se ili ne.
19
Drew Latham, s aktovkom u ruci, predstavio se na glavnoj recepciji
Inter-Continentala. Na pult je položio nalog za rezervaciju iz američkog
veleposlanstva i vojnu iskaznicu. Hotelski službenik to brzo pokupi i prouči,
izvadivši karticu iz svog fascikla.
— Ah, oui, pukovnik Webster, dobro došli. Veleposlanstvo
je tražilo mini-apartman i, zamislite, našli smo jedan za vas. Špa
njolski par je otišao ranije.
— Vrlo sam zahvalan.
— Dalje - reče službenik, čitajući s kartice - možda ćete
imati posjetitelje, a mi vas trebamo zvati prije nego što ima damo
broj vaše sobe, n'est-cepas?
— Točno tako.
— Vaša prtljaga, monsieur?
— Ostavio sam je u garderobi i dao svoje ime.
— Odlično. Vi ste, dakle, pravi putnik.
— Vojska me šalje s jednog mjesta na drugo — reče Drew.
upisujući se u registar. Anthonv Webster, puk., Armija Sjedinje
nih Država, Washington, D. C, SAD.
— Ah, tako zanimljivo. — Službenik okrene registarski blok
i skloni hotelske bilješke.
Podigao je pogled i dotakao zvono. — Monsieur le Colonel ide u apartman 703,
otpratite ga i obavijestite garderobu neka pošalju prtljagu. Ime Webster.
— Oui — odgovori liftboj. — Izvolite za mnom, monsieur.
Vaša prtljaga stiže za nekoliko minuta.
— Hvala.
Vožnja dizalom do sedmog kata nije donijela nikakvih iznenañenja, samo jedan
sredovječni američki par koji se svañao. Žena plavičaste kose, vrata i zglobova
nakrcanih nakitom, prekora-vala je svog debelog muža sa šeširom širokog oboda na
glavi.
— Lucas, možeš barem biti pristojan!
— Što se tu ima biti pristojan? Ja tu ne mogu dobiti prava
kolica, samo one male kante u koje jedva utrpaš stražnjicu i nitko ne govori
američki dok im ne daš napojnicu, a onda bi pomislio da su ti ljudi odrasli u
Texarkani.
— Zato jer nećeš naučiti njihov novac.
— A ti jesi?
— Ja kupujem. Znaš koliko si dao zadnjem taksistu?
— Vraga, ne, sljuštio sam samo par papira.
— Cijena je bila pedest i pet franaka, oko deset dolara. A ti
si mu dao sto, što je gotovo dvadeset dolara.
— Nije moguće! Zato je on meni stalno namigivao kad si ti
izašla van, i pričao na savršeno dobrom engleskom da je on pred
hotelom gotovo cijele noći pa nek' ga potražim.
— No, doista! - Na sreću, vrata su se otvorila na šestom
katu i par je izašao van.
— Ispričavam se zbog svojih zemljaka — reče Drew, u nedo
statku nečeg drugog što bi rekao, vidjevši podignute obrve liftboja.
Page 161
— Nemojte, Monsieur le Colonel. Sasvim je moguće da će
gospodin večeras biti na ulici tražeći taj taksi.
— Touche.
— D'accord. Ovo je Paree njihovih snova, n'est-ce pas?
— C'est vrai, bojim se.
— Sve je to bezazleno... Vaš kat, monsieur.
Apartman je bio malen, spavaća soba i odvojeni dnevni boravak, ali bio je zgodan,
vrlo europski, a ono što ga je činilo posve izuzetnim bila je boca Scotcha na malom
baru. Witkowski je sigurno imao napade krivnje, što bi bilo potpuno opravdano.
Latham je mrzio prokletu odoru. Njegova prsa, struk i stražnjica bili su okovani u
cijevi od tkanine. Kako to da nije bilo masovnih napuštanja oružanih snaga
isključivo zbog odjeće?
Liftboj je otišao i Drew je čekao svoj kovčeg koji je sadržavao osnovnu civilnu
odjeću koju je iz njegovog stana pokupila plavom vlasuljom prerušena Karin. Skinuo
je vojničku bluzu koja ga je gušila, natočio si piće, uključio televiziju,
mijenjajući kanale dok nije našao CNN, pa sjeo. Novosti su se odnosile na šport,
uglavnom američki baseball, koji ga nije zanimao; kad nastupi hokejaška sezona, bit
će drukčije.
Na vratima zazvoni; to je bio mladi liftboj s njegovim kovčegom. Drew mu zahvali i
da napojnicu, iznenañen kad je čuo njegovo — Ovo je za vas, monsieur. — Mladac mu
je, raširenih očiju, dao poruku. — To je, kako vi to kažete, confidentiel?
— Tako nekako, hvala puno.

Zovi sobu 330. Prijatelj.
Karin? To je sličilo na njeno vrlo nepredvidivo ponašanje. Sad su bili ljubavnici -
više nego ljubavnici. Nešto je bilo meñu njima, što im nitko nije mogao oteti. Tako
njoj slično!
Podigao je slušalicu, proučio otisnute upute i nazvao. — Zdravo, uspio sam — rekao
je, u trenu kad je slušalica s druge strane podignuta.
— Hej, čovječe, ipak si ti! — rekao je muški glas na liniji.
- Što? Tko ste vi?
— Daj, Bronco, ne prepoznaješ svog starog cimera iz Mani-
toba Starsa? Ovdje Ben Lewis! Vidio sam te u predvorju. Prvo
sam mislio da mi se privida, ali znao sam da si ti! Onda si skinuo
kapu pa sam zaključio da sam šenuo, dok te nisam vidio kako
hodaš prema dizalu.
- Ja... ja doista ne znam o čemu govorite.
- Dosta toga, Bronc! Tvoje desno stopalo. Sjećaš se kad ti
je tip iz Toronto Cometsa posjekao gležanj? Zaliječio si se za ne
koliko tjedana i vratio na led, ali desno stopalo ti je uvijek ostalo
nakošeno, samo malo, na lijevo. Tko te ne zna, ne bi primijetio,
ali ja jesam. Znao sam da si to ti!
- U redu, u redu, Benny, ja sam, ali ne smiješ ništa reći ni
kome. Sad radim za vladu i moraš držati jezik za zubima.
- Hej, shvaćam ja, stari. Znaš, igrao sam za Rangerse dvije
sezone...
— Znam, Benny, bio si strašan.

— Jesam vraga, u trećoj sam se izrezao.
— Dogaña se.
— Ne bi, da sam ja - ti, stari. Ti si bio iznad svih nas.
— To je prošlost. Kako si me našao, Ben?
— Garderoba. Pitao sam kamo ide torba.
- Rekli su ti?
- Jasno, jer sam rekao da je moja!
- Bože, ti baš budiš uspomene. Išli smo u jedan skupi re
storan u Montrealu, stigao bi račun, a ako je bio prevelik ti bi re
kao da pripada susjednom stolu, ili još nekom dalje, dok nije bio
dovoljno mali da ga ti prihvatiš. Što radiš u Parizu?
- Ja sam u fast-food poslovima, predstavljam sve velike;
skupljaju tipove kao što smo ti i ja, jer imamo mišiće a oni onda
napušu našu reputaciju. Možeš zamisliti, u radnom životopisu mi
Page 162
stoji da sam bio zvijezda u Rangersima? Što znaju ovi ovdje? Ja sam bio
drugorazrednjak, ali bio sam propisan, kako dolikuje.
— Ja to nikad nisam bio, tako kao ti.
— Ne, nisi. Bio si, kako je jedan list u Torontu rekao, "sama
sirovina i brzina." K vragu, da su barem tako o meni rekli.
— Još jednom, to je prošlost, Ben, ali moram ti još jednom
reći. Moraš zaboraviti da si me vidio! Strašno je važno da to za
pamtiš.
— Jasno, stari moj. - Čovjek po imenu Lewis podrigne, pa
dvaput štucne.
— Benny — reče Latham — nisi valjda opet na cugi, je li?
— Ne — odgovori meñunarodni prodavač fast-fooda, udruživ
ši još jedan podrig sa štucanjem. — Ali, k vragu, ovo je Pariz.
— Čujemo se kasnije, stari — reče Latham, spuštajući slu
šalicu. Tek što je to učinio, zazvonilo je ponovno. — Da?
— Ja sam — reče Karin de Vries. — Je li sve prošlo dobro?
— Ne, prokletstvo, prepoznao me netko koga sam znao pri
je puno godina.
— Tko?
— Jedan stari hokejaš iz Kanade.
— Je li on problem?
— Ne mislim, ali je pijan.
— Znači, problem je. Kako se zove?
— Ben - Benjamin Lewis. On je u sobi tri-trideset.
— Sredit ćemo to... Kako si ti, dragi moj?
— Želim te sa sobom, eto kako sam.
— Zaključila sam.
— Dobri Bože, što si zaključila? Želim li to čuti, ili ne?
— Nadam se, da. Zaista te volim, Drew, i kako si rekao, pot
puno ispravno, krevet je samo mali dio toga.
— Ja tebe toliko volim, ne mogu naći riječi da ti to kažem...
Ne mogu vjerovati da sam to izgovorio! Nikad nisam mislio da se
to može dogoditi...
— Ni ja. Nismo pogriješili, nadam se.
— To što osjećamo, ne može biti pogrešno. U nekoliko da
na prošli smo kroz više nego što većina ljudi proñe u cijelom
životu. Bili smo na kušnji, damo, i ni jedno od nas nije se raspa
lo. Umjesto toga, našli smo se.
— Za Europejca u meni to ne bi moralo biti odlučujuće, ali
znam što osjećaš, jer i ja osjećam isto. Da, i čeznem za tobom.
— Onda doñi u hotel, plava vlašulja i te stvari.
- Ne večeras, dušo. Pukovnik bi aas poslao pred prijeki sud.
Možda sutra.
Za sat vremena, dok je u New Yorku bilo tek podne, predsjednik International Food
Services Trade Association na Šestoj Aveniji primio je poziv iz Washingtona.
Trideset minuta kasnije, jedan od njihovih predstavnika, nekadašnja zvijezda New
York Rangersa, trenutno u Parizu, poslan je u Oslo, Norveška, utrti put novim
poslovnim prilikama. Postojala je samo jedna mala poteškoća. Rečeni trgovački
predstavnik bio je mrtav pijan na svom krevetu, i trebala su dva pomoćnika s
recepcije da ga probude zbog poziva, pomognu mu u pakiranju i utrpaju ga u taksi za
zračnu luku Orly.
Na nesreću, kako se sve odvijalo prilično naglo, Benjamin Lewis je ušao u krivi
red, promašio let i kupio kartu za Helsinki, jer se Osla nije mogao sjetiti; znao
je daje njegov poslodavac naveo grad u Skandinaviji, a on nikad nije bio u
Helsinkiju. Takva je sudbina onih koji se nañu na putu obavještajnim operacijama u
punom zamahu.
Na pola puta, usred leta, Benny se iznenada sjetio Osla, i pitao stujardesu bi li
mogao izaći izvan i domahnuti nekom drugom zrakoplovu. Domaćica leta, prekrasna
finska plavuša, suosjećala je, ali je objasnila da to ne bi bila dobra zamisao. Pa
ju je Benny pozvao na jednu kasnu večeru u Helsinkiju. Ljubazno je odbila.
Wesley Sorenson napustio je sjedište Konz-op odvezao se u sigurnu kuću, u Fairfaxu,
Page 163
Virginija, gdje su zadržana dvojica naci--prevratnika. Dok se auto, prošavši ulazna
vrata, kretao dugim, zavijenim prilaznim putem koji je vodio do velikog glavnog
ulaza nekašnjeg posjeda jednog argentinskog diplomata, direktor Konzularnih
operacija pokušavao se sjetiti svih trikova koje je koristio u saslušanjima na
terenu. Prvi je, dakako bio, "Hej, momci, ja bih vas rado vidio žive nego mrtve, a
o tome neću ja odlučiti, to shvaćate, nadam se. Ne možemo se igrati; postoji jedna
podzemna zvučno izolirana prostorija gdje je zid prilično zaprljan od prijašnjih
smaknuća"... i tako dalje, i tako dalje. Naravno, nije bilo takvog zida, ni takve
sobe, a najčešće su samo najzagriženiji zarobljenici odvoñeni zamračenim dizalom u
najavljenu smrt. Ti
koji su izabrali to kratko putovanje od petnaest metara, dobivali su injekciju

skopolaminskih derivata i bili su toliko zahvalni što su oživjeli, da su obično i
pretjerano surañivali.
Velika ćelija za dvoje nije bila uobičajeni zatvor. Šest metara duga, deset metara
široka, uključivši dva kreveta normalne veličine, slivnik, odvojeni zahod, mali
hladnjak i televizor. Bila je bliža hotelskoj sobi umjerene cijene nego prostoriji
iz starog Alcatraza ili Attice. Ono za što zatvorenici nisu znali, ali su možda
sumnjali, bile su skrivene kamere u zidovima; pokrivale su svaki centimetar
prostora.
— Mogu li ući, gospodo? — reče Sorenson, stojeći pred vra
tima ćelije. — Ili bih trebao govoriti njemački, da budem jasniji?
— Mi smo dobri u engleskom, mein Herr — odgovorio je
opušteni Pariz Dva. — Zarobljeni smo, pa što možemo reći?...
Ne, ne možete ući?
— To ću shvatiti kao potvrdan odgovor. Hvala.
— Vaš stražar i njegovo oružje će ostati vani - reče manje
srdačni Pariz Pet.
— Propisi, nisu moji osobno. — Stražar obavještajne ophod
nje pusti Sorensona u prostoriju, a on sam odstupi do suprotnog
zida, izvadivši oružje iz navlake. — Mislim da bismo trebali ozbi
ljno porazgovarati, gospodo.
— 0 čemu se tu ima razgovarati? — upitao je Pariz Dva.
— Hoćete li živjeti ili umrijeti, rekao bih, to je prvenstveno
pitanje — odgovori direktor Konz-op. — vidite, odluka nije mo
ja. Dolje, šest metara niže, ima jedna soba.... — Sorenson je opi
sao prostoriju za pogubljenja, uz nelagodu Pariza Pet i hladnokr-
vniji prijem Nula Dva, koji je uporno zurio u direktora sa stisnu
tim osmijehom na usnama.
— Mislite, mi smo toliko predani da ćemo vam dati izgovor
da nas ubijete? — rekao je. - Osim ako niste već unaprijed od
lučili tako.
— U ovoj zemlji, mi na oduzimanje života gledamo vrlo oz
biljno. To se nikad ne prihvaća lako, niti se lako na to odlučuje.
— Doista? - nastavio je Pariz Dva. — A zašto ste onda,
osim izvjesnih arapskih zemalja, Kine i nekih odmetnika od Ru
sije, vi jedina zemlja u civiliziranom svijetu koja je zadržala smr
tnu kaznu?
— Volja naroda - u odreñenim državama, dakako. Meñu
tim, vaša situacija je izvan pojedinih nacionalnih politika. Vi ste
meñunarodni ubojice, teroristi koji rade u korist diskreditirane političke stranke
koja se ne usuñuje pokazati, jer bi bila osuñena diljem svijeta.
— Vi ste tako sigurni u to? - prekine ga Pariz Dva.
— Nadam se, bilo bi tako.
— Griješite.
— Moj drug govori — upadne broj Dva. — da mi, možda,
imamo više podrške nego što mislite. Pogledajte ekstremne ruske
nacionaliste, jesu li oni toliko različiti od Trećeg Reicha? A vaši
vlastiti desničarski fanatici i njihova braća, religiozni fundamenta
listi koji spaljuju knjige. Njihove programe mogli su napisati Hit-
ler ili Goebbels. Ne, mein Herr, puno je više naklonosti za naše
ciljeve čišćenja nego što vi to možete pojmiti.
Page 164
— Nadam se da nije tako.
— "Nada je krilata stvar", kao što je jedan od vaših najboljih
pisaca naveo, nije li tako?
— Ja u to, inače, ne vjerujem, ali vi ste prilično načitani,
mladiću, zar ne?
— Živio sam u raznim zemljama i - nadam se - usvojio po
nešto od njihovih kultura.
— Spomenuli ste nešto o predanosti — reče Sorenson. —
Pitali ste me, mislim jeste li "toliko predani" da ću tu predanost
iskoristiti kao izgovor za vaše pogubljenje.
— Rekao sam "da nas ubijete" — ispravi ga Nula Dva. —
Pogubljenje podrazumijeva pravnu potvrdu.
— Za što, u vašem slučaju, postoje više nego iscrpni dokazi.
Govorim o tri pokušaja i konačno ubojstvo terenskog agenta Lat-
hama, za početak.
— Rat je! — uzvikne Pariz Pet. - U ratu, vojnici ubijaju
vojnike!
— Nisam upoznat ni sa kakvom objavom neprijateljstva, ni
kakvim svenarodnim pozivom na oružje. Dakle, to je ubojstvo,
čisto i jednostavno... Meñutim, ovo je sve teorija i izvan mog do
sega. Ja mogu samo prenijeti informaciju; odluka je na mojim
nadreñenima.
— Kakvu vrstu informacije? — pitao je Dva.
— Što možete ponuditi u zamjenu za vaše živote?
— Gdje želite da počnemo - ako posjedujemo takve infor
macije?
— Tko su vaši suradnici u Bonnu?
— To vam mogu najiskrenije reći, ne znamo... Dopustite,

krenuo bih od početka, mein Herr. Mi smo elitna skupina koja
živi izuzetnim životima, ostvarenju maštarija svih mladih ljudi
koji su izuzetno izvježbani da slijede zapovijedi. Te zapovijedi do
bivamo putem kodova, kodova koji se stalno mijenjaju. — Pariz
Dva je opisao njihov način života kako je, u letu prema Washin-
gtonu, najavio Nula Petom. — Mi smo udarna skupina, jurišnici,
ako hoćete, i održavamo veze s našim jedinicama u svakoj zemlji.
Nikakva imena nikad se ne upotrebljavaju, prefiks Nula znači Pa
riz - ja sam Pariz, Nula Dva - Sjedinjenje Države imaju prefiks
Tri, pojedinačna imena slijede.
— Kako ostvarujete vezu?
— Naizmjeničnim pozivima, a sigurne telefonske brojeve da
je Bonn. Opet, koristimo brojeve, ne imena.
— Što se ove zemlje tiče, što možete reći, što će me uvjeriti
da preporučim popustljivost s obzirom na vaše pogubljenje?
— Mein Gott, gdje želite početi?
— Gdje hoćete.
— Dobro, krenimo od potpredsjednika Sjedinjenih Država.
— Što?
— On je jedan od naših, do srži. Onda, tu je glasnogovornik
Bijele Kuće, njemačkog podrijetla, naravno, jedan postariji gospo
din koji se pozvao na prigovor savjesti u Drugom svjetskom ratu.
Dakako, postoje i drugi, brojni drugi, ali njihova imena ili položa
ji ovisit će o vašoj preporuci odboru za pogubljenje.
— Vi možda bezočno lažete.
— Ako tako mislite, pucajte.
— Vi ste smeće.
— Kao i vi u našim očima! — uzvikne Pariz Pet. — Ali vri
jeme je na našoj strani, ne vašoj, Prije ili kasnije, svijet će se pro
buditi i shvatiti da smo mi u prvu. Dehumanizirani crnci čine ve
liku većinu zločina; Arapi sačinjavaju najveće terorističke skupi
ne, a Židovi su manipulatori svijeta, varaju i kvare sve čega se uh
vate - sve za sebe, ništa ni za koga drugog!
Page 165
— Bez obzira na mog strastvenog suradnika, želite li naše
informacije ili ne? - upita Nula Dva. - Ja sam volio svoj privi
legirani život u Parizu, ali ako treba prestati, zašto to ne bismo
učinili u potpunosti?
— Možete li dati bilo kakav dokaz za nevjerojatne optužbe
koje ste iznijeli?
— Možemo vam reći samo ono što je nama rečeno. Ali mo
lim, sjetite se, mi smo elita Bratstva.
— Die Briiderschaft — reče direktor Konzulamijh operacija
s gañenjem u glasu.
— Točno. To ime će se čuti diljem svijeta i bit će štovano.
— Ne, ako se mene pita o tome.
— Ali, pita li vas se, mein Herr?\i ste tek mali sluga u broj
nim kotačima, kao i ja. Iskreno, meni je cijela stvar dosadila. Nek'
povijest krene svojim neizbježnim smjerom, to je jače od ljudi kao
što ste vi ili ja. Isto tako, radije bih živio, nego umro.
— Razgovarat ću s nadreñenima - reče Wesley Sorenson
hladno, prišavši vratima ćelije domahnuo je stražaru.
Kad su obojica nestali u vanjskim vratima, Pariz Dva uzme blok i, zaklanjajući
ruku, napiše na njemačkom, "On si ne može dopustiti smaknuti nas."
— Monsieur l'Ambassadeur — reče Moreau, nasamo s Heinrich-
om Kreitzom u njegovom uredu, u njemačkom veleposlanstvu. —
Nadam se, snimke ovog razgovora neće biti. Ne bi bilo od koristi
ni vama ni meni.
— Neće biti - odgovori postariji veleposlanik; zbog sitne
grade, blijedog, izboranog lica i naočala tankih metalnih okvira
izgledao je više kao oronuli gnom, nego kao divovski um Europe.
— Imam informaciju koju ste tražili...
— Traženu preko sigurne linije, n'est-ce pas? — prekine ga
šef Demñeme Bureau-a, sjedeći ispred njegovog pisaćeg stola.
— Dakako, imate moju riječ... Bilješke idu do onog što je o
djetinjstvu i obitelji Gerhardta Kroegera poznato, preko njegovog
sveučilišnog i liječničkog školovanja, do bolničkog namještenja i
konačno, ostavke u Niirnbergu. Izuzetan dosije, ispunjen uspjesi
ma sjajnog čovjeka; i možda s izuzetkom njegovog naglog odlas
ka iz medicinske zajednice, nema ničeg što bi ukazivalo na nedo-
ličnost, a još manje naklonost prema neonacističkom pokretu. Iz
radio sam kopiju za vas, dakako. — Kreitz se nagne naprijed i
spusti zapečaćenu omotnicu pred Moreau, a on je uzme, zadiv
ljen njenom debljinom i težinom.
— Uštedite mi vremena, ako ga vi imate, gospodine.
— Nema ništa važnijeg od naše udružene istrage. Nastavite.
— Pročitali se to temeljito?
— Kao da je doktorat kojeg trebam prihvatiti ili odbiti. Vrlo

temeljto.
— Tko su njegovi roditelji?
— Sigmund i Elsi Kroeger, i upravo ste dotakli prvu točku
koja niječe bilo kakvu vezu s neonacistima. Sigmund Kroeger je
službeno naveden kao dezerter iz Luftwaffe u posljednjim mjese
cima rata.
— Kao i tisuće drugih.
— Iz Wehrmachta, možda, ali ne Luftwaffe, i vrlo malo viših
časnika. Stariji Kroeger je bio odlikovani bojnik, odlikovan od sa
mog Goeringa. Vojne bilješke, naše i vaše, kazuju, da se rat na
stavio i Kroeger bio uhvaćen, on bi završio pred prijekim sudom i
bio bi pogubljen. Od strane Trećeg Reicha.
— Što se dogodilo s njim nakon rata?
— Ošamućenost. Preletjeo je svojim Messerschmitom preko
savezničkih linija, iskočio padobranom i pustio da se zrakoplov
sruši na polje. Britanske snage su spriječile okolne seljake da ga
Page 166
ubiju i dobio je status ratnog zarobljenika.
— A nakon predaje, vratio se u domovinu?
— Ošamućenost, eto. Bio je sin vlasnika tvornice koji je za
pošljavao stotine ljudi. Meñutim, u konačnoj analizi, on je bio de
zerter i nikakav odani sljedbenik Fiihrera. To baš nije osnova po
kojoj bi njegov sin to postao.
— Da, shvaćam. A što s njegovom ženom, Gerhardtovom
majkom?
— Ravnodušna Hausfrau iz gornje srednje klase, koja se vje
rojatno gnušala rata. U svakom slučaju, ona nikad nije navedena
kao član Nacionalsocijalističke stranke i nije zabilježeno da je
prisustvovala ijednom od brojnih skupova.
— Nije baš pronacistički utjecaj.
— To vam i pokušavam reći.
— A Kroegerovo medicinsko, sveučilišno školovanje, je li
tamo bilo ikakvih studentskih frakcija protivnih demokratizaciji
Njemačke i odbacivanju Trećeg Reicha koje su mogle dojmiti
mladog Kroegera?
— Nijedna, koliko ja mogu pronaći. Njegovi profesori, svi
do jednog, opisali su ga kao čovjeka koji sebe držao za roñenog
znanstvenika i budućeg izuzetnog liječnika. Njegova kirurška struč
nost je bila osobita i počeo je operirati mjesecima prije nego što
je uobičajeno.
- Njegova specijalizacija? ":

- Mozak. Kažu, imao je "ruke od zlata i prste od žive"; to
je izravan citat poznatog Hansa Traupmana, još jednog diva na
tom polju.
- Tko?
- Traupman, Hans Traupman, šef klinike za kirurgij glave,
Niirnberg.
- Jesu li oni prijatelji?
- Osim profesionalne veze, ne spominje se neko posebno
prijateljstvo.
- Ali on ipak svog podreñenog ne štedi u pohvalama.
- Nisu svi kirurzi uskogrudni, Moreau.
- Valjda je tako. Postoje li ikakvi zaključci ili mišljenja,
zašto je Kroeger napustio svoje mjesto i odselio u Švedsku?
- Osim njegovog vlastitog, vrlo emotivnog iskaza, ne. Izvo
dio je vrlo osjetljive, može se reći, za živce razorne, operacije go
tovo dvadeset godina. Prema njegovom sudu, istrošio se, sagor-
jeo, ti "prsti od žive" su počeli podrhtavati, a on ne želi ugrožava
ti živote svojih pacijenata. Doista zadivljujuće.
- Ali i zamagljujuće - reče Moreau tiho. — Je li itko sa
znao gdje je on sada?
- Samo govorkanja, kako ćete vidjeti. Nekoliko bivših kole
ga koji su se čuli s njim, nijedan prije manje od četiri godine, ka
žu da je otvorio opću praksu pod švedskim imenom, sjeverno od
Goteborga.
- Tko su ti "bivši kolege"?
- Njihova imena su u izvještaju. Možete im se sami javiti,
ako želite.
- Želim.
- A sad, monsieur Moreau - reče njemački veleposlanik,
njegovo nisko, koštunjavo tijelo nasloni se u stolici — vrijeme je,
mislim, da budete jasni sa mnom. Kad smo razgovarali - na si
gurnoj liniji, kako ste željeli - naveli ste da bi dotični Gerhardt
Kroeger, kirurg, mogao biti član nacističkog pokreta, ali niste pru
žili nikakav nagovještaj, o dokazima da i ne govorimo. Umjesto
toga, prilično nečuveno, rekli ste, ako moja vlada putem ovog ure
da ne udovolji vašem zahtjevu i ne nabavi vam potpuni Kroege-
rov dosije, vi ćete se žaliti Quai d'Orsavju da svjesno prikrivamo
identiten moćnog člana nove nacističke organizacije. Opet, bez
Page 167
dokaza, a jednom kad taj dosije uključite u vaš sustav, posve je
moguće da život jednog nedužnog liječnika u Švedskoj postane ugrožen, jer vi ćete
ga naći, u to ne sumnjam. Dobili ste informaciju, Monsieur Moreau. Dajte mi nešto,
barem, da pomognete mojoj savjesti, jer, kao što kažem, vi ćete ga naći.
- Našli smo ga, Monsieur l'Ambassadeur. On je u Parizu,
manje od dvadeset blokova udaljen odavde. Njegova misija je
pronaći Harrva Lathama i ubiti ga. Ali zašto on, liječnik, kirurg?
To je pitanje na koje moramo odgovoriti.
Izašavši van, Moreau je otišao ravno do svog, Deuxiemeovog vozila, ušao, vozaču dao
znak da krene, a on je uzeo telefon. Nazvao je jedan kućni sigurni broj. - Jacques?
- Da, Claude?
- Obavi dubinsko pretraživanje na ime Traupman, doktor
Hans Traupman, kirurg u Niirnbergu.
Večer je polako prolazila, prepolako za razdraženog Drewa Lathama. Hotelski
apartman bio je njegov osobni zatvor; čak je i reciklirani zrak postajao
nepodnošljiv. Otvorio je prozor i odmah ga zatvorio; pariška noć je bila vlažna,
klimatizacija je bila priv-lačnija. Predugo je bio sputan u ulozi bjegunca. Morao
je izaći van kao jučer poslijepodne, kad je posjetio svoj stan u rue du Bac u
društvu svoje marinske pratnje. Trajalo je manje od sata, samo nekoliko minuta na
ulici, ali taj sat, te minute, bile su kratak oporavak od gušećih, restriktivnih
prostora Antinavous Maison Rou-ge, Witkowskijevog stana, čak i Karininog - ne,
Karininog stana ne. To je bilo osloboñenje od nečeg drugog, od čega je bježao
godinama, a bilo je divno i toplo i ispunjeno utjehom.
Ali sad, sad se trebao ponovno osjećati kao čovjek, barem neko vrijeme; morao se
kretati ulicom meñu ljudima, samo to, možda. Razgovarao je s Karin dva sata ranije
dok je još bila u veleposlanstvu, složivši se da je, u interesu potpune sigurnosti,
neće zvati u rue Madeleine. Dakako; da i od nje napravi bjegunca, to je zadnje što
bi on htio. Ona mu je, meñutim, prenijela hitnu poruku iz Washingtona. Trebao je
zvati Wesleya Sorensona na njegov privatni broj, i biti uporan sve dok se direktor
Konz-op ne javi; a ako do šesti sati po vašingtonskom vremenu ne uspostave kontakt,
Sorensona je trebao zvati kući, bez obzira na vrijeme.
Pokušao je, više puta, znajući da taj broj nije moguće uhvatiti, do jedanaest sati
u Parizu, šest u Washingtonu. A onda je We-
sa nazvao kući. Gospoña Sorensoii se javila; savršena supruga jednog njuškala
izgovorila je prikladne riječi. — Moj suprug očekuje poziv našeg trgovca
antikvitetima iz Pariza. Ako ste to vi, gospodin Sorenson je zauzet do sedam sati,
približno, po našem vremenu. Ako nije previše nezgodno, molim, pokušajte tada, jer
mi nemamo vaš kućni broj. On je vrlo zainteresiran za tapiseriju koju smo vidjeli
prošli mjesec.
— Nije prodana, madam — Drew je rekao. — Zvat ću malo
poslije ponoći, po pariškom vremenu, sedam sati po vašem. To je
najmanje što mogu učiniti za tako sjajne kupce.
Što je to bilo tako važno da je Sorenson to nazvao "hitnim"? Nije važno, trebalo je
potrošiti jedan sat a razmatrati desetke mogućnosti u granicama malog hotelskog
apartmana bilo je više nego što je on mogao podnijeti. Osim toga, nosio je tu
sputavajuću odoru u kojoj je jedva mogao disati, njegova kosa bila je obojena u to
smiješno plavo, stavit će naočale koje mu je dala Karin, a vani je ionako mrak. Što
bi moglo biti sigurnije od kombinacije promijenjenog izgleda i mraka? Konačno, imao
je i svoj mali mobitel. Ako ga Witkowski ili bilo tko s najvišim ovlaštenjima hitno
zatreba, pokušat će na tom broju, ako ga ne uspiju dobiti u hotelu.
Sišao je dizalom u predvorje, prošao pokraj recepcije, osjećajući se glupavo dok su
ruke doticale rub kapa uz pozdrave kao što je "mon colonel?' i "Monsieur le Colonel
Webster?" dok nije prošao kroz zanjihana vrata i van, na rue de Castiglione. Bože,
lijepo je biti vani, dalje od njegovih zatvorskih zidova! Skrenuo je desno, podalje
od ulične rasvjete i produžio ulicom duboko udi-šući zrak, a njegov korak čvrst,
gotovo vojnički, shvatio je, nasmi-javši se sam sebi.
I onda se dogodilo. Telefon u njegovom džepu je zazvonio, duboka, naglašena
zvonjava. Toliko ga je iznenadilo, da se zapleo, zaboravivši dugmeta na vojničkom
kaputu; htio je samo da ta prokleta buka prestane. Napokon, iščupao je bučeći
ureñaj, pritisnuo dugme za prijem i podigao telefon do svog uha. - Da, što?
— Ovdje marinska jedinica W, to ste vi, gospodine! Što radi
Page 168
te izvan hotela?
— Hvatam malo zraka, smeta vam?
- I te kako nam smeta, ali sad je kasno. Slijede vas.
- Što?
- Imamo fotografiju; ne možemo biti sigurni, ali mislimo da
je to Revnolds, Alan Revnolds iz kom-centra. Imamo ga na dale-
kozoru, ali svjetlo nije tako dobro, a on nosi šešir i podignute revere.
— Kako bi me mogao opaziti, do vraga? Nosim odoru, a
moja prokleta kosa je plava!
— Odora se može unajmiti, a plava kosa ne znači puno kad
je vani mračno, a taj netko nosi vojničku kapu... Sad ćete produ
žiti dalje i puno ćete se smijati kad vratite telefon u džep. Onda
skrenite ravno u prvu usku ulicu. Proučili smo područje; izlazimo
i bit ćemo iza vas.
— Do vraga, zaustavite ga, zgrabite ga! Ako je našao mene,
više nego vjerojatno, njegov cilj će biti i stan gospoñe De Vries!
— Ona nema prvenstvo, ma tko bila. Vi imate, gospodine.
— Ona ima veliko prvenstvo kod mene, gospodine Marinac!
— Počnite se vrlo glasno smijati i sklonite telefon.
— U redu! — Drew se, praveći budalu od sebe na popunje
noj rue de Castiglione, smijao kao zavijajuća hijena, spustio tele
fon u džep i skrenuo desno u prvu usku uličicu nekoliko metara
dalje. Meñutim, umjesto hoda, prešao je u trk, utrčavši u prvu ve
žu na desno i zamakao iza kamenog ugla. Sama ulica, jedva više
od malo većeg prolaza, pripadala je najnižim stambenim četvrti
ma Pariza, gdje su stanari imali dugu prošlost, a kratkotrajana
boravišta. Jedino svjetlo je dopiralo od dvaju uličnih svjetiljki, na
suprotnim krajevima prolaza; ostatak je bio uronjen u tamne sje
ne. Skinuvši svoju vojničku kapu, Latham je, centimetar po centi
metar, provirio iza ugla. Prilika koja se oprezno kretala niz usku
ulicu držala je pištolj u ruci, zbog čega Drew bezglasno opsuje.
Nije se sjetio uzeti oružje - sjetio, vraga, pod tom nategnutom
tkaninom odore nije ni bilo mjesta!
A onda, očito ne opazivši nikog, čovjek s pištoljem potrči prema svjetiljci na
suprotnom kraju; to je bilo sve što je Latham trebao vidjeti. U trenu, prilika
naiñe u njegov vidokrug, Drew izbaci svoju desnu nogu, zahvativši čovjeka posred
prepona, pa skoči naprijed, odbacivši Alana Revnoldsa prijeko, u zid; stisak ruke
kojom je uhvatio izdajnikovo oružje olabavio je zbog gubitka ravnoteže.
— Kurvin sine! — zagrmi Drew, nabivši Revnoldsa u ka
men silovitije nego što je ikad udario suparnika na ledu. — Otku
da ti, što znaš? Gdje tu spada moj brat?
— Ti nisi on! — zagrcnuo se nacist. - To sam i sumnjao,
ali oni me nisu slušali!
— Ja te slušam, gade — reče Latham, pritisnuvši čelo krtice
njegovim vlastitim pištoljem. — Govori!
— Nema se o čemu govoriti, Latham, oni imaju moj izvješ
taj. Ti i De Vriesova, zamka koju ste postavili.
Iznenada, Revnoldsova desna ruka zamahne u sjenu, prema njegovom ovratniku. On
zgužva platno i zagrize u grudu od tkanine. - Ein Volk, ein Reich, ein Fiihrer! —
vrisnuo je Alan Rey-nolds umirućim dahom.
Jedinica marinaca, pod nazivom W, sjurila se kroz tamnu, usku ulicu, sa spremnim
oružjem. - Jeste li u redu? - viknuo je odgovorni narednik.
— Ne, nisam u redu! — odgovori bijesni Drew. — Kako je
ovaj kurvni sin prošao obuku? Kako se provukao uz sve one viso-
kotehnološke mikroskope i psihijatre i istraživače koji navodno
mogu odrediti dan sat i minutu začeča svakog pojedinog kandida
ta? Sve je to sranje! Ovaj čovjek nije bio neo samo zbog novca ili
nekoliko priznanja, on je bio upisni fanatik koji vrišti nacistički
pozdrav dok guta svoj cijanid. Trebalo ga je uočiti već godinama
ranije!
Page 169
— Ne mogu reći ništa protiv — reče narednik. Pukovniku
Witkowskom smo javili da smo ga vidjeli, ili barem tako mislimo.
Rekao nam je neka učinimo sve što treba, gañamo ga u noge ili
ruke, ali da ga dovedemo živog.
— To ne bi išlo, narednice, osim ako vas Korpus nije opre
mio silama za koje ne bih rekao da posjeduje.
— Odnijet ćemo tijelo u veleposlanstvo, ali najprije vas vodi
mo natrag u Inter-Continental.
— Morali biste voziti sedam blokova uokolo da bi me tamo
odvezli. Brže ću pješice.
— Pukovnik će nam potpaliti guzice ako vam to dopustimo.
— A ja ću ih potpaliti ako mi ne dopustite. Ja ne odgovaram
Witkowskom, ali ako vam to pomaže, on je prvi kojem ću se javiti.
Opet u hotelskom apartmanu, Latham podigne slušalicu i nazove pukovnikov stan. — Ja
sam - rekao je.
— Idući put kad mojim ljudima kažeš da ćeš postupiti kako
se tebi sviña, zato što meni ne odgovaraš, raspustit ću tvoju zašti
tu i svojski se potruditi otjerati te ravno do nacističke jedinice za
likvidaciju.
— I bi to učinio, vjerujem.
— To ti jamčim! — potvrdi gnjevni pukovnik.
— Imao sam razloge, Stanlev.

— A kog' vraga je to?
— Karin, za početak. Revnolds je poslao izvještaj neonaci
stima u kojem tvrdi da ja nisam Harry nego drugi Latham, a da
je Karin dio zamke.
— Vrlo točno, prokleto točno. Je li rekao u čemu se zamka
sastoji?
— Cijanid ga je presjekao...
— Da, to sam čuo od narednika, zajedno s tvojim prilično
čvrstim uvjerenjima na račun naših sigurnosnih provjera.
— Mislim da sam ih nazvao sranjem, a točno to i jesu... Iz
vuci Karin izvan iz njenog stana, Stanlev. Ako je Revnolds našao
mene, rue Madeleine nije daleko. Izvuci je van!
— Prijedlozi?
— Ovamo, u Inter-Continental, plava vlasulja i te stvari.
— To je možda najgluplje što si mogao izgovoriti. Ako je
Revnolds tebe našao tamo, kome je još rekao, i tko je njemu re
kao?
— Nešto sam propustio.
— I jesi, baš. Postoji još jedan Alan Revnolds, još jedna krti
ca u veleposlanstvu i on je na najvišem mogućem mjestu. Selim
te u hotel Normandie, pod izgovorom da je pukovnik Webster
prebačen natrag u Washington zbog procjene.
— To je, kao, negativno, zar ne?
— Zapravo, vjerojatno ćemo dati do znanja da si nesposo
ban. Francuzi to vole čuti o Amerikancima.
— Pukovnik Webster je ogorčen i uvrijeñen. Sad barem mo
gu oprati ovu plavu kosu i riješiti se odore, točno?
— Pogrešno — reče Witkowski. — Oboje još zadrži. Ne
možeš se vratiti vlastitom imenu, a odgovarajuće dokumente imaš
kao Webster. To je procurilo, a ako ostane tako, možemo naći
ovdašnju krticu. Krug je uzak i motrimo one malobrojne koji
znaju, a njih je prokleto malo. Možda samo marinci, Revnolds i
onaj prodavač voćnih sokova, Lewis, koji vjerojatno obija vrata
iglua negdje u tundri.
— Ako je Revnolds javio pravim ljudima, uzmi moje mjere
za lijes!
— Ne nužno. Pod stražom ste, pukovniče. Usput, je li ti Ka
rin rekla? Wesley Sorenson te pokušava dobiti. Nismo mu odali
Page 170
tvoj zaklon, on to nije ni htio, ali trebaš mu se javiti.
— To je sljedeće na popisu. Zovi me kad prijeñem u Nor-
mandie i izvuci Karin na sigurno. Što misliš o Normandie?
— Za jedno njuškalo, nije te baš teško pročitati, Latham.
Drew spusti slušalicu i baci pogled na sat. Prošla je ponoć,
iza sedam sati u D.C.-ju. Podigao je slušalicu i pritisnuo pozivni broj za
Sjedinjene Države.
— Da? - reče Sorensonov glas.
— Ovdje vaš trgovac antikvitetima iz Pariza.
— Hvala nebesima! Oprosti, bio sam zauzet, ali to je druga
priča, još jedna velika glavobolja, ako ne i katastrofa.
— Možeš mi reći?
— Ne, trenutno.
— A što je onda hitno?
— Moreau. Čist je.
— To je lijepo čuti. Naše veleposlanstvo nije.
— To sam shvatio, no to je tvoja nadležnost. Ako si razapet
i ne znaš kome se obratiti..
— Čekaj, Wes, ja nemam problema s Witkowskim — preki
ne ga Latham.
— Ni ja, ali mi ne znamo tko se na njega prilijepio.
— Slažem se. Netko je.
— U tom slučaju, tu je Moreau. On ne zna da si živ, dakle,
prije nego što mu se obratiš, javi se meni i ja ću odigrati predsta
vu za njega.
— I dalje je isključen?
— Jedna od naših većih pogrešaka.
— Usput, Wes, jesi li ikad čuo za nekog Alana Revnoldsa,
kom-centar veleposlanstva?
— Ne bih rekao.
— Ja bih volio da nismo ni mi. Bio je neo.
— Bio?
— Mrtav je.
— To je blagoslov, rekao bih.
— Ne bih rekao. Htjeli smo ga živog.
— Stvari mogu ponekad ispasti loše. Bit ćemo u vezi.
20
Gerhardt Kroeger se mučio nad faksom iz Bonna, priručnik s kodovima u lijevoj ruci,
olovka u desnoj. Pažljivo je unosio odgovarajuća slova iznad kodiranih riječi
poruke. Što je bio bliže završetku zadatka, bio je sve uzbuñeniji, uzbuñen ali pod
kontrolom, znanstvenik u njemu zahtijevao je koncentraciju. Kad je napokon završio,
olakšanje ga je preplavilo. Njihov informator u američkom veleposlanstvu uspio je
tamo gdje slavni Blitzkriegeri nisu. Informacija krtice je imala nedostataka, ali
pronašao je preživjelog Lathama! Njegov posljednji izvor ostao je bezimen, ali on
je tvrdio da je nepobitan, osoba koju je obrañivao godinama, žena kojoj je učinio
brojne usluge, a sad živi daleko iznad svojih mogućnosti. Ona mu ne bi lagala iz
dva posebna razloga; prvi je bio njen sadašnji skup način života; drugi, daleko
jači, strah od razotkrivanja. Tako se, uobičajeno, unutarnji izvor drži na lancu.
Informator je griješio jer je bio uvjeren da Latham koji je preživio pokušaj
ubojstva nije bio Harry Latham nego njegov brat, Drew Latham, agent odjela
Konzularnih operacija. Kroeger je znao da je to pretjerano; dokazi su bili na
suprotnoj strani, dokazi iz toliko različitih izvora da nisu mogli biti izmišljeni.
Osim policijskih izvještaja, tiska i raširene vladine mreže za hvatanje ubojica, tu
su bili Deuxiemeov Moreau i njegov suradnik. Ovaj posljednji je vidio Harrva
Lathama kako se vraća u podzemnu željeznicu nakon pucnjave. Od svih službenika
francuske obavještajne službe, Moreau bi bio zadnji koji bi se usudio lagati
Bratstvu. Kad bi tako postupio, postao bi parija, čovjek nepovratno osramoćen. To
su osiguravale stotine novčanih transfera na njegov račun u Bernu.
Moj unutarnji izvor, završavala je poruka iz Bonna, kaže da je odjel Dokumenata i
istraživanja krivotvorio dokumente za pukovnika Anthonyja Webstera, vojnu iskaznicu
Page 171
i rezervaciju u hotelu Inter-continental, u rue de Castiglione, na zahtjev
veleposlanstva. Isti izvor dalje tvrdi da je nakratko vidjela plastičnu osobnu
iskaznicu. Ubačena fotografija bila je očito krivotvorena, muška-
rac poznatih crta lica ali plave kosekimjesto tamno smeñe, nosio je odoru i naočale
velikih okvira. Iako ona nikad nije vidjela fotografiju Harrya Lathama, misli da je
čovjek na slici njegov brat, Drew Latham, agent Konzularnih operacija. Prema
bilješkama iz veleposlanstva, autoriziranih od strane odjela sigurnosti, tijelo
Drewa Lathama prevezeno je u Sjedinjene Države. Meñutim, moje istraživanje,
uključujući i popise tereta i putnika za američke diplomatske letove, ne potvrñuju
takav prijevoz za navedene datume. Dakle, po mom sudu, Latham u Inter-Continentalu
nije Harry Latham nego njegov brat. Zajedno sa službom sigurnosti veleposlanstva i
Nizozemkom, De Vriesovom, oni su ustanovili strategiju pomoću koje će uhvatiti u
zamku člana ili članove našeg Bratstva. Kakva je priroda zamke, nadam se, saznat ću
večeras; postavit ću se pred Lathamov hotel, i makar bio potreban dan i noć za to,
ja ću ga uhvatiti i saznati. Ih ću ga ubiti na propisani način.
Gluposti! pomisli Kroeger. Braća često imaju slične crte lica. Zašto bi Amerikanci
lagali za ubijenog Lathama? Nije bilo razloga, a postojali su svi razlozi protiv
toga! Popis Harrva Lathama je bio ključ globalne potrage za reinkarniranim
nacistima, posvuda. Trebali su ga, zato su se toliko trudili da ostane živ, od
uključivanja prgavih Antinavous do izdavanja lažnih vojnih iskaznica i seljenja od
hotela do hotela. Harry Latham/Alexandar Lassiter je bio obavještajni tigar; žalio
je za svojim bratom i želio je osvetu pod svaku cijenu. Nije, meñutim, ni slutio da
to njemu, za približno dvadeset i osam sati, više ništa neće značiti; bit će mrtav.
Ali značilo je Gerhardtu Kroegeru. Morao ga je naći i raznijeti mu glavu. Sad je
znao kamo treba ići, nadajući se, prilično očajnički, da je njihov informator već
izvršio egzekuciju — kako treba.
Bilo je dva i deset ujutro i Kroeger odjene svoj sako i lagani kišni ogrtač; ogrtač
je bio neophodan samo kako bi sakrio veliki pištolj, teškog kalibra koji je nosio
šest čahura s rasprskavajućim punjenjem. Svaki metak prodirao je kroz meso i širio
se pri udaru kao smrtonosna petarda, ostavljajući potpuno razaranje za sobom.
- Dolaze po tebe u točno tri sata - rekao je Witkowski.
— Ne prije? — upita Latham.
- K vragu, samo još četrdeset i pet minuta. Kad siñeš dolje,
hoću jedinicu u predvorju i tim na ulici. To traži malo pripreme,
odgovarajuću civilnu odjeću i tome slično.
— Slažem se. Što je s Karin?

— Ona je izvan opasnosti, kako si htio. Plava vlasulja i te
stvari, kako si predložio, mislim.
— Gdje?
— Ne tamo gdje si ti.
— Baš si drag, Stanlev.
— Zvučiš kao moja majka, počivala u miru.
— Zašto ne mogu isto i za tebe poželiti?
— Zato jer ti želiš svoju nagradu odmah, a ja to ne dopuš
tam... Jedan od mojih ljudi će pokupiti tvoje stvari petnaest minu
ta prije nego što siñeš. Ako te itko pita kamo ideš, samo reci da
ne možeš spavati. Još jedna od tvojih šetnji. Mi ćemo se kasnije
pobrinuti za hotel.
— Ti doista vjeruješ da je Revnolds javio ostalim neonacisti
ma ovdje u Parizu?
— Iskreno, ne, jer prema onom što smo uspjeli skupiti, nje
gov vod ubojica je nestao - kome se mogao javiti? Nitko iz Nje
mačke ne može ovamo stići na vrijeme, a taj Kroeger je liječnik,
a ne ubojica. Po mojoj procjeni, on je tu da potvrdi, a ne da po
teže bilo kakav okidač, pod pretpostavkom da on to uopće zna.
Revnolds je djelovao sam zato jer je uočen na ulici, pred mojim
stanom, i htio je to nadoknaditi. Tvoje ubojstvo bi mu dodalo bo
dove.
— Ne možemo biti sigurni da je znao da je uočen, Stanlev.
— Doista? A zašto se onda nije pojavio ujutro u veleposlan
Page 172
stvu? Sjeti se, hlopak, dva neonacista su pobjegla preživjevši moje
vanjsko...
— Požarno stubište i tepih, je li tako? — upadne Drew.
— Postaješ bistriji. Ako je A jednako B, a B jednako C,
znači možemo se kladiti, A je jednako C. Nije loše pravilo.
— Sad zvučiš kao Harry.
— Hvala na komplimentu. Spremaj se.
Latham je brzo spremio svoj kovčeg, što je bilo lako jer ga nije do kraja ni
raspremio, izvadivši samo svoje civilne hlače i sako, dnevno odijelo jednog atašea
veleposlanstva. I onda je počelo iščekivanje, otkucavale su minute njegovom
zatvoru. I tada je zazvonio telefon; očekujući Witkowskog, on se javi. - Da, što je
sad?
— Što je što? Ovdje Karin, dušo.
— Isuse, gdje si ti?
— Prisegla sam da ti neću reći...
— Sranje!
— Ne, Drew, to se zove zaštita. Pukovnik kaže da te seli —
molim te, ne želim znati gdje.
— Ovo postaje smiješno.
— Onda ti ne poznaješ naše neprijatelje. Budi oprezan, vrlo
oprezan, samo to hoću.
— Čula si za večeras?
— Revnolds? Da, Witkowski mi je rekao, zato te i zovem.
Ne mogu do pukovnika; njegova linija je zauzeta, što znači da
stalno telefonira s veleposlanstvom, ali nešto mi je palo na pamet
malo prije, i još netko bi trebao znati za to.
— O čemu govoriš?
— Alan Revnolds je često dolazio u D i I pod ovim ili onim
izgovorom, uglavnom se radilo o našim kartama i prijevoznim in
formacijama.
— Nikome to nije bilo čudno? — upadne Latham.
— Ne, u stvari. Lakše je tako, nego nazivati zrakoplovne
kompanije ili pretraživati redove vožnje vlakova, ili još gore, ku
povati auto-karte na francuskom ispisane sitnim slovima. Naše su
na čitljivom engleskom.
— Ali tebi je to bilo čudno, točno?
— Tek nakon što mi je pukovnik rekao o ovom večeras, ne
prije, iskreno. Mnogi od naših ljudi idu vikendom na izlete po
Francuskoj, Švicarskoj, Italiji i Španjolskoj. Osobito oni čiji je rok
službe u Francuskoj ograničen. Ne, Drew, bilo je nešto drugo, i
to je zaista bilo čudno.
— Što to?
— Dva puta, kad sam otišla u Prijevoz, vidjela sam Rey-
noldsa kako izlazi iz posljednjeg reda prije vrata Prijevoza. Misli
la sam, vjerojatno, nešto kao, "Ah, ima prijatelja, ili prijateljicu, u
jednom od ureda pa dogovara ručak ili večeru", ili nešto tako.
— A sad misliš nešto drugo?
— Da, ali mogu biti posve u krivu. Svi mi u D i I radimo s
materijalom različitih stupnjeva povjerljivosti, dosta toga ne za
služuje oznaku povjerljivo, ali opće je poznato da se oni u po
sljednjem redu, najdalje od vrata, bave isključivo s maksimalno
povjerljivim informacijama.
— Redoslijed po važnosti? — upita Latham. - Od prvog
do zadnjeg reda povjerljivosti?
— Ni najmanje — odgovori Karin. — Uredi su jednostavno

drukčiji. Kad netko radi na vrlo tajnom materijalu, on ili ona se
premjesti u zadnji red, gdje su računala znatno više uključena u
rad, a komunikacije namještene za trenutnu vezu diljem svijeta.
Ja sam tamo radila tri puta, otkad sam došla ovamo.
Page 173
— Koliko ureda ima u posljednjem redu?
— Šest na svakoj strani središnjeg hodnika.
— Gdje si vidjela Revnoldsa, na koju stranu je ušao?
— Na lijevu. Okrenula sam glavu na lijevo, toga se sjećam.
— Oba puta?
— Da.
— Kad si ga vidjela, u koje dane, datume?
— Bože, ne znam. Prije više tjedana, čak do mjesec ili dva.
— Probaj se sjetiti, Karin.
— Kad bih mogla točno odrediti, rekla bih ti, Drew. U to
vrijeme, jednostavno, to mi nije izgledalo važno.
— Važno je. On je važan.
— Zašto?
— Zato jer su tvoji instinkti u pravu. Witkowski tvrdi da po
stoji još jedan Alan Revnolds u veleposlanstvu, još jedna krtica,
netko vrlo visoko i vrlo duboko unutra.
— Uzet ću kalendar i potrudit ću se izdvojiti tjedne, pa da
ne. Pokušat ću se svim silama prisjetiti na čemu sam radila.
— Bi li pomoglo ako bi ušla u svoj ured u veleposlanstvu?
— To bi značilo, ući u superračunalo, koje je negdje ispod
naših podruma. Čuva sve unatrag pet godina jer su naši papiri
uništeni.
— To se može srediti.
— Čak i ako može, nemam ni najblažu predodžbu kako se s
njim radi.
— Netko zna.
— Sad je dva i trideset ujutro, dragi moj.
— Baš me briga, ako je i treći polumjesec! čourtland može
dati nalog svakome tko tamo radi, a ako on ne može, Wesley So-
renson može, a ako ne može on, može prokleti Predsjednik!
— Ljutnja neće pomoći, Drew.
— Koliko puta ti trebam reći, ja nisam Harry.
— Voljela sam Harrva, ali ni on nije bio ti, isto tako. Radi
što treba. S ljutnjom, što je vjerojatno jedini način na koji se to
može izvesti.
Latham je prekinuo vezu, a onda odmah nazvao veleposlanstvo, tražeći razgovor s
veleposlanikom Courtlandom. - Nije me briga koliko je sati! — viknuo je, kad se
telefonistica usprotivila. — Radi se o nacionalnoj sigurnosti, a ja sam pod
izravnim zapovjedništvom vašingtonskih Konzularnih operacija.
- Da, ovdje veleposlanik Courtland. Što može biti tako
hitno u ovo doba?
- Je li telefon siguran, gospodine? — upita Latham, utišavši
glas do šapta.
- Pričekajte, ja ću preuzeti u drugoj sobi. Tamo se stalno
čisti, a uz to, moja žena spava. - Dvadeset sekundi kasnije,
Courtland je nastavio s telefona na drugom katu. — U redu, tko
ste i o čemu je riječ?
- Ovdje Drew Latham, gospodine...
- Moj Bože, vi ste mrtvi! Ne shvaćam...
- Ne trebate shvatiti, gospodine veleposlanice. Samo nañite
naše manijake na računalima i pošaljite ih dolje do podzemne su-
per stvari.
- To je prilično žestoko - moj Bože, vi ste ubijeni!
- Ponekad znamo zakomplicirati, ali molim vas, učinite ka
ko tražim... I još, vi imate tu mogućnost; provalite u Witkowskijev
telefon i naložite mu da mi se javi.
- Gdje ste vi?
- On zna. Brzo. Odavde odlazim za petnaest minuta, ali ne
mogu dok s njim ne razgovaram.
- U redu, u redu, kako vi kažete... Trebao bih spomenuti,
rekao bih, da mi je drago što ste živi.
Page 174
- I meni. Naprijed, gospodine veleposlanice.
Tri minute kasnije, Lathamov telefon zazvoni.
- Stanlev?
- K vragu, što se dogaña?
- Vozi Karin i mene u veleposlanstvo, što prije moguće. -
Drew objasni u nekoliko uzbuñenih riječi što mu je De Vries
ispričala o Alanu Revnoldsu.
- Nekoliko minuta neće promijeniti plan, mladiću. Drži se
rasporeda kojeg sam postavio, a ja ću vas skrenuti u veleposlan
stvo i tamo ćemo se naći.
Latham je čekao; Witkowskijev marinac, u civilnoj odjeći, stigao je i uzeo njegov
kovčeg i aktovku. - Siñite za četiri minute, gospodine — reče čovjek pristojno. —
Mi smo spremni.
— Jeste li vi uvijek ovako pristojni u sličnim situacijama? —
upita Latham.
— Ne pomaže ako smo strogi, gospodine. To vam za
magljuje fokus.
— Zašto mi se čini da sam to već čuo?
— Ne znam. Vidimo se dolje.
Tri minute kasnije, Drew je izašao i krenuo prema dizalu. U to doba, vožnja je bila
brza, predvorje uglavnom pusto, s izuzetkom nekoliko kasnonoćnih veseljaka,
Japanaca ili Amerikanaca, uglavnom, koji su svi nestali u dizalima. Latham je
istupio na mramorni pod, svakim milimetrom vojnik, kad se iznenada prolomi zaglušna
paljba, odzvanjajući od zidova, a dopirala je s balkona na polukatu. Drew se baci
prema prostoru izmeñu namještaja u predvorju, s pogledom na dvojicu muškaraca ispod
pulta recepcije. Grudi i trbuh jednog od njih doslovno su eksplodirali, to je
vidio, stravična detonacija koja je razbacala čovjekovu krvavu utrobu po cijelom
predvorju; drugi je podigao ruke i njegova glava se razleti, tkivo lubanje letjelo
je posvuda. Ludilo! Dodatna pušćana paljba tada ispuni veliki raskošni prostor,
praćena glasovima koji su vikali na engleskom, s američkim akcentom.
— Pogodili smo ga! - vikao je čovjek, takoñer na razini po
lukata. - U noge!
— Živ je! - grmio je drugi. — Imamo kurvinog sina! Lud
je! Viče i jauče na njemačkom!
— Vodite ga u veleposlanstvo — rekao je mirniji glas u
predvorju, okrenuvši se užasnutim službenicima za pultom. -
Ovo je antiteroristička operacija - nastavio je. — Sad je gotovo,
a vlasnike možete umiriti, svi troškovi će biti pokriveni, kao i ve
likodušna naknada obiteljima vaših namještenika koji su tragično
izgubili svoje živote. Ma kako besmisleno vam to sad izgledalo,
oni su umrli kao junaci i zahvalna Europa će ih slaviti... Požurite!
Zgroženi službenici ostali su sleñeni za mramornim pultom. Čovjek na lijevo počeo
je plakati, a i njegov kolega je polako, kao u transu posegnuo za telefonom.
Latham i De Vries zagrlili su se nježno pod neodobravajućim pogledima pukovnika
Stanleva Witkowskog i veleposlanika Da-niela Courtlanda, u veleposlanikovom uredu,
u američkom veleposlanstvu.
— Možemo li prijeći na stvar - ha tekuće stvari - molio bih?
- reče veleposlanik. - Doktor Gerhardt Kroeger će preživjeti a
naš dvočlani kompjutorski tim će uskoro stići. U stvari, jedan od
njih je već sada, a njegov nadreñeni je povučen s odmora na Piri-
nejima. Hoće li mi sada netko reći koji vrag se ovdje dogaña?
— Odreñene obavještajne operacije su izvan vaše nadležno
sti, gospodine veleposlanice — odgovori Witkowski — zbog vaše
vlastite mogućnosti da poreknete, gospodine.
— Znate, ta fraza djeluje prilično opsceno, pukovniče. Od
kada civilna obavještajna služba, ili vojna, ili bilo koja tajna akcija
ima prvenstvo nad vrhovnom kontrolom State Departmenta?
— Zbog toga je stvoren odjel Konzularnih operacija, gospo
dine — odgovorio je Drew. — Svrha je bila koordinacija izmeñu
State Departmenta, administracije i obavještajnih službi.
Page 175
— Znači, za vas to ne vrijedi, zar ne?
— U krizi, ne možemo si dopustiti birokratski zastoj — reče
Latham čvrsto. — I mene uopće nije briga hoće li me to koštati
posla. Hoću osobu, ljude, koji su ubili mog brata. Zato jer su dio
puno jače bolesti i to treba zaustaviti — ne birokratskom raspra
vom nego odlukom pojedinca.
Courtland je sjedio naslonjen u stolici. Napokon, progovori.
— A vi, pukovniče?
— Ja sam cijelog života bio vojnik, ali u ovom slučaju mo
ram odbaciti zapovjedni lanac. Ne mogu čekati da nekakav Kon
gres objavi rat. Mi već jesmo u ratu.
— A vi, gospoño De Vries?
— Dala sam vam svog muža, što još hoćete?
Veleposlanik Daniel Courtland se nagnuo naprije u stolici,
obje ruke na čelu, masirajući se prstima. — Cijeli svoj diplomatski život proživio
sam uz kompromise — rekao je. — Možda je trenutak da prestanem. — Podigao je glavu.
— Vjerojatno ću biti premješten na Tierra del Fuego, ali, samo navalite, odmetnici.
Jer, u pravu ste, postoji vrijeme kad ne možemo čekati.
Tri odmetnika su odvedeni dolje, do superračunala, deset metara ispod podruma.
Mjesto je bilo i golemo i zastrašujuće; čitava tri metra zida bila su prekrivena
pločom od debelog stakla, ispod kojeg su se vrtjeli deseci diskova, okretali se i
naglo zaustavljali, hvatajući informacije s nebesa.
— Bok, ja sam Jack Rowe, polovica vaših dubinskih pod
zemnih genija — rekao je zgodni svjetlokosi čovjek, mlañi od tri-
deset godina. — Moj kolega, ako je trijezan, stiže za nekoliko minuta. Sletio je na
Orly prije samo pola sata.
- Ovdje nismo očekivali pijance — uzvikne Witkowski. —
Ovo je ozbiljan posao!
- Sve je ovdje ozbiljno, pukovniče — da, znam tko ste, to
je uobičajeni radni postupak. I tebe, mladiću iz Konz-opa, i damu
koja bi vjerojatno vodila NATO da je muškarac i nosi odoru. Ov
dje nema tajni. Sve su ispričane na diskovima.
- Možemo li doći do njih? — reče Drew.
- Ne dok ne stigne moj kompić. Znate, on ima drugi kod,
koji ja ne smijem znati.
- Kako bismo uštedjeli na vremenu — reče Karin - može
te li izvući podatke iz mog ureda s odreñenim datumima, po sje
ćanju?
- Ne trebam, to je jedna te ista stvar. Date nam datume i
sve što ste zabilježili u te dane pojavit će se na ekranu. Ne bi to
mogli promijeniti ili izbrisati kad bi i htjeli.
- I ne namjeravam.
- Sad mi je lakše. Kad sam dobio požurnicu od Velikog,
mislio sam da nam možda slijedi nešto u stilu slučaja Rose Mary
Woods i sličnih stvari o kojima čitamo u povijesnim knjigama.
- Povijesnim knjigama? — Witkowskijeve obrve se izviju s
negodovanjem.
- Pa, meni je bilo šest-sedam godina kad su se takve stvari
dogañale. Možda je povijest pogrešna riječ.
- Nadam se. Poljubio svinju, ako nije tako.
- To je zanimljiva fraza — reče mladi, svjetlokosi tehničar.
- Lingvistički korijeni u lokalnom govoru su mi neka vrsta ho
bija. To je ili irski ili srednjoeuropski, slavenski možda, gdje su
sus scrofa - prasci ili svinje - bili vrijedna svojina. Nadati se "po
ljubiti svinju" je značilo vlasništvo, statusni simbol, u stvari. A
ako zamijenite neodreñeni član s "moja svinja", značilo je da ste
ili dosta bogati ili uskoro očekujete bogatstvo.
- To vi radite s računalima? — upitao je iznenañeni Lat
ham.
- Začudila bi vas brda usputnih informacija koje te velike
ptice mogu prikupiti. Jednom sam preko latinskih napjeva, reli
gioznih napjeva, došao do paganskog kulta na Korzici.
Page 176
- To je vrlo zanimljivo, mladiću — upadne Witkowski —
ali nas zanima brzina i točnost.
— Imat ćete oboje, pukovniče. 5;

— Usput — Witkowski reče — fraza koju sam upotrijebio je
poljska.
— Nisam sigurna - reče Karin. — Mislim da ima keltske
korijene, irske, u stvari.
— A mene baš briga! - zavapi Drew. — Hoćeš li se, molim
te, koncentrirati na dane, vremenske razmake kojih se možeš sje
titi, Karin?
— Već jesam — odgovori De Vries, otvarajući torbicu. —
Evo, gospodine Rowe... - Pružila je stručnjaku na računalu iski
dani list iz bloka.
— Ovo je sve razbacano — reče tehničar koji se zanima za
lokalne govore.
— U slijedu su, to je najviše što sam mogla.
— Nikakav problem za najveću pticu u Francuskoj.
— Zašto tu stvar zovete pticom? - pitao je Latham.
— Jer leti po eteru beskrajnog sjećanja.
— Oprosti što sam pitao.
— Ali ovo pomaže, gospoño De Vries. Ja ću programirati
moju stranu, pa kad Joel stigne, on može ubaciti ključ i predstava
može početi.
— Predstava?
— Ekran, pukovniče, ekran!
Dok je Rowe ubacivao kodove koji oslobañaju njegovu stranu masivnog kompjutora i
ukucavao podatke, metalna vrata podzemnog kopleksa se otvore i drugi tehničar,
možda ranih tridesetih godina, možda nešto stariji, uñe unutra. Ono što ga je
razlikovalo od njegovog kolege, bio je dugi, uredno skupljeni rep pričvršćen malom
plavom vrpcom na njegovom potiljku.
— Zdravo — rekao je ljubazno — ja sam Joel Greenberg,
ovdašnji general. Kako ide, Jackman?
— Čekam tebe, Geniju broj Dva.
— Hej, ja sam Numero Uno, sjećaš se?
— Upravo sam te smijenio, stigao sam prvi - odgovori Ro-
we, i dalje tipkajući.
— Vi ste sigurno znameniti pukovnik Witkowski - reče
Greenberg, pružajući ruku zbunjenom šefu sigurnosti, čiji pogled
nije odavao naročito zadovoljstvo pri pogledu na vitkog čovjeka u
džinsu i raskopčanoj sportskoj jakni, a o repu da ne govorimo. -
Čast vas je upoznati, gospodine, zaista to mislim.
— Trijezni ste, barem to. - reče pukovnik neodlučno.

— Sinoć nisam bio. Auu, što sam izveo žestok flamenco!...
A vi ste sigurno gospoña De Vries. Glasine ne lažu, gospoño. Sjaj
ni ste, A-plus.
— Uz to sam i stručni službenik veleposlanstva, gospodine
Greenberg.
— Ja sam višeg ranga, kladim se, ali tko broji... Ispričavam
se, gospoño, nisam vas htio uvrijediti. Ja sam samo malo otvore
niji tip. Bez uvrede, može?
— Može - reče Karin, tiho se smijući.
— A vi biste trebali biti naš Mister Konz-op, točno? — reče
Greenberg, rukujući se s Drewom, a onda se naglo uozbilji. —
Svim srcem sam uz vas, gospodine. Izgubite roditelja, to se neka
ko i očekuje, znate što mislim? Izgubite brata - da, Jackman i ja
znamo priču - pa, to je nešto drugo. Pogotovo, na onakav način.
Ne znam što drugo reći.
— To ste vrlo dobro rekli; zahvaljujem... Tko još ovdje dolje
Page 177
zna ovo što ste mi rekli?
— Nitko, samo Rowe i ja. Mi imamo dva para zamjenika.
Posljednji je otišao kad je Jackman stigao, ali nitko nema kodove
za upad u našu super-pticu. Ako jedan od nas doživi nezgodu ili
srčani napad, zamjena stiže iz NATO-a.
— Nikad vas nisam vidio u veleposlanstvu — reče Witkows-
ki. — A siguran sam, vas bih se sjetio.
— Nije nam dopušteno druženje, pukovniče. Imamo odvoje
ni ulaz i vlastito, vrlo malo, dizalo.
— To zvuči prilično rastrošno.
— Nije, kad uzmete u obzir ono što ima u majci-ptici. Jedini
ljudi koji dobivaju ovakav posao su doktori informatike, neože
njeni muškarci. To je možda seksizam, ali tako stoje stvari.
— Jeste li naoružani? - upita Latham. — Puka radoznalost.
— Dva komada. Smith i Wesson, devet milimetara. Jedan na
prsima, a drugi uz nogu. Izvježbani smo za upotrebu, usput re
čeno.
— Možemo li na posao — reče Karin čvrsto. - vaš partner
je, vjerujem, unio podatke koji mi trebaju.
— To nam neće koristiti dok ja ne ponovim isto — reče
Greenberg, krenuvši prema svom mjestu na lijevoj strani divovs
kog ureñaja, pa sjedne i unese svoj kod. — Ispisi mi ga, Jackman,
može?
— Transfer u tijeku — odgov6ri Rowe. — Sad je u tvojoj

zoni. Ponovi i počni ga ispisivati.
— Ušao sam. - Joel Greenberg se okrene u stolici i obrati
se trojki pridošlica. — Kad ponovim njegove podatke, izaći će
van na pisaču ispod središnjeg ekrana. Tako se neće morati svega
prisjećati po kinu.
— Kinu?
— Ekran, pukovniče, ekran — reče Jack Rowe.
Kako su ispisi izlazili, stranica za stranicom, datum za datumom, Karin ih je
trgala i proučavala. Proñe dvadeset minuta. Kad je ispis završio, ona ponovno
prijeñe svaki, zaokružujući pojedina mjesta crvenom olovkom. Napokon rekla je tiho
ali naglašeno, - Našla sam. Dva puta kad sam se vratila u Prijevoz. Točno se
sjećam.. Možete li sad izvući imena D i I osoblja na lijevoj strani središnjeg
reda? — Pružila je ispis sa crveno zaokruženim podacima Greenbergu.
— Jasno — reče doktor znanosti s repom, uz potvrdu svog
suradnika - Spreman, Jack?
— Kreni, Numero Duo.
— Guzico.
Imena se pojave na ekranu prije desetsekundnog zakašnjenja na pisaču. — Ovo vam se
neće sviñati, gospoño de Vries — reče doktor Rowe. - U tri od šest dana koje ste
izdvojili, vi ste bili tamo.
— To je ludo - bezumno!
— Dat ću vam vaše bilješke, možda se sjetite.
Ekran ispiše informaciju. — Da, to je moje! - uzvikne Karin, njene oči na nizu
zelenih slova koja su se pojavila. — Ali ja nisam bila tamo.
— Velika Ptica ne laže, g'ño - reče Greenberg. - Ne znam
kako.
— Probajte s drugima, njihov unos — tražio je Latham.
Svijetla zelena slova se ponovno pojave na ekranu, svaki niz
podataka stigao je iz drugog ureda. I opet, baš oni podaci koje je Karin
prepoznala, bili su na dva druga niza.
— Nemam riječi? Nisam mogla biti u tri ureda istovremeno.
Netko je upao u vaša nedodirljiva računala.
— To bi zahtijevalo tako veliki broj kodova, uključujući uno
se i brisanje, da bi za to trebao netko s više znanja od Joela i me
ne — reče Jack Rowe. — Ne volim to reći, gospoño De Vries, ali
informacije o vama iz Bruxellesa jasno govore da ste prilično stručni na ovom

području.
Page 178
— Zašto bih ja na sebe ukazivala? S tri unosa?
— Da, imate pravo.
— Pregledajte naše vrhunsko osoblje, i nije me briga ako bu
de trajalo do zore — reče Drew. — Želim vidjeti svaki rezime od
Velikog na niže.
Prolazile su minute, ispisi su se nastavljali, svi su ih proučavali, dok nije
prošao i cijeli sat, pa sat i pol. - Nevjerojetno! — uzvikne Greenberg, gledajući
na ekran. — Možda imamo vjerojatnog.
— Tko je? - upita Witkowski ledenog glasa.
— Ovo vam se neće sviñati, nikome. Meni se ne sviña.
— Tko je to?
— Pročitajte sami — reče Joel, nakrenuvši glavu, očiju sklo
pljenih kao u nevjerici.
— 0, moj Bože! — reče Karin, zureći u središnji ekran. —
To je Janine Clunes!
— Ispravak - reče pukovnik — Janine Clunes Courtland,
veleposlanikova žena, njegova druga žena, budimo točniji. Radi u
D i I, pod djevojačkim imenom, iz očitih razloga.
— Koje su njene kvalifikacije — upita iznenañeni Latham.
— Mogu ih dobiti za nekoliko minuta - odgovori Rowe.
— Ne trudite se - reče Witkowski. — Ja vam mogu dati
prilično točnu sliku; sigurnost nema često zadaću odobriti prolaz
za ženu jednog veleposlanika. Janine Clunes, sveučilište u Chica-
gu, tamošnji trust mozgova, doktorat i status predavača informa
tike prije udaje za Courtlanda, nakon njegovog razvoda prije, pri
bližno, godinu i pol.
— Ona je odlična - doda Karin. - Uz to je i najslaña, naj-
ljubaznija žena u D i I. Ako čuje da netko ima problem i misli da
bi mogla pomoći, otići će ravno svom suprugu. Svi je obožavaju,
jer, meñu ostalim, ona nikad ne iskorištava svoj položaj; baš su
protno, ona stalno pokriva one koji kasne ili ne mogu na vrijeme
završiti svoje zadaće. Uvijek nudi svoju pomoć.
— Prava lepršava leptirića — reče Drew. — Bože, je li
Courtland sada na našem popisu, na Harrvevom popisu?
— To ne mogu vjerovati - reče pukovnik. - Nisam mu na
ročito sklon, ali to ne mogu vjerovati. Bio je i previše otvoren s
nama, čak je i prešao odreñene granice zbog nas. Podsjećam Ka-
. «¦*„- . „. _ _
rin i tebe, mi ovdje ne bism bili bez njegovog odobrenja, jer ovdje ne bismo uopće
smjeli biti osim ako nemamo ovlaštenje iz State Departmenta, D.C, CIA, Nacionalnog
vijeća sigurnosti, vjerojatno i Združenog stožera.
— Jedino što ste izostavili je Bijela Kuća - reče bezobrazni
Greenberg. — Ali, što oni znaju? Previše su zaposleni vraćanjem
svojih besplatnih mjesta za parkiranje.
— Znam da sam čitao o Courtlandovom razvodu u Washin-
gton Postu — upadne Drew, gledajući Stanleva Witkowskog. —
Koliko se sjećam, sve je ostavio ženi i djeci, priznajući da stalni
premještaji jednog službenika State Departmenta nisu način da se
podigne djecu.
— To mogu razumjeti - reče pukovnik hladno, uzvrativši
pogled Lathamu. — Ali to ne mora nužno značiti da je njegova
sadašnja žena drugi informator.
— Naravno, ne mora — uključi se Jack Rowe. — Moj drug
po računalnom oružju je rekao samo da ima mogućeg, točno, Joel?
— Rekao je "vjerojatnog", točno, Joel? — Latham reče.
— Tako je, Konz-op, zato jer tako vjerujem. Velika Ptica
nam je previše dala da to ne bi bilo tako. Nemoj mi reći da Cour-
tland ne zna za našu damu iz NATO-a, i molim te, nemoj mi reći
da oni nisu pričali o njoj. Njen izgled, distanciranost, NATO po
sao — on je visokokvalitetan materijal za tračerski mlin. Ako je it
ko logični kandidat za sumnju, ja bih rekao, to je gospoda De
Page 179
Vries. Ako ništa drugo, to miče ljude s traga prave krtice.
— A kako je s jezicima? — reče Latham, okrenuvši se Ka-
rin. - Oni bi trebali biti važni.
— Janine prihvatljivo govori francuski i talijanski, ali njen
njemački je potpuno tečan... — De Vries stane, svjesna onog što
je upravo rekla.
— "Vjerojatno" — tiho doda Drew. — Kamo idemo dalje?
— Ja sam već krenuo — odgovori Greenberg. — Upravo
sam poslao pitanje u Chicago, tražeći temeljite podatke o profe
sorici Clunes. Te stvari su spremljene, sve, pa bi trebalo stići za
minutu do dvije.
— Kako možete biti sigurni? — upita Karin. — Tamo je go
tovo ponoć.
— Psst! - prošapće informatički stručnjak, izigravajući
tajanstvenost. - Chicago je baza podataka koju plaća vlada, kao
da je oprema za praćenje potresa, ali nemojte to nikome reći. Ta-
mo uvijek ima nekog, jer nitko na platnom popisu poreznih obveznika ne bi htio
smočiti gaće zbog uskraćivanja podataka stroju kao što je naš.
— Evo ga! — vikne Jack Rowe kad je ekran zasvijetlio.
Žena po imenu Janine Clunes imala je naslov redovnog profesora informatike u
razdoblju od tri godine prije njenog sadašnjeg braka s Danielom Courtlandom, tada
veleposlanikom u Finskoj. Bila je visoko cijenjena i od kolega i od studenata zbog
svoje spospobnost i za demistifikaciju informatičkog područja. Bila je politički
aktivna na sveučilištu, kruta konzervativka kad to nije bilo popularno, ali njena
osobnost je omekšala negativne reakcije. Govorilo se da je, na tom položaju, imala
nekoliko ljubavnih afera, ali ništa važno ili škodljivo njenom zvanju. Zapaženo je,
meñutim, da s izuzetkom političkih dogañaja, nije posjećivala društvene dogañaje,
stanujući izvan kampusa u Evansto-nu, Illinois, sat vremena vožnje od sveučilišta.
Njeno zaleñe je dosta konformističko, za ono doba. Emigrirala je iz Bavarske,
kasnih četrdesetih, kao dijete, budući da su njeni roditelji preminuli, odgojili su
je roñaci, gospodin Charles Schneider i gospoña, grad Centralia, okrug Marion,
Illinois. Njene svjedodžbe pokazuju da je bila izuzetan student u srednjoj školi,
osvojila je stipendiju za sveučilište u Chicagu, i nakon diplome, magisterija i
doktorata, ponuñeno joj je mjesto na fakultetu. Često je putovala kao neplaćeni
politički konzultant u Wa-shington, D.C, gdje je upoznala veleposlanika Courtlanda.
To je uglavnom sve, Pariz. Pozdrav, Chicago.
— To nije "uglavnom sve" - reče Witkowski dok je čitao
sjajna zelena slova na ekranu. - Ona je Sonnenkind.
— 0 čemu pričaš, Stanlev, k vragu?
— Mislila sam da je Sonnenkinder-teorija odbačena — reče
Karin tiho, gotovo nečujno.
— Za većinu ljudi — odgovori pukovnik — ne za mene, ni
kad nije bila. Vidite što se sad dogaña.
— Stoje Sonnen... što već?
— Shvaćanje, Drew. Na pretpostavci da su prije i nakon rata
fanatici Trećeg Reicha poslali izabranu djecu izabranim "roditelji
ma" diljem svijeta, čija misija je bila odgojiti Kinder do utjecajnih
i moćnih položaja kako bi oni utrli put Četvrtom Reichu.
- To je čista fantastika, to se ne može dogoditi.
- Možda ipak je — reče Witkowski. — Bože, svijet je polu
dio! — prasnuo je šef sigurnosti veleposlanstva.
- Čekaj! — reče Joel Greenberg za kompjutorom, nadgla
savši Witkowskijevu provalu. — Ima dodatak, upravo stiže iz
Chicaga. Hvatajte film. — Sve glave se okrenu prema ekranu i
sjajnim zelenim slovima.
Dodatna informacije o Janine Clunes. Iako je zastupala konzervativne ciljeve, ona
se žestoko suprotstavila nacističkom maršu kroz Skokie, Illinois. Otišla je tamo,
popela se na govornicu, izloživši se opasnosti i osudila dogañaj kao barbarizam.
- Što veliš na to, Stanlev? — upita Drew.
- Ja ću ti reći - prekine ga De Vries. - Ima li boljeg
načina da podržiš krajnje stravičan plan od njegovog poricanja?
Page 180
Vi biste mogli biti u pravu, pukovniče. Operacija Sonnenkinder je
možda živa i zdrava.
- Onda, recite mi, kako da pristupim veleposlaniku? Što ću
mu reći, do vraga? Živi, spava s kćerkom Trećeg Reicha?
- Pusti mene, Stanlev, ja ću to srediti — reče Latham. -
Ja sam koordinator, je li tako?
- Na koga ćeš to natovariti, mladiću?
- A koga drugog? Na čovjeka kojeg obojica cijenimo. We-
sleya Sorensona.
- Nek' mu se Bog duši smiluje.
Telefon zazvoni pokraj Roweovog računala. Javio se. — S-Dva ovdje, što je?... Da,
gospodine, odmah, gospodine. — Okrenuo se Witkowskom. - Morate odmah u bolnički
odjel, pukovniče. Vaš "ulov" je budan i priča.
21
Gerhardt Kroeger, svezan u luñačkoj košulji, sjedio je zgrčen na uskom krevetu uza
zid, tijela svijenog i utisnotog u drvo. Bio je sam u sobi u bolničkom odjelu
veleposlanstva, ispod bolničke pidžame, njegove ranjene noge bile su u zavojima,
oči diljem otvorene, zastakljene, lutale su posvuda, ali nisu se ni na čemu
zaustavljale. — Mein Vater war ein Verrater — šaptao je promuklo. — Mein Vater war
ein Verrater!...Mein Leben ist vorbei, alles ver-nichtet!
Dvojica ljudi promatrali su ga kroz lažno ogledalo u susjednom uredu - jedan,
liječnik u veleposlanstvu, drugi, pukovnik Witkowski. - Postaje ozbiljno uznemiren
— rekao je šef sigurnosti.
- Ne razumijem njemački. Što govori? - upita liječnik.
- Nešto o svom ocu, kako je bio izdajica, i da je njegov ži
vot gotov, sve uništeno.
- Što zaključujete iz toga?
- Samo ono što čujem. On je beznadan slučaj, nosi tonu
krivnje koja ga je stjerala uza zid preko kojeg se ne može popeti.
- Znači, suicidalan je - zaključi liječnik. — Ostaje u ko
šulji.
- Imate pravo, potpuno — složi se pukovnik. — Ali ja
svejedno idem unutra i pokušat ću ga ispitati.
- Budite oprezni, njegov krvni tlak je gotovo nevidljiv. Što
je, rekao bih, prirodno, s obzirom na to tko je - ili, tko je bio.
Kad veliki padaju, ruše se uz tresak.
- Znate tko je on - tko je bio?
- Jasno. Znao bi gotovo svatko tko je završio medicinski
fakultet. Nakon kolegija o glavi, naročito.
- Uputite me, doktore - reče Witkowski, pogledavši
liječnika.
- On je, ili je bio, slavni njemački kirurg - ja nisam čuo za
njega već nekoliko godina - a njegova specijalnost su bili pore-
mećaji mozga. Govorilo se, svojevremeno, da je izliječio više pacijenata s
mentalnim smetnjama nego itko drugi na tom području. Skalpelom, ne drogama, koje su
prepune nuspojava.
- I zašto je taj prokleti genij poslan u Pariz da ubije nekoga
kad ne bi mogao sačmaricom pogoditi ni zid štale.
- Ne bih znao, pukovniče, a ako je išta o tome i rekao, ja
ne bih razumio.
- U redu, ali ne i dovoljno, doktore. Pustite me unutra.
- Jasno, ali zapamtite, ja ću gledati. Ako vidim da se on
približava gornjoj granici - košulja je spojena na tlakomjer, brojač
srčanih udara i kisik - vi ispadate. U redu?
- Ja ne pristajem lako na zapovijedi kad se, kao sada, radi
o ubojici...
- Pristat ćete, od mene, Witkowski — prekine ga liječnik
suho. - Moj posao je da ga održim na životu, možda i vama na
korist. Jesmo li se razumjeli?
- Nemam izbora, je li tako?
- Ne, nemate. Savjetovao bih tihi razgovor.
Page 181
- Taj savjet ne trebam od vas.
Pukovnik je sjeo u stolicu ispred kreveta; ostao je nepomičan dok rastrojeni
Kroeger nije shvatio da je tamo. - Guten Abend, Herr Doktor. Sprechen sie Englisch,
mein Herr?
- Vrlo dobro znate da govorim - reče Kroeger, boreći se
sa košuljom koja ga je sputavala. - Zašto sam u ovoj nedostoj
noj odjeći? Ja sam liječnik, kirurg s reputacijom, pa zašto se sa
mnom postupa kao sa životinjom?
- Jer vas obitelji dvaju vaših žrtava u Hotel Inter Continen-
talu bez sumnje smatraju opakom životinjom. Trebamo li vas oslo
boditi, pa da se suočite s njihovom ljutnjom? Uvjeravam vas, smrt
u njihovim rukama bi bila puno bolnija od našeg pogubljenja.
- Oni su bili promašaj, pogreška! Tragični dogañaj do kojeg
ste vi doveli, skrivajući jednog neprijatelja čovječanstva!
- Neprijatelja čovječanstva..? To je vrlo ozbiljna optužba.
Zašto je Harry Latham neprijatelj čovječanstva?
- On je lud, nasilni shizofrenik kojeg se mora osloboditi
njegovih muka ili mu treba dati lijekove kako bi mogao biti ho-
spitaliziran. Zar vam Moreau nije rekao?
- Moreau? Deuxime Bureau?
- Naravno. Ja sam mu sve objasnio! Nije vam se javio? Na
ravno, on je Francuz, a oni zadržavaju stvari za sebe, zar ne?
— Možda sam previdio tu obavijest.

— Vidite — reče Kroeger i dalje se koprcajući, ali sjedeći
uspravno na krevetu - ja sam liječio Harrva Lathama u Njemač
koj - gdje, to nije važno - spasio sam mu život, ali morate me do
vesti do njega kako bih mu dao injekciju droga, doza je bila u
mojoj odjeći. Samo tako on može ostati živ i poslužiti vašoj svrsi!
— Primamljiv scenarij — reče Witkowski. — On je donio
popis imena, znate, nekoliko stotina imena...
— Tko zna gdje ih je pokupio? - prekine ga Gerhardt
Kroeger. — Doveo ga je drogom zaraženi ološ Njemačke. Neka
imena mogu biti točna, a mnoga pogrešna. Zato me morate dove
sti do njega, u neutralnom prostoru, pa ćemo saznati istinu.
— Moj Bože, toliko ste očajni da pokrivate sve točke, zar ne?
— Wasist?
— Znaš ti prokleto dobro was ist, doktore... Pričajmo malo
0 nečem drugom, može?
— Was?
— Tvoj tata. Tvoj Vater, može li?
— Ne raspravljam o svom ocu, gospodine — reče Kroeger,
njegove oči prazne, neizoštrene, zapiljene u praznu točku na zidu.
— 0, ja mislim da bismo trebali — pukovnik je bio uporan.
Vidite, provjerili smo vas, a vašeg oca smatramo junakom, pro-
svjetljenim junakom Njemačke.
— Nein! Ein Verrater!
— Mi tako ne mislimo. Želio je spasiti živote, njemačke, en
gleske i američke. Napokon je prozreo isprazne Hitlerove govna-
rije i njegovih nasilnika i odlučio se iskazati, uz cijenu svog živo
ta, ako ne i smrti. To je pravi junak, doktore.
— Nein! On je izdao Domovinu! - Kroeger se zgrčio u lu
ñačkog košulji, bacajući se naprijed i natrag po krevetu, čovjek u
agoniji, a suze su potekle iz njegovih očiju. — Tijekom cijele
Gvmnasium, pa fakulteta, školski drugovi su me napadali - često
1 tukli. "Tvoj otac je izdajica, to svi znamo!" i "Zašto su ga Ame
rikanci napravili Burgermeisterom kad ga nitko od nas nije htio?"
Mein Gott, kakvo mučenje!
— Pa ste vi odlučili nadoknaditi ono što on nikad nije ispu
nio, nije li tako, Herr Kroeger?
— Nemate nikakvog prava ovako me ispitivati! - vrisnuo je
kirurg, ispravivši se sjedeći, očiju vlažnih i crvenih. - Svi ljudi,
Page 182
čak i neprijatelji, imaju privatni dio svojih života!
— Ja to poštujem — reče Witkowski, sjedeći uspravno. -
Ali vi ste izuzetak, doktore, jer vi ste previše inteligentni, previše
obrazovani da padnete na gluposti koje su vam prodane, a sad ih
vi prodajete. Recite mi, vi poštujete svetost života nakon roñenja?
— Naravno. Život koji diše je život.
— Uključujući Židove, Cigane, oštećene i mentalno ogra
ničene, zajedno s homoseksualcima obaju rodova?
— To su političke odluke, koje sežu dalje od područja liječ
ničke profesije.
— Doktore, ti si jedan običan gad. Ali nešto ću ti reći. Mo
gu te baš i odvesti do Lathama kojeg progoniš, makar samo da ga
gledam dok te bude slušao a onda ti pljunuo u lice... "Političke
odluke?" Muka mi je od tebe.
Wesley Sorenson je zurio kroz prozor u uglu svog ureda u Wa-shintonu, odsutno
promatrajući jutarnju prometnu gužvu dolje na ulici. Slika je podsjećala na
labirint terarija ispunjenog kukcima, koji nastoje stići do sljedećeg vodoravnog
žlijeba, a završe samo u drugoj cijevi, koja vodi do treće, a nijedna nema kraja.
To je bila vizualna metafora za njegove misli, zaključi direktor Konzularnih
operacija, okrenuvši stolicu i nañe se pred različitim snopovima bilješki na svom
stolu, bilješki koje će biti izrezane i spaljene prije nego što on napusti ured na
kraju dana. Nizovi informacija stizali su prebrzo, zatrpavajući staze njegovog uma,
a svako otkriće nije izgledalo ništa manje eksplozivno od onog prethodnog. Dva
Nijemca pritvoreni u Fairfaxu ukazali su na potpredsjednika Sjedinjenih Država i
glasnogovornika Bijele Kuće, obećavajući još imena, u sve širem lovu na neonaciste;
CIA je ugrožena u svojim višim redovima (koliko je još agencija tako načeto?); iz
kompjutora u komunikacijskom laboratoriju ministarstva obrane, rezultate
jednogodišnjeg istraživanja izbrisao je jedan neonacist koji je nestao na
Lufthansinom letu za Miinchen; senatori, kongresmeni, ugledni poslovni ljudi, čak i
novinari, zaprljani su nacističkim obilježjem bez ikakvog pravog dokaza, veze su
negirane, dok nije uhvaćen jedan utjecajni član britanskog Foreign Officea, i
očito, naveo ostale utjecajne igrače u hijerarhiji britanske vlade. I konačno,
Claude Moreau je bio čist, ali američko veleposlanstvo u Parizu nije bilo - dobri
Bože, daleko od toga, ako je najnovija informacija bila točna! Supruga
veleposlanika Courtlanda?
Bio je to vrtlog optužbi i protuoptužbi, lažnih implikacija koje su sa žestinom
nijekane, bojno polje na kojem će biti krvi, nedužni će biti smrtno ranjeni, a
krivci će nestati s poprišta. Kao da je bezumlje pomahnitalog McCarthvevog
razdoblja potaknuto nacističkim ludilom kasnih tridesetih, posvuda stupaju Bundovi,
svi u stopu za demonskim voñama čiji vrišteći pozivi dižu intelektualno slabe na
noge, a njihovi strahovi i njihove mržnje — često je to isto - pronalaze vulkanske
ispušne ventile za vlastitu nesposobnost. Bolest fanatizma se ponovno širila
svijetom; gdje će to završiti, ako uopće završi?
Ono što je Sorensona trenutno brinulo... brinulo, vraga, šokiralo... bila je
informacija, popraćena faksiranom provjerom osobnog zaleña, o Courtlandovoj drugoj
ženi, Janine Clunes. Na površini, to bi izgledalo nezamislivo; to je rekao Drewu
Lathamu preko sigurnog telefona, koji tren prije.
— Ne mogu to povjerovati!
— To je rekao i Witkowski, dok nije pročitao provjeru iz
Chicaga. Onda je rekao nešto drugo, samo to je nekako više pro-
šaptao. Jedva ga se čulo, ali riječi su bile jasne. "Ona je Sonnen-
kind."
— Ti znaš što to znači, Drew?
— Karin mi je objasnila. Suludo je, Wes, i ne bi išlo. Djeca,
klinci, razaslani posvuda...
— Ispustio si nekoliko pojedinosti — prekine ga Sorenson.
— Izabrani klinci, čiste arijevske krvi, roditelji s udruženim kvo
cijentima inteligencije preko dvjesto sedamdeset, ništa manje.
— Ti znaš za to?
— žvali su ih proizvodima Lebensborna. Plavokose, plavoo-
ke sjevernoeuropske žene, po mogućnosti, iz blizine ili preko
Page 183
skandinavskih granica, ostajale su trudne sa SS časnicima.
— To je ludo!
— To je bio Heinrich Himmler. To je bila njegova zamisao.
— To se dogodilo?
— Prema svim obavještajnim istraživanjima nakon rata, nije.
Zaključak je da je shema Lebensborna odbačena, zbog otežanosti
prijenosa i vremena koje je potrebno za medicinsku provjeru.
— Witkowski ne vjeruje da je to obustavljeno.
Tišina. A onda Sorenson progovori. — I ja sam bio uvjeren
- rekao je. — Sad nisam toliko siguran.
ja - napravimo:
— Što želiš da mi - ja -
— Ostani u tajnosti i šuti. Ako neonacisti znaju da je Kroe-
ger živ, polomit će si muda da saznaju gdje je. Uz malo sreće, nit
ko na našoj strani neće biti ubijen.
— Ovo je da se smrzneš, i to prilično, Wes.
— "Sjećanje na stvari prošle," dopusti mi izlet u literaturu —
reče Sorenson. — Pošalji signal Antinavousima. Reci im da imaš
ulov.
— Do vraga, a zašto?
— Jer trenutno nikome ne vjerujem i pokrivam nas sa svih
strana. Učini kako sam ti rekao. Zovi me za jedan sat ili manje,
kad se stvari pokrenu.
Stvari su se, meñutim, već pokrenule za veterana obavještajne službe, sadašnjeg
direktora Konzularnih operacija. Nitko nikad nije pronašao nekog Sonnenkinda. Čak i
oni na koje se nekad sumnjalo, žestoko su obranjeni kao potpuno nedužna djeca, zbog
službenih dokumenata i savršeno amerikaniziranih, brižnih parova koji su uzeli
napuštene siročiće. Ali sad je, i bez sudova, izronio mogući Sonnenkind! Odrasla
žena, nekadašnje dijete nacističke Njemačke, sada vrlo poželjna, sposobna
znanstvenica koja je ščepala visokog službenika State Departmenta. Ako je plan
postojao, takav je bio plan Sonnenkinder.
Sorenson podigne slušalicu i otipka broj privatnog telefona direktora FBI-ja,
pristojnog čovjeka za kojeg je Knox Talbot rekao, "On je u redu."
— Da?
— Ovdje Sorenson iz Konz-op, smetam li?
— Na ovoj liniji, k vragu, ne. Što mogu učiniti za vas?
— Bit ću otvoren. Zadirem u vaše područje, ali nemam izbora.
— Ima li itko od nas, u odreñenim trenucima? - pitao je
direktor FBI-ja. - Nikad se nismo upoznali, ali Knox Talbot
kaže da ste njegov prijatelj, što vam daje prilično dobru ocjenu
kod mene. U čemu je to zadiranje?
— Zapravo, nisam još prešao crtu, ali želim, i mislim da
moram.
— Rekli ste da nemate izbora.
— Mislim da nemam. Meñutim, stvar mora ostati unutar
Konz-op.
— Pa zašto me onda zovete? Nije li jednostavnije solirati?
— Ne u ovom slučaju. Treba mi prečica.
— Samo naprijed, Wes - tako vas Knox zove. Ja sam Steve.
— Da, znam. Steven Rosbician, paradigma za primjenu za

kona.
— Moji ljudi u odnosima s javnošću stignu znatno dalje od
gol-crte. Bio sam bijeli sudac iz L.A.-ja kojem se posrećilo, jer su
crnci zaključili da sam pošten. Tvoj zahtjev, molim.
— Imaš li jedinicu u okrugu Marion, Illinois?
— Imam. Illinois je odavno dio naše povijesti. Koji grad?
— Centralia.
— Dovoljno. Što ti treba?
— Sve što imaš o Charlesu Schneideru i gospoñi. Možda su
Page 184
mrtvi, a ja nemam nikakvu adresu, ali mislim da su, moguće je,
iselili iz Njemačke, tridesetih godina, rano ili sredinom.
— To nije baš puno, za početak.
— Shvaćam, ali u kontekstu naše istrage i s obzirom na
razdoblje, Ured bi mogao imati dosije o njima.
— Ako ga imamo, dobit ćeš ga. Pa u čemu je zadiranje? Ni
sam tako dugo na ovom poslu, ali ne vidim ga.
— U tom slučaju, dopusti mi, objasnit ću ti, Steve. Ulazim u
unutarnje poslove, što je vaše područje, a ne mogu vam dati za
leñe svoje istrage. U starim danima, J. Edgar, pas gonič, to bi
tražio ili zalupio slušalicom.
— Ja nisam nikakav prokleti Hoover, a Ured se bitno pro
mijenio. Ako ne možemo meñusobno surañivati, potpuno otovo-
reno ili ne, gdje smo onda?
— Pa, to je, na neki način, navedeno u poveljama...
— Koje se češće primijenjuju u obliku prekršaja, rekao bih
— upadne Rosbician. - Daj mi broj svog sigurnog faksa. Sve što
imamo, imat ćeš za jedan sat.
— Hvala ti puno — reče Sorenson - i, isto tako, kako si
rekao, od sada na dalje, što god učinim, bit će soliranje.
— Čemu to sranje?
— Samo čekaj dok se na kongresnom saslušanju ne suočiš
sa šest strogih lica koja te ne vole. Onda ćeš shvatiti.
— Onda ću se vratiti u odvjetničku tvrtku i živjeti puno bolje.
— Ovo mi se sviña, Steve. - Sorenson izdiktira direktoru
FBI-ja broj svog sigurnog faksa.
Trideset i osam minuta proñe prije nego što je glasni pisak faksa Konzularnih
operacija u njegovom uredu najavio pojavu jedne stranice iz FBI-jevog dokumenta.
Wesley Sorenson uzme list papira i pročita sadržaj.
Karl i Johanna Schneider stigli šu u SAD 12. siječnja 1940. Iseljenici su iz
Njemačke, imali su roñake u Ciceru, Illinois, koji su za njih jamčili, izjavljujući
da mladi Schneider ima stručne sposobnosti koje će mu lako omogućiti zaposlenje u
tehničkom području optometrije. Njihova dob je tada bila dvadeset i jedna i
devetnaest godina. Kao razlog za napuštanje Njemačke navedeno je da je djed Johanne
Schneider bio Židov, a ona je zbog toga diskriminirana odlukom arijevskog
ministarstva u Stuttgartu.
U ožujku 1946., gospodin Schneider, tada Charles, radije nego Karl, posjedovao je
malu optometrijsku tvornicu u Centraliji i od useljeničkog ureda je zatražio
useljeničku propusnicu za svoju nećakinju, izvjesnu Janine Ciunitz, maloljetno
žensko dijete, nakon što su njeni roditelji poginuli u automobilskoj nesreći. Molba
je pozitivno riješena i Schneiderovi su legalno usvojili dijete.
U kolovozu 1991. gospoña Schneider je umrla od srčanog oboljenja. Gospodin
Schneider, 76 godina star, i dalje stanuje u 121 Cyprus Street, Centralia,
Illinois. U mirovini je, ali dvaput tjedno nadzire svoj posao.
Nalog za otvaranje ovog dosijea temeljen je na davnom nadzoru njemačkih useljenika
na početku Drugog svjetskog rata. Po mišljenju ovog agenta, tu aktivnost bi trebalo
prekinuti.
Hvala nebesima što nije prekinuta, pomisli Sorenson. Ako je Charles-Karl Schneider
zaista udomio Sonnenkind, obilje informacija se može izvući iz njega, pod
pretpostavkom da su Son-nenkinder imali svoju mrežu. Bilo bi glupo pretpostaviti da
je nisu imali. Pravni i tehnički dokumenti uključeni u useljenički postupak SAD
bili su složeni do zbrkanosti; neka pomoć je bila nužna. Trenutak kad je to trebalo
učiniti možda je odavno prošao, ali pukotina u ledu sada može osloboditi zagañene
vode ispod njega, otkrivajući prljavštinu važnu za sadašnjost. Sorenson podigne
slušalicu svog telefona i pritisne dugme svoje tajnice.
— Da, gospodine?
— Rezervirajte mi kartu za let u Centraliu, Illinois, ili
najbliže tome. Pod izmišljenim imenom, dakako, kojeg ćete mi,
nadam se, reći.
— U koje vrijeme, gospodine direktore?
— Danas, rano poslijepodne, ako možete. Onda se javite
Page 185
mojoj ženi. Neću danas stići kući na večeru.
Claude Moreau proučavao je prijepis iz Nurnberga, Njemačka, dekodirani dosije
izvjesnog doktora Hansa Traupmana, glavnog kirurga nirnberške bolnice.
Hans Traupman, roñen 21. travnja 1922. u Berlinu. Sin dvoje liječnika, doktora
Ericha i Marlene Traupman. Pokazao je rano znakove visokog kvocijenta
inteligencije, sudeći prema njegovim prvim školskim godinama...
Dosije se nastavljao opisom Traupmanovih akademskih postignuća, uključujući i
kratko razdoblje provedeno u Hitlerovoj mladeži, po dekretu, i nakon medicinskog
školovanja, kao mladi liječnik na dužnosti u Sanitatstruppe, medicinskom korpusu
Wehrmachta.
Nakon ratnog sukoba, Traupman se vratio u Niirnberg, gdje je nastavio stručno
usavršavanje, specijalizacijom iz područja kriurgije mozga. U deset godina, sa
stotinama operacija iza sebe, smatralo ga se jednim od vodećih kranijalnih kirurga
u zemlji, ako ne i cijelom zapadnom svijetu. Što se tiče njegovog osobnog života,
malo je poznato. Bio je oženjen s Elke Muller, a taj brak je završio razvodom nakon
pet godina, bez djece. Od tog doba, nastanjen je u otmjenom stanu u najmondenijoj
četvrti Nurnberga. On je bogat čovjek, često posjećuje najskuplje restorane i
poznat je po raskošnim napojnicama. Njegovi gosti sežu od kolega liječnika do
političara iz Bonna i raznih poznatih ličnosti filma i televizije. Sažeto, ako je
takav sažetak moguć, on je bonvivan sa stručnim medicinskim sposobnostima koje mu
takav ekstravagantni život omogućuju.
Moreau podigne slušalicu i dotakne broj kojim je dobivao izravnu vezu s njihovim
čovjekom u Niirnbergu.
- Da? — rekao je glas u Njemačkoj.
- To sam ja.
- Poslao sam ti što postoji.
- Ne, nisi. Iskopaj sve što možeš o Elke Muller.
• — Traupmanovoj bivšoj ženi? Zašto? Ona je prošlost.
- Zato jer je ona ključ, idiote. Razvod nakon godinu ili dvi-
je je shvatljiv, nakon dvadeset savršeno prihvatljiv, ali ne i nakon pet. Tu ima
neka priča. Učini kako sam rekao i pošalji mi materijal što brže možeš.
- To je sasvim drukčiji plan - bunio se agent u Nurnber-
gu. - Ona sad živi u Miinchenu, pod djevojačkim imenom.
— Miiller, dakako. Imaš adresu?
- Naravno. — Agent Deuxieme je izgovori.
- Dakle, zaboravi prethodni nalog. Predomislio sam se. Ja
vi u Miinchen da dolazim. Želim se sam suočiti s tom damom.
— Kako god ti kažeš, ali ja mislim da si lud.

— Svi su ludi — reče Moreau. — U takvo doba živimo.
Sorensonov zrakoplov sletio je u Mount Vernon, Illinois, otprilike četrdeset i pet
kilometara južno od Centralie. S lažnom vozačkom dozvolom i kreditnom karticom koju
je dobio u Konzularnim Operacijama, unajmio je auto i, slijedeći put koji mu je
označio službenik agencije za najam, krenuo na sjever, prema gradu. U Konz-op je
nabavio i plan grada Centralie; adresa, 121 Cvprus Street, bila je jasno označena,
a smjer kretanja od prilaza gradu na autoputu broj 51 vrlo odreñen. Dvadeset minuta
kasnije, So-renson je vozio tihom ulicom tražeći broj 121. Sama ulica bila je,
dakako, prava središnja Amerika, ali iz drukčijeg, prohujalog razdoblja. To je bila
viša klasa Normana Rockwella, velike kuće s prostranim trijemovima, s obiljem
pletenih konstrukcija, čak i stolicama za ljuljanje. U njima se lako moglo
zamisliti vlasnike kuća koji sjede i piju poslijepodnevni čaj sa susjedima.
A onda je ugledao poštanski sandučić, broj 121. Samo ova kuća bila je drukčija, ne
po stilu ili veličini, nešto drugo, nešto istančanije. Što je to bilo? Prozori,
pomisli direktor Konzularnih operacija. Prozori na drugom i trećem katu imali su
navučene zastore, svi. Čak i u prizemlju, veliki, višekrilni uvučeni prozor,
okružen s dva uspravna četverokuta od mutnog stakla, bio je zamračen zastorima. Kao
da ova kuća nije bila baš jako otvorena posjetiteljima. Wesley se pitao, je li on
ta kategorija, ili nešto gore. Parkirao je auto pred kućom, izašao i krenuo
betonskom stazom, popeo se stubištem i pozvonio.
Vrata se otvore, i pojavi se vitak starac prorijeñene bijele kose, s naočalama
debelih stakala. — Da, izvolite? — rekao je tihim, nesigurnim glasom s jedva
Page 186
primjetnim tragom nekog naglaska.
- Moje ime je Wesley Sorenson, ja sam iz Washingtona, D.
C, gospodine Schneider. Moramo razgovarati, ili ovdje ili u ma
nje udobnom prostoru.
Starčeve oči se rašire, ono malo boje nestane s njegovog lica. Nekoliko je puta
pokušavao progovoriti, ali riječi su ga gušile. Napokon, postane razgovjetan. —
Ach, trebalo vam je tako dugo, to je bilo tako davno... Uñite, čekao sam vas gotovo
pedeset godina... Uñite, uñite, vani je prevruće, a klimatizacija je skupa... Ništa
sad više nije važno, ionako.
- Mi nismo toliko različitih godina, gospodine Schneider
— reče Sorenson, ulazeći u veliko viktorijansko predvorje i krene
za udomiteljem Sonnenkinda u zasjenjenu dnevnu sobu, ispunje
no pretjerano tapeciranim namještajem. — Pedeset godina nije
tako dugo ni za jednog od nas dvojice.
- Mogu li vam ponuditi malo Schnappsa? Iskreno, meni bi
dobro došla jedna do dvije, možda i više.
- Mali viski bi bio dovoljan, ako imate. Burbon bi mi
prijao, ali nije važno.
- Ah, važno je, a ja ga imam. Moja mlaña kćerka udala se
za čovjeka iz jedne od Carolina, i on to voli... Sjednite, sjednite,
sad ću ja nestati nakratko i donijet ću nam našu žrtvu lijevanicu.
- Hvala. — Direktor Konz-op odjednom se upita, da li se
trebao pobrinuti za oružje. Predugo nije bio na terenu! Stari pasji
sin možda sad traži svoje. Ali, Schneider se, umjesto toga, vratio
noseći srebrni poslužavnik, čaše i dvije boce na njemu, i nije
imao nikakvih izbočina na odjeći.
- Ovo će olakšati stvari, nicht wahr? - rekao je.
- Čudim se što ste me uopće očekivali — primijeti Soren
son kad su pića bila pred njima, njegovo na stoliću, a Nijemčevo
na ručnom naslonu naslonjača njemu nasuprot. — Kako kažete,
bilo je to prije tako puno godina.
- Moja mlada žena i ja bili smo dio fanatične mladeži Nje
mačke, u ono vrijeme. Sve te bakljade, parole, euforija pripadno
sti rasi istinskih gospodara svijeta. Sve je to bilo prilično zavodlji
vo, i mi smo bili zavedeni. Našu misiju dodijelio nam je Heinrich
Himmler osobno, koji je razmišljao "dugoročno", kako danas ka
žemo. On je, zaista vjerujem, mislio da ćemo izgubiti rat, ali bio
je do kraja odan tezi o arijevskoj superiornosti. Nakon rata, mi
smo postupili po nalogu organizacije Odessa. Čak i tada, još smo
vjerovali.
— I tako ste tražili, prihvatili useljenje izvjesne Janine Clu-
nitz, kasnije Clunes, i posvojili je?
— Da. Bila je izuzeno dijete, puno inteligentija od Johanne i
mene. Svaki utorak navečer od njene osme ili devete godine, ljudi
su dolazili po nju i vozili je na neko mjesto gdje je bila - mislim
da se to kaže, indoktrinirana.
— Gdje je bilo to mjesto?
— Nikad nisam saznali. U početku, dobivala je samo slat
kiše, sladoled i tome slično, kasnije, kako je postajala starija, sa
mo nam je rekla da je podučavaju o našem "slavnom naslijeñu",
upotrijebila je te riječi, i naravno, mi smo znali što to znači.
— Zašto mi to sad pričate, gospodine Schneider?
— Jer u ovoj zemlji živim pededeset i dvije godine. Ne mogu
reći da je savršena, nijedna država nije, ali bolje je nego ono ot
kuda sam došao. Znate li tko živi tamo preko puta?
— Otkud bih znao?
— Goldfarbovi, Jake i Naomi. Židovi. A oni su bili Johanni-
ni i moji najbolji prijatelji. A dolje niže, prvi crni par koji je ovdje
kupio kuću. Goldfarbovi i mi pripremili smo im zabavu za dobro
došlicu, i svi su došli. A kad je na njihovom travnjaku zapaljen
križ, svi smo se skupili, uhvatili razbijače i predali ih zakonu.
Page 187
— Nije baš po planu Trećeg Reicha.
— Ljudi se mijenjaju, svi se mijenjamo. Što da vam kažem?
— Koliko je prošlo od vašeg zadnjeg kontakta s Njemačkom?
— Mein Gott, ti idioti uporno nazivaju dva, tri puta godiš
nje. Kažem im da sam ja star čovjek i nek' me puste na miru, jer
više nisam uključen. Sigurno sam u njihovim kompjutorima ili
koje im, već, nove tehničke naprave govore što trebaju raditi.
Prate me; ne odustaju, ne prestaju mi prijetiti.
— Nema nikakvih imena?
— Ima, jedno. Zadnji poziv prije mjesec dana, bio je gotovo
histeričan, vikao je na mene da bi neki Herr Traupman mogao
zapovjediti moje pogubljenje. "Čemu?" pitao sam. "Uskoro ću io
nako biti mrtav i vaša tajna će umrijeti sa mnom."
Claude Moreau vozio se niz Leopoldstrasse; vozio je njegov min-henski čovjek,
prethodno izvidjevši zgradu u kojoj je živjela Elke Miiller, bivša Frau Traupman.
Kako bi uštedjeli Moreauovo vrijeme, tajni ured Deuxieme u Koniginstrasse
telefonirao je madame
Miiller, objašnjavajući da bi visoki član francuske vlade želio s njom raspraviti
povjerljiva pitanja koja bi joj mogla donijeti financijsku korist... Ne, čovjek
koji zove, nema pojma o kakvim se povjerljivim pitanjima radi, samo zna da to ni na
koji način neće kompromitirati štovanu damu.
Stambena zgrada bila je u visokom stilu, sam stan još i više, bogata mješavina
baroka i art decoa. Elke Miiller je bila u skladu sa svojom okolicom, visoka
aristokratska žena sedamdesetih godina, njena crna kosa, s frizurom, bijelo-sivo
prošarana, lice četvrtasto, crte orlovske. Bila je, očito, žena s kojom se ne treba
šaliti; vidjelo joj se u očima, velikim, sjajnim i na granici neprijateljstva ili
sumnjičavosti, ili i jednog i drugog.
— Moje ime je Claude Moreau, madam, ja sam pri Quai
d'Orsavu u Parizu — rekao je šef Deuxieme Bureau na nje
mačkom, nakon što ga je odgovarajuće obučena sluškinja pripus
tila u dnevni boravak.
— Nije nepohodno govoriti na die Deutsche, monsieur. Moj
francuski je tečan.
— To je veliko olakšanje — lagao je Moreau — jer moj nje
mački je jedva prolazan.
— Više od toga, rekla bih. Sjednite tu, nasuprot, i objasnite
ta povjerljiva pitanja, molit ću. Ne mogu zamisliti zašto bi se vla
da Francuske i najmanje zanimala za mene.
— Oprostite mi, madame, ali ja bih rekao da možete.
— Vi ste drski, monsieur.
— Ispričavam se. Samo želim biti jasan i govoriti istinu, ka
ko je ja shvaćam.
— Sad ste divni. Traupman, zar ne?
— Znači moja blaga pretpostavka je bila ispravna, zar ne?
— Bila je, dakako. Ne može biti drugog razloga.
— Bili ste u braku s njim...
— Ne za dugo, za jedan brak - upadne Elke Miiller brzo,
čvrsto — ali predugo za mene. Znači njegovi gnjusni mali pilići
stižu na vaš ražanj, je li tako?... Ne gledajte tako začuñeno, More
au. Čitam novine i gledam televiziju. Shvaćam što se dogaña.
— O tim "prljavim pilićima"? Smijem li vas o njima upitati?
— Zašto ne? Ja sam napustila inkubatorsku zadrugu prije vi
še od trideset godina.
— Hoće li biti drsko od mene ako bih vas zamolio da poja
snite - samo ono što vama pogoduje, dakako.
— Sad lažete, monsieur. Vi 'biste radije da se je osjećam
strašno neugodno, čak i da sam ogorčeno histerična, i ispričam
vam kakav je on strašan čovjek bio. Pa, ja to ne mogu, bila istina
ili ne. Meñutim, ovo vam mogu reći, kad pomislim na Traupma-
na, što je rijetko, ispunjena sam gañenjem.
— O...?
Page 188
— O, da, vaše pojašnjenje. Dobro, imat ćete ga... Udala sam
se za Hansa Traupmana ponešto kasno. Bila mi je trideset i jed
na, njemu trideset i tri, a bio je već i u toj dobi vrlo uspješan ki
rurg. Zapanjila me njegova liječnička izuzetnost i vjerovala sam
da je ispod njegove dosta hladne površine dobar čovjek. Bilo je
topline koja me je ushićivala, dok uskoro nisam saznala da je sve
to gluma. Zašto sam ga ja privukla, to je ubrzo postalo jasno. Bila
sam od Miillerovih iz Baden-Badena, najbogatijih zemljoposjed
nika u regiji, isto tako i društveno istaknutih, i omogućila mu pri
stup u krugove čiji je dio očajnički želio biti. Vidite, njegovi rodi
telji su bili liječnici, oboje, ali ne baš zanimljivi ljudi, i sasvim si
gurno, ne baš naročito uspješni. Njihove prakse su bile vezane uz
bolnice koje služe nižim ekonomskim klasama...
— Ako smijem — Moreau upadne — je li on koristio polo
žaj u svojstvu vašeg supruga da ispuni svoje društvene ambicije?
— To sam vam upravo rekla.
— Pa zašto si je dopustio razvod?
— O tome on nije imao što reći. Osim toga, nakon pet godi
na on je prokrčio potrebne puteve, a njegova stručnost je obavila
ostalo. Iz poštovanja prema obitelji Miiller, pristala sam na ta
kozvani sporazumni razvod — jednostavno neslaganje, nijedna
strana nije ni za što optužena. To je najveća kritika koju sam uči
nila, i moj otac me je, prije smrti, temeljito kritizirao zbog toga.
— Smijem li pitati zašto?
— Vi ne poznajete moju obitelj, monsieur, a Miiller je često
prezime u Njemačkoj. Objasnit ću vam. Miillerovi iz Baden-Ba
dena suprotstavili su se kriminalcu Hitleru i njegovim gangsteri
ma. Fiihrer se nas nije usudio dotaknuti, zbog našeg imetka i lo
jalnosti koju su nam iskazivale tisuće naših namještenika. Savez
nici nikad nisu shvatili koliko se Hitler bojao domaćeg neprijatelj
stva. Da su shvatili, mogli su razviti taktiku unutar Njemačke, ko
ja bi skratila rat. Kao i Traupman, mali nasilnik s brkom vinuo se
predaleko izvan svog dosega, družeći se s ljudima kojima se izda
leka divio, no koji ga nikad nisu prihvatili. Moj otac je uvijek tvr-
dio da su Hitlerovi napadi brbljarije uplašenog čovjeka, spremnog da ubijanjem
ukloni i najmanji oblik suprotstavljanja, sve dok zbog toga nema posljedica.
Meñutim, Herr Hitler se, putem vojne obveze, pobrinuo da moja dva brata odu na
rusku frontu, gdje su poginuli, vjerojatnije od njemačkog nego od sovjetskog metka.
— Hans Traupman, molim?
— On je bio potpuni nacist — reče madame Miiller tiho,
okrenuvši lice prema poslijepodnevnom suncu koje se probijalo
kroz prozor. — To je bilo čudno, gotovo neljudski, ali on je htio
moć, jednostavno moć, bez obzira na priznanja svojoj profesiji.
On je ponavljao diskreditirane teorije o superiornoj arijevskoj rasi
kao da ih se smatra nepogrešivima, iako je morao znati da to ni
su bile. Mislim da je to bila ogorčenost odbačenog mladog čovje
ka koji nije mogao ući u njemačku elitu, unatoč sve većoj reputa
ciji, jer je, jednostavno, bio gruba, neprivlačna osoba.
— Vi vodite prema nečem drugom, mislim - reče Moreau.
— Da, tako je. On je počeo održavati sastanke u našoj kući
u Niirnbergu, sastanke s ljudima za koje sam znala da su ne
popravljivi nacionalsocijalisti, Hitlerovi fanatici. On je zvučno
izolirao podrum, gdje su se svakog utorka sastajali - meni bora
vak nije bio dopušten. Puno se pilo, a iz naše spavaće sobe mogla
sam čuti vikanje i "Sieg HeiF i pjesmu Horsta Wessela, stalno. To
je potrajalo tri godine, do pete godine našeg braka, i ja sam se
konačno suočila s njim — zašto to nisam ranije učinila, jedno
stavno, ne znam... Osjećaji, ma kako pokolebani, uključuju i zaš-
titničke sklonosti. Vikala sam na njega, optužujući ga za strašne
stvari, za pokušaj vraćanja prošlih užasa. I u srijedu ujutro, nakon
jedne od tih strašnih noći, on mi je rekao, "Nije važno što ti mi
sliš, kujo bogata. Bili smo u pravu onda i u pravu smo sada!" Su
Page 189
tradan sam otišla. Pojašnjava li vam ovo dovoljno, Moreau?
— Bez sumnje, madame — odgovori šef Deuxiemea. — Mo
žete li se sjetiti ijednog muškarca ili žene sa tih sastanaka?
— To je bilo prije više od trideset godina. Ne, ne mogu.
— Čak ni nekog od onih "nepopravljivih nacista"?
— Da razmislim... Bio je Bohr, Rudolf Bohr, mislim, i bivši,
vrlo mlad pukovnik Wehrmachta po imenu Von Schteifel. Osim
te dvojice, pamćenje me ne služi. Sjećam ih se samo zato jer su
bili česti posjetitelji na ručkovima ili večerama, kad se nije razgo
varalo o politici, ali njih sam vidjela kroz prozor spavaće sobe,
kad su ustajali iz stolica.
— Bili ste od velike pomoći, madame — reče Moreau, usta-
jući. - Neću vas više smetati.
— Zaustavite ih - prošaptala je Elke Miiller promuklo. —
Oni će biti smrt za Njemačku!
— Sjetit ćemo se vaših riječi — reče Claude Moreau, izla
zeći u predvorje.
22
U Deuxiemeovom sjedištu u Koniginstrasse, Moreau je iskoristio svoje povlastice i

zatražio od Pariza poziv Wesleyu Sorensonu, odmah.
Sorenson je letio natrag u Washington, kad je zazujao njegov Sky-Pager. Ustao je sa
sjedala, otišao do telefona u prvoj klasi, ubacio karticu i dobio svoj ured.
- Pričekajte, gospodine Direktore - rekla je telefonistica u
Konzularnim operacijama. — Pozvat ću Munchen i spojiti vas.
- A116, Wesley?
- Da, Claude?
- To je Traupman!
- Traupman je ključ!
Progovorili su istodobno. — Bit ću u uredu za otprilike jedan sat. — reče Sorenson.
— Javit ću ti se.
- Naradili smo se obojica, mon ami.
- Do vraga, jesmo.
Drew je ležao uz Karin u krevetu njene sobe u hotelu Bristol; to što su zajedno,
bila je pogodnost koju je nerado odobrio Witkow-ski. Vodili su ljubav i sad su
uživali u ugodnoj smirenosti ljubavnika koji znaju da pripadaju jedno drugome.
— Na čemu smo, do vraga? - reče Latham, zapalivši jednu
od svojih povremenih cigareta. Dim se izvijao iznad njih.
— To je sad u Sorensonovim rukama. Ti nemaš nikakve
kontrole.
— To mi se i ne sviña. On je u Washingtonu, mi u Parizu, a
taj prokleti Kroeger je na drugom planetu.
— Droge mogu izvući informacije iz njega.
— Liječnik u veleposlanstvu kaže da ne može s tim u svezi
ništa poduzeti dok se ne oporavi nakon prostrijelnih rana. Pukov
nik je bjesniji nego što sam ga ikad vidio, ali ne može zanemariti
liječnikovo mišljenje. Ni ja nisam baš jako oduševljen: svakih
dvadeset i četiri sata koje izgubimo, izrode ćemo sve teže pro
naći.
— Tako si siguran u to? Neonacisti se ukopavaju preko dva
deset godina. Kakvu razliku može donijeti jedan dan?
— Ne znam, možda drugog Harrva Lathama. Možda sam
nestrpljiv, recimo.
— Mogu shvatiti. Postoji li ikakva strategija što se tiče Jani-
ne?
— Znaš koliko i ja. Sorenson je rekao da ostanemo u tajno
sti i šutimo i dojavimo Antinavousima da imamo Kroegera. To
smo učinili i u Wesleyevom uredu ostavili poruku da su njegove
Page 190
upute uvažene. Potpis, Pariz.
— On zaista vjeruje da meñu Antinavousima ima ubačenih?
— Rekao mi je da nas pokriva sa svih strana; ne može biti
štete. Imamo Kroegera i nitko mu ne može ni blizu. Ako netko
pokuša, znat ćemo da smo s jedne strane nepokriveni.
— Sudjeluje li Janine u tome?
- To je Wesleyev posao. Ne bih znao kako mu prići.
- Pitam se je li joj Courtland rekao za Kroegera.
- Morao je nešto reći, kad smo ga digli u tri u jutro.
- Mogao je reći bilo što, ne nužno istinu. Svi veleposlanici
znaju što treba, a što ne treba reći članovima svoje obitelji, u to
me su izvježbani. Uglavnom, upravo zbog njihove zaštite.
- Taj argument ima nedostatak, Karin. On je vlastitu ženu
smjestio u D i I, stršljenovo gnijezdo povjerljivih informacija.
- Njegov brak je relativno svjež, a ako je istina ono što mi
slimo, Janine je htjela da je tamo smjesti. Nedavno vjenčanoj ženi
ne bi trebalo biti jako teško uvjeriti svog supruga. A, vjeruj mi,
ona je imala kvalifikacije, i bez sumnje, cijelu stvar je postavila u
smislu želje za vlastitim domoljubnim doprinosom.
- Ispravno ili, barem ti trebam vjerovati na riječ, Eva i ja
buka su vaši izumi...
- Muški šovinist - prekine ga De Vries, smijući se i
nježno ga bočne u bok.
- Jabuka nije bila naša zamisao, damo.
- Opet si pejorativan.
- Pitam se, kako će to Wes srediti — reče Latham, uhva
tivši je za ruku, i zadrži je tako, dok je gasio cigaretu.
- Zašto mu se ne javiš?
- Njegova tajnica je rekla da se neće vratiti do sutra, što
znači da je nekamo otišao. Spomenuo je da ima još jedan
problem, težak, pa možda se time bavi.
- Ja bih mislila da će Janine Courtland imati prednost.
- Možda i ima. Sutra ćemo saznati - zapravo danas. Sun
ce izlazi.
- Neka izañe, najdraži. Ne smijemo u veleposlanstvo, pa
smatrajmo ovo našim praznicima, tvojim i mojim.
- To mi se sviña — reče Drew, okrenuvši se prema njoj;
njihova tijela se dotaknu. A telefon zazvoni. — Silni praznici —
doda Latham, posegnuvši za nasrtljivim aparatom. - Da?
- Ovdje je sada jedan i nešto — reče glas Wesleya Sorenso-
na. — Oprostite ako sam vas probudio, ali dobio sam broj vaše
hotelske sobe od Witkowskog, a htio sam vas držati u tijeku.
- Što se dogodilo?
- Vaši informatički čarobnjaci su točno naciljali. Sve se
slaže. Janine Clunitz je Sonnenkind.
- Janine tko?
— Clunitz je njeno pravo ime — Clunes je anglizirano. Od

gojili su je Schneiderovi u Centraliji, Illinois.
— Da, to smo pročitali. Ali kako možeš biti siguran?
— Danas sam bio tamo. Stari Schneider je potvrdio.
— I što ćemo sad, do vraga?
— Ne "mi", već "ja" — odgovori direktor Konzularnih ope
racija. — Ministarstvo vanjskih poslova je povuklo Courtlanda na
trideset i šest sati zbog hitnog sastanaka s nekoliko europskih ve
leposlanika, predmet razgovora mora čekati dok oni ne stignu.
— Ministarstvo je pristalo na to?
— Ministarstvo ni ne zna za to. To je Četiri Nula zapovijed,
izdana iz ovog ureda zaobilaznim kanalima kako bismo izbjegli
mogućnost presretanja.
— To, nadam se, zvuči smisleno.
Page 191
— Koga briga? Pokupit ćemo ga u zračnoj luci i bit će u mom
uredu prije nego što tajnik Bollinger naruči svoja Benedict-jaja.
— Hej, čini mi se da čujem kako govori stari operativac.
— Može biti.
— Kako ćeš riješiti Courtlanda?
— On je, valjda, pametan koliko tvrdi njegov službeni dosije.
Snimio sam Schneidera - uz njegov pristanak - i dobio od njega
usmenu potvrdu vrlo temeljite izjave. Predočit ću Courtlandu sve
i nadati se da će spoznati.
— Možda i neće, Wes.
— Pripremio sam se za to. Schneider je spreman da ga se
prebaci u Washington. Njemu se zaista ne sviña ono odakle je
došao - njegove riječi, inače.
— Čestitke mom glavonji.
— Hvala, Drew, nije loše, kad ja to priznajem... Ima još nešto.
— Što?
— Stupi u vezu s Moreauom. Razgovarao sam s njim prije
nekoliko minuta, on očekuje tvoj poziv danas ujutro - po vašem
vremenu.
— Nerado zaobilazim Witkowskog, Wes.
— Ni nećeš, on sve zna. Javio sam se i njemu. Njega bi bilo
glupo izostaviti; treba nam njegovo iskustvo.
— Što je s Moreauom?
— On i ja krenuli smo različitim smjerovima, a vratili se s
istom informacijuom. Pronašli smo naš ulaz u Bratstvo. To je
muškarac, liječnik u Niirnbergu, tamo gdje su bila suñenja.
— Ironično. Što se jednom dogodi, dogaña se opet.
— Čut ćemo se kasnije, nakon što razgovaraš s Moreauom.
Latham spusti slušalicu i okrene se Karin. - Naši praznici
su malo skraćeni, ali imamo još jedan sat, otprilike.
Noć je bila mračna i tiha, dok su, jedan po jedan, u razmaku od deset minuta,
motorni čamci skretali prema dugačkom doku na rijeci Rajni. Prigušeno crveno
svjetlo na najvišem stupu bilo je njihovo odredište, povremena mjesečina nije
pomagala, jer nebo je bilo oblačno. Vozači ovih brzih plovila, meñutim, poznavali
su vodene puteve i imanja koja su posjećivali. Motori su pogašeni otprilike
tridesetak metara od doka, a riječne struje su lagano navodile čamce prema njihovim
vezovima, gdje je dvočlana posada dočekivala dobačenu užad i bezglasno ih povlačila
na pristanišno mjesto. Jedan po jedan, ljudi koji su pribivali skupu, izlazili su
na dok i popločanu stazu koja je vodila do zdanja na rijeci.
Kako su stizali, pozdravljali su se meñusobno na velikoj, svijećama osvijetljenoj
verandi gdje su poslužena pića, kava i sendviči. Razgovor nije pobuñivao pozornost
- rezultati u golfu i teniska natjecanja, ništa važno; to će se bitno promijeniti.
Sat i dvadeset minuta kasnije, skupina je bila upotpunjena, sluge otpuštene i počeo
je službeni sastanak. Devet predvodnika Die Bru-derschaft der Wacht sjeli su u
polukrug okrenuti prema govornici. Doktor Hans Traupman ustane sa svog mjesta i
priñe govornici.
— Sieg Heill — viknuo je, trznuvši ruku naprijed, u nacistič
kom pozdravu.
— Sieg Heill — zaurlali su voñe jednoglasno, ustajući kao
jedan i podižući ruke.
— Sjednite, molim — reče liječnik iz Niirnberga. Svi su sjeli,
njihovo držanje uspravno, njihova usredotočenost potpuna. Traup
man nastavi. — Imamo veličanstvene vijesti. Diljem zemaljske
kugle neprijatelji Četvrtog Reicha su u rasulu, drhte u strahu i
zbunjenosti. Sad je trenutak za sljedeći korak, napad koji će ih
baciti još dublje u čuñenje i paniku, a naši učenici - da, naši uče
nici spremni su oprezno ali odlučno preuzeti posvuda položaje od
utjecaja... Naša akcija će tražiti žrtve mnogih na terenu, zatvorski
rizik, čak i smrt, ali naša odlučnost je čvrsta, naš cilj velik, jer bu
dućnost je zaista naša. Predat ću ovaj skup u ruke čovjeka kojeg
smo izabrali za Fiihrera Briiderschafta, Zeusa koji će voditi naš
Page 192
pokret do ostvarenja, jer on je čovjek bez kompromisa, a čelične volje. Čast mi je
pozvati Giinthera Jagera koji će vam se obratiti. I opet, kao jedan, članovi male
zajednice ustanu i još jednom njihove ruke polete naprijed. — Sieg Heil! —
izvikivali su.
— Sieg Heil, Giinther Jager!
Vitki, plavokosi čovjek visok približno metar i devedeset, u crnom odijelu, s
bijelim svećeničkim ovratnikom, digao se s mjesta u sredini i prišao govornici.
Uspravnog držanja, dugačkog koraka, s isklesanom glavom boga Marsa. Njegove oči,
meñutim, one su zahtijevale pozornost. Bile su sivozelene i prodorne, iznenadno
hladne pa opet čudno žive u naletima topline dok se njegov pogled zaustavljao na
pojedincima; te oči lutale su od stolice do stolice i svaki pojedinac na kojem bi
se zaustavile bio je obliven sjajem njegovog pogleda.
— Ja sam onaj koji je počašćen — počeo je tiho, dopustivši
si blag osmijeh. - Kao što svi znate, ja sam skinuti otac moje
Grkve, jer ona moje stavove smatra nedoličnima, ali ja sam našao
stado puno veće od ijednog u kršćanskom svijetu. Vi predstavljate
to stado, milijune koji vjeruju u našu stvar. — Jager zastane pa
uvuče desni kažiprst izmeñu svog svećeničkog ovratnika i vrata,
dodajući s humorom na vlastiti račun — Često poželim da su po
glavari moje zabludjele crkve moj izgon učinili javnim, jer guši
me ovaj bijeli okov oko mog vrata. Ali, dakako, oni to ne mogu;
to bi bila loša politika. Oni skrivaju više bogumrskih grijehova ne
go što ih svete knjige imenuju; oni to znaju i ja to znam, pa je ta
ko izvršena pogodba.
Tihi smijeh ispunjen razumijevanjem dopre iz publike. Giin-ter Jager nastavi. —
Kako vam je Herr Doktor Traupman rekao, mi uskoro ulazimo u sljedeću fazu unošenja
nereda meñu naše neprijatelje. To će biti razorno, nevidljiva armija napast će
najvitalniji izvor života na Zemlji... Vodu, gospodo.
Odgovor je sad bio čuñenje; sudionici skupa su razgovarali meñusobno. — Kako će to
biti ostvareno, moj skinuti brate? — pitao je stari katolički svećenik, monsinjor
Heinrich Paltz.
— Da vaša Grkva zna tko i što ste vi, Oče, na juriš bi nam
se pridružili.
— Ja mogu potkrijepiti naše teorije još od Knjige Postanka!
— monsinjor ga prekine. — Kain je očito bio crnac, Kainov
znak je njegova koža, a bila je crna! I knjiga Levita i Deutorono-
mija govore o nižim plemenima koja su odbacili riječ proroka!
— Ne ulazimo sad u učenu raspravu, Oče, jer obojica bismo
mogli izgubiti. Proroci su, uglavnom, bili Židovi.
— Kao i plemena!
— Similias similibus, moj prijatelju. To je bilo prije dvije ti
suće godina, a mi smo ovdje i sad, dvije tisuće godina kasnije. Ali
pitali ste kako ćemo izvesti ovu operaciju. Mogu li objasniti?
— Molim, izvolite, Herr Jager — reče Albert Richter, dile
tant koji se pretvorio u političara, ali uz imetak i drukčiji način
života u Monacu.
— Rezervoari, gospodo, glavne vodene rezerve Londona,
Pariza i NVashingtona. Dok traje ovaj naš skup, razrañuju se pla
novi za ispuštanje tona otrovnih kemikalija u te središnje spre
mnike iz letjelice, po noći. Kad se rašire, tisuće ljudi će pomrijeti.
Leševi će se gomilati po ulicama, vlade svake pojedine države bit
će optužene, jer zaštita životnih zaliha je njihova odgovornost. U
Londonu, Parizu i Washingtonu, to će biti ravno katastrofalnoj
kugi, grañanstvo će biti užasnuto, izbezumljeno. Kako političari
budu padali, naši ljudi će preuzimati njihova mjesta, tvrdeći da
imaju odgovore, rješenja. Tjednima, možda mjesecima kasnije,
nakon što se kriza ograniči protuotrovima ubačenim na sličan na
čin u vodu, mi ćemo već imati značajni utjecaj u vladama i njiho
vim vojskama. Kad se vrati relativni mir, naši sljedbenici će dobi
ti svoje priznanje, jer samo oni će poznavati i primijeniti potreb
na kemijska sredstva ili protuotrove.
Page 193
— Kad će se to dogoditi? — upita Maximilian von Lowen-
stein, sin generala i izdajica iz Wolfsschanze kojeg je SS pogubio,
ali čija je lojalna majka bila ljubavnica Josefa Goebbelsa, odana
kurtizana Reicha koja se gnušala svog supruga. — Moja majka je
stalno govorila o ekstravagantnim a neodreñenim obećanjima
koja su potjecala iz državnog ureda. Smatrala je da su vrlo štetna
i da omekšavaju Fiihrera.
— A naše povijesne knjige će slaviti doprinose koje je vaša
majka dala Trećem Reichu; meñu ostalim, i kako je razotkrila
svog supruga-izdajicu. Meñutim, u sadašnjoj situaciji, taktika je
pažljivo razrañena, uključujući i nosivost niskoletećih letjelica
koje izmiču radarima. Sve je na svom mjestu u promjeru od dvije
stotine kilometara od ciljeva, naši stručnjaci su na poprištu. Pre
ma zadnjim procjenama, operacija Vodena Munja dogodit će se
za tri do pet tjedana od današnjeg dana, svaka nacionalna kata
strofa odigrat će se u istom trenu, u najmračnijim noćnim satima
s obje strane Altantika. Odlučeno je da će to biti u četiri i trideset u jutro po

pariškom vremenu, tri i trideset u Londonu i deset i trideset prethodne večeri u
Washingtonu. To su najpogodniji sati mraka. Pogodniji od ovog ne mogu biti.
— I više nego dovoljno, mein Fiihrer, Zeuse naš! — uzvikne
Ansel Schmidt, elektronički mutimilijuner koji je većinu svoje
tehnologije pokrao od ostalih tvrtki.
— Ja vidim problem — reče čovjek snažne grañe zbog čijih
je izrazito velikih nogu stolica pod njim djelovala patuljasto, na-
puhnutog lica, bez bora unatoč godinama. - Kao prvo, ja sam
po struci kemijski inženjer, kao što znate. Naši neprijatelji nisu
budale; uzorci vode se stalno ispituju. Sabotaža će se otkriti i pro
pisati protumjera. Kako ćemo se s tim nositi?
— Njemačka inventivnost je najednostavniji odgovor — od
vrati Giinter Jager, smješkajući se. - Kad su prije nekoliko nara
štaja naši laboratoriji otkrili Ciklon B, koji je svijet oslobodio mi
lijuna Židova i drugih nepoželjnih, naši su razvili i drugu smrtono
snu formulu upotrijebivši topive spojeve naizgled nespojivih ele
menata, koji su učinjeni spojevima izogonskim bombardiranjem
prije miješanja. — Tu Jager zastane i slegne ramenima, i dalje se
smješkajući. - Ja sam čovjek redovnik, našeg reda, i ne tvrdim da
sam stručnjak o toj temi, ali imamo najbolje kemičare, a odreñeni
broj njih je potekao upravo iz vaših laboratorija, Herr Waller.
— "Izogonsko bombardiranje"? — reče debeli čovjek, a os
mijeh se polako širio njegovim širokim licem. — Jednostavna va
rijacija izometrijske fuzije ujednačuje nespojive elemente, potiče
kompatibilnost, kao ovojnica na aspirinu. Razbijanje na sastavne
dijelove može potrajati danima, tjednima, a da o izoliranju speci
fičnih elemenata sa suprotnim djelovanjem i ne govorimo... Ap
solutno ingeniozno, Herr Jager — mein Fiihrer — pozdravljam
vas, pozdravljam vaš talent za okupljanje drugih sjajnih talenata.
— Vi ste preljubazni, ali ja se ne bih snašao u laboratoriju.
— Laboratoriji su za kuharice, vizija mora biti prva! Vaša je
bila "napad na najvažniji životni izvor na zemlji. Vodu...."
— Bogati, a čak i manje imućni kupovat će svoje Eviane i
Pellegrine u trgovinama — reče niski čovjek srednje grañe i krat
ko podšišane tamne kose. — Niže klase će dobiti uputu da pro-
kuhavaju vodu propisanih dvanaest minuta zbog pročišćavanja.
— Uobičajenih dvanaest minuta bit će nedovoljno, Herr
Richter — prekine ga novi Fiihrer. — Zamijenite taj broj sa tri-
deset i sedam, i onda mi kažite, koliko njih će se htjeti, ili moći, toga
pridržavati. Posve sigurno, najniži stupnjevi socijalne ljestvice će najjače biti
pogoñeni, a opet, to i nije u suprotnosti s našim ciljem čišćenja, zar ne? Čitavi
getoi će biti zbrisani, to će nam uštedjeti vrijeme, kasnije.
— Ja vidim još i veću prednost — reče Von Lowenstein, sin
kurtizane Reicha. — Ovisno o uspjehu Vodene Munje, ti isti sa
Page 194
stojci mogu biti ubačeni u izabrane rezervoare diljem Europe,
Sredozemlja i Afrike.
— Izrael najprije! - viknuo je senilni monsinjor Paltz. —
Židovi su ubili našeg Krista! — Neki članovi skupa pogledaju se
meñusobno pa zatim u Giintera Jagera.
— Dakako, moj brate svećenice — reče Zeus Bratstva — ali
mi ne smijemo glasno izvikivati takva rješenja, ma koliko ispra
van bio naš gnjev, nije li tako?
— Ja sam samo htio pojasniti logiku svog zahtjeva.
— Jasna je oče, jasna.
Istu tu večer, na davno zaboravljenoj uzletnoj stazi petnaest kilometara zapadno od
legendarnog Lakenheatha u Engleskoj, mala skupina muškaraca i žena proučavala je
planove i karte pod svjetlom reflektora. Iza njih, udaljen, bio je djelomično
prikriveni zrakoplov tipa 727, po svemu sudeći iz sredine sedamdesetih. Stajao je
na rubu šume, a njegov platneni pokrov bio je podignut da omogući ulaz u prednju
kabinu. Jezik kojim je skupina govorila bio je engleski, nekoliko njih s britanskim
naglaskom, ostali s njemačkim.
— Kažem vam, to je nemoguće — rekao je Nijemac. - No
siva moć je sasvim odgovarajuća, ali visina je neprihvatljiva. Pro
zori bi pucali kilometrima od cilja, a radar bi nas uhvatio onog
trena kad bismo se spustili niže. Shema je bezumna, svaki pilot bi
vam to rekao. Ludost udružena sa samoubojstvom.
— U teoriji, moglo bi uspjeti — primijeti jedna Engleskinja
— samo jedan niski prelet kao kod završnog približavanja sle-
tištu, pa onda naglo ubrzanje i udaljavanje; trebaš ostati ispod tri
stotine metara i tako izbjeći radarsku mrežu dok ne prijeñeš Ka
nal. Ali shvaćam što misliš. Rizik je velik, a i najmanja pogreška
znači sigurno samoubojstvo.
— Ovdašnji vodospremnici su na relativno pustom mjestu
— doda drugi Nijemac. — Ali Pariz je poguban.
— Vraćamo se vozilima na tlu, dakle? — upita jedan stariji

Britanac.
— Isključeno - odgovori pilot. — Da bi uspjelo, trebalo bi
nam previše velikih vozila, a to onemogućuje širenje, jer otrovu bi
trebali tjedni da prodre kroz brane glavnih tokova.
— Pa, na čemu smo?
— To je jasno, mislim — reče mladi neonacist koji se držao
u pozadini skupine; sad je istupio naprije, arogantno odgurnuvši
planove letjelice. — Barem, svakom tko je držao otvorene oči za
vrijeme naše obuke u Hausrucku.
— Ovo je bezrazložno gruba primjedba — primijeti Engles
kinja. - Moj vid je vrlo dobar, hvala lijepo.
— Onda, što si vidjela, što ste svi vi često vidjeli, često je
klizalo i kružilo spuštajući se s neba?
— Jedrilica — odgovori drugi Nijemac. - Prilično mala
jedrilica.
— Što imate na umu, mein junger Mann? — upita pilot. —
Eskadrilu takvih letjelica, recimo pedeset ili stotinu, koje se suda
raju iznad vodospremnika?
— Ne, Herr Flugzeugfuhrer. Zamijenite ih s letjelicom koja
već postoji! Dvije divovske vojne transportne jedrilice, svaka s mo
gućnošću prenošenja dva ili tri puta veće tonaže od one nespret
no teške starudije na stazi?
— O čemu pričate? Gdje su takve letjelice?
— U zračnoj luci u Konstanzu, pod teškim pokrivačem, ima
dvadesetak takvih letjelica. Tamo su još od rata.
— Od rata? — uzvikne iznenañeni njemački pilot. — Zaista
vas ne razumijem, junger Mann!
— U tom slučaju, nedostatak je u vašem poznavanju pada
Trećeg Reicha, gospodine. U posljednjim godinama tog rata, mi
Nijemci - a bili smo stručnjaci u jedriličarskoj opremi - razvili smo
Page 195
masivnog Giganta, Mersserchmitt ME 323, nasljadnika ME 321, a
i jedan i drugi bili su najveće transportne jedrilice ikad napravljene.
Bile su prvobitno zamišljene kao potpora opskrbi na ruskoj
bojišnici, s očekivanom punom primjenom u invaziji na Englesku,
jer njihova konstrukcija od drva i tkanine bila je radaru nevidljiva.
— I još su tamo? - pitao je stariji Britanac.
— Kao i veliki dio vaše Kraljevske mornarice i američkih ra-
zarača - "konzervirani", tako se to, mislim, kaže. Letači su ih
provjerili, po mojoj želji. Uz manje popravke, bile bi upotrebljive.
— Kako će uzletjeti, što predlažeš? — upita drugi Nijemac.

— Dva zrakoplova-nosača mogu ih lako podići s kratkih
staza, uz pomoć jednokratnih pogonskih raketa pod krilima jedri
lica. Luftwaffe je dokazala da se to može. Oni su uspjeli.
Nastupila je kratka tišina, koju razbije stariji Britanac. -Mladićeva zamisao ima
smisla - rekao je. — Za vrijeme invazije na Normandiju, deseci takvih jedrilica, a
mnoge su nosile džipove, male tenkove i osoblje, puštene su iza naših linija i
izazvale kaos. Dobra zamisao, momče, zaista vrlo dobra.
— Slažem se — reče zamišljeno njemački pilot, zažmirivši
na trenutak. — Povlačim svoj sarkazam, mladiću.
— Dalje, ako smijem, gospodine — nastavi oduševljeni mla
ñi neonacist — mlaznjaci-nosači mogu ispustiti obje jedrilice na
visini od, recimo, tri tisuće metara iznad spremnika, pa se brzo
dići na dvanaest tisuća, preletjevši Kanal prije nego što radarski
operativci išta uspiju shvatiti.
— A što sa samim jedrilicama? — upita skeptični britanski
neonacist. - Osim ako misija nije odreñena kao bespovratna,
oni se negdje moraju spustiti - ili pasti.
— Ja ću na to odgovoriti — odgovori pilot. — Otvorena po
lja ili pašnjaci blizu spremnika mogli bi biti odreñeni kao mjesta
slijetanja, i jednom kad se spuste, letači bi uništili jedrilice eksplo
zivom i otišli unaprijed pripremljenim vozilima.
— Jawohl — drugi Nijemac podigne ruku pod sjajem reflek
tora. — Ova strategija mogla bi promijeniti puno stvari — rekao
je s tihim autoritetom. — Raspravit ćemo s našim zrakoplovnim
inženjerima preinake na tim jedrilicama. Ja se moram vratiti u
London i zvati Bonn. Kako vam je ime, mladiću?
— Von L6wenstein, gospodine. Maximilian von L6wenstein
Treći.
— Vi, vaš otac i vaša baka izbrisali ste sa štita vaše obitelji
sramotu izdaje koju je počinio vaš djed. Budite ponosni, dječače.
— Pripremao sam se za ove trenutke cijelog života, gospodine.
— I neka. Sjajno ste se pripremili.
— Mon Dieu! - uzviknuo je Claude Moreau, zagrlivši Lathama. Stajali su uz kameni
zid nad Seineom, Karin de Vries, s plavom vlasuljom, koji metar na lijevo od njih.
- Vi ste živi i to je najvažnije, ali što vam je to onaj luñak Witkowski učinio?
— Bojim se, to je u stvari bila moja zamisao, monsieur -

reče Karin, približivši se obojici muškaraca.
— Vi ste De Vriesova, madame? — upita Moreau, skinuvši
svoju beretku.
— Jesam, gospodine.
— Fotografije koje sam vidio kažu da niste, ali, ako je ovo žu-
tokoso strašilo Drew Latham, pa, pretpostavljam, sve je moguće.
— Kosa nije moja, to je vlasulja, monsieur Moreau.
— Certainement. Meñutim, madame, moram priznati da nije
u skladu s tako ljupkim licem. Nekako je, kako da to kažem, po
nešto prizemnija?
— Sad shvaćam zašto se priča da je šef Deuxieme jedan od
najšarmantijih ljudi Pariza.
— Zgodan osjećaj, ali molim vas, nemojte reći mojoj ženi.
— Ako mogu reći — upadne Drew — sretan je što mene vi
Page 196
di, o meni se radi.
— Dakako, prijatelju, ali ja žalim nad gubitkom vašeg brata.
— I ja, pa nastavimo s razlogom zbog kojeg smo ovdje. Že
lim te kurvine sinove koji su ga ubili... meñu ostalim.
— Svi želimo, meñu ostalim. Uz ulicu ima jedan kafić na ot
vorenom; obično je prepun i nitko nas neće primijetiti. Poznajem
vlasnika. Zašto ne bismo odšetali do tamo i zauzeli stol podalje
od ulaza? Zapravo, to sam i dogovorio?
— Odlična zamisao, monsieur Moreau — reče Karin, pri

mivši Drewa pod ruku.
— Molim vas, madame — nastavi šef Deuxieme Bureau,
stavivši kapu na glavu kad su krenuli. — Zovem se Claude, a čini
mi se, bit ćemo zajedno do kraja, ako ga ima. Dakle, "monsieur"
uopće nije nužan, ali to ne trebate reći mojoj obožavanoj ženi.
— Rado bih je upoznala.
— Ne s tom plavom vlasuljom, draga moja.
Vlasnik uličnog kafića pozdravio je tiho Moreaua, iza niza cvijećnjaka i otpratio
njih troje do stola najudaljenijeg od ulaznih vrata s rešetkom. Bio je uz rub do
ramena visokog cvjetnog niza, više u sjeni nego na svjetlu, sa jednom treperavom
svijećom na sredini stolnjaka.
— Mislila sam da će pukovnik Witkowski biti s nama —
reče De Vries.
— I ja — složi se Latham. — Kako to da nije? Sorenson je
jasno rekao da trebamo njegovo iskustvo.
- Njegova odluka — objasrtt Moreau. — On je krupan,
dojmljiv čovjek po viñenju poznat mnogima u Parizu.
- Pa zašto se onda nismo sastali negdje drugdje - upita
Drew. — Recimo, u hotelskoj sobi?
- Opet, pukovnik. Vidite, na neki način, on i je ovdje. Na
pločniku, tu ispred, parkiran je jedan neobilježeni auto američkog
veleposlanstva. Vozač će ostati za upravljačem, a njegova dva
marinca druga u civilnoj odjeći šeću se meñu prolaznicima s dru
ge strane našeg vrtnog zida.
- Provodi test, dakle — reče De Vries, izjavljujući a ne po
stavljajući pitanje.
- Točno. Zato ovaj naš zajednički prijatelj i dalje izigrava
vojnika, što je posve kontradiktorna uloga. Witkowski se želi
uvjeriti da nema drugih propusta, ali ako ih ima, on namjerava
uhvatiti zarobljenika i saznati izvor.
- To sliči na Stanleva - Latham se ponovno složi. — Je
dini rizik u koji se on upušta je moj život.
- Vi ste potpuno sigurni - reče šef Deuxieme. - Ja osje
ćam veliko štovanje prema vašim agresivnim marincima... Karin
— doda on, spazivši njenu zamotanu ruku - vaša ruka... pukov
nik mi je r-ekao da ste ranjeni. Žao mi je!
- Dobro zacjeljuje, hvala vam, a kasnije će mala protezica
upotpuniti estetski dojam. Sutra idem k liječniku, nakon čega ću
nositi par rukavica, pretpostavljam.
- Deuxiemeov auto vam je raspolaganju, dakako.
- Stosh je već dogovorio — reče Drew. - Ja sam to tražio,
jer hoću sve na račun veleposlanstva. Proklet bio ako ona plati i
jedan sou za liječničke račune.
- Dušo, to nije važno...
- Menije!
- Ah, "mon chou". Znači tako stoje stvari. Jako mi je drago
zbog vas oboje.
- Izletjelo mi je, monsieur. Je regrette.
- Nemojte, molim vas. Unatoč profesiji, ja sam romantique
au coeur. Isto tako, pukovnik Witkowski je spomenuo, krajnje
povjerljivo, moguću vezu meñu vama. Puno je bolje kad niste sa
mi u ovakvim situacijama, usamljenost je strašno opterećenje kad
Page 197
ste pod stresom.
- Dobro rečeno, monsieur... mon ami, Claude.
- Merci.
I
— Jedno pitanje - upadne Latham. — To što Stanlev nije

ovdje, to mogu shvatiti, ali vi ste tu? Niste li vi prilično poznati u
Parizu?
— Teško, ako uopće - odgovori Moreau. - Moja slika se
nikad nije pojavila u novinama ili na televiziji - takva je politika
Deuxieme Bureau. Čak ni vrata mog ureda ne nose natpis Le Di-
recteur na staklu. Ne kažem da naši neprijatelji nemaju moje fo
tografije, sigurno imaju, ali moj lik nije dojmljiv. Nisam ni visok
niti se ekstravagantno oblačim, ja sam zaista prilično običan. Ka
ko vi Amerikanci kažete, teško da bih iskakao u gužvi, a imam i
veliku zbirku šešira; pogledajte idiotsku kapicu koju nosim. To je
sve što trebam.
— Osim u slučaju vaših neprijatelja — reče Drew.
— To je rizik kojem se izlažemo, zar ne, prijatelju? A sad
dopustite, informirat ću vas. Kao što znate, ili ne trebate znati,
veleposlanik Courtland će biti na Concorde za Washington sutra
ujutro...
— Sorenson je rekao da ga povlači na trideset i šest sati —
upadne Drew — objašnjenje je nekakva sklepana izmišljena ob
veza u Ministarstvu vanjskih poslova za koju Ministarstvo ne zna.
— Upravo tako. U meñuvremenu, gospoña Courtland je pod
našim nadzorom; vjerujte mi, potpun je. Svaki korak koji napravi
izvan veleposlanstva bit će praćen, a čak i unutar veleposlanstva
svaki telefonski broj kojeg nazove odmah će se javiti u moj ured,
pukovnikovom ljubaznošću...
— Ne možete snimati njene razgovore? — prekine ga Latham.
— Rizik je prevelik, nema vremena da reprogramiramo tele
fone. Ona je nesumnjivo svjesna takve taktike i sama će provjera
vati. Ako zamjeti prisluškivanje, znat će da je pod nadzorom.
— Na isti način kako si ti potvrdio da moj telefon nije sigu
ran, Drew.
— Sastanci na odreñenim mjestima - potvrdi Latham. —
U redu, imate je pod povećalom. Ako se ništa ne dogodi?
— Onda se ništa neće dogoditi — reče Moreau. — Ali to bi
mi izgledalo krajnje neobično. Sjetite se, ispod šarmatne vanjštine
postoji fanatik, izvježbani vjernik fanatičnih ciljeva. Tu je, jedan
sat od granice svetog Reicha njenih želja, a tako se visoko uspela
u svom životu i radu da će njen ego tražiti odreñenu zadovoljšti
nu. Pljesak, to je bolja riječ, jer svi Sonnenkinder moraju imati
izuzetan ego. Iskušenje će biti podjednako izuzetno. Po mojoj
procjeni, s veleposlanikom na puta, ona će povući potez i mi ćemo nešto novo
saznati.
- Nadam se da ste u pravu. — Latham se namršti kad se
konobar približio stolu noseći čaše i dvije boce vina na poslužav-
niku.
- Vlasnik mi uvijek donosi svoje novo vino na procjenu —
doda tiho šef Deuxieme Bureau dok je konobar otvarao boce. -
Ako biste vi radije nešto drugo, recite, molim vas.
- Ne, baš dobro. — Drew pogleda Karin i oboje kimnu.
- Smijem li pitati - počne De Vries kad je konobar otišao
— ako je Drew u pravu i ništa se ne dogodi, postoji li mogućnost
da ćemo mi morati od Janine iznuditi neki potez?
- U kojem smislu? - upita Francuz. - A votre sante -
doda tiho, podižući čašu. - Za sve nas... Kako, draga moja Karin?
- Ne znam. Antinavous, možda. Znam ih i oni znaju mene;
Page 198
uz to, oni su jako cijenili mog muža.
- Nastavi - reče Latham, očiju prikovanih na nju. - Imaj
na umu da ih Sorenson nije ocijenio posve zdravima.
- To je glupost.
- Može biti, ali stari Wesley ima instinkte s kojima se malo
rjudi raña - osim možda, Claude, i vjerojatno Witkowski.
- Previše ste velikodušni kad se radi o meni, ali za mog pri
jatelja Sorensona, ja mogu jamčiti. Sjajan, to tek napola opisuje
njegove talente.
- On isto govori o vama. Isto tako, rekao mi je da ste mu
spasili život u Istanbulu.
- Spašavajući vlastiti, to je trebao reći. Ali natrag na Anti-
navouse, Karin. Kako bi ih mogli upotrijebiti da potaknemo vele-
poslanikovu ženu na vidljiv čin?
- Opet, ne znam, ali njihovo poznavanje neonacista je širo
ko. Iskopali su imena, kodove, metode kontakta; njihovi dosijei
sadrže tisuće tajni koje ne žele podijeliti. Meñutim, ovo bi mogao
biti izuzetak.
- Zašto? - upita Drew.
- Moram se i ja pridružiti - doda Moreau. - Prema sve
mu što smo saznali o Antinavous, oni ništa ne dijele, točno. Oni
su neovisna obavještajna oraganizacija potpuno zasebna, odgo
vorni su samo sebi i nikome drugom. Zašto bi promijenili pravila
sada i otovrili dosijee pridošlicama izvana?
- Ne "dosijee", samo točno izabrane informacije, možda
samo metodu kontakta upotrebom hitnog koda koje prepoznaju Sonnenkinder, ako takav
postoji.
— Ne slušaš nas, damo — reče Latham, nagnuvši se napri
jed i nježno poklopi njenu zamotanu ruku. — Zašto bi oni to uči
nili?
— Jer mi imamo nešto što oni ne znaju. Imamo jednu au
tentičnu, vidljivu Sonnenkind upravo ovdje u Parizu. Ja ću prego
varati, osobno.
— Au — prošapće Drew, zavalivši se u stolici. — To je neo
doljiv mamac.
— Nije nerazumno - reče šef Deiuñeme Bureau, proučava
jući De Vries. - Ali neće li oni tražiti nekakav dokaz?
— Da, hoće, a ja mislim da ga vi možete nabaviti.
— Kako?
— Oprosti mi, dragi — reče Karin, pogledavši Lathama, ali
Antinavous bolje rade s Deuxieme nego s CIA. To je europska
stvar i ne mora imati opravdanje. — Okrenula se natrag More-
auu. — Kratka bilješka s vašim memorandumom - dan, sat i kla-
sifikacijska oznaka tajnosti zabilježena opremom vaše sigurnosti -
koja tvrdi da su meni dopuštene izjave o tekućoj operaciji praće
nja potvrñenog Sonnenkinda na visokom položaju ovdje u Parizu,
bez odavanja imena dok vi to ne odobrite. To bi trebalo biti do
voljno. Ako su voljni surañivati, prelazimo na skrambler i ja ću
vas zvati privatnom linijom.
— Trenutno, ne mogu se sjetiti ni jednog nedostatka — reče
Moreau s divljenjem.
— Ja da — primijeti Drew. — Ako je Sorenson u pravu?
Ako se neki neonacist ubacio meñu Antinavous? Ona je mrtav
čovjek, a ja to neću dopustiti.
— Oh, molim te — reče De Vries. — Troje Antinavous koje
smo zajedno sreli, poznajem otkad sam došla u Pariz, a dvoje od
njih bili su Freddieve veze.
— A što s trećim?
— Nebesa, dragi, pa on je svećenik!
Odjednom s pločnika iza cvjetnog niza dopre vikanje. Vlasnik dojuri do stola i
oštro se obrati Moreauu. — Nevolja! - uzviknuo je. - Morate otići; dižite se i za
mnom! - Njih troje ustanu i krenu za vlasnikom; nakon jedva tri metra on pritisne
Page 199
skriveno dugme i posljednja tegla u nizu se pomakne i otvori prolaz. - Trčite -
viknuo je. - Na ulicu!
— Vino je bilo izvrsno — reče šef ðeuxieme dok su on i Latham hvatali Karin za
ruke, i istrče kroz otvor.
Odjednom se svo troje okrenu, njihovu pozornost privukli su panični krikovi mase
pred kafićem. A onda su shvatili. Karin uzdahne, Moreau nakratko i bolno sklopi
oči, a Latham opsuje u bijesu. Svjetlo ulične svjetiljke prodiralo je kroz
vjetrobran neo-značenih auta veleposlanstva, obasjavajući vozača za upravljačem.
Bio je zavaljen u sjedalu, a trak krvi se spuštao s njegovog čela niz lice.
23
- Bože, posvuda su, a mi ih ne možemo vidjeti! - grmio je
Drew, udarajući stisnutom šakom po hotelskom stolu. - Kako
su me našli?
Claude Moreau je šutljivo stajao pokraj prozora gledajući van.
- Ne vas, prijatelju moj - rekao je tiho - ne pukovnika Web-
stera i njegovu odoru, nego mene.
— Vas? Rekli ste, čini mi se, da gotovo nitko u Parizu ne
zna tko ste — Latham narogušeno upadne. — Da ste sasvim obi
čni, a imate i kolekciju prokletih šešira!
— Nije to imalo nikakve veze s prepoznavanjem, oni su zna
li gdje ću biti.
— Kako, Claude? - upita De Vries, sjedeći na krevetu svoje
sobe u hotelu Bristol, kamo su se sklonili, ušavši svatko zasebno.
— Vaše veleposlanstvo nije jedino zagañeno mjesto. - Mo
reau se okrene od prozora, izraz njegovog lica bio je mješavina
tuge i ljutine. — Moj vlastiti ured je provaljen.
— Hoćete reći, nedodirljivi Deiuñeme Bureau zapravo ima
jednu do dvije krtice?
— Molim te, Drew - reče Karin, odmahnuvši glavom, da
jući mu do znanja da je Moreau duboko pogoñen.
— Nisam rekao Bureau, monsieur. — Šef Deuxieme pogleda
Lathama u oči i hladno progovori. - Rekao sam, moj ured.
— Ne razumijem. - Drew spusti glas, sad bez sarkazma.
— Ni ne možete, jer ne poznajete naš sustav. Ja sam le di-
recteur, i stalno se mora znati gdje sam, u slučaju hitnosti. Osim
Jacquesa koji mi pomaže u sastavljanju dnevnog rasporeda, te
podatke dajem samo još jednoj osobi, podreñenom koji usko su
rañuje sa mnom, kojem potpuno vjerujem. Ta osoba nosi biper i
njoj se može javiti u bilo koje vrijeme dana ili noći.
— Tko je on? - Karin se ispravi sjedeći na krevetu.
— Nije on, nerado moram reći, nego ona. Monique d'Ago-
ste, moja tajnica već više od šest godina, ali više od tajnice, su-
radnik od povjerenja. Ona je bila jedina koja je znala za kafić — dok nije rekla
još nekome.
— Nikad niste ni najmanje sumnjali u nju? - nastavi Karin.
— A ti u Janine Clunes? - upita Drew.
— Ne, ali, ona je veleposlanikova žena.
— A Monique je izvan sumnje najbolja prijateljica moje žene.
U stvari, moja žena mi je nju predložila. Zajedno su bili ne sveuči
lištu i Monique je obrazovana u Service d'Etranger, gdje je radila
za vrijeme svog beznadnog braka. Sve te godine, one su se družile,
bliske kao školarke... a sad je sve tako jasno. — Moreau zastane i
prijeñe do stola za kojim je sjedio Latham. Uzeo je telefon i na
zvao. — Sve te godine — ponovi šef Demñeme, čekajući da dobije
vezu. — Tako ugodna, tako brižna... Ne, vi niste bili mete, ja sam
bio. Odluka je donesena, moje vrijeme je isteklo. Otkriven sam.
— O čemu pričate? - htio je znati Latham.
— Žao mi je što vam ni to ne mogu reći. - Moreau podig
ne ruku i na telefon progovori francuski. - Odmah idite u stan
madame d'Agoste, u St. Germainu, i pritvorite je. Povedite i agen
Page 200
ticu ženskog spola i odmah privedenu pretresite zbog mogućeg
samoubilačkog otrova... Postupite kako vam je naloženo, a ja ne
odgovaram ni na kakva pitanja! - Francuz spusti slušalicu i umor
no sjedne na mali dvosjed uza zid. — Žalosni i bijesni, sve skupa
— tiho je zaključio.
— To su dvije različite stvari, Claude — reče Drew. — Ne
možete istodobno i žaliti i bjesniti, jedno će pretegnuti kad se ra
di o vašem životu.
— Stvari sad ne mogu ostati nedorečene, mon ami — doda
De Vries. — S obzirom na sve što smo prošli, rekla bih, zaslužu
jemo nekakvo objašnjenje, ma koliko površno bilo.
— Uporno se pitam koliko je ona to dugo smišljala, koliko
je saznala, koliko je otkrila...
— Kome, za Boga? - Latham je htio znati.
— Onima koji izvještavaju Briiderschaft.
— No, Claude - Drew je bio uporan. - Dajte nam nešto!
— Dobro. — Moreau se nasloni u stolici, trljajući oči prsti
ma lijeve ruke. - Tri godine igrao sam opasnu igru, puneći dže
pove milijunima franaka, koji će biti moji samo ako ja ne uspi
jem, a njihov cilj se ostvari.
— Postali ste dvostruki? — De Vries upadne, iznenañena, i
ustane s kreveta. — Kao Freddie?
— Dvostruki agent? — Latham se digne sa svoje stolice.

— Kao Freddie — nastavi šef Deuxieme, gledajući Karin. -
Bili su uvjereni da sam pravi, veliki informator, ali takva moja
strategija nije mogla biti obznanjena u Deuxieme.
— Pod pretpostavkom, kako god dalekom, da ste "zagañeni"
— De Vries uzbuñeno završi.
— Da. Moja velika slabost je bila u tome što nisam mogao
naći sigurnosnu mrežu. Nikome, nikome u službenom Parizu, iz
gledalo mi je, nisam mogao vjerovati. Činovnici dolaze i odlaze,
utjecajniji odu u privatne poslove, a političari su vjerni pratitelji
vjetra. Morao sam djelovati sam, bez odobrenja, vrlo dvojbeni
"solist", kako se to kaže.
— Moj Bože! — uzvikne Drew. — Zašto ste se doveli u ta
kav položaj?
— Taj dio vam ne mogu odati. Seže daleko u prošlost i mo
ra ostati zaboravljeni dogañaj... osim za mene.
— Ako je zaboravljen, može li biti tako važan, mon ami?
— Za mene jest.
— D'accord.
— Merci.
— Da ja to zbrojim - reče Latham, koračajući besciljno
pred prozorom. - Rekli ste "milijuni", jesam li u pravu?
— Da, dakako.
— Jeste li išta potrošili?
— Dosta, krećući se po krugovima koje plaća directeura ne
bi omogućila, plaćajući ostale koje se dalo kupiti, saznajući sve
više.
— Prava solo operacija. Što, koliko i kome, to znaš samo ti i
nitko drugi.
— Na žalost, to je prilično točno.
— Ali nama ste rekli — upadne Karin. — To mora nešto
značiti.
— Vi niste Francuzi, draga moja. Meñutim, vi ste dio tajnih
službi, prikrivenih operacija koje ni jedna zemlja ne želi otkriti, i
koje su, za prosječnog grañanina, prepune korupcije.
— Ne mislim da ste vi korumpirani — naglasi Drew.
— Ne mislim ni ja — složi se Moreau — ali obojica može
mo biti u krivu. Imam ženu i djecu i prije nego što ih izložim sra
Page 201
moti zbog nečasnog supruga i oca — da ne govorimo o streljač
kom vodu ili godinama u zatvoru — odletjet ću sa svojim miliju-
nima i živjeti udobno gdje god poželim na svijetu. Sjetite se, ja sam iskusan
obavještajac s pipcima posvuda. Ne, prijatelji moji, o tome sam razmislio.
Preživjet ću, čak i ako promašim. To dugujem svojoj obitelji.
— A ako uspijete? - upita Karin.
— Onda će svaki preostali sou biti vraćen Quay d'Orsavu,
zajedno s potpunim računom za svaki franak upotrijebljen u mo
joj solo operaciji.
— U tom slučaju, uspjet ćete — reče Latham. — Mi ćemo
uspjeti. Ja nemam nikakvih milijuna, imam samo brata čije lice je
razneseno, a Karin ima muža koji je mučen do smrti. Ne znam
koji je vaš problem, Moreau, a vi nam nećete reći, ali morat ću
pretpostaviti da vam je jednako važan kao što su nama naši.
— Možete to pretpostaviti.
— Pa, mislim da bismo trebali na posao.
— Čime, mon ami?
— Našim glavama, našom maštom. To je sve što imamo.
— Sviña mi se vaša frazeologija — reče šef Deuxieme. —
To je, dakako, sve što imamo.
— I nakon smrti, njegov brat živi u njemu - reče Karin,
prišavši Drewu i primi ga za ruku.
— Vratimo se natrag na Traupmana i Kroegera i drugu gos
poñu Courtland - reče Latham, pustivši Karininu ruku i uzme
nekoliko stranica iz hotelskog bloka za bilješke. - Treba pronaći
vezu, mora postojati. Ali kako? Prva pretpostavka je vaša tajnica,
vaša Monique, kako se već zove.
— Posve moguće. Možemo dobiti njene interne telefonske
pozive, pokazat će nam kome se obratila.
— Isto tako i pozive koje je obavila od kuće...
— Certainement. Mogu to srediti za tren.
— Skupite ih sve i suočite je s tim. Recite da joj je vrijeme
isteklo - pritisnite joj pištolj uz glavu ako treba. Ako je Sorenson
u pravu, taj Traupman mora znati što se dogaña, a ona je ta kuja
koja mu može reći! Onda idemo do našeg premudrog znanstveni
ka Heinricha Kreitza, veleposlanika iz Njemačke, i ne puštamo
ga, baš me briga, sve dok ne digne uzbunu u Bonnu.
— Krećete se brzo, prijatelju; siječete kroz diplomatske im
perative. Privlačno je, ali može vam se vratiti.
— Jebi ga! Nestrpljiv sam!
Telefon zazvoni. Moreau se javi, predstavi i posluša. Mišići
na njegovom snažnom licu se opuste; on problijedi. — Merci — rekao je, spuštajući
slušalicu. — Još jedan promašaj — dodao je, zaklopivši oči. - Monique d'Agoste je
pretučena na smrt. Očito, tako je informacija o mojoj lokaciji izvučena iz nje...
Gdje je naš Bog?
Dopredsjednik Hovvard Keller bio je visok metar i osamdeset, ali izgledao je kao
puno krupniji čovjek. Mnogi su tu činjenicu pri-mijećivali, ali malo njih je
nalazilo zadovoljavajuće objašnjenje. Možda je najbliže bilo ono jednog vremešnog
njujorškog koreografa koji ga je promatrao na nekoj kulturnoj večeri Bijele Kuće.
Došapnuo je jednom plesaču. - Gledaj ga. On samo ide do mikrofona nekog najaviti,
ali gledaj ga. Razbija prostor pred sobom, razgrće zrak svojim tijelom. Truman je
to radio; to je dar.
Neovisno o daru, ili pijetlu, Keller je bio političar na kojeg je trebalo računati;
wašingtonski čovjek do srži, proveo je četiri mandata kao kongresmen i dvanaest
godina kao senator, uspi-njući se do mjesta u moćnom Odboru za financije. Preživio
je sve političke zamke i smrtonosne strijele Beltwaya, prihvaćajući no-minaciju za
dopredsjednika unatoč činjenici da je bio stariji i daleko mudriji od
predsjedničkog kandidata svoje stranke. Tako je postupio, jer je znao da bi on
mogao osigurati izbor u brojnim državama, što je za njega bila stvar od nacionalnog
prvenstva. Osim toga, bio je istinski sklon predsjedniku, cijeneći njegovu hrabrost
kao i njegov um, iako je, što se toga tiče, trebao o Wa-shingtonu usvojiti znatno
Page 202
više nego što je do sad bilo vidljivo.
Trenutno, meñutim, takva razmišljanja bila su tek udaljene brige, dok je sjedio za
velikim, prenatrpanim radnim stolom i zurio u Wesleya Sorensona iz Konzularnih
operacija. — Naslušao sam se majmunskih govnarija i prije, ali prema ovome, King
Kong izgleda kao verglašev kućni ljubimac — rekao je mirno.
— To mi je jasno, gospodine dopredsjedniče...
— Dosta tih gluposti, Wes, predugo se znamo za to — Kel
ler ga prekine. — Ja sam pokušao tvoju stolicu dogurati do u di
rektora Agencije, sjećaš se? Jedina osoba koja me spriječila bio si
ti sam; cijeli prokleti Senat bi stao iza mene.
— Ja nisam htio taj posao, Hovvarde.
— Pa si uzeo onaj teži. Mali mješanac od službe koji bi tre
bao povezivati State Department, Agenciju i administraciju, a da
ne govorimo o napuhanim odorama u Pentagonu. Ti si manijak, Wes. Ti barem znaš da
je to nemoguć posao.
- Priznajem, mislio sam da će biti više savjetodavne prirode
— ne, ne trebaš reći, to je posao Kongresa.
- Hvala što si mi uštedio riječi... Dakle, za dodatak ludnici
u kojoj si, dva nacista ti kažu da sam ja s njima, dio njihovog no
vog fašističkog ustanka. Bilo bi smiješno do histerije, kad to ne bi
bio živi pijesak. Baš je Hitler rekao, ako dovoljno veliku laž govo
riš dovoljno dugo, povjerovat će joj se... Ova je dovoljno velika i
dovoljno pretjerana, Wes.
- Do vraga, Howarde, ja to nikad ne bih pustio dalje!
- Možda to ne bi mogao spriječiti. Prije ili kasnije, tvoja
dva skinheada bi ispitali i ostali, medu njima i protivnici admini
stracije, a takvi bi to jedva dočekali.
- Neću dopustiti da stvar ode tako daleko. Prije ću pobiti
izrode.
- To nije američki način, zar ne? - upita Keller, nasmijav-
ši se. •
- Ako nije, onda sam i ja prilično ne-američki. Već sam to
radio.
- To je bilo na terenu i bio si puno mlañi.
- Pa, ako ti je to kakva utjeha, isto tako su ukazali na gla
snogovornika Bijele Kuće, a on je u drugoj stranci.
- Moj Bože, kako pogodno. Izravna linija nasljeñivanja
predsjedničkog mjesta: dopredsjednik, kojeg slijedi glasnogovor
nik. Tvoji nacisti poznaju naš Ustav.
- Jedan od njih je dosta obrazovan, to se može reći.
- Glasnogovornik...! Taj blagi, ljubazni stari baptist čiji je
dini stvarni grijeh je molitva za vrijeme sklapanja pogodbi koje
mu se ne sviñaju, jer to je jedini način da progura zakon? Kako
su, do vraga, došli na njega?
- Rekli su da je njemačkog porijekla i da se pozivao na pri
govor savjesti za vrijeme Drugog svjetskog rata.
- A isto tako je dobrovoljno sudjelovao kao neborbeni
liječnik i ozbiljno je ranjen spašavajući živote vojnika. Dakle, tvo
ji nacisti i nisu tako pametni. Da su temeljito proveli svoje istra
živanje, saznali bi da on nosi korzet za leña još od onog doba
kad su ga dovukli s Omaha Beacha, a on je molio za dečke koje
je ostavio za sobom, istovremeno i sam gotovo umirući. To je dio
njegove Srebrne zvijezde. Baš pravi Hitlerov razbojnik!
— Slušaj me, Howarde — reče Sorenson, nagnuvši se napri

jed. — Obratio sam ti se, jer vjerujem da ti trebaš znati, no ne za
to što sam mislio da ima i trunka istine u optužbi. To shvaćaš,
naravno.
— Nadam se, a s obzirom na ovo što se dogaña diljem zem
lje, "upozoren-naoružan" dobiva novo značenje.
— Ne samo ovdje. U Londonu i Parizu pužu po podrumima
Page 203
i vire pod krevete tražeći naciste.
— Na nesreću, našli su nekolicinu — na nesreću, ako čak i
vrlo mali broj može lovcima razdražiti njuh. — Keller posegne za
novinama na stolu; bile su presavijene tako da se mogao pročitati
članak u donjem desnom uglu naslovne stranice. — Pogledaj ovo
— doda dopredsjednik. - Ovo su današnje hjustonske novine.
— Prokletstvo! — promrmlja Sorenson, uzimajući novine i
čitajući; odmah je uočio kratku udarnu vijest.
NACISTI MEDU BOLNIČKIM OSOBLJEM?
U pritužbama bolesnika navodi se uvredljivi rječnik
HUSTON, 14. srpnja - Na temelju izjava, pismenih i usmenih, imena pridržana po
odluci bolničkog vijeća, Bolnica Meridian je pokrenula ispitivanje svog osoblja.
Pritužbe se vrte oko brojih primjedbi liječnika i sestara koje su, kako je
izvješteno, bile otvoreno antisemitske, kao i uvredljive za afro-Amerikance i
katolike. Meridian je otvorena ustanova, ali općenito se zna da su njeni korisnici
uglavnom protestanti, u velikom postotku pripadnici Episkopalne crkve. Isto tako,
nije tajna da se u bogatijim klubovima o bolnici govori kao o "WASP-ovskom
pojilištu", što je igra riječima, jer Meridian ima vrlo aktivan i vrlo povjerljiv
aneks za rehabilitaciju alkoholičara smješten trideset kilometara južno od grada.
U ove novine stigle su kopije dvanaest pisama koje su bivši pacijenti poslali
administrativnom uredu bolnice, no do razjašnjavanja situacije, mi se, iz obzira,
uzdržavamo od objavljivanja kako bismo zaštitili ljude čija imena se pojavljuju.
— Barem nisu nikog identificirali — reče Sorenson, tresnuv-
ši presavijene novine o stol.
I koliko će to potrajati, što 'misliš?=Oni te novine prodaju,

zar si zaboravio?
- To je bolesno.
- To se širi, Wes. U Mihvaukeeju je izvedena velika sabo
taža jedne pivovare prije dva dana, jer pivo i vlasnik nose nje
mačka imena.
- Čitao sam o tome. Nisam mogao dovršiti doručak.
- Koliko si pročitao?
- Otprilike, to što si ti rekao. Zašto?
- Ime je bilo njemačko, ali obitelj je židovska.
- Nepodnošljivo.
- A u San Franciscu je gradski vijećnik po imenu Schwinn
dao ostavku zbog prijetnji njegovoj obitelji. Razlog; u govoru je
rekao da nema ništa protiv homoseksualaca, mnogi su i njegovi
prijatelji, ali smatra da imaju utjecaj na javno financiranje umjet
nosti koji je veći od njihovog stvarnog udjela. Njegova logika
može se dovesti u pitanje - bez homoseksualaca, umjetnost bi
bila značajno osiromašena - ali njegov argument je bio politički
i imao je pravo na njega... Proglašen je nacistom, a njegovi klinci
su napadnuti na putu u školu.
- Isuse mili, sve se ponavlja, zar ne, Howarde? Samo pro
mijeni predznak i bijesni psi su ti za petama, bilo čijim petama.
- Pričaj mi o tome — reče Keller. — Imam puno neprijate
lja u ovom gradu i nisu svi u suparničkoj stranci. Recimo, tvoji
neonacisti budu sudski privedeni pred Senat i ustvrde, s german
skom odlučnošću, da sam ja, dakako, jedan od njih, govornik Ku
će isto tako. Misliš da će ijedan od nas preživjeti?
- Oni su nevjerojatni lažljivci. Dakako, preživjeli biste.
- Ah, ali sjeme je posijano, Wes. Naše dosijee će pažljivo
proučavati zlonamjerni fanatici, izvlačeći iz konteksta stotine pri
mjedbi koje smo izrekli i koje, spojene zajedno, podupiru nevje
rojatno... Upravo si spomenuo ime Isusa. Jesi li znao da je stari
KGB izgradio čitav Kristov dosije, temeljeći svoje zaključke is
ključivo na Novom zavjetu, i zaključio da je on bio marksist u
duši, istinski komunist?
Page 204
- Ne samo da znam, čitao sam ga - reče direktor Konz-op,
smješkajući se. — Bio je prokleto uvjerljiv, osim, rekao bih, što
ga je prikazivao više kao socijalistu-reformatora, ne baš kao ko
munistu. Nije bilo nikakvog navoda o njegovom zagovaranju
jednog političkog autoriteta.
— "Priñite Cezaru", Wes?

— To je siva zona, trebao bih se tome vratiti i ponovno pro
čitati. - Obojica se nasmiju. Sorenson nastavi.— Shvaćam što
misliš. To je kao statistika, sve može dobiti bilo kakvo tumačenje,
kad se selektivno izdvaja iz cjeline.
— Pa što ćemo? — upita dopredsjednik.
— Ubit ću pasje sinove, što drugo?
— Ne, drugi će jednostavno preuzeti njihova mjesta. Ne, na
pravi od njih guzice. Zahtjevaj saslušanje pred Senatom, temeljiti
cirkus, i napravi od njih predmet poruge.
— Šališ se, sigurno.
— Ni malo. To bi mogao biti lijek za ludilo koje je zarazilo
ovu zemlju, Veliku Britaniju i Francusku — i Bog zna, koju još.
— Howard, to je ludo! Samo njihovo pojavljivanje na televi
ziji potpalit će fitilj lova na vještice!
— Neće, ako bude izvedeno kako treba. Kao što oni imaju
plan, moramo ga imati i mi.
— Kakav plan? Ne razumijem te.
— Dovedi klaunove — reče Keller.
— Klaunove? Kakve klaunove?
— Trebat će malo kopanja za to, ali dovest ćeš i za i protiv,
svjedoke koji podupiru optužbe i one koji im se žestoko suprot
stavljaju. Ove druge bit će lako naći; govornik i ja imamo, uglav
nom, časne dosijee i dobit ćemo razumne muškarce i žene, od
Bijele Kuće na niže, koji će govoriti nama u prilog. Ali "pro",
klaunovi, to će biti malo teže, no oni su ključ.
— Ključ, za što?
— Za vrata iza kojih ludilo nesputano uspijeva. Moraš naći
pristojan broj luñaka koji na prvi pogled izgledaju savršeno zdra
vo, čak i uljuñeno, a ispod toga su fanatici. Oni bi trebali biti ne
pokolebljivi zeloti, posvećeni svojoj stvari, koji će se, ogoljeni pod
unakrsnim ispitivanjem, slomiti i sami se otkriti.
— To zvuči silno opasno — reče direktor Konz-op, mršteći
se. - A recimo, ako se ne slome?
— Ti nisi pravnik, Wes. To je najstariji trik u sudskom pravu
- u rukama pravog odvjetnika. Dobri Bože, čak i filmovi i kaza
lište su se toga dohvatili, jer to je prokleto dobra melodrama.
— Shvaćam. Pobuna na brodu Caine i Kapetan Queeg...
— I otprilike svaka epizoda Perrvja Masona koja je ikad na
pisana - upotpuni ga Keller.
- Ali to nije stvarnost, Howard. Zabava. Mi govorimo o
stvarnosti, a neonacisti postoje!
- Kao što su i "komunjare" i "crveni" i "nelojalni grañani"
a mi smo gotovo izgubili iz vida tihe profesionalne sovjetske špi
june, jer smo po stotinama streljana gañali osvijetljene glinene go
lubove, dok nam se Moskva smijala.
- Tu se moram složiti s tobom, ali nisam siguran da je ana
logija odgovarajuća. Hladni rat je bio stvaran, ja sam njegov pro
izvod. Kako mogu pravnici negirati ovo što se sad dogaña? Ne
glinene golubove u streljani, kao što ste ti i glasnogovornik, nego
prave lešinare kao onaj znanstvenik Metz, ili britanski suradnik
ministra vanjskih poslova, Mosedale... A ima još jedan, ali još je
prerano u to zalaziti.
- Ja ne kažem da lov na prave lešinare treba usporiti, ni
najmanje. Radi se samo o smirivanju manije koja se uskuhava,
Page 205
gdje je svatko potencijalni nacist, a nitko nije glineni golub u stre
ljani. Čak mislim da se i ti slažeš sa mnom.
- Da. Samo ne znam kako bi se to moglo postići sasluša
njem pred Senatom. Ja vidim samo žestoku oluju.
- Da ti objasnim na primjeru nedavnih dogañaja i, napomi
njem, ja sam služio vojsku. Da je odvjetnik Olivera Northa, taj tip
Sullivan, bio pravnik u senatskom odboru, gospodin North bi i
dalje sjedio u optuženičkoj klupi umjesto da razmišlja o novoj
kandidaturi za državnu službu. Jednostavno, on je bio lažljivac
koji je prekršio svoju riječ kao vojnik, sramota za vojničku odoru i
državu koja je odjenula njegove prekršaje u licemjerne fraze koje
su same sebi svrhom i tako prebacila njegovu krivnju na neku višu
silu - čitaj, Boga - koja nije imala ništa s onim što je on radio.
- Tvrdiš da ga je pravnik mogao spojiti?
- Samo sam spomenuo jedan slučaj, a mogao bih se sjetiti
barem još desetak drugih. U tim danima, moje kolege i ja sjedili
bismo u nekom od ureda, uz pokoje piće i gledali saslušanje na te
leviziji. Glavna zabava je bila pogañati koji bi od naše pravničke
subraće mogao lažljivog izroda baciti na koljena - u suzama, daka
ko - a mi smo bili mješavina iz obje stranke. Na kraju smo se zau
stavili na jednom žestokom senatoru sa srednjeg Zapada, bivšem
tužitelju koji nas je paklenski nagnjavio, ali bio je silan odvjetnik.
- Misliš da je on to mogao izvesti?
- Bez sumnje. Vidiš, on je bio i marinac, i zaslužio je kon
gresnu Medalju časti. Smislili smo, obukli bi ga u njegovo službe-
no plavo s grimiznom lentom i zlatnom medaljom oko vrata i pustili ga s lanca.

— On bi to učinio?
— Sjećam se njegovih riječi. "Mali smrad nije toga vrijedan.
Ja se vraški trudim dovuči industriju u svoju državu." Ali, da, mi
slim da bi on to rado učinio.
— Provest ću malo tihog provjeravanja po dosijeima — reče
Sorenson, .ustajući. — Ipak, i dalje sam u dvojbi. Pandorine kutije
me ne privlače, to sam naslijedio iz svojih terenskih godina. Kad
razmislim, zapravo, jednu ću otvoriti za manje od sat vremena.
— Bi li mi rekao?
— Ne sada, Howard, možda kasnije. Možda ću trebati tvoje
posredovanje kod Predsjednika, barem toliko da državni tajnik
ostane na uzdi.
— Problem je u području diplomacije, znači?
— Na vrhu jednog veleposlanstva.
— Bollinger je davež, ali vole ga u Europi. Misle da je intelek
tualac. Ne shvaćaju da su njegove misaone stanke ispunjene češće
s onim, kako-to-okrenuti-u-našu-korist, nego s pravim rješenjima.
— Moram reći, slažem se. Uvijek sam smatrao da mu nedo
staje dubinska predanost.
— Griješiš, Wes. On ima jednu zaista dubinsku predanost:
samom sebi. I, srećom za nas, još jednu - Predsjedniku, što se da
kako, opet vraća na njega samog.
— Zna li to Predsjednik?
— Dakako, on je vrlo pametan čovjek, čak izuzetno pame
tan. To je quid pro quo. Mislim da je pošteno reći da je našem
čovjeku u Ovalnom uredu ponekad trebao dobar skretničar, da ga
malo usmjeri.
— Nema sumnje, ali kao što kažeš, on je bistar, on uči.
— Kad bih ga samo mogao natjerati da se više mota po
ovom gradu, naučio bi brže. Tako je puno lakše.
— Hvala ti na tvom vremenu, Howarde — gospodine do-
predsjedniče, bit ćemo u vezi.
— Ne ustručavajte se, gospodine direktore. Mi dinosauri
moramo pomagati mladim dvonošcima koji tek izlaze iz vode.
— Pitam se, možemo li.
Page 206
— Ako nećemo mi, tko, onda? Adami Bollingeri ovog svije
ta? Lovci na vještice?
— Čujemo se uskoro, Howard.
Pet tisuća kilometara dalje, u Parizu je bilo poslijepodne, sunce toplo i sjajno,
nebo vedro, savršen dan za šetnju po bulevarima, ili boravak u vrtovima Tuilerieja,
ili odmor na povjetarcu uz Sei-nu, uz pogled na čamce koji kližu preko vode i
prolaze ispod brojnih mostova. Pariz ljeti bio je nenadmašeni blagoslov.
Za Janine Clunes Courtland sam dan nije bio samo blagoslov, nego i simbol uspjeha.
Bila je slobodna na dan-dva, slobodna od srednjeklasnog morala dosadnog supruga
koji je i dalje žalio za bivšom ženom, ponavljajući njeno ime često u snu. Na tren,
pomislila je kako bi dobro bilo imati sastanak s nekim ljubavnikom koji bi je
zadovoljio, kao brojni muževni mladi studenti u Chicagu, izabrani pažljivo, a
ujedno i razlog njenog stanovanja na jedan sat udaljenosti od sveučilišta. Postojao
je jedan ataše u njemačkom veleposlanstvu, privlačan muškarac ranih tridesetih,
koji je s njom ljubovao dosta vidljivo; mogla bi ga nazvati i on bi dojurio gdje bi
ona rekla, to je znala. Ali to nije moglo biti, koliko god divno i izazovno bilo;
njeno slobodno vrijeme je trebalo posvetiti hitnijim, manje sebičnim, pitanjima.
Ispričala se u D i I dok je njen suprug, veleposlanik, na putu, jer ima kućnih
poslova koje je puno lakše obaviti u njegovom odsustvu. Nitko se nije usprotivio,
naravno, i, naravno, potrudila se da Danielov glavni pomoćnik zna kako ona obilazi
trgovine birajući nove materijale za njihov stan... Ne, ne bi mogla prihvatiti auto
veleposlanstva; to je izlazak za vlastite potrebe i ne treba biti na trošak
veleposlanstva.
Kako su lako naišle riječi. A zašto i ne bi? Za svoje životno djelo uvježbava se od
devete godine. No, dopustila je pomoćniku da joj pozove taksi.
Janine je dobila adresu i kontaktni kod od člana Bratstva prije nego što je otišla
iz Washingtona. Bila je to čizmarska trgovina na Champs-Elvsees, ime "Andre" je
trebalo spomenuti dva puta u kratkom razgovoru, kao, "Andre kaže da ste vi najbolji
čizmar u Parizu, a Andre gotovo nikad ne griješi." Dala je vozaču taksija adresu i
zavalila se u sjedalo, razmišljajući koje će informacije poslati u Njemačku...
Istinu, dakako, ali sročenu tako da se vodstvo neće samo diviti njenim izuzetnim
postignućima, nego će spoznati mudrost svoje svojevremene odluke da je dovedu u
Bonn. Napokon, veleposlanik u Francuskoj je jedno od najvažnijih diplomatskih
mjesta u Europi, u tom trenutku tako osjetljivo da je State
Depratment bio radije posegnuo u svoje redove iskusnih profesionalaca nego da
imenuje nekog sirovog političkog činovnika. A ona je bila žena tog profesionalca.
Bilo je rečeno da će nedavno razvedeni vanjskoposlovni službenik uskoro zabljesnuti
kao zvijezda svog ministarstva. Ostalo je bilo lako: Daniel Courtland je bio
usamljen i potišten, u potrazi za utjehom koju je ona pružala.
Taksi je stigao do čizmarske trgovine, no to je bilo više od trgovine, prije manje
kožarsko trgovačko središte. Sjajne čizme, sedla, i različita jahačka oprema
ispunjavala je s ukusom ureñene izloge. Janine Clunitz izañe i otpusti taksi.
Trideset metara iza taksija koji se udaljavao, vozilo Demdeme ušlo je u prostor sa
zabranom parkiranja. Vozač je podigao slušalicu telefona na ultravisokim
frekvencijama i odmah dobio vezu s Moreauovim uredom. - Da — reče Moreau osobno,
jer nije izabrana nikakva nova tajnica koja bi zamijenila umorenu Monique d'Agoste,
a njena smrt se držala u tajnosti pod izgovorom bolesti.
- Madame Courtland je upravo ušla u Sedlarstvo i čizmar-
stvo na Champs-Elvsees.
- Trgovina za imućne konjogojce - reče šef Deuxieme. -
U veleposlanikovu dosijeu ne spominje se zanimanje za konje.
- Trgovina je poznata i po svojim čizmama, gospodine. Vr
lo izdržljive i jako udobne, tako sam čuo.
- Curtland u čizmama, izdržljivim ili ne?
- Možda madame.
- Ako voli takvu obuću, očekivao bih da će otići ravno kod
Charlesa Jourdana ili u Ferragamovu trgovinu u Saint-Honoreu.
- Javljamo samo ono što se dogaña, monsieur. Da poša-
ljem kolegu unutra, u izviñanje?
- Dobra zamisao. Reci mu neka pregledava robu, raspituje se
o cijenama, te stvari. Ako je madame poslužena, može brzo otići.
Page 207
- Da, gospodine.
U Peugeotovom autu koji je kružio prostranim bulevarom Champs-Elvsees i zaustavio
se nasuprot Sedlarstva i Čizmarstva, muškarac u skupom poslovnom odijelu takoñer je
uzeo svoj mobitel. Meñutim, umjesto broja u Parizu, on je birao pozivni broj za —
Bonn, Njemačka. U sekundi, veza je uspostavljena.
— Guten Tag — rekao je glas ha vezi. -

— To sam ja, opet iz Pariza - rekao je čfobro odjeveni čo
vjek u Peugeotu.
— Zar je bilo nužno ubiti vozača-marinca sinoć?
— Nisam imao izbora, mein Herr. Prepoznao me je iz sje
dišta Blitzkriegera, u skladišnom kompleksu Avignon. Ako se sje
ćate, htjeli ste sve što mogu saznati o njihovom nestanku, a kako
sam ja jedini znao gdje oni djeluju, vi ste me sami poslali tamo.
— Da, da, sjećam se. Ali, zašto ubiti marinca?
— On je dovezao pukovnika i drugo dvoje, časnika i plavo
kosu ženu, tamo u skladište. Vidio me, tada i ponovno, sinoć. Vi
kao je da stanem; što sam mogao?
— Dobro, u tom slučaju, čestitke, pretpostavljam.
— Vi pretpostavljate, mein Herr? Da su me uhvatili, našopa-
li bi me drogama i saznali zašto sam bio tamo! Da sam ja ubio
Moreauovu tajnicu i saznao gdje je on.
— Tada vam zaista čestitam - reče glas u Njemačkoj. —
Uhvatit ćemo Moreaua; postao je preopasan za nas. Samo je pi
tanje vremena, dok ne uspijete, jesam li u pravu?
— Uvjeren sam u to, ali ne zovem vas zato.
— Nego zašto, onda?
— Pratio sam jedan neobilježeni Deuxiemeov automobil; bio
je satima parkiran pred američkim veleposlanstvom. Neuobičaje
no, složit ćete se, mislim.
— Slažem se. I?
— Drže pod nadzorom veleposlanikovu ženu, Frau Cour-
tland. Upravo je ušla u skupu trgovinu s kožom, zvanu Sedlarstvo
i čizmarstvo...
— Moj Bože! — upadne čovjek u Bonnu. — Veza Andre!
— Molim...
— Ostanite na vezi, zakratko ću se javiti. - Minute su
prošle dok je čovjek u Peugeotu kuckao prstima lijeve ruke po
upravljaču, s telefonom na desnom uhu. Napokon, glas iz Nje
mačke ponovno se začuje na vezi. — Slušajte me pažljivo, Pariz
— reče čovjek naglašavajući riječi. - Otkrili su je.
— Otkrili koga, mein Herr?
— Nije važno. Samo poslušajte zapovijed i izvršite je... Ubij
te ženu što humanije bude moguće! Ubijte je!
24
Daniel Rutherford Courtland, veleposlanik pri Quay d'Orsavu, Pariz, šutke je zurio
u ispisane stranice u svojim rukama, čitajući ih i ponovno ih prečitavajući dok se
njegove oči nisu zamorile. Na kraju, suze su potekle niz njegove obraze; obrisao ih
je i uspravio se u stolici nasuprot radnog stola Wesleya Sorensona.
— Žao mi je, gospodine veleposlanice — reče direktor Kon
zularnih operacija. — Ovo me beskrajno boli, ali morali ste sa
znati.
— Razumijem.
- Ako imate ikakvih sumnji, Karl Schneider je spreman do
letjeti ovamo i u četiri oka razgovarati s vama.
— Čuo sam vaš snimljeni razgovor, što mi više treba?
— Smijem li predložiti da razgovarate s njim telefonom?
Izjava može biti lažna, može se upotrijebiti neki drugi glas. On je
u telefonskom imeniku, a možete tražiti broj i na običnoj centra
li... Dakako, mogli smo i to prirediti tako da podupre naše za
ključke, ali sumnjam da bi čak i mi uspjeli promijeniti telefonski
informacijski sustav tako brzo.
Page 208
- Vi hoćete da ja to napravim, zar ne?
- Iskreno, da. — Sorenson uzme telefon i spusti ga prije
Courtlanda. - Ovo je moja privatna linija, obični telefon, i nije
povezan s mojom konzolom. Vjerujte mi na riječ. Evo pozivni
brojevi.
- Vjerujem vam na riječ. - Courtland podigne slušalicu,
izabere pozivni broj za Centraliu, Illinois, kako je zapisano na bi
lješci pred njim i da uputu telefonistu. Prekinuo je, pa nazvao opet.
- Da, halo — reče glas s naglaskom, u Centraliji.
- Zovem se Daniel Courtland...
— Ah, on mi je rekao da ćete vi možda zvati! Ja sam jako
nervozan, shvaćate?
— Da, shvaćam, i ja sam nervozan. Mogu li vam postaviti
pitanje?
- Dakako, gospodine. 1j
- Koja je najdraža boja moje supruge?
- Crvena, uvijek crvena. Ili svjetlije — ružičasto, roza.
- A koje je njeno omiljeno jelo kad se jede vani?
- Ono od teletine - talijansko ime. "Piccata", mislim.
- Ima omiljenu vrstu šampona, možete li mi reći koji je to?
- Mein Gott, morao sam ga naručivati iz naše ljekarne i
slati joj na fakultet. Tekući sapun s jednim sastojkom koji se zove
ketokonzol.
- Hvala vam, gospodine Schneider. Ovo je bolno za nas
obojicu.
- Meni još i više. Bila je tako dražesno dijete i tako pamet
na. Neshvatljivi su mi putevi ovog svijeta.
- I meni, gospodine Schneider. Hvala, i zbogom. — Court-
land spusti slušalicu i utone u stolicu. - Prva dva je možda mo
gao odglumiti, ali onaj zadnji ne.
- Što hoćete reći?
- Šampon. Može se naručiti samo uz recept; to je preven
tivno sredstvo za seboreični dermatitis, stanje od kojeg ona po
vremeno pati. Nije htjela da itko zna pa sam ga morao kupovati
na svoje ime - kao i gospodin Schneider.
- Jeste li se uvjerili?
- Volio bih da mogu viknuti "laž" i vratiti se u Pariz čista
obraza, ali to nije moguće, zar ne?
- Ne, nije.
- Sve je tako ludo. Prije Janine, imao sam odličan brak, ba
rem sam ja tako mislio. Sjajna žena, divna djeca, ali State me je
stalno bacao kojekuda. Južna Afrika, Kuala Lumpur, Maroko,
Geneva, sve kao glavni ataše, a onda Finska, pravo veleposlanič-
ko mjesto.
- Provjeravani ste. Dobri Bože, čovječe, iščupali su vas iz
razreda glavnih atašea i imenovali vas veleposlanikom u Francus
koj, mjesto koje je obično rezervirano za velike igrače u politič
kim igrama.
- Samo zato, jer sam ja mogao zauzdati šumski požar -
reče Courtland. - D'Orsav je postajao sve više antiamerički, a ja
sam mogao prekinuti s antifrancuskim stereotipima koji dolaze iz
Washingtona. Valjda sam u tome dobar.
- Očito, jeste.
- I to me stajalo moje obitelji.
1
— Kako je Janine Clunes ušla u vaš život?

— Znate, to je jako zanimljivo pitanje. Zapravo nisam sigu
ran. Imao sam uobičajenu krizu nakon rastave, živio sam u stanu,
Page 209
ne u kući, žena i djeca dolje u Iowi, pomalo usamljen, tragajući
za razonodom. To je bio svojevrsni limb. Ali iz Statea su me
uporno pozivali, tvrdili da bih se trebao pojaviti na ovoj zabavi ili
onom prijemu. A onda, jedne večeri, u britanskom veleposlan
stvu, zgodna dama, tako živa i tako inteligentna, i činilo se, ja
sam joj bio privlačan. Primila me je pod ruku dok smo išli od
skupine do skupine, gdje su izgovorene jako dobre stvari o meni,
ali to su bili diplomati koje sam poznavao i ja ih nisam shvaćao
ozbiljno. Ona je, meñutim, i potakla ono malo ega koje mi je os
tao.... A ostalo možete zamisliti, siguran sam.
— Nije teško.
— Ne, nije. Sad je teško. Što ću? Pretpostavljam, trebao bih
biti ispunjen ljutnjom, bijesan zbog njene izdaje, spreman po
našati se kao urlajuća zvijer koja kreće u ubijanje, ali ja ne osje
ćam ništa od toga. Samo se osjećam prazno, pregoreno. Dat ću
ostavku, dakako, bilo bi preglupo nastaviti dalje. Ako visoki služ
benik vanjskih poslova može biti ovako^iamagarčen, trebao bi tr
čeći, ne hodom, otići u najbližu vodoinstalatersku školu.
— Mislim da vi možete služiti sebi i svojoj zemlji na bolji
način — reče Sorenson.
— Kako? Vratiti se i popravljati cijevi?
— Ne, radeći najtežu moguću stvar. Vratite se u Pariz kao
da se uopće nismo sreli niti razgovarali.
Zatečen, Courtland je šutke zurio u direktora Konzularnih operacija. — Osim što je
nemoguće — rekao je napokon — to je neljudski. Nikad to ne bih mogao učiniti.
— Vi ste diplomat do srži, gospodine veleposlanice. Nikad
ne biste stigli u Pariz da niste.
— Ali to što od mene tražite, to je više od diplomacije, to
zadire u samu jezgru privatnosti, koja baš nije saveznik diploma
tu. Nikako ne bih mogao sakriti svoju ogorčenost. Ti osjećaji koje
kako tvrdim, nemam, izbili bi na površinu u onom trenu kad bih
je vidio. To što tražite, jednostavno je nerazumno.
— reći ću vam što je nerazumno, gospodine veleposlanice
— Sorenson ga prekine, njegov ton oštriji nego prije. — Upravo
to što ste rekli. Da je čovjek vaše inteligencije i velikog iskustva,
službenik vanjskih poslova koji se dobro snalazi po veleposlan-
stvima diljem svijeta i stalno je na oprezu prije opasnošću unutarnje i vanjske
špijunaže, mogao biti zaveden u brak s osvjedočenim Sonnenkindom, nacistom. I
dopustite, reći ću vam što je još nerazumnije. Ti ljudi su bili skriveni trideset
do pedeset godina. Njihovo vrijeme je došlo i oni izviru iz pukotina na zidovima,
ali mi ne znamo tko su, ni gdje su, samo da postoje. Poslali su popis stotine
muškaraca i žena na visokim položajima koji mogu i ne moraju biti dio njihovog
svjetskog pokreta. Ne trebam vam opisivati klimu straha i zbrke koja se širi ovom
zemljom i zemljama naših najbližih saveznika, to možete i sami vdijeti. I vrlo,
vrlo skoro, bit će histerije - tko je a tko nije?
- Ne dovodim u pitanje ništa što ste rekli, ali ako se ja vra
tim u Pariz kao neupućeni suprug, kako će to promijeniti stvari?
- Saznati, gospodine veleposlanice. Moramo saznati kako
Sonnenkinder djeluju, s kim su u svezi, kako se javljaju svojim
parnjacima u novoj generaciji nacista. Vidite, mora postojati in
frastruktura, zapovjedni lanac koji vodi do hijerarhije, a sadašnja
gospoda Courtland, sjajna veleposlanikova supruga u Francuskoj,
nije sitna riba.
- Vi zaista mislite da vam Janine, ne želeći, može pomoći?
- Ona je najbolji ulov koji imamo - budimo iskreni, ona je
jedini ulov. Čak i da smo našli još jednog Sonnenkinda, njen po
ložaj, uvjeti i činjenica da je nekoliko minuta leta udaljena od
granica Njemačke čine je glavnim kandidatom. Ako ona stupi u
vezu s hijerarhijom, ili oni stupe u vezu s njom, može nas dovesti
ravno do tih skrivenih voda koji stoje iza pokreta. Moramo pro
naći te voñe i razotkriti ih. Kako je netko rekao, to je jedini način
da iščupamo rak... Pomozite nam, Daniele, molim vas, pomozite.
Page 210
Opet s Courtlandove strane, tišina. Premiještao je svoju težinu u stolici i,
netipično za diplomata, izgledao je nesiguran što bi učinio sa svojim rukama. Bio
je nemiran, provlačio prste kroz prosijedu kosu i nekoliko puta protrljao bradu.
Napokon, on progovori. — Vidio sam što ti izrodi rade i ja ih se gnušam... Ne mogu
jamčiti da ću izdržati, ali pokušat ću.
Janine Clunes Courtland približila se raskošnom kožnatom pultu Sedlarstva i
čizmarstva i zatražila razgovor s upraviteljem. Uskoro, pojavi se niski, vitki
čovjek sa skupim žućkastim umetkom za kosu koji se spuštao preko njegove lubanje i
prekrivao mu poti-
ljak. Imao je na sebi jahaće odijelo i čizme. — Izvolite, madame, kako vam mogu
pomoći? - rekao je na francuskom, pogledavši preko nje na nekoliko dobro odjevenih
kupaca, od kojih su neki bili na nogama, a neki sjedili.
— Imate zgodnu trgovinu — odgovori veleposlanikova žena,
njen govor je odavao podrijetlo.
— Ah, Amerikanka — oduševi se upravitelj.
— Tako je uočljivo?
— O, ne, madame, vaš francuski je izvrstan.
— Moj prijatelj, Andre, uporno me podučava, ali ponekad
mislim da je Andre preblag. Da, mora biti stroži sa mnom.
— Andre? - upita niski čovjek u jahaćim hlačama, dobro
pogledavši Janine.
— Da, on je rekao da biste ga mogli znati.
— To je tako često ime, zar ne, madame? Na primjer, kupac
po imenu Andre ostavio je nekoliko čizama ovdje i prekjučer su
popravljene.
— Andre je to spomenuo, mislim.
— Molim vas, doñite za mnom. — Upravitelj skrene na de
sno, iza pulta, pojavi se kroz zelenu baršunastu zavjesu koja je
prekrivala uski ulaz i pozove svog novog kupca. Zajedno su ušli u
prazni ured. — Pretpostavljam, vi ste - ona tko mislim da ste?
— Ne po svom identitetu, monsieur.
— Ne, naravno, madame.
— Čovjek u Washingtonu me podučio. Rekao je da trebam
koristiti i ime Drozd.
— To je dovoljno, to je kod u alternaciji, mijenja se svakih
nekoliko tjedana. Opet, krenite za mnom. Izaći ćemo na stražnji
ulaz i odvest ćemo vas u jedan zabavni park, nedaleko od Pariza.
Tamo krenite na južni ulaz, druga kućica i pobunite se, tvrdite da
vam je "Andre" trebao osigurati besplatnu ulaznicu. Razumijete?
— Južni ulaz, druga kućica, prosvjed u ime Andrea. Da, za
pamtila sam.
— Trenutak, molim. - Upravitelj spusti ruku na stol i priti
sne dugme na interkomu. — Gustav, imamo paket za monsieur
Andrea. Odmah krenite u vozilo, molit ću.
Vani, na malom parkiralištu u prolazu, Janine uñe na prvo putničko sjedalo
kamioneta dok je vozač uskakao za upravljač i pokretao motor. - Nikakvog razgovora
meñu nama, molim -rekao je dok je iz prolaza silazio na ulicu.
Upravitelj se vratio u pusti uredi ponovno Dosegnuo za inter -komom, pritisnuo
drugo dugme i progovorio. — Danas odlazim ranije, Simone. Dugo traje, a ja sam
iscrpljen. Zaključaj u šest, vidimo se ujutro. — Krenuo je do svog motora na
parkiralištu iza niza trgovina. Nogom je pritisnuo gas; motor grune i on odjuri niz
ulicu.
U kožarskom butiku, zazvonio je telefon. Službenik za pultom se javi. — La Selle et
les Bottes — rekao je.
— Monsieur Rambeau! — vikao je čovjek na liniji. — Im-
mediatement!
— Žao mi je - odgovori službenik, uvrijeñen arogantnošću
poziva. - Monsieur Rambeau je za danas otišao.
— Gdje je on?
— A otkud bih ja to znao? Nisam mu ni majka ni ljubavnik,
do vraga!
Page 211
— Važno je! — vrištao je čovjek na telefonu.
— Ne, vi niste važni, ja jesam. Ja prodajem robu, vi me sa
mo prekidate, a u trgovini su kupci. Idite do vraga. - Službenik
spusti slušalicu i nasmiješi se mladoj ženi u Givenchvjevoj koktel-
haljini, očito, dizajniranoj za njeno nesumnjivo skupo tijelo. La
ganim korakom prešla je preko parketa i progovorila polušaptom
dobrostojeće ljubavnice.
— Imam poruku za Andrea - izjavila je zavodnički. - An-
dre bi je htio čuti.
— Strašno žalim, mademoiselle — reče službenik, a njegove
oči odlutaju do njenog raskošnog dekoltea - ali, sve poruke za
monsieura Andrea se predaju samo upravitelju osobno, a on je
danas otišao.
— Pa što ću ja, onda? - prela je kurtizana.
— Pa, možete meni predati poruku, mademoiselle. Ja sam
osoba od povjerenja monsieur Rambeaua, upravitelja.
— Ne znam mogu li. Jako je povjerljiva.
— Ali, upravo sam objasnio, ja sam osoba od velikog povje
renja, povjerljivi suradnik monsieur Rambeaua. Možda biste mi
radije rekli uz jedan aperitiv u obližnjem kafiću.
— 0, ne, moj prijatelj me prati kamo god krenem, auto je tu
vani. Samo mu recite da treba zvati Berlin.
— Berlin?
— Što ja znam? Predala sam vam poruku. — Mlada žena u
Givenchvju, uz lelujanje stražnjice, izañe iz trgovine.
- Berlin? - reče službenik samom sebi. To je bilo ludo, Rambeau je mrzio Nijemce.
Kad su dolazili u trgovinu, postupao je s njima neprijateljski i podvostručavao im
cijene.
Agent Deuxieme je mirno izašao iz kožarske trgovine, a onda odjurio do auta.
Otvorio je vrata, brzo sjeo do vozača i opsovao. — Prokletstvo, nije bila tamo!
— Što pričaš? Nije izašla van.
— To sam i mislio.
— Pa gdje je onda?
— K vragu, otkud ja znam! Vjerojatno već u drugoj četvrti
na drugom kraju grada.
— Stupila je u vezu s nekim i izašli su na druga vrata.
— Moj Bože, baš si pametan!
— Hoćeš mi skinuti glavu, zašto?
— Zato što smo obojica mogli to znati. Ovakva mjesta
imaju ulaz za dostavu; kad sam ja ušao, ti si se trebao provesti
okolo i naći ga, i onda čekati.
— Pa nismo psiholozi, barem ja nisam.
— Ne, nego smo glupi. Koliko puta smo radili istu stvar? Je
dan od nas prati subjekt, a drugi pokriva pozadinu.
— Prestrog si prema nama - bunio se vozač. - Ovo je
Champs-Elvsees, ne Montmartre, a žena je veleposlanikova su
pruga, a ne ubojica kojeg progonimo.
— Nadam se da će to direktor Moreau tako shvatiti. Iz raz
loga koje ne želi objasniti, izgleda kao da je opsjednut tom vele-
poslanikovom ženom,.
— Bolje da ga nazovem.
— Molim te. Ja sam zaboravio broj.
Moderno odjeveni čovjek u Peugeotu, nekoliko desetaka metara dalje, na drugoj
strani prostranog bulevara, bio je više nego nestrpljiv, bio je duboko uznemiren.
Gotovo jedan sat je prošao, a Frau Courtland nije izašla iz kožarske trgovine.
Prolazak vremena je mogao prihvatiti; žene su na zlu glasu kao spori kupci,
naročito one bogate. Mučilo ga je to što je auto Deuxieme odjurio, zaista odjurio
prije trideset i nešto minuta; očito, požurio ih je drugi Demtiemeov agent, koji je
dotrčao do auta i nešto ra-
Page 212
spravljao sa svojim kolegom, vozačem. Što se dogodilo? Nešto, bez sumnje, ali što?
Dvoumio se izmeñu praćenja službenog automobila i čekanja na veleposlanikovu ženu.
Sjećajući se svojih naloga i oštrine kojom su izdani, odlučio je čekati. "Ubijte
ženu čim prije i što je moguće humanije!" Njegov kontrolor u Bonnu je bio na rubu
srčanog udara; ubijanje je trebalo izvršiti odmah. Značenje je bilo jasno: opasne
posljedice će proizaći iz odgañanja.
Kao ubojica od zanata, nije su usudio promašiti. Od nadzornika Blitzkriegerske
jedinice, iznenada je bačen u smrtonosni dio svog posla. Bio je izvježbani ubojica;
došao je iz Stasija, jedan od prvih koji je svoju odanost tvrdim komunistima
zamijenio odanoš -ću uvjerenim fašistima. Etikete, puke etikete su ljudima kao što
je on bile besmislene. Mogućnost življenja izvan zakona, za kojom je žudio,
ushićenje spoznajom da nije odgovoran diktatima ograničenih činovnika. Takvi
činovnici, ma kakav bio njihov položaj, užasavali su se Stasija, baš kao što su
ministri Trećeg Reicha bili skamenjeni pred Gestapom. Ta spoznaja, tada i sada,
bila je istinski oduševljavajuća. A kako bi ostali na svojim zavidnim položajnima,
ljudi kao on bili su odgovorni strukturama koje su ih održavale.
Ubijte ženu čim prije i što je moguće humanije! Ubijte je!
Metak u glavu iz velike blizine u gužvi Champs-Elvsees bila je privlačna mogućnost.
Možda sudar, popraćen malokalibarskom pucnjavom, kojeg promet lako može ugušiti,
da, to je bilo prihvatljivo. A onda, treba oteti njenu torbicu, trofej koji će biti
poslan u Bonn i nestati u gužvi poslijepodnevnih šetača; proteklo vrijeme, ne više
od dvije, tri sekunde. Uspjet će; uspjelo je četiri godine ranije u Zapadnom
Berlinu kad je maknuo Britanca iz MI-6 koje je otišao na jednu šetnju previše, iza
Zida.
Čovjek u Peugeotu otključa odjeljak za rukavice, izvuče revolver kalibra .22,
kratke cijevi i strpa ga u džep svog sakoa. Pokrenuo je motor, izašao na ulicu i
ubacio se u prvu rupu u prometu. Kad je jedan plavi Ferrari oslobodio prostor,
popeo se na pločnik; ulaz u skupu kožarsku trgovinu bio je na lijevo, po
dijagonali, imao je dobar pogled na njega s udaljenosti od desetak metara. Onog
trena kad je vidi, mogao je izaći iz auta i naći se u blizini žene za nekoliko
sekundi, ali je mogućnost da je previdi meñu tijelima prolaznika predstavljala
prevelik rizik. Izašao je iz Peugeota i prišao ureñenim izlozima Sedlarstva i
čizmarstva. Proučavao je ekstravagantnu robu iza stakla, stalno svjestan onih koji
izlaze kroz vrata, udaljena samo nekoliko dužina ruke.
Osamnaest minuta proñe i strpljenje dotjeranog ubojice bilo je pri kraju. Iznenada,
ljubazno lice službenika pogleda ga kroz izlog, iza police s izloženom rafiniranom
robom. Ubojica prijateljski slegne ramenima i nasmiješi se. Malo kasnije, mlañi
čovjek izañe van i obrati mu se.
- Primijetio sam, promatrate našu robu već neko vrijeme,
monsieur. Možda vam mogu pomoći?
- Zapravo, ja čekam nekog tko prilično kasni. Trebali smo
se sastati ovdje.
- Netko od naših kupaca, bez sumnje. Zašto ne uñete unu
tra, dalje od sunca? Vjerujte mi, prevrelo je.
- Hvala. - Bivši Stasijevac krene za službenikom. — Pogle
dat ću, mislim, vaše čizme — nastavio je savršenim francuskim.
- Nema boljih u Parizu, gospodine. Ako vam treba pomoć,
molim, pozovite me.
Nijemac se ogledao po trgovini, u početku ne vjerujući svojim očima. Onda je polako
proučio svaku ženu pojedinačno; bilo ih je sedam, stajale su u novo kupljenoj
jahaćoj opremi ili sjedile u stolicama, isprobavajući jahaće čizme. Ona nije bila
tamo!
Zato je dakle agent Deuxieme odjurio natrag do njihovog auta! Shvatio je ovo što je
ubojica s reputacijom saznao s gotovo sat vremena zakašnjenja. Veleposlanikova žena
je izmakla nadzoru! Kamo je otišla? Tko joj je omogućio taj neopaženi odlazak?
Očito, netko u trgovini.
- Monsieur! — Ubojica se, stojeći pokraj niza uglačanih či
zama, obratio službeniku. - Trenutak, molim.
- Da, gospodine — odgovori namještenik, približavajući se
s osmijehom. — Našli ste nešto po svom ukusu?
- Ne baš, ali moram vas nešto pitati. Nisam bio potpuno
Page 213
iskren s vama, tamo vani, i zbog toga se ispričavam. Vidite, ja sam
pri Quay d'Orsavu, dodijeljen kao pratnja jednoj važnoj Ameri
kanki, kao zaštita od zamki pariških ulica, ako hoćete tako. Kao
što sam spomenuo, kasnila je, ali nije mogla toliko kasniti. Jedi
no, ako je ona ušla unutra prije nego što sam ja stigao, pa otišla,
a ja sam je mimoišao.
- Kako izgleda?
- Srednje visine, prilično privlačna, ranih četrdesetih, mož
da. Ima svjetlosmeñu kosu, ni plavuša ni brineta, a, kako mi je
rečeno, nosila je ljetnu haljinu, bijelu i ružičastu, mislim, i nesum-
njivo vrlo skupu. ^
— Monsieur, pogledajte oko sebe. To bi mogao biti opis po
lovice ženskih kupaca ovdje!
— Recite mi — reče ubojica u elegantnom odijelu. — je li
ona mogla izaći drugim putem, na stražnja vrata, možda?
— To bi bilo krajnje neobično. Zbog čega?
— Ne znam - odgovori nesuñeni ubojica, ton njegovog gla
sa odavao je njegovu uznemirenost. - Samo sam pitao, je li to
moguće.
— Da razmislim — reče službenik, namrštivši se, i osvrne se
po trgovini. — Bila je tu žena u ružičastoj haljini, ali ja je nisam
primijetio kasnije, jer sam bio s groficom Levoisier, krasnim ali
krajnje zahtjevnim kupcem.
Opet, ubojica je bio u dvojbi. Njegov kontrolor je nazvao Sedlarstvo i čizmarstvo
"Vezom Andre". Ako bude previše ispitivao, glas o njegovoj nepažljivosti mogao bi
stići u Bonn. S druge strane, ako je veleposlanikova žena bila u stražnjem djelu
trgovine, ili je nekamo drugdje odvedena, on je morao znati. Frau Courtland je
otišla iz veleposlanstva bez zaštite, a ne uobičajenim autom s naoružanom pratnjom.
Okolnosti su bile optimalne i možda se danima neće ponoviti. Danima! A ubijanje se
nije smjelo odgoditi. -# Ako smijem - rekao je službeniku - budući da je ovo
službeno, i vlada će biti vrlo zahvalna, možete li mi reći radi li se o "Andreu"?
— Dobri Bože, opet to ime! "Andre" je vrlo popularan da
nas, ali ovdje ne postoji nikakav Andre. Meñutim, kad stižu poru
ke od njega, ma tko bio, upravitelj, monsieur Rambeau, ih prima.
On je za danas otišao, žalim.
— Vrlo popularan... danas? — ponovio je ubojica, začuñen.
— Iskreno — reče službenik, spustivši glas — mi mislimo da
je tajanstveni Andre, Rambeauov ljubavnik.
— Rekli ste vrlo popularan... danas...
— O, da. Samo nekoliko minuta ranije, jedna predivna mla
da dama s tijelom zbog kojeg bi čovjek mogao ubiti, predala mi
je poruku za Andrea.
— Što je to bilo? Sjetite se, ja sam vladin službenik.
— Sumnjam da bi vladu to i najmanje zanimalo. Doista je
posve bezazleno, čak i zabavno, ako sam dobro shvatio.
— Shvatio, što?
— Gradovi, možda zemlje, isto tako - odredišta - to je za-
mjena.
- Zamjena za što?
- Hotele, najvjerojatnije. "Zovi London" može značiti Ken-
sington ili d'Angleterre, "zovi Madrid" — hotel Esmeralda; "zovi
Saint-Tropez", Saint-Pereš; shvaćate što mislim?
- Nemam pojma.
- Sastanak za ljubavnike, monsieur. Hotelske sobe gdje se
stranci obaju spolova mogu sastati ne uzbunivši one s kojima
žive.
- Poruka, molim!
- Ovo je doista jednostavna. Hotel Abbave Saint-Germain.
- Što...?
- Engleski za Allemagne, Germain — Germanija.
- Što?
Page 214
- To je bila poruka za Andrea, monsieur. "Zovi Berlin."
U šoku, ubojica je proučavao pitomo lice službenika. A onda, bez riječi, izjuri iz
trgovine.
25
Karin de Vries se preselila s Drewom u hotel Normandie. - Mi samo želimo uštedjeti
novac State Departmenta, Stosh, i kao porezni obveznik ja to tražim!
- Nevjerojatno, kako ti gnjaviš! Drži se plave kose i odore
još koji dan; pazimo na tebe kao na trkaćeg konja s Derbvja. Ja
ću hotelskim glavonjama objasniti da ste vi nekoliko informa
tičkih manijaka koje ne podnosimo, ali smo vas morali uzeti, po
zapovijedi. - Razgovor je završio mrzovoljno; Stanlev Witkowski
nije volio da ga prijeñu.
Bilo je kasno poslijepodne, Latham je sjedio za stolom, čitajući prijepis izjava
svog starijeg brata iz Londona, nakon njegovog bijega iz doline Briiderschafta.
Karin mu je napomenula da ga zatraži; bilo je previše otvorenih pitanja u vezi
popisa Harrva Lathama. — Evo ovdje — reče Drew, podvlaćeći riječi na jednoj
stranici - Harry nikad nije tvrdio da su imena zacementirana... Slušaj ovo. "Ja sam
predao materijal, vaš posao je procjena."
- Znači, i sam je sumnjao? - upita Karin, smještena na
trosjedu u dnevnom boravku apartmana, spustivši novine.
- Ne, ne zapravo, ali ostavljao je i to kao mogućnost, ne
vjerojatnost. Kad je rečeno da su mu možda "uvalili smeće", po-
bjesnio je kao vrag. Evo. "Zašto bi? Ja sam dao veliki doprinos
njihovom cilju. Vjerovali su mi!"
- Isti takav bijes izbio je kad sam mu ja rekla da je Bratstvo
imalo dosije o njemu.
- Skočio je na nas oboje zbog toga. A odmah nakon toga,
kad sam ga pitao tko je Kroeger, izgovorio je riječi koje ću pamti
ti do kraja života... "Ja ti to ne bih smio reći, mislim, Alexander
Lassiter može." On je bio dvostruka osoba; u jednom trenu on
sam, a u drugom Lassiter. To je gadno.
- Znam, dragi, ali s tim je svršeno, on sad počiva u miru.
- Nadam se, zaista se nadam. Nisam religiozan, u stvari,
većinu religija ne volim. Nasilje koje se radi u razna njihova ime-
na je otprilike jednako boguugodno kao i Džingis-Kan. Ali ako je smrt ono što se
kaže, veliki san, na to pristajem, a i Harry bi.
— Nikad nisi išao u crkvu kao dijete?
— Jesam, naravno. Naša majka je prezbiterijanka iz Indiane
koju je pokvarila akademska Nova Engleska, i smatrala je da
Harry i ja trebamo redovno ići do šesnaeste godine. Ja sam izdr
žao do dvanaeste, ali Harry je odustao kad mu je bilo deset.
— Zar se ona nije bunila?
— Beth uopće nije bila dobra u sukobima, osim kad se radi
lo o trčanju i dogañajima s igrališta. U tome je bila zvijer.
— A vaš otac?
— Sasvim druga priča. — Drew se zavalio u stolici, smiješ-
kajući se. — Jedne nedjelje, mama je imala gripu i rekla tati da
nas odveze u crkvu, zaboravljajući da on nikad nije bio tamo.
Naravno, on se izgubio, a Harry i ja mu baš nismo htjeli pomoći.
Napokon, zaustavio je auto i rekao, "Idite unutra. Sve je to uglav
nom isto, pa možete slušati i od nekog drugog." Samo što to nije
bila naša crkva.
— Pa, barem je bila crkva.
— Ne baš. To je bila sinagoga. — Oboje su se nasmijali, a
telefon zazvoni. Latham se javio. - Da?
— Ja sam, Moreau.
— Ima li što o vašoj tajnici? Mislim, tko ju je mogao ubiti?
— Apsolutno ništa. Moja žena je izvan sebe; ona sve sreñu
je. Ja si nikad neću oprostiti zbog onog što sam pomislio.
— Izvucite se iz kostrijeti — reče Drew. — To ne pomaže.
Page 215
— Znam. Srećom, moram se baviti drugim stvarima. Naša
veleposlanikova žena je povukla prvi potez. Prije otprilike sat vre
mena zaustavila se u jednoj skupoj kožarskoj trgovini na Cham-
ps-Elysees, otpustila taksi i onda nestala.
— Kožarska trgovina?
— Jahaća oprema, sedla, čizme — prilično su poznati po
čizmama.
— Čizmar?
— Da, moglo bi se tako reći...
— To je bio jedan od predmeta koje smo našli kod onog
neonacista koji mi je pokušao skinuti glavu! — prekine ga Lat
ham. — Račun za popravak na ime Andre.
— Gdje je taj račun?
— Witkowski ga ima.
- Poslat ću nekog da ga pokupf.

- Mislio sam da ne volite slati ljude iz Deuxieme u velepo
slanstvo.
— To je nezgodno samo kad se postavljaju pitanja.
— Onda ne brinite. Stanlev šalje auto da odveze Karin k
liječniku. Reći ću mu da račun preda marincu iz pratnje — samo
malo! — Drew zabaci glavu iznenada se zamislivši, namršten,
kao kad se netko očajnički pokušava nečega sjetiti. - Rekli ste,
Courtlandova žena je nestala...?
— Ušla je unutra i nikad nije izašla. Moji ljudi misle da je
odvedena na neko drugo mjesto; pronašli su ulaz za dostavu,
odostraga, i malo parkiralište. Zašto?
- Ovo je možda pucanj na slijepo, Claude, ali bilo je još
nešto kod našeg naciste iz Bulonjske šume. Besplatna ulaznica za
zabavni park na rubu grada.
— Čudna stvar za takvog čovjeka...
- To smo i mi mislili — Latham upadne. — Krenuli smo
to provjeriti, ujedno i čizmara, kad je planuo onaj arsenal u skla
dištima Avignon. To nas je omelo.
- Mislite, mogli su je odvesti tamo?
- Kako sam rekao, to je pucanj na slijepo, ali kako smo se
složiti, prilično je čudno da jedan naci-ubojica čuva u novčaniku
besplatnu ulaznicu za zabavni park.
- Sasvim sigurno, vrijedi pokušati — Moreau reče.
- Ja ću se javiti Witkowskom; uskoro će poslati auto za Ka
rin. Kad stigne ovamo, imat ću račun i ulaznicu. U meñuvreme
nu, naručite jedno od svojih sjajnih vozila i čekajte me kod po
moćnog ulaza u hotel.
— U redu. Imate oružje?
- Dva. Stanlevevom naredniku nisam sinoć dao automatik
Alana Revnoldsa. Izgledalo je kao da će staviti rukavice, upucati
me i reći da je to Revnolds učinio, toliko je bio bijesan zbog mog
izlaska.
— Dobro smišljeno. Imat će i netko od mojih ljudi, vjerojat
no. A bientot.
— Nek' bude uskoro. - Drew spusti slušalicu i pogleda Ka
rin, koja je sad stajala pred trosjedom, a njen izraz nije bio pre
tjerano ljubazan. - Zovem pukovnika, hoćeš ga pozdraviti?
— Ne, želim ići s tobom.
— Ma, daj, damo, ti ideš k liječniku. Misliš da si me prevari-
la sinoć; nisi. Digla si se i otišla u kupaonicu i prokleto dugo si ostala tamo.

Upalio sam svjetlo i vidio krv na tvom jastuku. Kasnije sam našao zavoj u smeću.
Ruka ti je krvarila.
— Nije bilo ništa...
— Neka mi to liječnik kaže. A ako je istina, zašto ti je desna
ruka savijena u laktu pa ti šaka leži na grudima, nekako, zanema
Page 216
ruje gravitaciju? Spremaš se nekog blagosloviti ili ne bi htjela da
ti zavoj opet promoči?
— Ti dobro opažaš, izrode jedan.
— Boli, zar ne?
— Samo u naletima, tu i tamo. Ti si kriv, vjerojatno.
— To je najljepše što si rekla u posljednje vrijeme. — Lat
ham ustane od stola; prišli su jedno drugom i zagrlili se. - Moj
Bože, kako mi je drago da sam te našao!
— To je dvosmjerna ulica, dragi moj.
— Volio bih znati bolje reći ono što osjećam. Nisam puno
vježbao, ne na pravi način - glupo je što to govorim, valjda.
— Ni najmanje. Ti si odrastao čovjek, nisi redovnik. Poljubi
me. — Ljubili su se dugo i senzualno, istražujući svoje narastajuće
uzbuñenje. Posve prirodno, zazvonio je telefon. — Javi se, agente
Latham — reče Karin, nježno se oslobodivši i pogleda ga u oči. —
Netko nas s punim pravom pokušava zaustaviti. Imamo posla.
— Je li ona odora napravila generala od mene? — reče
Drew, sad u civilnoj odjeći. - Ako je, taj pasji sin, ma tko bio,
zaradit će pedeset godina u Leavenworthu. — Prišao je stolu i
podigao slušalicu. — Da?
— Da si doista pod mojim zapovjedništvom — reče pukov
nik Stanlev Witkowski oštro - proveo bi ostatak života u Lea-
venworthu zbog zanemarivanja dužnosti!
— Točno moje misli, ali obrnuto. Samo, privremeno sam iz
gubio čin.
— Začepi. Moreau mi se upravo javio i pita jesmo li razgo
varali o zabavnom parku.
— Upravo sam te htio nazvati. Imao sam napad gastritisa...
— Hvala — prošapće De Vries.
— Dosta sranja! — pukovnik je nastavio. — Auto je krenuo
po Karin, a narednik ima ono što tebi treba. Ja bih trebao biti s
vama, ljudi, ali Sorenson me želi tu u blizini. Smišljamo kako bi
smo olakšali Courtlandov povratak kući, što više možemo.
— Kako je podnio vijesti?
- Kako bi ti, kad bi se pokazato da je-Karin nacistkinja?
— Ni pomisliti na to.
— Corutland se bolje držao. Bio je potresen, ali uvjeren.
Wesley je stara škola, kao i ja. On te ne stavlja prije gotov čin
ako nema dovoljnu podlogu, potvrdu zbog koje mu se nećeš moći
oduprijeti.
— Čudno se izražavaš, ali razumijem te.
— Smisao je u tome da veleposlanik ide dalje s nama. Od
igrat će svoju ulogu.
— Mogli ste bolje uzeti glumca Villiera. To će baš biti žesto
ki "povratnički" krevet, sutra navečer.
- Na tome i radimo. Courtland se boji ostati nasamo s njom.
Sreñujemo niz kasnonoćnih hitnih poziva.
- Nije loše. Uz nagomilane tegobe zbog promjene vremens
kih zona, moglo bi uspjeti.
- Mora. Kako je tvoja prijateljica?
— Stalno mi laže. Boli je ruka, a ona to ne priznaje.
- Pravi vojnik.
- Prava budala.
— Naš auto stiže tamo za deset minuta. Čekaj dok marinci
ne uñu, a onda je izvedi.
- Može.
- Dobar lov.
— Neuspjeli mi ne treba.
U sivim hlačama i laganom kaputiću, Latham se smjestio na stražnje sjedalo
oklopljenog auta Demtieme, pokraj Moreaua i pružio mu račun od čizmara i propusnicu
za zabavni park.
Page 217
- Ovo je moj suradnik — Jacques Bergeron — Jacques će
biti dovoljno — reče šef Deuxieme, pokazujući čovjeka na sjedi
štu suvozača. Razmijenjene su formalnosti upoznavanja. — A na
šeg vozača ste upoznali, mislim - doda Moreau kad je agent za
upravljačem okrenuo glavu.
- Bonjour, monsieur. - To je bio vozač koji mu je spasio
život na aveniji Gabriel, čovjek koji je zahtijevao da on uñe u au
to, svega nekoliko sekundi prije nego što se rafalna paljba osula
po vjetrobranskom staklu.
- Vaše ime je Francois - reče Drew - a vaše ime i vas
nikad neću zaboraviti. Ne bih bio živ da vi niste...
— Da, da. - Moreau se ubaci, prekidajući Lathama. — Svi

smo pročitali izvještaj i Francois je dobio odgovarajuće priznanje.
Trebao mu je ostatak dana da smiri živce.
— C'est merde - reče vozač ispod glasa pokrećući motor.
- Uputili smo se u park, monsieur Directeur? - nastavio je, iz
pristojnosti, na engleskom.
— Da, područje Issy-les-Moulineaux. Koliko će nam trebati?
— Kad stignemo do rue de Vaguirard, ne dugo. Možda dva
deset minuta, tu negdje. Do tada, imamo promet.
— Ne opterećujte se prometnim propisima, Francois. Po
mogućnosti, samo nemojte nekog pregaziti ili se u koga zabiti, ali
dovezite nas tamo što brže možete.
Ono što je slijedilo, spada u tv-filmove gdje automobili zamjenjuju karaktere i
postaju urlajući strojevi koji srljaju u samouništenje. Deuxieme vozilo nije samo
opasno vijugalo izmeñu i oko automobila prije sobom; dvaput se Fran9ois popeo na
relativno prazan pločnik, kako bi izbjegao manja zakrčenja u prometu, rastjerujući
prolaznike koji su bježali spašavajući živote.
— Nas će zatvoriti! - rekao je zapanjeni Latham!
— Može biti pokušaja, ali nemamo vremena za to - More
au se nije slagao s njim. - Naš auto je opremljen strojem jačim
od bilo kojeg policijskog vozila u Parizu. Čak bismo mogli i uk
ljučiti sirenu, ali to može uplašiti ljude i doista izazvati nesreću,
što si ne smijemo dopustiti.
— Ovaj tip je lud!
— Meñu Francoisovim talentima je njegova izuzetna vozač
ka sposobnost. Rekao bih da je prije nego što je došao k nama
bio ono što vi Amerikanci zovete "kormilo" u pljačkama banaka
— tako nešto.
— Vidio sam to prije nekoliko dana na Gabrielu.
— Pa, onda nemojte prigovarati.
Trideset i dvije minute kasnije, Drew, Jacques, pa čak i Moreau, čela orošenih
znojem od divlje vožnje, stigli su do le Pare de Joie, jeftine alternative
EuroDisnevu, popularnog zato jer je francuski, a nije skup. Zapravo, to je bio
siromašni, daleki roñak Disnevevog spektakla, više vašar nego park, s grotesknim,
golemim likovima iz crtica na raznim vrtuljcima i zabavnim spravama i nepopločanim
stazama prepunim otpadaka. Vriskovi oduševljenja mase djece, meñutim, ukazivali su
na ravnopravnost s veličanstvenim američkim takmacem.
— Postoje dva ulaza, monsieuftDirecteuor — reče vozač. —
Sjeverni i južni.
— Poznajete ovo mjesto, Fran9ois.
— Da, gospodine. Vodio sam ovamo svoje dvije kćerke, ne
koliko puta. Ovo je sjeverni ulaz.
— Hoćemo li iskoristiti propusnicu, da vidimo što će se do
goditi? - upita Drew.
— Ne — odgovori šef Deuxieme. - To možemo kasnije,
ako zaključimo da to može pomoći... Jacques, ti i Francois idete
unutra, dva oca koji traže svoje žene i djecu. Monsieur Latham i
ja ući ćemo odvojeno, na različite ulaze. Gdje ćemo se naći, što
predlažete, Francois?
Page 218
— Ima jedan vrtuljak u sredini parka. Obično je prepun, a
buka uzbuñene djece i vergla čini ga idealnim.
— Obojica ste vidjeli fotografiju madame Courtland?
— Dakako.
— Dakle, unutra se razdvojite i hodajte uokolo, tražite je.
Monsieur Laham i ja ćemo isto i nalazimo se pokraj vrtuljka za
pola sata. Ako je jedan od vas vidi, javite radio-vezom i mi
krećemo prema mjestu sastanka.
— Ja nemam radio - bunio se Drew.
— Sada imate — reče Moreau, spustivši ruku u njegov džep.
Madam Courtland je upućena u malu zgradu na južnom kraju tri hektara zemljišta koje
je zauzimao zabavni park. Predsoblje je bilo zbrkana mješavina, kričavi stari
plakati nalijepljeni po zidovima bez nekakvog reda i bez brige za simetriju. Dva
stola i dugi, klimavi stolić pretrpan različitim šarenim lecima, mnogi zaprljani
tragovima šalica za kavu i pepelom cigareta, a tri namještenika su se mučili nad
strojem za umnožavanje matrica i nekoliko šablona za pisanje. Dvije pretjerano
našminkane žene u kostimima trbušnih plesačica i mladić u neobično dvosmislenoj
odjeći — prljavim narančastim tajicama i plavoj bluzi - a njegov spol otkrivala je
samo rijetka brada. Na gornjem dijelu zidova bila su četiri mala prozora, previsoko
da bi se izvana moglo vidjeti unutra i klepetanje starog klimatizacijskog ureñaja
kao da je bilo u sinkopi sa strojem za umnožavanje.
Janine Clunes Courtland je bila zapanjena. Sedlarstvo i čiz-marstvo je bilo dvorac,
u usporedbi s ovom rupom, mislila je. A
ipak ova rupa, ovaj smrdljivi ured bio je, očito, po položaju nadreñen profinjenom
kožarskom butiku na Champs-Elvsees. Njene sumnje su djelomično uklonjene pri
pogledu na visokog, sredovječnog čovjeka koji se, izgledalo je, pojavio niotkuda, u
stvari, prošao kroz uska vrata u lijevom zidu. Bio je obučen sportski, meki džins i
kožna antilop jakna, najbolja što se može naći u Saint-Honoreu, a šal oko njegovog
vrata, najskuplji je što Hermes može ponuditi. Dao joj je znak da ga slijedi.
Kroz uska vrata, krenuli su jednako uskim, ali i mračnim hodnikom dok nisu stigli
do novih vrata, ovog puta na desnoj strani. Visoki čovjek u ekstravagantnoj
sportskoj odjeći pritisnuo je niz tipki na četvrtastoj elektronskoj ploči i otvorio
vrata. Opet, ona je krenula za njim, ušavši u ured koji se od prvog razlikovao
koliko hotel Ritz od ubožnice.
Zidovi i namještaj bili su izrañeni od najfinijeg drva i kože, slike originalni
radovi impresionista, uvučeni, ogledalima obloženi, bar upotpunjen čašama i bocama
od brušenog kristala. To je bila jazbina vrlo važnog čovjeka.
— Wilkommen, Frau Courtland — rekao je čovjek, toplim i
ulagujučim tonom. — Ja sam Andre — dodao je na engleskom.
— Vi znate tko sam?
— Dakako, upotrijebili ste moje ime dva put, uz mjesečni kod,
Drozd. Čekali smo vaš kontakt više tjedana. Molim vas, sjednite.
— Hvala. — Janine sjedne ispred stola, a upravitelj parka se
smjesti u stolicu do nje, a ne za stol. — Nije bilo vremena, do sada.
— To smo pretpostavljali. Vi ste izuzetna žena a vaše kodi
rane poruke za Berlin stizale su redovno. Zahvaljujući vašim in
formacijama o financijskim psima-čuvarima u Parizu i Washing-
tonu, naši računi su narasli. Svi smo beskonačno zahvalni.
— Uvijek sam se pitala, Herr Andre, zašto Berlin? Zašto ne
Bonn?
— Bonn je tako malen grad, nicht wahr? Berlin je, i ostat će,
jedna velika zbrka. Toliko interesa, toliko kaosa — rušenje Zida,
navala useljenika; u Berlinu, stvari je puno lakše sakriti. Uosta
lom, fondovi ostaju u Švicarskoj, a kad su potrebni u Njemačkoj,
transferi sukcesivno rastu, što je teško primijetiti u gradu tako ve
likih financija, da milijuni putuju preko računala svakog sata, sva
kodnevno.
— Moj rad se, dakle, cijeni? — upita veleposlanikova žena.
— Izuzetno, tako je. Kako drukčije i pomisliti?
- No vrijeme je, mislim, da nakon svih tih godina uspjeha,

budem priznata i pozvana u Bonn. Sad sam u pdložaju kad mogu
Page 219
ponuditi još bolje usluge. Ja sam supruga-kurva jednog od naj
važnijih veleposlanika u Europi. Sve što naši neprijatelji planiraju
protiv nas, ja ću saznati. Htjela bih od našeg Fiihrera čuti da će
svakodnevni rizik kojem se izlažem biti nagrañen. Je li to previše?
- Ne, nije, gnadige Frau. No, ja sam Andre, nisam velepo
slanik, dakako, ali sam možda najvažniji suradnik u Europi, a ja
te stvari primam na povjerenje. Zašto ne možete i vi?
- Jer ja nikad nisam vidjela Domovinu! Zar ne shvaćate?
Čitavog života, od djetinjstva, pripremala sam se i iscrpljivala se
radom za samo jedan cilj. Cilj kojeg nikad ne smijem spomenuti,
nikad nikome povjeriti. Postala sam najbolja u tome što radim, a
nisam mogla ni najbližim prijateljima reći zašto sam se trudila. Ja
zaslužujem priznanje!
Čovjek zvani Andre proučavao je ženu njemu nasuprot. — Da, zaslužujete, Frau
Courtland. Vi, od svih ljudi. Zvat ću Bonn večeras... A sad, o prizemnijim
stvarima. Kad će se veleposlanik vratiti u Pariz?
- Sutra.
Drew je izbjegavao horde roditelja i njihovih potomaka, uglavnom majki koje jure za
svojom djecom, koji pak jure drugu djecu, smijući se ili nekontrolirano vrišteći
dok su trčali od jedne zabave do druge. Uporno je prebacivao svoju pozornost,
proučavajući svaku žena koja je izgledala u dobi od ranih do kasnih srednjih
godina, a takva je bila gotovo svaka žena u zabavnom parku. Povremeno, podigao bi
radio u svojoj ruci, kao da očekuje provalu kratkog pištavog zvuka koji bi mu rekao
da je netko nešto vidio — vidio Janine Clunes Courtland. Nikakv zvuk nije dopirao;
nastavio je koračati ispresjecanim zemljanim putevima, prolazeći pokraj velikih,
izobličenih likova čiji su napadne grimase vabile promatrače da potroše novac i
uñu.
Claude Moreau izabrao je mirnije dijelove pod pretpostavkom da će veleposlanikova
žena instinktivno izbjegavati bučnija područja, i gdje bi njena sljedeća veza, ako
je takve bilo, mogla vjerojatnije biti smještena. Dakle, lutao je oko kaveza sa
životinjama, pokraj vračara i prodavača suvenira, gdje su majice i kape s natpisima
ležali u nizovima pod nadstrešnicama. Šef Deuxieme
uporno je piljio iza robe u zasjenjene unutarnjosti, nadajući se da će vidjeti
muškarce ili ženu koja tu nije pripadala. Osamnaest minuta proñe, a rezultati su
bili negativni.
Na svoje nezadovoljstvo, Jacques Bergeron, Moreauov podreñeni od najvećeg
povjerenja, našao se uhvaćen u gužvu koja je jurila prema ponovno pokrenutom bečkom
kotaču, zaustavljenom zbog kratkotrajnog prekida struje, ostavivši ukrcane na
visini od petnaest metara u zraku. Kao rezultat, masa koja je jurila prema vrtuljku
bili su roditelji uvjereni da su njihova djeca pala žrtvom škrtosti vlasnika parka,
koji nisu platili račun za struju. U jednom trenutku, Jacques se sudario s malim
djetetom i zaradio udarac u lice majčinom torbicom; okrećući se, pao je na tlo i
bio pregažen. Ostao je ležati, rukama zaklonivši glavu, dok juriš nije prošao
pokraj njega. Ni on nije vidio nikog sličnog madame Courtland.
Francois, vozač koji je, u stvari, bio oduševljen engleskim nadimkom "Kormilo",
tumarao je pokraj baraka na južnom ulazu gdje su natpisi bili mali i neugledni,
ukazujući na urede za prvu pomoć, pritužbe, izgubljeno i nañeno, upravu (jedva
čitljivo) a jedna veća ploča obilježavala je ured vlasnika. Iznenada, Francois
začuje riječi, govorila je jedna debela žena obraćajući se svojoj usukanoj, mršavoj
sugovornici: "Za kog' vraga netko takav dolazi ovamo? Ta roza haljina mogla bi
cijelu godinu hraniti moju obitelj!"
— Oni to zovu "slamiranje", Charlotte. Misle da su bolji od
nas, pa to moraju i dokazati.
— To je govno, eto što je. Jesi ti vidjela one cipele? Pet ti
suća franaka, najmanje!
Francois nije imao dvojbe o kome one pričaju! Jedinica na Champs-Elvsees je opisala
veleposlanikovu ženu u ružičasto-bije-loj ljetnoj haljini, očito, iz bolje modne
kuće. Vozač je promotrio dvije žene, neobavezno im se približivši, dok su prolazile
širokim nepopločanim prolazom.
— Reći ću ti ja što mislim — reče mršava žena sa stalnom
uvrijeñenom grimasom. - Kladim se u svog beskorisnog muža
da je ona jedan od vlasnika ove smrdljive rupe. Bogati to rade,
Page 220
znaš. Kupuju mjesta kao što je ovo, jer su im jeftini za održava
nje, a blagajne zvone dan i noć.
— Vjerojatno imaš pravo. Uostalom, i ušla je u upraviteljev
ured. Prokleti bili, smrdljivi bogataši!
Francois zaostane za njima, pa se okrene i vrati do niza baraka koje su služile kao
uredi. Uočio je malu oznaku na kojoj je
pisalo Uprava; zgrada je bila možda "sedam .metara široka, odvojena od drugih s
obje strane uskim puteljcima 'koji su izgledali više kao jarci. Prednji prozori su
bili neuobičajeno visoki, a ispod njih, nisko, bila su vrata koja kao da nisu tamo
pripadala. Činilo se, puno deblja ili teža od drveta koje ih je okruživalo.
Francois izvadi ručni radio iz džepa svoje jakne, pritisne tipku i prinese ureñaj
svom uhu.
A onda, iznenada, bez upozorenja začuje dva poznata glasa, vrlo poznata, a onda
treći, onaj kojeg sluša već godinama.
- Papa. Papa!
- Notre pere! C'est lui!
- Francois, što ti radiš ovdje?
Pogled na svoju ženu i dvije kćerke šokirao je vozača razro-gačenih očiju. Jedva
došavši do glasa, dok je nespretno grlio dvije djevojčice, on reče. — Moj Bože,
Yvonne! Što vi radite ovdje?
- Ti si javio da stižeš kasno i da vjerojatno nećeš stići kući
na večeru, pa smo odlučile doći ovamo, da se malo zabavimo.
- Papa, hoćeš ići na vrtuljak s nama? Molim te, Papa!
- Drage moje, Papa]t na poslu...
- Na poslu? — uzvikne žena. — Zašto bi Demñeme išao
ovamo?
- Ššš! — Očajni Francois se nakratko okrene od njih i pro
govori u radio. — Subjekt je tu, blizu južnog ulaza. Nalazimo se
tamo. Imam komplikacije, kako ste mogli čuti... Idemo, Yvonne; i
vi, djeco, dalje odavde!
- Dobri Bože, ti se nisi šalio - reče žena i obitelj pojuri
stazom prema južnom ulazu.
- Ne, nisam se šalio, dušo. A sad, tako ti svega, molim te,
ulazi u auto i idi kući. Objasnit ću kasnije.
- Non, Papa! Tek smo stigli ovamo!
- "Da, Papa", ili ćeš ovamo sljedeći put doći kad već budeš
na Sorbonnei.
Ono što Fran9ois nije primijetio bio je mladić u poderanim narančastim tajicama i
otrcanoj plavoj bluzi, a samo neobrijana brada ga je obilježavala kao muškarca.
Stajao je na lijevo do teških vrata, pušeći cigaretu, i njegovu pažnju privuklo je
bučno i neočekivano obiteljsko okupljanje. Naročito uočljiv bio je ručni radio na
koji je čovjek govorio, a još čudnije, pitanje koje je žena postavila. "...Zašto bi
Deuxieme išao ovamo?" Demoeme!
Mladić zgazi nogom svoju cigaretu i utrči unutra.
Elegantni vlasnik koji je sebe nazivao Andre, prekinuo je razgovor s Frau
Courtland, uljudno se ispričao ustajući i prišao telefonu na pisaćem stolu. — Da? -
rekao je, i potom šutke slušao ne više od deset sekundi. - Pripremite auto! —
zapovjedio je, spuštajući slušalicu pa se okrene veleposlanikovoj ženi. - Jeste li
ovamo stigli s pratnjom, madame?
- Dovezli su me iz Sedlarstva i čizmarstva, da.
- Mislim, jeste li pod zaštitom francuskih ili američkih vla
sti? Prate li vas?
- Nebesa, ne! Veleposlanstvo nema pojma gdje sam.
- Netko ima. Morate odmah otići. Doñite sa mnom. Po
stoji podzemni tunel odavde do parkirališta; ovdje su stube. Brzo!
Deset minuta kasnije, Andre je, bez daha, bio ponovno u svom dobro namještenom
uredu; sjeo je za stol i opustio se, glasno uzdahnuvši. Njegov telefon ponovno
zazvoni; on se javi. - Da?
- Prijeñite na skrambler - uputi ga glas iz Njemačke.
Page 221
- Dobro - reče zabrinuti Andre, otvorivši ladicu i okrene
prekidač unutra. — Nastavite.
- Imate krajnje nedjelotvornu organizaciju!
- Mi ne mislimo tako. Što vas muči?
- Trebalo mi je sat vremena da ustanovim kako ću do vas,
a i to samo nakon prijetnje polovici naših obavještajnih ogranaka!
- Rekao bih, to je sasvim prikladno. Mislim da biste trebali
promijeniti mišljenje.
- Glupane!
- No, ovo ja smatram krajnje uvredljivim!
- Bit ćete manje uvrijeñeni kad vam kažem zašto.
- Objasnite mi, molim lijepo.
- Žena veleposlanika Daniela Courtlanda dolazi k vama...
- Došla i otišla, mein Herr - prekine ga Andre samozado
voljno. — I tako izmakla onima koji je prate.
- Kako?
- Pojma nemam, ali izveli su priličnu predstavu, toliko da
su upotrijebili i ime Deuxieme na krajnje neuobičajen način. Na
ravno, ja sam je udaljio neopaženo i u sljedećih pola sata ona će
biti na sigurnom, u američkom veleposlanstvu.
- Idiot! — vrisnuo je čovjek u Njemačkoj. - Ona se nije
smjela vratiti u veleposlanstvo. Trebala je biti ubijena!
26
Moreau, njegov glavni pomoćnik Jacques Bergeron i Latham stigli su do Francoisa za
tren, jedan za drugim. Zajedno su se udaljili pedeset metara zapadno od južnog
ulaza, gdje je šef Deu-xieme podigao ruku; tu je gužva bila manja, trošni šatori na
desno služili su kao zahodi i svlačionice za osoblje. — Ovdje možemo razgovarati —
reče Moreau, gledajući vozača. — Mon Dieu, prijatelju, kakva nezgoda! Vaša žena i
djeca!
— Morat ću izmisliti vrlo uvjerljivo objašnjenje.
— Djeca neće s tobom razgovarati cijeli tjedan, Francois —
reče Jacques, budalasto se smješkajući. - To ti je jasno, zar ne?
— Imamo mi drugih stvari za raspravu — Francois ga preki
ne, opravdavajući se. — Čuo sam dvije žene, dvije babetine, raz
govarale su... — Vozač opiše razgovor kojeg je potajno čuo, zavr
šavajući riječima, "Ona je unutra, u upraviteljevom uredu."
— Jacques — reče Moreau. — • Izvidi zgradu na svoj najpro
fesionalniji način. Predložio bih, u stilu pijanice; skini sako i kra
vatu, mi ćemo ih čuvati.
— Vraćam se za tri-četiri minute. — Agent skine sako i kra
vatu, djelomično izvuče košulju pustivši je visjeti preko pojasa i
krene ljuljajući se naprijed-natrag prema južnom ulazu.
— Jacques to vrlo dobro radi - primijeti Moreau, gledajući
svog podreñenog s odobravanjem. — Posebno, za čovjeka koji
nikad ni ne dotakne konjak, a jedva može podnijeti čašu bijelog
vina.
— Možda je prije podnosio i previše, jedno i drugo — reče
Drew.
— Ne - rekao je šef Deuxieme Bureau — njegov želudac.
Nešto s kiselinom. Zna biti vrlo neugodan kad ručamo s ministri
ma iz Zastupničkog doma, koji drže uzde naših novčanika. Misle
da je on ukočeni činovnik.
— Što ćemo ako Courtlandova žena ostane unutra? — upita
Latham.
— Nisam siguran — odgovori Moreau. — S jedne strane,

znamo da je došla ovamo, što potvrñuje našu pretpostavku da je
tu veza s Bruderschaftom, a s druge strane, želimo li da, ma tko
bili, oni saznaju da mi to znamo? Što je bolje, ostati strpljiv i dr
žati ovo mjesto, ovaj bijedni takozvani ured pod stalnim nadzo
rom i saznati tko kamo odlazi, ili ćemo to pitanje riješiti napa
Page 222
dom?
— Ja sam za ovo drugo - odgovori Latham. - Gubimo
vrijeme ako to ne učinimo. Treba kuju izvući izvan i pohvatati
njene veze.
— Privlačna prečica, Drew, ali opasna, i može se pretposta
viti, kontraproduktivna. Ako je, kako sad obojica vjerujemo, ova
puka ruševina od zabavnog parka važan spoj s Bratstvom, hoće
mo li je eliminirati, ostavljajući šokantnu rupu na njenom mjestu,
ili ćemo je pustiti i saznati više?
— Ja bih rekao, eliminirati.
— I poslati uzbunu neonacistima diljem Europe? Ima i dru
gih načina, prijatelju. Možemo im prisluškivati telefone, njihove
faksove, njihove radio-emisije, ako postoje. Možda bismo glavni
zgoditak utrošili na običnu punjenu pticu. Courtlandova žena
može biti pod nadzorom, a ovaj park pod prismotrom dvadeset i
četiri sata na dan. Moramo vrlo pažljivo razmisliti o našim akci
jama.
— Tako prokleto francuski!... Previše pričate.
— Srećom ili nesrećom, to je moje nasljeñe, naš galski skep
ticizam.
— I vjerojatno ste u pravu. Samo, ja bih rado da niste. Ne
strpljiv sam.
— Vaš brat je ubijen na najbrutalniji način, Drew. Nije moj.
Da sam na vašem mjestu, osjećao bih se jednako.
— Pitam se, bi li i Harry.
— Čudno je što to kažete. — Moreau je proučavao Latha-
movo lice, primijetivši udaljeni, nakratko zamućeni pogled u oči
ma Amerikanca.
— De sang-froid — Drew je tiho rekao.
— Molim.
— Ništa, baš ništa. - Latham žmirne nekoliko puta i vrati
se u stvarnost. — Što mislite, što će Jacques naći?
— Veleposlanikovu ženu, ako može — odgovori Francois,
divlji vozač. — Nadam se da hoće, jer što prije stignem kući, bo-
*$&•
lje je. Moje kćerke su isplakale oči ocJlazeći s Yvonne... Oprostite, monsieur
direktore, ne bih htio dopustiti da se osobne stvari upletu - što, dakako, i neće.
Zapravo, nebitne su.
— Ne trebate se ispričavati, Francois. Čovjek koji nema ži
vota izvan Deuxieme je čovjek kojem nedostaje perspektiva, što
je opasno stanje.
— Alors! — reče vozač, gledajući nepopločanu stazu.
— Što je? — upita Moreau.
— Onaj tip u smiješnom odijelu, narančastim čarapama i
plavoj košulji!
— Što je s njim? — reče Drew.
— Traži nekog. Uporno juri gore-dolje - dolazi ovamo,
prošao je pokraj ulaza.
— Razdvajamo se! - zapovjedi šef Deuxieme.
Trojica ljudi raziñu se u različitim smjerovima, a mladi bradati čovjek u
narančastim tajicama projuri kraj njih, zastajkujući povremeno i pogledavajući
okolo. Francois je prošao izmeñu dvaju šatora za osoblje okrenut leñima prema
stazi. Minutu kasnije, narančasta mrlja je grozničavo protrčala, vraćajući se do
uredske barake s oznakom Uprava. Moreau i Latham pridruže se Francoisu u uskom
prostoru izmeñu šatora. — Tražio je nekog, jasno — reče Drew. — Vas?
— Ne vidim razloga, zašto — odgovori vozač, namrštivši se
- ali, čini mi se, sjećam se naleta, nečeg narančastog kad sam se
Page 223
okrenuo od žene i djece i pozvao vas.
— Vaš radio, možda — reče Moreau. — Ali, kao što ste
rekli, nema razloga da biste vi bili izdvojeni... Vjerujem da postoji
neko običnije objašnjenje. Mjesta kao ovi zabavni parkovi su pra
va utočišta za izbjegavanje poreza. Netko je vjerojatno pretposta
vio da ste iz poreznog ureda i provjeravate prihode. Ni najmanje
neuobičajeno; ti istražitelji su podložni mitu.
— Mes amisl — Jacques je žurio prema njima; preuzeo je
sako i kravatu od Francoisa. — Ako je madame Courtland ušla u
ured upravitelja i dalje je unutra. Nema drugog izlaza.
— Čekat ćemo — reče Moreau. — Opet, razdvajamo se ali
ostajemo u ovom području, a jedan od nas će stalno motriti vra
ta. Smjenjivat ćemo se svakih dvadeset minuta. Ja ću biti prvi, i
zapamtite, radio držite tamo gdje možete čuti zvučni signal.
— Ja ću preuzeti dalje — reče Drew, gledajući svoj sat.
— A ja nakon vas, monsieur - doda Jacques.
— Ja ću za njim - završi Francois.

Dva sata su prošla, svaki od njih dva puta je dežurao na svom mjestu, a onda je šef
Deuxieme odredio da se nañu pokraj šatora zapadno od južnog ulaza. - Jacques — reče
Moreau -siguran si da nije bilo vrata ni na jednoj strani, ili na stražnjem dijelu
zgrade?
— Čak ni prozor, Claude. Osim onih sprijeda, nema ni jed
nog drugog prozora.
— Počinje padati mrak — napomene Francois. — Možda
čeka da bude još mračnije i otići će kad se smiri poslijepodnevna
gužva i ljudi krenu kući.
— Mogućnost, ali opet, zašto?
— Izmakla je vašoj jedinici na Champs-Eh/sees — reče Lat
ham, podignutih obrva u znak pitanja.
— Nikako nije mogla znati da je pratimo, monsieur — pri
mijeti Jacques.
— Možda joj je netko rekao.
— To daje posve novu sliku, Drew. Jednu za koju nemamo
nikakvih dokaza.
— Pokušavam, to je sve. Možda je samo paranoična, mogu
će je — moguće, vraga, takva osoba bi i trebala biti... Sve ću vas
pitati. Koga ste vidjeli, tko je izašao kroz ta vrata? Ja sam vidio
čudaka u narančastim tajicama; sastao se s nekim u klaunskom
kostimu, taj ga je čekao.
— Ja sam vidio dvije užasno našminkane žene koje su izgle
dale kao da stižu iz harema nekog osiromašenog šeika — reče
Jacques.
— Je li jedna od njih mogla biti Courtlandova žena? — brzo
upita Moreau.
— Negativno. Isto sam i ja pomislio, pa sam se vratio ulozi
pijanca i baš sam naletio na njih. To su potrošene vještice, jedna
je imala užasan zadah.
— Vidite kako je on sposoban — reče šef Deuxieme Latha-
mu. — A vi, Franois?
— Bio je samo jedan visoki čovjek s velikim tamnim naoča
lama, visine kao naš Amerikanac, u sportskoj, ali skupoj odjeći.
On je, pretpostavljam, vlasnik, jer je provjerio vrata da vidi jesu li
zaključana.
— Znači, ako se madame Courtland nije pojavila, a ured je
zaključan za večeras, svi tvrdimo da je ona i dalje tamo, zar ne?
— Sigurno - odgovori Drew.*j- Mogla bi biti unutra iz ci
jelog niza razloga, uključujući i neometani telefonski razgovor
dok je veleposlanik u Washingtonu... Koji od vas je najbolji čov
jek za drugi kat?
— Drugi kat? - upita Francois.
— On misli na otvaranje zaključanih vrata i nedozvoljene
Page 224
ulaske — pojasni Moreau.
— Kakve to veze ima s dva kata? — upita zbunjeni vozač.
— Nije važno, odgovorio je Jacques.
— Vi ste zaista nadareni — reče Latham.
— Ako je Francois bio vozač za bijeg, rekao bih da je moj
prijatelj Jacques bio vjerojatno kradljivac dragulja, prije nego što
se prosvijetlio i pridružio se našoj organizaciji - Moreau doda.
— I to je merde, monsieur — reče Jacques, smješkajući se.
— Monsieur le Directeur ima čudan način davanja komplimena
ta. Kako bilo, Bureau me poslao u bravarsku školu na mjesec da
na. S odgovarajućim alatima, sve brave su ranjive, jer načela su
ista, s izuzetkom onih najnovijih programiranih.
— Ta šupa izgleda kompjutorizirano koliko i poljski zahod.
Na posao, Jacques, bit ćemo ti nasuprot, na drugoj strani. - U
bravarstvu izučeni agent Deuxieme brzo se vrati do grubog zda
nja, a ostali su ga slijedili, držeći se rastućih sjena na lijevo od
staze. Za nekoliko trenutka, prosudba Claudea Moreaua se poka
zala potpuno pogrešnom; tutnjava zvona i sirena odjednom pro
vali odzvanjajući parkom. Čuvari u različitoj odjeći, neki u propi
snim odorama, a neki u nevjerojatnoj opremi — klaunovi, polu
goli gutači mačeva, patuljci i Afrikanci u tigrovim kožama — sju
rili su se prema ugroženoj zgradi agresivnošću mongolske najez
de. Jacques se izgubio s poprišta, domahujući svojim drugovima
nek' se evakuiraju! Tako su i učinili, trčeći što su brže mogli.
— Što se dogodilo? — viknuo je Latham kad već sjedili u
vozilu Deuxieme i udaljavali se jureći.
— Osim zubaca, kroz koje je bilo lako prodrijeti — odgovo
ri Jacques bez daha — tamo je morao biti i elektronski skener što
procijenjuje težinu i gustoću instrumenta koji izaziva sjedanje zu
baca na svoje mjesto.
— A kog' vraga to znači?
— Nailazite na to svaki dan, kod najnovijih automobila,
monsieur. Mali crni čip u pokretaču; bez njega ne možete pokre
nuti motor. U najskupljem autu, ako pokušate, uključe se sirene.
- Toliko o vašem poljskom zahodu, Claude.

- Što reći? Pogriješio sam, ali to nam je nešto reklo, zar ne?
Kako smo i mislili, Le Pare de Joie je zaista vrlo važna ispostava
Brudeschafta.
- Ali sad znaju da je provaljena.
- Ne baš, Drew. Imamo pomoć za takve hitne slučajeve, u
suradnji s policijom i Surete.
- Što?
- Stotine pljački se dogaña svakog tjedna, a mnoge su prvi
prekršaji, čije počinitelje su na takve postupke natjerali tegobni
uvjeti života, a oni su u osnovi pristojna ljudska bića. Jean Valje-
an u Les Miserables]e savršeni primjer.
- Bože, previše pričate. Što pokušavate reći?
- Imamo popis takvih nesuñenih kriminalaca koji služe

uvjetnu kaznu od, recimo, šest mjeseci do godine. U zamjenu za
preuzimanje krivnje zbog još jedne provale — kao pokušaj pljač
ke jednog zabavnog parka — njihove kazne se smanjuju i u ne
kim slučajevima, njihov dosije je čist.
- Da krenem na posao? - upita Jacques s prednjeg sjedi
šta, posegnuvši za auto-telefonom.
- Molim. — Kad je njegov podreñeni nazvao i počeo raz
govarati, Moreau objasni. - Za petnaest do dvadeset minuta po
licija će pozvati sigurnost parka, tvrdeći da su ulovili auto koji je
bježao, a dvojica ljudi u njemu su poznati provalnici. Je li scenarij
jasan?
- Mislim. Oni će pitati je li bilo pljačke, i ako je, što je uk
Page 225
radeno, i ima li koga tko bi mogao identificirati provalnike?
- Točno. Uz dodatak, dakako, da će ih policija, zahvalna
zbog svakog svjedoka, rado odvesti i dovesti iz postaje u kojoj su
zadržani osumnjičeni.
- A rečeni poziv se brzo odbija — doda Latham, kimnuvši
glavom, u sjenama koje su prelijetale preko stražnjeg sjedala.
- Ne uvijek, mon ami — usprotivi se Moreau. — Zato mo
ramo imati naše lažne krivce. Povremeno su objekti naše nesklo
nosti previše znatiželjni, prenervozni kad se radi o njima osobno,
i prihvaćaju poziv. Meñutim, uvijek traže isto — zahtijevaju, za
pravo.
- Pokušat ću govoriti — reče Drew. - Ići će na suočenje
pod uvjetom da vide osumnjičene, ali da osumnjičeni ne mogu vi
djeti njih.
— Kao što sam rekao, vi ste vrlo domišljati.
— Da to nisam mogao zaključiti, trebao sam se povući čim
sam završio školovanje. Ali koncept — kako ste ih nazvali? —.
"lažnih krivaca" je krasan. Za Boga, nemojte da vam zamisao
procuri u Washington, "Gateovi" će se namnožiti. Watergate i
Irangate će biti šala u usporedbi s CIAgate i Stategateom. Stvarni
gadovi će shvatiti da mogu postaviti svoje dvojnike, uključujući i
samog Predsjednika.
— Iskreno, mi ovdje nismo uspjeli shvatiti zašto nisu.
— Zadržite spekulacije za sebe, imamo dovoljno nevolja.
— Claude — upadne Jacques, okrećući se u sjedalu. — Ovo
će ti se svidjeti. Naši počinitelji su nekoliko slabo plaćenih knji
govoña, a pokušali su orobiti lanac mesnica koje su prodavale
loše meso po vrhunskim cijenama.
— Njihova premisa je ispravna: kradi od lopova.
— Na nesreću, lopovi su preko noći zamijenili svoju robu i
naši knjigovoñe su uhvaćeni na video-vrpci pri otvaranju sefa.
— Nisu baš u skladu sa svojim novim pothvatima.
— Gendarmes su bili sretni da nam udovolje. Šef detektiva
je godinama kupovao meso od tog lanca.
— Njegovo osjetilo okusa nije bilo jako profinjeno. Kad će
krenuti u pogon?
— Dok mi razgovaramo.
— Bien. Odbacite monsieura Lathama u Normandie a mene
u ured. A onda, za Boga, nek' Francois ide kući.
— Nema problema, mogu ostati s vama, monsieur direktore
— reče vozač. — U slučaju da nešto bude hitno.
— Ne, Francois, nećete izbjegavati vaše obiteljske obveze.
Vaša ljupka žena ne bi vam nikad oprostila.
— Ne brine me njeno opraštanje, gospodine. Djeca su puno
okrutnija.
— Ja sam to prošao pa možete i vi. Izgrañuje karakter.
— Baš ste duša od čovjeka — reče Drew tiho, Moreauu na
uho. - Što ćete raditi u uredu?
— Pratiti dogañaje ovog poslijepodneva, večeras. Bit ćete
obaviješteni. A, mon ami, imate i vi svojevrsnu obiteljsku brigu.
Očaravajuća Karin je bila kod liječnika. Njena rana, sjećate se?
— Isuse, zaboravio sam!
— Savjetovao bih, nemojte njoj to reći.
— Griješite, Moreau. Ona bi razumjela.
Karin je, u hotelskom kućnom ogrtaču, koračala naprijed i natrag uz veliki uvučeni
prozor kad je Latham otvorio vrata. - Moj Bože, dugo te nije bilo! - uzviknula je,
potrčavši prema njemu; oni se zagrle. — Jesi li dobro?
— Hej, damo, to je bio zabavni park, ne bitka kod Bastogne.
Naravno, dobro sam; nismo ni pomislili na oružje.
— I trajalo je gotovo četiri sata? Što se dogodilo?
Ispričao joj je, pa upitao. — A ti? Što je liječnik rekao?
Page 226
— Oprosti, dragi, eto zato se nisam trebala vezati s tobom.
Mislila sam da su takvi osjećaji nestali, ali očito nisu. Kad mi je
stalo do nekog, stalo mi je jako.
— To je sjajno, ali nisi mi odgovorila.
— Pogledaj! — De Vries ponosno podigne desnu ruku, za
voj je bio upola manji od prijašnjeg, ne više od malog čvorića. -
Isprobavao je, za protezu, oko dva centimetra dugu. To će se na-
taknuti na moj prst s pričvršenim noktom i bit će gotovo neza
mjetljivo.
— Odlično, ali kako se osjećaš? Krvarila si sinoć.
— Liječnik je rekao da sam sigurno bila jako uzbuñena i
stegnula nešto. Imaš li ti masnice na leñima, dušo?
— Druga priča. — Drew je ponovno privuče u svoje naručje.
Njihove usne se sretnu; Karin polako prekine poljubac.
— Htjela bih razgovarati — rekla je.
— O čemu? Rekao sam ti što se dogodilo.
— O tvojoj sigurnosti. Zvali su iz Maison Rouge...
— Znali su gdje te mogu naći? Ovdje u Normandie?
— Oni često znaju stvari prije nego što mnogi od nas sami
saznaju.
— Znači da dobivaju informacije koje uopće ne bi trebali
imati!
— Vjerojatno si u pravu, ali mi znamo na kojoj su strani
Antinavous.
— Ne nužno. Sorenson ih je isključio.
— On je bio najopasniji supertajni obavještajac u doba Hlad
nog rata. Sumnja u svakog.
— Zbog čega su zvali iz Maison Rouge?
— Njihovi informatori u Bonnu i Berlinu kažu da su dva ti
ma uvježbanih Blitzkriegera poslani u Pariz sa zadaćom pronaći i
ubiti Lathama koji je preživio nariad u gostionici, u Villejuifu. Čovjeka za kojeg
oni vjeruju da je Harry Latharn.
— To nije ništa novo, do vraga.
— Kažu da je broj ubojica izmeñu osam i dvanaest. Na tebe
kreće ne jedan ili dva ili čak tri, nego prava mala armija.
Tišina, a onda Latham progovori. — To je doista dojmljivo, rekao bih, zar ne?
Mislim, popularniji sam nego u svojim najluñim snovima, a čak nisam ni tip kojeg
oni traže.
— Moram se složiti s tobom.
— Ali zašto? To je pitanje, zar ne? Zašto oni tako jako žele
Harrva? Njegov popis je izašao, izazvao zbrku nezadovoljstva, a
oni moraju znati, da je to njima u korist, dakle zašto?
— Ne bi li to imalo nekakve veze s doktorom Kroegerom?
— Taj leti po svemiru bez zaštitne kacige. Priča jednu laž za
drugom, zaboravljajući laži koje je izgovorio prije toga.
— To nisam znala. U kojem smislu?
— Rekao je Moreauu, kojeg smatra jednim od njih, da mora
naći Harrva kako bi otkrio identitet izdajice u dolini Briider-
schafta...
— Kakve izdajice? — upadne De Vries.
— Ne znamo, a nije znao ni Harry. Kad je bio u Londonu i
kad smo razgovarali telefonom, spomenuo je nešto o bolničarki
koja je upozorila Antinavouse da on izlazi, ali čovjek s kamio
nom, koji ga je pokupio, nije to razjasnio.
— Ako je to bila Kroegerova laž, možda i nije bila laž.
— Witkowskom je Kroeger rekao nešto potpuno drugo. Silno
je želio naći Harrva prije negoli se lijek pod kojim je ne istroši i
Harry umre. Stanlev mu nije ni za tren povjerovao, i zato ga je htio
kemikalijama ispaliti na Mjesec - da vidi može li saznati istinu.
— Što liječnik u veleposlanstvu nije dopustio — reče Karin
tiho. - Sad shvaćam zašto se Witkowski toliko ljutio na njega.
Page 227
— I zato će taj medicinski svetac biti zanemaren ako
uspijem dobiti Sorensona, da ucijeni Predsjednika.
— Doista? Zar je on... ucjenjiv?
— Svatko je, naročito predsjednici. To se zove politički ge
nocid, ovisno o tome kojoj stranci pripadaš.
— Možemo li se vratiti na drugi predmet, molim te?
— Koji predmet? — Latham priñe stolu i telefonu. - Želim
spržiti liječnika koji bi radije poštedio život jednog gada nego
spriječio ubijanje pristojnih ljudi na našoj strani.
- Što bi trebao biti ti, Drew.

- Valjda. — Latham podigne slušalicu.
- Prestani i slušaj me! - vrisne De Vries. — Spusti slušali
cu i slušaj.
- U redu, u redu — Drew spusti slušalicu i polako se okre
ne prema njoj. - Što je?
- Bit ću okrutno iskrena s tobom, dragi moj - jer si ti
čovjek kojeg volim.
- Za sada? Ili mogu računati na mjesec-dva?
- Ovo nije samo namjerno bezobrazno, nego i sramotno.
- Ispričavam se. Samo bih radije čuo "jedini čovjek" a ne
samo "čovjek".
- A ja sam voljela drugog, ma koliko bila u zabludi i neću
se zbog toga ispričavati.
- Dva boda za damu. Hajde, budi okrutno iskrena.
- Ti si bistar, čak i briljantan čovjek na svoj način. To sam
uočila, promatrala te, pljeskala tvojoj sposobnosti brzog odlučiva
nja, kao i fizičkoj spremnosti — u čemu sasvim sigurno nadma-
šuješ mog muža ili Harrva. Ali ti nisi Freddie i nisi Harry; obojica
su živjeli sa sjenom smrti svakog jutra kad su se budili i svaku
noć kad su se šuljali ulicama na tajne sastanke. To je svijet kojeg
ti ne znaš, Drew, stravičan, izopačeni svijet u kojeg nisi nikad bio
stjeran — izložen, da, ali ti nisi veteran njegovih noćnih mora.
- Prijeñi na stvar, želim obaviti taj poziv.
- Molim te, preklinjem te, daj sve informacije koje imaš,

sve zaključke koje je tvoja mašta proizvela, onima koji su bili u
tom svijetu... Moreau, Witkowski, tvoj nadreñeni, Sorenson. Oni
će osvetiti smrt tvog brata; oni su za to izučeni.
- A ja nisam?
- Moj Bože, čopor ubojica ide za tobom! Ljudi sa izvorima
i vezama o kojima mi ništa ne znamo. Bit će programirani s ime
nima, neograničenim fondovima za potkupljivanje tih imena, a
dovoljan je samo jedan koji će te izdati. Zato su me Antinavous
zvali. Iskreno, oni misle da je tvoj položaj beznadan, osim ako ne
nestaneš.
- Znači, opet na početno pitanje, zar ne? Čemu sva ta vat
rena moć nasuprot Harrva Lathama? Zašto?
- Neka to ostali ustanove, dušo. Izvucimo se iz ove strašne
igre, ti i ja.
- Ti i ja...?
- Odgovara li to na tvoje ranije pitanje?

- Tako je privlačno, mogao bih se rasplakati kao dijete, ali
ne ide to, Karin. Možda nemam iskustvo drugih, ali imam nešto
što oni nemaju. To se zove bijes, i skupa s ono malo moga talen
ta čini me predvodnikom čopora. Žao mi je, doista mi je žao, ali
tako mora biti.
- Obraćam se tvom osjećaju za preživljavanje - naše pre
življavanje - ne tvojoj hrabrosti, kojoj ne trebaju novi dokazi.
- Hrabrost nema ništa s tim, prokletstvo! Nikad se nisam
pravio da sam junak, ne volim junaštvo, od toga pogibaju idioti.
Page 228
Govorim o čovjeku koji je, usput rečeno, moj brat, čovjek bez
kojeg bih ja bio propali srednjoškolac ili student, do sada već ho
kejaški ološ natečenog lica, slomljenih nogu i bez dolara na svoje
ime. Jean-Pierre Villier mi je rekao da on podjednako ili čak više
duguje svom ocu kojeg nikad nije znao. Ne slažem se. Ja dugujem
Harrvu više, jer sam ja njega znao.
- Shvaćam. — Karin je šutjela kad su se pogledali oči u
oči. — Dakle, idemo u to zajedno.
- K vragu, to ne tražim od tebe!
- Neću drukčije, nikako. Samo jedno tražim, Drew. Ne daj
da te tvoj bijes ubije. Mislim da ne bih mogla podnijeti gubitak
jedinog čovjeka kojeg volim jednako kao i prvog kojeg sam izgu
bila.
- U to možeš biti sigurna. Imam toliko toga zbog čega tre
ba živjeti... A sad, mogu li obaviti taj razgovor? Prošlo je podne u
Washingtonu, a volio bih uhvatiti Sorensona prije nego što ode
na ručak.
- Možda ćeš mu ga pokvariti.
- Hoću, siguran sam. On ne odobrava to što ja radim, ali
nije digao uzbunu iz prokleto dobrog razloga.
- A to je?
- On bi isto tako postupio.
U Washingtonu, Wesley Sorenson je bio i uznemiren i zlovoljan. Dopredsjednik Howard
Keller mu je poslao podatke za stotinu i jedanaest senatora i kongresmena obiju
stranaka koji bi reagirali s ogorčenjem na ubrajanje svog bivšeg kolege meñu
naciste i bili su posve voljni svjedočiti. Uz to je stigao i drugi popis mogućih
suprotstavljenih, u rasponu od odbačenih, ali i dalje moćnih fun-
damentalističkih voña do fanatičnih članova na rubu manijakal -nosti, koji bi, i
jedni i drugi, odbacili Kristov drugi dolazak kao političku manipulaciju, ako bi im
to odgovaralo. Na dnu poruke bio je dopredsjednikov zaključak, pisan rukom.
Gore navedeni klaunovi su na svom mjestu, spremni, voljni i osobno orni uništiti
svakog tko se čak i blago ne slaže s njima. Imam pravnike. Zajedno s našim dobrim
dečkima, cijeli niz guzica će se usrati! Idemo s tim na Senat i pokažimo te
šarlatanske lovce na vještice u pravom svjetlu.
Meñutim, Sorenson nije bio spreman izaći tako otvoreno u javnost. Moglo se postići
dosta, ali znatno bi se i izgubilo. Son-nenkinder su postojali, gdje su i koliko
visoko, i dalje je bilo nepoznato. Najlakše je za lovca bilo kad bi postao jedan od
"dobrih momaka". Nazvat će Hovvarda Kellera i pokušati mu objasniti svoj stav. A
onda je njegov telefon zazvonio, crvena linija koja ide ravno u njegov ured.
- Da?
- Ovdje tvoj odmetnuti agent, šefe.
- Volio bih da nisam - tvoj šef, mislim.
- Slušaj me, napredujemo.
- Kako?
- Bonn i Berlin šalju dvije polu-brigade da me nañu - nañu
Harrva, to jest - i uklone me.
- To je napredak?
- Jedan korak uvijek vodi do drugog, zar ne?
- Kad bih ja bio ti, a govorim iz iskustva, kao vrag bih
bježao iz Pariza.
- Ti bi to učinio, Wes?
- Vjerojatno, ne bih, ali nije važno što bih ja učinio. Vre
mena su drukčija, Latham, naša su bila lakša. Znali smo tko su
naši neprijatelji, ti ne znaš.
- Onda mi pomozi to saznati. Reci onom humanom liječ
niku u veleposlanstvu da natrpa sve amitale koje imamo u Kroe-
gera pa možda nešto saznamo.
- To bi ga moglo ubiti, tako je rekao.
- Onda ćemo ubiti pasjeg sina. Daj! Zašto oni idu do mak
simuma kako bi ubili Harrva?
- Imamo odreñene kodove medicinske etike...
Page 229
St
'-} ¦
r<»~
*
— Do vraga s njima, ja imarrM svoj -život! Nisam nikakav

zagovornik smrtne kazne, jer, meñu ostalim, ne'može se pošteno
primijeniti - kad je zadnji put bogati bijelac sa skupom pravnič
kom tvrtkom otišao na električnu stolicu? - ali ako je ikad bilo
izuzetaka, Kroeger je taj. Vidio sam kako je taj gad raznio dvoji
cu nedužnih hotelskih službenika rasprskavajućim mecima, samo
zato jer su bili tamo! I, štoviše, naš dobronamjerni liječnik u ve
leposlanstvu nije rekao da će ga injekcije ubiti, samo da bi
mogle. Izgledi su bolji nego oni koje je Kroeger dao tim ljudima
u hotelu.
— Razvijaš prilično dobar smisao za odvjetničku raspravu...
Recimo, ja se složim s tobom, dobijem Ministarstvo uz nas i što
misliš što bi mogao saznati od Kroegera?
— Do vraga, ne znam. Ali možda nešto, bilo što, što bi
moglo objasniti neonacističku opsjednutost uklanjanjem Harrva.
— Uvjeravam te, to je zagonetka.
— I više od toga, to je ključ za više toga nego što shvaćamo.
— Uključujući i Harrvev popis, možda?
— Moguće. Pročitao sam prijepis njegovog izvještaja u Lon
donu. Nema sumnje, on je vjerovao da je autentičan, ali dopuštao
je mogućnost vanjske dezinformacije — više u području nepotpu
ne informacije, uvjeravam te, ali i to je uzeo u obzir.
— Ljudska pogreška, pogrešna imena, ne smeće — reče So-
renson tiho. — Da, znam, čitao sam. Ako se točno sjećam, bio je
ljut na zaključak da mu je podvaljeno i uporno je tvrdio da je ko
načna procjena materijala na paucima iz kontraobavještajne.
— Nije bio tako odreñen, ali to je htio reći.
— I ti misliš da bi Kroeger mogao popuniti neke rupe?
— Recimo to ovako: ne pada mi na pamet nitko drugi. Kro
eger je bio Harrvev liječnik i, dovoljno čudno - možda zato jer ga
je Kroeger pristojno tretirao - imao je neku vrstu vlasti nad mo
jim bratom. Barem, Harry ga nije mrzio.
— Tvoj brat je bio previše profesionalan da bi dopustio da
mržnja izbije, a još manje da se uplete.
— To shvaćam i prihvaćam da je to fina, vrlo tanka nit, ali
čini mi se da ga je Harry poštovao - možda je poštovanje pogreš
na riječ - ali bez sumnje, naklonost je postojala. Ne mogu to
objasniti, jer ne razumijem.
— Možda si upravo rekao. Liječnik je s njim pristojno po
stupao, tamničar ukazuje pozornost zarobljeniku.
— Štokholmski sindrom, opet? Poštedi me, molim te, ima

previše rupa u toj teoriji, naročito kad se radi o Harryu.
— Bog zna, ti si ga poznavao bolje od ikog drugog... Dobro,
Drew, ja ću izdati zapovijed i neću čak ni gnjaviti Adama Bollin-
gera, u Ministarstvu. Već nam je dao carte blanche, iako iz po
grešnih motiva.
— Motiva? Ne razloga?
— Razlozi su sekundarni za Bollingera. Motivi najprije. Budi
dobro, ostani živ i budi strašno oprezan.
U ambulanti veleposlanstva, zapravo suvremenoj klinici sa šest soba i umjetničkim
djelima od medicinske opreme, Gerhardt Kroeger je bio svezan za stol. Jedna
prozirna cijev s tekućinom iz dvije plastične vrećice nad njegovom glavom vodila je
Page 230
u njegovu lijevu ruku, igla zabijena u venu. Dobio je sredstvo za umirenje prije
postupka, pasivni pacijent koji ni najmanje nije znao što mu se sprema.
— Ako umre — reče liječnik u veleposlanstvu, pažljivo pra
teći krivulje na elektrokardiogramskom ekranu - vi, drkadžije,
letite van. Ja sam ovdje da spašavam živote, ne da ih oduzimam.
— Reci to obiteljima ljudi koje je ubio, i ne znajući tko su
bili - odgovori Drew.
Stanlev Witkowski povuče Lathama u stranu. — Javite mi kad se približi komatoznom
stanju — naložio je liječniku.
Drew se odmakne i stane pokraj Karin; svi su promatrali, i opčinjeni i zgañeni onim
što se dogañalo.
— Ulazi u stanje najmanjeg otpora — reče liječnik. — Sad
— dodao je strogo. — Zapovijedi ili ne, prekidam intravenoznu
za dvije minute! Kriste, minutu kasnije, i on je mrtav!... Ne treba
mi ovaj posao, ljudi. Mogu vratiti vladi novac za medicinsko ško
lovanje za tri ili četiri godine, ali ovo ne mogu izbrisati, ni za svu
lovu u Državnom trezoru.
— Onda se makni mladiću i pusti me da radim. — Witkow-
ski se nagne nad Kroegerovo tijelo, govoreći mu na uho, najprije
tiho, postavljajući uobičajena pitanja o njegovom identitetu i po
ložaju u neonacističkom pokretu. Dobio je kratke, oskudne odgo
vore, monotono, a onda je pukovnik podigao glas; postepeno je
postajao prijeteći dok nije počeo odzvanjati od zidova. — Sad
smo stigli do biti, doktore! Zašto želite ubiti Harrva Lathama?
Kroeger se grčio na stolu, napirfjao se ne bi li pokidao veze dok je kašljao i

izbacivao sivu sluz. Liječnik veleposlanstva zgrabi Witkowskog za ruku; pukovnik se
grubo otrese. - Imate trideset sekundi - reče liječnik.
— Reci mi, desetorazredni Hitleru, ili si odmah mrtav! Meni
ni za što ne služiš, kurvin sine! Reci mi ili ideš svom Oberfuhreru,
ravno u pakao. Sad, ili si gotov! Ništavilo, Herr Doktor!
— Sad morate prestati — reče liječnik veleposlanstva, po
novno zgrabivši pukovnikovu ruku.
— Odjebi, dalje od mene, seronjo!... Jesi čuo, Kroegeru? Baš
me briga hoćeš li živjeti ili krepati! Reci mi! Zašto moraš ubiti
Harrva Lathama? Reci mi!
— Njegov mozak, to je! — vrisnuo je Gerhardt Kroeger, tre-
snuvši o stol takvom snagom da je pokidao jednu od kožnih veza.
— Njegov mozak! — ponovio je nacist, a onda pao u nesvijest.
— To je sve što ćete dobiti, Witkowski - čvrsto reče liječ
nik, zatvarajući ventile kombinirane intravenozne infuzije. — Nje
govo srce kuca brzinom od gotovo stočetrdeset. Pet više, i on je
gotov.
— Da ja tebi nešto kažem, liječnice — rekao je veteran-pu-
kovnik G-2 — znaš li ti kojom brzinom kuca srce kod dva hotel
ska službenika koje je ovaj izrod razbacao po predvorju? Brzinom
nula, doktore, a ja mislim da to baš nije dovoljno!
sve autopsije odobravaju sudovi i moraju biti zabilježene pri Ministarstvu
zdravstva s popratnim medicinskim dosijeom. Ne možemo riskirati. Sjetite se, Harry
sada nije Harry.
- Znači, opet smo na početku — reče Drew. — A ja čak ne znam ni gdje je to.
U mrtvačnici na rue Fontenav, dežurni čija dužnost je bila provjeravanje leševa u
hladnjacima, privremenim grobovima, počeo je izvlačiti svako tijelo kako bi se
uvjerio da su beskrvni leševi pravilno identificirani i da nisu uklonjeni zbog
prenatrpanosti. Stigao je do broja sto jedan, poseban slučaj, sudeći po crvenoj
oznaci koja je značila, ne uklanjati, i otvorio ga.
Zinuo je; nije bio siguran ima li ikakvog smisla ono što je vidio. Lubanja lesa,
gotovo bez lica, imala je veliku, zijevajuću rupu, kao da se tu dogodila posmrtna
eksplozija, komadići kože i tkiva rašireni kao razrezana jagoda, tekućina siva i
bolesnog izgleda. Brzo, dežurni zatvori pretinac, ne želeći udahnuti ispušne
plinove. Nek' ih se netko drugi nadiše.
Page 231
Njih troje sjedili su za stolom, vani, u kafiću na ulici rue de Va-renne, Drew i
dalje u civilnoj odjeći, a Karin ga je držala za ruku. Witkowski je uporno
odmahivao glavom, njegovo čuñenje bilo je očito. — Kog' vraga je kurvin sin mislio
kad je ponavljao "njegov mozak"?
— Prva stvar koja pada na pamet - reče Latham oklijevaju
ći - je pranje mozga, što mi je teško povjerovati.
— Slažem se - reče De Vries. - Tu Harrvevu stranu sam
poznavala, njegovu opsjednutost kontrolom, ako hoćeš, i ne mo
gu zamisliti da bi on bio mentalno pomaknut. Imao je previše ob
rambenih mehanizama.
— Pa gdje smo onda? — upita pukovnik.
— Autopsija? - predloži Karin.
— Što bi mogla pokazati, da je otrovan? - odgovori Wit-
kowski. — To možemo i pretpostaviti, ili tako nešto. Osim toga,
27
Claude Moreau je izdao neopozivu zapovijed u osam i triedeset ujutro. Latham i De
Vries bUi su opet pod zaštitom Deuxieme. Američko osiguranje je moglo davati
prijedloge u svezi njihove zaštite, ali samo Deuxieme će donositi sve konačne
odluke. Osim, dakako, ako se njih dvoje ne odluče ograničiti na veleposlanstvo,
koje je po meñunarodnom zakonu američki teritorij i prema tome, izvan jurisdikcije
Deuxieme.
— Ne mogu dopustiti da grañani Pariza svoje živote izlažu
opasnosti da budu uhvaćeni u unakrsnu vatru onih koji vas po
kušavaju ubiti - rekao je Francuz, sjedeći nasuprot Dremi i Ka-
rin u apartmanu hotela Normandie.
— Sranje! - vikne Latham, odloživši svoju jutarnju kavu
takvom silinom da se pola prolilo po sagu. — Nitko neće pokre
nuti rat na ulici. To je posljednje što bi oni učinili!
— Možda, možda ne. Dakle, zašto se oboje ne preselite u
veleposlanstvo, pa će pitanje postati nebitno? Ja na to nemam ni-
kavih primjedbi, a grañani Pariza će biti izvan opasnosti.
— Znate da se ja moram kretati! — Drew bijesno ustane s
trosjeda; sputavao ga je njegov premali hotelski ogrtač.
— U tom slučaju, krećite se s mojim ljudima ili se klonite
ulice. To je zadnje, mon ami... Ah, još jedna stvar. Kamo god
krenete, što god radite, to ću ja odobravati.
— Ne samo da pričate previše, vi ste nemogući!
— Govoreći o nemogućem — nastavio je šef Deuxieme —
veleposlanik Courtland stiže danas u pet sati poslijepodne. Nje
gova žena će ga dočekati u zračnoj luci. Ne znam koja količina
obuke priprema čovjeka za šaradu koju će on morati izvesti.
— Ako Courtland to ne može, trebao se maknuti — reče
Drew, nalijevajući si kavu, i vrati se do trosjeda sa šalicom.
Moreau podigne obrve na Lathamov oštri ton. — Možda ste u pravu, mon ami. Ovako ili
onako, odgovor ćemo znati prije večeri, n'est ce-pas?... A sad, što se tiče ostatka
dana, htio bih da
se upoznate s našim postupcima zaštite. Prilično se razlikuju od operacija mog
prijatelja Witkowskog, ali, pukovnik nema izvore koje mi imamo.
— Usput — Drew se ubaci — jeste li sve ovo prešli s Wit-
kowskim? Slaže li se on s vašim nevjerojatnim "zapovijedima"?
— Ne samo slaže, on je ispunjen olakšanjem. Mislim da tre
bate znati, izuzetno ste mu dragi oboje — možda malo više u ko
rist lijepe Karin — a svjestan je da su moji izvori puno veći od
njegovih. Isto tako, on i Wesley Sorenson imaju pune ruke posla
pripremajući ponovni susret veleposlanika i njegove supruge; kraj
nje osjetljiva situacija koja zahtijeva stalni nadzor. Što bih još
mogao reći?
— Rekli ste - reče Latham bez oduševljenja. - Što želite
da radimo?
— Za početak, upoznajte i udomaćite se s vašim pratitelji
ma. Svi dobro govore engleski, a voña je, u stvari, vaš pomoćnik
Page 232
u preživljavanju s avenije Gabriel...
— Francois, vozač?
— Tko drugi? Ostali će biti u vašoj blizini dan i noć. Bit će
uvijek po dvojica u hotelskom hodniku, kad vi budete ovdje. A
onda, možda, mislio sam, možda će vas zanimati naš nadzor nad
Le Pare de Joie i madame Courtland. Sve je na svom mjestu.
— Idem se presvući — reče Drew, opet ustajući, i ponese
svoju kavu sa sobom, krenuvši prema vratima kupaonice.
— Ne zaboravi se obrijati, dragi. Tvoja tamna brada je pri
lično uočljiva u kontrastu s kosom.
— Još i to — mrmljao je Latham. - Želim to oprati što
prije — jasno je dodao, ulazeći u sobu, i zatvori vrata za sobom.
— Bien - reče Moreau, nastavljajući na francuskom. -
Sad možemo razgovarati, madame.
— Da, znala sam da to slijedi. Prije nekoliko trenutaka, vaše
oči su bile kao dvije puščane cijevi uperene u mene.
— Hoćemo li govoriti na njemačkom?
— Nema potrebe. On tamo unutra ne može ništa čuti, a fran
cuski, kad se brzo govori, ionako mu izmiče. Gdje počinjemo?
— S očitim — odgovori šef Deuxieme trijezno. — Kad mu
namjeravate reći? Ili, mislite li uopće?
— Shvaćam — reče Karin, rastegnuvši riječ. - A ako smi
jem govoriti u ime nas oboje, mogla bih isto to tražiti od vas, ne
bih li?
— Govorite o mojoj tajni, zar rfe? Razlog zbog kojeg se izla
žem svim tim opasnostima, kako bih uništio fanatičnog Nijemca
gdje god ga našao.
— Da, tako je.
— Dobro. Nećete biti u prilici širiti informacije i tako štetiti
mojoj obitelji, pa zašto ne?... Imao sam sestru, Marie, dosta mla
ñu od mene, i kad nam je otac umro, ona je u meni vidjela onog
koji će zamijeniti njegovo mjesto, a ja sam je, dakako, obožavao.
Bila je tako živa, tako puno nedužnosti procvale mladosti, i kao
dodatak toj kruni proljetnog cvijeća, bila je plesačica - možda ne
primabalerina, ali sasvim sigurno, sposobni član baletnog zbora.
Meñutim, u najljućim godinama Hladnog rata, isključivo da bi se
meni osvetili, istočnonjemački Stasi su uništili to divno dijete.
Oteli su je i brzo pretvorili u ovisnika, prisilivši je na prostituira
nje kako bi održavala svoju stečenu potrebu. Srušila se i umrla na
Unter den Linden u dobi od dvadeset i šest godina, kad više nije
mogla prodavati svoje tijelo... To je moja tajna, Karin. Nije baš
lijepa, zar ne?
— To je strašno — reče De Vries. - A vi ste bili nemoćni, i
ništa niste mogli učiniti oko toga, oko nje?
— Nisam znao. Naša majka je umrla, a ja sam bio duboko
prikriven u sredozemnom sektoru, trinaest mjeseci. Kad sam se
vratio u Pariz, našao sam u svojoj dugo nekorištenoj pošti, četiri
fotografije, ljubaznošću istočnoberlinske policije, putem Stasija.
Prikazivale su ono što je, posmrtno, ostalo od moje male sestrice.
— Mogla bih doista plakati Claude, nisam to tek tako rekla.
— Vjerujem, draga, jer vi imate jednako bolnu priču, nije li
tako?
— Kako ste saznali?
— To ću kasnije objasniti. Prvo, moram vas ponovno pitati.
Kad ćete reći našem američkom prijatelju? Ili to i ne namjeravate?
— Ne mogu baš sada...
— Dakle, samo ga koristite...
— Da, jesam — uzvikne De Vries. — Tako je počelo, ali
nije tako ispalo. Mislite o meni što hoćete, ali ja ga zaista volim -
zavoljela sam ga. To je puno veći šok za mene nego bilo koga
drugog. Ima toliko puno osobina Freddiea za kojeg sam se udala
Page 233
- previše, u stvari, i to me plaši. On je topao i oštar i gnjevan; on
je dobar čovjek koji pokušava naći svoj fokus ili svoj kompas ili
kako to već hoćete zvati. Izgubljen je koliko i svi mi, ali odlučan
u želji da pronañe odgovore. Freddie je bio takav u početku. Prije nego što se
promijenio i postao opsjednuta životinja.
— Oboje smo čuli Drewa prije nekoliko minuta, kad je go
vorio o Courtlandu. Bio sam zapanjen njegovom hladnoćom. Je li
to Freddiev sindrom?
— Ne, ni najmanje. Drew postaje brat kojeg predstavlja. On
mora biti Harry.
— I, onda, koliko još daleko i postaje Freddie? Životinja?
— On ne može, ne može. Prečastan je za to.
— Tada mu recite istinu.
— Što je istina?
— Počnite s poštenjem, Karin.
— Što je još pošteno?
— Vaš suprug je živ. Frederik de Vries je živ, ali nitko ne
zna gdje je ili tko je on.
Deuxiemeova pratnja sastojala se od neustrašivog vozača, Fran-coisa i dva stražara
čija imena su izgovorena tako brzo da ih je Latham nazvao "Monsieur Frick" i
"Monsieur Frack".
— Govore li vaše kćerke s vama, Francois? — upitao je
Drew sa stražnjeg sjedišta dok su on i Monsieur Frack okruživali
Karin.
— Ni riječi — odgovori vozač. — Moja žena je bila prilično
stroga s njima, objašnjavajući im da moraju poštovati svog oca.
— Je li što pomoglo?
— Ni malo. Odmarširale su u svoju sobu i zatvorile vrata, na
koja su objesile natpis "Privatno".
— Nešto o čemu bih trebala znati? — reče De Vries.
— Samo očit zaključak da djeca ženske vrste mogu biti po
slovično okrutne prema svojim svetačkim očevima — odgovori
Latham.
— Mislim da ću to preskočiti.
Dvadeset minuta kasnije stigli su u Demñeme Bureau, bezličnu kamenu zgradu s
podzemnim parkiralištem u koje se ulazilo samo nakon pažljivog pregleda naoružanih
stražara. Frick i Frack su poveli Drewa i Karin gore elektronskim dizalom okovanim
u čelik, čije je pokretanje zahtijevalo neobično dugi niz kodova. Stigli su na peti
kat pod pratnjom do Moreauovog ureda, manje ureda, zapravo, a više dnevnog boravka,
s napola spuštenim za-
storima. Nešto udobnosti koje je bik), grubo je narušeno nizom računala i razne
druge visotehnološke opreme.
— Vi znate kako se radi sa svom tom opremom? — upita
Drew, ogledavajući se po prostoriji.
— Ono što ne znam, moja novo postavljena tajnica zna, a
ono što ona ne zna, zna moj suradnik Jacques. A ako doista
upadnemo u nevolje, samo ću pozvati moju novu prijateljicu, ma-
dame De Vries.
— Mon Dieu - uzvikne Karin — ovo je san svakog teh
ničara! Pogledaj ovamo, tu si u stalnoj vezi s desecima satelita, a
tamo, telekomunikacije sa svakim udaljenim dijelom svijeta koji
ima prijemnike, koje dakako treba postaviti ili ih tamo neće biti.
— Imam malo poteškoća s tim — reče Moreau. — Možda
mi vi možete pomoći.
— Frekvencije se stalno zakreću, čak i u mini-sekundi —
reče De Vriew. — Amerikanci rade na tome.
— Radili su, ali informatičar po imenu Rudolph Metz zadao
im je muke kad je pobjegao iz Sjedinjenih Država i nestao u Nje
mačkoj. Proširio je eliminirajući virus po cijelom sustavu; i dalje
ga pokušavaju dobiti natrag.
— Tko ga usavrši, imat će svjetske tajne — reče Karin.
Page 234
— Tada se nadajmo da Bruderschaftu treba oprema koju je
Metz ostavio za sobom — doda šef Deuxieme Bureaua. — Ali to
je beskorisna spekulacija. Imamo mi drugih stvari koje trebate vi
djeti, ili točnije, poslušati. Kako je obećano, s Witkowskijevom
pomoći u veleposlanstvu, upali smo u veleposlanikov privatni te
lefon, telefon koji pretražuje sve kanale i radi samo na onom na
kojem ne bi smjelo biti presretanja. Le Pare de Joie je bio puno
jednostavniji; samo smo spojili njihove veze pod izgovorom
požara u telefonskoj kompaniji. Naširoko se o tome izvještavalo,
izazvala je na tisuće pritužbi, ali varka je prihvaćena... Zapravo,
mi jesmo zapalili požar, više dima nego vatre, ali djelovalo je.
— Jesmo li išta saznali? - upita Latham.
— Poslušajte sami — odgovori Moreau, prišavši konzoli na
lijevom zidu. Ova snimka je s veleposlanikovog kontroliranog te
lefona u privatnom uredu, u stanu na katu. Obradili smo ga tako
da se čuju samo važne informacije. Kome se slušaju ljubaznosti?
— Jeste li sigurni da su nebitne?
— Moj dragi Drew, možete poslušati master snimku kad
god poželite; obilježena je brojem.
— Oprostite, nastavite.
— Madame Courtland je upravo dobila Sedlarstvo i čizmar-
stvo na Champs-Elvsees. — Snimka je počela.
— Moram razgovarati s Andreom u Pare de Joie. Hitno je,
hitan slučaj!
— A tko govori?
— Netko tko zna za kod Andre, a jučer je vašim vlastitim
vozilom prevezen u zabavni park.
— To mi je rečeno. Ostanite na vezi, vratit ću se za koji tre
nutak. — Tišina. — Trebate biti u Louvreu ujedan sat, danas po
slijepodne. U izložbenom prostoru starog Egipta, na drugom ka
tu. Prepoznat ćete se i on će vas uputiti da ga slijedite. Ako ste,
na bilo koji način, prekinuti, on je poznat kao Louis, grof od
Strasbourga. Vi ste stari poznanici. Je li to jasno?
— Jest.
— Zbogom.
— Sljedeća snimka je razgovor izmeñu upravitelja trgovine i
Andrea u Le pare de Joie — reče Moreau. U stvari, on je grof od
Strasbourga.
— Pravi grof?
— Budući da ih ima toliko, recimo da je stvarniji od većine.
To je prilično domišljato pokriće i posve istinito. On je jedini
muški potomak jedne stare otmjene obitelji iz Alsace-Lorraine
koji su dočekali teške dane nakon rata; obitelj se raspala, sh
vaćate.
— Od grofa do vlasnika zabavnog parka? — Drew nastavi.
— To je pravi pad. Što je razbilo obitelj?
— Na njemačkom, područje Alsacea je poznato kao Elsass-
Lotharingen. Jedna strana se tukla za Njemačku, a druga za
Francusku.
— Dakle, taj Louis je, polovica štrazburških grofova, otišao
s nacistima - reče Latham, kimajući glavom.
— Ne, uopće — Moreau odvrati, njegove oči su iznenañuju
će živnule. — To njegovo pokriće čini tako domišljatim. On je
bio jedino dijete, ali njegova "polovica", kako ste vi to rekli, viteš
ki se borila za Francusku. Na žalost, Njemački dio je prebacio
bogatstvo u švicarske i sjevernoafričke banke i ostavio plemenitiji
dio gotovo bez novčića.
— A ipak on radi za neonaciste? — uključi se Karin. — On

i je nacist.
— Očito.
Page 235
— Ne shvaćam — reče Drew. — Zašto bi to radio?
— Obratili su mu se — odgovori De Vries, pogledavši More-
aua. - Korumpiran je od one strane obitelji koja je imala novac.
— Da bi vodio peterorazredni i prokleto prljavi zabavni park?
— S obećanjima za nešto puno više — doda šef Deuxiemea.
- On je jedan čovjek u Le Pare de Joie, a sasvim drugi u pariš
kim salonima.
— Ja bih pomislio da će mu se smijati — reče Latham —
da ga neće pustiti ni blizu tim salonima.
— Zato jer vodi "zabavište"?
— Pa, da.
— Posve krivo, mon ami. Mi Francuzi divimo se praktično
sti, naročito poniznoj praktičnosti svrgnutih bogataša koji nalaze
načina za ponovnu izgradnju svojih zaliha. Vi radite isto u Ame
rici i još ste prizemniji u tome. Multimilijunaški poduzetnik izgubi
svoje kompanije, ili hotele, ili različita poduzeća, izgubi sve. Onda
ponovno stekne svoje bogatstvo i vi od njega napravite junaka.
Nismo toliko različiti, Drew. Gospodar postane osramoćeni bijed
nik, a onda u naletu energije opet osvaja svoje prijestolje. Mi mu
kličemo, bez obzira na moralnost. A što se grof nada postići uz
pomoć nacista, tko bi znao?
— Da čujemo snimku.
— Možete, dakako, ali samo potvrñuje Strasbourgov nalog
da madame Courtland bude u Louvreu u jedan sat danas poslije
podne.
Washington, D.C. Bilo je malo poslije pet sati ujutro, ali Wesley Sorenson nije
mogao spavati. Polako, tiho, ustao je iz dvostrukog kreveta, tik do svoje žene i
lagano prošao glavnom spavaćom sobom do svoje garderobe.
— Što radiš, Wes? - rekla je pospano njegova žena. — Išao
si u kupaonicu prije jedva pola sata.
— Čula si me?
— Gotovo cijele noći. Što je? Imaš zdravstveni problem za
koji mi nisi rekao?
— Nije zdravstveni.
— Znači ne smijem pitati?

— Nešto nije u redu, Kate, nešto što ja ne vidim.
— To je teško povjerovati.
— Zašto? To je cijeli moj život, traganje za djelovima koji
nedostaju.
— Tražit ćeš ih po mraku, dragi?
— Sad je kasno jutro u Parizu, uopće nije mrak. Vrati se na
spavanje.
— Hoću. Bit ću tiho.
Sorenson zaroni lice u umivaonik pun hladne vode - navika s terena - obuče svoj
ogrtač i side dolje u kuhinju. Pritisnuo je dugme na automatu za kavu kojeg je
programirala njihova domaćica nakon sinoćnje večere, pričeka dok šalica ne bude
gotovo puna, natoči, i odvuče se u svoju radnu sobu, iza dnevnog boravka. Sjeo je
za svoj dva i pol metra dugačak pisaći stol, srknuo kavu i otvorio donju ladicu,
tražeći paketić svojih "apsolutno zabranjenih" cigareta - navika s terena. Zahvalno
uvlačeći smirujući dim, podigao je telefon, provjerio je li čista linija i birao
Moreau-ov privatni broj u Parizu.
— Ovdje Wes, Claude — reče Sorenson, nakon što je čuo
kratko, odsječno "Oui?" preko telefona.
. — Danas imam jutro za Amerikance, Wesley. Tvoj mrgodni Drew Latham je upravo
otišao s lijepom, premda zagonetnom, Karin de Vries.
— U čemu je zagonetnost?
— Nisam još siguran, ali kad saznam, i ti ćeš. Meñutim, mi
napredujemo. Tvoje nevjerojatno otkriće, Janine Clunitz, vodi nas
pravim putem. Naš Sonnenkind se ponaša predvidljivo, unutar
svoje sfere nepredvidljivosti. - Moreau opiše one dogañaje tog
jutra u Parizu koji su se odnosili na veleposlanikovu ženu. -
Page 236
Ona se sastaje sa štrazburškim u Louvreu, danas rano poslijepod
ne. Pokrivat ćemo ih, dakako.
— Alzaški štrazburgovci su priča za sebe, ako se dobro sje
ćam.
— Točno, a grof je otišao još nekoliko koraka dalje.
— Elsass-Lotharingen? - upita direktor Konz-op.
— Ne, to su dodatne stube, ali tamo ćemo se popeti kasnije,
prijatelju. Veleposlanik, njegov raspored ostaje, zar ne?
— Njegov raspored ostaje, da, i bit ćemo sretni ako se on ne
slomi pa zadavi kuju.
- Mi smo spremni za njega, uVjeravam te... No, što je s to
bom, mon ami? Što se dogaña na tvojoj strani Bare?
- Samo najpoganija zbrka koju možeš zamisliti. Znaš za
onu dvojicu naci-ubojica?
- Govoriš, pretpostavljam, o onoj dvojici koje je Witkowski
poslao u bazu Andrews.
- To su ti. Ispljunuli su smeće koje bi moglo srušiti admini
straciju, kad bi bilo javno objavljeno.
- Što pričaš?
- Oni tvrde da imaju izravne i odreñene dokaze koji pove
zuju dopredsjednika i glasnogovornika Bijele Kuće s neonacistič
kim pokretom u Njemačkoj.
- To je krajnje pretjerano! Gdje su ti takozvani dokazi?
- Moglo se zaključiti da bi oni mogli uzeti telefon, nazvati
Berlin i dokumentacija bi odmah bila proslijeñena, pretpostav
ljam, faksom.
- To je blef, Wesley, to sigurno znaš.
- Dakako, ali blef koji bi mogao uključiti i lažne dokumen
te. Dopredsjednik je bijesan. Želi puno saslušanje pred Senatom i
tako je daleko otišao da bi poredao hrpu bijesnih senatora i kon-
gresmena iz obje stranke, kako bi zanijekali te navode.
- To bi mogao biti neoprezan smjer djelovanja - reče Mo-
reau — s obzirom na klimu tamo prijeko, lov na vještice.
- To i trebam raščistiti s njim. Pada mi na pamet samo ka
kav bi utjecaj i najlažniji "službeni dokazi" imali na naše medije
koji se hrane histerijom. Memorandumi vlade, naročito obavješ
tajni, a pogotovo njemački obavještajni, mogu se za tren prekopi
rati. Možeš li zamisliti, letjeli bi po tv-ekranima diljem zemlje?
- Optuženi su osuñeni prije nego što su saslušani — složi
se šef Deuxieme Bureau. — Čekaj malo, Wesley... - Moreau za
stane. — Da bi se takvi dogañaji odigrali, te ubojice bi trebali su
radnju neonacističke hijerarhije, nije li tako?
- Da. Pa?
- Nemoguće! Pariška jedinica Blitzkriegera je u nemilosti!
Smatraju ih izdajicama i neće dobiti uopće nikakvu pomoć od hi
jerarhije, jer su preopasni za naci-pokret. Odsječeni su, odbače
ni... Tko još tamo prijeko zna za tvoja dva zarobljenika?
- Pa, imamo priličan manjak radne snage, pa sam uzeo
marince i nekoliko Talbotovih ljudi da ih pokupe u Andrewsu. I
sigurnu kuću CIA-e u Virginiji, da ostanu u tajnosti.
— Sigurnu kuću CIA-e? Provaljene CIA-e?

— Nisam imao puno izbora, Claude. Mi nemamo ni jednu.
— To shvaćam. Ipak, ta dvojica su naš glavni ulog. — To si
rekao. I?
— Izvrši provjeru zarobljenika, Wesley, ali nemoj dalje ob
javljivati da to radiš.
— Zašto?
— Ne znam točno. Nazovi to instinktom kojeg smo obojica
razvili u Istanbulu.
Page 237
— Krećem odmah — reče Sorenson, prekidajući vezu s Pa
rizom pa dotakne tipku za brzo biranje nazivajući Prijevoz Konz-
op. — Trebam auto, moja kućna adresa, za pola sata.
Trideset i šest minuta kasnije, obrijan i obučen, direktor Konzularnih operacija
rekao je svom vozaču neka ga vozi do sigurne kuće u Virginiji. Čim je primio nalog,
vozač podigne radio-telefon, zaštićen od prisluškivanja, kako bi javio odredište
dispečeru CIA-e.
— Ne gnjavi se s tim — reče Sorenson sa stražnjeg sjedišta.
- Prerano je za odbor za doček.
— Ali to je standardni postupak, gospodine.
— Imaj srca, mladiću, Sunce se tek diglo.
— Da, gospodine. — Vozač vrati telefon u ležište, njegov
izraz odražavao je mišljenje da je stari prilično fin tip za jednu
veliku zvijerku. Pola sata kasnije, stigli su do vijugavog seoskog
puta usječenog usred šume, koji je vodio do vrata s betonskom
vratarnicom okruženom elektrificiranom zaštitnom ogradom. Vra
ta su ostala zatvorena kad se začuo glas iz zvučnika ugrañenog u
beton ispod debelog, zatamnjenog prozora otpornog na metke,
do lijevih stražnjih vrata limuzine.
— Molim, identificirajte se i navedite razlog svog dolaska.
— Wesley Sorenson, direktor Konz-op — odgovori šef
Konz-op, otvarajući prozor automobila — i ovdje sam po maksi
malno povjerljivom poslu.
— Prepoznajem vas, gospodine - reče mutni lik iza tamnog
stakla — ali vi niste ne jutarnjem popisu.
— Ako provjerite knjigu stalnih propusnica, naći ćete moje
ime.
— Trenutak, gospodine... Vozaču, otvori prtljažnik vozila. -
Začuo se škljocaj iznutra, popraćen sjajem lutajuće baterijske
svjetiljke po stražnjem dijelu auta. - Oprostite, gospodine direk-
tore - nastavi bestjelesni glas — trfebao sam provjeriti, jer Stalni obično dolaze
kasnije.
— Ne trebate se ispričavati - reče Sorenson. - Možda sam
trebao zvati direktora Agencije, ali i za njega je malo prerano.
— Da, gospodine... Vozaču, sad možeš izaći iz auta i zatvo
riti prtljažnik. — Vozač to i učini, vrati se na svoje mjesto za
upravljačem, i teška čelična vrata se otvore. Manje od pola kilo
metra dalje, zašli su na kružni prilaz prije mramornim stubama
nekadašnjeg posjeda argentinskog veleposlanika. Auto je stao, a
velika ulazna vrata se raskrile i na ranom jutarnjem svjetlu se po
javi krupni, sredovječni bojnik kopnene vojske; oznaka na rame
nu njegove odore ukazivala je na bojnu Rangera. Brzo je sišao niz
stube i otvorio vrata Sorensonu.
— Bojnik James Duncan, straža, gospodine direktore - lju
bazno je izjavio. - Dobro jutro, gospodine.
— Dobro jutro, bojniče — reče šef Konz-op, izvlačeći se sa
stražnjeg sjedišta. - Oprostite što nisam nazvao i javio da dola
zim ovako rano.
— Naviknuti smo na to, gospodine Sorenson.
— Na ulazu nisu.
— Ne znam kako to. Imali su veće iznenañenje jutros u tri
sata.
— Oh? - Antene obavještajca-veterana uhvatile su nega
tivni znak. — Nenajavljeni posjetitelj? — pitao je, dok su se uspi
njali stubama do otvorenih vrata.
— Ne, ne baš. Njegovo ime je dodano u Stalne oko ponoći.
Taj popis je prilično dug, a njemu se nije sviñalo čekanje; Agen-
cijini "duboki-C" tipovi znaju biti osjetljivi. K vragu, valjda bih i
ja bio, kad bi me nakon cijelog dana probudili i pozvali ovamo
usred noći.
— Ne, ali uvijek postoje hitni slučajevi, zar ne? — primijeti
Page 238
Sorenson, znajući da ne treba dalje ispitivati.
— Ne baš puno u to doba, gospodine — reče bojnik Dun
can, vodeći direktora Konz-op do pulta osiguranja gdje je sjedila
časnica umornog izgleda. — Kako vam možemo pomoći, gospo
dine? Ako date informacije poručnici Russell, ona će pozvati
pratnju.
— Htio bih vidjeti dva zarobljenika smještena u E sektoru,
Izolacija. — Poručnica i bojnik se pogledaju, kao u iznenañenju.
— Jesam li nešto krivo rekao?
- Ne, direktore Sorenson - odgovori poručnica Russell,

njene oči s tamnim podočnjacima šetale su tipkama računala dok
je kucala. — Samo podudarnost, gospodine.
- Što mislite?
- S njima se morao naći zamjenik direktora Connallv, ju
tros u tri sata — odgovori bojnik James Duncan.
- Je li rekao zašto?
- Uglavnom, iste riječi koje ste vi izgovorili na vratima, go
spodine. Razgovor je bio tako maksimalno povjerljiv, da je naš
vlastiti stažar morao ostati izvan sekcije E, nakon što je otvorio
ćeliju.
Znak je bio potpun. — Bojniče, vodite me tamo odmah. Nitko nije imao ovlaštenje da
te ljude ispituje, osim mene!
- Oprostite, gospodine — upadne poručnica. — Zamjenik
direktora Connallv imao je pune ovlasti. Ispisano je na internom
Agencijskom nalogu, s potpisom direktora Talbota.
- Zovite mi Talbota! Ako nemate njegov privatni broj, ja
ću vam ga naći.
- Molim? — rekao je grleni, pospani glas Knoxa Talbota.
- Knox, ovdje Wesley...
- K vragu, tko je koga bombardirao? Znaš li koliko je sati?
- A znaš li ti tko je zamjenik direktora Connallv?
- Ne, ne znam, jer takvog nema.
- A što je s internim Agencijskim nalogom, kojeg si ti pot
pisao, koji ga je ovlastio da se sastane s neonacistima?
- Nije bilo takvog naloga, pa ga nisam ni mogao potpisati.
Gdje si ti?
- A što misliš, do vraga?
- Ovdje u Virginiji?
- Samo se nadam da će moj sljedeći poziv biti manje uzne
mirujući, jer ako ne bude, slijedi ti ozbiljno čišćenje kuće.
- AA kompjutori?
- Pokušaj s nečim manje sofisticiranim, pokušaj s nečim
vrlo ljudskim. — Sorenson zalupi slušalicu. - Idemo, bojniče!
Dva Blitzkriegera su ležali u svojim krevetima, na boku. Kad su se vrata ćelije sa
zveketom otvorila, ni jedan se ne pomakne. Direktor Konzularnih operacija im priñe
i odgurne pokrivače. Obojica su bili mrtvi, njihove oči širom otvorene u trenutku
smrti, krv je još uvijek tekla iz njihovih zatvorenih usta; stražnji dio njihovih
glava bio je raznesen, natapajući zid.
U privatnu blagovaonicu dopirao je sinkopirani zvuk jazz-kom-boa, odozdo; miješao
se sa živom bukom Bourbon Streeta u francuskoj četvrti New Orleansa.
Za velikim stolom sjedila su šestorica muškaraca i tri žene, svi do jednog odjeveni
relativno službeno - konzervativna odijela i kravate i strogi poslovni kostimi za
žene. Opet, svi do jednog, bili su bijeli, uredno podšišani i izgledali kao da su
iščupani, u puno mladoj dobi, iz desetljećima starih godišnjaka Ivy League, dok su
kvote nešto značile. Njihova dob bila je izmeñu četrdesetih do ranih sedamdesetih i
svaki pojedinac imao je auru umorne superiornosti, kao da stalno boravi u
pristunosti dosadnih inferiornih osoba.
U toj skupini bili su gradonačelnici dvaju najvećih gradova Istočne obale, tri
istaknuta kongresmena, jedan viñeni senator, jedan predsjednik mnogokrake
informatičke korporacije, i najmodernije odjevena žena, vodeći zastupnik
Page 239
organizacije Kršćana za moralnu vladu. Sjedili su, kako se pristoji, uspravno u
svojim stolicama, njihove skeptične oči usmjerene prema čovjeku na čelu stola,
krupne, velike prilike crnomanjaste kože, u bijeloj safari-jakni, otkopčanoj do
polovice grudnog koša, i velikim tamnim naočalama koje su zaklanjale njegove oči.
Njegovo kršteno ime bilo je Mario Marchetti; njegov nadimak u dosijeima FBI-ja bio
je Don od Pontchartraina. On je govorio.
— Da se mi razumijemo — počeo je, dubokim i tihim gla
som, odmjeravajući riječi. — Mi imamo ono što bi povijesničari
mogli nazvati konkordatom, sporazum izmeñu entiteta koji se ne
moraju nužno slagati u svim stvarima ali nalaze zajednički interes
koji im omogućuje suživot. Razumijete me?
Nastane potvrdno mrmljanje i lagano kimanje glavama, dok ih ne prekine senator. —
Vrlo kićen način da se to izgovori, gospodine Marchetti. Ne bi li bilo
jednostavnije reći da i jedni i drugi nešto hoćemo, a možemo si meñusobno pomoći?
— Vaš dosije u Senatu, gospodine, baš ne odražava takvu
otvorenost u govoru. Ali, da, vi ste u pravu, prilično. Svaki entitet
može pružiti pomoć onom drugom.
— Budući da vas nisam ranije upoznala - rekla je skupo
odjevena žena iz kršćanske krajnje desnice — kako vi, zapravo,
možete pomoći nama? To pitanje, čak i dok ga izgovaram, smat
ram ponešto ponižavajućim.
— Sjaši sa svoje jebene visine — reče Don od Pontchartraina.

— Što? — Reakcija za stolom sastojala se više od zapanjene
šutnje nego od ljutine ili šoka.
— Čuli ste me - nastavi Marchetti. — Vi ste došli k meni,
nisam ja vas tražio, damo. Hoćete vi malo uputiti njenu visost,
gospodine Računalo?
Sve oči pogledaju u predsjednika jedne od najistaknutijih kompanija te vrste u
Americi - vrlo kratko.
— To je bila pažljivo preispitana odluka — odgovori vitki
čovjek u konzervativnom sivom odijelu. - Bilo je nužno zausta
viti napredovanje jednog mog znatiželjnog izvršnog namještenika,
crnca kojeg smo uposlili - očito - iz kozmetičkih razloga. Počeo
je ispitivati naše dvostruke pošiljke za Munchen - odredište Hau-
sruck - i čak je stigao tako daleko da je ušao u trag potraživanji
ma koja su naravno bila knjigovodstveno prikrivena. Nismo ga
mogli otpustiti, dakako, i tako sam ja preletio tisuću kilometara i
sreo se s gospodinom Marchettijem.
— Koji je proveo vlastito istraživanje — upadne Don od
Pontchartraina blago, s prijateljskim osmijehom. — Mislim, zašto
koknuti vrlo inteligentnog crnog tipa s puno slova pred imenom?
Nije imalo smisla. Pa su, prije nego što je gospodin otišao u Isu
sovo naručje, moji suradnici malo istraživali — kao, provala i
upad u njegov kućni ured... Nebesa, gospodine Računalo, bio
vam je za vratom, ili blizu. Njegove bilješke koje je čuvao zak
ljučane u stolu, sve su govorile. Vi ste slali vrlo sofisticiranu opre
mu, po lažnoj cijeni, ljudima za koje nitko nikad nije čuo, poku
pili bi je ljudi koje nitko nije znao. To je bilo izuzetno nemarno,
gospodine, ako ne i posve neprofesionalno. Gospodin o kojem
govorimo bio je na rubu da upozori vlasti u Washingtonu... Me
ñutim, mi smo se pobrinuli za vaš problem, a vi ste našli svojevr
snog partnera - a "svojevrstan" je radni naziv.
— Ne uspijevam pronaći vezu — bila je uporna elegantno
odjevena kršćanka kao da se obraća žabi krastači.
— Ne uspijete jednom, to je vaša pogreška. Dvaput, moja.
Nemojte opet.
— Zaista!
— Molim vas, nemojte nas sve vrijeñati - nastavi Marchetti
mirno. - Naši compares u Njemačkoj nisu saznali kamo idu po
šiljke - plus za vašu stranu - ali otkrili su tko ih preuzima.
— Mislim da je dovoljno rečeno - upadne gradonačelnik
Page 240
velikog sjeveroistočnog grada. — Nemate pojma kako su kriminal i manjine stalno
pomiješane. Potrebne su drastične mjere.
- Basta! — Prvi put, Don je podigao glas. — Pokušajte s
obrazovanjem, pravim obrazovanjem! Ja sam "greaseball", "šta
kor", prljavi digić; ne tako davno, nismo se mogli ni prijavljivati
za poslove, osim slaganja opeka i obrañivanja vrtova. A onda su
došli pametni, Gianniniji i Fermiji - nasljeñe Da Vincija, Galileja,
da, čak i Machiavellija. Ali vi nas niste htjeli prihvatiti... Ne pri
čajte mi o manjinama, gospodine gradonačelnice od brzih riješe-
nja, kao što je dići geto u zrak. Ja znam povijest, vi ne.
- Kamo nas ovo vodi? - upitao je drugi ozlojeñeni grado
načelnik iz velikog grada u Pennsvlvaniji.
- Reći ću vam ja kamo - reče Marchetti. — Vi se meni ne
sviñate, ni ja se vama ne sviñam. Smatrate me smećem, a ja mi
slim da ste vi guzice, ali možemo raditi zajedno.
- S obzirom na vašu provalu prigovora — reče druga žena
usiljenog držanja i prosijede kose strogo skupljene na vratu. —
Ne vjerujem da je to zamislivo.
- Objasnit ću vam, draga damo. — Don od Pontchartraina
se nagne preko stola, otvorena jakna otkrije još više od njegovih
dlakavih grudi, njegov glas ponovno postane blag i tih. — Vi ho
ćete zemlju i njenu vladu - u redu, što se mene tiče, uopće me
nije briga. Ono što ja želim su profiti koji dolaze od upravljanja
zemljom putem vlade. Quid pro quo. Ja pustim vas na miru, vi
pustite mene. Ja obavim prljavi postao za vas - što sam i prije ra
dio i spreman sam to raditi i u buduće - a vi dobacite velike
državne ugovore onima koje ja odredim. Jednostavo, samo to. Je
li to problem?
- Ne, koliko ja vidim - reče senator. - Siguran sam da
postoje presedani. Korist jednog za dobro svih.
- Naravno — složi se mafiozo. — Uzmite Mussolinija i
Hitlera, II Duce i Fiihrer, bili su dva svijeta, ali pokrenuli su svjet
ski ratni profit. Nažalost, obojica su bili paranoici, puni tlapnja o
nepobjedivosti. Mi nismo, jer rat nam nije u planu. Mi želimo ne
što drugo.
- Kako biste vi to opisali, gospodine Marchetti? - upita
najmlañi čovjek za stolom, plavokos, mornarski ošišan, u jakni
značajnog masačjusetskog sveučilišta. - Diplomirao sam poli
tičke znanosti, završavam doktorat — malo kasno, bojim se.
- Vrlo jednostavno, mister Abeceda, i nije ono što se uči u
školi - odgovori Don. - Politika je utjecaj, a uspješna politika je moć, a
politička moć je u osnovi novac — što ide kamo i kome. Kamo ide, do toga je
takozvanom narodu stalo kao do svinjskog prdeža, jer oni više vole pogledati
utakmicu na tv ili čitati žuti tisak. Ako hoćete istinu, mi smo narod idiota...
Uostalom zato vi guzice i možete preuzeti vlast.
— Vaše izražavanje je krajnje uvredljivo — doda mladi dok-
torant. — Ovdje ima i dama, ako vas smijem podsjetiti?
— Smiješno, ja ne vidim ni jednu. Isto tako, podsjetit ću vas,
ovo nije visoka škola a ja nisam savjetnik za pristojno ophoñe
nje... Ja sam opskrbljivač iz nužde. Ako želite da se nešto sredi -
a okolnosti su takve da mislite da ne možete iskoristiti vlastite
bogate izvore - doñete k meni. Čin je počinjen, ja preuzimam ri
zik, i ništa se ne može povezati s vama - kako se moglo dogoditi
u slučaju našeg gospodina od tvornice računala i njegovog pretje
rano znatiželjnog crnog izvršitelja. Capisce?
— Meñutim, kako ste upravo istakli — reče treća žena, sta
rija mršava dama tamnih i izbuljenih očiju, povećanih naočalama
debelih stakala - mi imamo vlastite izdašne izvore. Zašto bismo
koristili vaše?
— Va bene! — uzvikne Marchetti, šireći ruke. — Onda ne
mojte i nazdravlje. Samo bih htio da znate, ja sam tu ako se poja
Page 241
vi nužda. Zato sam i tražio od našeg informatičkog gigantea - i
njegovog prijatelja iz Kongresa - da vas dovede ovamo, kako bi
smo pojasnili naš konkordat. Mojim privatnim zrakoplovima, na
ravno.
— Njegov prijatelj...? - upita gradonačelnik iz Pennsvlva-
nije.
— Ja — s blagom nelagodom, ali bez samoopravdavanja,
odgovori član obavještajnog potkomiteta Bijele Kuće. - Nalog iz
berlinske organizacije. Moguće je da postoji jedan vrlo slobodan
strijelac unutar CIA, kojeg se mora staviti pod potpuni nadzor i
ako bude potrebno, ukloniti. Upotrijebiti nekog od naših ljudi, to
je preveliki rizik. Gospodin Marchetti je preuzeo tu zadaću.
— Dakle, čini se, imamo brak iz računice — reče sedamde-
setogodišnjakinja s povećanim izbuljenim očima. — Ma koliko
labav, ipak je to dogovorni brak.
— Na svoj nevješt način, to sam vam i pokušavao reći, dra
ga moja damo.
— No, dobro, dobro ste to rekli, a kao i uvijek, djela govore
puno više od riječi... Imate naš konkordat,-gospodine Marchetti, a kad kažem da bih
odavde htjela otići što prije, vjerujem, moji suradnici će se složiti sa mnom.
— Automobili su dolje, čekaju vas, kao i Learovi u privatnoj
zračnoj luci.
— Kongresmen i ja, izlazimo kroz ulaz za dostavu i odvest
ćemo se odvojenim autima — reče senator.
— Kako ste i stigli, gospodine — složi se Don od Pontchar-
traina, ustajući kad i ostali. — Zahvaljujem vam, iz dubine svog
sicilijanskog srca. Naš skup je bio uspješan, naš konkordat utvr
ñen.
Jedan po jedan, s različitim stupnjevima nelagode, američki nacisti napuštali su
ukrašenu blagovaonicu u New Orleansu. Don posegne pod stol, dotaknuvši skriveni
prekidač. To je zaustavilo rad šetajućih video kamera, skrivenih u zidovima
prekivenim ve-lurom. Njegovo ime, glas i lik bit će izbrisani s vrpca, a ime
drugog, možda nekakvog neprijatelja, ubačeno.
— Guzice - tiho reče Marchetti samom sebi. - Naša obi
telj će biti ili najbogatija u Americi ili junak Republike.
28
Umjetnine starog Egipta, spektakularno velike i delikatno male, spadaju meñu
najfascinantije izložbe Louvrea. Obasjavaju ih zrake svjetla iz skrivenih izvora i
stvaraju nezemaljske sjene, kao da su protekla stoljeća oživjela prije ovovremenim
promatračem. A unutar tog života ipak je stalno podsjećanje na smrtnost; ti ljudi i
žene živjeli su, disali, vodili ljubav i rañali djecu koju je trebalo hraniti,
uglavnom darežljivošću Nila. A onda su umirali, vladari i robovi, njihova naslijeña
i veličanstvena i bijedna; ni naročito dobri ni naročito loši, jednostavno,
postojali su.
U takvoj su eteričnoj okolici dva Deuxiemeova agenta držali oruña svoje profesije,
čekajući na susret izmeñu Louisa, štrazbur-škoga grofa i Janine Courtland, supruge
američkog veleposlanika. Oruñe se sastojalo od minijaturne osam milimetarske kamere
s mogućnošću hvatanja tihog razgovora sa šest metara udaljenosti te kazetofona za
bliske susrete, koji se pokreće glasom, smještenog u džepu košulje. Agent s
kamerom, njegova slušalica na mjestu, postavio se izmeñu dva velika sarkofaga, s
usmjerenim video-rekorderom; nadvio se nad sarkofag, skrivajući ga, kao da je
učenjak koji odgonetava drevni natpis. Njegov kolega je lutao prostorijom, izmeñu
rijetkih posjetitelja, rijetkih zato jer je bilo ljetno vrijeme ručka u Parizu;
njih dvojica su bili u vezi putem malih radija koji stanu u šaku.
Janine Courtland je stigla prva. Okretala se nervozno po izložbenoj prostoriji,
žmirkajući u slabije osvijetljena područja. Ne našavši nikog, besciljno je
obilazila izloške, u jednom trenutku se našla nasuprot pognutog "učenjaka" koji
proučava natpis na sarkofagu, a onda se lagano uputila prema ostakljenom izlošku
starog egipatskog zlata. Napokon Andre-Louis, grof od Strasbourga, koračao je
glavnim prolazom, blistav u najsuvremenijem poslijepodnevnom odijelu upotpunjenom
plavim svilenim šalom. Uočio je veleposlanikovu ženu, polako, oprezno promotrio
Page 242
prostoriju i, zadovoljan, krenuo prema njoj. Prvi agent Deuxieme nakrene
svoju mini kameru, aktivira mikrofoni i pokrene sasvim nečujni mehanizam za
snimanje. Slušao je, gledajući kroz objektiv, lijevom rukom pokrivši ureñaj.
— Vi griješite, potpuno, monsieur Andre — počela je Janine
Clunitz Courtland tiho. — Razgovarala sam posve neobavezno i
uvjerljivo sa šefom sigurnosti veleposlanstva. Bio je iznenañen
kad sam natuknula da me je dao pratiti.
— A što bi drugo rekao? — upita Strasbourg hladnokrvno.
— Lagala sam predugo i prečesto - cijelog života, u stvari - a
da ne bih prepoznala laž. Rekla sam mu da sam se zaustavila u
trgovini, prišao mi je jedan službenik i rekao da me čekaju moja
dva ili tri pratitelja, pred trgovinom, i treba li ih on pozvati unutra
da se sklone od podnevnog sunca.
— Dobro sročena priča, madame, odajem vam priznanje —
reče čovjek zvani Andre nešto toplije. - Vi ste svi, zaista, izu
zetno izvježbani.
— Vi mi odajete priznanje? Ja ću sama sebi odavati prizna
nje, hvala lijepo. Svi smo mi proveli svoje živote bruseći svoje
vještine sa samo jednom svrhom.
— Divljenja vrijedno — prihvati Strasbourg. — Je li čovjek
iz osiguranja vašeg veleposlanstva objasnio tko su bili vaši "prati
telji"?
— Ja sam ga navela na objašnjenje, dakako; i to je dio naše
obuke. Pitala sam ga, je li moguće da su me Francuzi pratili. Nje
gov odgovor je bio iskren i vjerojatno ispravan. Odgovorio je, ako
pariške vlasti uoče privlačnu, poznatu suprugu najvažnijeg stranog
veleposlanika u Francuskoj samu u kupovini, lako bi mogli dati
nalog za tihu zaštitu.
— Rekao bih, to je, valjda, logično, osim ako vaš šef sigur
nosti nije jednako dobro obučen kao i vi.
— Glupost! No, slušajte me. Moj muž stiže Concordeom, za
nekoliko sati i provest ćemo dan ili dva u ponovnom bračnom
zagrljaju, ali ja i dalje tražim da me pošaljete u Njemačku, kako
bih upoznala naše nadreñene. Imam plan. Prema službenim po
dacima, imam živu pratetku u Stuttgañu; njoj je gotovo devedeset
i ja bih je rado vidjela, prije nego bude prekasno...
— Scenarij je savršen — upadne Strasbourg, pokazujući Ja
nine da krene za njim u najtamniju sjenu izložbene prostorije. —
Veleposlanik teško može tome prigovoriti, pa ćemo tako i učiniti;
Bonn će to sigurno odobriti.
Zureći kroz objektiv, Deuxiemeov agent nagne svoju kameru, prateći slabo
osvijetljeno područje u kutu muzeja. Odjednom, on ostane bez daha, gledajući s
užasom kako je grof posegnuo u džep i polako izvukao iglu, potkožnu injekciju u
plastičnom omotu. S drugom rukom u sjeni, štrazburgovac skine omot, ogolivši iglu.
— Zaustavi ga! — agent oštro šapne u svoj mali radio. —
Umiješaj se! Moj Bože, on će je ubiti. Ima iglu!
— Monsieur le Comte! — viknuo je drugi agent Deuxieme,
probijajući se izmeñu tijela i iznenadivši i Strasbourga i veleposla-
nikovu ženu. — Ne mogu vjerovati svojim očima, to ste vi, gos
podine! Ja sam onaj mali dečko koji se igrao u voćnjaku vaše obi
telji, prije puno godina. Kako mi je drago što vas opet vidim! Ja
sam sad odvjetnik u Parizu.
— Da, da, naravno — reče ljuti, bijesni Strasbourg, ispu-
stivši injekciju na mračni pod, u buci koju je napravio nasrtljivac i
zdrobi je nogom. - Odvjetnik, baš lijepo... Žao mije, ovo je nez
godan trenutak. Potražit ću vas. — S tim riječima, Louis, grof od
Strasbourga, požuri kroz neveliku gužvu izvan izložbene prosto
rije.
— Ispričavam se zbog smetnje, madame! - reče drugi Deu-
xiemeov čovjek, njegov pogled pun isprike odražavao je uvjerenje
da je nespretno uletio u ljubavni sastanak.
Page 243
— Nije važno — promuca Janine Courtland, okrećući se, i
brzo ode.
Bilo je malo poslije pet sati kad su se Latham i Karin de Vries vratili s drugog
posjeta Deuxieme Bureau. Pozvao ih je Moreau nakon što su snimke iz Louvrea, video
i audio, prekopirane i pripremljene za pregled. Njihovi pratitelji, Monsieur Frick
i Monsieur Frack slijedili su ih u odvojenim dizalima, s pet minuta razmaka, kako
bi se uvjerili da nikakvi znatiželjni neznanci u predvorju ne pokazuju nepotrebno
zanimanje za američkog ili belgijskog namještenika veleposlanstva.
— Što je to izmeñu vas dvoje? — upita Drew dok su išli
hodnikom hotela Normandie do njihovog apartmana.
— Ti i Moreau. Jutros ste bili kao dva stara prijatelja, bliži
od šunke i sira u sendviču. A ostatak dana ste jedva progovorili.
— Nisam toga bila svjesna. Ak*© je tako izgledalo, vjerujem,
to je moja pogreška. Intenzivno me je zanimalo* sve što se dogo
dilo. Operacija Louvre je briljantna, zar ne?
— Pametno i glatko, naročito presretanje Strasbourga. Deu-
xieme nije od jučer u poslu.
— Ta dva agenta su divno reagirali, to ćeš se složiti.
— Bio bih glup kad ne bih. - Latham priñe vratima apart
mana, da znak da stanu, i izvadi paketić šibica iz svog džepa.
— Mislila sam da oštro prekidaš s cigaretama. Znači li to da
ne možeš dočekati dok uñemo pa da zapališ?
— Ja i prekidam, a ovo nema nikakve veze s cigaretama. —
Drew kresne šibicu i pomakne je naprijed-natrag oko brave. Poja
vi se iznenadni, sitni bljesak svjetla, koji brzo utrne. — U redu
smo — reče Latham, ubacivši ključ. — Nema uljeza.
— Što?
— To je bila tvoja prava kosa, ne vlasulja.
— Što?
— Našao sam je u krevetu.
— Hoćeš li...
— Vrlo jednostavno i gotovo nepogrešivo - Latham otvori
vrata propuštajući Karin; ušao je za njom i zatvorio vrata. —
Harry me to naučio — nastavio je. — Vlas kose, naročito tamne
kose, u svakom je slučaju nevidljiva golom oku. Ubaciš je u bra
vu, unutra i ako itko uñe, vlas nestane. Tvoja je i dalje bila tamo
gdje sam je ostavio, dakle nitko nije ušao nakon što smo mi otišli.
— Zadivljena sam.
— Harrvem. I ja sam bio. — Drew brzo skine svoju jaknu,
baci je na stolicu i okrene se De Vriesovoj. — U redu, damo, što
se dogaña?
— Doista, ja te ne shvaćam.
— Nešto se dogodilo izmeñu tebe i Claudea, a ja bih volio
znati što je to. Jedini put kad si bila na samo s njim, to je bilo
jutros kad je prvi put došao po nas da nam očita naša prava, a ja
sam se otišao presvući u kupaonicu.
— Ah, to - reče Karin opušteno, a njene oči ni najmanje
nisu bile opuštene. - Ja sam, vjerojatno, izazvala njegov autori
tet, bolje je to tako reći.
— Izazvala njegov autoritet...?
— Da. Rekla sam mu da nema pravo postavljati takva ogra
ničenja jednom agentu američke službe Konzularnih operacija. A
on je rekao da, izvan veleposlanstva, ima sva prava raditi ono što smatra
najboljim, a ja sam rekla, kako bi mu se sviñalo kad bi Deuxieme ili Service
d'Etrangeru bilo rečeno da se ne mogu kretati po Washingtonu, a on je onda rekao...
— U redu, u redu - Latham upadne - dobio sam sliku.
— Dobri Bože, Drew, radila sam u tvoju korist!
— U redu, prihvaćam. Vidio sam kako se on razbjesnio kad
sam mu rekao nek' se nosi. Francuzi se doista raspamete kad se
njihov svemogući autoritet dovede u pitanje.
Page 244
— Ja mislim da većina naroda s odgovornošću, bili oni
Francuzi, Nijemci, Englezi ili Amerikanci, ne vole kad se izaziva
njihov autoritet.
— A što je s Belgijancima? Ili, se to kaže Flamanci? Nikad
to neću raščistiti.
— Ne, mi smo precivilizirani, mi slušamo razum - odgovo
ri De Vries, smješkajući se. Oboje se tiho nasmiju; rasprava je za
vršena. - Ispričat ću se Claudeu ujutro i objasniti da sam jedno
stavno previše napeta... Reci mi, Drew, misliš li da bi Strasbourg
zaista ubio Janine tom iglom?
— Jasno. Njen zaklon je provaljen, Sonnenkind je razotkri
ven - neonacistii nemaju izbora. A to, sigurno, otežava Moreauov
posao. Sad ne samo da mora održati nadzor, mora biti spreman i
za izravni napad na njen život. Što te muči? Složila si se s nama
prije sat vremena.
— Ne znam. Sve djeluje tako bizarno. Louvre, gužva turista.
Oprosti, samo sam iscrpljena.
— Daješ li mi znak? Trebam li naručiti pola kilograma špa
njolske mušice?
— Rekala sam iscrpljena, ne izvan sebe. — Pali su jedno
drugom u naručje i poljubili se. Telefon zazvoni. — Iskreno vje
rujem — reče Karin — daje telefon naš prirodni neprijatelj.
— Iščupat ću ga iz zida.
— Ne, nećeš, javit ćeš se.
— Dama se školovala kod Inkvizicije. — Latham priñe stolu
i podigne slušalicu. — Da?
— Ja sam — reče Moreau. — Je li Wesley zvao?
— Ne, trebao je?
— Zvat će, ali trenutno je krajnje zabrinut, a naš prijatelj
Witkowski se već sprema odletjeti u Washington i osobno uništiti
kompleks CIA u Langlevu, Virginia.
— Pa, Stanlev je bio G-2, i nika\i nije imao veliku naklonost
za Kompaniju. Što se dogodilo?
— Dva Blizkriegera koje je pukovnik poslao u Washington u
najtežim okolnostima, pronañeni su mrtvi u sigurnoj kući, s met
kom u glavi.
— Sranje! U sigurnoj kući?
— Kako je Wesley meni rekao, "Gdje si, James Jesus Angle-
ton, sad kad bi mogao učiti nešto dobro?" Pokazuju fotografije
svakog pojedinog čovjeka iz svakog odjela Agencije svakoj osobi
u toj kući u Virginiji.
— To ih neće nikamo dovesti. Ja imam privremenu plavu
kosu i naočale, što takav pristup čini ništavnim. Reci im nek' po
traže u nižim i srednjim razinama nekog tko se zabavljao po stu
dentskim ili amaterskim kazalištima.
— Još jedan Ames?
— Sasvim sigurno nije Jean Pierre Villier. Amater, gnjavator
s velikom glavom i još većim dugovima. Netko kome bi povjerlji
vi podaci mogli biti dostupni.
— Recite vi Wesleyu. Ja imam dovoljno briga. Veleposlanik
Courtland stiže za pola sata, a ja njegovu ženu moram održati na
životu.
— U čemu je problem? Ona je u oklopljenom vozilu velepo
slanstva.
— Bili ste i vi kad su vas zamalo ubili one noći. Au revoir.
— Veza se prekine.
— Što je? — upita Karin.
— Dva neonacista koje je Stanlev poslao u D.C. ubijeni su u
sigurnoj kući - sigurnoj kući. Do vraga!
— Ti si rekao sinoć — reče De Vries tiho. — Posvuda su,
ali mi ih ne možemo vidjeti... Što ljude nagoni na takve radnje?
Page 245
Ubijanja, izdaje, sve je to tako umobolno. Zašto?
— Stručnjaci kažu da postoje tri tipa motivacije. Prvi je no
vac, puno novca, daleko od normalnih uvjeta, i u toj skupini su
kockari, ljubitelji luksuza i psihotičari gladni slave. Onda su tu fa
natici koji se poistovjećuju s fanatičnim ciljem zbog čega se osje
ćaju superiorno toliko što je cilj apsolutan i potčinjava sve ostale
- kao, rasa gospodara. Treći, prilično čudno, su oni koje anali
tičari nazivaju najopasnijima. To su nezadovoljnici koji su uvjere
ni da su odbačeni od sustava, a njihovi talenti su ostali nenagra-
ñeni.
— Zašto su oni najopasniji?

— Jer oni postaju dio inventara, sjede za svojim stolovima
godinama, rade svoje obično nevažne poslove upravo toliko do
bro da ne budu otpušteni.
— Ako su nevažni, zašto su opasni?
— Zato jer upoznaju sustav kojeg preziru. Gdje su tajne, ka
ko doći do njih, ili čak kako spriječiti njihov protok od jednog do
drugog dijela sustava. Vidiš, nitko ne obraća previše pozornosti
na inventar, oni su jednostavno tamo, čitaju dosadne birokratske
izvještaje ili istražuju materijal povjerljiv otprilike koliko i telefon
ski imenik. Ako se svom poslu posvete tako marljivo kao i prou
čavanju sustava, neki mogu punopravno napredovati, ali ne mno
gi. Psiholozi kažu da su oni uglavnom lijeni, kao studenti koji će
radije izaći na ispit sa šalabahterima na rukavima nego da uče.
— "Marljivo"? Počinješ zvučati kao Harry.
— Hoćeš li mi vjerovati, prošao sam početnicu.
— To nisam ni sumnjala. Ovih dana, očekujem, izvest ćeš
improvizaciju u terza rimi Danteove Divina Commedia.
— Pica-boj iz Brooklyna, je li tako?
— Ti doista znaš biti divan, znaš li to?
Na vratima hotelskog apartmana začulo se kucanje. — No, tko je to sad, do vraga? —
reče Latham, prešavši preko sobe. — Da, što je?
— Deuxieme — odgovori glas Monsieur Fracka.
— Ah, da. — Drew otvori vrata, iznenada se suočivši s pi
štoljem uperenim u njegovu glavu. On naglo podigne ruku i isto
vremeno izbaci desnu nogu, zabivši je u agentove prepone. Čo
vjek se sruši na leña na hodniku; Drew se baci na njega, istgnuvši
mu oružje iz ruke, kad Monsieur Frick dotrči hodnikom, vičući.
— Prestanite, monsieur! Molim vas, prestanite! To je bila sa
mo vježba.
— Što? — uzvikne Latham, zamalo tresnuvši pištoljem svog
navodnog ubojicu, koji se u agoniji držao za prepone.
— Hoće li monsieur poslušati, molim — zagrcnuo se Frack
na podu. - Nikad ne smijete otvoriti vrata prije nego što se uvje
rite da smo to mi!
— Rekli ste da ste Deuxieme! — uzvikne Drew, ustajući. —
Koliko Deuxiemeovaca ima ovdje?
— U tome i je stvar, gospodine — reče Frick, pogledavši
bolno svog zgrčenog kolegu. — Monsieur le Directeur vam je
dao popis identifikacijskih kodova koji se mijenjaju svakih dva sata. Trebali ste
tražiti onaj odreñen za ovo razdoblje.
— Kodovi? Kakvi kodovi?
— Uopće ih nisi pogledao, dušo — odgovori Karin, stojeći u
vratima, i pruži mu list papira. - Dao si ih meni i rekao da ćeš
kasnije pročitati.
— Ha?...
— Nikad ne smijete pretpostaviti da smo to mi dok se ne
identificiramo! - zavapi čuvar na podu, u nelagodi zbog nazo
čnosti De Vries, i nakratko skloni ruke s povrijeñenog mjesta, ali
samo nakratko.
Page 246
— Do vraga, uñite, svi — reče Karin. — Ponudite našim
prijateljima piće, to je najmanje što možete učiniti, monsieur Lat-
ham.
— Jasno — složi se Drew, pomažući svom navodnom napa
daču da stane na noge, kad se pojavi dvoje hotelskih gostiju, iza
šavši iz sobe dalje u hodniku. Spazivši ih, Latham doda dovoljno
jasno da bi se moglo čuti — Jadnik! To su sigurno ona njegova
dva zadnja pića.
U sobi, kod zatvorenih vrata, ozlijeñeni agent se srušio na trosjed. — Vi ste tres
rapide, monsieur Lat'am — rekao je; vraćao mu se glas — i vrlo, vrlo snažni.
— Da smo na ledu, pretvorio bih vas u mljeveno meso -
reče Drew, bez daha, spustivši se na trosjed pokraj svoje žrve.
— Led...?
— To je teško prevesti — brzo odgovori Karin pokraj bara.
— On hoće reći, želite li led u viskiju?
— Oui, merci. Ali više viskija nego leda, s'il vous plait.
— Naturellement.
Veleposlanik Daniel Courtland je, po nalogu francuske vlade, izašao iz Concordea
preko rampe na prednjem dijelu, prije nego što je letjelica stigla do svog izlaza.
Prazni hod mlaznih motora bio je zaglušujući dok se Courtland, okružen jedinicom
marinaca, kretao prema autu američkog veleposlanstva koji ga je čekao pred
hangarom. On se čeličio za nastupajuće trenutke, shvaćajući da će biti najteži u
njegovom životu. Zagrljaj zakletog neprijatelja, neprijatelja od djetinjstva
uvježbanog da vara nekog kao što je on, bio je gotovo gori nego gubitak žene koju
voli.
Vrata auta se otvore i on padne u naručje svoje obožavane, zaklete neprijateljice.
— Samo tri dana, a tako si mi nedostajao! — uzviknula je Janine Clunitz Courtland.
— I ti meni, draga. Nadoknadit ću to, za oboje.
— Moraš, moraš! Od činjenice da si na tisuću kilometara
daleko od mene bila sam bolesna, doista bolesna!
— Sad je prošlo, Janine, ali moraš se naviknuti na vašing-
tonske zahtjeve. Moram otići tamo gdje sam potreban. — Polju
bili su se divlje, opako, i Courtland je mogao osjetiti otrov u nje
nim ustima.
— Tada me moraš voditi sa sobom - tako te volim!
— Sredit ćemo to... Daj, molim te, dušo, ne možemo stvara
ti neugodnosti dvojici marinaca tamo naprijed, zar ne?
— Ja mogu. Mogla bih ti strgnuti hlače i učiniti divne stvari
za tebe.
— Kasnije, draga, kasnije. Sjeti se, ja sam veleposlanik u

Francuskoj.
— A ja sam jedan od vodećih autoriteta u informatici i ka
žem, k vragu i jedno i drugo! - Doktor Janine Courtland uhvati
svog muža posred neuzbuñenih prepona.
Auto je jurio avenijom Gabriel do prednjeg ulaza u veleposlanstvo; to je bio
najkraći put do dizala koje će ih odvesti do njihovih stambenih prostorija. Veliko
vozilo se zaustavilo i još dva marinca-stražara izañu izvan kako bi pomogli
veleposlaniku i njegovoj ženi.
Odjednom, činilo se niotkuda, tri bezlična auta bez registarskih tablica s urlikom
se popnu preko ruba pločnika, okruživši auto kad su Courtland i njegova žena
stupili na pločnik. Vrata se otvore i likovi u crnim maskama od čarapa iskoče van;
njihovi automatici pod brzom paljbom, posvuda su izbacivali smrtonosne metke.
Gotovo istovremeno, dodatna puščana paljba provali iz dvaju vozila koja su očito
slijedili auto veleposlanstva. Mnoštvo na Gabrielu pojuri u zaklon. Četiri
maskirana terorista padnu; jedna marinac se sruši, primivši se za trbuh;
veleposlanik Courtland posrne preko pločnika, jednom se rukom hvatajući za desnu
nogu, a drugom za rame. A Janine Clunitz, Sonnenkind, bila je mrtva, raznesene
lubanje, iz njenog grudnog koša izbijala je krv. Nekoliko je maskiranih ubojica —
tko zna koliko? — pobjeglo, da bi ubrzo odbacili svoje maske i pomiješali se s
večernjim pariškim šetačima.
Page 247
- Merde, merde, merde! — Wlao je Claude Moreau, zao-
bišavši jedno od Deuxiemeovih vozila koja su štitila Amerikance.
— Napravili smo sve i ništa nismo napravili... Unesite tijela
unutra i ništa nikome ne govorite. Ja sam osramoćen i trebam bi
ti!... Pomognite veleposlaniku, on je živ. Brzo!
Meñu Amerikancima koji su izjurili iz veleposlanstva pružiti pomoć, bio je i
Stanlev Witkowski. Dotrčao je do Moreaua, zgrabio ga za ramena, dok su policijske
sirene postajale jače, i viknuo
— Slušaj, Francuziću! Radit ćeš i govoriti točno ono što ti ja ka
žem ili ja objavljujem rat i tebi i CIA-i! Je li to jasno?
- Stanlev — malodušno reče šef Deuxieme - bijedno sam
promašio. Radi što hoćeš.
- Ne, nisi promašio, jebeni idiote, jer ovo nisi mogao kon
trolirati! Ti prokleti ubojice su bili spremni umrijeti večeras, a
četvorica i jesu! Nitko ne može kontrolirati fanatike kao što su
oni. Ti ne možeš, mi ne možemo, nitko ne može, jer njih nije bri
ga za vlastite živote. Ne možemo izbrisati njihovu fanatičnu pre
danost ali ih možemo nadmudriti, a to ti, barem, znaš!
- Što pričate, pukovniče?
- Uñite sa mnom, i ja ću vam letlampom izbušiti vaše sti
snuto dupe, ako mi ne učinite ono što od vas hoću.
- Smijem li pitati, u kojem je području?
- Jasno, možete. Vi ćete lagati, vašoj vladi, tisku, svakom
pasjem sinu koji vas bude htio slušati.
- Dakle, moj grob je sve dublji?
- Ne, to vam je jedini izlaz iz njega.
29
Doktor Hans Traupman uvodio je svoj kratki motorni čamac u skromni dok male kuće na
obali rijeke. Svjetla nisu bila potrebna, jer je ljetni Mjesec bio blistav, sjajeći
se na vodi. A nije bilo ni posluge koja bi pomogla Traupmanu u vezivanju njegovog
plovila; ona bi bila dodatni trošak kojeg skinuti luteranski svećenik ne bi lako
podnio. Giinter Jager, kako su njegovi malobrojni prijatelji u Bundestagu znali,
pazio je na svoje Deutschmarke; govorilo se da je njegov najam za preureñenu splav,
sad kućicu na obali Rajne, bio minimalan. Nekadašnje imanje u pozadini, uništeno je
u očekivanju skorašnje izgradnje nove zgrade. Uistinu, novo imanje će biti
izgrañeno, ali više od zgrade, veličanstvena tvrñava sa svom najmodernijom
tehnologijom koja će jamčiti izoliranost i sigurnost novog Fiihrera. Taj dan će
uskoro doći, kad Briider-schaft bude kontrolirao Bundestag. Planine Berchtesgardena
bit će zamijenjene vodama silne Rajne, jer Gunter Jager je više volio stalno
pokretnu rijeku od statičnih, snijegom pokrivenih Alpa.
Gunter Jager... Adolf Hitler! Heil Hitler... Heil Jager! Čak i ritam slogova je
odgovarao tom čovjeku. Sve više, Jager je usvajao neke manje javne zamke svog
prethodnika: apsolutni zapovjedni lanac; malobrojni birani pojednici, odreñeni kao
njegovi osobni pomoćnici putem kojih se ostvaruju svi sastanci; njegovo gnušanje od
fizičkog kontakta s izuzetkom naglih rukovanja; njegovu očito iskrenu naklonost za
djecu, ali ne i male bebe, i napokon, njegovu aseksualnost. Ženama se moglo diviti
estetski ali ne na lascivan način; čak su i beskrvne primjedbe bile neprihvatljive
u njegovoj prisutnosti. Mnogi su tu njegovu puritansku crtu pripisivali ranijoj
crkvenoj dužnosti, ali Traupman, liječnik za mozak, nije. Za razliku, on je slutio
puno mračnije objašnjenje. Promatrajući Jagera u prisutnosti žena, činilo mu se da
otkriva kratke bljeskove mržnje u očima novog Fiihrera, kad bi žena bila izazovno
obučena ili koristila tjelesne čari da bi se svidjela muškarcima. Ne, Gtintera
Jagera nije pokretao osjećaj za čistoću, on je
bio - kao i njegov prethodnik - patološki opsjednut strahom od žena i koliko ga

njihova lukavstava mogu uništiti* Ali kirurg je vrlo mudro odlučio da svoje
špekulacije zadrži za sebe. Nova Njemačka je bila sve, i ako će je ostvariti
karizmatski voña s ponekom manom, neka bude tako.
Liječnik je tražio privatnu audijenciju te noći, jer na polju kojeg Jager možda
nije svjestan odvijali su se dogañaji. Njegovi pomoćnici su bili posve lojalni, ali
ni jedan nije želio donijeti uznemirujuće vijesti. Traupman je, meñutim, znao da je
na sigurnom, jer on je doslovno iščupao hipnotičnog govornika iz njegove razjarene
Page 248
Crkve i gurnuo ga u prve redove Bratstva. U konačnoj analizi, ako je postojao i
jedan čovjek koji ga je mogao gurnuti natrag, to je bio proslavljeni kirurg.
Privezao je svoj čamac, i nespretno se, tegobno popeo na dok gdje ga je pozdravio
krupni stražar koji se pojavio iz sjene stabla na riječnoj obali. — Doñite, Herr
Doktor — javio se čovjek. — Ftihrer vas čeka.
— U kući, naravno?
— Ne, gospodine. U vrtu. Za mnom, molim.
— Vrt? Kupusište je sada vrt?
— Ja sam osobno posadio dosta cvijeća, a naša ekipa je oči
stila obalu. Popločali su je, gdje je nekad bila samo trska i zemlja.
— Niste pretjerali - reče Traupman kad su se približili ma
loj čistini uz rub Rajne, gdje su dvije lanterne visile s grana drve-
ta, a drugi pomoćnik je pripaljivao stijenj. Po kratkoj popločanoj
terasi bilo je rasporeñeno nekoliko komada sobnog pokućstva, tri
ravne platnene stolice i bijeli stol od kovanog željeza. To je bila
pastoralna enklava za privatnu meditaciju ili povjerljive sastanke.
A, u stolici je, dok je njegova plava kosa hvatala odsjaje nestal
nog svjetla lanterni, sjedio Giinter Jager, novi Fiihrer. Ugledavši
svog starog prijatelja, on ustane i ispruži ruke, odmah spustivši
lijevu i pružajući desnu.
— Lijepo je što si došao, Hans.
— Ja sam molio za sastanak, Giinter.
— Gluposti. Ti ne trebaš ništa moliti od mene, jednostavno
reci što želiš. Sjedni, sjedni. Mogu li ti donijeti nešto, piće, možda?
— Ne, hvala. Htio bih se vratiti u Nurnberg što prije. Moj
telefon stalno zvoni.
— Rečeno i prihvaćeno, što je tako hitno, dobri moj doktore?
— Koliko znaš o nedavnim dogañajima u Parizu?
— Sve, vjerujem.
— Gerhardt Kroeger?
— Ubili su ga Amerikanci u onoj gužvi, u hotelu Inter Con
tinental. Dobro rješenje; on uopće nije trebao ići u Pariz.
— Vjerovao je da mora završiti misiju.
— Kakvu misiju?
— Smrt Harrva Lathama, agenta CIA-e koji se ubacio u do
linu, a Kroeger ga je razotkrio.
— Pronaći ćemo ga, iako to nije važno — reče Jager. —
Dolina više ne postoji.
— Ali ti si uvjeren da je Gerhardt Kroeger mrtav.
— To je bilo u izvještaju poslanom obavještajnoj službi u
Bonnu, iz našeg veleposlanstva. U tim krugovima, to je općepoz-
nato, iako su to zakopali jer ne žele ukazati na nas.
— U izvještaju, ako ne griješim, koji je potekao iz američkog
veleposlanstva.
— Pretpostavljivo. Oni su znali da je Kroeger jedan od naših
- kako ne bi? Glupi prasac je tamo otvorio vatru u uvjerenju da
može ubiti tog Lathama. Meñutim, Amerikanci nisu saznali ništa,
on je umro na putu prema veleposlanstvu.
— Shvaćam — reče Hans Traupman, premjestivši se u stoli
ci, tek povremeno pogledavajući Giintera Jagera kao da mu je bi
lo bolno privući pogled svog novog Fiihrera. — A naša Sonnen-
kind, Janine Clunitz, žena američkog veleposlanika?
— Gotovo i nismo trebali naše ubačene da bismo saznali što
se dogodilo, Hans. Bilo je po svim novinama u Euorpi i Americi i
drugdje, posvuda, s potvrdom svjedoka. Ona je jedva izbjegla za
sjedu izraelskih ekstremista postavljenu da ubiju Courtlanda zbog,
kako su to oni nazvali, "proarapskog" State Departmenta. On je
ranjen, a na nesreću, naša Sonnenkind Clunitz je preživjela. Bit
će mrtva za dan ili dva, u to sam se uvjerio.
— I na kraju, Gunter — mein Fiihrer...
— Rekao sam ti već, Hans, meñu nama to nije potrebno.
Page 249
— Ja to sam tražim. Ti si puno više nego što je gangster iz
Munchena ikad bio. Ti si visoko obrazovan, povijesno utemeljen, i
ideološki potvrñen onim što se dogaña, ne samo u Njemačkoj, ne
go u svim zemljama. Niskoroñeni, nedostojni i osrednji preuzima
ju položaje moći u vladama, posvuda, a ti shvaćaš da taj destruk
tivni trend mora prestati. Ti to možeš ostvariti... mein Fuhrer.
— Hvala ti, Hans, ali, što si govorio? "I na kraju" - što?
— Taj čovjek, Latham, tajni a4gent CIA-e koji se ubacio u
dolinu, a Gerhardt Kroeger gaje razotkrio...
— Što s njim? - prekine ga Jager.
— Još je živ. Bolje mu je nego što smo mislili.
— On je samo čovjek, Hans. Krv i meso i srčani mišić kojeg
se može zaustaviti, pogotkom metka ili noža. Ovlastio sam dvije
jedinice Blitzkriegera da odu u Pariz i izvrše zadaću. Oni neće iz
nevjeriti. Ne usude se.
— A žena s kojom on živi?
— Kurva De Vries? — upita novi Fiihrer. - Nju treba ubiti
s njim - ili prije njega, još bolje. Njena iznenadna smrt će ga po-
tresti, učiniti ga ranjivijim; počet će griješiti... Je li to sve što si mi
došao reći, Hans?
— Ne, Giinter — reče Traupman, ustajući iz stolice i počne
koračati izmeñu sjene i svjetla dviju lanterni. - Došao sam ti
reći istinu, kako sam je ja shvatio putem mojih vlastitih izvora.
— Tvojih vlastitih izvora?
— Nisu različiti od tvojih, uvjeravam te, ali ja sam star čov
jek čija struka se bavi luñacima i kirurškim rezovima, a prečesto
pacijenti okolišaju sa svojim simptomima, uplašeni od moje dija
gnoze ako budu iskreni. Na kraju, naučiš prepoznavati stupanj sa-
mozavaravajuće neistinitosti.
— Hoću, i potkrijepit ću to što kažem vlastitim istraživanji
ma... Gerhardt Kroeger nije mrtav. Vjerujem da je živ i zaroblje
nik u američkom veleposlanstvu.
— Što? - Jager poskoči u stolici.
— Poslao sam jednog od naših ljudi u hotel Inter-Continen-
tal, sa službenom francuskom iskaznicom, dakako, da ispita pre
živjele službenike. Svi govore engleski i kažu da su jasno čuli dvo
jicu stražara na balkonu kako viču da je "manijak" pogoñen u no
ge, ali još živ. Odnijeli su ga i strpali u vozilo hitne pomoći. Po
navljam, još živ.
— Moj Bože!
— Dalje, poslao sam naše ljude da ispitaju takozvane svje
doke napada na američko veleposlanstvo, gdje je veleposlanik
ozbiljno ranjen, a njegova žena navodno preživjela. Ti svjedoci
nisu mogli shvatiti izvještaje koji su slijedili na televiziji i novina
ma. Oni su našim ljudima rekli da su ženin grudni koš i lice bili
obliveni krvlju... "Kako je mogla preživjeti?" pitali su.
— Dakle naši ljudi su obavili svoj posao. Nema je.

— Pa zašto to oni taje? Zašto?
— Taj prokleti Latham, eto zašto? — uzvikne Jager, i mr
žnja se vrati u njegove ledeno hladne oči. — Pokušava nas preva
riti, namamiti u klopku.
— Poznaješ ga?
— Ne, naravno. Znam ljude kao što je on. Sve njih kvare
njihove kurve.
— Nju poznaješ?
— Dobri Bože, ne. Ali još od doba faraona, kurve su uvijek
kvarile vojsku. Slijede ih u svojim natkrivenim autima, iscrpljuju
snagu vojnika zbog nekoliko minuta poganog užitka! Kurve!
— Ma koliko točna ta procjena, Giinter, a ja joj ne protu
Page 250
rječim, nije naročito važno za ono što ja govorim.
— Pa što ti, onda, govoriš, Hans? Kažeš mi da stvari nisu
kako se o njima javlja, a ja odgovaram da si možda u pravu, da
nas naši neprijatelji pokušavaju uhvatiti u zamku dok mi postav
ljamo zamku za njih. Nema ničeg novog u tome - samo što mi
pobjeñujemo. Procijeni okolnosti, prijatelju. Amerikanci, Francu
zi i Britanci nalaze nas posvuda i nigdje. U Washingtonu, senatori
i kongresmeni su osumnjičeni; u Parizu imamo dvadeset i sedam
članova Zastupničkog doma koji oblikuju zakone u našu korist, a
šefa Deujñeme imamo u džepu. London je smiješan; pronañu jed
nog nedjelotvornog savjetnika u Foreign Officeu, a previde prvog
suradnika ministra vanjskih poslova, koji bijesni nad useljenjem
crnaca toliko da je mogao napisati Mein Kampf! — Jager nakrat
ko zastane, ustane i stupi na popločanu terasu, gledajući preko
cvjetne živice na mirne vode Rajne. — A uza sve to, naš rad na
manjim područjima je još dojmljiviji. Jedan američki političar je
jednom rekao, "Sva politika je lokalna" i imao je pravo. Adolf
Hitler je to znao; to mu je dalo Reichstag. Nahuškaš jednu rasu
protiv druge, jednu etničku skupinu protiv druge, jednu ekonom
sku klasu protiv druge koja je naizgled cijedi, izazoveš kaos u ko
jem leži vakuum. On je to radio od jednog grada do drugog —
Miinchen, Stuttgart, Niirnberg, Mannheim; njegove trupe su svu
gdje širile glasine, sijale nezadovoljstvo. I na kraju, on je uletio u
politički Berlin i uzeo ga; ne bi to mogao napraviti bez povreme
ne, ali bitne podrške perifernih područja.
— Bravo, Giinter — uzvikne Traupman, zapljeskavši. — Ti
tako jasno vidiš krajolik, tako pronicljivo.
— Pa što te onda tako muči? ^
— Stvari koje možda ne znaš...
— Kao?
— Dva Blitzkriegera su uhvaćeni u Parizu i odvedeni u Wa-
shington.
— To mi nije javljeno — reče Jager ledeno.
— Istina je, ali više nema značaja. Ubijeni su u sigurnoj kući
u Virginiji; naš Uljez Tri u Centralnoj Agenciji.
— On je moron, činovnik! Dajemo mu dvadeset tisuća dola
ra na godinu da nam kaže što istražuju ostali odjeli.
— On sad hoće dvjesto tisuća za izvršavanje zapovijedi koja
bi mu, kako misli, bila izdana da je viši na ljestvici.
— Ubij ga!
— To nije dobra zamisao, Giinter. Ne dok ne saznamo ko
me je mogao govoriti o nama. Kako si ti naveo, on je moron; isto
tako je i brbljavac.
— Krmak! — urlao je Jager, okrenuvši se od sjaja lanterne.
— Krmak koji nam je učinio značajnu uslugu — doda liječ
nik. - Izdržat ćemo s njim neko vrijeme, čak ga pohvaliti. Doći
će vrijeme kad ćemo mu moći podijeliti druge karte i on će po
stati zahvalni rob.
— Ach, moj dragi Hans, ti mi tako dobro doñeš. Tvoj um je
kao tvoja sigurna kirurška ruka. Da je moj prethodnik imao oko
sebe više ljudi kao što si ti, i danas bi izdavao naredbe britan
skom Parlamentu.
— U tom duhu, nadam se da ćeš me sada poslušati, Gtinter.
— Traupman malo prošeta terasom; dvojica muškaraca bili su li
cem u lice u drhtavim sjenama.
— Kad ja tebe nisam slušao, moj stari prijatelju i mentore?
Ti si moj Albert Speer, a precizni analitički um arhitekta zamije
nio je precizni analitički um kirurga. Hitler je pogriješio odbacivši
na kraju Speera zbog tipova kao Goering i Bormann. Ja nikad
neću napraviti takvu pogrešku. O čemu se radi, Hans?
— Bio si u pravu kad si rekao da pobjeñujemo u igri živaca s
našim neprijateljima. Bio si i vrlo točan kad si ustvrdio da su u od
Page 251
reñenim područjima, naročito u Sjedinjenim Državama, naši Son-
nenkinderi radili zadivljujuće, stvarajući raskole i nezadovoljstva.
— Zadivljen sam vlastitim zaključcima - upadne Jager.
— U tome i je stvar, Giinter, to su samo zaključci temeljeni
na tekućim informacijama... Meñutim, situacija bi se mogla pro-
mijeniti, i to brzo. Upravo sada mogao bi biti vrhunac našeg strateškog uspjeha?
— Zašto vrhunac?
— Jer nam je previše zamki postavljeno, za koje mi možda
ne znamo. Nećemo ponovno biti u takvoj prednosti.
— Znači, ti u stvari govoriš, "Napadnite Englesku sad, mein
Fiihrer, nemojte čekati" — još jednom ga prekine Jager.
— Vodena Munja, dakako — reče Traupman. — Mora se
pokrenuti. Šest Messerschmit ME 323 Gigant jedrilica su pokup
ljene i popravljaju se. Moramo udariti što prije bude moguće i
pokrenuti paniku. Spremišta vode u Washingtonu, Londonu i Pa
rizu moraju biti otrovana čim naše letačko osoblje bude obučeno.
Jednom kad se države nañu u stanju paralize, naši ljudi su posvu
da spremni preuzeti položaje s utjecajem, čak i moći.
Žena je na nosilima iznesena iz američkog veleposlanstva, pod pogledima prolaznika
na aveniji Gabriel. Plahta i lagani pamučni pokrivač prekrivali su njeno tijelo;
njena duga tamna kosa bila je raspuštena preko malog bijelog jastuka, a lice
skriveno pod maskom za kisik, iza sivih svilenih štitnika koji su njene oči štitile
od pariškog sunca. Glasine su se brzo raširile, potpomognute odreñenim brojem
atašea veleposlanstva koji su krstarili kroz sve veće mnoštvo, tiho odgovarajući na
pitanja.
— To je veleposlanikova supruga — rekla je jedna žena na
francuskom. — Upravo sam čula od jednog Amerikanca. Jadni
ca, ranjena je sinoć u onoj strašnoj pucnjavi.
- Kriminal je ovdje postao nedopustiv — rekao je vitki
čovjek s naočalama. — Mi bismo trebali opet uvesti giljotinu!
— Kamo je vode? — upita druga žena, lecnuvši se sažalno.
- U bolnicu Hertford, u Levallois-Perret.
- Doista? Zovu je Engleska bolnica, je li?
- Kažu da je njihova oprema najbolja za njene rane.
— Tko kaže? - upadne jedan ozlojañeni Francuz.

— Onaj tamo kršni momak - gdje je sad? Pa, on je bio ta
mo i to je rekao.
- Koliko je teško ranjena? - pitala je tinejdžerka, koja je za
ruku držala mladog studenta s platnenom torbom prepunom knjiga.
— Čula sam jednog Amerikanca, kaže da je bilo jako bolno,
ali ne i životno opasno — odgovori još jedna Francuskinja, tajni-
ca nekog nižeg poslovnog direktora, koja je nosila veliku, debelu, smeñu omotnicu
pod rukom. - Probijeno plućno krilo što joj otežava disanje. Imala je masku za
kisik. Kako žalosno!
— Žalosno je što su Amerikanci tako nametljivi — reče stu
dent. — Ona teško diše, a nekog od nas, tko može biti ozbiljno
bolestan, odgurnut će u stranu zato da bi njoj život bio ugodniji.
— Antoine, kako to možeš reći?
— Vrlo lako. Ja studiram povijest.
— Ti si nezahvalno pseto! - uzvikne jedan postariji čovjek
s malim amblemom Croix de Guerre na reveru. - Ja sam se borio
s Amerikancima i ušao u Pariz s njima. Oni su spasili naš grad!
— Sasvim sami, stari vojnice? Ne bih rekao... Doñi, Mignon,
idemo odavde.
— Antoine! Tvoj radikalizam je passe, i dosadan.
— Zajebani klinac — reče stari vojnik obraćajući se svako
me tko ga je htio slušati. — "Zajebani", to je izraz kojeg sam na
učio od Amerikanaca.
Gore u veleposlanstvu, u uredu Stanleva Witkowskog, Clau-de Moreau je neutješno
sjedio zavaljen u stolici pred pukovniko-vim stolom. — Srećom — reče umornim glasom
Page 252
— ne trebam novac, ali to što imam, neću nikad moći potrošiti, u Parizu ili
Francuskoj uopće.
— O čemu to pričaš? — upita Sanlev, pripaljujući kubansku
cigaru, a njegov izraz bio je samozadovoljan.
— Ako ne znate, pukovniče, trebalo bi vam dodijeliti ono
što američka vojska zove član Osam.
— Zašto? Svi su mi na broju i radim ono u čemu sam pri
lično dobar.
— Do vraga, Stanlev, ja sam lagao vlastitom Uredu, na brzinu
sazvanom odboru Zastupničkog doma, tisku, čak i samom Pred
sjedniku! Doslovno sam prisegnuo da je madame Courtland pre
živjela, da nije umrla, da je dobila odličnu njegu u vašoj bolnici!
— Pa, nisi bio pod prisegom, Claude.
— Merde! Ti si lud!
— Vraga. Uvukao sam njeno pokriveno tijelo unutra i spre
mio dolje prije nego što je itko mogao reći da je kuja mrtva.
— Ali hoće li to uspjeti, Stanlev?
— Do sada, je... Claude, ja samo pokušavam napraviti zbrku.
Latham, kojeg neonacisti progone, onaj je kojeg su ubili, ali oni to
ne znaju. Dakle, oni love drugog, a mi ih čekamo. Veleposlanikova
kuja im nije ništa manje važna, možda čak i važnija, jer su shvatili da mi znamo
tko i što je ona. Uostalom, grof od Strasbourga joj nije htio dati injekciju protiv
tetanusa. S malo sreće, zajedno s tvojim izmišljotinama, isplatit će se naša mala
lukavština...
— Male izmišljotine? - zagrcne se Moreau, prekidajući ga.
— Imaš li ti uopće predodžbu što sam učinio? Lagao sam fran
cuskom Predsjedniku! Meni se nikad više neće vjerovati!
— Do vraga, proširi malo svoja načela. To si učinio za njego
vo dobro. S razlogom si posumnjao da je njegov ured prisluškivan.
— Pretjerano. Deuxieme se treba pobrinuti da ne bude tako.
— Dobro, to, čini se, ne možeš iskoristiti — složi se Wit-
kowski. - A kako bi bilo, ti izvršavaš provjeru njegovih glavnih
pomoćnika?
— To smo obavili vrlo temeljito prije više mjeseci. Meñutim,
tvoje opravdanje proširivanjem mojih načela može biti od koristi.
— Za dobrobit vašeg Predsjednika — upadne pukovnik,
snažno i zadovoljno povukavši dim iz svoje cigare.
— Da, upravo tako. Za ono što ne zna, ne može ga se smat
rati odgovornim, a mi zaista imamo posla sa psihopatima, fana
tičnim ubojicama.
— Ne vidim vezu, Claude, ali to je početak. Usput, hvala za
dodatno osoblje u bolnici. Osim dvojice narednika i satnika, moji
mamici ne snalaze se baš u francuskom.
— Tvoj satnik je bio u studentskoj razmjeni, a jednom na
redniku su roditelji Francuzi; znao je naš jezik prije engleskog.
Upotreba francuskog za tvog drugog narednika uglavnom se sas
toji od opscenosti i ugovaranja odreñenih usluga.
— Dobro! Neonacisti su opsceni, dakle on je savršen.
— Kako se drži naša stenografkinja, reinkarnirana madame
Courtland?
— Kao puška.
— Nije valjda, nadam se.
— Mislim, ona je židovska gospoña iz New Yorka i mrzi na
ciste. Njeni djedovi su pobijeni u Bergen-Belsenu.
— Čudno, zar ne? Drew Latham je upotrijebio frazu, "što se
dogodi, to se ponovi". To je prilično istinito, u ljudskim uvjetima.
— A ono što je zaista istina, kad neki naći doñe za novom
gospoñom Courtland, a netko hoće, pričepit ćemo ga i slomiti!
— Rekao sam ti već, Stanlev. Sumnjam da će itko doći.
Neonacisti nisu budale. Oni osjete zamku.
Page 253
— Razmišljao sam o tome, alt-ja igram na ljudsku prirodu.
Kad ulozi postanu ovako visoki — a živi Sonrienkind ih podiže
tako visoko — svaka igra je pokrivena. Izrodi si ne mogu dopu
stiti ne zaigrati.
— Nadam se da si u pravu, Stanlev... Kako tvoj, raspravi
sklon, kolega Drew Latham prihvaća scenarij?
— Dosta dobro. Po veleposlanstvu smo selektivno odali nje
govo pokriće u liku pukovnika Webstera, čak i Antinavousima, koji
su ionako znali. Ti ćeš učiniti isto. Selimo De Vriesovu u velepo
slanstvo s potpunim marinskim osiguranjem u njenom boravištu.
— Čudim se što je tako spremno prihvatila — reče Moreau.
— Ona je sposobna za brojne varke, ali zaista vjerujem da joj je
stalo do tog čovjeka, i s obzirom na njeno zalede, ne bi ga dobro
voljno'napustila pod ovakvim okolnostima.
— Ona još ne zna za to — odgovori Witkowski. - Noćas je
premiještamo.
Bila je rana večer, pariški dani su postajali kraći, a Karin de Vries je sjedila u
naslonjaču pokraj prozora, mutno, blago svjetlo sobne svjetiljke odbijalo se od
njene duge tamne kose, oblikujući meke sjene na njenom privlačnom licu. — Imaš li
ti uopće predodžbu o tome što radiš? — upitala je, zureći u Lathama, koji je opet
bio napola obučen u vojnu odoru, bluze prebačene preko stolice.
- Jasno — odgovori on. — Ja sam mamac!
- Ti si mrtav, do vraga!
- Jesam vraga. Izgledi su na mojoj strani, barem toliko. Ne
bih drukčije prihvatio.
- Zašto? Zato što je pukovnik tako rekao?... Zar ne shva
ćaš, Drew, kad doñe do "misija obavljena", ti postaješ samo faktor
x ili y, potrošna roba u konkurenciji? Witkowski može biti tvoj
prijatelj, ali ne zavaravaj se, on je profesionalac. Operacija na pr
vom mjestu! Što misliš, zašto on želi da nosiš tu prokletu odoru?
- Hej, to znam, ili, kako sam shvatio, to je dio jednadžbe.
Ali oni mi šalju štitnik za grudi i veći sako, ili kako se to već zo
ve; nije isto kao da me golog šalju van. I, nemoj reći Stanlevu ko
liko često ne nosim ovaj bijedni kostim, narogušio bi se... Zanima
me kakav će mi štitnik poslati?
- Ubojice ne gañaju tijelo, dragi moj, gañaju glavu, s tele-
skopskim nišanima.
— Uporno zaboravljam, ti znaš sve o tim stvarima.

— Srećom, znam, i zato hoću da našeg zajedničkog prijate
lja Stanleva pošalješ do vraga!
— To ne mogu.
— Zašto ne? Može poslati lažni mamac na ulicu. To bi bilo
jednostavno! A ne tebe.
— Nekog drugog? Možda nekog tko ima brata farmera u
Iñahu, ili automehaničara u Jersev Citvju?... Ja s tim ne bih mo
gao živjeti.
— A ja ne mogu živjeti bez tebe! — vikne Karin, poletjevši
u njegovo naručje. — Nikad, nikad nisam mislila da ću to ikome
drugom na svijetu reći, ali zaista to mislim, svim srcem, Drew
Latham. Samo Bog zna zašto, ali to je kao da si ti nastavak onog
mladića za kojeg sam se udala prije puno godina, bez ružnoće,
bez mržnje. Nemoj me prezirati zbog ovoga, dragi moj, jednosta
vno sam to morala reći.
— Nikad te ne bih mogao prezirati - reče Drew tiho, drže
ći je u zagrljaju. — Trebamo jedno drugo iz različitih razloga i ne
trebamo ih još godinama analizirati. — Nagnuo joj je glavu i po
gledao u njene oči. — Možda kad ostarimo, dok budemo sjedili u
svojim stolicama za ljuljanje, s pogledom na vodu?
— Ili planine. Ja volim planine.
— To ćemo raspraviti. - Začuje se kucanje na vratima. - K
vragu - reče Drew, pustivši je - gdje je popis vremenskih kodova?
Page 254
— Prikvačila sam ga na zid u hodniku. Ne možeš promašiti.
— Evo ga. Koliko je sati?
— Sedam i trideset će biti u redu. Smjena stiže u osam.
— Tko je?
— Bonney rabitte — reče Frackov glas s druge strane vrata.
— Ovo je infantilno — reče Latham, otvorivši ih.
— Vrijeme je, monsieur.
— Da, znam. Dajte mi nekoliko minuta, može?
— Certainement - reče Frack, a Drew se okrene Karin.
— Ti odlaziš, prijateljice moja.
— Što?
— Čula si me. Premiještaju te u veleposlanstvo.
— Što?... Zašto?
— Ti si namještenik američkog veleposlanstva, i kako je zak
ljučeno, tvoj rad u povjerljivim komunikacijama je dovoljan raz
log da te sklone od opasnosti kao i od mogućeg kompromitiranja.
- Što to pričaš? '*
- Moram ići sam, Karin. **
- Ne dam ti! Trebaš me!
- Žao mi je. Ili ideš mirno, ili će ti Messieurs Frick i Frack
zabosti iglu i odvest te na njihov način.
- Kako možeš, Drew?
- Lako. Hoću te živu pa da možemo sjediti u onim stolica
ma za ljuljanje u Coloradu, gledajući planine. Što veliš na to?
- Gade jedan!
- Nisam rekao da sam savršen. Osim za tebe.
Deuxiemeovi agenti otpratili su Karin dizalom, uvjerivši je da će njene stvari biti
preseljene iz hotela u veleposlanstvo za jedan sat. Nerado ona je prihvatila svoj
položaj; vrata dizala su se otvorila i oni izañu u predvorje. Odmah, druga dva
pripadnika Deuxieme priñu; četiri agenta kimnu jedni drugima, a Messieurs Frick i
Frack se okrenu, brzo se vrativši do niza dizala.
— Ostanite izmeñu nas, molim, madame — rekao je čvrsti,
bradati čovjek koji se postavio na desno do Karin de Vries. — Au
to je odmah tu vani, lijevo od ulaza, pod svjetlima nadstrešnice.
— Shvaćate, nadam se, da ovo nije po mom izboru.
— Direktor Moreau nam se ne povjerava u vezi svakog za
datka, madame — rekao je drugi, glatko obrijani agent Deuxie-
me. — Mi se samo trebamo pobrinuti da vi stignete odavde u
američko veleposlanstvo.
— Mogla sam uzeti taksi.
— Osobno - reče bradati agent, smješkajući se — bez uv
rede, meni je drago da to nije dopušteno. Moja žena i ja smo tre
bali na ručak s njenim roditeljima. Vjerujete li vi, nakon četrnaest
godina braka i troje unučadi, oni još uvijek nisu sigurni jesam li ja
pravi muž za njihovu kćer?
— Što kaže njihova kćerka?
— Ah, ona opet čeka dijete, madame.
— Rekla bih, to govori dovoljno, monsieur. - Karin se sla
bašno osmijehne kad se trio približio staklenim vratima. Vani, na
pločniku, brzo su skrenuli na lijevo, izašavši iz sjene nadstrešnice
dalje od sjaja dvojnih zraka ispod tamnocrvenog platna. U rela
tivnom mraku i kroz obilje večernjih pješaka na rue de l'Echelle,
dva Deuxiemeova agenta žurili su sa De Vries desetak metara da-
lje niz ulicu do oklopljenog vozila Bureaua koji ih je čekalo u zoni zabranjenog
parkiranja. Bradati pratitelj otvori vrata za Karin, nasmiješivši se i pokaže joj
neka uñe.
U tom trenu, začuje se glasni pogodak; agentova lijeva sljepoočnica prasne, krv
izbije na mjestu gdje je metak prošao kroz njegovu lubanju. Istodobno, drugi
Deuxiemeov pratitelj posrne unatrag, očiju širom otvorenih, razjapljenih usta,
grleni krik se izvije iz njegovog grla kad je iz njegovih leña izvučen nož dugog
sječiva. Obojica se sruše na pločnik; De Vries zamalo vrisne, ali snažna ruka se
Page 255
spusti preko njenih usana; divljački je ugurana u automobil, njen napadač za njom,
odbacivši je na stražnje sjedalo. Jedva sekundu kasnije, otvore se vrata nasuprot i
zadihani drugi ubojica uskoči unutra, stežući okrvavljeni nož u desnoj ruci,
oštrice tamno crvene kao nadstrešnica na hotelskom ulazu.
— Los schnell! — uzviknuo je.
Auto poleti niz ulicu, za tren se uklopivši u prometnu gužvu. Prvi ubojica
progovori, uklonivši paukoliku ruku s Karininog lica.
— Vrištanje ti neće pomoći — rekao je — ali ako pokušaš, imat
ćeš ožiljke na oba obraza.
— Willkomen, Frau de Vries — reče vozač, djelomično ok-
renuvši glavu dok je prebacivao zgrčeni leš vozača preko sjedala.
— Vi, čini se, baš hoćete biti sa svojim mužem. To će se i dogo
diti, ako odbijete suradnju s nama.
— Ubili ste tu dvojicu — prošapće Karin, ukočenih usana,
nesposobna pronaći riječi.
— Mi smo spasitelji nove Njemačke — reče vozač. — Mi
radimo samo ono što trebamo.
— Kako ste me našli?
— Sasvim jednostavno. Imate neprijatelje tamo gdje mislite
da imate prijatelje.
— Amerikanci?
— Tamo ih ima, da. I Britanaca i Francuza.
— Što ćete učiniti sa mnom?
— Ovisi o vama. Možete se pridružiti svom nekada proslav
ljenom suprugu, Frederiku de Vriesu, ili se možete pridružiti na
ma. Znamo da ste na prodaju.
— Ja samo hoću naći svog proslavljenog muža i vi to znate.
— To nema smisla, Frau de Vries.
Tišina.
30
Uz glasni radio koji je nadjačavao dobar dio razornih zvukova uličnog prometaa,
Latham je isprobavao neprobojni zaštitni prsluk, navukavši preko njega veću
vojničku bluzu, začuñen njegovom relativnom udobnošću. Stalno je pogledavao prema
telefonu na stolu, pitajući se zašto ga Karin nije zvala; rekla je da će se javiti
kad se smjesti u svoje prostorije u veleposlanstvu. Otišla je prije više od dva
sata, a njena prtljaga je slijedila uskoro za njom. On se nasmije, nesvjesno
odmahnuvši glavom, zamišljajući njen susret s Witkowskim, kako će ona oštro
prekoriti pukovnika, čak i podviknuti na njega zbog odluke da ga pusti u solo
akciju. Jadan Sosh, bez obzira na svoju grubu vanjštinu, nije bio spreman na
pravdoljubivi napad od strane buduće supruge njegovog agenta Konzularnih operacija.
Drewu je zapravo bilo žao pukovnika; u nekom smislu, on je tu mogao pobijediti samo
pomoću službenog naloga, što u osnovi nije zadovoljavajuće. Karin je na svojoj
strani imala ljubav, osjećaj kojeg su i Stanlev i veleposlanik Court-land iskusili
i izgubili zahvaljujući svojim državnim službama.
Latham priñe velikom zrcalu u hodniku i promotri svoj lik. Zbog štitnika za grudni
koš ispod odjeće, izgledao je još krupniji nego što je bio, što ga je podsjetilo na
dane provedene u zeleno-bijelom dresu, u Kanadi, kad su udarci tijelom i blokade
bili važni koliko život i smrt - kako posve besmisleno, gledajući unatrag...
Dovoljno dugo! reče sam sebi, vraćajući se do stola i telefona. Podigao je
slušalicu i počeo birati broj i tada se začuje kucanje na vratima. On tresne
slušalicom, priñe vratima, proučavajući popis kodova i upita — Tko je?
— Witkowski — odgovori glas na drugoj strani.
— Tvoj kod?
— Do vraga s tim, ja sam.
— Trebao si reći "Dobri kralj Vjenceslav", guzico jedna!
— Otvori vrata prije nego što četrdesetpeticom ne raznesem
bravu.
— To si sigurno ti, kretenu, jer vjerojatno ne znaš da ti čelič

na brava može odbiti metak u želudac.
— Ne ako pucaš oko ruba, bijednice. Otvori!
Page 256
U suprotnosti s izvikivanim uvredama, trijezni, ozbiljni Wit-kowski i Claude Moreau
stajali su u okviru vrata, izraz njihovih lica bolan. - Moramo razgovarati - reče
šef Deuxieme ulazeći unutra s pukovnikom. — Dogodilo se nešto strašno.
— Karin! - prasnuo je Drew. - Nije se javila - rekla je da
će zvati, prije najmanje sat vremena! Gdje je?
— Nismo sigurni, ali činjenice su uznemirujuće — odgovori
Moreau.
— Kakve činjenice?
— Dvojica Claudeovih ljudi ubijeni su vani, na ulici — od
govori Witkowski. - Jedan metkom u glavu, a drugi nožem. De-
uxiemeov auto je nestao, a i vozač je vjerojatno mrtav.
— Vodili su je u veleposlanstvo! - grmio je Latham. - Bi
la je pod zaštitom!
— Ona je oteta — reče Moreau tiho, očiju prikovanih na
Drewove.
— Ubit će je! — vrisne Latham, naglo se okrenuvši i udari
šakom po zidu.
— Ta mogućnost nije vjerojatna - usprotivi se šef Deuxieme
- ali žalim zbog smrti mojih kolega, jer mrtvi su najmanje dvoji
ca, a najvjerojatnije i treći. Što se tiče Karin, ništa ne govori da je
ona podijelila njihovu sudbinu, a po mom sudu je itekako živa.
— Kako to možete reći? — upita Drew, okrenuvši se prema
Moreauu.
— Zato jer ona njima puno više vrijedi kao talac nego kao
leš. Oni žele čovjeka poznatog kao Harry Latham, a to ste vi.
— Pa?
— Upotrijebit će je da namame Harrva Lathama, zašto, to
ne znamo, ali oni hoće vašeg brata, a vi ste sada on.
— Što ćemo?
— Čekamo, hlopak — reče pukovnik Witkowski, uspravnog
stava i blagog glasa. — Kao što obojica znamo, to je najteži dio
našeg posla. Da su htjeli ubiti Karin kako bi dali još jedan pri
mjer, njeno tijelo bi ostalo tamo s drugom dvojicom. A nije bilo.
Čekamo.
— U redu, u redu! - uzvikne Drew, nasrnuvši preko sobe;
stao je kod stola, s rukom na rubu. — Ali ako tako mora ići, ja
hoću imena svih, svih kojima je rečeno tko sam ja i gdje sam. Propusti, želim znati
gdje je namješten svaki propust!
— Kako bi to pomoglo, mon ami? Takvi propusti su kao ka
menčići bačeni u baru; kolutovi se šire vodom.
— Ja ih moram imati, ja, eto zato!
— Dobro, dat ću vam imena ljudi s kojima smo mi kontakti
rali, a Stanlev će dati one u veleposlanstvu.
— Počnite pisati - naloži Latham, otvori ladicu i izvuče lis
tove papira s hotelskim memorandumom. — Sve što imate.
— Dali smo im dvjesto trideset i šest imena s odgovarajućim fotografijama — preko
telefona je Wesleyu Sorensonu govorio Knox Talbot, direktor Centralne Agencije.
- Ima li kakvih odgovora?
- Ništa odreñeno, ali nekoliko mogućnosti. Sreća što je se-
dmoro od osoblja u sigurnoj kući zaista vidjelo "zamjenika direk
tora Connallvja", a nesreća što je samo četvoro bilo dovoljno bli
zu da bi mogli dati jasniji opis.
- Vrlo neodreñeno. Još ako je netko od svjedoka izabrao
tvoju fotografiju medu osam ostalih...
- Ako su svi bili približno mojih godina, to nam nešto govori.
- Nisu bili. Mi smo naglasili da je uljez, tko god to bio,
drastično promijenio svoj izgled, da njegova kosa najvjerojatnije
neće biti njegova, boja očiju moguće promijenjena kontaktnim le
ćama, sva uobičajena sredstva.
- Osim jednog, Knox. Mogao bi izgledati starije, ali ne i
Page 257
mlañe, ne bez grotesknog dojma.
- To je čudno, Wes. Svi redom su uglavnom rekli istu stvar.
Da je taj "Connallv" bio tako običan da je gotovo bezličan —
izvlačim bit iz njihovih riječi, dakako.
- Dakako. A što je s njegovom odjećom?
- Ravno po uputama Agencije. Tamno odijelo, bijela košulja,
prugasta kravata, smeñe cipele. Ah, da i lagani ogrtač, kratki, le
žernija varijanta. Žena koja je bila na recepciji osiguranja pokazala
je jedan kojeg je nosio njen kolega, "londonska magla", takav.
- Lice?
- Opet, neuočljivo, vrlo obično. Bez brkova, brade, samo
blijeda koža bez istaknutih crta lica, ali s prilično debelim naoča
lama, predebelim, rekao bih.
— Koliko ima mogućnosti?

— Ako odbacimo one jasne, kao ti, dvadeset i četiri.
— Ne odbacujući nikog, koliko?
— Pedeset i jedna.
— Mogu li ih vidjeti?
— Dvadeset pet ih je na putu k tebi. Preostalih dvadeset i
sedam poslat ću brzom poštom. Ili, da maknem tvoju? Mislim, ti
čak ni ne radiš ovdje.
— Zašto si je uključio?
— Perverzni smisao za humor, valjda. Kao što često govo
rim našem kolegi iz administracije, Adamu Bollingeru, smijeh tu i
tamo može pojasniti stvari.
— Jasno, prijatelju, samo ja se baš ne osjećam jako raspo
loženo. Jesi li čuo što iz Pariza?
— Ne, otprilike dvadeset i četiri sata.
— Slušaj sad. Karin de Vries je nestala. Oteli su je neonacisti.
— O, moj Bože!
— Očito On nije u blizini kad Ga trebaš.
— Što kaže Witkowski?
— Brine za Lathama. Kaže da se Drew ponašao kao da je
miran, ali uvjeren je da glumi.
— Kako to?
— Jer je htio znati gdje su otvoreni propusti koji bi narušili
njegovo pokriće.
— Razuman zahtjev, rekao bih. On je mamac.
— Ne slušaš, Knox. Rekao sam, "htio" a Stanlev je bio ja
san, Latham je to tražio na osnovi daj-ili-izlazim.
— I dalje ne vidim što ga čini slobodnim strijelcem.
— Obojica smo oženjeni predugo da bi se sjećali. On je za
ljubljen, stari moj. Možda malo kasno, ali vjerojatno prvi put.
Oteli su mu damu, a on je na vrhuncu svojih profesionalnih moći,
što uključuje i obilje smrtonosnih sposobnosti. U njegovoj dobi,
ljudi često imaju tlapnje o nepobjedivosti. On je hoće natrag.
— Razumijem, Wes. I što mi možemo učiniti?
— Mora najprije on nešto učiniti, nešto što će nam dati iz
govor da ga naprašimo.
— Naprašimo...?
— U neku ruku, strpamo u zaključanu sobu s gumenim zi
dovima, barem izvučemo iz Pariza. Nikome ne koristi ako ma
mac postane lovac.
- Koliko znam, njega čuvaju, jtad stražom je.

— Bio je i njegov brat Harry, a pobjegao je iz doline Brat
stva. Ne potcjenjuj Lathamove gene. S druge strane, Witkowski i
Moreau nisu baš blagi igrači u kontraobavještajnom poslu.
- Nije mi baš jasno što bi to značilo u ovom kontekstu, ali
pretpostavljam, ima smisao uvjeravanja.
— Žestoko se nadam — reče Sorenson.
Page 258
Pod sjajem stolne svjetiljke, Drew je proučavao imena. Na Wit-kowskijevom popisu
mogućih propusta bilo je sedam imena, uključivši i Antinavouse a na Moreauovom
devet. Trojica od njih članovi su Zastupničkog doma u Quay d'Orsavu, za koje je šef
Deuxieme smatrao da su radikalno desno od glavnog političkog centra, jednom rječju,
fašisti. Na Stanlevevom popisu bilo je nekoliko brbljavih atašea, "lebdećih" kako
ih je on zvao, koji su više vremena proveli uzlizujući se utjecajnim francuskim
poslovnim ljudima nego na svom poslu; dvije tajnice, čija je odsutnost ukazivala na
probleme s alkoholom; i otac Manfried Neuman u anti-navovskom Maison Rouge.
Moreauov popis, osim Quay d'Or-saya, činili su uobičajeni plaćeni informatori koji
su se vezali isključivo na novac, a ideologija i moralnost za njih nisu postojale.
Radeći logokom smanjivanja brojeva, Latham je eliminirao Moreauove doušnike — on
nije imao dodira s njihovim redovima - kao i dva zastupnika; trećeg je sreo na
diplomatskom položaju. Zvat će tog čovjeka, pažljivo slušati. Witkowskijev popis je
bio lakši, jer petoro od njih znao je po liku i imenu, uobičajena poznanstva iz
veleposlanstva. Preostale dvije, obje žene, obje sumnjive zbog problema s pićem,
mogao je potražiti odmah, kako je izgledalo. Trebali su mu samo telefonski brojevi.
- Stanley, tako mi je drago što radiš do kasno, jer si izosta
vio nešto kod tvojih sedam kandidata.
- K vragu, o čemu pričaš? - reče ljuti Witkowski. - To su
jedini koje smo upotrijebili za kontrolirano propuštanje.
- Mi? Tko još? Tko te zamjenjivao?
- Moja tajnica koja je sa mnom došla iz starog G-Dva, biv
ša narednica koju sam ja unaprijedio u potporučnicu prije nego
što je izašla iz službe.
- "Koja"? Ona?
- Odana službi, sinko. Njen muž je bio topnik prije nego
što se povukao nakon trideset godina, a bilo mu je samo pedeset i tri. Sva njihova
djeca su vojni klinci.
— Što on sada radi?
— Igra golf, hoda po muzejima i još uvijek uči francuski. Ni
kako ne kopča jezik.
— Znači, njen telefonski broj mi ne treba, ali sve ostalo, da.
Adrese, uključujući i antinayovsku Maison Rouge.
— Shvaćam na što ciljaš. Čekaj da malo kucnem po računalu.
Claude Moreau je bio nešto teži. Bio je kod kuće, svañao se
sa sinom oko politike. — Mladi danas ništa ne shvaćaju!
— Ni ja, ali telefonski brojevi mi trebaju, osim ako ne želite
da vaše stražare pošaljem na dugo cjelonoćno spavanje.
— Kako se usuñujete tako nešto reći?
— Lako, ja to mogu i napraviti.
— Mon Dieu, Stanley je u pravu, nemogući ste! Dobro, dat
ću vam broj u Uredu. Nazovite za pet minuta i dobit ćete brojeve
koje želite.
— Ne "želim", Claude. Trebam.
Jedanaest minuta kasnije, Latham je svakom imenu na popisu pridružio telefonski
broj. Počeo je nazivati, koristeći u osnovi iste riječi sa svakim.
— Ovdje pukovnik Webster a vi, vjerujem, znate moj pravi
identitet. No, uznemiruje me to što su i drugi saznali a trag pro
puštanja vodi do vas. Što možete reći u svoju obranu, prije nego
što ne ostanete bez riječi?
Svaki odgovor je bio varijacija na istu temu. Eksplozivno negiranje, toliko da je
svaki nudio provjeru svojih telefonskih razgovora, na poslu i kod kuće; neki su se
dobrovoljno nudili za test detektorom laži. Završivši s njima, ostao mu je samo
svetački Antineo u Maison Rougeu.
— Oca Neumana, molim.
— On vodi večernju službu i ne smije ga se ometati.
— Ometajte ga. Vrlo je hitno.
— Mein Gott, ne znam što da radim. Pater je vrlo odan sve
ćenik. Zar ne možete nazvati za, recimo, dvadeset minuta?
— Do tada, Crvena kuća može odletjeti u zrak, bez preživjelih.
— Ach! Pozvat ću ga!
Kad je Otac Manfried Neuman napokon došao do telefona, prasnuo je - Kakva je ovo
Page 259
glupost? Ja sam usred službe Božje, a vi me odvlačite od Njegovih vjernika.
*»».
— Moje privremeno ime je pukovnik Webster, ali vi znate
tko sam ja, Oče.
— Dakako, znam! Kao i mnogi drugi.
— Doista? To je svojevrstan šok. Mislio sam da je ovo viso
ko povjerljiva informacija, hermetički izolirana, u stvari.
— Pa, ja pretpostavljam da i drugi znaju. Dakle, što je to s
bombom ovdje?
— Možda ću ja biti taj bombaš, ako mi ne odgovorite na pita
nja. Boravio sam tamo, sjećate se, a trenutno sam prilično očajan.
— Kako se možete ovako ponašati? Antinavous su se za vas
pobrinuli, pružili smo vam utočište u trenutku potrebe.
— I odbili me primiti natrag dok je potreba i dalje postojala.
— To je bila kolektivna odluka temeljena na našim vlastitim
sigurnosnim zahtjevima.
— To nije dovoljno, Oče. Mi smo protiv istih ljudi, zar ne?
— Ne igrajte se s nama, Herr Latham. Ja sam Božji čovjek i
užasavam se nasilja, ali ima drugih koji nisu mog uvjerenja.
— Je li to prijetnja, padre?
— Shvatite kako hoćete, sinko. Znamo gdje ste, a naša vozi
la stalno obilaze grad.
— Recite mi, znate li gdje je Karin de Vries?
— Frau de Vries...? Naša kolegica?
— Nestala je. Oni su je uhvatili.
— Ne! To je pogrešno...!
— Sad si se odao, nakazo biblijska. Što je, onda, ispravno?...
Vjerojatno ipak nismo na istoj strani.
— Nije istina! Ja sam dao sve...
— Dat ćeš ti sve do zadnjeg, ako mi ne kažeš kome si rekao
za mene — upadne Latham. — Odmah!
— Gospodin Bog mi je svjedok, samo našem informatoru u
veleposlanstvu... i još nekome.
— Prvo, informator. Tko?
— Žena po imenu Cranston, kojoj treba Kristova pomoć.
— Otkud je znaš?
— Razgovaramo, sastajemo se, a tijelo je slabo, sinko. Ja ni
sam savršen, nek' mi Bog oprosti.
— A drugi? Tko je on?
— Tu postoji povjerenje i bilo bi svetogrñe da ga iznevjerim.
— Kao i otkrivanje Maison Rougea skupa s nekoliko grana
ta koje bi osvjetlile ulaz.
— Vi to ne biste.
— Vraga ne bih. Ja sam kategorija Četiri Nula u Konzular
nim operacijama i u mojoj zalihi trikova ima i nekoliko koji ni
Blitzkriegerima nisu pali na pamet. Govori!
— Drugi svećenik, bivši svećenik. On je sad starac, ali kad je
bio mladi znanstvenik bio je nadaren kriptoanalitičar za francu
sku obavještajnu službu koja se razvila u Deuxieme Bureau. Tajne
službe ga i dalje poštuju i često mu ukazuju povjerenje, tražeći
njegovu pomoć. Njegovo ime je Lavolette, Antoine Lavolette.
— Rekli ste, bivši svećenik, pa zašto je onda takvo svetogrñe
što mi dajete njegovo ime?
— Proklet bio! Zato jer ja idem k njemu zbog religijskih sa
vjeta, a ne politike! Ja imam problem, sličan njegovom, prije pu
no godina, ali moj je puno neoprostiviji, jer to je nagon i ne ogra
ničava se na jednu ženu. Ja sam nesavršen čovjek i nevrijedan
svoje svete crkve. Što bih vam još mogao reći?
— Možda još više, već ću vas ja pitati. Usput, padre, zašto
Page 260
ste rekli da je "pogrešno" što je Karin oteta?
— Zato jer je to glupo, samo to! — prasne svećenik.
— Na čijoj ste vi strani, Krista mu?
— Morate li koristiti ime Gospodnje na takav način?
— Ovisi o čijem Gospodu vi govorite. No, dosta izmotava
nja. Zašto je bilo pogrešno i glupo nju oteti?
— Govoreći sebično, to je moglo vrlo lako ugroziti našu
ovdašnju operaciju. Ako im je cilj ubiti je, onda nek' je ubiju i
prepuste Gospodu! Ali, oteti je bez dokaza o smrti, to znači otvo
riti branu - svi će je tražiti, kao što je vi sad tražite. I samo naše
sjedište može biti otkriveno - baš kao što ste vi prijetili s vašim
granatama i bombama. Tražim od vas u ime svega svetog i dob
rog, nemojte nas otkriti ili odati naše mjesto boravka.
— Dali ste mi dva imena, dakle, ja ću se žestoko potruditi
da vam to ne učinim, ali Karin de Vries je na prvom mjestu i to
je sve što vam mogu obećati. — Latham spusti slušalicu, odmah
u napasti da nazove Moreaua i postavi neka odreñena pitanja o
bivšem pateru Antoineu Lavolletteu, umirovljenom honorarnom
kriptoanalitičaru. A onda se predomislio; šef Deuxieme je bio ma
nijak kontrole, naročito kad se radilo o Drewu Lathamu. Bez
sumnje, Moreau bi se upleo, sam nazivao bivšeg svećenika i tako
preoteo inicijativu. Ne, to nije bio način. Taj Lavolette mora biti
stjeran u kut, Jznenañen, šokom prisiljen da otkrije sve što zna, ili
sve što nije znao da zna, otkrivajući neko drugo ime, ili imena. Isto se moglo reći
za tu Cranstonicu, Phvllis Cranston, zabludjelu tajnicu atašea srednjeg ranga, koji
je bio na Witkowskijevom popisu "lebdećih", a ona je vjerojatno zbog toga i
zadržala svoj posao.
Najprije, tu je bila glavna zadaća: izlazak iz hotela. Svaki sat, svaka minuta koju
je potrošio bio je sat i minuta izgubljena u lovu na Karin.
Njegova plava kosa, rekla je Karin, proizvod je slabog izbje-ljivača udruženog s
"preljevom", što li već i čvrsto je tvrdila da svoju prirodnu boju kose, ili
približno tome, može vratiti uz jaki šampon i tubu nečega što sijedu kosu pretvara
u tamniju. Stavila je tu čarobnu tubu u kutiju za prvu pomoć, a on ju je premjestio
u ormar spavaće sobe kako je ona ne bi uklonila. Još je bila tamo.
Pola sata kasnije, kupaonica u zaparenom neredu, goli Lat-ham je vodom prskao
ogledalo kako bi ga razbstirio. Njegova kosa je sad bila čudna tamnosmeña s mrljama
riñeg, ali nije bila plava. Jedan hokejski pak je ubacio kroz noge golmana!
A sad se trebalo pobrinuti za Messieurs Frick i Frack, ili, točnije, one koji su
ih, već, zamjenjivali u trenutnoj smjeni. A to je bila druga smjena, kako je Karin
napomenula. Poznavao je svakog čuvara, ali Fricka i Fracka je znao bolje od ostalih
i pitao se da li će njih dvojica otkriti pojedinosti nezgode zbog propuštene kodne
riječi. Usamljeni Amerikanac razoružao je agenta Deu-xieme, oteo mu oružje i
izudarao ga u prepone do bolne agonije? Mon Deiu, fermez la bouche!
Drew izvuče svoju drugu odoru iz ormara i ladica. To je bila, do kraja, propisana
odjeća za muškog atašea jednog veleposlanstva: sive flanelske hlače, tamni sako,
bijela košulja i klasična kravata - prugasta po mogućnosti, prigušeni uzorak
dopušten za neformalna večernja zaduženja. Bilo mu je drago što je zaštitni prsluk
prilagoñen, priljubljen ali nesputavajući. Potpuno odjeven, spremljene prtljage, on
otvori vrata hotelske sobe i izañe u hodnik, zastavši, u očekivanju neizbježnog. To
se odmah i dogodi, s pojavom stražara pokraj dizala, a njegov kolega se istovremeno
pojavi iz sjene na suprotnom kraju hodnika.
— S'il vous plait — počeo je još nespretnijim francuskim
nego što zaista znao — voulez-vous venir ici...
— En anglais, monsieur! — uzvikne čovjek pokraj dizala. —
Mi razumijemo.
— O, puno hvala, to cijenim. Ako bi mi jedan od vas pomo-
gao, upravo sam primio telefonsku poruku i zapisao sam riječi najbolje što sam
mogao. To je adresa, mislim, ali taj momak nije znao engleski.
— Idi ti, Pierre - reče stražar na suprotnom kraju, francu
ski. — Ja ostajem ovdje.
Page 261
— Dobro — odgovori čovjek, krenuvši od dizala. - Oni u
Americi ne uče ni jedan drugi jezik osim engleskog?
— Jesu li Rimljani učili francuski?
— Nisu ni trebali, eto ti odgovora. - Prvi stražar uñe u
Lathamov apartman, Drew za njim i zatvori vrata. - Gdje je po
ruka, monsieur?
— Tamo na stolu — reče Latham, hodajući za Francuzom.
— Ispisani papir. U sredini, okrenut, kako bi ga vi mogli pročitati.
Stražar podigne list papira s čudnim fonetski ispisanim riječima. U tom trenu,
Latham podigne obje ruke, sa šakama nadolje; kao dva čekića, zabiju se čovjeku u
lopatice, odmah ga one-svjestivši. Bio je to strašan udarac, bolan, ali nije
ranjavao. Drew odvuče tijelo u spavaću sobu, gdje je ogolio krevet i izderao plahte
u duge i uske platnene vrpce. Devedeset sekundi kasnije, stražar je bio svezan
licem prema dolje na madracu, ruke i noge pričvršćene za rub kreveta, usta
imobilizirana tankom platnenom vrpcom koja je propuštala samo dah.
Pokupivši šaku izderanih komada plahte, Latham izjuri iz sobe, zatvarajući vrata.
Platnene vrpce je ispustio na stolicu i otvorio vrata hodnika. Izašao je mirno i
obratio se drugom straža-ru, koji je bio jedva vidljiv duboko u sjeni. — Vaš
prijatelj Pierre kaže da mora odmah s vama razgovarati prije nego što se javi tom
tipu, kako se zove? Montreaux ili Moneau?
— Monsieur le directeur?
— Aha, to je taj. Kaže, to što sam zapisao je "nevjerojatno".
— Sklanjaj se — vikne drugi stražar, pojurivši hodnikom i
uleti u apartman. — Gdje?... — Njegovo pitanje je zaustavio aiki-
do udarac po vratu, popraćen s ubodom dva prsta u prostor ispod
rebara i ta kombinacija ostavi stražara na tren bez daha i svijesti,
ali, ponovno, bez ozljeda. Drew ga je povukao na trosjed i izveo
isto što i s prvim Deuxiemeovim agentom, samo s nužnim varija
cijama. Ovaj je ležao ispružen na jastucima, noge i ruke raširene i
privezane za noge sofe, usta zapušena, ali glave nakrenute, pa nije
gubio zrak. Lathamov završni potez je bilo čupanje telefonskih
žica u obje sobe. Sad je bio slobodan i lov je mogao početi.
31
Popeo se stubištem stambene zgrade u rue Pavee, gdje je stanovala Phvllis Cranston,
ušao u hodnik i pritisnuo zvono njenog stana. Nije bilo odgovora, pa je on zvonio
uporno, pomislivši da je ona možda u stupom, ako je Witkowskijev sud ispravan. Bio
je na putu da odustane, kad iz zaključanog hodnika izañe jedna debela, starija žena
i opazivši na koja vrata on zvoni, progovori na francuskom.
- Tražite Leptiriću?
- Nisam siguran da vas razumijem.
- Ah, Americain. Vaš francuski je strašan — ona doda na
engleskom. — Bila sam najtužnija žena u Parizu kad su vaši leta
či otišli iz Francuske.
- Poznajete gospoñicu Cranston?
- Tko je ovdje ne zna? Ona je drago stvorenje, a nekad je
bila jako zgodna, kao što sam bila i ja. Zašto bih vam išta drugo
trebala reći?
- Zato jer moram s njom razgovarati, hitno je.
- Zato jer ste "uspaljeni", kako vi Amerikanci to kažete?
Reći ću vam, monsieur, može ona imati mana, ali nije nikakva
kurva!
- Ne tražim kurvu, madame. Pokušavam pronaći nekog tko
mi može dati informacije koje trebam vrlo brzo, a ta osoba je
Phvllis Cranston.
- Hmm - premišljala je starica, proučavajući Drewa. —
Ne mislite je iskoristiti zbog njene mane? Ako mislite, trebali bi
ste znati da je njeni prijatelji u ovoj zgradi štite. Ona je, kako re
koh, draga i dobra i pomaže ljudima kojima treba pomoć. Mi ni
smo siromašni, ali ima nas dosta koji smo blizu tome, uz poreze i
visoke cijene. Leptirića ne škrtari sa svojim američkim novcem i
nikad ne traži nadoknadu. Kad ima slobodne dane, brine se za
djecu pa njihove majke mogu raditi. Neće joj nitko učiniti ništa
Page 262
nažao, ne ovdje.
— Ne želim joj nauditi i ne tražim Majku Terezu. Rekao sam

vam, tražim je jer možda zna informacije koje mi trebaju.
— Meni ne spominjite catholique, monsieur. Ja sam katolki
nja, ali tom gnjusnom svećeniku smo rekli da se drži dalje od nje!
Pogodak, pomisli Latham. - Svećenik?
— On je nju iskoristio i dalje je iskorištava!
— Kako?
— Dolazi kasno navečer, a oprost koji on traži je meñu nje
govim nogama!
— Ona ga prihvaća?
— Misli da nema izbora. On je njen ispovjednik.
— Kurvin sin! Slušajte me, ja je moram naći. Razgovarao

sam s tim svećenikom, on mi je dao njeno ime. Ne iz razloga
kojeg biste vi mogli pomisliti, nego samo zato jer je on možda
njoj ispričao stvari koje nije trebao.
— A tko ste vi?
— Netko tko, vjerovali ili ne, vodi bitku za Francusku kao i
za vlastitu zemlju. Nacisti, madame, prokleti nacisti ponovno mar
širaju po Europi! Znam da to zvuči melodramatično, ali istina je.
— Ja sam bila malo dijete i vidjela sam ih kad su ubijali lju
de na ulici — reče starica, šapćući, njeno izborano lice se ušilji.
— Oni to opet mogu?
— Daleko su od toga, ali moramo ih zaustaviti sada.
— Kako je naša Leptirića upletena?
— Čula je informaciju koju je možda, ne znajući prenijela
drugima. Ili, ne tako ne znajući. Rekao sam vam najotvorenije što
sam mogao. Ako ona nije unutra, gdje je?
— Htjela sam vam reći da odete u Les Trois Couronnes, ka
fić tu u ulici, ali prošla je ponoć, pa ne trebate ići tamo. Ona vam
je iza leña, njen susjed monsieur Du Bois joj pomaže uz stube.
Kako možete vidjeti, njena mana je to što pije previše vina. Ima
stvari koje mora zaboraviti, monsieur i ona to radi uz pomoć vina.
— A što je to, znate li?
— To ja ne trebam znati, a ono što znam, držim za sebe. Mi
se brinemo za našu Leptiriću.
— Hoćete li me otpratiti do njenog stana, pa se možete i sa
mi i vi i monsieur Du Bois, uvjeriti da joj ja ne želim zlo? Želim
joj postaviti samo nekoliko pitanja?
— Nećete biti sami s njom, u to budite sigurni. Nikakvih
svećenika u skupoj grañanskoj odjeći.
Phvllis Cranston je bila sitna žena od četrdeset i pet, pedeset godina, skladno
grañena, čak atletski. Iako nesigurna na nogama, koračala je čvrsto, prkosno,
istodobno i prihvaćajući i odbijajući svoje pijano stanje.
— Dakle, tko će skuhati kavu? - pitala je prilično nazalnim
naglaskom američkog Srednjeg Zapada, zavalivši se u stolicu u
dnu svog stana, a njen pratitelj, Du Bois, bio je uz nju.
— Imam ja vruću kavu, Leptiriće, ne brini — rekla je stara
žena iz hodnika.
— A tko je ovaj gnjus? - upitala je Cranston, pokazujući na
Lathama.
— Amerikanac, mon chou i poznaje pokvarenog svećenika
kojem smo rekli da se drži podalje od tebe.
— Taj krmak oprašta starim ženskama kao što sam ja, jer
mi smo jedine žene koje može dobiti! Je li ovaj gad jedan od
njih? Je li došao ovamo istresti se?
— Ja sam zadnja osoba koju bi mogli zamisliti kao svećeni
ka — reče Drew tiho, mirno. — A što se tiče seksualnog zado
voljstva, ja sam vrlo odan dami koja se brine za moje potrebe i s
Page 263
kojom namjeravam provesti ostatak života, sa ili bez religijskog
blagoslova.
— Dečko, ti zvučiš kao pravi gnjavator! Otkuda si, dušo?
— Connecticut, po podrijetlu. A ti? Indiana ili Ohio, možda
sjeverni Missouri?
— Hej, gotovo si pogodio, macho-dečko. Ja sam cura iz St.
Louisa, u župi roñena i odgojena - davež, je li tako?
— Ne bih znao.
— Ali, kako si znao da sam iz tog dijela dobre stare U.S.A.?
— Tvoj naglasak. Izvježban sam uočavati takve stvari.
— Ma nemoj?... Hej, hvala za kavu, Eloise. - Tajnica velepo
slanstva primi šalicu kave i ispije nekoliko gutljaja, zatresavši gla
vom poslije svakog. — Ja sam, shvaćaš valjda, prava propalica, zar
ne? - nastavila je, gledajući Lathama, a onda se iznenada ispravi,
zureći u njega. - Čekaj malo, ja tebe znam! Ti si iz Konz-op!
— Tako je, Phvllis.
— Kog' vraga radiš ovdje?
— Otac Manfried Neuman, on mi je dao tvoje ime.
— Taj smrad! Dakle, ti me možeš otpustiti?
— Ne vidim razloga, Phvllis...

— Pa zašto si onda ovdje?
— Otac Neuman, eto zato. Rekao ti je tko je pukovnik
Webster, zar ne? Da je on američki agent iz veleposlanstva koji
ide u tajnost s novim identitetom, novim izgledom. To ti je re
kao, zar ne?
— Oh, do vraga, toliko je nasrao, ne bi se našao dovoljno
velik zahod. Stalno je to radio, naročito kad bi se toliko uzbudio
da sam mislila da će mi raznijeti stražnjicu. Kao da se igrao Bo
ga, pričao tajne koje samo Bog zna, a onda kad je svršio, eksplo
dirao, zgrabio bi me za lice i rekao da će me Bog osuditi na pa
klene vatre ako ikad ponovim što je ispričao.
— Zašto to sad meni pričaš?
— Zašto? — Phvllis Cranston popije veliki gutljaj kave.

Odgovorila je jednostavno. — Zato jer su mi moji prijatelji ovdje
objasnili da sam bila prokleta budala. Ja sam dobra osoba, go
spodine kako se već zovete — i imam problem koji je ograničen
na ovih nekoliko ulica. Dakle, do vraga.
— Osim očitog, što je tvoj problem, Phvllis?
— Ja ću vam to odgovoriti, monsieur Americain — reče sta
ra dama. — Ovo bilingvalno dijete francuskih roditelja izgubilo je
muža i troje djece u poplavama na američkom Srednjem zapadu,
devedeset i prve. Podivljala rijeka pokraj njene kuće uništila je
sve. Samo je ona preživjela, držeći se za stijenu dok nije spašena.
Što mislite, zašto pazi na djecu kad god stigne?
— Moram joj postaviti još jedno pitanje - jedno jedino.
— Što je, gospodine Latham - tako se zovete, zar ne? - reče
Phvllis Cranston, uspravivši se, sad više iscrpljena nego pijana.
— Kad vam je Otac Neuman rekao tko sam ja - kome ste vi
rekli?
— Pokušavam se sjetiti... Aha, na vrhuncu mamurluka, rekla
sam Bobbvju Durbaneu u kom-centru i nekoj nižoj stenografkinji
koju jedva znam, čak joj ni ime ne znam.
— Hvala vam — reče Latham. - I laku noć, Phvllis.
Drew je sišao niz stubište stambene zgrade u rue Paveee; zbunjen čovjek. Nije imao
pojma tko bi mogla biti stenografkinja, ali njen status baš nije ukazivao na veliki
utjecaj. Robert Durbane je, meñutim, predstavljao šok. Bobby Durbane, sijeda lisica
iz kom-cen-
tra, veteran stručnjak za komunikaciju eterom, čovjek koji je samo nekoliko dana
Page 264
ranije imao Drewa na svojim misterioznim mrežama i poslao vozila veleposlanstva za
spas od napada neonacista? Bilo je neshvatljivo. Durbane je bio miran čovjek,
asket, intelektualac koji je gutao svoje neuhvatljive križaljke i kriptogramke,
koji je bio toliko velikodušan prema svojoj ekipi da je preuzimao noćne smjene, od
ponoći do jutra kako bi se njegovi podreñeni mogli malo odmoriti od cjelodnevnih
bombardiranja.
Ili je postojao još jedan Robert Durbane, puno tajniji? Čovjek koji je birao puste,
ranojutarnje sate kako bi mogao slati vlastite poruke eterom ostalima koji su
pretvarali njegove nepoznate frekvencije i čitali kroz njegove kodove. I zašto su
naoružana vozila veleposlanstva sa svom svojom vatrenom moći, jedva minutu nakon
što je naći-automobil zašao u ulicu, stigao prosipajući posvuda svoje metke, pri
čemu je ubijen neonacist zvan C-Zwolf? Je li Bobby Durbane ravnao navodni masakr
upozorivši najprije naciste? Na ova pitanja trebalo je odgovoriti; i nepoznatu
stenograf -kinju iz daktilografskog ureda veleposlanstva trebalo je naći, isto
tako. I jedno i drugo moglo je čekati do jutra; sad je bio trenutak za savjetnika
Oca Neumana, Antoinea Lavolettea, bivšeg svećenika i nekadašnjeg obavještajnog
kriptografa.
Adresu je lako našao u telefonskom imeniku. Latham pronañe prazan taksi dva bloka
istočnije. Bilo je gotovo jedan sat u jutro, pravo vrijeme, zaključio je, da se
suoči sa starim Ocem Lavo-letteom, raščinjenim Božjim čovjekom koji je čuvao tajne
koje će možda trebati iz njega iščupati.
Kuća na quai de Granelle bila je bogatija trokatna grañevina od bijelog kamena sa
svježe obojanim trakama zelenog drveta, bogatija, barem po cijeni, jer susjedstvo
se natjecalo s avenue Montaigne po višeklasnoj raskoši; nije bilo za jedva bogate,
nego za doista bogate. Nekadašnji kriptograf i bivši crkveni čovjek dobro se snašao
u materijalnom svijetu.
Drew se popeo kratkim stubištem do zasjajenih zelenih vrata. Sjajni metal zvona i
okvira kvake blistao je pod trakom ulične rasvjete. On pozvoni i pričeka; bilo je
dvadeset i šest minuta poslije jedan sat ujutro. U 1:29 vrata otvori začuñena žena
u kućnom ogrtaču; bila je, možda, u kasnim tridesetim, njena svje-tlosmeña kosa
raščupana od spavanja.
- Moj Bože, što hoćete u ovo doba? - promucala je na francuskom. - Kuća spava!
— Vous parlez anglais? — upita Latham, izvadivši svoju cr

no uokvirenu iskaznicu veleposlanstva, dokument koji je unosio i
olakšanje i strah.
— Un peu — nervozno odgovori, nesumnjivo, domaćica.
— Moram vidjeti gospodina Lavolettea. Radi se o vrlo
važnoj stvari koja ne može čekati do jutra.
— Vi ostanite vani, a ja idem po mog muža.
— On je monsieur Lavolette?
— Ne, on je patronov vozač... meñu ostalim. I puno bolje
govori anglais. Van!
Vrata se zalupe i izguraju Drewa na mali trijem od opeke. Žena je isključila
svjetla koja su okruživala ulaz i to je bila jedina utješna činjenica. Malo
kasnije, vrata se ponovno otvore, otkrivajući visokog, krupnog čovjeka, takoñer u
ogrtaču, širokog u licu, grudima i ramenima; potencijalni ragbi-razarač kojem ne bi
trebalo puno podstave. Osim njegove prijeteće veličine, Lathamove oči je privukla
izbočina u desnom džepu njegovog ogrtača; crni čelik drške automatika bio je jasno
vidljiv kroz otvor na vrhu džepa.
— Kakvog posla imate s patronom, monsieur? — upita čov
jek začudno blagim glasom.
— Državni poslovi — odgovori Drew, opet ispruživši svoju
iskaznicu. — Mogu objasniti samo monsieur Lavoletteu osobno.
— Vozač uzme iskaznicu i prouči je na svjetlu predvorja.
— Američka vlada?
— Moja grana je obavještajna, radim s Deuxieme.
— Ahh, Deuxieme, Service d'Etranger, tajni korpus Surete, a
sad Amerikanci. Kad ćete ostaviti patrona na miru?
— On je čovjek velikog iskustva i mudrosti, a uvijek postoje
hitna pitanja.
— On je isto tako i star čovjek kome treba sna, naročito ot
Page 265
kad je njegova supruga preminula. Provodi iscrpljujuće sate u
svojoj kapeli razgovarajući s njom i Bogom.
— Ipak, moram ga vidjeti. I on bi to htio; jedan njegov prija
telj mogao bi biti u strašnoj nevolji zbog dogañaja koji se tiču vla
da Francuske i Sjedinjenih Država.
— Vi uvijek vrištite "hitno" a kad vam okolnosti idu na ruku,
sjedite tjednima, mjesecima, čak i godinama na informaciji.
— Kako vi to znate?
— Zato jer sam godinama radio za vas, ljude kao vi i to je
sve što ću reći. Kažite mi, zašto bih vam trebao vjerovati?
— Zato, prokletstvo, jer sam ovflje! U jedan i trideset ujutro.
— Zašto ne osam i trideset, devet i trideset, da se patron
može naspavati? — Pitanje je postavljeno nedužno; nije bilo ni
malo prijetnje u vozačevom glasu.
— Dajte, čovječe, idete mi na živce! Nije vam palo na pamet
da bih i ja bio radije kod kuće sa ženom i troje djece?
Laž prekine glasni zujeći zvuk. Instinktivno, veliki čovjek se okrene kad se vrata
otvore još više, pokazujući predvorje i dugi hodnik. Na dnu hodnika bila su mala
vrata sa čeličnom mrežom; za nekoliko sekundi, minijaturno dizalo uñe u vidokrug. -
Hugo!
— uzviknuo je krhki glas bjelokose prilike unutra. — Što je, Hu
go? Čuo sam zvono i onda ljude kako se svañaju na engleskom.
— Držite vaša vrata zatvorena, patron. Tako vas ne bi budili.
— Daj, daj, ti me pretjerano štitiš. Sad mi pomozi izaći iz
ove proklete stvari, ionako nisam spavao.
— Ali Anna je rekla da niste dobro jeli, a nakon toga ste
proveli dva sata na koljenima u kapelici.
— Sve za dobru svrhu, sinko — reče bivši Otac Antoine La-
volette. Kad se, uz njegovu pomoć, izvukao iz stolice-dizala, on
stupi u hodnik. Bio je šiba od čovjeka, u crvenom kockastom
kućnom ogrtaču, preko metar osamdeset visok ali mršav do iz-
gladnjelosti. Njegovo lice imalo je isklesane crte gotičkog sveca
— orlovski nos, oštre obrve i širom otvorene oči. — Zaista vjeru
jem da Bog čuje moje molitve. Rekao sam Mu, kako je On stvo
rio sve, On je bio odgovoran za moje osjećaje prema mojoj ženi.
Čak sam Ga i prekorio, ističući da ni Njegov Sin ni Sveto pismo
ne govore ništa što bi svećenika spriječilo oženiti se.
— Siguran sam da vas je On čuo, patron.
— Ako nije, jako ću se požaliti na svoja stalno bolna koljena,
ako Ga ikad pozdravim. Pitam se, ima li naš Gospodin Bog kolje
na koja se moraju savijati. Ali, naravno, ima, mi smo načinjeni na
Njegovu sliku - to je sigurno bila velika pogreška. — Starac zasta
ne pred Lathamom, koji je sad bio u hodniku. — No, no, koga mi
to imamo ovdje? Vi ste taj uljez koji upada u gluho doba noći?
— Jesam, gospodine. Moje ime je Latham, ja sam pri ame
ričkom veleposlanstvu, agent u Konzularnim operacijama Sjedi
njenih Država. Vaš vozač još uvijek drži moju iskaznicu u ruci.
— Zaboga, vrati mu je, Hugo, gotovo je s tim glupostima -
naloži bivši svećenik, odjednom potresen, odmahujući glavom.
— Gluposti, gospodine? - reče Drew.
— Moj prijatelj Hugo je bio u Pretorijanskoj gardi, iz Legije

Stranaca je poslan u Sajgonsko vojno područje kad je bio mladić.
Vaši su ga ostavili, ali on se sam izvukao.
— Govori vrlo dobro engleski.
— Trebao bi, on je bio časnik za specijalne aktivnosti pod
upravom Amerikanaca.
— Nikad nisam čuo za nekakvu Pretorijansku gardu ili fran
cuske časnike u Sajgonu.
— Pretorijanski je bio eufemizam za samoubilačke odrede, a
ima puno stvari koje niste čuli od toj akciji. Amerikanci su im
Page 266
plaćali deset puta više nego što su mogli zaraditi u Legiji; donosili
su informacije s druge strane bojišnice. Vi zaboravljate tako lako.
Francuski je bio puno poznatiji jezik od engleskog unutar vla-
dajućih kadrova Jugoistočne Azije... No, zašto ste ovdje?
— Otac Manfried Neuman.
— Shvaćam — reče Lavolette, zureći u Lathama, oči u oči,
jer bivši svećenik je bio visok kao Drew. — Otprati nas u knjižni
cu, Hugo i oslobodi monsieura Lathama njegovog oružja koje ćeš
zadržati kod sebe dok ne završimo.
— Oui, patron. — Vozač ispruži Lathamovu iskaznicu dok
je istovremeno prstima desne ruke dao znak da mu Drew da svoj
pištolj. Primijetivši da se Hugov pogled usmjerio na laganu izbo-
činu na lijevoj strani njegovog sakoa, Latham polako posegne
unutra i izvuče svoj automatik. — Merci, monsieur — reče vozač,
uzimajući pištolj i pruži Drewu njegovu iskaznicu. Primio je svog
patrona pod ruku i poveo ga u knjigama ispunjenu prostoriju s
teškim kožnim naslonjačima i mramornim stolovima.
— Smjestite se udobno, monsieur Latham — reče Lavolette,
sjedajući u uspravnu stolicu i pokaže Drewu neka sjedne nasuprot
njemu. — Hoćete li nešto popiti? Ja bih, to znam. Razgovor u
ovo doba zahtijeva kapljicu, mislim.
— Ja ću ono što i vi.
— Iz iste boce, dakako — reče bivši svećenik, smješkajući
se. — Dva Courvoisiera, Hugo.
— Dobar izbor - reče Lahtam ogledavajući elegantnu knjiž
nicu s visokim stropom. — Ovo je krasna prostorija — reče.
— Kako sam strastven čitač, služi mojoj namjeni — složi se
Lavolette. — Gosti su često začuñeni kad me pitaju jesam li pro
čitao svaki naslov, a ja odgovorim, "Obično dva ili tri puta".
— To je puno čitanja.
— Kad dospijete u moje godine, monsieur Latham, shvatit
ćete da su riječi stalnije od letećih slika na televiziji.
— Neki ljudi kažu, jedna slika vrijedi koliko i tisuću riječi.
— Jedna fotografija od deset tisuća, možda, neću to poricati.
Meñutim, poznatog se zasite, zar ne, čak i u slikarstvu.
— Ne bih znao. Nisam toliko razmišljao o tome.
— Ne, vjerojatno niste imali vremena. U vašoj dobi, nisam
ni ja. — Njihove čaše s pićem stignu, piće u svakoj je bilo točno
dva i pol centimetra od dna. — Hvala, Hugo - nastavi nekadaš
nji kriptolog i bivši svećenik - a ako zatvoriš vrata i pričekaš u
predvorju, bio bih vrlo zadovoljan.
— Oui, patron - reče vozač, napustivši prostoriju i zatvori
teška dvostruka vrata.
— U redu, Drew Latham, koliko znate o meni? — upita La-
volette oštro.
— Da ste napustili svećenstvo zbog braka, a kao prilično
mladi, bili ste kriptograf za francusku obavještajnu. Osim toga,
ništa. Osim, dakako, Manfrieda Neumana. Rekao mi je da mu vi
pomažete kod njegovog problema.
— Osim iskusnog psihijatra, a ja sam ga preklinjao da potra
ži jednog. Nitko mu ne može pomoći.
— On kaže da mu vi dajete religijske savjete, jer ste imali isti
problem.
— To je merde konjsko, kako vi Amerikanci kažete. Ja sam
se zaljubio u jednu ženu i ostao joj vjeran četrdeset godina. Neu-
man ima poriv za bludničenjem s mnogim ženama, a izbor je ug
lavnom rezultat prostora i vremena i najbolje prilike. Molio sam
ga, učestalo, da potraži pomoć prije nego što se uništi... Došli ste
ovamo, u ovaj sat da mi to kažete?
— Nisam, to znate. Znate zašto sam ovdje, vidio sam vaš
izraz kad sam rekao tko sam. Pokušali ste sakriti svoju reakciju,
Page 267
ali bilo je kao da ste dobili udarac u trbuh. Neuman vam je rekao
za mene, a vi ste rekli nekom drugom. Kome?
— Ne shvaćate, nitko od vas nikad ne može shvatiti —
zagrcne se Lavolette, duboko dišući.
— Shvatiti, što?
— Svima nam drže uže oko vrata, ne samo našeg vrata - to
bi bilo lako riješiti - nego i drugih, toliko drugih!
— Neuman vam je rekao tko je pukovnik Webster, zar ne?
Da je to čovjek po imenu Latham!
— Ne dobrovoljno. Ja sam to iz njega izvukao, jer sam po

znavao situaciju. Morao sam.
— Zašto?
— Molim vas, ja sam star čovjek i imam vrlo malo vremena.
Ne činite mi život kompliciranijim nego što je.
— Reći ću vam, Oče, vaš gorila tamo vani može imati moje
oružje, ali moje ruke vrijede koliko i bilo koji pištolj. Što ste uči
nili, do vraga?
— Slušajte me, sinko — Lavelette ispije svoje piće u dva
gutljaja, drhtanje se vrati u njegove ruke. - Moja žena je bila
Njemica. Sreo sam je kad me je Sveta stolica postavila u crkvu
Svetog Sakramenta u Mannheimu, poslije rata. Bila je udana, s
dvoje djece i nasilnim mužem, bivšim časnikom Wehrmachta koji
je vodio jedno osiguravajuće društvo. Zaljubili smo se, beznadno
zaljubili i ja sam napustio Crkvu kako bismo mogli biti zajedno
do kraja života. Ona se razvela od muža na švicarskom sudu, ali
po njemačkom zakonu, on je zadržao djecu... Odrasli su i imali
vlastitu djecu, a onda su ta djeca počela rañati svoju djecu. Ima ih
šesnaestoro u dvije obitelji, to je krvni rod moje drage žene, a ona
im je svima bila odana, kao što je bila i moja dužnost.
— Ostala je s njima u vezi, dakle?
— 0, da. Preselili smo se u Francusku, gdje sam pokrenuo
svoje poslove, u čemu su mi znatno pomogli bivši kolege u služ
bama, a kako su prolazile godine, djeca su često dolazila k nama
u posjet i ovdje u Pariz i ljeti, u našu kuću u Nici. Zavolio sam ih
kao vlastite.
— Čudim se što im je otac uopće dopustio vidjeti majku —
reče Drew.
— Mislim da ga nije bilo briga, ovako ili onako, osim za troš
kove, što sam ja rado pokrivao. On se ponovno oženio i imao još
troje djece s drugom ženom. Prvo dvoje, s mojom ženom, bili su
više neka vrsta kočnice, vjerujem, podsjećali su ga na svećenika
koji je prekršio svoje zavjete i unio nemir u život njemačkog pos
lovnog čovjeka. Život časnika Wehrmachta... Shvaćate li sad, po
malo?
— Moj Bože — prošapće Latham, ponovno oči u oči s La-
veletteom. - To je trampa. On je i dalje nacist.
— Točno, samo što on više nije djelatan, preminuo je prije
nekoliko godina. Meñutim, ostavio je potomstvo za sobom, zalog
kojeg je pokret rado prihvatio.
— Njegova vlastita djeca i njihova djeca, savršeni put do biv

šeg svećenika, nekad visoko cijenjenog kod francuske obavještaj
ne službe, čije povjerenje još uvijek uživa. Trampa; a ja sam ša
hovski pijun.
— Vaš život, gospodine Latham, za živote šesnaestero ne
dužnih muškaraca, žena i djece, pijuna, dakako, u smrtonosnoj
igri o kojoj ništa ne znaju. Što biste vi učinili na mom mjestu?
— Vjerojatno isto što i vi — prizna Drew. — Pa, što ste
učinili? Kome ste se javili?
— Svi bi mogli biti pobijeni, shvaćate?
— Ne, ako se sve dobro izvede, a ja ću se potruditi da bude
Page 268
tako. Nitko ne zna da sam ovamo došao, to vam je prednost. Re
cite mi!
— Ima jedan čovjek. Gnušam se što to moram reći, još je
dan svećenik, ali ne moje Crkve. Luteran, prilično mlad, kasne
tridesete, rane četrdesete, rekao bih. On je njihov voña ovdje u
Parizu, glavna veza s nacističkom hijerarhijom u Bonnu i Berlinu.
Njegovo ime je velečasni Wilhelm Konig, njegovo svetilište je Ne-
ully-sur-Seine, jedina luteranska crkva u okrugu.
— Sreli ste se?
— Nikad. Kad mu treba poslati dokumente, ja pošaljem žup-
ljana, u ime Udruženja Kršćanske Alijanse, nekog ili vrlo starog
ili vrlo mladog čija je jedina briga koliko će franaka zaraditi. Na
ravno, ispitao sam nekoliko njih i saznao njegovu približnu dob i
opis.
— Kako izgleda?
— Nizak je i vrlo atletski grañen, vrlo mišićav. Ima vježbali
šte u podrumu svoje župe, gdje su razne sprave i utezi. Tamo se
sastaje s glasnikom, ne nosi svoj ovratnik i uvijek sjedi na onim
biciklima ili spravama očito, kako bi sakrio nedostatak visine.
— To vi pretpostavljate, dakako.
— Radio sam za francusku obavještajnu, monsieur, ali nije
mi trebala njihova obuka da bih to naučio. Poslao sam dvanaes-
togodišnjaka da preda paket, a Konig je bio tako oduševljen da je
sišao sa sprave na kojoj je bio, a dečko mi je rekao, "On je visok
kao ja, Oče, ali, Bože, on je sami mišić."
— Ne bi ga trebalo biti teško pronaći, znači — reče Lat
ham, popivši svoje piće i ustane. — Ima li Konig kodno ime?
— Da, poznat je samo petorici ljudi u cijeloj Francuskoj. To
je Heraklo, sin Zeusov u grčkoj mitologiji.
— Hvala vam, monsieur Lavolette i nastojat ću zaštititi rod

binu vaše žene u Njemačkoj. Ali kako sam nekom drugom noćas
rekao, to je sve što mogu obećati. Postoji netko drugi tko je na
prvom mjestu.
— Idi s Bogom, sinko. Mnogi smatraju da sam izgubio pra
vo da to kažem, ali uvjeren sam, On nije izgubio vjeru u mene.
Ponekad je ovo strašan svijet, a mi svi moramo djelovati po dob
roj volji koju nam je On dodijelio.
— Imam nekih problema s tim scenarijem, Oče Lavolette,
ali neću vas s tim opterećivati.
— Hvala na tome. Hugo će vam vratiti oružje i ispratiti vas.
— Imam zadnju molbu, ako smijem?
— Ovisi o tome što je, zar ne?
— Nešto žice ili užeta, tri metra će biti dovoljno.
— Za što?
— Još ne znam sigurno. Samo mislim da bih ga trebao imati.
— Vi ljudi s terena, uvijek ste tako neuhvatljivi.
— To ide s poslom - reče Drew. - Kad ne znamo što je
pred nama, pokušavamo zamisliti mogućnosti. Nema ih tako puno.
— Hugo će vam naći što trebate. Recite mu da pogleda u
ostavu.
Prošlo je tri ujutro kad je Drew stigao do protestantske župe u Neuilly-sur-Seine.
Platio je taksi i prišao crkvi, koja je kratkom, zatvorenom kolonadom bila vezana s
rektoratom. Mrak je bio posvuda, no pod vedrim noćnim nebom, osvijetljenim jasnim
pariškim Mjesecom, dvije grañevine oštro su se razlikovale. Latham je proveo gotovo
dvadeset minuta hodajući uokolo, proučavajući svaki prozor i svaka vrata u
prizemlju, usredotočivši se na privatne prostorije rektorata gdje je nacistički
voña živio. U crkvu se lako moglo provaliti, ali ne i u privatne prostorije; bile
su osigurane, metalne žice alarma posvuda su bile vidljive.
Kad bi pokrenuo alarm, to bi moglo iznenaditi nacista, ali bilo bi ujedno i najgora
vrsta upozorenja. Drew je imao adresu i telefonski broj župe. Iz džepa je izvukao
Page 269
mobitel kojeg mu je priskrbio Witkowski, a onda tanki blok iz drugog. Razmislio je
što će reći, pročitao broj i nazvao.
- A116, allo! — javi se prodorni muški glas, nakon drugog znaka.
— Govorit ću engleski, jer ja sam Sonnenkind roñen i odra
stao u Americi...
— Što?
— Došao sam na sastanak u Berlin i dobio upute da se ja
vim Heraklu prije povratka u New York. Moj let je kasnio zbog
vremena inače bih vam se javio puno ranije, a let za Sjedinjene
Države imam za tri sata. Moramo se sastati. Odmah.
— Berlin... "Heraklo"...? Tko ste vi?
— Ne volim se ponavljati. Ja sam Sonnenkind, Fuhrer ame
ričkih Sonnenkindera i od vas tražim poštovanje. Imam informa
cije koje morate dobiti.
— Gdje ste?
— Deset metara od vaših vrata.
— Mein Gott! Nisam o ovome ništa čuo!
— Nije bilo vremena; uobičajeni kanali se nisu mogli koristi
ti, jer vi ste ugroženi.
— Ne mogu povjerovati!
— Vjerujte, ili ću ja ovim telefonom nazvati Berlin, čak i
Bonn i bit će izdani drukčiji nalozi, koji će Herakla ukloniti s nje
govog mjesta. Siñite dolje i nalazimo se za trideset sekundi ili zo
vem Berlin.
— Ne! Čekajte! Dolazim!
Puno prije nego što je minuta prošla, svjetla na gornjim katovima se upale,
popraćena svjetlima u prizemlju. Ulazna vrata se otvore i pojavi se velečasni
Wilhelm Konig u pidžami i zamotan u plavi šal. Bio je, zaista, nizak čovjek, ali
masivnih ramena i debelih nogu, slično buldogu, nogu prilično savijenih. I, kao u
velikog buldoga, njegovo široko, namršteno lice imalo je izazivački izraz, kao da
je spreman na napad.
Latham izañe iz tame travnjaka u svjetlo ulaza. — Heraklo, doñite ovamo, molim.
Razgovarat ćemo vani.
— Zašto vi ne uñete unutra? Zrak je hladan; unutra je mno
go ugodnije.
— Meni uopće nije hladno - reče Drew. - Zapravo, pri
lično je toplo i vlažno.
— Onda će naša klimatizacija dobro doći, zar ne?
— Moje upute nisu bile da s vama razgovaram unutar vašeg
rektorata; pretpostavka je jasna.
— Da bih ja snimao sve što kažemo, optužujući samog sebe?
— reče Konig oštrim šaptom, izašavši van. — Jeste li vi verriickt?
— Ima jedna još razumnija pretpostavka.

— Kao?
— Francuzi su ozvučili ovu kuću.
— Nemoguće! Ureñaji koji bi otkrili svaku provalu stalno su
u pogonu.
— Nova tehnologija raña se svakodnevno, velečasni. Dajte,
udovoljimo našim nadreñenima u Berlinu čak i ako su u krivu. Is
kreno, moramo, obojica.
— Dobro. — Konig je zakoračio s trijema, kad ga Drew za
ustavi.
— Čekajte.
— Što?
— Isključite svjetla i zatvorite vrata. Ne želimo da se zausta
ve policijska vozila koja kruže ovuda, zar ne?
— Imate pravo.
— Tko je još u kući?
— Moj pomoćnik, čije sobe su u potkrovlju i moja dva psa
koji ostaju u kuhinji dok ih ja ne pozovem.
Page 270
— Možete li odavde isključiti svjetla na katu?
— Hodnik, da, spavaću sobu ne.
— Isključite i njih.
— Vi ste pretjerano oprezni, Herr Sonnenkind.
— Rezultat moje obuke, Herr Demeter.
Svećenik uñe unutra; malo kasnije, ugasi glavna svjetla gore i dolje, kad odjednom
Konig uzvikne — Hunde, Aufrug! — Kad se neonacistički voña vratio u zamračeni
hodnik, mjesečina je otkrila dvije dodatne prilike, po jedna njemu sa svake strane.
Bile su nisko pri tlu, velikih glava, širokog grudnog koša, svaka na četiri lagano
savijene noge. Svećenikovi psi su bili slični njemu samom; dva pit bulla. - Ovo su
moji prijatelji, Donner i Blitzen; djeci župljana se sviñaju imena. Posve su
bezopasni sve dok im ja ne dam odreñenu zapovijed, koju, dakako, ne mogu ponoviti,
jer bi vas razderali na komadiće.
— Berlinu se to ne bi svidjelo.
— Onda mi nemojte davati razloga za to — nastavi Konig,
stupivši na travnjak, a njegovi čuvari su tapkali za njim. — I mo
lim, bez komentara o vlasnicima koji izgledaju kao njihovi lju
bimci, ili obrnuto.
— Ne vidim zašto. Vi ste nešto viši.
— Niste zabavni, Sonnenkind - reče nacist, pogedavši Dre-
wa i prebaci široki plavi šal preko svojih ramena,, skrivajući lijevu ruku. Nije
bilo teško shvatiti što Konig drži pod tkaninom. -Kakva je to informacija iz
Berlina? Ja ću je provjeriti, dakako.
— Ne iz ove kuće, nećete — čvrsto se usprotivi Latham. —
Idite dalje niz ulicu, ili još bolje, u drugi okrug i zovite koga god
želite, ali ne odavde. Vi ste u dovoljno velikoj nevolji, ne poveća
vajte je. To vam je mali prijateljski savjet.
— Ozbiljni su, znači? Vjeruju da sam i uz sve mjere opreza
ugrožen?
— Misle i te kako, Heraklo.
— Na temelju čega?
— Najprije, žele znati imate li onu ženu.
— De Vries?
— Mislim da se tako zove, nisam siguran; veza je bila užas
na. Moram se javiti Berlinu za jedan sat.
— Kako bi oni uopće mogli znati za nju? Nismo još sastavili
izvještaj! Čekamo rezultate.
— Pretpostavljam, imaju krtice u francuskoj obavještajnoj, u
Surete, takvim organizacijama... Slušajte, Konig, ne zanima me
ono što nije u mojoj nadležnosti, imam dovoljno vlastitih proble
ma u Sjedinjenim Državama. Samo mi dajte odgovor kojeg mogu
prenijeti našim nadreñenima. Imate li tu ženu, ma tko bila?
— Dakako.
— Niste je ubili. — Izjava, a ne pitanje.
— Ne još. Za nekoliko sati, hoćemo, ako ne da rezultate. Iz
bacit ćemo njeno tijelo na stubište američkog veleposlanstva.
— Kakve rezultate? Nemojte mi davati hrpu kompliciranih
činjenica — samo mi naznačite pa će oni biti zadovoljni. Vjeruj
te, to je u vašem interesu.
— U redu. U zoru će se naša jednica javiti njenom ljubavni
ku, tom Lathamu, reći mu da, ako je želi vidjeli živu, treba doći
na sastanak, park ili spomenik, neko mjesto na kojem se nekoliko
naših snajperskih stručnjaka može sakriti. Kad on stigne, baražna
vatra će ubiti oboje.
— Gdje je taj sastanak?
— 0 tome odlučuje jedinica, ne ja. Nemam pojma.
— Gdje nju sada drže?
— Zašto bi to zanimalo Berlin? — Neonacist iznenada za-
škilji, ispitivački se zagleda u Drewa. — Nikad nisu zahtijevali
takve taktičke informacije.
Page 271
— Otkud ja to znam, do vraga? — Na njegov pojačani glas,
smrtonosni pit bullovi zareže. — Ja samo ponavljam ono što su
oni tražili da pitam! — Latham je, uznemiren, osjećao kako mu
niz lice klize kapljice znoja. Kontrola, prokletstvo, kontrola! Sa
mo još malo!
— U redu. Zašto ne? — reče niski dvonožni pit buli. - Ono
što se već odvija, ne mogu zaustaviti ljudi sedamsto kilometara
daleko. Ona je u stanu, u rue Lacoste, broj dvadeset i tri.
— Koji stan?
— Jedinica mi nije rekla. Iznajmljen je, čak ni nemaju telefon.
Naravno, oni će do jutra nestati, a vlasnik kuće će dobiti višemje-
sečnu najamninu bez stanara.
Korak broj jedan, pomisli Drew. Korak broj dva, riješiti se prokletih pasa i dobiti
Koniga nasamo. — To je, rekao bih, sve što bi Berlin zahtijevao — rekao je.
— No dakle, kakvu to ja informaciju trebam dobiti — upita
luteranski neonacist.
— Naloge više nego informacije - reče Latham. — Privre
meno ćete obustaviti sve aktivnosti, ne primajući i ne dajući niko
me upute. Kad bude vrijeme, Berlin će vam se javiti i reći da na
stavite s operacijama. Nadalje, ako želite potvrditi naloge koje ste
od mene dobili, to ćete učiniti preko najnižih razina, po moguć
nosti preko Španjolske ili Portugala.
— Ovo je suludo! - mali prelat se uzbunio, a dva psa isto
vremeno zareza i zaškrguću zubima. — Halten! — viknuo je,
umirujući životinje. — Ja sam najsigurniji čovjek u Francuskoj!
— Rekli su mi da vam kažem, da je to mislio i netko po ime
nu Andre, a sad je gotov.
— Andre?
— Čuli ste me — a ja ne znam tko je on ni što to znači.
— Mein Gott. Andre! - nacistov glas oslabi, zbunjenost i
strah u izrazu njegovog lica. — On je bio tako getarnt!
— Žao mi je, ne razumijem, organizacije u Americi ne žele
da svi mi znamo njemački. Shvatili su da je to točka spoticanja.
— Njega nije bilo moguće razotkriti.
— Baš i nije bilo tako, po svemu sudeći. Berlin je rekao ne
što o njegovom povratku u Strasbourg, ma gdje to bilo.
— Strasbourg? Dakle, znate.
— Ništa, do vraga i ne želim. Samo želim stići do Heathro-
wa i zrakoplova za Chicago.
— Što ću ja? *
— Rekao sam vam već, Heraklo. Ujutro, zovite vaše veze u
Španjolskoj i Portugalu - s telefona daleko odavde - potvrdite
moje zapovijedi i učinite kako Berlin kaže. Mogu li biti jasniji od
toga?
— Sve je tako zbrkano...
— Zbrkano, vraga - reče Latham, načinivši pokret kao da
će uhvatiti Koniga za lakat, kad su zarežali pit bullovi. - No,
dajte, recite svojim psima da uñu i ja ću za vama. Ako ništa dru
go, dugujete mi piće.
— Oh, naravno... Rein — zapovjedi Konig i dva pit bulla utr
če kroz otvorena vrata. — Evo, Herr Sonnenkind, uñite unutra.
— Još ne — reče Drew, iznenada zalupivši vratima i odbaci
nacista u stranu, strgnuvši mu plavi šal s ramena, otkrivajući mali
automatik u njegovoj lijevoj ruci. Prije nego što je zbunjeni Konig
mogao odgovoriti, Latham zgrabi oružje, divljački mu zakrene ru
ku na lijevo, očekujući ili da nacistov zglob pukne ili da pištolj
padne; oružje se oslobodilo kad je Konig raširio prste u agoniji.
Drew pokupi oružje i odbaci ga u mračnu travu.
Ono što je slijedilo bilo je blizu borbi dvaju ljudskih životinja na život i smrt,
pit bullova možda, a svaki je imao plan koji ga je prožimao, jedan ideološki a
drugi snažno osobni. Konig je bio mačka koja sikće i napada, smrtonosnih udaraca i
isukanih pandži; Latham je bio veliki vuk koji reži pokazujući očnjake i uporno
Page 272
nasrće na vrat — u ovom slučaju, bilo koji ekstremitet kojeg bi mogao dohvatiti,
zgrabiti i imobilizirati. Na kraju, veličina vuka i njegova nešto veća snaga su
prevladali. Obje životinje, zakrvavljene i iscrpljene, znale su tko je dobio bitku.
Konig je ležao na tlu, jedne ruke slomljene a druge iščašene, bedreni mišići na
obje noge djelomično paralizirani. Latham, ruku izgrebenih i okrvavljenih, grudnog
koša i želuca izudaranog gotovo do povraćanja, stao je nad nacistom i pljunuo u
smjeru njegovog lica.
Kleknuo je, izvukavši sa svog pojasa smotano uže koje je dobio od Huga i svezao
neonacističkog voñu, noge i ruke sputane iza leña; svakim Konigovim trzajem, spone
su postajale sve čvršće. Na kraju, Latham izdere plavi šal u vrpce, kao što je
učinio s plahtama u hotelu Normandie i napuni njima usta lažnom Božjem službeniku.
Bacivši pogled na sat, odvukao je Koniga u grmlje, onesvijestio ga udarcem, izvukao
svoj prenosivi telefon i nazvao Stanleva Witkowskog.
32
— Kurvin sine! — urlao je pukovnik. — Moreau te želi vidjeti pred streljačkim
vodom, a ja ne mogu reći da mu imalo zamjeram!
— Njegovi ljudi su se, znači, oslobodili?
— Što si ti mislio? Što radiš?
— Ako se smiriš na tren, reći ću ti.
— Ja, smirim? 0, da, baš imam puno razloga. Courtland će
sutra dobiti batina od Quay d'Orsava zbog tebe; postaješ persona
non grata, istjerat će te iz zemlje; strana vlada je uložila službeni
prosvjed protiv mene, a ti mi kažeš da se smirim?
— Moreau stoji iza svega?
— Pa nije valjda vila Zvončića.
— Onda se to može kontrolirati.
— Čuješ li ti mene? Napao si dva Deuxiemeova agenta, one
svijestio ih i držao ih kao taoce, svezane, bez ikakvih vijesti, sati
ma i tako omeo najveću francusku obavještajnu istragu!
— Da, ali, Stanlev, ja napredujem, onako kako Moreau želi
više od svega.
— Što...?
— Pošalji jedinicu marinaca u luteransku crkvu u Neuillv-
sur-Seine. — Latham da Witkowskom adresu i opiše svezanog
Koniga u grmlju. - On je visoki glavonja neo-pokreta u Parizu,
viši, mislim, od Strasbourga, ili je barem bolje prikriven.
— Kako si ga našao?
— Nemam sad vremena za to. Zovi Moreaua i nek' marinci
dovedu Koniga u Deuxieme Bureau. Poruči Claudeu od mene,
pravi je.
— On bi htio nešto više od prebijenog luteranskog svećeni
ka. Isuse, ti bi mogao biti običan luñak, a on bi izletio sa svog
posla, uz sve moguće pravne progone!
— Nemoguće. Konigovo kodno ime je Heraklo, nešto iz mi
tologije.
— Grčke mitologije? — upadne*pukovnik. — Heraklo je sin
Zeusov, poznat po silnoj snazi.
— To je zgodno — reče Drew veselo. — Dakle, pokreni
stvari, za što ti ne bi trebalo više od minutu-dvije. A onda želim
da se nañemo...
— Nañemo? Mogao bih ti razbiti glavu!
— Odgodi, Stanlev. Znam gdje drže Karin.
— Što?
— Rue Lacoste, dvadeset i tri, stan nepoznat, ali nedavno
unajmljen.
— Izvukao si to iz patera?
— Zapravo i nije bilo teško. Uplašio se.
— On se što...?
— Nema vremena, Stosh! Moramo ići samo ti i ja. Ako sa
mo naslute promjenu ili vide neke čudne aute kako se parkiraju u
ovo doba na ulici, ubit će je. To ionako i namjeravaju, za sat vre
Page 273
mena otprilike, ako ne doñu do mene i izvuku me van.
— Naći ćemo se sto metara istočno od zgrade, izmeñu svje
tala, kod najmračnijeg izloga ili prolaza.
— Hvala ti, Stanlev, iskreno. Znam kad treba proširiti solo
operaciju, a od tebe nema boljeg.
— Nemam izbora. Da nije pravi, kod kao "Heraklo" ti nika
ko ne bi mogao izmisliti.
Karin de Vries je sjedila u stolici, ruku svezanih iza leña, a pred njom je sjedio
vitki neonacistički ubojica, širokih ramena, s nogama na drvenoj kuhinjskoj
stolici, s rukama preko njenog naslona, s pištoljem nemarno u desnoj, pištoljem s
velikim valjkom pričvršćenim na cijev. Prigušivačem.
— Zašto mislite da je vaš muž živ, Frau de Vries? — upitao
je nacist na njemačkom. - Točnije, ako bi nekim čudom i bio živ,
zašto bismo mi trebali išta o njemu znati? No dajte, dobra ženo,
njega su ubili Stasi, to je opće poznato.
— Može biti opće poznato, ali to je laž. Ako živite s čovje
kom osam godina, poznajete njegov glas kad ga čujete, ma kako
izobličen ili nerazgovjetan.
— To je fascinantno. Čuli ste njegov glas?
— Dvaput.
— Dosijei Stasija govore nešto drugo, slikovito, dodao bih.
— U tome i je problem - reče Karin ledeno. — Bilo je i

previše slikovito.
— Nema smisla.
— Čak ni najgadniji gestapovci nisu do pojedinosti opisivali
mučenje i pogubljenje svojih zarobljenika. To im nije bilo u inte
resu.
— To je bilo prije mog doba.
— I moga, takoñer, ali postoje dokumenti. Možda biste ih
trebali pročitati.
— Od vas ne trebam poduku, madame... Ti glasovi, kako ste
ih čuli?
— Kako? Telefonom, dakako.
— Telefonom? On vas je nazvao?
— Ne koristeći svoje ime, ali uz bujicu pogrda kojima sam
bila često izložena u posljednjoj godini našeg braka, prije nego što
ga je Stasi navodno ubio.
— Vi ste, naravno, izazvali tu osobu na telefonu, niste li?
— Od toga su njegovi urlici postali samo još mahnitiji. Moj
suprug je jako bolestan čovjek, Herr Naći.
— Ovakav naziv shvaćam kao kompliment — reče neonacist,
nakesivši se, igrajući se pištoljem. — Zašto kažete da je vaš sup
rug bolestan, ili, recimo to drukčije, zašto to meni pričate?
— Zato jer mislim da je jedan od vaših.
— Jedan od nas? — upita Nijemac s nevjericom. — Freddie
de V., amsterdamski provokator, zakleti neprijatelj pokreta? Op
rostite mi, Frau de Vries, ali sad ste vi izvan pameti! Kako bi se
takvo što moglo dogoditi?
— Zaljubio se u mržnju, a vi ste personofikacija mržnje.
— Ne razumijem vas.
— Ne razumijem ni ja sebe, jer ja nisam psiholog, ali znam
da sam u pravu. Njegov osjećaj mržnje nije imao kamo otići, a on
nije mogao bez njega živjeti. Vi ste mu nešto učinili - što, o tome
imam teoriju, ali, očito, nikakvih dokaza. Vi ste ga kanalizirali,
kanalizirali njegovu mržnju, okrenuvšj ga protiv svega u što je vje
rovao...
— Dosta sam se naslušao tih gluposti. Vi ste prava luñaki
nja!
— Ne, ja sam prilično zdrava. Čak mislim da znam kako ste
to izveli.
— Izveli, što?
Page 274
— Okrenuli ga protiv njegovih prijatelja, vaših neprijatelja.
— Pa kako smo mi izveli to čudo?
— Učinili ste ga ovisnim o vama. U posljednjim mjesecima,
njegove promjene raspoloženja otišle su u još veću krajnost...
Uglavnom je bio odsutan, kao i ja, ali kad smo bili zajedno, bio je
drugi čovjek, u jednom trenu potišten, nasilan u drugom. Bilo je
dana kad je bio kao dijete, mali dečko koji tako silno želi igračku
da kad je ne dobije, bježi iz kuće i nema ga satima. A onda bi se
vratio, pokajnički, moleći oproštaj zbog svojih ispada.
— Madame — uzvikne neonacist - ja uopće nemam pojma
o čemu vi pričate!
— Droge, Herr Naći, ja govorim o drogama. Mislim da vi
Frederika opskrbljujete drogom, zato ovisi o vama. Bez sumnje,
držite ga negdje u planinskom skrovištu, potičete njegovu naviku,
ili navike, izvlačite iz njega informacije o svemu što je protiv vas
poduzeo. On je riznica puna tajni, čak i tajni koje je zaboravio.
— Vi niste zdravi. Kad bismo mi imali takvog čovjeka, po
stoje drukčije droge koje takve tajne otkrivaju za nekoliko minu
ta. Zašto bismo trošili vrijeme i novac produžujući mu život?
— Zato jer amitali i skopolaminski derivati ne mogu otkriti
tajne kojih se više ne sjećate.
— Pa od kakve je koristi takav izvor?
— Situacije se mjenjaju, okolnosti su različite. Naletite na
prepreku, čovjeka ili strategiju, predočite je njemu i sjećanja se
vraćaju. Tako se mogu otkriti identiteti, objasniti nekad poznate
taktike.
— Moj Bože, vi ste previše čitali.
— Naš svijet - vaš i ne tako davno, moj - uglavnom je teme
ljen na izmišljenim pretpostavkama.
— Dosta! Previše ste visokoparni za mene... Meñutim, pita
nje, Frau de Vries. Uzmimo, izmišljenu pretpostavku, kako vi to
kažete, recimo da ste u pravu, mi držimo vašeg muža u uvjetima
kakve ste vi opisali. Zašto ga želite naći? Želite ponovno biti s
njim?
— To je zadnje čemu se nadam, Naći.
— Pa zašto onda?
— Recimo, želim zadovoljiti svoju morbidnu znatiželju. Ka
ko jedan čovjek postaje drugo ljudsko biće od onog kojeg ste
znali? Kako on sam sa sobom može živjeti?... Ili, moglo bi se reći,
kad bi to bilo u mojoj moći, rado bih ga vidjela mrtvog.
— To su teške riječi — reče neonacist, zavalivši se u stolici,

i, kao, uperi pištolj sebi u glavu. — Bum! To biste vi učinili, da
možete?
— Vjerojatno.
— Pa jasno! Našli ste drugog, zar ne? Agenta američke oba
vještajne, vrlo sposobnog super-tajnog operativca Centralne Agen
cije zvanog Harry Latham.
Karin se sledi, nepomičnog izraza lica. — To je nevažno, on je nevažan.
— Mi tako ne mislimo, madame. Vi ste ljubavnici, to smo
otkrili.
— Otkrite što hoćete, to ne mijenja stvarnost. Zašto vas za
nima... Harry Latham?
— Znate vi zašto, kao i ja. — Neonacist se naceri, spustivši
pete na pod, uzjahavši stolicu, dobro raspoloženi vitez na konju.
— Zna previše o nama. Ubacio se u naše bivše sjedište u Hau-
srucku, vidio stvari, saznao ono što nije smio vidjeti ili saznati.
Ali to je samo pitanje sata, ili dva i on više neće biti trn u oku
našim nadreñenima. Poštovat ćemo zapovijedi do zadnjeg slova,
uključujući i coup de grace u lijevu stranu njegove lubanje. Vidite
kako smo mi divno odreñeni? Mi nimalo nismo pretpostavka, a
Page 275
sasvim sigurno, ni izmišljeni. Mi smo stvarnost, izmišljeni ste vi.
Nikako nas ne možete zaustaviti.
— Zašto lubanja, lijeva strana lubanje? — upita De Vries mo
notono, ošamućena nacistovim riječima.
— Čudili smo se tome, ali onda je jedan od naših mlañih
novaka, vrlo obrazovan momak, našao odgovor. To potječe iz ti
suću sedamstote, kada je smaknuća osuñenih vojnika izvršavao
samo jedan časnik. Ako je osuñeni čovjek pokazao hrabrost u
borbi, pucalo mu se u desnu stranu glave; ako nije imao nikakvih
vrlina, pucalo mu se u lijevu stranu - sinistra na talijanskom, oda
kle je običaj potekao. Harry Latham je smeće, trebam li još nešto
reći?
— To mi izgleda kao barbarski obred — reče Karin, jedva
čujno, zureći u vitkog, mišićavog ubojicu.
— Obredi su, draga damo, osnova svake discipline. Što su
stariji, to su usañeniji i zbog toga ih se više poštuje.
Začuo se kratki statički šum iz susjedne prostorije, popraćen prigušenim muškim
glasom koji je govorio na njemačkom. Glas umukne i malo kasnije, drugi neonacist se
pojavi na vratima, mla-
'.«¦•
»*•** i
ñi od Karininog istražitelja, ali ništa1 manje vitak i mišićav. — To je bio Berlin
na radiju - on reče. - Pariške vlasti tapkaju u mraku, nisu ništa otkrili, dakle
nastavljamo po planu.
— Nepotrebna komunikacija. Kako bi išta mogli otkriti?
— Pa, bila su tijela pred hotelom Normandie...
— I Deuxiemeov auto na dnu Seine. Pa što?
— Kažu da se osiguramo da sve — no, znate na što mislim
— Chateau de Vicennes, sjeverno od Šume.
— Da, znam na što ti misliš i na što misli Berlin. Još nešto?
— Za sat vremena sviće.
— Helmut je na svom mjestu?
— Je i zna što treba reći.
— Kaži mu da se javi za dvadeset minuta.
— Ali još će biti mrak.
— Svjestan sam toga. Bolje za nas da budemo na mjestu i
izvidimo, zar ne?
— Kao i uvijek, sjajni ste, gospodine.
— I toga sam svjestan. Kreni! — Drugi neonacist se izgubi i
istražitelj se okrene Karin. — Na žalost, moram vam zatvoriti i
napuniti usta, Frau de Vries, dosta temeljito. A onda ću razvezati
konopce i vi ćete s nama.
— Kamo idemo, ako ne u moju smrt?
— Ne budite takav pesimist. Vaše ubojstvo nije nam na pr
vom mjestu.
— I Hitler je štitio Židove.
— Ach, vi doista znate biti zabavni.
Latham se javio Witkowskom otprilike osamdeset metara istočno od rue Lacoste broj
23, u mračnom, uskom prolazu. - Dobro mjesto - reče Drew.
- Nije bilo drugog. Ne znam tko plaća račune za Grad
Svjetlosti, ali moraju biti stravični.
- Kad spominješ svjetlo, to je jedini način da odredimo stan.
- Krivo — reče pukovnik. — To je na petom katu, zapadni
ugao.
- Šališ se.
- Ja se ne šalim kad pod ogrtačem nosim dva automatika s
posebnim prigušivačima, četiri okvira metaka i skraćenu verziju
MAC-10.
Page 276
- Kako si saznao?
- Zahvali Moreauu, koji te i dalje želi pred streljački vod,
ali primio je tvoj paket.
- Koniga?
- Tako je. Zgodno je što Surete ima dobrog prelata u svo
jim dosijeima.
- Kao neonacistu?
- Ne, njegova sklonost dječacima. Podneseno je pet ano
nimnih pritužbi.
- A što je sa stanom?
- Claude je ušao u trag vlasniku zgrade, a ostalo je bilo la
ko. Nitko se ne želi petljati sa službom koja mu može navući na
vrat porezne urede i sanitarnu inspekciju.
- Stanlev, ti si čudo.
- Ne ja, Moreau, a dio dogovora je i da se ti ispričaš njego
vim ljudima, kupiš im vrlo skupe darove i odvedeš ih na vrlo, vrlo
skupu večeru u Tour d'Argent. S obiteljima.
- To je dvomjesečna plaća!
- Ja sam prihvatio, u tvoje ime... A sad, da vidimo kako će
mo ovo izvesti bez ikakve pomoći.
- Prvo uñemo unutra, pa uz stubište - odgovori Latham.
— Vrlo tiho i oprezno.
- Imat će stražu na stubištu. Bolje dizalom. Bit ćemo dva
pijanca koji pjevaju nešto kao, "Aupres de Ma Blonde", glasno ali
ne preglasno.
- Nije loše, Stosh.
- Ja sam bio u igri dok si ti još skupljao tajne poruke u
nagradnim igrama na kutijama kukuruznih pahuljica. Idemo diza
lom do šestog ili sedmog kata i onda silazimo. Ali, u pravu si što
se tiče tišine i opreznosti, to ti priznajem.
- Hvala za kompliment. Stavit ću to u radnu biografiju.
- Ako se izvučeš iz ovog, možda će ti trebati jedan primje
rak i prije nego što misliš. Čini mi se da bi te Wesley Sorenson
rado vidio na položaju u Mongoliji. A sad idemo. Drži se zgrade;
s petog kata oni imaju velik mrtvi kut.
Latham i Witkowski, jedan za drugim, šuljali su se ulicom Lacoste, stalno se
sklanjajući u kućne veže dok nisu stigli do broja 23. Ulazna vrata su bila na
razini ulice; ušli su, provjerili zaključana vrata hodnika, pa proučili popis
stanova i stanara. - Znam kako se ovo radi — reče pukovnik i rukom dotakne zvono
jednog
stana na devetom katu. Kad preko Zvučnika odgovori iznenañeni, pospani ženski glas,
on odgovori tečnim francuskim. — Ja sam satnik Louis d'Ambert iz Surete. Možete
zvati moj ured i provjeriti moj identitet, ali životno je važno. U ovoj zgradi su
opasne osobe koje bi mogle nanijeti zlo stanarima. Moramo ući i uhititi ih. Evo,
dat ću vam broj mog ureda u Surete pa možete provjeriti.
— Nije važno! — reče žena. — Kriminal je danas posvuda -
kriminalci, ubojice u našoj zgradi! — Začulo se zujanje i Drew i
Witkowski su ušli.
Dizalo je bilo na lijevoj strani; ploča na zidu pokazivala je da je na četvrtom
katu. Latham pritisne dugme; dizalo se odmah oglasi. Kad su se vrata otvorila,
svjetlo na ploči u dizalu pokazivalo je da je netko na petom katu pritisnuo crveno
dugme, što je značilo silazak.
- Mi imamo prednost - reče Stanlev. - Pritisni drugi kat.
— To su neonacstii - prošapće Drew. - Sigurno su oni!
- U ovo doba, u pravu si, vjerojatno - složi se pukovnik.
— Dakle, izaći ćemo, sići stubištem, uvući se u vežu i vidjeti rade
li još naši instinkti.
Radili su. Sjurivši se natrag u prizemlje, čučnuli su u dnu popločenog hodnika i
ugledali, kad su se vrata dizala otvorila, Karin de Vries, povezanih usta, u
pratnji trojice muškaraca, svi u običnoj civilnoj odjeći.
— Halt! — uzvikne Witkowski, izronivši iz sjene, Latham uz
Page 277
njega, s uperenim oružjem. Najudaljeniji neonacist se okrene, po-
segnuvši u navlaku na svom ramenu. Pukovnik ispali iz automati-
ka s prigušivačem; čovjek se opet okrene uhvativši se za ruku i
padne na zemlju. - Ovo je bilo lakše nego što sam mislio, hlo-
pak — nastavi Witkowski — ovi super Arijevci nisu tako pametni
kao što misle da jesu.
- Nein! — vrisne očito voña trojke, uhvativši Karin i zaklo
ni se iza nje pa izvuče svoj pištolj. — Jedan pokret i ova žena je
mrtva! — viknuo je, a cijev je bila uperena u desnu sljepoočicu
De Vriesove.
— Znači da sam pokazala hrabrost u borbi — reče Karin
hladno, otrgnuvši zalijepljeni povez sa svog lica.
- Was?
— Objasnili ste, morate Harrvu Lathamu udijeliti hitac iz
milosrña na lijevoj strani lubanje. Vaše oružje je na mojoj desnoj.
- Halt's Maul!
— Samo mi je drago što me ne smatrate smećem, što nisam

kukavica. Moje smaknuće će barem biti časno.
— Tišina! — Neonacistički voña je povuče, uz struganje pe
ta, prema vratima. - Bacite oružje! — vrisnuo je.
— Baci ga, Stanlev - reče Drew.
— Naravno — reče pukovnik.
A onda sa stubišta dopre glas, ljutiti glas koji je govorio francuski. — Kakav je
to nered? — vikala je je jedna starija žena u noćnoj košulji, silazeći niz stube. —
Skupo plaćam stanarinu da se mogu naspavati nakon cijelog dana u pekari i onda
moram ovo trpjeti?
U trenutku iznenañenja, Karin izleti iz ruku svog stražara, a Witkowski izvuče
drugi automatik ispod svog ogrtača. Kad se De Vries izmakla, on ispali dva hica,
jedan u čelo neonacista, a drugi u njegov vrat.
— Mon Dieu! — vrisne žena na stubištu i otrči gore.
Latham pojuri do Karin i zagrli je, svom snagom. — U redu
sam, dušo, u redu sam! - rekla je, opazivši suze kako se kotrljaju niz njegovo
lice. - Jadnice moj - govorila je - gotovo je, Drew.
— Vraga je! - vikne pukovnik, držeći dva neozljeñena neo
nacista na nišanu. Nacist kojeg je ranio dizao se s poda. — Evo
- reče Stanlev, podigavši svoje i Lathamovo oružje i pruži jedno
De Vriesovoj. - Pokrivajte ove smradove koji mogu hodati, a ja
ću dokotrljati drugog gada za nama. Ti, hlopak, uzmi taj tvoj
šminkerski telefon i nazovi Durbanea u veleposlanstvo! Nabavi
nam kolica!
— Ne mogu, Stosh.
— Za kog' vraga ne?
— On je možda jedan od njih.
Bila je ponoć po vašingtonskom vremenu, a Wesley Sorenson je proučavao materijale
koje mu je, iz dokumentacije CIA-e, poslao Knox Talbot. Proučavao ih je satima,
pedeset i jedan dosije, tražeći onaj odlučujući komadić informacije koji bi jednog
osumnjičenog izdvojio od ostalih. Njegovu koncentraciju narušio je izbezumljeni
poziv Claudea Moreaua, iz Pariza, s opisom Latha-movog nedopustivog ponašanja.
— Možda je naišao na nešto, Claude — Wesley je rekao umirujući ga.
- Ako je, trebao nam je reći, a ne krenuti, sam. Ja ovo neću

tolerirati!
— Daj mu vremena...
— Ni govora. On ide izvan iz Pariza, izvan iz Francuske!
— Vidjet ću što mogu učiniti.
— On je već učinio svoje, mon ami.
Kasnije, nakon jednog neugodnog razgovora s podjednako bijesnim Witkowskim, Moreau
se ponovno javio u pet sati ujutro, po pariškom vremenu. Horizont prekriven olujnim
oblacima počeo se razvedravati. Drew je predao potvrñenog neonacista u liku
protestantskog svećenika.
- Moram priznati, on je djelomično opravdao svoje posto
Page 278
janje — rekao je Francuz.
- Znači, može ostati u Parizu?
- Na vrlo čvrstoj uzdi, Wesley.
Vrativši se mogućim sumnjivcima izdvojenim iz materijala kojeg je dobio od
Agencije, šef Konz-op nastavi odbacivati očite negativne odgovore, kao što je i
Knox radio. Meñu ostalih dvadeset i četvoro birao je na temelju nekad uvažavanih
principa motiva i mogućnosti, plus element kojeg je Sorenson zvao "zašto na treću
potenciju"; osim prvenstvenih i sekundarnih motiva, uvijek je i jedan sakriveni. Na
kraju, kao rezultat životnog vijeka provedenog u potrazi za neuhvatljivim, ostala
su još trojica mogućih, koji će takoñer biti odbačeni ako se ni jedan ne pokaže
točnim. Svaki sumnjivac imao je ono što je on nazvao "neutralnim licem",
fizionomiju kojoj su nedostajale oštre, odreñene crte lica, od one vrste koju
politički karikaturisti naglašavaju. Drugo, ni jedan nije imao utjecajan ili
odgovoran položaj, zbog čega izlaganje riziku ne bi došlo u obzir. Meñutim, svaki
je bio dio, ili imao pristup, analitičkim timovima, bilo kao veze ili istraživači.
Treće, svaki je živio bolje od svojih vidljivih mogućnosti.
Peter Mason Payne. Kadrovski razvoj prema potrebama odjela. Oženjen, dvoje djece;
živi u Vienni, Virginia, u kući vrijednoj 400.000 dolara, s nedavno dograñenim
bazenom, procijenjena cijena 60.000 dolara. Automobili: Cadillac Brougham i Range
Rover.
Bruce N.M.I. Withers. Knjigovodstvo uredskih potraživanja, jedan od mnogih.
Razveden, jedna kćer, ograničena prava posjećivanja. Bivša žena živi na istočnoj
obali Marvlanda, kuća od 600.000 dolara, kupili navodno njeni roditelji. Subjekt
stanuje u
stambenom bloku u skupljoj četvrti Fairfaxa. Automobil: Jaguar SJ6.

Roland Vasquez-Ramirez. Istraživač trećeg stupnja i jedan od četiri koordinatora,
kojih ima četvoro, zajedno s dva viša stupnja. Oženjen, nema djece. Stanuje u
prestižnijem stambenom naselju sa zelenim površinama, u Arlingtonu. Žena, sitna
odvjetnica u ministarstvu pravosuña. Poznati posjetitelji skupih restorana, odjeća
po mjeri. Automobili: Porsche i Lexus.
To su bile osnovne činjenice, nijedna dokazano relevantna dok se ne prouče odnosi
unutar Agencije. Peter Mason Payne je provjeravao tražene specifične sposobnosti
kandidata. Nužno je morao postavljati pitanja u različitim odjelima i punopravno
tražiti odgovarajuće primjere kako bi dobio jasniju sliku. Posao Bru-cea Withersa
bio je opravdavanje ogromnih troškova za uredsku opremu, uključujući i složenu
elektroniku. Posve logično, trebao je osobno nadzirati, čak i koristiti, odreñene
strojeve, kako bi mogao od nadreñenog tražiti potpis velikih narudžbenica. Roland
Vasquez-Ramirez koordinirao je protok informacija izmeñu tri istraživačka stupnja.
Nesumnjivo, bilo je izvanrednih ograničenja, zapečaćenih omotnica i sličnog i
čovjek koji bi ta pravila narušio ne bi samo izgubio posao nego bi vjerojatno bio i
zakonski gonjen. Meñutim, ta ograničenja, koja se često bez zle namjere narušavaju
u interesu brzine rada, ne bi zaustavila neprijatelja države koji bi isto to radio
sa zlom namjerom.
Sva trojica odgovarali su modelu neonacističke krtice. Imali su motiv, održavanje
svog načina života, prilike, zahvaljujući pristupu informacijama kojeg je
omogućavao njihovh položaj... ono što je nedostajalo, bio je apstraktni "zašto na
treću". Što bi ijed-nog od njih navelo da ode korak dalje i postane izdajica?
Nacist koji je ubio dva zarobljena nacista. I onda on pomisli da ga je, možda,
pronašao; ali samo, možda. Svaki kandidat bio je u biti glasnik, veza izmeñu
nadreñenih; nijedan nije sam imao stvarnu vlast. Payne je proučavao sažetke
kandidata i oni koje je on propustio, uskoro su zarañivali više novaca nego on.
Withers je mogao samo preporučiti skupe kupnje - kupnje, zbog kojih su oni koji ih
naručuju postajali još uspješniji — a koliko ih je bilo na drugom kraju povratnog
lanca, dok on nije dobivao ništa? S.O.P.; Standardni postupak. Vasquez-Ramirez je
zaista i bio glasnik, sravnjivao je zapečaćene omotnice A, B i C, tajne koje će
drugi procijeniti, dok je on ostajao izvan igre. I svaki od njih je na
svom neuočljivom poslu, donoseći odluke koje je bilo lako odbaciti, proveo godine
bez velike mogućnosti za napredovanje. Takvi ljudi su bili plodno tlo za
nezadovoljstvo.
Više nije bilo vremena za intelektualiziranje, daljnju analizu. Ili je u pravu,
razmišljao je Sorenson, ili je u krivu, što je značilo povratak na početak. Kao što
Page 279
je učio Drewa Lathama, u ranom razdoblju njegove obuke, ponekad je najbolji izravni
napad, naročito ako je potpuno neočekivan. Pitao se, je li Drew upotrijebio tu
strategiju i kod neonacista-svećenika. Ako ne baš točno, zaključi Wesley, sasvim
sigurno, varijaciju. Uz vremenski tjesnac, baš nije bilo alternative. Posegnuo je
za telefonom.
— Molim vas, je li to Peter Mason Payne?
— Ovdje Pete Payne, tko je tamo?
— Kearns, iz Agencije — odgovori Sorenson, upotrijebivši
ime relativno poznatog zamjenika direktora. — Mi se ne pozna
mo, Pete i žao mi je što vas gnjavim u ovo doba...
— Nema problema, gospodine Kearns, ja gledam televiziju u
svojoj radnoj sobi. Moja žena je otišla na spavanje; kaže da pro
gram ništa ne valja i ima pravo.
— Dakle, neće vas smetati ako prekinete na nekoliko minuta?
— Ni najmanje. Što mogu učiniti za vas, gospodine?
— Malo je osjetljivo, Pete, ali ja vas u ovo doba zovem zato
što biste mogli sutra biti pozvani gore i možda bi htjeli razmisliti
o svojim odgovorima.
— Kakvi odgovori? Kakva pitanja? - Peter Mason Payne
možda i nije krtica-likvidator, pomisli Wesley, ali nešto od nekog
uzima. Ono, kako je ostao bez daha prije nego što će progovoriti.
— Imali smo ozbiljne kadrovske probleme, pa održavamo
procjenjivačke sastanke, držimo ih gotovo danonoćno, prokleti
bili. Nekoliko vaših preporučenih kandidata bili su vrlo nezado
voljavajući, što je Kompaniju stajalo dosta izgubljenih radnih sati.
— Ili se radilo o njihovim radnim životopisima ili su kandi
dati uvježbali kvalifikacijski razgovor, gospodine Kearns. Nikad
nisam propustio nikog za koga nisam vjerovao da može raditi taj
posao i nikad nisam uzeo mito za preporuku!
— Shvaćam. — Dakle, to je to, zaključi Sorenson. Poricanje
je bilo prebrzo, a on to nije čak ni spomenuo. — Ali ja to nisam
rekao, zar ne, Peter?
— Ne, ali ja sam čuo glasine - bogate obitelji koje žele da
im klinci nekoliko godina budu u Agenciji jer to dobro izgleda
kad krenu na neki drugi posao... Ne kažem da nije moguće, nekoliko njih se može
promaknuti, zbog, kako sam rekao, pogrešnih podataka i naučenih odgovora, ali morat
ćete pitati i ostale suradnike za te stvari. Oni bi vam te informacije mogli dati,
ja to nisam nikad radio.
Hvala Bogu što su te držali podalje od terena, gospodine Payne, pomisli direktor
Konz-op, izdržao bi jedanaest sekundi. Meñutim, Peter Payne ga je upravo naveo na
zaključno pitanje. — Dakle, možda netko od ostalih pokušava na vas nešto svaliti.
Vidite, roditelji jednog od naših nezadovoljavajućih kažu da su se s jednim
suradnikom sastali kasno preksinoć, rano ujutro zapravo, kako bi mu platili. — Do
vraga, ne sa mnom!
— Gdje ste vi bili, Pete?
— K vragu, to je lako. - Olakšanje u Pavneovom glasu bilo
je, pa, bolno. — Moja žena i ja bili smo gore kod kongresmena
Ehrlicha, u njegovom domu, navečer, na roštilju sa susjedima —
kasno, jer je Kuća zasijedala. Bili smo tamo do, otprilike, dva i
trideset u jutro i iskreno, gospodine Kearns, nikome od nas nije
palo na pamet da sjedne u auto i nekamo se vozi.
Kandidat odbačen.
— Gospodin Bruce Withers, molim vas?
— Nitko drugi ovdje ne živi, prijatelju. Tko si ti?
Sorenson ponovi priču o zamjeniku Kearnsu, zaustavivši se
na stalnim, značajnim premašajima u uredskim potraživanjima.
— Visoka tehnologija je skupa, gospodine direktore. Ništa ja
tu ne mogu i iskreno, nije u mojoj nadležnosti da takve odluke
donosim.
— Ali u vašoj je nadležnosti izdavanje preporuka, zar ne?
— Netko mora obaviti početni specifikacijski posao i to ja
Page 280
radim.
— Uzmimo, imate dvije suparničke ponude za jače računalo
u rasponu od sto tisuća dolara. Vaša riječ znači puno, zar ne?
— Ne, ako moji šefovi razlikuju megabajt od svog lakta.
— Ali većina od njih to ne zna, zar ne?
— Neki da, neki ne.
— Pa, kod takvih koji ne znaju, vaša preporuka se vjerojatno
prihvaća, što kažete?
— Vjerojatno. Ja odradim svoju domaću zadaću.
— A moglo bi biti slučajeva u kojima bi vam izbor odreñene
kompanije mogao biti od koristi, zar ne?
». A
— Prestanite s takvim pitanjima! Što mi pokušavate prilijepi -
ti?
— Preksinoć je izvršena isplata, rano ujutro, bit ću točniji,
od strane tvrtke iz Seattlea, s lobistma ovdje u Washingtonu. Mi
bismo htjeli znati jeste li to bili vi.
— Ovo je sranje — uzvikne Withers, gotovo bez daha. —
Ispričavam se, gospodine direktore, ali ja sam duboko uvrijeñen.
Ja sam na ovom bijednom poslu već sedam godina zato jer po
znajem visoku tehnologiju bolje od bilo koga drugog, ali to je
zemlja nigdina! Ne mogu biti zamijenjen, pa ne idem na više, čak
ni na niže, što vam, valjda, nešto govori.
— Ne bih vas htio uvrijediti, Brace, samo želim znati gdje
ste bili jučer u tri sata ujutro.
— Nemate nikakvog prava to pitati.
— Ja mislim da imam. Tada je izvršena isplata.
— Slušajte, gospodine Kearns, ja sam razveden čovjek i mo
ram tražiti svoja uživanja gdje mogu, ako me razumijete.
— Čini mi se. Gdje ste bili?
— Sa ženom čiji muž nije u zemlji. Njen muž je general.
— Hoće li vas ona podržati?
— Ne mogu vam dati njeno ime.
— Saznat ćemo, to znate.
— Da i hoćete... U redu i ovu večer smo proveli zajedno,
upravo je otišla. General je na inspekcijskoj turi po Dalekom Is
toku i zove je oko jedan sat - Bože sačuvaj da poremeti vojni
raspored zbog usamljene žene. To je cijela priča o njenom braku.
— Vrlo dirljivo, Bruce. Kako se ona zove?
— Treba joj dvadest, dvadeset i pet minuta da stigne kući.
— Njeno ime, molim?
— Anita Griswald, žena generala Andrewa Griswalda.
— "Ludi Andy" Grisvvald? Pokora Songchowa u Vijetnamu?
On je prilično star, zar ne?
— Za vojsku, sigurno. Anita je njegova četvrta žena. Ona je
puno mlaña, a njega Pentagon drži na dužnosti bez rasporeda,
dok ga se ne uspiju riješiti, dogodine i to bi, koliko shvaćam, htje
li učiniti što prije.
— Zašto se ona uopće udala za njega?
— Bila je bez novca i imala troje djece. Dosta pitanja, gos
podine direktore.
Kandidat i dalje otvoren.
— Gospodina Vasquez-Ramireza, molim lijepo?

— Samo malo — reče ženski glas, s lagano obilježenim mek
sičkim naglaskom. — Moj muž je na drugom telefonu, ali brzo će
završiti. Što ću reći, tko zove?
— Zamjenik direktora Kearns, CIA, gospoño odvjetnice.
— Znate da sam pravnica?.... Oh, naravno, znate.
— Ispričavam se što tako kasno zovem, ali hitno je.
Page 281
— I trebalo bi biti, sefior. Moj suprug radi satima za vas, po
nekad do kasno navečer. Radije bih da mu plaćate po satu, ako
bih smjela predložiti. Molim, pričekajte.
Tišina. Nije bilo zabilježeno da Vasquez-Ramirez radi prekovremeno. Četrideset i
pet sekundi kasnije, "Rollie" Ramirez se javi na telefon. - Gospodine Kearns, što
je tako hitno?
— Propusti u vašem odjelu, gospodine Vasquez-Ramirez.
— Molim vas, mi smo se upoznali, gospodine. Rollie ili Ra
mirez, to je dovoljno.
— Ušteda na vremenu, istina.
— Prehlañeni ste, gospodine Kearns? Ne zvučite kao inače.
— Gripa, Ramirez. Jedva dišem.
— Rum, vrući čaj i limun, to će vam pomoći... Dakle, kakvi
su to propusti i kako vam mogu pomoći?
— Vode do vašeg odjela.
— U kojem nas ima četvorica — upadne Latinoamerikanac.
- Zašto zovete mene?
— Zvat ću i ostale; vi ste prvi na popisu.
— Zato jer moja koža nije tako blijeda kao kod dragih?
— Oh, prekinite!
— Ne, neću "prekinuti", jer to je istina. "Hombre" je prvi na
kojeg ćete se okomiti.
— Sad vi vrijeñate i mene i sebe. Prije dva dana, za novac su
otkrivene maksimalno povjerljive informacije iz vašeg odjela, za
veliki novac i mi imamo ljude koji su ga platiti. U ovom trenu, ra
di se samo o tome tko je isplaćen! Dakle, ne lupetajte mi o rasiz
mu. Tražim propust, a ne uvrijeñenog "hombre"!
— Reći ću vam ovo, Americano. Kad nas se ne plaća za in
formacije, dajemo ih besplatno. Da, bilo je doba kad sam na pari
otvarao zapečaćene omotnice, ali samo kad je na njima pisalo
"Karipski bazen". Zašto sam to radio? Objasnit ću. Bio sam šes
naestogodišnji vojnik u Zaljevu Svinja i proveo pet godina u smr
dljivim Castrovim zatvorima dok me nisu razmijenili za lijekove.
Velike Estados Unidos pričaju i pričaju, ali ne čine ništa da oslobode moju Kubu!
— Kako ste ušli u Agenciju?
— Na najlakši mogući način, amigo. Trebalo mi je šest godi
na, ali postao sam obrazovan čovjek, s tri akademska stupnja,
previše kvalificiran za ono što ste mi ponudili, ali prihvatio sam,
vjerujući iskreno da ćete uočiti moje kvalifikacije i dati mi položaj
na kojem bih se mogao pokazati. Niste, nikad, jer ja sam "hom-
bre" a vi ste bili skloni bijelim dečkima i crncima - o, koliki su
nekvalificirani crnci izabrani prije mene! Morali ste isprati svoj
rasistički obraz, a oni su bili rješenje.
— Mislim da niste pošteni.
— Mislite što hoćete. Ja ću izaći iz ove kuće za dvadeset se
kundi i nikad me nećete naći!
— Molim vas, nemojte! Ne progonim ja vas, niste to vi. Ja
progonim naciste, ne vas!
— Kog' Boga vi pričate?
— Previše je složeno - reče Sorenson mirno. - Ostanite
na svom poslu i radite svoje. Od mene nećete imati nikakve štete,
a potrudit ću se da vaše visoke kvalifikacije uoče oni koji bi za
njih trebali znati.
— Zašto bih na to računao?
— Jer ja sam lažnjak, nisam u Kompaniji. Ja sam direktor
jedne vanjske agencije koja često surañuje s CIA-om na najvišoj
razini.
— Krugovi u krugovima — reče Vasquez-Ramirez. — Gdje
će to završiti i kada?
— Vjerojatno, nikada — odgovori Sorenson. - Sigurno ne
dok ljudi ne budu vjerovali jedni drugima - što neće biti nikada.
Kandidat moguć.
Page 282
33
Odjednom, direktor Konzularnih operacija shvati da bi trebao slijediti svoje
neposredne instinkte. Peter Mason Payne je isključen, Roland Vasquez-Ramirez jedva
moguć, ali kao kost u njegovom grlu ostao je Bruce Withers, čovjek hitra jezika, s
preuvjerlji-vom sagom o jadnoj udovici ili raspuštenici s troje djece koja se
uhvatila jednog prestarjelog generala armije, sa svim mirovinskim beneficijama koje
su uz to išle. Withersu bi bilo lako doći do generalove žene auto-telefonom, ako je
zaista provela večer s njim, ili u njenom domu... Treba joj dvadeset — dvadeset i
pet minuta. Više nego dovoljno da usamljena generalova žena dobije upute. Odgovor
bi mogao biti negdje drugdje. Na istočnoj obali Mary-landa, možda, kod bivše žene
Brucea N.M.I. Withersa.
Opet Sorenson dohvati telefon, nadajući se da će ime Wit-hers biti navedeno zbog
kćerke, tinejdžerke. I bilo je, s dodatnim imenom, Mcgraw. McGraw-Withers.
— Da... halo — prošaptao je uspavani glas na vezi.
— Oprostite mi, gospoñice McGraw, što vas zovem u ovo
doba, ali hitno je.
— Tko ste vi?
— Kearns, zamjenik direktora CIA-e. Radi se o vašem biv
šem suprugu, Bruceu Withersu.
— Koga je sad nasadio? - upita jedva budna bivša gospoña
Withers.
— Možda vladu Sjedinjenih Država, gospoñice McGraw.
— Hvala za "gospoñice" - zaslužila sam. Naravno, nasadio
je vladu, zašto bi trebalo biti drukčije? Razmahivao se sa svojom
CIA-značkom, nije puno pričao, ali davao je do znanja, on }e go
spodin Supernjuškalo, osobno, uvijek kad se nekome upucavao.
— Koristio je Agenciju za osobne usluge?
— Molim vas, gospodine, tko ste već, moja obitelj ima veze
po cijelom Washingtonu. Kad smo saznali da je spavao sa sva
kom tajnicom i svakom usput pokupljenom mačkom iz poduzeća
pod vojnim ugovorima, moj otac je rekao da bi ga se trebali riješiti i jesmo.
- Ipak ima pravo na posjete vašem djetetu.
- Pod najstrožim nadzorom, uvjeravam vas.
- Zato jer se bojite zlostavljanja?
- Dobri Bože, ne. Kimberlv je možda jedina osoba na svi
jetu s kojom taj nitkov može uspostaviti nekakav kontakt.
- Zašto to kažete?
- Zato jer se djece ne boji. Njeni zagljaji brišu strahotu ko
ja je u njemu.
- Kakva strahota, gospoñice McGraw?
- On je najnetolerantniji čovjek na svijetu! Mrzi toliko ljudi
da ne znam odakle početi. Crnce, ili kako on kaže, gnjusne crn-
čuge i "digiće" i "iskošene" - to su Azijati - one koji govore špa
njolski, gadove Židove, svakog tko nije čisti bijelac i kršćanin, a
on sasvim sigurno nije kršćanin. On bi sve htio ukloniti. To je nje
gov kredo.
Kandidat prihvaćen.
Bila su četiri sata poslijepodne po pariškom vremenu, sat je označavala duboka,
odzvanjajuća zvonjava sata nad kaminom u stambenim prostorijama veleposlanika
Daniela Courtlanda, u američkom veleposlanstvu. Veleposlanik, bez kaputa, povezi
preko grudi i lijevog ramena vidljivi pod otvorenom plavom košuljom, sjedio je za
antiknim stolom koji je služio kao pisaći stol, tiho razgovarajući preko telefona.
Na drugoj strani velike ukrašene sobe, Drew Latham i Karin de Vries sjedili su
jedno nasuprot drugome u brokatom presvučenim naslonjačima, isto tako tiho
razgovarajući.
— Kako ruka? — pitao je Drew.
— Dobro je. Noge, još uvijek bole — odgovori Karin, tiho
se smijući.
— Rekao sam ti da skineš cipele.
— Onda bi mi stopala na obje noge bila izderana, dušo. Ko
liko smo hodali od Lacoste dok nisi zvao Claudea da nam poša
Page 283
lje prijevoz? Ja mislim, gotovo četrdeset minuta.
— Nisam mogao zvati Durbanea. Ni sad još ne znamo kako
on stoji, a Moreau je bio zaposlen oko našeg nacističkog svećenika.
— Vidjeli smo tri odvojena policijska auta. Sigurna sam, je-
dan od njih bi nas povezao.
— Ne, Witkowski je tu imao pravo. Bilo nas je petoro, što bi
značilo dva onakva mala auta ili kombi. Onda je tu bio problem,
kako ih uvjeriti da nas voze u veleposlanstvo, a ne na policiju,
zahtjev kojeg bi sigurno odbili, budući da je jedan neonacist bio
ranjen. Čak i Claude je bio zahvalan što smo ga čekali. Kako je
rekao, "Već je ionako previše babica." — Ne bi nam trebao poli
cijski izvještaj, ili Surete.
— A Deuxieme nije nikog našao u Chateau de Vincennes?
— Nikog s oružjem, a park su pročešljali.
— Čudno — reče De Vries, mršteći se. — Bila sam uvjerena
da će se tamo odigrati ubijanje.
— Ti si uvjerena, a ja mogu potvrditi, ravno iz Konigovih
usta. To je scenarij kojeg je opisao.
— Pitam se, što se dogodilo.
— Prilično je jasno. Nisu dobili konačni znak za pokret, pa
je pogubljenje obustavljeno.
— Shvaćaš li da govoriš o našim vlastitim životima?
— Nastojim da to ostane klinički čisto.
— Razorno si uspješan.
Zvono na glavnom ulazu u stan zazvoni. Latham ustane i pogleda prema Čourtlandu,
koji kimne i dalje ostavši telefonirati. Drew priñe vratima, otvori ih i pusti
unutra Stanleva Witkowskog. - Napredujemo li? — upita Drew.
— Po svemu izgleda — odgovori pukovnik. — Pričekat ću
dok se veleposlanik skine s telefona. On to mora čuti. Jeste li se
vas dvoje odmorili?
— Ja jesam, Stanlev — odgovori Karin iz naslonjača. — Ve
leposlanik Courtland je bio tako ljubazan da nam da gostinjske
sobe. Ja sam odmah zaspala, ah ovaj moj prijatelj nikako se nije
micao od telefona.
— Tek nakon što si se ti zakleo da je sterilan — doda Drew.
— Nijedan telefon ovdje ne bi mogao prisluškivati ni sam
Swiety Piotr, kako ga je moja mila pokojna majka običavala zvati.
Kome si se javio, hlopak?
— Amo-tamo sa Sorensonom. I on je uznapredovao.
— Ima li što o virdžinijskom ubojici?
— Pričepio ga je. Neće moći ni do zahoda a da ga ne čuju.
Daniel Courtland spusti slušalicu, nesigurno se okrenuvši u
stolici i lecne se od boli, pozdravljajući Witkowskog. - Pozdrav,
pukovniku, što se dogodilo u bolnici?
— Sve je u rukama britanskog MI-5, gospodine. Pojavio se
pulmolog po imenu Woodward, s Kraljevskog medicinskog fakul
teta, tvrdeći kako ga je Foreign Office zamolio da doleti ovamo i
pregleda gospoñu Courtland - na tvoj zahtjev. Pobrinuli su se za
to.
— Ja nisam postavio takav zahtjev — reče veleposlanik. -
Ne znam ni za kakvog doktora Woodwarda, a još manje za Kra
ljevski medicinski fakultet.
— To nam je poznato — reče Witkowski. — Naša francu-
sko-američka jedinica u bolnici zgrabila ga je baš kad je htio laž
noj gospodi Courtland dati injekciju strihnina.
— Hrabra žena. Kako se zove?
— Moskowitz. Iz New Yorka. Njen pokojni muž bio je fran
cuski rabin. Sama se javila za tu zadaću.
— Onda joj mi moramo sami nadoknaditi trud. Možda mje
sec dana odmora, s plaćenim troškovima.
Page 284
— Ja ću proslijediti ponudu, gospodine... Kako se vi osjećate?
— Bit ću dobro. Smo malo zguljene kože, ništa ozbiljno.
Imao sam sreću.
— Vi niste bili meta, gospodine veleposlanice.
— Da, to sam shvatio - reče Courtland tiho. - Pa, upo
znajmo se svi s novostima.
— Gospoña de Vries mi je upravo rekla koliko cijene vaš
poziv da ostanu ovdje.
— S obzirom na ovo što su prošli, ovdje su u karanteni, ako
treba i trajno. Vaše potpuno osiguranje je, vjerujem, na mjestu.
— Praktično, cijeli vod marinaca, gospodine. Ako čuju ko
rak ili sušanj, vade oružje.
— Dobro. Sjednimo, prijatelji, moramo sve zbrojiti. Vi prvi,
Stanlev.
— Krenimo od bolnice — počne Witkowski, spustivši se u
naslonjač do Karin. - To je bila diverzija, ah' britanski doktor za
pluća, taj Woodward, zaista je dobio odobrenje Quay d'Orsava
kao jedan od liječnika gospoñe Corutland, samo što je odobrenje
stiglo prekasno. On je već bio tamo.
— To mi izgleda prilično nemarno za neonaciste — reče
Courtland.
— Pariz je jedan sat pred Londonom, gospodine - napo
mene Latham, sjedajući. — To je opća pogreška, iako, vi ste u
pravu, bilo je nemarno.
— Možda i nije — reče De Vries, a sve oči se okrenu prema
njoj. — Zar ne bismo mogli imati prijatelja u redovima engleskih
neonacista? Kašnjenje s odobrenjem kad je potrebno a onda kad
sumnjivo kasni, odobrenje stiže; ima li boljeg načina da se privu
če pažnja na takvog ubojicu?
— To je prekomplicirano, Karin - pukovnik se nije složio
- i ostavlja previše prostora za pogrešku. Veza u lancu je presla
ba; krticu bi odmah pronašli.
— Komplikacije su naš posao, Stosh, a pogreške su ono za
čime tragamo.
— Je li to lekcija s visine?
— Daj — Drew je bio uporan — ona bi mogla imati pravo.
— Dakako, mogla bi; nažalost, mi to u ovom trenu ne mo
žemo znati.
— Zašto ne? Možemo slijediti trag. Tko je u Quay d'Orsavu
dao Woodwardu odobrenje za bolnicu, čak ako je i bilo prekasno?
— Zato i ne možemo znati. Došlo je iz ureda izvjesnog Ana-
tolea Blanchota, člana Zastupničkog doma. Moreau je to provje
rio.
— I?
— Nema ništa. Taj Blanchot nikad nije čuo za doktora Wo-
odwarda a nema ni bilješke o telefonskom pozivu iz njeogov ure
da u bolnicu Hertford. U stvari, jedini put kad je Blanchot uopće
zvao London bilo je prije više od godinu dana, s kućnog telefona,
kako bi se kladio na konjskim utrkama. — Nacisti su, znači, sa
mo pokupili ime.
— Mislio sam, kako si ti rekao, da je nešto postignuto.
— I je, ali ne s Woodwardom.
— Pa gdje onda? - upadne Courtland.
— Govorim o paketu kojeg je agent Laham isporučio Deu-
xieme u ranim jutarnjim satima, gospodine.
— Luteranski svećenik? — upita Karin.
— I ne znajući, Konig je ptica pjevica — reče Witkowski.
— Što pjeva? - Drew se nagne naprijed u naslonjaču.
— Ariju, zvanu, "Der Meistersinger Traupman".
— Kirurg iz Niirnberga? — nastavi Latham. — Krupni na
cist kojeg je Sorenson iskopao od... — on zastane, pogledavši bes
Page 285
pomoćno veleposlanika.
— Da, Drew — reče Courtland tiho — od staratelja moje
žene, u Centraliji, Illinois... Razgovarao sam sa gospodinom Sch-neiderom. On je
sad star čovjek s brojnim bolnim uspomenama i žaljenjem i sve što je rekao,
vjerujem, istina je.
— Sasvim sigurno, o Traupmanu govori istinu — reče pu
kovnik. - Moreau se sastao s Traupmanovom bivšom ženom u
Munchenu, prije nekoliko dana. Ona je sve potvrdila, s dvostru
kim svastikama.
— I to mi je poznato. — Veleposlanik ponovno tiho progo
vori, kimnuvši glavom. - Traupman je bio operativac u provoñe
nju operacije Sonnenkind diljem slobodnog svijeta.
- Što je Claude o Traupmanu saznao od luteranskog sveće
nika? - upita Karin.
— Ukratko, da ga se Konig i drugi poput njega na višim ra
zinama, boje i pružaju mu usluge kad i gdje mogu. Moreau je sh
vatio da je Traupman glavni igrač, ali sad misli da je i nešto dru
go. Misli da Traupman ima neku vrstu moći nad neo-pokretom,
moć koja sve drži tamo gdje ih on želi.
— Nacistički Raspućin? — nastavi De Vries. — Nedodirljva
osoba iza carskog trona, koja taj tron kontrolira?
— Znamo da postoji novi Fiihrer — reče Witkowski — sa
mo nemamo pojma tko je on.
— Ali ako je ovaj novi Hitler taj tron...
- Ovdje vas ja moram zaustaviti, Karin - Daniel Court-

land je prekine, iznenada ustajući, polako, bolno, iz stolice za an
tiknim stolom.
- Oprostite, gospodine veleposlanice...
- Ne, draga moja, moje isprike, tako mi nalaže moja vlada.
- Kog' vraga to pričate?
- Polako, Drew, samo polako - reče Courtland. - Moglo
bi vas zanimati, telefonski sam razgovarao s Wesleyem Sorenso-
nom, koji je privremeno preuzeo odgovornost nad odreñenim taj
nim djelatnostima. Ja ne smijem niti slušati niti sudjelovati u ni
kakvim daljnjim razgovorima o ovoj temi. Meñutim, kad ja napu
stim sobu, vi ga agente Latham, trebate nazvati ovim telefon pod
skramblerom i poslušati što on ima reći... A sad me ispričajte, ja
ću se povući u biblioteku, gdje je dobro opskrbljeni bar. Kasnije,
ako vam je do neobveznog razgovora, molim, pridružite mi se. —
Veleposlanik odšepa izvan iz sobe, zatvorivši čvrsto vrata za so
bom.
Drew skoči iz naslonjača i pojuri do telefona. Jedva je sjeo i
I
već je pritiskao brojeve. — Wes, ja sam. Čemu vudu?
- Je li veleposlanik Daniel Rutherford Courtland u Parizu
napustio prostoriju?
- Aha, naravno, što je?
- U slučaju da je ovaj razgovor kompromitirajući, ja, We-
sley Theodore Sorenson, direktor Konzularnih operacija, preuzi
mam punu odgovornost za ovu akciju po članu sedamdeset i tri
statuta Tajnih Djelatnosti u odnosu na jednostrane, pojedinačne
odluke na terenu...
- Hej, prokletstvo, to je moja rečenica!
- Skupi ekipu, letiš u Niirnberg; uhvati doktora Hansa Traup-
mana. Otmi gada i dovedi ga u Pariz.
34
Robert Durbane sjedio je za radnim stolom u svom uredu, do zapečaćenog
Komunikacijskog centra; zabrinut čovjek. To je bilo više od osjećaja, jer osjećaji
Page 286
su apstraktni, utemeljeno na bilo čemu od uznemirenog želuca do ranojutarnje svañe
sa ženom. Njegov želudac je bio savršeno u redu, a njegova žena, već dvadeset i
četiri godine i dalje njegov najbolji prijatelj; posljednja svaña bila je kad im se
kćerka udavala za rock glazbenika. Ona je bila za; on nije bio. On je izgubio. Ne
samo da je brak bio uspješan, nego se njegov dugokosi zet popeo na nešto što se
zove "top lista" i zaradio više novaca za mjesec dana nastupa u Las Vegasu nego što
bi Bobby Durbane zaradio za pedeset godina. A ono što je tasta najviše zbunilo,
bila je činjenica da je muž njegove kćerke pristojan mladić koji ne pije ništa jače
od bijelog vina, ne drogira se, ima magisterij iz književnosti i ispunjava
križaljke brže od Bobbva. Ovo nije bio logičan svijet.
Pa zašto se osjeća tako neugodno? - pitao se. To je, vjerojatno, počelo sa
zahtjevom pukovnika Witkowskog, za ispisom iz računala svih telefonskih i
radio-poziva iz kom-centra u posljednjih sedam dana. Onda je dopunjeno diskretnim,
a ipak prilično očitim ponašanjem Drewa Lathama, čovjeka kojeg je smatrao svojim
prijateljem. Drew ga je izbjegavao, što nije bilo slično tom službeniku Konz-op.
Durbane je ostavio dvije poruke za Lathama, jednu u njegovom stanu u rue de Bac,
koji se obnavljao i jednu Odjelu veza veleposlanstva. Ni jedna nije uzvraćena, a
Bobby je znao da je Drew u veleposlanstvu, da je tamo cijeli dan, zatvoren u
veleposlanikovom stanu na gornjem katu. Durbane je znao da su se odigrali potresni
dogañaji, da je Cour-tlandova žena bila preksinoć tako teško ranjena da se nije
očekivalo da će preživjeti, ali uz sve, ignorirati poruke svog prijatelja
"jajoglavog", to nije bilo u Lathamovom stilu. Naročito, uzevši u obzir da mu je
Bobby spasio život nekoliko noći ranije.
Nešto nije bilo u redu; dogodilo se nešto što Durbane nije
shvatio, a postojao je samo jedan način da se sazna što je to. Uzeo je telefon,
onaj koji je imao vezu sa svim telefonima u veleposlanstvu, bez obzira na
ograničenja i pritisnuo broj Courtlan-dovog stana.
— Da?
— Gospodine veleposlanice, ovdje Robert Durbane iz kom-
centra.
— Zdravo... Bobby - reče Courtland oprezno. — Kako ste?
— Na meni je, mislim, da ja to vas pitam, gospodine. —
Nešto nije bilo u redu. Pristojnom čovjeku iz State Departmenta
bilo je neugodno. — Govorim o vašoj supruzi, dakako. Čuo sam
da je u bolnici.
— Rade sve što je moguće i to je sve čemu se ja mogu na
dati. Osim vaše poznate ljubaznosti, koju cijenim, ima li još što?
— Da, gospodine. Poznato mi je da nitko ne bi smio znati
da je Drew Latham živ, ali ja blisko surañujem s pukovnikom
Witkowskim. Štoviše, znam i da je Drew tamo gore i jako bih že
lio s njim razgovarati.
— Oh... zatekli ste me, Durbane. Pričekajte.
Linija je ostala na čekanju, tišina uznemirujuća, kao da se donosi odluka. Napokon,
javi se Drewov glas. - Hej, Bobby?
— Ostavio sam ti nekoliko poruka. Nisi me zvao.
— Nisam ni pisao. Osim što sam mrtav i preselio na bolji
svijet, do guzice sam u gužvi, uz nekoliko drugih manje zanimlji
vih stvari.
— Mogu misliti. Ali, mislim da bismo trebali razgovarati.
— Doista? O čemu?
— Znam da želim s tobom razgovarati i to ne preko telefo
na. Mogu li?
— Čekaj malo. — I opet je tišina bila sveobuhvatna, ali kra
ća nego prijašnja. — U redu — reče Latham, vrativši se na tele
fon. — Ima jedno dizalo za koje nisam znao, koje se zaustavlja
na tvom katu. Bit ću u njemu, u pratnji tri naoružana marinca, a
ti trebaš očistiti hodnik. Bit ćemo tamo za pet minuta.
— Tako daleko je otišlo? — upita Durbane tiho. - Ja? Ja
sam odjednom opasna zona?
Sedam minuta i dvadeset osam sekundi kasnije, Drew je sjedio u stolici pred
Durbaneovim radnim stolom, a njegov ured je prethodno provjerila jedinica marinaca
i nikakvo oružje nije nañeno.
Page 287
- Stoje ovo, do vraga? — rekao je operativni šef kom-cen-
tra. — Što sam, za ime Božje, učinio da zaslužim ovakve gesta-
povske postupke?
- Upotrijebio si pravu riječ, Bobby. Gestapo, kao u rječni
ku nacizma.
- Što to govoriš?
- Poznaješ li ženu po imenu Phvllis Cranston?
- Jasno. Ona je tajnica onog, kako mu je ime, trećeg ili
četvrtog atašea ispod veleposlanikovog otpravnika poslova. I što?
- Je li ti ona rekla tko je pukovnik Webster i gdje je smje
šten?
- U stvari, je, ali nije ni trebala.
- Što hoćeš reći?
- Što misliš, tko je sredio komunikaciju izmeñu veleposlan
stva i lutajućeg pukovnika Webstera? Dvije ili tri promjene hote
la. Izmeñu tvojih kretanja i kretanja gospoñe De Vries, čak ni
Witkowski nije mogao sve pohvatati.
- Znači sve je bilo u tajnosti?
- Mislim da je ona previše upotrebljavana fraza, "maksi
malno povjerljivo" pridružena jednako zlorabljenom "prvenstvu".
Što misliš, zašto sam bio tako oštar s Cranstonicom? Zahtijevao
sam da mi kaže otkuda ona zna. Čak sam prijetio da ću je razot
kriti, što mi nije bilo lako, jer i moja majka je bila alkoholičarka.
To je gnusna bolest.
- Što ti je rekla?
- Slomila se, plakala i mrmljala neka naklapanja. Nalila se
noć prije toga i njenog obrambenog mehanizma nije uopće bilo.
- Ti je, izgleda, dobro poznaješ.
- Hoćeš iskreno, Drew? Moja žena i ja smo otišli jednom
na neki prijem u veleposlanstvo i Martha - moja žena - vidjela je
Phvllis kako visi oko bara i usisava piće. Ja sam mislio, kako bi
drukčije normalna osoba opstala na takvom poslu, a da ne doñe
do ruba, k vragu, to sam i sam radio. Ali Martha je drukčije mi
slila; prošla je zadnje godine moje majke. Rekla mi je, neka joj
pomognem, jer njoj treba pomoć, zbog "samopotcjenjivanja" i
sličnih fraza. I ja sam pokušao i, očito, nisam uspio.
- Znači nisi nikome drugome rekao tko sam ja ili u kojem
sam hotelu?
- Dobri Bože, ne. Čak ni kad je taj govnar za kojeg Cran-
stonica radi došao njuškati oko tvojih suradnika ili sredstava, re-
kao sam mu da nemam pojma tko je to preuzeo. Bio sam sretan što je Phvllis shvatila
da treba zavezati.
— Zašto je on njuškao?
— Taj dio je zvučao u redu — odgovori Durbane. — K vra
gu, svi znamo da Konzularne operacije ne nadgledaju jelovnike
kuhinje u veleposlanstvu. Rekao je da mu se javio jedan francu
ski poduzetnik i ponudio mu ulaganje u nekakve sumnjive nek
retnine. Mislio je da bi tvoja ekipa mogla provjeriti zakonitost
tog tipa. To je u skladu s njim, Drew. čranstonica kaže da pro
vodi više vremena ručajući s pariškim poslovnjacima nego s oni
ma koji bi nam mogli koristiti.
— Zašto nije otišao Witkowskom?
— To nisam ni trebao pitati. To nije stvar sigurnosti; on ne
može koristiti jedan organ veleposlanstva za svoje osobne finan
cijske transakcije.
— A što sam ja, mali prst?
— Ne, ti si više kao lutajuće oko koje nadgleda unutarnje
operacije značajne kozularne ispostave, što se može protumačiti
kao savjetovanje osoblja s obzirom na njihovo ponašanje, finan
cija i drugih stvari. To barem govori tvoj curriculum vitae.
— Netko bi ga trebao preraditi — reče Lahtam.
Page 288
— Zašto? Tako je krasno nejasan.
Drew se zavali u stolici, nagne glavu, oči mu se nakratko zaustave na bijelom
stropu i on glasno uzdahne. — Dugujem ti ispriku, Bobby, a to mislim iskreno. Kad
sam od Phvllis Cranston saznao da si ti jedan od dvojice kojima je rekla tko sam i
gdje sam, ubrzao sam - ne, zabrljao - krivi zaključak. Činilo mi se da je podupire
ono što se dogodilo one noći kad su me neonacisti gotovo ubili u vozilu
veleposlanstva, s onim kurvinim sinom... kako se nazvao?... C-Zwolf. Vrijeme
odvijanja je izgledalo - pa, izgledalo je sumnjivo.
— I bilo je - složi se Durbane — a postojao je i dobar raz
log zašto su nacisti stigli tamo prije nas...
— To je. Kako?
— C-Zwolf. Otkrili smo to drugo jutro i uključili u izvještaj.
Tvoj njemački vozač dao je frekvenciju našeg pomoćnog unutar
njeg radija svojim prijateljima, kilometrima daleko i ostavio pre
kidač na prijenos. Čuli su sve što si rekao, od trenutka kad si oti
šao iz veleposlanstva. Kad si me zvao zbog pomoći, oni su radili
brzo.
— Kriste, bilo je tako jednostavno, a ja se nisam sjetio po
gledati u radio!
— Da jesi, vidio bi malu crvenu točkicu u sredini ploče, ko
ja označava prijenos.
— Prokletstvo!
— Do vraga, nemoj sebe kriviti. Prošao si kroz strašnu ve
čer; bili su sitni jutarnji sati, a ti iscrpljen.
— Ne volim ti to priznati, Bobby, no to mi nije isprika. Kad
doñeš do te točke, izbaciš sav adrenalin kojeg imaš, jer baš tada
si ranjiv... Iako, čudno je, zar ne? Neonacisti su se usmjerili na
Phvllis Cranston.
— Zašto bi to bilo čudno? Ona je nestabilna, a nestabilnost
je med i mlijeko za one koji se žele ubaciti.
— A njen šef?
— Ne vidim vezu.
— Postoji, prijatelju moj, postoji, vjeruj mi.
— Ako postoji — reče Durbane, zureći u Lathamove zamu
ćene oči — postiže se kliještima. Koncentriraj se na njih dvoje;
udari alkoholičarku i prignječi pohlepnog, ambicioznog šefa. Jed
no ili drugo će se slomiti i bez tvog velikog truda.
— Zahvaljujući tebi, Bobby, jedan od njih nije. A sad idemo
na drugog. Javi se Phvllisinom šefu i reci mu da si razgovarao s
jednim od mojih ljudi koji mii je preuzeo poslove. Reci, moj su
radnik je pristao provjeriti nekoliko bankara, ako mu on da ime
svog poduzetnika.
— Ne razumijem...
•- Ako ti ne da ime, znat ćemo da ne može. Ako da, znat ćemo tko je iza njega, tko
ga programira.
— Mogu to odmah učiniti — reče Durbane, dohvativši svoj
telefon i nazove atašeov ured. - Phvllis, ja sam, Bobby. Daj mi
ušminkanog idiota - i, Phyl, to nema nikakve veze s tobom... Poz
drav, Bancroft, ovdje Durbane iz kom-centra. Upravo sam razgo
varao s Lathamovim glavnim istraživačem i iako je vraški zapo
slen, kaže da bi mogao iznazivati neke bankarske tipove, za tebe.
Kako se zove taj tvoj mešetar?... Shvaćam, shvaćam. Da, reći ću
mu. Javit ću ti se. - Durbane spusti slušalicu i zapiše. — Ime je
Vaultherin, Picon Vaultherin, s kompanijom istog imena. Ban
croft je rekao da kažem tvom uredu da njegov konzorcij ima eks
kluzivna prava na približno pet tisuća hektara posjeda u dolini
Loire.
— Baš zanimljivo — reče Drew, okrenuvši glavu i zagleda

se u zid.
— Godinama se priča da se dosta tih starih chateua raspada
Page 289
a nitko si ne može priuštiti skrpati ih. Isto tako, poduzetnicima
cure sline na mogućnost kupnje zemlje gdje bi izgradili desetak
mini-posjeda uz ogromnu dobit. Baš bih mogao uložiti koji dolar
ili barem navesti mog zeta da o tome razmisli.
— Tvog zeta? — upita Latham, okrenuvši se prema šefu
kom-centra.
— Nije važno, to je previše nezgodno. Ne bi znao tko je on,
ništa više nego ja, kad ne bi bio oženjen za moju kćerku.
— Onda, neka bude.
— Molim te. Kako bi ti krenuo na tog Vaultherina?
— Dat ću to Witkowskom, a od njega će preuzeti Moreau iz
Deuxieme. Treba nam provjera zaleña tog Vaultherina... i uvid
tih ekskluzivnih prava u dolini Loire.
— Kakve veze ima jedno s drugim?
— Ne znam, samo bih to htio istražiti. Netko je možda neg
dje pogriješio... I zapamti, Bobby, ja nisam bio ovdje. Nisam mo
gao, mrtav sam.
Bilo je devet i trideset navečer i kuhari u veleposlanstvu su za Karin i Drewa
pripremili odličnu večeru. Stjuardi su namjestili stol u dnevnom boravku, sa
svijećama i dvije boce vrhunskih vina — jedno crno, na sobnoj temperaturi (uz
debeli biftek na naglo, za Lathama) — a drugo ohlañeni Chardonnay (uz filet od
lista za De Vries). Daniel Courtland im se, meñutim, nije pridružio, po nalogu
svoje vlade, jer, podrazumijevalo se, doći će pukovnik Witkowski i raspravljat će
se o strategiji s kojom veleposlanik nije smio biti upoznat. Mogućnost poricanja
ponovno je imala prvenstvo.
- Zašto imam dojam da mi je ovo posljednji obrok prije
pogubljenja? — reče Drew, uz zadnji komadić krvavog odreska,
uzimajući treću čašu svog Pommarda.
- I bit će, ako nastaviš ovako jesti — odgovori Karin. -
Upravo si konzumirao kolesterola dovoljno da začepi arterije di-
nosaura.
- Tko to više može znati? Stalno mijenjaju. - Margarin je
dobar, maslac je grozan... maslac je bolji, margarin je gori. Ja
čekam novu medicinsku analizu koja će reći da je nikotin lijek za rak.
— Umjerenost i razolikost, to je odgovor, dragi.
— Ne volim ribu. Beth je nikad nije znala skuhati kako tre
ba. Uvijek se osjećao miris ribe.
— Drew - počne Karin, trenutak kasnije - jesi li se javio
roditeljima da im kažeš istinu o tebi i Harryu?
— Još nisam, nije još vrijeme.
— To je strašno okrutno. Ti si sada njihovo jedino dijete i
bio si s njim kad je ubijen. Ne možeš ih preskočiti; sigurno su
slomljeni.
— U Beth se mogu pouzdati, ali ne u oca. On prilično otvo
reno nastupa i nije jako sklon vlastima, recimo tako. Čitav život
je proveo u borbi sa sveučilišnom politikom i ograničenjima ar
heoloških istraživanja u raznim zemljama. Ne bi bilo neočekiva
no da on zatraži potvrdu vjerodostojnosti, a ja mu to ne mogu
pružiti.
— Ne zvuči baš različito od svojih sinova, rekla bih.
— Možda. Za to još nije vrijeme. — Vrata veleposlanikovog
stana zazvone. Smjesta, iz kuhinje na katu izañe stjuard. — Oče
kujemo pukovnika Witkowskog — reče Latham. — Otvorite mu
vrata, molim.
— Da, gospodine.
Dvanaest sekundi kasnije, šef sigurnosti veleposlanstva ude u dnevni boravak, a kad
je pogledao stol u očima mu se pojavi neslaganje. — Koji je ovo vrag? — oštro
upita. - Vi ste najednom dio diplomatskog društva?
— Ja, osobno, predstavljam narod Oza - odgovori Drew,
cereći se. — Ako su svijeće prejake, naši robovi Žvakači ugasit
će nekoliko.
— Ne obaziri se na njega, Stanlev - reče Karin - popio je
Page 290
tri čaše vina. Ako ti poželiš nešto, možemo dobiti, sigurno.
— Ne, hvala. — Witkowski sjedne. — Pojeo sam jako do
bar odrezak u uredu, čekajući da se Moreau javi.
— Previše kolesterola — reče Latham. — Nisi čuo za to?
— Ne u zadnje vrijeme, ali čuo sam Moreaua.
— Što kaže? - upita Drew, naglo uozbiljen.
— Taj Vaultherin je relativno čist, na površini, ali ima pita
nja. Zaradio je bogatstvo na novogradnjama oko Pariza i pritom
se i dosta njegovih ulagača obogatilo.
— Pa? I drugi su tako radili.

— Ali nijedan s takvim zaleñem. On je mladi arogantni gu
sar u financijskim krugovima.
— I opet, što je tu novo?
— Njegov djed je bio član Milice...
— Čega...?
— Francuske pronacističke policije za vrijeme rata - odgo
vori Karin — osnovane pod njemačkom vlasti kao kontra Pokre
tu otpora. To su bili najamnici srednje kategorije bez kojih naci
sti ne bi mogli kontrolirati okupiranu zemlju. Ološ.
— U čemu je poanta, Stanlev?
— Vautherinovi glavni ulagači su iz Njemačke. Kupuju sve
što mogu.
— A što je s dolinom Loire?
— Zamalo je posjeduju, ili barem, velike komadine zemlje
uz rijeku.
— Imaš uvid u vlasništvo?
— Da, imam - reče pukovnik, izvadivši presavijeni list pa
pira iz džepa i pruži ga Drewu. — Ne znam baš što nam mogu
reći, većinom su to već generacijama obiteljski posjedi. Oni koji
nisu ili su podržavljeni, jer nitko nije plaćao porez, pa su tako
postali lokalne znamenitosti, ili su ih nedavno pokupovale film
ske i druge zvijezde, dok im njihovi knjigovoñe nisu objasnili ko
liko košta održavanje. Dobar dio tih je sad na prodaju.
— Ima li ikakvih generala na popisu?
— Kako možeš vidjeti, petnaest ili dvadeset poimence, ali
to je samo zato, jer su kupili svoje parcelice od dva-tri hektara i
platili porez za njih. Ima ih barem još desetak drugih, generala i
admirala koji su nagrañeni "doživotnim korištenjem" zbog svojih
vojničkih zasluga za Republiku Francusku.
— To je ludo.
— I mi to isto radimo, hlopak. Imamo nekoliko tisuća vr
hunskih glavonja koji žive u raskošnim kućama unutar kruga voj
nih baza, nakon umirovljenja. To nije neuobičajeno, čak nije ni
nepošteno, ako promisliš. Provedu život zarañujući djelić onoga
što bi mogli zaraditi u privatnom sektoru, a ako nisu izvikana
imena koja traže razni upravni odbori, ne mogu si priuštiti život
ni u Scarsdaleu, New York.
— O tome uopće nisam na taj način razmišljao.
— Pokušaj, agente Latham. Ja ću napuniti svojih trideset i
pet godina za osamnaest mjeseci i premda mogu svojoj djeci i unucima pružiti ludi
provod u Parizu, ako misliš da bi netko od mojih klinaca mogao doći k meni i
posuditi pedest tisuća zelembaća, zaboravi. Jasno, ja bih im dao, ali nakon toga
bih bio gol.
— U redu, Stanlev, shvaćam što hoćeš reći - reče Latham.
proučavajući popis. — Reci, Stosh, ove kupnje dvoraca, zašto ni
su navedeni stanari?
— Pravila Quay d'Orsava. Isto kao i u našoj zemlji. Ima lu
ñaka koji zamjeraju svojim zapovjednicima. Sjeti se vijetnamskog
veterana koji je pokušao ubiti Wesmorelanda pucajući kroz pro
zor?
Page 291
— Možemo li dobiti ta imena?
— Moreau vjerojatno može.
— Nek' to napravi.
— Zvat ću ga ujutro... A sad, hoćemo li razgovarati o ope
raciji koja nam je dodijeljena, naime, lov na doktora Hansa
Traupmana u Niirnbergu?
— Petorica, ne više — reče Drew, spustivši Witkowskijev
popis na stol. - Svaki s dobrim njemačkim i svaki s rangerskom
obukom, nijedan oženjen ili s djecom.
— Preduhitrio sam te. Dvojicu sam iskopao iz NATO-a, s
tobom i sa mnom to su četvorica, a imam i kandidata iz Marseil-
lesa koji bi mogao zadovoljiti.
— Dosta! — uzvikne Karin. — Ja sam peti čovjek - i to pu
no bolji, jer sam žena.
— Samo ti sanjaj, damo. Možemo se kladiti, Traupman ima
čuvare jednako kao da oko vrata nosi Hope dijamant, poput me-
zuzah.
— Moreau se brine za to — reče pukovnik. — Iskreno, on
bi htio sam preuzeti operaciju, ali bi ga Quay d'Orsav kao i fran
cuska vanjskoposlovna obavještajna služba raznijeli da pokuša.
Ali u propisima ne piše da nam on ne može pružiti pomoć. Tije
kom dvadeset i četiri sata očekuje izvještaj o Traupmanovoj
dnevnoj rutini i osiguranju.
— Idem s tobom, Drew — reče De Vries mirno. — Nikako
me ne možeš spriječiti, zato i ne pokušavaj.
— Krista mu, zaštol
— Zbog svih razloga koje vrlo dobro znaš i jednog kojeg ne
znaš.
— Što...?
- Kao što ti kažeš za Harrva i tvoje roditelje, reći ću ti kad

bude pravo vrijeme.
- Kakav je to odgovor?
- Za sada, jedini kojeg ćeš dobiti.
- Misliš li da ću se s tim zadovoljiti?
- Moraš. Ako odbiješ, ma koliko me to boljelo, otići ću i
više me nećeš vidjeti.
- Taj razlog za kojeg ne znam, toliko ti znači?
- Da.
- Karin, ti ćeš me otjerati uza zid!
- Nisam to htjela, dragi, ali neke stvari svi moramo jedno
stavno prihvatiti. Ovu, moraš ti.
- Trebao bih naći riječi da ti kažem, da na ovo sranje ne
padam! — reče Latham, zapiljivši se u nju. - Samo, ne nalazim
ih.
- Slušaj me, hlopak — Witkowski se uključi, gledajući obo
je. — Ne sviña mi se ta zamisao, ali ima i pozitivnu stranu. Žena
ponekad potiho probije puteve tamo gdje muškarac ne može.
- Što ti to, do vraga, predlažeš?
- Ne ono što ti misliš. Ali, budući da je tako odlučna, mo
že biti korisna.
- To je najledenija, najbezosjećajnija stvar koju sam ikad
od tebe čuo, pukovniče! Zadaća je sve, a pojedinac ništa?
- Postoji sredina, gdje je oboje suštinski važno.
- Ona bi mogla poginuti!
- Kao i svi mi. Mislim da ima jednako pravo na tu odluku
kao i ti. Ti si izgubio brata, ona je izgubila muža. Tko si ti, da se
igraš Solomona?
Bilo je dvadeset minuta do pet poslijepodne u Washingtonu, oni grozničavi trenuci
prije nego što će gužva ispuniti ulice, kad tajnice, službenici i tipkačice blago
napastuju svoje šefove da im daju posljednje upute za taj dan kako bi osoblje moglo
do garaža, parikrališta i autobusnih postaja prije velike gužve. Wesley Sorenson je
Page 292
napustio svoj ured, već je bio u limuzini, ali ne i na putu kući; njegova žena se
znala snaći s hitnim slučajevima, propuštala je lažne i zvala ga zbog onih koje je
procijenila stvarnima. Poslije gotovo četrdeset i pet godina, ona je razvila
jednako oštre instinkte kao i on, a on joj je zbog toga bio zahvalan.
Umjesto kući, direktor Konzularnih operacija je krenuo na sastanak s Knoxom
Talbotom, u Langlevu, Virginia. Šef CIA ga je uzbunio prije sat vremena; omča za
Brucea Withersa, agenta za kupnju visoke tehnologije, netrpeljivca i prvog
osumnjičenog za ubojstvo u sigurnoj kući, možda se već zategnula. Talbot je
zapovjedio prisluškivanje Withersovog telefona u uredu i u 2:13 poslijepodne, bio
je jedan poziv za njega: žena koja se predstavila samo kao Suzy. Knox je Wesleyu
pustio snimku preko sigurnog telefona.
— Bok, dušica, ovdje Suzy. Oprosti što te gnjavim na poslu,
medeni, ali, naletila sam na Sidneya, koji veli da ima ona stara
kolica za tebe.
— Srebrni Aston-Martin, DB-tri?
— Ako si tog htio, našao ga je.
— Hej, već ga njušim! To je auto iz "Goldfmgera".
— On ga ne bi dovezao na parkiralište, pa ćete se naći kod
tvog pojilišta u Woodbridgeu, oko pet i trideset.
— Slijedimo ga, ti i ja i nekoliko mladih snaga, Wes — re
kao je Talbot.
— Može, Knox, ali zašto? Tip je fašist, lopov i zakašnjeli japi,
ali kakve veze njegova kupnja skupog engleskog auta ima s tim?
— Sjetio sam se da posjedujem kompaniju koja radi auto
dijelove po narudžbi, u Iñahu — ili je Ohio? — pa sam se javio
momku koji je vodi za mene. On kaže da svatko, tko je auto-ma-
nijak, jako dobro zna da je "Goldfingerov" auto Aston-Martin
DB-Četiri, a ne Tri. Štoviše, rekao je da može shvatiti ako netko
kaže DB-Pet, jer nema tako puno razlike u dizajnu, ali DB-Tri,
nikada.
— Ja ne razlikujem Chevrolet od Pontiaca, ako ih uopće još
rade, što se toga tiče.
— Auto-manijak zna, naročito ako treba platiti preko sto ti
suća za njega. Nañemo se na južnom parkiralištu. Tamo je Wit-
hersov Jaguar.
Limuzina je ušla u veliki kompleks u Langlevu, vozač je za-krenuo prema južnom
parkiralištu. Zaustavio ih je čovjek u tamnom odijelu, podižući značku. Sorenson
otvori prozor. — Da, što je?
— Prepoznao sam auto, gospodine. Hoćete li izaći i krenuti
za mnom, odvest ću vas do direktora. Promjena vozila, nešto
manje uočljivo od limuzine.
— Ima smisla.
Promjena vozila značila je vožnju u bezličnom autu sumnjiva vlasništva. Wesley se
smjestio na stražnjem sjedištu uz Knoxa Talbota. - Nemoj da te zavara izgled — reče
direktor Agencije. — Ova čelična mamica ima motor s kojim bi vjerojatno pobijedila
na Indy 500 trci.
— Vjerujem ti na riječ, no, kakvog izbora imam?
— Nikakvog. Osim toga, uz dvojicu gospode sprijeda, iza nas
ide i drugi auto s još četvoricom gospode naoružanim do zuba.
— Očekuješ invaziju na Normandiju?
— Eno ga - upadne vozač. - Ide ravno prema Jaguaru.
— Idi polako, čovječe - reče Talbot. — Vozi u glavnoj tra
ci, samo ga nemoj izgubiti.
— Nikako, gospodine direktore. Volio bih pričepiti tog gada.
— A zašto, mladiću?
— Uhvatio se moje cure, moje zaručnice. Ona je u steno-
grafskom uredu. Nabio ju je u kut i htio pipati.
— Shvaćam — reče Talbot, nagnuvši se prema Sorensonu i
šapne mu preko ramena. — Volim kad postoji stvarna motiva
cija, a ti? To ja pokušavam usaditi u svoju kompaniju.
Page 293
Nakon gotovo jednosatne vožnje, Jaguar je skrenuo prema otrcanom motelu na rubu
Woodbridgea. Krajnje lijevo od niza kućica bila je minijaturna grañevina slična
staji, s crvenim neonskim znakom koji je izjavljivao KOKTELI, TV, SOBE. - Wal-dorf
brzinskog popodnevnog zanata, bez sumnje — primijeti Wesley, dok je Bruce Withers
izlazio iz svog auta i krenuo prema baru. - Predložio bih da se okrenete i
sparkirate više na desno od vrata — nastavio je, obraćajući se vozaču — pokraj one
spljoštene srebrne bube.
— To je Aston, DB-Četiri - reče Talbot — auto iz "Gold
fmgera".
— Da, sad ga se sjećam - dobar film. Ali zašto bi itko platio
sto tisuća dolara za njega? To čudo ne može biti jako udobno.
— Kako kaže moj upravitelj, to je klasika i sad je već uveli
ke preko sto tisuća. Vjerojatno, blizu dvjesto.
— A kako bi Bruce Withers došao i blizu takvog novca?
— Koliko neonaci-pokretu vrijedi ako se riješe dvojice za
robljenih nacista čiji jezici se mogu razvezati?
— Shvaćam što misliš. — Sorenson se ponovno okrene pre
ma prednjem sjedištu, kad je vozač ušao pokraj britanskog sport-
skog auta. — Bi li jedan od vas, momci, ušao unutra i malo pogledao?

— Da, gospodine — odgovori agent na mjestu suvozača — odmah, čim stigne naša
podrška... Evo, tu je.
U slabo osvjetljenom baru, klijentela je bila mješavina u stilu Sa-rovana: nekoliko
vozača kamiona, grañevinski radnici, dva ili tri studentska tipa, sjedokosi čovjek
čije je izborano, mrljama prekriveno lice nekad bilo aristokratsko i čija je
istrošena odjeća još pokazivala nekadašnju kvalitetu i kvartet postarijih lokalnih
kurvi. Brucea Withersa je pozdravio zdepasti barmen.
— Zdravo, mister W. — rekao je čovjek. — Želiš kućicu?
— Ne danas, Hank, danas se s nekim sastajem. Ne vidim ga...
— Nitko nije pitao za tebe. Možda kasni.
— Ne, tu je; njegov auto je vani.
— Vjerojatno je na prijestolju. Sjedni, pa kad izañe van, po
slat ću ti ga.
— Hvala i daj mi duplo od uobičajenog. Slavim.
Withers se smjestio u odjeljak s visokim naslonima u dnu bara. Stigao je njegov
veliki martini i on otpije gutljaj, u napasti da ode do prozora i ponovno pogleda
na Aston-Martina. To je bila prava stvar! Jedva je čekao da zaore ceste s njim,
jedva je čekao pohvaliti se Aniti Griswald - a naročito je jedva čekao da ga vidi
njegova kćerka Kimberlv! To je bilo puno uzbudljivije od bilo čega u čemu su je
njegovi ljigavi bivši svekri ili kuja od bivše žene, mogli vozati uokolo! Njegovo
ugodno sanjarenje iznenada je prekinuo krupni čovjek u kariranom odijelu koji se
odjednom pojavio i sjeo za stol njemu nasuprot. — Dobar dan, gospodine Withers.
Vidjeli ste DB-Četiri, siguran sam. Zgodan par kotača, zar ne?
— Tko si ti, do vraga? Ti nisi Sidnev, dvaput si veći od njega.
— Sidnev nije bio slobodan, pa ja preuzimam njegovo mje
sto.
— Nismo se sreli. Kako si znao da sam to ja?
— Fotografija.
— Ovdje sam najmanje već pet minuta. Zašto si čekao?
— Provjeravao sam — reče uljez, pogledavajući prema vra
tima.
— Provjeravao, što?
— Ništa, zaista. Bit ću iskren, donosim ti sjajne vijesti i zna

čajno bogatstvo.
— O?
— U džepu imam četiri neuhvatljiva čeka na donositelja,
svaki u iznosu od pedeset tisuća dolara, za ukupnu sumu od
dvjesto tisuća. Uz to je i poziv da posjetiš Njemačku, svi troškovi
plaćeni, dakako. Znamo da nisi iskoristio ljetni odmor; možda ga
sad možeš isplanirati.
— Moj Bože, je sam bez riječi! Ovo je sjajno. Znači, moj
Page 294
doprinos se cijeni, znao sam da hoće! Gadno sam riskirao, to
znate, zar ne?
— Dokaz je to što sam ja ovdje, nije li?
— Jedva čekam stići u Berlin, jer vi ste u pravu, mi smo u
pravu! Ova zemlja ide ravno u vražju mater. Što se tiče etničkog
čišćenja, trebat će nam jedno pedeset godina...
— Stani! — prošapće neznanac oštro, pogled mu se ponov
no zaustavi na vratima. - Tip koji je ušao nakon tebe, onaj u bi
jeloj košulji.
— Nisam primijetio. Što je s njim?
— Popio je nekoliko gutljaja piva, platio dvicom i otišao.
— Pa?
— Čekaj ovdje, vraćam se. — Čovjek se izvuče iz odjeljka,
brzo obiñe šank i ode do prljavog izloga na drugom kraju i zapi
lji se van. Odmah se odmaknuo i vratio do stola, smrknutog izra
za lica, očiju suženih. — Glupane jedan, pratili su te! — reče,
sjedajući.
— Čuo si me, idiote! Vani trojica razgovaraju s onim u bije
loj košulji, i vjeruj mi, oni nisu vlasnici ove rupe. Savezna vlada,
to im na licu piše.
— Isuse! Zamjenik direktora, Kearns, zvao me sinoć, po
stavljao glupa pitanja ali ja sam ga sredio.
— Kearns iz CIA-e?
— Tamo radim, sjećaš se?
— I predobro. — Neznanac se nagne preko stola, njegova
lijeva ruka na stolu, desna ispod. - Vi odgovarate onima koji
očekuju da ja odradim svoj posao, gospodine Withers.
— Daj mi novac i ja ću se izvući na stražnja vrata, tamo
gdje je dostava.
— I što ćeš onda?
— Čekati u nekoj praznoj kućici dok oni ne odu, podmititi
jednu od kurvi pa će se zakleti da sam bio s njom, ako bude po
trebno i krenuti kući. Sigurno je, to sam već radio. Zovite me ka
snije za Aston-Martin. Idemo!
— Ne bih rekao. — Sa šanka dopre provala bučnog smije
ha, popraćena s četiri prigušena pucnja ispod stola. Bruce Wit-
hers se tržne, gornji dio njegovog tijela priljubljen o naslon, oči
širom otvorene, a krv poteče iz ugla njegovih usta. Neznanac u
kariranoj košulji izvuče se iz odjeljka i mirno ode prema straž
njem ulazu za dostavu, strpavši pištolj s prigušivačem za pojas.
Otvorio je vrata i najamnik Maria Marchettija izañe van. Don od
Pontchartraina je provodio konkordat u život.
Devet minuta i dvadest i sedam sekundi je prošlo dok iz motela nisu provalili
povici. Jedna pretjerano našminkana žena izjuri na vrata, vičući. — Tako vam Boga,
nek' netko zove policiju! Ubili su čovjeka!
Agenti CIA-e utrče unutra, zajedno s direktorom i Wesle-yem Sorensonom. Svima u
baru je zapovjeñeno da ostanu na svojim mjestima i ne pokušavaju telefonirati.
Zlovoljni, obeshrabreni Knox Talbot, Sorenson uz njega, izašli su na svjetlost
sunca koje je zalazilo. Aston-Martin, DB-Četiri, je nestao.
35
Subjekt, doktor Hans Traupman (adresa gore) ima cjelodnevnu pratnju
tjelohranitelja, tročlanih jedinica u smjenama od osam sati koji su teško
naoružani, čak i kad prate kirurga u operacijsku dvoranu, gdje ostaju za vrijeme
operacije. Kad Traupman odlazi u restorane ili pribiva kazališnim, koncertnim ili
kakvim drugim zbivanjima, broj njegovih čuvara se često udvostručuje, sjede na
mjestima oko njega i često obilaze područje na vrlo profesionalan način,
pretražujući pojedine dijelove, Kad su u Traupmanovom domu, tjelohranitelji stalno
nadziru dizala, hodnike i okolicu njegove luksuzne stambene zgrade. To se odvija uz
dodatak brojnih alarmnih i pomoćnih ureñaja. Pri rijetkim posjetima javnim
zahodima, dva čuvara ulaze s njim, treći ostaje vani kako bi pristojno spriječio
Page 295
bilo čiji ulazak dok Traupman ne izañe. Vozilo u kojem se on vozi je oklopljena
Mercedesova limuzina, prozori od neprobojnog stakla, sa svih strana su mlaznice za
plin koji imobilizira napadače u drugim autima i mogu se aktivirati s upravljačke
ploče vozila. Kad putuje, leti privatnim mlažnjakom, kojeg drži u zapečaćenom
hangaru s alarmnim ureñajima, na jednom uzletištu južno od Numberga. Digitalne
kamere, uključene dan i noć, snimaju svaku aktivnost vani i unutra.
Jedini otklon od ove sigurnosne rutine je kad Traupman stigne u Bonn i odlazi
motornim čamcem na Rajnu u onim noćima kad, pretpostavlja se, ide na tajne sastanke
neonacističkog pokreta, (vidi prethodni izvještaj) Očito, nijedan od članova ne
smije imati posadu ili kapetana, zbog veličine i upravljivosti plovila. To je mali
čamac s motorom od 125 konjskih snaga i gumenim pontonima za napuhavanje, s desne i
lijeve strane. Meñutim, čak i tu postoji visoki stupanj sigurnosti, putem pokretnih
kamera koje šalju sliku i ton njegovim čuvarima u marini, gdje čeka standardni
helikopter pripremljen za hitno uzlijetanje. (Ovdje, možemo izvesti nepotvrñene
zaključke: Postoji radar koji odašilje koordinate riječne karte i kao i kod
Mercedesa, mlaznice plina na pramcu
namjenjene zaustavljanju ili ubijanju neželjenih putnika, a čovjek na kormilu je

zaštićen jednostavnom maskom, stoje primijećeno. Sretno, Claude. Za ovo mi doista
duguješ. Morao sam se izvući iz bonske marine s obećanjem da kupujem jedan američki
Chris-Craft. Srećom, ostavio sam ime jednog španjolskog tajnog krmka koje ovdje
radi, a duguje mi novac.
Tiho se smijući na posljednji paragraf, Drew Latham spusti Mo-reauov izvještaj na
antikni stol i pogleda Witkowskog i Karin, na trosjedu. — Ima li ikakve stvari koje
se taj kurvin sin nije sjetio? — upitao je.
— Prilično je potpuno - odgovori pukovnik.
— Ne bih znala — reče De Vries. — Nisam ga pročitala.
— Sad čitaj i plači. - Drew ustane i doda izvještaj Karin,
pa sjedne u brokatni naslonjač nasuprot njih dvoje. De Vries
počne čitati, a Latham nastavi. - Proklet bio, ako znam odakle
početi — reče. — Taj gad se doista dobro pokrio, sve do muškog
zahoda.
— Izgleda gadno na papiru, ali izbliza bismo mogli naći rupe.
— I trebamo. Po ovome sudeći, bilo bi ga puno lakše uklo
niti nego pokupiti.
— Uvijek je.
— Skrenuti pozornost. — reče De Vries, podigavši pogled s
Moreauovog izvještaja. — Samo mi to pada na pamet. Skrenuti
stražarevu pozornost nekako.
— To je aksiom — reče Witkowski. — Dalje, imobilizirati
ih i krenuti u napad. Pitanje je kako i koliko su disciplinirani nje
govi revolveraši.
— Kao što kažeš, Stosh, nećemo znati dok ne stignemo ta
mo.
— Usput rečeno, dvojica iz NATO-a su dolje, u mom ure
du. Stigli su iz Bruxellesa, s novim putovnicama i dokumentima
koji kažu da su prodavači za jednu zrakoplovnu kompaniju.
— Dobro pokriće - reče Latham. - Tih prodavača ima
po cijeloj Europi.
— Morali smo malo vrludati nezgodnim putevima da sve
sredimo. Cijelo jutro i dio poslijepodneva je trebalo da upotpuni
mo njihovu "autentičnost". Oni su doista na platnom popisu
kompanije.
— Je li to bilo neophodno? — upita Karin.

— Dakako, mlada damo. Bilo kakvo pozivanje na njihova
prava imena otkrilo bi radni životopis dva komandosa Specijal
nih snaga koji su radili s druge strane linije u Pustinjskoj oluji.
Svaki je spretan s nožem kao i s rukama, a o umijeću s garotom i
preciznom gañanju da ne govorim.
— I obojica govore francuski i njemački? - doda De Vries.
— Naravno. Prvi je satnik Christian Dietz, trideset i dvije
Page 296
godine, diplomirao na sveučilištu Denison, profesionalni vojni
kadar. Roditelji i djedovi su Nijemci, pokojni, pripadnici njemač
ke ilegale u Trećem Reichu. Njegov otac i njegova majka poslani
su U.S. kao djeca.
— A drugi? - upita Drew.
— Poručnik po imenu Anthonv, Gerald Anthonv. On je

malo zanimljiviji — reče pukovnik. — Ima dva magisterija iz
francuske i njemačke književnosti, pripremao je doktorat i preda
vao na malom fakultetu u Pennsvlvaniji kad je shvatio, po njego
vim riječima, da ne može podnijeti sveučilišnu politiku. Mislio
sam ih pozvati ovamo gore — nastavi Witkowski. — Trebali bi
se upoznati, nekako, na miru, neformalno.
— To je dobra zamisao, Stanlev — reče Karin. — Javit ću u
kuhinju da pripreme nešto hors d'oeuvres i kavu, možda neko
piće.
— Ne - usprotivi se Drew. — Bez hors d'oeuvres, bez ka
ve i sasvim sigurno, bez pića. Ovo je hladna paravojna operacija,
nek' ostane takva.
— Nije li to malo previše hladno?
— U pravu je, mlada damo, iako nikad nisam mislio da ću
to od njega čuti. Ja sam pogriješio, kasnije dolazi vrijeme za tak
ve neformalnosti. Nakon što vidiš gdje im uže popušta ili ne po
pušta uopće.
De Vries ga pogleda upitno.
— Oni su i dalje na procjeni — objasni Latham. — Procje
ni za posao — kako se ponašaju, što mogu ponuditi? O dva čas
nika Specijalnih snaga koji su djelovali iza neprijateljskih bojišni
ca u bilo kojem ratu, morali bi postojati prethodni podaci.
— Nisam bila svjesna da imamo toliki broj kandidata.
— Nemamo, ali oni to ne znaju. Zovi ih, neka doñu gore,
Stanlev.
Satnik Christian Dietz, s izuzetkom relativno niske grañe, mogao je sići s plakata
za Hitlerovu mladež. Plavokos, plavook. Imao je tijelo na kojem bi mu pozavidio
olimpijski prvak, a držao se zaista kao iskusni komandos. Poručnik Gerald Anthonv,
s druge strane, bio jednako mišićav ali puno viši, tamnokos, tanak kao trska,
čovjek koji je podsjećao na uspravni bič, spreman saviti se i smrtonosno udariti u
svakom trenutku. Kao suprotnost, njihova lica bila su bez zloće, oči bez ikakvog
traga neprijateljstva. A da bi nesklad bio veći, bili su, kako je Witkowski
spomenuo, u osnovi sramežljivi ljudi, koji su nerado isticali svoje dosadašnje
djelovanje ili pohvale.
— Bili smo na pravom mjestu u pravo vrijeme — rekao je
Dietz bez komentara.
— Naša obavještajna služba je bila odlična — dodao je An
thonv. — Bez nje, ispekli bi nas na iračkoj vatri.
— Proučili ste izvještaj o Traupmanu — Latham nastavi. —
Ima li prijedloga?
— Restoran — reče poručnik Anthonv.
— Rijeka — istodobno je rekao satnik Dietz. — U Niirn-
bergu čekamo, slijedimo ga u Bonn, iskoristimo rijeku.
— Zašto restoran? — upita Karin, obraćajući se Anthonvu.
— Lako je skrenuti pozornost...
— To sam i ja rekla — upadne De Vries.
— ... izazivanjem požara — nastavi poručnik — ili, uočiti
tjelohranitelje i imobilizirati ih silom ili sedativima s trenutnim
djelovanjem, u njihovoj vodi ili hrani. Iskreno, ja mislim da je
vatra djelotvornija. Sva ona flambirana jela; jako je jednostavno
zamijeniti tekućine i čitavo mjesto će biti puno vatre koja kratko
traje, ali će svi biti zaokupljeni time dok mi hvatamo subjekt.
— A rijeka - ubaci se Witkowski.
— Možemo začepiti mlaznice plina na pramcu - to smo već
radili. Sve ophodnje Saddama Husseina su ih imale. Onda razne-
Page 297
seš kameru snažnim udarom, metkom, kao da je došlo do elek
tričnog kvara sustava. Ključno je da se to radi podvodno, izvan
dosega kamere i to prije nego što se čamac približi obali. Popneš
se gore i izañeš iz tog područja.
— Idemo natrag - reče Latham. — Poručnice, zašto misli
te da je restoran u Nurnbergu bolji nego rijeka u Bonnu?
— Ušteda na vremenu, za početak, a na vodi ima previše

prostora za pogreške, gospodine. Vidljivost je slaba, možete pro
mašiti mlazice, kao i kamere - barem jednu. Helikopter ima sna
žne reflektore a motorni čamac je lako uočljiv. Koliko ja shva
ćam, neprijatelj bi više volio da subjekt bude ubijen metkom ili
bombom, nego da bude živ zarobljen.
— Dobar argument — reče pukovnik. — A vi, satnice, za
što mislite da je restoran loš izbor?
— Opet, previše prostora za pogreške, gospodine - Dietz
reče. - Uspaničena masa je dušu dala za ljude osiguranja. U tre
nutku kad se aktivira vatra, oni će pojuriti do subjekta, da ga za
štite, a čuvarima koji nisu za susjednim stolovima, ni na koji na
čin se ne može dati sedativ, čak ako i znate tko su.
— Dakle, vi se ne slažete s vašim suradnikom - reče Karin.
— Nije prvi put, gospoño. Obično to riješimo.
— Ali vi ste njegov nadreñeni - Witkowski upadne odlučno.
— Mi ne obraćamo veliku pozornost na čin — reče poruč
nik. — U svakom slučaju, ne u borbi. Za mjesec-dva ja ću biti
satnik i onda ćemo morati dijeliti račune za ručkove i večere. Vi
še neću moći zahtijevati da on sve plaća.
— Mršavi jede kao vol — tiho zagunña satnik Christian

Dietz.
— Imam sjajnu zamisao — Latham odjednom upadne. —
Nešto ćemo popiti!
— Ali ti si rekao, čini mi se...
— Zaboravi što sam rekao, generale De Vries.
Pet članova Operacije N-2 krenulo je u Niirnberg različitim letovima, Drew s
poručnikom Anthonvem, Karin sa satnikom Diet-zom, a Witkowski sam. Claude Moreau je
sve pripremio: Latham i De Vries imali su susjedne sobe u istom hotelu; Witkowski,
Anthonv i Dietz su bili u različitim hotelima na drugom kraju grada. Njihov
sastanak bio je sutradan u glavnoj gradskoj nimberškoj knjižnici, meñu knjigama
posvećenim povijesti nekada slavnog grada. Ušli su u dvoranu za sastanke kao tri
doktoranda i njihov profesor sa sveučilišta Columbia, u New Yorku, uz njemačkog
vodiča. Nikakvi dokumenti nisu bili potrebni, jer su Moreauovi agenti očistili
prolaz.
— Nisam pojma imao da je ovo mjesto tako lijepo! —
uzviknuo je Gerald Anthonv, jedini stvarni bivši doktorand iz Amerike. - Rano sam
ustao i šetao uokolo. Sve je tako srednje-vjekovno — zidine iz jedanaestog
stoljeća, stari kraljevski dvorac, kartuzijanski samostan. Kad bih pomislio na
Niirnberg, padala su mi na pamet samo suñenja nakon Drugog svjetskog rata, pivo i
kemijska postrojenja.
- Kako možete biti stručnjak za germanistiku a niste prou
čili rodno mjesto Hansa Sachsa i Albrechta Diirera? - reče Ka-
rin, dok su se smještali oko teškog, okruglog, blistavog stola.
- Pa, Sachs je bio prvenstveno glazbenik i dramatičar, a
Durer graver i slikar. Ja sam se usredotočio na njemačku književ
nost i često strašne utjecaje...
- Vas dvoje znanstvenika, mogu li? - Latham ih prekine,
a Witkowski se nasmije. - Trenutno imamo druge stvari na ras
poredu.
- Oprosti, Drew - reče Karin. — Jednostavno, takvo je
osvježenje što - nije važno.
- Mogu završiti tvoju primjedbu, ali neću - Latham upad
Page 298
ne. — Tko želi prvi?
- I ja sam rano ustao — odgovori stanik Dietz. — Ali ka
ko nemam tako estetske sklonosti, proučavao sam Traupmanovu
kuću. Deuxemeov izvještaj je sve rekao. Njegovi gorile šuljaju se
oko kompleksa kao čopor vukova. Ulaze unutra, izlaze van, kru
že oko zgrade i vraćaju; jedan nestane, drugi se pojavi. Nema na
čina da se unutra uñe i preživi, a poslije o tome priča.
- Mi nismo nikad ozbiljno razmatrali da ga hvatamo u nje
govom stanu - reče pukovnik. - Ovdašnji ljudi iz Deuxieme su
naši promatrači. Obavještavat će nas, putem telefonskih kodova,
svaki put kad on napusti svoj stan. Jedan od njih bi trebao usko
ro stići ovamo. Uzalud ste potrošili vrijeme, satnice.
- Ne mora biti, gospodine. Jedan stražar puno pije; to je
veliki, mesnati tip, on to ne pokazuje, ali poteže iz pljoske kad
god je u sjeni. Drugi ima svrab na preponama i trbuhu - uši,
možda, ili gljivice — on doslovno bježi u mrak i životinjski se
češe.
- Što time hoćete reći? — upita De Vries.
- Nekoliko stvari, gospodo. Uz tu informaciju, možemo se
postaviti tako da uhvatimo jednog ili drugog, ili obojicu, a kad ih
uhvatimo, uz pomoć onog što smo naučili izvučemo informacije
od njih.
— Koristili ste tu taktiku u Pustinjskoj oluji? — Witkowski

je bio vidljivo zadivljen.
— Tamo je to bilo uglavnom za hranu, pukovniče. Mnogi
od tih Iračana nije danima jelo.
— Želim znati kako on ulazi i izlazi iz svog auta — reče
Drew. — Mora izaći iz stambene zgrade i ući u auto i onda, pred
bolnicom, mora izaći iz auta i ući u bolnicu. Ili u podzemnom ili
nadzemnom parkiralištu, on se mora izložiti, barem na kratko.
To bi nam mogla biti najbolja prilika.
— Ograničenost mjesta i vremena moglo bi, isto tako, raditi
protiv nas, gospodine — napomene poručnik Anthonv. - Ako
mi o njima razmišljamo, sigurno će i njegovi tjelohranitelji.
— Imamo strelice, prigušivače i faktor iznenañenja — reče
Latham. — To češće uspijeva nego što ne uspijeva.
— Polako — opomene ga Witkowski — jedan promašaj i
ispadamo iz igre. Ako oni i malo nanjuše što mi ovdje radimo,
spremit će doktora Traupmana u bunker u Schwarzwaldu. Ima
mo samo jedan metak i bolje nam je da taj pogodi, rekao bih.
Dakle, čekamo, proučavamo i potrudimo se da nam to bude naj
bolji pogodak.
— Baš me to čekanje muči, Stosh.
— Mene puno više muči mogućnost promašaja — reče pu
kovnik. Odjednom, niski, vibrirajući zvuk dopre iz Witkowskije-
vog sakoa. On zavuče ruku i izvadi mali prenosivi telefon kojeg
mu je dala njemačka grana Deuxieme. — Da?
— Oprostite što kasnim na doručak — bile su riječi na en
gleskom izgovorene s čujnim francuskim naglaskom preko linije.
— Ja sam jako blizu kafića i trebao bih stići tamo za nekoliko
minuta.
— Opet ćemo vam naručiti jaja, dosad su se već ohladila.
— Hvala vam. Hladna pečena jaja nisu nikakva jaja.
Pukovnik se okrene svojim kolegama za stolom. — Jedan
od Moreauovih ljudi bit će ovdje za nekoliko minuta. Karin, bi li ti otišla do
ulaza i dovela ga ovamo?
— Dakako. Kako mu je ime ili kako se pokriva?
— Ahrendt, izvanredni profesor, nirnberško sveučilište.
— Idem. — De Vries ustane, ode do vrata i izañe.
— Ta dama je doista sjajna — reče mladi komandos, po
ručnik Anthonv. — Mislim, doista se razumije u povijest i umjet
Page 299
nost...
— Znamo — Latham ga suho prekine.
Čovjek s kojim se Karin vratila izgledao je kao prosječni njemački bankovni
činovnik, srednje visine, dobro obučen u dobro izglačanoj, srednje skupoj odjeći.
Sve je na njemu bilo srednje, što je značilo da je vrhunski operativac paukolike
Deuxieme.
— Imena nisu potrebna, gospodo — rekao je, ugodno se
smiješkajući. — Čak ni lažna imena — tako znaju zbuniti, zar
ne? Meñutim, zbog jednostavnosti, zovite me samo Karl, to je ta
ko često ime.
— Sjednite, Karl — reče Drew, pokazujući jednu praznu
stolicu. — Ne trebam vam reći koliko cijenimo vašu pomoć.
— Krenuli ste na izuzetno tešku zadaću.
— Mi, isto tako, imamo i izuzetno upotrebljivu pomoć —
reče Witkowski. — Možete li što dodati izvještaju?
— Ponešto. Počet ću s onim što smo ostvarili otkad je izvje
štaj poslan u Pariz. Traupman dogovara veći dio svojih osobnih
poslova preko ureda izuzetno bogatog predstojnika bolnice, čo
vjeka s političkim i društvenim vezama - to je ego trip za
Traupmana, kao da je predstojnik uvijek spreman čeka na njegov
znak.
— To je malo neobično, uzevši u obzir tko je Traupman -
reče Gerald Anthonv.
— Baš i nije, Gerry — Christian Dietz se nije slagao. — To
je kao da ministar obrane naručuje neku letjelicu preko Ovalnog
ureda. On može biti velik u svom području, ali nema većeg od
Predsjednika. To je u stvari, vrlo njemački.
— Točno. - Čovjek koji se nazvao Karl kimne glavom. -
A kako su te upute snimljene, vjerojatno, kako bi se izbjegla
pogreška ili odgovornost - takoñer, vrlo njemački - mi smo
pridobili jednog bolničkog službenika da nam otkrije Traupma-
nove upute.
— Nije li to opasno?
— Ne, ako se, zbog odore, uvjerio da se radi o sigurnosnoj
Polizei.
— Dobri ste, momci - reče Dietz.
— I trebamo biti, inače smo mrtvi - reče Karl. - Kako
bilo, Traupman je za večeras u osam i trideset, na terasi Garten-
hof restorana, rezervirao stol za šest osoba.
— Pokušajmo - odmah je prihvatio poručnik Anthonv.
— S druge strane, naš čovjek na uzletištu javlja da je Traup-
man naručio svoj zrakoplov za pet sati sutra poslijepodne. Odredište Bonn.
— Neonacistički sastanak na Rajni - reče Dietz. - Voda
je najbolja, znam ja.
— Dakle, imamo dvije mogućnosti — reče Latham čvrsto.
— Večeras u restoranu i sutra na Rajni. Što vi mislite, Karl?
— Podjednako su nesigurne. Želim vam sreću, prijatelji.
Na zapuštenom, otpisanom sletištu sjeverno od Lakenheatha, na pokošenim livadama
grofovije Kent sastavljene su dvije velike, preureñene Messerchmitove jedrilice ME
323. Još su samo trebali sletjeti mlažnjaci s motorima ugašenim na tri tisuće
metara visine, kako bi spuštanje stvaralo minimalnu buku. Vodena munja će se
dogoditi za stotinu sati.
Na najravnijem dijelu tla na nasipu izmeñu spremnika Dalecarlia i rijeke Potomac,
bile su još dvije — prethodno rastavljene i prevezene preko Atlantika — mamutima
slične, preureñene ME 323 jedrilice. Veliki spremnik, kojeg su napajali brojni
podzemni vodeni tokovi, bio je na kraju zadnje dionice MacArthur bulevara, i
opskrbljivao je vodom cijeli Arlington, Falls Church, George-town i District of
Columbia, uključujući i samu Bijelu Kuću. U odreñenom trenutku, namještenom na
djelić minute, dva thun-derbird mlažnjaka će se obrušiti, nakratko ugašenih motora,
kukama na repu zahvatiti jedrilice i podići ih u zrak. Zbog tromosti mase
jedrilica, uzlijetanje će biti uz podršku jednokratnih samo-zapaljivih raketa pod
Page 300
krilima jedrilica. Bit će aktivirane u trenutku zahvata. Taktika je provjerena na
poljima Mettmacha, Njemačka, u novom sjedištu Briiderschafta. Pravilno provedena,
bila je uspješna. I ovdje će biti pravilno provedena i cijela prijestolnica
Sjedinjenih Država bit će zatrovana, paralizirana. Početak akcije: za stotinu sati.
Četridesetak kilometara od Pariza, u seoskom predjelu Beauvaisa nalaze se vodovodne
instalacije koje opskrbljuju velike dijelove grada, uključujući i arondismane koji
udomljuju veći dio vlade — cijeli Quay d'Orsav, predsjednička palača, sjedište
vojne kontra-
obavještajne službe, manja ministarstva i agencije. Otprilike dvadeset kilometara

istočno od velikog vodovoda, u nizini, prostiru se obrañena polja, a unutar tog
velikog zemljišta su raštrkana tri privatna uzletišta na usluzi bogatašima koji ne
podnose buku zračnih luka Orly i De Gaulle. Na najistočnijem uzletištu stoje dvije
svježe obojane jedrilice. Objašnjenje za znatiželjnike je odgovarajuće egzotično.
Pripadaju saudijskoj kraljevskog obitelji, služe za sportske letove nad pustinjom,
a kako su izgrañeni i plaćeni u Francuskoj, trebaju li znati još nešto? Nekoliko
mlažnjaka — koliko, nitko nije znao — treba uskoro stići i pokupiti ih, na putu za
Riyad. Kontrolnom tornju je rečeno da će uzletjeti za otprilike stotinu sati. Peu
d'importance?
Vrtna terasa restorana Gartenhof pripadala je jednom starijem, znatno uglañenijem
razdoblju, kad su gudački kvarteti pratili savršeno poslužene, ukusne obroke, a sva
jela su donosile ruke u čistim bijelim rukavicama. To je zaista i bio vrt, vani na
terasi, prepun cvijeća, s pogledom na stare ulice Niirnberga i nadomak znamenite
kuće Albrechta Durera i u tome je bio problem.
Gerald Anthonv, poručnik, Specijalne snage, sudionik Pustinjske oluje, bio je
bijesan. Pripremio ih je za misiju, njegovu specijalnost, požar koji će iznenada
buknuti, zaokupljajući svakog, a naročito tjelohranitelje smještene u blizini
Traupmanova stola koje se, u kaosu, može uspješno onemogućiti kako svom poslodavcu
ne bi bili od koristi. Meñutim, topli povjetarac koji je strujao izmeñu zgrada s
rijeke Regnitz, bio je preopasan za strategiju; samo su staklene kugle na svijećama
sprečavale njihovo gašenje. Samo je kratka, iznenañujuća provala vatre bila
potrebna da bi Traupman nestao, ali mogućnost širenja plamena, moguće pogibelji ili
povrede nedužnih ljudi u natrpanom prostoru nisu bili prihvatljivi. Jednako važno,
panika koja bi nastala takvim širenjem vatre na povjetarcu mogla bi se lako
okrenuti protiv njih; izbezumljeni vlasnici mogli bi lako zakrčiti jedini ulaz. Ako
bi se i jedan čuvar oporavio tek toliko da može potegnuti oružje, misija bi mogla
propasti u jednom jedinom hicu.
Članovi jedinice N-2 uporno su, potajno, proučavali Hansa Traupmana i njegove
goste. Slavni kirurg je bio predvodnik paunova; petorki je nedostajalo samo perje
jarkih boja a s Traupma-novih ramena trebalo bi se spuštati ono najžarkije. Bio je
mršav
čovjek srednje visine, naglašenih gesta popraćenih iznenadnim promjenama izraza
lica, pretjeranih, naglašujući neodoljivo dobro raspoloženje, iako su mu njegove
ostarjele crte davale polu-groteskni izgled. On nije bio privlačan čovjek, no
unatoč stalnom izazivanju odobravanja, ako ne i pleska, imao je potpunu vlast
-bogati domaćin pri čijim naglim šutnjama su ostali iščekivali njegove sljedeće
riječi.
Latham, izgleda promijenjenog naočalima s koštanim okvirom i naljepljenim punim
obrvama i brkom, pogleda Karin, jednako neprepoznatljivu pri prigušenom svjetlu
svijeća, blijedog nenašminkanog lica i kose strogo stegnute na potiljku. Nije mu
uzvratila pogled. Ali, izgledala je kao opčinjena nečim ili nekim za Traupmanovim
stolom.
Poručnik Anthonv pogleda preko stola Drewa i pukovnika Witkowskog. Kolebajući se,
neprimjetno, on odmahne glavom. Njegovi nadreñeni, na sličan način, jednako
uzvrate. Karin de Vries iznenada progovori njemački, neobaveznim, neozbiljnim
tonom, što njoj nije slično. — Čini mi se da vidim jednu staru prijateljicu koja
ide prema toaletu, pa ću i ja. — Ustala je od stola i krenula terasom, za drugom
ženom.
— Što je rekla? - upita Drew.
— Toalet za dame - odgovori Dietz.
— Žena koju slijedi očito je Traupmanova večerašnja prati
lja — objasni Witkowski.
Page 301
— Je li Karin luda? — prasne Latham, prošaptavši napeto.
— Što ona misli učiniti?
— Saznat ćemo kad se vrati, hlopak.
Dvanaest napornih minuta kasnije, De Vries se vrati za stol.
- Da upotrijebim američki svakodnevni govor — rekla je tiho
na engleskom — moja nova mlada prijateljica mrzi "smrdljivog
perverznjaka". Njoj je dvadeset i šest godina i Traupman je izvo
di van da se s njom pravi važan, daje joj novac i traži nastrani
seks kad se vrate u njegov stan.
— Kako si to saznala? — upita Drew.
— Vidi joj se po očima... Ja sam živjela u Amsterdamu, sje
ćaš se? Ona je kokainski ovisnik i očajnički joj je trebala doza da
izgura ovu večer. Zatekla sam je kako si upravo daje jednu - ta
koñer, opskrba kod dobrog doktora.
— On je baš krasan čovjek — reče s gañenjem satnik Chri-
stian Dietz. — Jednog dana će se pričati koliko je Iračana dnev-
no dobivalo dozu tog smeća. Hussein je od toga napravio dio vojničke ishrane!...
Može li nas to do nečega dovesti?
— Samo ako uspijemo ući u njegov stan — odgovori Karin
— što bi nam moglo dati ogromnu prednost.
— Kako to? - upita Witkowski.
— On snima svoje seksualne susrete.
— Bolesno! — ispali poručnik Anthonv.
— Bolesnije nego što mislite — reče De Vries. — Rekla mi
je da ima cijelu kolekciju, sve od A do Ž, uključujući i djevojčice
i dječake. Tvrdi da mu to treba, kako bi se pošteno uzbudio.
— To bi mogao biti žestok naboj — upadne pukovnik.
— Neugodnost i javna sramota - reče Latham. - Najjača
oružja koje je čovjek uopće izmisilio.
— Mislim da to možemo izvesti — reče Dietz.
— Rekao si da ne možemo, mislim — prošapće Anthonv.
— Mogu se predomisliti. Zar ne mogu?
— Kako Chris?
— Najprije, gospodo de Vries, budući da ste saznali za
snimke, mogu pretpostaviti da ste se diskretno raspitali i za stan.
Jesam li u pravu?
— Dakako, jeste. Tri čuvara dijele svoje dužnosti, smjenju
jući se kako bi jedan drugome omogućili odmor, pretpostavljam.
Jedan ostaje pred vratima kod stola s interkomom, dok druga
dvojica, kako ste vi, satnice, opisali, nadziru hodnike, predvorje i
unutarnjost zgrade.
— A što je s dizalima? — upita Witkowski.
— Nisu zapravo važna. Traupman ima stan na terasi, a to je
cijeli posljednji kat, a da bi se unutra ušlo, kaže moja nevoljna
mlada prijateljica, treba ili dati kod što je uobičajeni postupak, ili
vas propušta osiguranje same zgrade nakon što su se uvjerili da
vas očekuju.
— Znači, govoriš o dvije prepreke — reče Drew. — Traup-
manovi čuvari i kućno osiguranje cijele stambene zgrade.
— Uzmi tri — doda Karin. — Čuvar pred vratima stana
mora pritisnuti niz brojeva da bi se vrata otvorila. Ako pritisne
kriva, nastaje pakao. Sirene, zvona, takve stvari.
— Djevojka vam je to rekla? — reče poručnik Anthonv.
— Nije ni trebala, Geralde, to je uobičajeni postupak. Moj
suprug i ja imali smo jednu varijantu tog sustava u Amsterdamu.
— Imali ste?
— To je komplicirana priča - odsječeno upadne Latham. -

Nemamo za to vremena... Dakle, ako nekako uspijemo - što je vr
lo dvojbeno - zaobići stražare i kućno osiguranje, presrest će nas i
vjerojatno upucati pred stanom. To baš nije privlačan scenarij.
Page 302
— Misliš da bismo uopće mogli savladati prve dvije prepre
ke? — Witkowski doda.
— Ja da — dogovori Dietz. — Pijanica i svrabljivi, za njih
se možemo pobrinuti Gerry i ja. Kućno osiguranje bi vjerojatno
preuzelo nekoliko vrlo službenih tipova pokazujući vrlo službene
iskaznice. — Satnik zaustavi pogled na Lathamu i Witkowskom.
— Ako su zaista iskusni u takvom načinu rada, kroz kojeg smo
poručnik i ja prošli dva put u Pustinjskoj oluji — dodao je.
— Recimo, jesmo — reče Drew, sve više iritiran — a kako
ćemo srediti robota pred stanom?
— E, to ne znam, gospodine.
— A ja, možda, znam — upadne Karin, ustajući od stola.
- Ako stvar uspije, neko vrijeme me neće biti - nastavi, govo
reći tiho, zagonetno. - Naručite mi, molim, dupli espresso, ovo
može biti naporna noć. — S tim riječima, De Vries krene dužim
putem prema izlazu s terase, a u slučaju da ju je netko vidio, ona
se vrati u obrnutom smjeru, uz zidove, iza punih stolova, prema
ženskom toaletu.
Punih pet minuta kasnije, mlada plavokosa žena koja je sjedila do doktora Hansa
Traupmana, imala je blagi napad kihanja, a za stolom su to s razumijevanjem
pripisali peludu i povjetarcima nirnberškog ljeta. Ona se udaljila od stola.
Osamnaest minuta kasnije, Karin de Vries se vratila svojim američkim stručnjacima.
— Evo uvjeta — rekla je. — A ni ona ni ja ne prihvaćamo manje.
— Našla si se s djevojkom u ženskom toaletu. — Witkowski
nije postavio pitanje, on je izjavio.
— Znala je, ako ja odem od stola i krenem prema ulazu,
ona treba naći neki izgovor i naći se sa mnom tamo za tri ili če
tiri minute.
— Kakvi su uvjeti i kako ih ona zaslužuje? — upita Latham.
— Drugo pitanje najprije — reče Karin. — Kad uñe unutra
s Traupmanom, dajte joj jedan sat i ona će deaktivirati alarm i
otključati bravu na vratima.
— Mogla bi postati i naša prva Predsjednica - reče satnik
Dietz.
— Ona traži puno manje. Želi stalnu vizu za Sjedinjene Dr
žave i dovoljno novca za rehabilitaciju, kao i dovoljni iznos za tri
godine relativno udobnog života. Ne usudi se ostati ovdje u Nje
mačkoj, a nakon tri godine, dok usavrši svoj engleski, uspjet će
pronaći nekakav posao.
- Dobit će to i još kako - reče Drew. — Mogla je tražiti
znatno više.
- Traupman je upravo zatražio račun - reče poručnik An-
thony.
— Dakle, kao vaš njemački vodič i ja ću, za nekoliko minu
ta. — De Vries se sagne, kao da će podići svoju torbicu ili ubrus
koji joj je pao. Tri stola dalje, plavokosa žena napravi isto, po
dižući zlatni upaljač koji je isklizuo iz njenih prstiju. Njihove oči
se sretnu; Karin trepne dvaput, Traupmanova pratilja jednom.
Noćni raspored je utvrñen.
36
Stambeni kompleks — kuća nije bila dobra riječ - bio je jedan od onih hladnih
grañevina od čelika i zatamnjenog stakla zbog koje bi čovjek počeo čeznuti za
kamenim zidovima, lukovima, šiljcima, čak i izbočenim potpornjima. Nije bila toliko
rad arhitekta koliko je bila proizvod robota, računala, a estetika se pronalazila u
velikom utrošenom prostoru i stupnju otpornosti gradnje. Meñutim, bila je
dojmljiva, prednji prozori dva kata visoki, predvorje od bijelog mramora, u čijem
središtu je bio prostrani reflektirajući bazen sa vodoskokom osvijetljenim
podvodnim reflektorima. Izmeñu katova, unutarnji hodnici bili su ograñeni zidom od
prošaranog granita visokim gotovo metar i pol, koji je svima, osim najnižih ljudi,
omogućavao pogled na raskoš ispod njih. Učinak je bio manje lijep, a više je bio
graditeljski uspjeh.
Page 303
Na lijevo od mramornog predvorja bio je nezatamnjeni, pomični stakleni prozor ureda
osiguranja, a iza stakla, čuvar zgrade, čiji posao je bio propuštanje posjetitelja
koji su se identificirali preko interkoma na ulazu, nakon što su njihovu poželjnost
u zgradi potvrdili traženi stanari. Štoviše, u interesu privatnosti i sigurnosti,
ured osiguranja je imalo, čuvaru pod prstima, alarme za Vatru, Nasilni ulaz i
Policiju; ova posljednja, smještena približno pola kilometra dalje, mogla je biti u
zgradi za točno šezdeset sekundi. Kompleks je bio jedananest katova visok, a stan
na terasi zauzimao je cijeli jedanaesti kat.
Vanjski prostor je, kao što se moglo očekivati, držao korak sa cijenom stanovanja.
Kružna prilazna cesta vodila je od vanjske, visoke živice do unutarnje, niske, a
izmeñu je bila polugodišnja zarada ambijentalnog dizajnera: skulpture od zelenila,
cvjetni vrtovi, pet betonskih ribnjaka sa zlatnim ribicama - provjetrava-nim, i
popločanim stazama za one koji se zažele šetnji usred prirodnih ljepota. U dnu toga
kompleksa, s pogledom na srednjevje-kovne Neutergraben zidine, bio je olimpijski
bazen s kabinama i otvorenim barom za ljetne mjesece. Uzevši sve u obzir, doktor
Hans Traupman, Raspućin neonacističkog pokreta, jako je dobro živio.
— Ovo je kao upad u Leavenworth bez vojne propusnice —
prošaptao je Latham, u zelenilu oblikovanog grmlja ispred ulaza.
Uz njega je bio satnik Christian Dietz, koji je prethodno izvidio
teren. — Svaki prilaz odostraga, uz bazen, elektronski je zapeča
ćen — ljudska ruka dotakne ekran i sirene krenu. Poznam ta
vlakna. Osjetljiva su na toplinu.
— To mi je poznato, gospodine - reče ranger iz Pustinjske
oluje. - Zato sam vam i rekao, izbaciti dva čuvara koji obilaze,
proći pokraj kućnog osiguranja i stići do jedanaestog kata, to je
jedini način.
— Možete li se ti i Anthonv riješiti čuvara?
— To nije problem... gospodine. Gerry će maknuti velikog
sa pljoskom, a ja ću srediti svrabljivog. Problem je, kako ja to vi
dim, možete li vi i pukovnik uvjeriti kućno osiguranje.
— Witkowski je nazvao nekoliko Deuxiemeovih agenata.
Kaže da je to pod kontrolom.
— Kako?
— Dva do tri imena iz Polizei. Oni će nazvati kućno osigu
ranje i otvoriti nam put. Visoko povjerljivo i ostale muljaže.
— Deuxieme radi s nirnberškom policijom?
— Možda, ali nisu to rekli. Rekao sam, "imena", ne ljudi. Bit
će to, pretpostavljam, važna imena, bili doista oni ili ne... K vra
gu, Chris, uvelike je prošla ponoć, tko bi provjeravao?
— Je li pukovnikov njemački doista dobar? Čuo sam ga sa
mo malo.
— Govori potpuno tečno.
— Mora biti autoritativan...
— Sumnjaš? Witkowski ne govori, on laje.
— Gledajte — upravo je upalio šibicu u grmlju, na desno.
Nešto se dogaña.
— On i poručnik su na manjoj udaljenosti. Vidiš li što se do
gaña?
— Da — odgovori satnik Dietz, vireći kroz lišće. - To je
veliki Švabo s pljoskom. Gerry ide okolnim putem, posve desno;
sredit će ga u sjeni, na polovici staze.
— Dečki, vi ste uvijek tako uvjereni?
— Zašto ne? To je jednostavno, posao, a mi smo za njega
izvježbani.
— Ne pada vam na pamet da bi onaj drugi mogao biti i nez

godan, prsa o prsa?
— Ah, jasno, zato se usavršavamo u najprljavijim trikovima
koji su ikad zabilježeni. A vi, ne? Moj prijatelj iz pariškog velepo
Page 304
slanstva, vidio vas je kako igrate hokej, u Torontu, ili Manitobi,
negdje; kaže da ste bili glavni u tehnikama udaranja tijelom.
— Dosta o toj temi - zapovjedi Latham. - Što se dogaña
ako se ljubitelj viskija ne vrati? Hoće li ga drugi čuvar čekati?
— Oni su Nijemci, drže se rasporeda. Nikakva devijacija ne
dolazi u obzir. Ako jedan vojnik zanemaruje dužnost, to ne smije
utjecati na drugog. On nastavlja stupati, ili stražariti. Eno, gledaj
te! Gerry ga ima.
— Što?
— Niste gledali, Gerry je zapalio šibicu i odbacio je na lijevu
stranu. Zadaća izvršena... Sad ću ja otpuzati ravno naprijed, a vi
se pridružite pukovniku, sa strane gospodine.
— Da, to znam...
— Malo će potrajati, možda do dvadeset minuta, ali budite
strpljivi, bit će.
— Iz tvojih usta u Božje uši.
— Aha, Gerry je rekao da ćete vjerojatno nešto tako izgovo
riti. Vidimo se kasnije, mister Konz-op. — Satnik Specijalnih
snaga odmigolji prema natkrivenom ulazu stambenog kompleksa,
a Drew je izmeñu cvjetnih stabljika engleskog vrta otpuzao do
živice gdje je bio ispružen Stanlev Witkowski.
— Izuzetni su, pasji sinovi! — izjavi pukovnik, s infracrve-
nim dalekozorom na očima. — U venama imaju ledenu vodu!
— Pa, to je jednostavno posao za koji su izvježbani i oni ga
dobro rade - reče Drew, ispruživši se na tlu.
— Iz tvojih usta u Božje uši, hlopak — prasne Witkowski.
- K vragu, veličanstveni su! Na smrt, ništa manje!
— Ne bih rekao da želimo mrtve, Stanlev. Radije bismo
imali zarobljene.
— Primam i jedno i drugo. Hoću samo ući unutra.
— Možemo li mi to?
— Namještaljka je sreñena, ali ne možemo znati dok ne po
kušamo. Ako bude problema, probijamo se unutra.
— Kad vidi oružje, čuvar će odmah zvati policiju.
— Ima jedanaest katova, gdje će početi?
— To je dobro. Idemo!
— Ne još. Satnikova meta još nije stigla.
Šest minuta proñe i Witkowski progovori. - Evo ga ide, točno po rasporedu. Blaženi
Eins, Zwei, Dreil — Trideset sekundi kasnije, upali se šibica i odleti na lijevo. -
Gotov je - reče pukovnik. - Idemo i drži se dobro. Zapamti, ti si pripadnik
nirn-berške policije. Samo ostani iza mene i ne otvaraj usta.
— Što bih mogao reći? "O, Tannenbaum, mein Tannen-
baum?"
— Krećemo. — Njih dvojica pretrče preko kružnog pri
laznog puta i prije nego što će stići do široke nadstrešnice pred
ulaznim vratima od debelog stakla, stanu. Hvatajući dah, usprav
ni, približili su se vanjskoj ploči, interkom vezi s prijavnicom osi
guranja.
— Guten Abend - reče pukovnik, nastavljajući na njemač
kom — mi smo detektivska jedinica pozvana provjeriti vanjski
alarmni ureñaj za stan doktora Traupmana.
— Ach, da, dva vaša nadreñena zvali su prije sat vremena,
ali kako sam i njima rekao, doktor večeras ugošćuje...
— A oni su vama rekli, nadam se, da mi nećemo uznemira
vati doktora - Witkowski ga presječe. — Točnije, ni njega ni
njegove osobne pratitelje ne treba uznemiravati, to je nalog našeg
zapovjednika, a ja, prije svega, zaista nemam namjere sudjelovati
u nepoštovanju tih uputa. Vanjski ureñaj je u ostavi, na suprot
nom kraju kata. On čak neće ni znati da smo mi bili ovdje - tako
želi šef nirnberške policije. — No, siguran sam, to vam je jasno
rekao.
— Što se, uopće, dogodilo? S... ureñajem?
Page 305
— Vjerojatno slučajno, netko je unosio namještaj ili kutije u
ostavu i oštetio žicu. Ne možemo znati dok ne ispitamo panele,
za što smo odgovorni... Iskreno, ja ne bih znao čak ni da se spo-
taknem na kvar, moj kolega je stručnjak.
x - Nisam ni znao da postoji takav ureñaj - reče čuvar.
— Ima dosta toga čega vi niste svjesni, prijatelju. Meñu na
ma, doktor ime izravnu liniju sa svim visokim službenicima poli
cije i vlade, čak i s Bonnom.
— Znao sam da je veliki kirurg, ali pojma nisam imao...
— On je izuzetno velikodušan prema našim nadreñenima,
vašim i mojim, recimo to tako. — Witkowski ga ponovno prekine,
njegov glas je sad bio prijateljski. — Dakle, za opće dobro, učini
mo to u miru. Gubimo vrijeme, pustite nas unutra, molim vas.
— Dakako, ali svejedno se trebate upisati.

— I po mogućnosti, izgubiti posao? I vi, isto tako?
— Nije važno. Ubacit ću u dizalo kod za jedanaesti kat, to je
zadnji, terasa. Trebate li ključ za ostavu?
— Ne, hvala. Traupman je dao jedan našem zapovjedniku, a
on ga je dao nama.
— Vi uklanjate sve moje sumnje. Uñite.
— Naravno, pokazat ćemo vam svoje iskaznice, ali, još jed
nom, za opće dobro, sjetite se, uopće nas niste vidjeli.
Dizalo je bilo odmah iza ugla i nije se vidjelo s ulaza u kirur-gov stan, na
jedanaestom katu. Latham i pukovnik su se kretali uza zid; Drew proviri iza ugla od
mramorom prošaranog betona. Čuvar za stolom pred vratima bio je u košulji, čitao je
neku knjigu mekog uveza i kuckao prstima u ritmu neke tihe glazbe koja je dopirala
iz malog prenosivog radija. Bio je najmanje petnaest metara udaljen, velika konzola
pred njim imala je izravnu vezu s više prijemnika koji bi mogli izazvati
obustavljanje operacije N-2. Latham provjeri svoj sat i došapne Witkowskom.
— Nije baš ugodna situacija, Stosh - rekao je.
— Nisam to ni očekivao, hlopak — reče veteran službe G-2,
posegnuvši u svoj džep i izvadi pet špekula. - Karin je bila u
pravu, znaš. Sve je u odvraćanju pozornosti.
— Prošao je sat, kad je Traupmanova prijateljica rekla da će
isključiti alarm. Ona se negdje preznojava tamo unutra.
— To znam. Uzmi strelice i ciljaj u područje njegovog vrata.
Pucaj dok ga ne pogodiš u vrat.
— Što ćeš ti učiniti?
— Gledaj - Witkowski zakotrlja špekulu po mramornom
podu; kotrljala se dok nije udarila u suprotni zid, a onda se zau
stavila. On onda baci i drugu, u suprotnom smjeru; i ta se, tako
ñer, zavrtila i zaustavila. — Što se dogaña? — on šapne Drewu.
— Tvoj scenarij. Ustao je i ide ovamo.
— Što bliže stigne, imaš bolji pogodak. — Pukovnik baci

dvije špekule niz hodnik, sa svoje desne strane; one se zvučno za
kotrljaju, mramor na mramoru; tjelohranitelj pojuri naprijed, s
oružjem u ruci. Zašao je iza ugla i Latham ispali tri omamljujuće
strelice; prva promaši, odbivši se o zid, druga i treća pogode neo
nacista u desnu stranu vrata. Čovjek zine hvatajući dah, uhvati se
za vrat i ispusti tihi, dugi uzvik, dok se polako rušio.
— Izvadi te dvije strelice, nañi treću pa ćemo ga odvući
natrag do stola — reče Witkowski. — Droga prestaje djelovati za pola sata. -

Odvukli su ga do stola, smjestili u stolicu klonulog gornjeg dijela tijela. Drew
priñe vratima stana, udahne duboko umjesto molitve i otvori. Nije bilo alarma, samo
mrak i tišina dok ne progovori slab ženski glas — na nesreću, njemački.
— Schnell. Beeilen Sie sich!
— Čekaj! — reče Latham, no to nije bilo nužno, jer pukov
nik je bio pokraj njega. — Što ona govori i možemo li upaliti
svjetlo?
Page 306
— Da — odgovori žena. — Ja malo govorim english, ne do
bro. — Uz te riječi, ona upali svjetlo u predvorju. Plavokosa dje
vojka bila je potpuno odjevena, s torbicom u rukama. Witkowski
korakne naprijed. — Idem sad, ja?
— Nemojmo žuriti, Fraulein - na njemačkom reče pukov
nik. — Prvo posao.
— Obećali ste mi! - uzvikne ona. — Viza, putovnica - za
štita za mene, da idem u Ameriku!
— Sve ćete to dobiti, gospoñice. Ali, osim što Traupmana
treba izvesti odavde, gdje su kazete?
— Imam ih petnaest - one najgrotesknije - ovdje u torbi. A
što se tiče izlaska Herr Doktora iz zgrade, to je nemoguće. Ulaz
za dostavu je zaključan, povezan s alarmom, od osam navečer do
osam ujutro. Nema drugog puta, a kamere sve snimaju.
Pukovnik prevede Drewu, koji odgovori — Možda možemo provući Herr Traupmana pokraj
prijavnice osiguranja. Kog' vraga, pa njegovih čuvara nema. — Witkowski ponovno
prevede, sada Njemici.
— To je ludost koja vodi do smrti, sve nas! - ona se groz
ničavo usprotivila. - Vi niste shvatili ovo mjesto. Vlasnici su naj
bogatiji u Niirnbergu i uz toliko otmica bogataša po cijeloj Nje
mačkoj, stanar osobno mora obavijestiti prijavnicu da napušta
stan.
— Pa, onda ću se ja poslužiti telefonom i bit ću Traupman i
što? Gdje je on, usput?
— U krevetu, spava; on je star čovjek i lako ga je iscrpiti vi
nom... i drugim metodama. Ali vi zaista ne shvaćate. Bogataši
cijele Europe putuju sa čuvarima i blindiranim automobilima. Uš
li ste ovamo, to može biti i na tome vam čestitam, ali ako mislite
da možete izaći s doktorom, ludi ste!
— Omamit ćemo ga, kao i čuvara pred vratima.
— Još gluplje. Treba mu pozvati limuzinu iz garaže prije ne

go što on napusti zgradu, a samo njegovi tjelohranitelji imaju
kombinaciju za otključavanje...
— Kombinaciju?
— Automobili mogu biti ukradeni ili oštećeni — vi doista ne
shvaćate.
— O čemu vi, do vraga, pričate? — upadne Drew. — Presta
nite s njemačkim!
— Zajebali smo se - reče pukovnik. - Deuxiemeov izvje
štaj nije bio dovoljno temeljit. Što kažeš na blindirana vozila pod
nadstrešnicom prije nego što će on izaći i kombinacije za ključe
ve u garaži?
— Ova cijela prokleta zemlja je paranoična?
— Nein, mein Herr — reče Traumanova ženska za jednu
noć. — Razumijem nešto od toga što govorite. Nije cijela Nje
mačka — neki dijelovi, tamo gdje bogati žive. Oni se boje.
— A što je s nacistima? Boji li se njih itko, damo?
— Oni su smeće, mein Herr! Nitko pristojan ih ne podržava.
— A što mislite, što je Traupman, koji vrag?
— Loš čovjek, senilni starac...
— On je prokleti nacist!
Mladu ženu kao da je netko udario posred lica. Lecnula se i odmahnula glavom. —
Nemam... nije mi to uopće poznato. Njegovi Freunde... u der Medizin, oni su
poštovani. Mnogi su poznati. Tako slavni.
— Tako se on skriva — reče Witkowski na njemačkom. —
On je jedan od voña pokreta, zato ga mi i hoćemo.
— Ne mogu učiniti više nego što radim, gospodine! Žao mi
je, ali ne mogu. Imate vrpce, to je sve što sam obećala. Sad mi
morate omogućiti da odem iz Njemačke, jer ako je istina to što
kažete, bit ću na meti nacističkih svinja.
— Mi poštujemo naše dogovore, gospoñice. — Pukovnik se
Page 307
okrene Lathamu i progovori na engleskom. - Kupimo se odav
de, hlopak. Gada ne možemo pokupiti, a da ne ugrozimo cijelu
operaciju. Za sat-dva letimo u Bonn, Deuxiemeovim zrakoplo
vom i tamo čekamo pasjeg sina.
— Misliš da će on ipak sutra ići u Bonn? - upita Drew.
— Mislim da nema izbora. Isto tako, računam na njemački
zapovjedni lanac, koji je puno krući od našeg. Krivnju treba izbje
ći pod svaku cijenu, što je uglavnom isto kao i kod nas, zapravo.
- Pojašnjenje, molim.
- Traupmanovi čuvari su drogirani, svaki. Pribrat će se za
dvadeset, trideset minuta, usrati se od straha i odmah će provjeri
ti stan.
- Gdje će naći Traupmana kako mirno spava — upadne
Latham. — Ali što je s vrpcama, Stosh?
Witkowkski pogleda mladu plavokosu ženu i postavi joj pitanje. Traupmanova pratilja
otvori torbicu i izvadi ključ. — Ovo je jedan od dva ključa za čelični pretinac u
kojem su vrpce — ona odgovori na njemačkom. — Drugi je u nirnberškoj Narodnoj
Banci.
- Hoće li on tražiti ključ?
- Ne vjerujem da će na to uopće i pomisliti. Drži ga u dru
goj ladici ormara ispod donjeg rublja.
- Ovo pitam samo zato jer moram. Je li večeras snimao va
še aktivnosti?
- Ni slučajno, to bi bilo previše neugodno. Kad sam se u
toaletu srela s vašom suradnicom, vidjela sam, kako se to kaže,
izlaz za sebe. Uvijek nosim kapljice za oči ispunjene sredstvom
za spavanje, u slučaju da večer postane previše gnusna.
- A vi ste i sami ovisnica, je li tako?
- Bilo bi glupo to poricati. Imam dovoljnu dozu za tri da
na. Kad mi je obećano da ću u Americi dobiti izdržavanje... Ni
sam htjela postati ovisnik, gospodine, doveli su me do toga, kao i
mnoge moje sestre u Istočnom Berlinu. Sve smo postale skupe
službene hostese i na kraju, ovisnice, kako bismo mogle preživje
ti.
- Hajdmo odavde — uzvikne Witkowski. — Ta djeca su
žrtve.
- Pa krenimo, onda, pukovniče moj - reče Latham. —
Satnik Dietz će ipak dobiti svoju priliku na Rajni.
Jedan za drugim, dezorijentirani čuvari su ušli u hodnik pred Traupmanovim vratima.
Svaki je imao drukčije tumačenje onog što se dogodilo, a ipak je sve to bilo isto,
varijacije na temu sa-moopravdavanja, jer nijedan zaista nije znao što se dogodilo.
To da su napadnuti, bilo je jasno, ali nijedan nije ozbiljno povrijeñen. — Bolje da
uñemo i provjerimo ima li štete — rekao je čovjek čiji dah je nastao u destileriji.
— Nitko nije mogao ući unutra! — bunio se čuvar s hodni

ka. — Ovdje gore bi bila gužva, da je itko pokušao. Alarm isto
vremeno uzbunjuje sigurnost dolje u predvorju i policiju.
— Ipak, mi smo napadnuti i omamljeni - bio je uporan tje
lohranitelj čije ruke su šetale trbuhom i genitalijama, češući se.
— Tako mi Boga, nadam se da si išao liječniku — reče vis
kiju sklon čovjek. — Ne bih htio uhvatiti to što ti imaš.
— Onda nemoj raditi piknik na obali Regnitza sa droljom
koja vodi ljubav u grmlju. Kuja!... Moramo ući, barem da sazna
mo trebamo li otići iz Niirnberga.
— Ja ću isključiti alarm i osloboditi vrata — reče čuvar iz
hodnika, sagnuvši se nesigurno i dotakne nekoliko brojeva na
svojoj konzoli. - Evo, otključano je.
— Idi ti prvi — naložio je ljubavnik s riječne obale.
Četiri minute kasnije, trojka se vratila u hodnik, zbunjeni, nesigurni, svaki na
svoj način zatečen.
— Ne znam što bih mislio — reče veliki čovjek. — Doktor
Page 308
mirno spava, ništa nije poremećeno, ni jedan papir u njegovoj
radnoj sobi pomaknut...
— I nema djevojke! — upadne svrabljivac.
— Misliš...?
— Znam — izjavi čuvar kojeg je vlastita koža izluñivala. -
Pokušao sam izdaleka reći doktoru, znate, da ona nije dobra za
njega. Ona živi s jednim naglim policajcem koji se razveo od svo
je žene i Bog zna, on joj ne može priuštiti njenu naviku.
— Policija... alarmi... ona je sve to mogla izvesti uz pomoć
svog dečka — reče stražar iz hodika, sjedajući za stol, pa uzme
telefon. — Samo se na jedan način to može otkriti — nastavio je.
— Zvat ćemo njen stan. — Pročitavši s popisa važnih brojeva, on
nazove. Proñe cijela minuta i on spusti slušalicu. — Nema odgo
vora. Ili su napustili grad ili si negdje drugdje stvaraju alibi.
— Za što? — upita čuvar, nervozno potegnuvši iz svoje pljo-
ske i postane još nervozniji jer je bila prazna.
— Ne znam.
— Znači, nitko od nas ne zna... ništa. - Tjelohranitelj je
bio uporan. — Doktor je dobro, kurva je otišla svojevoljno —
Heinrich to može potvrditi — i sve je u redu, je li tako?
— Zašto ne? — složi se čuvar za stolom, Heinrich. — Čak i
za Herr Doktora Traupmana to će biti prihvatljivo. Draže mu je
kad ujutro ne vidi tu ženu.
— Dakle, prijatelji moji, ništa se nije dogodilo — reče čovjek, pogledavajući na

svoju praznu pljosku. — Ja ću nastaviti svoje stražarenje sa stanicom u garaži, kod
mog auta, zbog punjenja.
Reflektori su puno snagom osvjetljavali marinu na rijeci Rajni u Bonnu. Svi do
jednog će utrnuti kad mali motorni čamac, za koji tren, napusti pristanište.
Kilometar dalje, u mraku, bilo je još jedno plovilo; trupa i palube obojene tamno,
lovačko zeleno, ugašenog motora ljuljalo se lagano na blagim strujama rijeke;
njegovi putnici bili su u ronilačkim odijelima s bocama na leñima. Bilo ih je
šestoro, a šesta osoba bio je kapetan broda, agent Deuxieme. Od petoro njih
spremnih zaroniti pod vodu, samo je Karin de Vries morala žestoko opravdavati svoje
sudjelovanje.
— Imam možda više iskustva s opremom za ronjenje nego
vi, agente Latham.
— Sumnjam - odgovorio je Drew. - Ja sam trenirao na
Scripps Institutu u San Diegu, a boljeg od toga nema.
— A ja sam učila s Frederikom, na Crnom moru, četiri tjed
na priprema - predstavljali smo se kao muž i žena skloni sportu.
Ako je Stanlevevo pamćenje dobro, mogao bi se sjetiti treninga.
— Sjećam se, mlada damo — rekao je Witkowski. — Mi
smo platili cijelu operaciju... Freddie de V. je donio stotine pod
vodnih fotografija sovjetskih plovila u i oko Sevastopolja. Tonaža,
raspored, brojni podaci.
— Ja sam snimila barem trećinu tih fotografija — doda Ka
rin prkosno.
— U redu — Latham se složio — ali ako iz ovog izañemo
živi, morat ćeš naučiti da ne nosiš ti hlače u obitelji.
— A ti u moju obitelj nećeš, ako ne promijeniš stavove... Je
si li me upravo zaprosio?
— Završite, vas dvoje - zapovijedi Witkowski. - Dolazi
Dietz.
Komando-satnik im priñe i čučne do njih. — Prošao sam strategiju s našim kapetanom
i on ne nalazi rupe. A sad ću je proći jednom, s vama.
Plan satnika Dietza, ako nije bio remek-djelo sačinjeno od zbrke, namjena mu je
nesumnjivo bila izbjeći proboj u uvjetima neprijateljske aktivnosti. Za
tamnozelenim motornim čamcem, na
užetu, vukao se crni gumeni čamac za spašavanje s motorom od 250 konjskih snaga,
koji je mogao postići brzinu od 70 kilometara na sat. Kao dodatak, na pramcu je,
smotana, bila crna cerada koju se moglo prostrijeti preko čitavog čamca,
Page 309
uključujući i motor. Strategija je bila sama jednostavnost — ako se sve bude
odvijalo po planu.
Otprilike kilometar od pristaništa, Traupmanov mali brodić napast će podvodna
jedinica N-2, mlaznice će biti začepljene tekućom plastikom koja će se stvrdnuti u
sekundi. A onda će sa svih strana nečujni projektili ispaljeni iz pištolja Magnum
.357 prekinuti rad šetajućih kamera. Jedinica će se zatim ukrcati na Traupmanov
brodić, iščupati preostale komunikacijske ureñaje, omamiti liječnika i prenijeti ga
na crni gumenjak s kapetanom iz Deuxieme, koji će preko njega prostrijeti crnu
ceradu. Traupmanov brodić će zatim, s automatskim pilotom, uputiti uz rijeku, a
jedinica će se vratiti na svoj tamnozeleni motorni čamac i krenuti na obalu u
blizini Traupmanovog odredišta.
Prva dva poteza su uspjela. Pod vodstvom poručnika Antho-nya i satnika Dietza,
Latham, Witkowski i Karin izronili su pokraj čamca, hvatajući se za svaki nabor na
kojeg su naišli i ubacili čepove u okrugle ispušne otvore označene malim crvenim
krugovima. Kao jedan, svih petoro popelo se na palubu, suočivši se s uplašenim
Traupmanom.
- Was ist los? — vrisnuo je, hvatajući svoj radio. Odmah ga
je dohvatio Latham, a Karin je prišla nacistu, rastvorila mu jaknu
i zarinula iglu u meso pod košuljom. — Dat ću vas ubiti...! — to
su bile zadnje riječi koje je Traupman izgovorio prije nego što se
srušio.
- Nosite ga u čamac! — vikne Witkowski, kad je crni gu
menjak stigao do brodića i oni prebace tijelo nacista preko ruba.
- Sad, punom brzinom dalje.
- Ja ću okrenuti brodić i namjestiti auto-pilota, sjever-sjeve-
rozapad! — dovikne Crhistian Dietz.
- Do vraga, što je sad to?
- Bez brige, Konz-op - odgovori poručnik Gerald Antho-
ny. — Usmjeren je ravno uz Rajnu, uključujući i zavoje. Proučili
smo karte.
- Traupman je išao prema žutom svjetlu na doku tamo pri
jeko, na lijevo - reče Karin.
- Misliš li ono što ja mislim? — reče Drew.
- Nadam se, jer ne želim biti u krivu.
- Dakle, silazimo i plivamo do našeg broda, ako ga uspije
mo vidjeti.
- Usidrio sam ga, Konz-op - reče Anthonv. - Tamo je
prijeko, ravno — ne više od trideset metara udaljen. Kad se ukr
camo, ja ću ga navesti prema obali, do skupine stabala.
- Kako bi ti se sviñalo da si pukovnik, poručnice?
- Meni jako! — vikne satnik Dietz, vrativši se nakon što se
uvjerio da je Traupman pod crnim pokrivačem na motoriziranom
gumenjaku i na putu prema drugoj strani Rajne. — Nek' on plaća
moje ručkove... Idemo odavde! Moramo ovu hrpu drva poslati
uzvodno.
Prijedlog nije stigao nimalo preuranjeno, jer za nekoliko minuta, kad je Traupmanov
prazni čamac stigao do sredine Rajne, spustio se helikopter iz marine, kao da će
pružiti pomoć i opremu za spašavanje. Umjesto toga, rafalna paljba iz strojnica
osula je plovilo, helikopter ga je dvaput obišao i napokon ga raznio topničkom
vatrom. Čamac je potonuo.
- Ovo je bilo gadno - Latham reče Karin i trojici kolega,
sjedeći na obali Rajne.
- Ja bih rekao da krenemo natrag na onaj dok, čekamo i
vidimo tko još dolazi i saznamo koliko je gadno.
37
Skinuli su ronilačku opremu s leña, ostavivši crna odijela i hrapava gumena
pokrivala za noge. Različito oružje i minijaturni voki-tokiji izvañeni su iz
vodootporne torbe Christiana Dietha i podijeljeni. Zatim je komandoska jedinica
otpuzala riječnom obalom do mjesta u blizini doka s mutnim žutim svjetlom. Polako,
u otprilike, trominutnim razmacima, mali, lagani čamci uplovljavali su u vezove iz
različitih smjerova dok većina nije bila puna. Odjednom, žuto svjetlo se ugasi.
Page 310
- Mislim da je razred na okupu — prošapće Latham Wit-
kowskom. Karin je bila pukovniku s lijeva, a dva komandosa
Drewu s desna.
- Gerry i ja ćemo izvidjeti - reče Dietz i on i poručnik
krenu naprijed, a oštrice njihovih dugih noževa povremeno su
bljeskale na mjesečini.
- Idem s vama — reče Latham.
- To uopće nije dobra zamisao... gospodine — usprotivio
se Anthonv. — Mi bolje radimo sami - gospodine.
- Dosta tog sranja, tog "gospodine". Ja nisam iz vojske, ali
vodim ovu operaciju.
- On hoće reći, gospodine Konz-op - objasni satnik - da
on i ja imamo znakove koje prepoznajemo kad smo jedno podru
čje proučili. Kao tihi šum povjetarca u drveću ili kreket žabe, sve
što je za taj teren prirodno.
- Šalite se.
- Nimalo - odgovori poručnik — to je u poslu temeljno.
- Isto tako — nastavi Dietz — ako je ovaj posjed ono na
što svi izvještaji ukazuju, bit će posvuda ophodnji.
- U redu, krenite — reče Drew. — Ostavite radio-stanice
uključene i zovite nas kad se budemo mogli pomaknuti - i budite
oprezni.
- To je još temeljnije za posao — reče Anthonv, pogleda
vajući s oklijevanjem na Karin de Vries i stiša šapat toliko da ga
je Latham jedva čuo. — Naši nalozi u Niirnbergu su bili imobili-zirati, ne
neutralizirati. Po onome što smo vidjeli tamo na rijeci, mislim da se to pravilo
ovdje ne može primijeniti.
— Ne može, poručnice. Ovo je jezgra nacističkog pokreta,
pa, smatrajte da ste u ratu. Ako je ikako moguće, moramo sazna
ti tko je tamo i to je najvažnije što možemo. Pa ako budete mo
rali koristiti noževe, dobro ih koristite.
Sljedeće minute bile su slične tonskoj snimci nekakvog sablasnog film-noire, slike
još strasnije jer su bile zamišljene, a ne viñene. Karin i Witkowski su imali jedan
radio za njih dvoje, Drew je svoj držao pred očima. Od onog što su čuli svo troje,
protrnuli su, pukovnik nešto manje od Lathama i De Vries. Dok su dva komandosa
puzala naprijed kroz gusto zapleteno zelenilo riječne obale, čuo se šum lišća i
koraci i iznenadni prigušeni krikovi prekinuti stravičnim izbijanjem zraka i
tekućine, zabijanja oštrica u meso. Onda još koraka, trčanje, sve udaljenije,
gunñanje i kašlja-nje popraćeno praskavim zvukovima što su morali biti hici iz
pištolja s prigušivačem. Još nogu u trku, prasak slomljenih grančica, sad jači,
udaljenost je bila manja. Onda tišina — potpuna, zastrašujuća - iznenada prekinuta
provalom statičkog elektriciteta i opet, zvukom koraka, ali po tvrdoj podlozi.
Karin, Drew i Wit-kowski su se meñusobno pogledali, njihove napete oči iskazivale
su strah od najgoreg. A onda glasovi, svi su govorili njemački, molili, zaklinjali
- na njemačkom! Slijedila je lomljava metala i stakla, sad popraćena jaucima i
vriskom glasa na engleskom.
— 0 Bože, nemojte me ubiti!
— Kriste! - prasnuo je Witkowski. — Uhvaćeni su. Ostani
te ovdje, ja idem za njima!
— Čekaj, Stanlev — zapovijedi Drew, zgrabivši pukovnika
za rame snažnom rukom nekadašnjeg, mlañeg, hokejaškog šam
piona. - Ostani gdje si, mislim ozbiljno!
— Proklet bio ako ostanem! Ti dečki su u nevolji!
— Ako jesu, samo ćeš i ti stradati, a tu mogućnost svi ima
mo, nisi li to ti rekao?
— Ovo je drukčije! Ja imam pun automatik, dovoljno da
ispalim dvjesto hitaca.
— I ja se osjećam kao ti, Stosh, ali nismo zato ovdje, zar ne?
— Gade veliki — reče pukovnik tiho, spustivši se na tlo —
ti bi doista mogao biti časnik.
— Ni u jednoj vojsci za koju znam, ne podnosim odore.
Page 311
— U redu, hlopak, što ćemo?
— Čekamo - i ovo si mi ti rekao — čekanje je najteži dio.
— I je.
Meñutim, nije bio, jer se preko radija tiho oglasio zadihani glas satnika
Christiana Dietza. — Plaža Jedan Plaži Dva. Maknuli smo četiri stražara iz nužde,
svezali dva druga koji nisu pružali otpor. Zatim smo slijedili liniju i zarobili
sjedište sigurnosti u podrumu ispod skladišne zgrade šezdeset do sedamdeset metara
istočno od imanja. Od trojice tamošnjih operatora, jedan je mrtav. Ubijen je pri
pokušaju aktiviranja pomoćnog alarma, drugi svezan, začep-ljenih usta, treći — naša
seljačina koji se oženio Njemicom dok je bio u vojsci — i dalje plače i pjeva "God
Bless America".
— Sjajni ste, dečki! — uzvikne Drew. - Što se dogaña u
glavnoj zgradi? Uspjeli ste vidjeti?
— Samo malo, kroz prozore, kad smo maknuli stražu s trav
njaka. Dvadesetoro do tridesetoro ljudi i neki plavokosi svećenik
za govornicom koji ni najmanje nije molio, prosipao je grom i
pakao. Kako stvari stoje, on im je glavni guru.
— Svećenik?
— Pa, ima tamno odijelo s bijelim ovratnikom. Što bi drugo
mogao biti?
— Bio je jedan svećenik u Parizu - koliko je ovaj visok?
— Nije vaše visine, ali blizu. Rekao bih, metar osamdeset,
osamdeset i pet.
— O, moj Bože! - upadne uspaničeni glas Karin De Vries;
cijelo njeno tijelo se treslo.
— Što?
— Svećenik... plave kose! - Drhteći, ona pokrije radio i pro
šapće Lathamu i Witkowskom. — Moramo stići do tih prozora.
— Što je? — upita Drew, a pukovnik je zurio u De Vries. —
Što se dogaña?
— Radi kako ja kažem.
— Hajde — reče Witkowksi, njegov pogled bio je i dalje na
Karin.
— Plaža Dva Plaži Jedan, kakva je situacija na imanju.
— Mislim da nikog nismo preskočili, ali ne mogu jamčiti.
Znate, tip je mogao negdje u grmlju puštati vodu...
— I kad bi izašao, našao bi nekoliko leševa, zar ne?
— U tom slučaju, mogao se odlučiti pokupiti se odavde i ja
viti neonacistima u Bonnu.
— Mislim da ste vi to bolje odradili — reče Drew. — Idemo
naprijed.
— Smirite se, Konz-op. Čekajte dok se mi ne postavimo
izmeñu kuće i rijeke. Javit ću vam kad možete izaći.
— To prihvaćam, satnice. Vi ste stručnjaci.
— Molim te, prozori! - požurivala ga je Karin.
— Kad nam jave, mlada damo. — Nenametljivo, pukovnik
primi drhtavu ruku De Vriesove i stisne je. - Polako, Karin -
on prošapće. — Kontrola, sjećaš se?
— Vi znate...?
— Ja ništa ne znam. Samo nekoliko neodgovorenih pitanja
iz prošlosti.
— Plaža Dva — javi se tihi Dietzov glas preko radija. — Či
sto je, ali držite se nisko. Moglo bi biti infracrvenih zamki na vi
sini pojasa dok ne stignete do gornje uzvisine.
— Mislio sam da ste napravili kratki spoj - Witkowski
upadne.
— Kamere i ograde, pukovniče. Možda je to dovoljno, ali
zamke mogu biti podzemno i neovisno provedene.
— Razumijem, satnice, ostat ćemo nisko pri tlu.
Trio je krenuo puzajući naprijed, Latham na čelu; valovi Rajne su zapljuskivali put
Page 312
koji je Drew po obali ostavljao za sobom. Blato se lijepilo za njihova ronilačka
odijela, oružje su držali ravno iznad glave i tako su stigli do ruba iskošenog
travnjaka imanja. Došavši jedni do drugih, meñusobno su dali znak glavom i
nastavili naviše, kroz travu, do prve niže terase nad pristaništem. Na vrhu brijega
podšišane trave bila je druga terasa-zaravan, ispod koje se nalazio stražnji dio
zgrade, zid pomičnih staklenih vrata koji je ukazivao na prostranu unutarnjost,
plesnu ili dvoranu za prijeme, sudeći po prigušenom sjaju svijećnjaka.
— Vidio sam već ovo mjesto! - prošapće Drew.
— Bio si tu? - upita Witkowski.
— Ne. Slike, fotografije.
— Gdje?
— U nekom arhitektonskim časopisu, ne sjećam se kojem, ali
sjećam se kosih terasa i niza staklenih vrata... Karin! Što radiš?
— Moram pogledati unutra. — Kao u transu, De Vries se
uspravila i krenula kao robot preko travnjaka prema zidu od veli
kih staklenih ploča. - Moram!
— Zaustavi je! — reče pukovnik. — Bože, zaustavi je!
Latham se baci naprijed, uhvati Karin oko pojasa i povuče je na zemlju, kotrljajući
se na desno, izvan dosega svjetla. — Što je s tobom? Želiš da te ubiju?
— Moram pogledati unutra! Ne možeš me spriječiti.
— U redu, u redu, slažem se s tobom, svi se slažemo, ali ba
rem budimo pritom pametni.
I odjednom, dvojica komandosa Specijalnih snaga stvore se uz njih na koljenima, a
Witkowski se uspinjao s niže terase. — To baš nije bilo pametno, gospoño De Vries —
ljutito reče satnik Dietz. — Ne znate tko bi mogao stajati iza onih staklenih
vrata, a noćas je mjesečina prilična.
— Žao mi je, zaista mi je žao, ali važno mi je, tako važno.
Spomenuli ste svećenika, plavokosog svećenika... Moram ga po
gledati!
— O... Bože! - prošapće Drew, zureći u Karin, vidjevši pa
niku u njenim očima, drhtanje njenih ruku. — To je ono što mi
nisi htjela reći...
— Lakše, hlopak! — zapovijedi mu pukovnik, prekidajući
Lathama i zgrabi ga za lijevu ruku.
— Ti — reče Drew, okrenuvši glavu i čvrsto pogledavši iz
borano, strogo lice veterana službe G-2. — Ti znaš o čemu se ra
di, je li, Stosh?
— Možda, a možda i ne. Meñutim, nisam ja u pitanju. Osta
ni s njom, mladiću, može joj zatrebati sva podrška koju možeš
pružiti.
— Za nama — reče poručnik Anthonv. — Skrećemo na de
sno i idemo do ugla, pa sve do prvih vrata. Mi smo olabavili za
sun i otvorili ga dva-tri centimetra, dovoljno da čujemo što se do
gaña iza zastora.
Pola minute kasnije, petočlana jedinica se nagurala kod ugla zgrade do njenog
prizemlja na rubu gornje terase. Witkowski po-tapše Lathamovo rame. — Idi s njom —
prošaptao je. — Nek' ti ruke budu slobodne i brze. Možda neće biti ništa, ali budi
spreman na sve.
Drew blago gurne Karin naprijed, držeći je za ramena, dok nisu stigli do prvih
kliznih staklenih vrata. Ona poviri preko ruba unutarnjeg zastora i uoči čovjeka za
osvjetljenom govornicom, čula je kako plavokosi svećenik potiče okupljeno mnoštvo
na histerične povike Sieg Heil, Gu'nter Jager! Otvorenih usta, izbezumljenih očiju,
ona gotovo vrisne. Latham spusti ruku na njene usne
dok je urlajuće Sieg Heil ispunjavalo plesnu dvoranu, i okrene je prema uglu
zgrade.
— On je! - grcala je De Vries. — To je Frederik!
— Vodi je u čamac — pukovnik je gotovo vikao. — Mi će
mo ovo završiti.
— Što tu treba završavati? Ubijte gada!
— Sad se ne ponašaš kao časnik, momče. Uvijek se ide dalje.
— I mi idemo dalje, pukovniče - reče satnik Christian Dietz,
Page 313
pokazujući na svog poručnika koji je držao u rukama minijaturnu
video kameru i snimao suludo dogañanje koje se unutra odvijalo.
— Vodi ju odavde! — ponovio je Witkowski.
Vožnja rijekom prošla je uglavnom u tišini iz obzira prema Karin i šoku kojeg je
pretrpjela. Dugo je stajala sama na pramcu zureći u mjesečinu na drugoj obali. Na
pola puta, okrenula se, molećivo pogledala Lathama, koji je ustao s krme i prešao k
njoj.
— Mogu li pomoći? - tiho je upitao.
— Već jesi, ali možeš li mi oprostiti?
— Za Boga, pa zbog čega?
— Izgubila sam kontrolu, mogla sam nas sve ubiti. Stanlev
me upozorio na gubljenje kontrole.
— Imala si dobar razlog... Dakle to je bila tvoja tajna, da je
tvoj suprug živ i...
— Ne, ne — prekine ga Karin. — Ili da kažem, da, ali ne
ovako, ne ovo što smo noćas vidjeli. Bila sam sigurna da je on živ
i vjerovala sam da se okrenuo i postao član nacističkog pokreta -
voljno ili ne - ali ništa slično ovome!
— Što si mislila?
— Puno toga, toliko mogućih objašnjenja. Prije nego što je
pao Istočni Berlin, ja sam ga napustila, rekla sam mu da je goto
vo ako on ne sredi svoj vrlo čudan život. Njegovo piće nije bilo
problem, jer od alkohola je samo postajao ugodan, širok i jako
zabavan. A onda se potpuno promijenio i postao strašno nasilan.
Udarao me i bacao o zidove. Nije htio priznati, ali bio je sklon
drogama, a to je bilo u suprotnosti sa svim u što je vjerovao.
— Što hoćeš reći?
— Vjerovao je u sebe, volio je sebe. Povremeno je pio, a to
je bio užitak tu i tamo i nije bila ovisnost. Da je bila, tvoj brat ga
ne bi trpio — iz osobnih i profesionalnih razloga.
— To možeš biti uvjerena — reče Drew. — Harry je volio

dobro vino i fini konjak ali nije imao razumijevanja za onoga tko
se opija do besvijesti. Ni ja, u stvari.
— U tome je stvar, nije ni Freddie. Sve što bi ga mijenjalo, u
bilo kojem trajanju, bilo mu je odbojno. A ipak se promijenio,
kao što sam rekla, potpuno. Postao je zagonetka, čudovište u jed
nom trenu, pokajnik u drugom. A onda sam, jedne noći u Am
sterdamu, kad sam samu sebe već bila uvjerila da Harry ima pra
vo, da je Frederik mrtav, primila jedan opsceni telefonski poziv.
One vrste kakve izvode adolescenti kad se prave važni pred prija
teljima, prikrivaju glasove govoreći visoko ili duboko ili prigu
šeno. To su bili uobičajni seksualni zahtjevi i uvrede, pa sam htje
la prekinuti, kad su upotrijebljene odreñene rečenice ili nizovi
riječi, što me iznenadilo. Čula sam ih već — od Freddiea! Viknu
la sam, "Moj Bože, jesi li to ti, Freddie?"... I sad mogu čuti bolni
krik koji je slijedio, a ja sam znala da sam u pravu, a da Harry
griješi.
— Ono što smo noćas vidjeli je varijanta tog čudovišta —
Drew reče. — Pitam se, je li još na drogama.
— Nemam pojma. Možda bi trebalo dovesti psihijatra da vi
di vrpcu koju je poručnik Anthonv snimio.
— Jedva je čekam i sama vidjeti. Ta snimka bi mogla biti
zlatni rudnik... Karin, što zna Witkowski?
— Nemam pojma. Rekao mi je samo da postoje neodgovo-
rena pitanja iz prošlosti. Ne znam što je htio reći.
— Pitajmo ga. - Latham se okrene i obrati pukovniku, koji
je sjedio na desnom kraju s dva komandosa. - Stan, možeš li
doći malo ovamo?
— Jasno. — Pukovnik prijeñe preko palube i stane izmeñu
Drewa i Karin.
— Stosh, ti si o ovome noćas znao više nego što si nama re
Page 314
kao, zar ne?
— Ne, ja nisam znao, samo sam pretpostavio mogućnost.
Jedna od najmilijih uloga Freddiea de V., kad je bio prikriven, bi
la je uloga svećenika. A Bog zna, bio je plaviji od Marilvn Monroe
kad nije bojao kosu. Kad je satnik opisao plavog svećenika oko
metar osamdeset visine, ja sam bio do tebe, Karin i vidio sam ka
ko si se izbezumila. Odjednom su mi se vratile uspomene.
— To ne objašnjava zašto si mogao uopće zamisliti da bi
njen muž mogao biti tamo gore — reče Latham.
— Pa, sad se vraćamo unatrag nekoliko godina. Kad je G-
Dva dobila vijest o smrti Frederika de Vriesa u rukama Stasija,
bilo je nekoliko rupa koje nismo mogli popuniti, kao, zašto su bi
lježili njegovo "ispitivanje" i smrt u tolikim pojedinostima. To nije
bilo normalno, uopće. Obično se takve stvari bunkeriraju, dubo
ko; lekcija s koncentracijskim logorima je naučena.
— To je i meni prvo upalo u oči - reče Karin. - I Harrvu,
ali on je to pripisao mentalitetu Stasijevih fanatika koji su znali
da će izgubiti moć, izgubiti sve. Ja se s tim nisam mogla složiti,
jer Frederik je tako često govorio o Stasijima, kako brutalni mogu
biti, pa ipak, kako su u osnovi nesigurni. Nesigurni ljudi se ne
osuñuju sami, vlastitim riječima.
— Što je moj brat rekao kad si mu to ispričala?
— Nisam ispričala, nikada. Vidiš, Harry nije bio samo Fre-
derikov kontrolor, on mu je bio jako drag. Nisam imala srca pri
čati mu o našim nevoljama. Nije bilo smisla, Freddie je bio
mrtav... službeno.
— Bilo je još nekih stvari — reče blago pukovnik — stvari
koje ti nisi mogla znati, Karin. U zadnja tri upada, informacije
koje je De Vries donosio bile u očito lažne. Do tog doba mi smo
sami već pridobili nekoliko Stasijevaca koji su znali da će uskoro
biti nezaposleni i optuženi, pa su bili sretni da surañuju. Nekoliko
njih je donijelo dokaze koji su bili u suprotnosti s De Vriesovim
otkrićima.
— Zašto ga zbog toga niste zvali? - upita Drew. — Izvukli
ga i stavili na ražanj?
— To je bila šugava, zamagljena zona — odgovori Witkow-
ski, otresavši glavom, u sjeni. — Je li mu podvaljeno, je li nad-
mudren? Je li on izgorio? Bio je izuzetan u prošlosti, pa jesu li te
jednostavne pogreške rezultat prezaposlenosti? Shvaćaš, nismo
mogli.
— Spomenuo si "nekoliko stvari", Stanlev — reče Karin. —
Koje?
— Samo jedna, zapravo, ali potvrdila su dvojica naših pre
bjega koji se meñusobno nisu poznavali, a to smo mi potvrdili.
Stasi je bio hobotnica sa stotinu očiju i tisuću krakova: na neki
način, oni su upravljali donjom stranom zemlje... Tvoj suprug je
dvaput išao u Miinchen i sastao se sa generalom Ulrichom von
Schnabeom, jednim od voña neonacističkog pokreta, kako je ka
snije otkriveno. Ubio ga je u zatvoru jedan od njegovih, prije ne-
go što bi mogao progovoriti.
— Dakle sjeme je posijano i otrovna biljka zvana Giinter Ja-
ger mogla je procvasti — reče Karin, nagnuvši glavu u nevjerici.
— Kako? U ime zdravog razuma, kako?
— Možda će nam vrpca nešto reći. - Latham lagano
odgurne pukovnika ustranu i spusti svoju ruku oko njenih rame
na, pa se okrene Witkowskom. — Uzmi taj svoj nevjerojatni tele
fon i zovi Moreauove ljude u Bonnu. Reci im neka nam nañu tro
sobni apartman u hotelu Konigshof, s VCR-om koji ima opremu
za presnimavanje.
— Jawohl, mein Herr! — reče pukovnik, smješkajući se s
odobravanjem u trenutnoj tami nestalne mjesečine.
Page 315
— Ali kako? - odjednom zavapi Karin de Vries, njeno lice
puno boli obraćalo se noćnim oblacima što su jurili nebom. —
Kako jedan čovjek može postati takav drugi?
— Saznat ćemo — reče Drew, zagrlivši je.
Riječi, izmjenično prigušene i izvikivane na njemačkom, ušle su u neku vlastitu
kadencu, slučajni protok zvuka i zatupljujući i uzbu-njujući, mješavinu propovijedi
i prijetnje. Slike na ekranu bile su podjednako hipnotične unatoč stalnom kretanju
male kamere koja nije mogla stajati mirno, ili čestih smetnji zbog zastora koji je
zaklanjao objektiv. Plavokosi svećenik je govorio isključivo muškoj publici od
trideset i šestoro ljudi, odreñeni broj kojih, sudeći po izgledu odjeće, nisu bili
Nijemci, ali svaki je bio skupo odjeven, neki manje svečano od drugih,
jaht-kompleti i Diorova sportska odjeća izmiješani s poslovnim odijelima. Sjedili
su pozorno slušajući, nekoliko očiju je skrenulo u stranu u shvatljivoj neugodi kad
su harange žestokog svećenika postale previše divljačke, no svi su se dizali, kao
jedan, prilikom čestih Sieg Heil. A žestoki svećenik sjajne plave kose i prodornih
očiju bio je, dakako, hipnotičan.
Prije nego što je ubacio vrpcu u video, poručnik Anthonv je istupio pred jedinicu u
velikom apartmanu hotela Konigshof i objavio. - Kamera ima zum-objektiv i mikrofon
visoke osjetljivosti, pa ćete čuti sve, a ja sam nastojao dobiti krupne planove
svih u dvorani, zbog identifikacije. Kako gospodin Latham ne govori njemački, Chris
i ja smo naručili engleski pisaći stroj i potrudili se prevesti to što je Giinter
Jager govorio — tekst nije savr-
šen, ali je dovoljno jasan.

— Vrlo pažljivo od vas, Gerry — reče Drew, sjedajući
izmeñu Witkowskog i Karin.
— Više od toga. To nam je prokleto važno — upadne satnik
Dietz, koji je čučeći ispred televizora ubacivao vrpcu. — Još sam
potresen — dodao je zagonetno. — U redu, vrijeme je za čaroliju.
— Ekran se odjednom ispuni zvukom i slikom, ili možda, krikom i
bijesom, kako je pjesnik napisao. Latham je pratio engleski tekst.
— Prijatelji moji, vojnici moji, vi istinski junaci Četvrtog
Reicha! — počeo je čovjek koji je sebe zvao Gtinter Jager. — Do
nosim vam veličanstvene vijesti! Plimni val uništenja samo što se
nije obrušio na prijestolnice naših neprijatelja. Trenutak je odreñen
i to točno pedeset i tri sata od sada. Sve za što smo radili, trudili
se, žrtvovali se, urodilo je plodom. Kraj još nije na vidiku, ali kraj
početka je pred nama! To će biti omega, konačno rješenje meñu
narodne paralize! Kao što je vama koji ste preko granica i mora
večeras došli ovamo, dobro poznato, naši neprijatelji su u kao
tičnom stanju, brojni optužuju brojne druge za pripadnost našoj
velikoj stvari. Proklinju nas na površini, ali milijuni nam potiho
plješću, jer žele ono što im mi možemo pružiti! Očistiti sjedišta
moći od smutljivih Židova koji hoće sve za sebe i gnusni Izrael,
protjerati drečave inferiorne crnce, zgnječiti socijaliste koji bi nam
nametali beskrajne poreze i koristili naše poreze da potpomažu
neproduktivne - jednom riječju, preporod! Svijet mora učiti od
Rimljana, prije negoli su postali nemarni i dopustili da krv robova
zarazi njihove žile. Moramo biti jaki i potpuno nesnošljivi prema
inferiornosti! Nakaznog psa se ubija, pa zašto ne i plod inferiornih
roditelja?... A sad, o našem plimnom valu - većina vas zna njegovo
ime, neki i ne znaju. Njegovo kodno ime je Vodena munja, a upra
vo to i jest. Kao što munja udari i ubije, tako će i voda koju ona
pogodi. Za pedeset i tri sata, vodene zalihe Londona, Pariza i Wa-
shingtona bit će zagañene tako izuzetnim otrovom, da će stotine
tisuća poumirati. Vlade će biti paralizirane, jer proći će dani,
možda i tjedni prije nego što će otrovi biti analizirani i još dodatni
tjedan prije negoli se uspostave protumjere. Do tada...
— Čuo sam dovoljno! — reče Latham. - Isključite tu spra
vu i odmah napravite duplikate. Ne znam kako to radite, ali emi
tirajte tu vrpcu u London, Pariz i Washington! Isto tako, faksiraj
te ovaj prijepis na broj koji ću vam dati. Ja ću zvati svakog tko mi
padne na pamet. Kriste, imamo samo dva dana!
Page 316
38
Wesley Sorenson je slušao dok je Latham govorio preko telefona, iz Bonna;
direktorov pogled bio je čvrst, napet, a kaplje znoja množile su se na njegovom
čelu. - "Vodene zalihe", spremišta - rekao je, jedva čujno od straha. - Za to je
nadležan inženje-rijski korpus vojske.
— Nadležan je svatko u Pentagonu, Langlevu, FBI i policiji
u blizini svakog izvora vode u Washingtonu, Wes!
— Ograñeni su, čuvani...
— Udvostruči, utrostruči, učetverostruči sve ophodnje — za
htijevao je Drew. - Ovaj manijak ne bi to obećao, kad ne bi mi
slio da to može izvesti, ne pred tim društvom. Tamo unutra je bi
lo više novca nego u pola Europe, kladim se. Gladni su moći, sli
ne nad njom, a ja slutim da je on dobio neograničene fondove,
kao dar nacističkom bogu. Isuse, samo dva dana!
— Kako ide s identifikacijom tog društva?
— Otkud ću ja znati, do vraga? Ti si prvi kojeg zovem. Šalje
mo vrpce - njemački Predsjednik dao nam je slobodno korištenje
satelita u državnim studijima - francuskoj, britanskoj i američkoj
obavještajnoj službi, u našem slučaju, sva pitanja i izjave idu tebi.
— Ne može biti nikakvih javnih izjava! Klima je ovdje i di
ljem zemlje otrovna; moglo bi biti gore nego McCarthvevo doba.
Bilo je nekoliko nemira, marš na državno sjedište u Trentonu.
Masa je počela izvikivati "Nacisti", na spominjanje političara, bi
rokrata, sindikalnih voña i izvršnih organa korporacija čak i izda
leka povezanih s onima koje su otvoreno pod istragom. A to je
tek početak.
— Čekaj malo - reče Lathamov glas preko linije — čekaj
malo! Stotine tih prvobitnih imena donio je Harry iz Briider-
schaftove doline, zar ne?
— Dakako.
— A prema prijepisu Ml-Šest, moj brat je jasno rekao, tre
balo bi ispitati ne samo imena, nego i sve oko njih.
- Naravno, to je uobičajeno.
- A onda, nakon što su ta imena razaslana, nalog za uboj
stvo Harrva stigao je iz nacističkog vrhovnog zapovjedništva,
točno?
- Očito.
- Zašto?... Zašto, Wes? Gonili su me kao čopor izgladnjelih
vukova u potrazi za ovcom.
- Nikad to nisam shvatio.
- Možda ja počinjem. To mi je bolno reći, ali pretpostavi
mo da su Harrvu uvalili kriva imena. Namjerno, da stvore baš
ovu klimu koju si upravo opisao.
- Koliko sam znao tvog brata, mislim da im to ne bi prošlo.
- Pretpostavimo, nije imao izbora.
- Nije sišao s uma. Imao je izbora, naravno.
- Pretpostavimo da je - sišao s uma, mislim. Gerhardt
Kroeger je kirurg za mozak i riskirao je vlastiti život u Parizu da
bi ubio Harrva. Po jednom scenariju njemu - meni - trebali su
odrezati glavu; po drugom, hitac mu je trebao raznijeti glavu... li
jevu stranu njegove glave.
- Rekao bih, potrebna je autopsija — reče direktor Konzu
larnih operacija, pa doda - kad bude pogodno. Trenutno, bolje
da se svi pokrenemo, što brže, kako bi zaustavili to što bi moglo
ubiti stotine tisuća ljudi u Parizu, Londonu i Washingtonu.
- Jager je to rekao, Wes. Otrov u spremištima.
- Nisam nikakav stručnjak za vodovode, ali znam ponešto
o njima. Dobri Bože, nekad smo o njima razmišljali u smislu tak
tičke sabotaže, i, kao zaključak, svi smo ih odbacili.
- Zašto?
- Zadaća je jednostavno prevelika. Da bi bilo ikakvog utje
Page 317
caja na vodu u velikim gradovima, trebala bi dostavna linija od
teških kamiona, barem pet do šest kilometara duga, što bi bilo vr
lo teško sakriti. Onda je tu barijera, ulaz u spremišta, što je za to
liki broj vozila gotovo nemoguće. Te ograde su kao zatvorske ba
rikade, opremljene su s alarmima na gornjoj strani; ako doñe do
upada, upozorenje stiže do osiguranja vodotornja i odmah se
obavlja pregled.
- Rekao bih, vi ste pravi stručnjak, gospodine direktore.
- Glupost, ta informacija se može naučiti u izviñačima i
vjerojatno i je od tamo, a sasvim sigurno, od bilo kojeg civilnog
inženjera na državnoj plaći.
— Dakle, odbacili ste tlo, a što sa zrakom?
- Podjednako nemoguće. Trebale bi barem dvije eskadrile
niskoletećih teretnih letjelica, koje bi precizno naciljale svoj teret
najbliže ustavi vodotornja. S najvećom vjerojatnosti, meñusobno
bi se sudarili, a čak i ako ne bi, čuli bi se kao dugotrajna grmlja
vina u cijelom području, a radar da i ne spominjemo.
- Vi ste doista razmatrali takvu vrstu sabotaže, zar ne?
- Dobro znaš, kao i ja, Drew, raznolike mogućnosti su te
melj za igre koje mi igramo.
— Ovo nije igra, Wes. Onaj izrod je to doista misilo. On je
našao način. On će to i izvesti.
— Znači, bolje nam je da se svi bacimo na posao, je li tako?
Ja ću biti u vezi s Ml-Pet i Quay d'Orsavem. A ti poradi na ideti-
tetu svih s tog imanja na Rajni. Surañuj s Claudeom, Ml-Šest i
njemačkom obavještajnom. Do sutra ćemo sve te fanatike imati
iza brave. I usredotoči se prvo na one koji nisu Nijemci; ne daj
im da izañu iz zemlje.
U računalima vlada četiriju država diskovi nisu mirovali sljedeća dvadeset i četiri
sata, a izdvojene fotografije poslane su obavještajnim službama u Njemačkoj,
Francuskoj, Engleskoj i Americi. Od trideset i šestoro muškaraca koji su urlali
Sieg Heil, Giinter Jager, bilo je sedamnaest Nijemaca, sedam Amerikanaca i pet
Francuza; trojica su ostali neidentificirani i vjerojatno su već odletjeli izvan
zemlje. Svi su u tajnosti privedeni u izolirane zatvorske ćelije, nikakvih
objašnjenja, nikakvih telefonskih poziva. U slučajevima istaknutih pojedinaca,
njihovim kućanstvima su u ime njihovih kompanija ispričane priče o iznenadnim
poslovnim putovanjima i produljenim konferencijama.
- Ovo je nedopustivo! — grmio je vlasnik jedne njemačke
kemijske tvornice.
— Kao i vi — odgovorio je njemački policajac.
Ostao je samo Giinter Jager i dalje neupućen u dogañaje proteklih dvadeset sati,
sam sa svojim osobljem u svom sjedištu na obali Rajne. To je bila odluka
multilateralnog zapovjedništva, jer nijedan zarobljeni neonacist nije mogao pružiti
nikakve pojedinosti o Vodenoj munji. Strategije koje su oni ponudili nadajući se
boljem i blažem tretmanu, bile su potpuno neupotrebljive, dakle lažne. Čak ni
histerični Hans Traupman, kad su mu pokazane
gnusne snimke vlastitih seksualnih vježbi, nije mogao ponuditi ništa važno.
— Mislite da bih vam išta prešutio? Moj Bože, ja sam kirurg,
znam kad operacija nije uspjela. Gotovi smo!
Samo je Giinter Jager imao odgovore, a po mišljenju psihijatara, stručnjaka za
ponašanje koji su proučavali snimku, on bi prije oduzeo vlastiti život nego im
nešto otkrio.
— Njegovo stanje je manijačno-depresivno, kontrolirana pa
ranoja, što znači da on, jednostavno, stalno živi na rubu. Jedan
iskorak i on će se naći u ponoru potpunog ludila.
Karin de Vries se složila.
Stoga su sve vanjske veze novog Fiihrera bile pod nadzorom: telefon, radio
frekvencije, dostave, čak i mogućnost goluba-pis-monoša. Agenti s prislušnim
ureñajima bili su u grmlju, na drveću i meñu ruševinama bivšeg propalog imanja,
"uši" usmjerene na svako područje vile uz rijeku i njeno zemljište. Svi su čekali
Page 318
da Jager uspostavi vezu s nekim, ili nečim, što bi im dalo ključ za Vodenu munju.
Ništa se nije dogodilo. A sati su prolazili.
U Londonu, Parizu i Washingtonu, vodovodi su bili gotovo pod opsadom. Vodovi
naoružanih vojnika su obilazili svaki metar područja, putevi koji vode do rezervara
su blokirani, znakovi za zaobilazak postavljeni. U vašingtonskim vodotornjevima,
rad i sigurnosne sustave nadzirali su stručnjaci vojnog inženjerijskog korpusa.
Najiskusnije osoblje je doletjelo iz svih krajeva zemlje.
— Nikakvi nacistički gadovi neće se približiti ovom mjestu
— rekao je brigadni general u zapovjedništvu Dalecarlia spre
mišta. — Jednako je u Parizu i Londonu. Mislim da su Francuzi
ipak malo pretjerali. Postavili su jedinice s bazukama i bacačima
plamena svakih sto metara, a vodu čak ni ne piju.
U Bonnu, kako nije bilo dokaza da bi Vodena munja mogla pogoditi taj grad, vlada je
dala sva svoja sredstva na raspolaganje saveznicima, ovaj put, njihovim
saveznicima, jer nitko na svijetu nije se mogao gnušati pri pomisli na novu pojavu
nacista više od njemačkog vodstva. Meñutim, oni nisu uzeli u obzir povijest i njeno
prokletstvo, ponavljanje. Jer u najtamnijim satima noći Vodene munje, kamioni koji
u servise za čišćenje neskriveno prevoze svašta, od posteljine do kuhinjske opreme,
ušli su polako, nenametljivo, u parkirališni prostor Bundestaga. U stvari, u tim
kamionima bili su veliki spremnici visokooktanskog, visoko eksplozivnog goriva
povezani s crpkama kojima se moglo poprskati ci-
jeli nogometni stadion. To je bio simbol kojem Giinter Jager nije mogao odoljeti,
osobni simbol koji nije dijelio ni s kim drugim osim svojim odanim sljedbenicima
koji će izvršiti zadaću. Oni će zapaliti Bundestag, spaliti ga do temelja.
— Prerañeno izdanje Reichstaga — zapisao je on u svoj privatni dnevnik.
— Ništa se ne dogaña! — uzviknula je Karin u apartmanu hotela Konigshof. U Bonnu je
bio jedan sat ujutro; Witkowski i dva komandosa iz Pustinjske oluje, iscrpljeni
zbog dvodnevnog manjka odmora, spavali su u ostalim sobama. — Nikamo nismo stigli!
- Složili smo se svi — reče Latham; njegovi očni kapci bili
su kao olovni poklopci koje je stalno morao na silu držati otvore
nima - ako ništa ne iskrsne do šest sati ujutro, idemo po njega i
stavljamo ga na muke!
- Neće biti nikakvog stavljanja na muke, Drew! Freddie ni
kad nije išao u akciju bez sredstava da se ubije ako bude uhvaćen.
To uopće nije junački, uvijek mi je govorio, to je samo njegov
strah od mučenja. Da je otkriven, znao je, na kraju bi bio pogub
ljen, pa zašto ne bi izbjegao bol... To je bio jedan od razloga zbog
kojih nisam mogla povjerovati Stasijevom dosijeu.
- Misliš na kapsulu cijanida u ovratniku i ostala sranja?
- To je istina, ti si to vidio! Tvoj brat Harry opskrbio se
istom takvom kapsulom.
- On je nikad ne bi upotrijebio. - Lathamovu glava klone
na grudi, a onda se njegovo tijelo polako opusti na trosjedu.
- Radi se o stotinama tisuća života, Drew! Kako si sam re
kao — on je pronašao način da to izvede! — Njen vapaj ostao je
neuslišan; Latham je zaspao. — Postoji drugi način da ga se zau
stavi — reče De Vries, šapćući, požurivši u njihovu sobu, svuče
pokrivač s kreveta i vrati se, pa pokrije Lathama. Zatim se vratila
u sobu i uzela telefon.
Telefon je zazvonio i uplašio Drewa, koji je pao s trosjeda, po-segnuvši za onim
čega tamo nije bilo. Klimavo je stao na noge; zvonjava je prestala i trideset
sekundi kasnije potpuno odjeveni Witkowski provali iz sobe. — Prokletstvo, ona je
to izvela! — vikao je pukovnik.
— Izvela što...? — upita Latham, ponovno na trosjedu, pro-

tresavši glavom.
— Krenula je sama na De Vriesa.
— Idemo!... Gdje mi je oružje? Bio je tu na stolu. Moj Bože,
ona ga je uzela!
— Obuci i ogrtač - reče pukovnik. — Pada kiša već sat
vremena.
— Auto njemačke obavještajne je na putu — objavi satnik
Page 319
Dietz, pojavivši se na vratima treće sobe u pratnji svog poručnika,
obojica potpuno odjeveni, sa zadjenutim automaticima. - Ja sam
podigao slušalicu i čuo — objasnio je. — Moramo požuriti, tre
bat će nam barem deset minuta da stignemo do tamo.
— Zovite šefa osiguranja i tražite da je zaustave ili krenu za
njom! - reče poručnik Anthonv.
— Ne — presječe ga Witkowski. — Jager je bijesan pas.
Ako pomisli da je stjeran u kut, podivljat će i pobiti sve pred so
bom. Čuli ste psihijatre. Ma kog' vraga ona radila, bolje je da to
radi sama dok mi ne stignemo.
— A kad stignemo — reče Drew tiho, povukavši sako i ogr
tač sa stolice — ulazimo. Svi imate po dva komada oružja. Nek'
mi netko da jedno svoje.
Identificirajući se kao član jedinice N-2, a njeno ime i kod potvrdio je njemački
obavještajac odgovoran za nadzorni tim za Jage-rovo sjedište, Karin de Vries je
dobila opći pregled kao i specifične upute.
— Imam devet ljudi strateški razmještenih na terenu, s opremom — rekao je
obavještajac, čučeći, pod kišom što je pljuštala, iza napola razrušenog zida starog
imanja. - Svaki je maskiran i skriven u zelenilu, točnije nekoliko ih je gore na
stablima, a kiša je, iako krajnje neugodna, prednost za nas. Čuvari Guntera Jage-ra
odlaze jedva dvadeset i pet metara dalje od spremišta za čamce. Vidjeli ste, morate
doći do vrata neopaženi, a za naš položaj je od životnog značaja da ostanete
neopaženi - dakle, slušajte me. Pratite ovaj stari popločani put dok ne stignete do
ostataka spaljene sjenice, tamo gdje je polje za kriket obnovljeno Jageru za
rekreaciju. Na suprotnoj strani je veliki bor; otprilike pet metara iznad prvih
grana je moj čovjek s dobrim pogledom na kuću. Ima džepnu svjetiljku koju će
zakloniti rukama; dva bljeska znače da
stražar hoda uokolo, tri, sve je čisto. Kad ugledate tri bljeska, trčite preko
središta staze za kriket, gdje je druga popločana staza koja zakreće na lijevo.
Krenite njome i stanite nakon otprilike četrdeset koraka, tamo gdje je zavoj
najoštriji. Pogledajte na desno; tamo će biti još jedan čovjek, u šipražju, još
jedna svjetiljka. On ima izravan pogled na bočna vrata koja su ravno ispred na
kraju staze, ne možete ih promašiti.
— Stražnja vrata? — Karin se ubaci, otresajući kišu s lica,
pod svojim crnim platnenim šeširom.
— Jagerove stambene prostorije — odgovori njemački oba
vještajac. — Spavaća soba, kupaonica, radna soba i dodatak na
sjevernom zidu koji sadrži malu osobnu kapelicu s vlastitim olta
rom. Kažu da on provodi tamo sate, u meditaciji. Bočna vrata su
njegov privatni ulaz, najbliže riječnoj obali i zabranjeno za sve
druge. Prednja vrata su krajnje lijevo, prvobitni ulaz u staro spre
mište za čamce; ta koriste stražari i posjetitelji.
— Drugim riječima, on je u stvari odvojen od ostatka kućan
stva kad je u svojim prostorijama.
— Sigurno. Direktor Moreau se naročito zanimao za dogo
vor, kako sam ga ja opisao. Javio mi se nakon što ste ga vi zvali u
Pariz i zajedno smo smislili plan kako da vam izañemo u susret s
najmanjim mogućim rizikom.
— Što vam je on rekao, ako smijem pitati?
— Da ste vi poznavali Guntera Jagera, prije puno godina i
da ste visoko uvježbani strateg koji može postići ono što drugi ne
mogu. Ja, uz većinu viših časnika u našoj profesiji prihvaćam Mo-
reauov sud kao mišljenje stručnjaka. On je, takoñer, spomenuo
da ćete biti naoružani i sposobni zaštititi se.
— Nadam se da je u pravu, u oba slučaja — reče Karin tiho.
— Oh? — njemački časnik je zurio u De Vries. — vaši nad
reñeni se slažu s vašom taktikom, dakako.
— Naravno. Zar bi vam se slavni Moreau javio u svezi sa
mnom da nije tako?
— Ne, ne bi.... Vaš ogrtač će uskoro biti sasvim mokar. Ne
mogu vam dati drugi, ali imam kišobran viška. Izvolite.
— Hvala, zahvaljujem vam. Jeste li u radio-vezi sa svojim
Page 320
ljudima?
— Da, ali, na žalost, vama ne mogu dati radio. Rizik je pre
velik.
— Shvaćam. Samo im javite da stižem.
L
— Sretno i budite vrlo, vrlo oprezni, madame. Zapamtite, mi
vas možemo dovesti do vrata, ali ništa više ne možemo učiniti za
vas. Čak i da zovete u pomoć, ne bismo mogli odgovoriti.
— Da, znam. Jedan život u usporedbi s tolikim tisućama. —
Uz te riječi, Karin otvori kišobran i krene popločenom stazom
kroz pljusak. Stalno otirući kišu s očiju, stigla je do nekad elegan
tne sjenice, čiji je kostur od nagorjelog drva i iskrivljene nadstreš
nice bio nekako sličan ratnim fotografijama, s poukom da rat iz
jednačava, jednako pogañajući i bogate i siromašne. A tamo iza,
kao da namjerno proturječi toj pouci, bio je savršeno održavani
teren za kriket, travnjak podšišan, lukovi i motke jarkih boja ne
taknuti.
Podigla je glavu, žmirkajući pod obodom svog platnenog šešira, proučavajući ogroman
bor okružen s obje strane drugim, ne-uglednijim drvećem. Odjednom, jedva vidljivi
bljeskovi. Dva! Stražar je bio u obilasku. Karin se spusti na tlo, zureći u vodom
natopljenu tamu, čekajući drugi znak. Stigao je brzo: tri bljeska, dva puta
ponovljena. Put je čist!
Pretrčala je stazu za kriket, njene niske cipele upadale su nabujalu, mokru travu,
dok ne osjeti tvrdu površinu drugog popločenog puta. Bez oklijevanja, sjurila se
niz put, vodeći računa o približnih četrdeset koraka i oštrom zavoju; uočila ga je
prekasno, uletjevši ravno u zaraslo zelenilo tamo gdje je staza naglo skretala
ulijevo. Nije se moglo vidjeti, ni na koji način ona nije mogla znati. Uspravila
se, bolno, nesigurno i podigla kišobran; bio je slomljen, neupotrebljiv. Na
koljenima, pogledala je na desno, po uputama. Ničega osim kiše i mraka, a ona se
nije usudila krenuti dok ne stigne znak. I napokon: tri bljeska. Karin je hodala
polako, oprezno do kraja popločane staze; bila je ne rubu šume i ugledala je
jazbinu svog nekadašnjeg, a sad mrskog supruga, Fiih -rera Četvrtog Reicha. Na
krajnje lijevoj strani grañevine bilo je svjetla, a sve ostalo u mraku.
Nekadašnje spremište za čamce bilo je puno veće, no ne i šire, kao što je
procijenila, jer je bilo na razini zemlje. Njemački obavještajac je rekao da
postoji jedan dograñeni dodatak na desnoj strani gdje je bio izdvojeni stambeni
prostor čovjeka zvanog Giinter Jager. Dograñivalo se i na lijevoj strani, ona
pomisli, primijetivši svjetlije, novije drvo, šezdesetak metara dugo i s obzirom na
širinu s riječne strane, dovoljno za dvije, tri ili četiri dodatne sobe za osoblje.
Obavještajac je imao pravo u jednoj stvari: pred-
nja vrata su bila krajnje lijevo, na kraju šljunčanog puta, simetrično
neuravnotežena, kao da su privremeno skinuta s ulaza u Ja-gerove prostorije. A
ravno pred njom, kratki dok i velika rijekom iza nje, bila su nadsvoñena bočna
vrata staništa Giintera Jagera; prigušeno crveno svjetlo bilo je pričvršćeno na
unutarnji krov malog trijema. Karin udahne nekoliko puta, duboko, nadajući se da će
utišati lupanje u svom grudnom košu i krene preko travnjaka prema trijemu s mutnim
crvenim svjetlom. Jedno od njih će preživjeti, drugo će umrijeti. To je bio kraj
njihovog nesretnog braka. Ali najprije, Vodena munja, Jagerov završni stadij
paralize Londona, Pariza i Washingtona. Frederik de Vries, nekada najsjajniji agent
provokator, smislio je način kako to izvesti. Znala je!
Karin je stigla do trijema sa sablasnim crvenim svjetlom; uspela se jedinom stubom,
zastavši kod jednog od dvaju stupova koji su podupirali nadstrešnicu, dok je snažna
kiša uporno udarala po krovu. Iznenada, ona ostane bez daha; strah i zbunjenost je
preplave. Vrata su bila otvorena, ne više od desetak centimetara, a iza otvora bila
je sama crna tama. Približila se, Lathamov auto-matik u njenoj lijevoj ruci i
gurnula vrata. Opet, samo tama i osim sad već neobuzdane kiše, tišina. Ušla je
unutra.
— Znao sam da ćeš doći, draga moja ženo - reče nevidlji
va prilika, njegov glas odzvanjao je od nevidljivih zidova. - Za
tvori vrata, molim te.
Page 321
— Frederik!
— Nisam više Freddie, dakle. Zvala si me Frederik samo kad
si bila ljuta na mene, Karin. Ljutiš li se i sada?
— Što si učinio? Gdje si?
— Najbolje je da razgovaramo u mraku, barem neko vrijeme.
— Znao si da ću doći ovamo...?
— Ta vrata su otvorena otkad ste ti i ljubavnik stigli u Bonn.
— Dakle, shvatio si da oni znaju tko si...
— To je potpuno nebitno - čvrsto je prekine De Vries/Ja-
ger. — Ništa nas sad ne može zaustaviti.
— Nećeš se izvući.
— Hoću, naravno. Već je sreñeno.
— Kako? Znaju tko si, neće te pustiti!
— Zato što su tamo vani na deset hektara zaraslog grmlja i
ruševina, a njihovi prislušni ureñaji čekaju da se javim ostalima, tu
u Njemačkoj, u Engleskoj, Francuskoj i Americi? Kako bi mogli
optužiti, zatvoriti druge, zato jer sam ja s njima razgovarao? Ka-
U
žem ti, draga ženo, iskušenje da nazovem predsjednike Francuske i Sjedinjenih

Država te englesku kraljicu bilo je gotovo neodoljivo. Možeš li zamisliti tu
zapanjenost u obavještajnim krugovima?
— Zašto nisi?
— Jer bi se lukavo pretvorilo u smiješno — a mi smo smrt
no ozbiljni.
— Zašto, Frederik, zašto? Što se dogodilo čovjeku koji se,
iznad svega, gnušao nacista?
— To baš i nije točno — odsječeno reče novi Fuhrer. — Ja
sam se gnušao u prvom redu komunista, jer su bili glupi. Posvuda
su rasipali svoju moć, u nastojanju da žive po marksističkoj dok
trini jednakosti, a takva jednakost ne postoji. Dali su vlast ne
obrazovanim seljacima i sirovim prostim glupanima. Nije bilo ni
čeg uzvišenog u njima.
— Prije nisi tako govorio, nikada.
— Jesam, naravno! Samo ti nikad nisi dovoljno pažljivo slu
šala... Ali i to je nebitno, jer ja sam našao svoj poziv, poziv istin
ski superiornog ljudskog bića. Uočio sam prazninu i ispunio je,
priznajem, uz pomoć liječnika veličanstvenog duha i spoznaje, koji
je shvatio da sam ja čovjek kojeg trebaju.
— Hans Traupman - odvrati Karin u tamu, ljuta na samu
sebe, što je to ime izgovorila.
— On više nije s nama, zahvaljujući tvom timu šeprtlja. Jeste
li zaista mislili da možete oteti njegov brodić i odjuriti s njim?
Sve četiri kamere zacrnjene jedna za drugom, radio odjednom u
kvaru, čamac plovi uzvodno? Doista, toliki amaterizam. Traup
man je dao svoj život za našu stvar i on drukčije ne bi ni htio, jer
naša stvar je sve.
Giinter Jager je znao puno, ali nije znao sve, primijeti Karin de Vries. On misli
da je Traupman poginuo na svom brodu. — Kakva stvar, Frederik? Nacistička?
Čudovišta koji su pogubili tvoga djeda i tvoju baku i prisilili tvoje roditelje da
žive kao prezreni ljudi, sve dok si nisu oduzeli vlastite živote?
— Naučio sam puno toga otkad si me ti napustila, ženo.
— Ja napustila tebe...'!
— Mijenjao sam svoje pogubljenje za sve dijamante koji su
mi ostali u Amsterdamu. Ali tko bi me uposlio nakon što je Zid
pao? Čemu služi supertajni agent kad se nema gdje ubacivati?
Kamo bi otišao moj način života? Neograničeni troškovi, limuzi
ne, moja ekstravagantna boravišta? Sjećaš se Crnog mora i Seva-
stopolja? Moj Bože, baš smo se zabavljali, a ja sam ukrao dvije stotine tisuća,
američkih, za tu operaciju!
— Ja sam govorila o "stvari", Frederik, što je s tim?
Page 322
— Počeo sam vjerovati u to svim bićem. U početku, drugi su
pisali moje govore za pokret. Sad ih ja pišem sve, komponiram
ih, jer su kao kratke herojske opere, one koji ih slušaju i gledaju,
podižu na noge, njihovi glasovi odzvanjaju meni upućenim po
hvalama, štuju me, obožavaju me kao što ja njih očaravam!
— Kako je to počelo... Freddie?
— Freddie — to je bolje. Stvarno bi htjela znati?
— Nisam li uvijek htjela slušati o tvojim zadaćama? Sjećaš
se kako smo se znali smijati?
— Da, taj dio tebe je bio u redu, nije bio kao kurvinska kuja
što si uglavnom bila. .
— Što...? — Karin odmah stiša glas. — Žao mi je, Freddie,
zaista žao. Ti si otišao u Istočni Berlin, to je zadnje što smo o te
bi čuli, svi mi. Dok nismo pročitali da si pogubljen.
— Sam sam napisao taj izvještaj, znaš. Senzacionalno, zar ne?
— Slikovito, u svakom slučaju.
— Dobro pisanje je kao veliko govorništvo, a veliko govor-
ništvo je kao dobro pisanje. Moraš stvoriti gotove slike koje će
zarobiti umove onih koji čitaju ili slušaju. Zarobiti ih odmah, vat
rom i munjama!
— Istočni Berlin...?
— Da, tamo je to počelo. Odreñeni Stasijevci su imali veze s
Munchenom, naročito s tadašnjim generalom nacističkog pokre
ta. Prepoznali su moje sposobonosti i moj Bože, zašto ne? Pre
često sam od njih pravio budale! Kad su službeni voñe s kojima
sam se nagodio preuzeli moje dijamante u Amsterdamu i oslobo
dili me, pojavilo se nekoliko njih, rekli su da možda imaju posao
za mene. Istočna Njemačka je propadala, a čitav Sovjetski Savez
je slijedio uskoro - svi su to znali. Prebacili su me u Miinchen i
upoznao sam tog generala, von Schnabea. On je bio dojmljiv čo
vjek, možda čak i vizionar, ali u osnovi je bio kruti vojni birokrat.
Nedostajala mu je žestina potrebna voñi. Meñutim, on je imao
sliku, sliku koju je sve više pretvarao u stvarnost. To je moglo na
kraju promijeniti lice Njemačke.
— Promijeniti lice Njemačke? — reče Karin s nevjericom.
— Kako bi jedan opskurni, nepoznati general prezrenog radikal
nog pokreta bio sposoban za tako nešto?
— Infiltriranjem u Bundestag, a infiltracija je nešto o čemu
sam ja dosta znao.
— To nije odogovor na moje pitanje... Freddie.
— Freddie - to mi se sviña. Dobro nam je bilo nekoliko go
dina, ženo moja. — Glas Giintera Jagera i dalje kao da je dopirao
niotkuda i odasvuda u mraku sobe, izvor glasa još zamagljeniji
udaranjem kiše po zamračenim prozorima i krovu. — Odgovorit
ću ti na pitanje. Za infiltraciju u Bundestag, potrebno je samo da
pravi ljudi budu izabrani. General je, uz pomoć Hansa Traupma-
na, obilazio zemlju u potrazi za nadarenim i nezadovoljnim ljudi
ma, smiještali su ih u krajeve s ekonomskim poteškoćama, davali
im "rješenja" i novčane fondove za njihove kampanje, s kakvima
se nijedan protivnik nije mogao mjeriti. Možeš li vjerovati, imamo
preko stotinu članova u Bundestagu, u ovom trenutku?
— Ti si bio jedan od tih ljudi... mužu moj?
— Ja sam bio najizuzetniji, ženo moja! Dobio sam novo ime,
novi životopis, potpuno nov život. Postao sam Giinter Jagcr, sve
ćenik iz malog sela u Kuhhorstu, po nalogu crkvenih vlasti pre
mješten u Strasslach, pokraj Miinchena. Napustio sam crkvu, bo
reći se za one koje sam nazvao obespravljenom srednjom klasom,
grañanima koji nose narod. Svoje poslaničko mjesto sam osvojio
na juriš, kako se to kaže i dok sam vodio kampanju, Hans Traup-
man me promatrao i donio odluku. Ja sam bio čovjek koji je po
treban pokretu. Kažem ti, kurvo-ženo, to je fantastično! Od mene
su napravili cara, kralja, vladara svega što mi zastupamo, Ftihrera
Page 323
Četvrtog Reicha!
— A ti to prihvaćaš, Freddie?
— Zašto ne? To je nastavak onoga što sam radio u prošlosti.
Moć uvjeravanja sam pokazao prodirući u neprijateljske tabore, go
vori koje sam držao učvrstili su moja lažna uvjerenja, sva ona pri
manja i gozbe - sve je to bila vježba za moje najveće postignuće.
— Ali ti si nekad te ljude smatrao svojim neprijateljima.
— Više ne. Oni su u pravu. Svijet se promijenio i to na gore.
Čak su i komunisti sa svojom željeznom šakom bili bolji od onog
što imamo sada. Makni disciplinu čvrste države i što ostaje, sama
rulja, urlaju jedni na druge i kolju se meñusobno, ništa bolje od
zvijeri u džungli. Pa, riješit ćemo se životinja i preurediti državu,
izabirući i nagrañujući samo najčišće, time što će joj služiti. Zora
velikog novog dana je pred nama, ženo moja, a kad bude shvaće
na, istina njene snage i snaga njene istine šibat će svijetom.
— Svijet će se sjećati brutalnosti nacista i to će isticati, nije

li tako... Freddie?
— Možda neko vrijeme, ali to će proći kad svijet vidi postig
nuća očišćene države pod snažnim, dobronamjernim vodstvom.
Demokracije stalno ističu pravičnost glasačke kutije, a ne mogu
biti više u krivu! Glasovi se osvajaju u moru neznanja, jer baš ta
mo i spada većina glasača. A blaženi Amerikanci, oni čak ne ra
zumiju ni vlastiti Ustav kako je zamišljen prije dvjesto godina. Iz
vorno, samo su zemljoposjednici, ljudi koji su dokazano uspješni
i prema tome, superiorni, trebali dobiti pravo glasa. To je bio
konsenzus Ustavne konvencije, jesi li to znala?
— Da, to je bilo zemljoradničko društvo, ali čudim se da to
ti znaš. Povijest ti nikad nije bila jaka strana, mužu moj.
— Sve se to promijenilo. Kad bi mogla vidjeti ove police...
prepune su knjiga, nove stižu svakodnevno. Pročitam pet ili šest
na tjedan.
— Daj da ih vidim, da vidim tebe. Nedostajao si mi, Fred
die.
— Uskoro, ženo moja, uskoro. Mrak ima izvjesne prednosti,
jer ja te "vidim" onakvu kakvu te se volim sjećati. Ljupka, živah
na žena, koja se tako ponosila svojim mužem, koja mi je donosila
tajne iz NATO-a, a odreñeni broj istih mi je, uvjeren sam, spasilo
život.
— Bio si na strani NATO-a, kako bih mogla drukčije?
— Sad sam na većoj strani. Hoćeš li mi sada pomoći?
— Ovisi, mužu moj. Ne mogu poreći, ti si izuzetno uvjerljiv.
Ja sam pod dojmom tvojih riječi. Oduvijek si bio izuzetan čovjek,
to su govorili čak i oni koji se nisu uvijek slagali s tobom...
— Kao moj prijatelj, moj bivši prijatelj, Harry Latham, tvoj
sadašnji ljubavnik.
— Griješiš, Freddie. Harry Latham nije moj ljubavnik.
— Lažeš! Uvijek je bacao oko na tebe, čekao da se ti poja
viš, stalno me pitao kad ćeš doći.
— Ponovit ću ti, a predugo smo živjeli zajedno da ti ne bi
znao kad govorim istinu. To je tvoje zanimanje, uostalom, a čuo
si me kako izgovaram stotine laži u tvoju korist... Harry Latham
nije moj ljubavnik. Trebam li to ponoviti još jednom?
— Ne. — Riječ je odzvanjala meñu nevidljivim zidovima. —
Pa tko je to, onda?
— Netko tko je preuzeo Harrvevo ime.
- Zašto?
- Jer si ti htio da tvoj prijatelj Harry bude ubijen, a Harrvu
više nije važno. Kako si mogao, Frederik? Harry te volio kao -
kao mlañeg brata.
- To nije bila moja odluka - reče tiho bestjelesni glas Giin-
Page 324
tera Jagera. — Harry se ubacio u naše sjedište u Alpama. Bio je
dio pokusa. Morao sam se složiti, nisam imao izbora.
- Kakav pokus?
- Nešto medicinsko. Nikad nisam potpuno shvatio. Traup-
man je, meñutim, bio jako oduševljen, a ja nisam mogao ići pro
tiv Hansa. On je bio moj mentor, čovjek koji me postavio tu gdje
sam danas.
- I gdje si to, Freddie? Jesi li zaista novi Adolf Hitler?
- Čudno da njega spominješ. Čitao sam i pročitavao Mein
Kampf i sve životopise do kojih sam mogao doći. Možeš li zami
sliti koliko su naši životi usporedivi, barem prije nego što smo se
pridružili pokretu? On je bio umjetnik a na svoj način i ja sam
umjetnik. Bio je nezaposlen, kao što bih ja bio. Njega je odbilo
austrijsko udruženje umjetnika, kao i akademija za arhitekturu,
zbog navodnog nedostatka talenta - jedan bivši kaplar koji nije
imao kamo. U mom slučaju, isto. Tko će zaposliti nekog kao što
sam ja? I obojica smo bili bez novca; u njegovom slučaju, on nije
imao ništa, a ja sam prodao sve svoje dijamante da spasim svoj
život... A onda je u dvadesetima netko uočio uličnog radikala koji
strastveno, uvjerljivo diže glas protiv nepravednosti društvenih
odnosa, a puno godina kasnije, neki drugi su promatrali istupe
sjajnog, bivšeg agneta-provokatora koji je čak i njih same preva
rio. Takvi ljudi su dragocjeni.
- Kažeš da ste se i ti i Adolf Hitler nalazili u groznom po
ložaju?
- Ja bih to rekao drukčije, ženo moja. Nismo mi našli svoj
cilj, naši ciljevi su našli nas.
- To je odvratno!
- Ni govora. Uvjerenja preobraćenika su uvijek najjača, jer

do njih se moralo nekako doći.
- Ostvarivanje svega toga imat će za posljedicu golemi gu
bitak života...
- U početku, da, ali to će brzo proći, brzo će biti zaborav
ljeno i svijet će postati puno bolji. Neće biti velikog rata, nikak
vog nuklearnog sukoba — naš napredak će biti postupan ali sigu-
ran, jer veliki dio je već sada ostvaren. Za nekoliko mjeseci, vlade će se
promijeniti, bit će stvoreni novi zakoni u korist najjačih, najčišćih i za nekoliko
godina, beskorisno smeće, otpaci društva koji nas muzu do besvijesti, bit će
izbrisani.
— Ne trebaš meni držati govor... Freddie.
— To je istina! Zar to ne vidiš?
— Ne vidim čak ni tebe, ali kad tako govoriš, zaista ostav
ljaš dojam na mene, kao izuzetan čovjek, što znam da jesi. Mo
lim te, upali svjetlo.
— Imam mali problem u svezi s tim.
— Zašto? Zar si se u pet godina toliko promijenio?
— Ne, ali ja nosim naočale, a ti ne.
— Ja ih nosim samo kad su mi oči iscrpljene, to znaš.
— Da, ali ove moje su drukčije. Ja vidim u mraku i vidim
pištolj u tvojoj ruci. To me podsjetilo da si ljevakinja. Sjećaš se
kad si htjela sa mnom igrati golf, a ja sam ti donio štapove, samo,
bili su pogrešne vrste?
— Da, naravno, sjećam se, bili su za igrača dešnjaka... Imam
pištolj, jer si me ti naučio da nikad ne idem na noćni sastanak,
čak ni s tobom, bez oružja. Nijedno od nas, rekao si, ne može
znati, prati li nas netko.
— Imao sam pravo, štitio sam te. Jesu li tvoji prijatelji tamo
vani znali da imaš pištolj?
— Nikog nisam vidjela. Došla sam sama, bez odobrenja.
— Sad lažeš, barem djelomično, ali nije važno. Baci pištolj
na pod! - Karin posluša a De Vries/Jager upali reflektorsku
Page 325
svjetiljku koja je sjala s oltara male kapelice, ističući zlatno raspe
lo na purpurnoj tkanini. Novi Fiihrer je sjedio za klecalom na de
snoj strani u bijeloj svilenoj košulji, raskopčanog ovratnika, blista
ve plave kose, njegovo privlačno lice oštrih crta pod najpovolj
nijim kutem. - Kako izgledam nakon pet godina, ženo?
— Lijep kao i uvijek, ali ti to znaš.
— To je atribut kojeg ne mogu poreći, kojeg Herr Hitler
uopće nije posjedovao. Jesi li znala, on je bio onizak čovjek zgnje
čenog lica, koji je nosio cipele debelih peta? Moj izgled mi uveli
ke pomaže, ali ja ga nosim uz savršenu skrušenost i pravim se da
sam leden kad žene to primijete. Fizička taština ne pristaje voñi
naroda.
— Ostalima je važno. Mislim da su zadivljeni tvojim izgle
dom. I ja sam bila... još uvijek sam.
- Kad ste vi tamo posumnjali da je "Giinter Jager" novi na
cistički voña?
- Kad se jedan vaš Sonnenkind slomio pod ispitivanjem.
Uz dodatak droga, pretpostavljam.
- To ne može biti, ja se nikad nisam otkrio nikome od njih!
- Očito, jesi, shvaćao to ili ne. Rekao si, održavao si sa
stanke, govorio...
- Samo našima u Bundestagu! Sve ostalo je snimljeno.
- Onda te je netko prodao... Freddie. Čula sam nešto o ka
toličkom svećeniku koji se ispovjedio i opteretio savjest svog is
povjednika.
- Moj Bože, onaj senilni idiot Paltz. Koliko puta sam re
kao, njega je trebalo isključiti, ali ne, Traupman je tvrdio da on
ima snažno sljedbeništvo u radničkoj klasi. Dat ću ga ubiti.
Karin je nakratko lakše disala. Udarila je u žicu koju je tako trebala. Paltzovog
imena se sjetila iz obavljenih identifikacija s vrpce i podatka da je monsinjor
Paltz onaj starac kojeg katolička hijerarhija u Njemačkoj izrazito ne voli, što je
potvrñeno jednim telefonskim pozivom bonskom biskupu. Biskup nije birao riječi. —
On je zabludjeli fanatik koji bi se trebao povući. Isto sam rekao i Rimu. - Karin
je čekala dok se njen neželjeni suprug ne smiri.
- Fredddie - počela je tiho, pod kontrolom. - Taj Paltz,
ma tko bio, taj svećenik, rekao je da će se nešto strašno dogoditi
u Londonu, Parizu i Washingtonu. Katastrofa takve jačine da će
stotine tisuća izginuti. Je li to istina... Freddie?
Fuhrerov crni muk je bio naelektriziran, naglašen bubnjaju-ćom kišom. Napokon
Gunter Jager progovori, njegov glas napet, grub, kao napete žice violončela koje
samo što nisu popucale.
- Dakle zato si tu, droljo-ženo. Poslali su te isključivo zbog
mogućnosti da bih ti ja mogao otkriti prirodu našeg udarnog vala.
- Ja sam došla sama. Oni ne znaju da sam ovdje.
- Moguće je, jer ti nikad nisi dobro lagala. Meñutim, iro
nija je slatka. Maloprije sam rekao da nas ništa ne može zaustavi
ti i to je, eto, istina. Vidiš, kao svi veliki voñe, ja raspodjeljujem
odgovornost, naročito u područjima gdje mi nedostaje stručnost.
Upoznat sam s glavnim obrisom plana ili strategije, potanko sa
završnim činom, ali ne u tehničkom smislu, ne znam čak ni ime
na pojedinaca koji ga usavršavaju. Ne bih znao koga trebam zva
ti, kad bih sam to poželio čuti.
- Znamo da se tiče vode u tim gradovima, spremištima ili

vodovodima, kako se već zovu.
- Doista? Monsinjor Paltz je, uvjeren sam, vrlo tehnički
stručan u svojim otkrićima. Pitaj njega.
- To ne može uspjeti, Frederik! Opozovi sve. Uhvatit će sve
koji su upleteni. Tamo je na stotine vojnika, spremni su pucati na
bilo koga ili bilo što što se približi vodi. Zarobit će ih, a tebe će
razotkriti!
Page 326
- Razotkriti? — upita mirno Jager. — Tko? Senilini starac
koji nije siguran ni koja je godina, o mjesecu ili danu da ne govo
rimo? Ne budi smiješna.
- Frederik, postoji snimka sinoćnjeg skupa. Svi koji su ta
mo bili, privedeni su i u izolaciji su! Gotovo je, Frederik! Za Bo
ga, zaustavi Vodenu munju!
- Vodenu... munju? Bože moj, ti govoriš istinu, vidi ti se u
glasu, u očima. - Gunter Jager ustane sa klecala, držanjem lica i
tijela sličan Siegfriedu pod opernim reflektorima. — Svejedno,
moja kurvo-ženo, ništa se ne mijenja, jer nitko ne može zaustaviti
udarni val. Za manje od sat vremena ja ću letjeti prema zemlji
koja pozdravlja moj rad, naš rad, i gledat ću kako moji sljedbeni
ci diljem zapadnog svijeta zauzimaju važne položaje.
- Nikad se nećeš izvući!
- Sad si doista naivna, draga žena — reče Jager, prešavši
do središta oltara i pritisne dugme ispod zlatnog raspela. Nenada
no, na njegov dodir, na podu se otvori četverokut, otkrivajući va
lovite vode rijeke pod njima. — Tamo dolje je dvočlana podmor
nica, prilog brodogradilišta čiji šef je naš član. Njome ću otići do
K6nigswintera, gdje me čeka moj zrakoplov. A ostalo je novo ra
ñanje povijesti.
- A ja?
- Shvaćaš li ti koliko dugo ja nisam imao ženu? — reče Ja
ger tiho, pod svjetlom s oltara. - Koliko godina sam se morao
pridržavati maske krute redovničke discipline, tvrdeći da su drugi
koji podliježu takvim iskušenjima podložni i kompromisu i ko
rupciji?
- Molim te, Frederik, ne zanimaju me tvoje ponude.
- Trebale bi, ženo! Više od pet godina ja ovako živim, do
kazujući da sam ja i samo ja, nepotkupljivi vrhovni voña. Mrštio
sam se na žene koje nose izazovnu odjeću i nisam čak ni dopuš
tao prostačke šale ili anegdote u mojoj nazočnosti.
— Tebi je to sigurno bilo nepodnošljivo — reče Karin, a njen
pogled je lutao polumračnom sobom. — Kad god si se vraćao sa
svojih upada u Istočni blok, uvijek si donosio hrpu kondoma i
razne telefonske brojeve sa ženskim imenima.
— Pretraživala si moju odjeću?
— Obično ju je trebalo poslati u čistionicu.
— Imaš odgovor na sve, uvijek si imala.
— Odgovaram iskreno, prvo što mi doñe, kako mi govori
pamćenje... Vratimo se meni, Frederik. Što će biti sa mnom? Ubit
ćeš me?
— Radije ne bih, ženo moja, jer ti si to još uvijek, pravno i u
Božjim očima. Uostalom, moja podmornica prima dvoje ljudi. Ti
bi mogla biti moja pratilja, moj partner, na kraju, možda, carica
svom caru, slično kao što je Fraulein Eva Braun bila Adolfu Hit-
leru.
— Eva Braun je izvršila samoubojstvo sa svojim "carem", ci-
janidom i metkom. To me ne privlači.
— Nećeš mi udovoljiti, ženo?
— Neću ti udovoljiti.
— Hoćeš, na drugi način - reče Giinter Jager, jedva čujno,
otkopčavajući svoju bijelu svilenu košulju pa, skinuvši je, počne
raskopčavati pojas.
Karin se odjednom baci na lijevo, gotovo poletjevši, u očajničkom pokušaju da
dohvati Lathamov automatik kojeg je ispustila na pod. Jager nasrne naprijed, izbaci
svoju desnu nogu i peta njegove čizme zabije se u njen želudac takvom silinom da se
ona srušila, zgrčena u fetalni položaj, jaučući od bola.
— Sad ćeš mi udovoljiti, ženo - reče novi Fiihrer, skidajući
hlače nogavicu po nogavicu, presavije ih, poravnavši nabore i po
loži ih preko klecala.
Page 327
39
- Kad je ona prošla? - pitao je Latham, pojačavši glas kako bi se čulo na pljusku.
— Prije dvadesetak minuta — odgovorio je dvojezični nje
mački obavještajac; vozilo obavještajne službe se, ugašenih svjeta
la, udaljavalo od posjeda.
— Kriste, ona je tako dugo tamo? A vi ste je pustili unutra
bez ikakve mogućnosti da vam se javi?
— Ona je razumjela, gospodine. Objasnio sam da joj ne mo
gu dati radio, a njene riječi su bile: "Razumijem."
— Zar ne mislite da ste trebali kod nas provjeriti prije nego
što ste je propustili? — Witkowski je gotovo vikao na njemačkom.
— Mein Gott, neinl — ljutito odgovori obavještajac. — Ja
vio mi se osobno znameniti direktor Moreau i mi smo zamislili
najmanje opasan način da ona proñe pokraj stražara.
— Moreau? Zadavit ću pasjeg sina! — prasnuo je Latham.
— Potpunije ću vam odgovoriti, mein Herr — nastavi nje
mački obavještajac - Fraulein nije tako dugo u kući; moj izviñač
je izvijestio, ušla je prije samo dvanaest minuta. Evo, vidite, zapi
sao sam u svoj blok točno vrijeme, vodootpornom tintom. Ja
sam, djelotvorni smo - mi Nijemci - do krajnosti.
— Ja mislim da je vrijeme za mene i Mršavog - uključi se
satnik Christian Dietz, stojeći samo nekoliko metara dalje na kiši,
uz poručnika Anthonva. - Ponovljena akcija na imanju uz rije
ku, uklanjanje stražara. - Satnik istupi naprijed i prijeñe na nje
mački, obraćajući se obavještajcu. - Mein Oberfuhrer — počeo
je — koliko tamo ima ophodnji, imaju li utvrñeni smjer kretanja?
Govorim Deutsch, jer ne bih riskirao nikakve nesporazume.
— Moj engleski je dobar koliko i vaš njemački, gospodine.
— Ali je malo sporiji. A vaša gramatika...
— Sljedeći tjedan neću platiti učitelju — prekine ga časnik,
smješkajući se. — Za sljedeći stupanj, moram na čaj s Englezima
iz Oxforda.
L
— Abfall! Uopće ih nećete razumjeti. Ja ih ne razumijem.
Govore kao da imaju sirove ostrige u ustima!
— Ja, čuo sam to.
— 0 čemu oni govore? — vikne Drew.
— Upoznaju se - odgovori Witkowski. - To se zove, dobi
vanje povjerenja.
— To se zove gubitak vremena!
— Male stvari, hlopak. Ako slušaš čovjeka na njegovom je
ziku makar minutu, znat ćeš kad je nesiguran. Dietz se samo želi
uvjeriti da nema dvojbi, ni oklijevanja.
— Reci im nek' požure!
— Ne trebam, završavaju.
— Postoje samo tri skupine stražara — na njemačkom je
nastavljao obavještajac, komando-satniku - ali ima jedan prob
lem. Kad se jedan stražar vrati do vrata krajnje lijevo od staze,
drugi izañe malo kasnije, ali tek nakon što se prethodni stražar
vrati. I moram vam reći, identificirali smo dvojicu, to su patološki
ubojice, uvijek s arsenalom oružja i granata.
— Dakle, moramo iznaći način da i ostale izvučemo van.
— Ja, ali kako?
— To prepustite nama. Snaći ćemo se. - Okrenuo se Lat-
hamu i Witkowskom. - Unutra ima luñaka - reče Dietz - što
nas ne čudi. "Patološki ubojice" kako je naš prijatelj objasnio. Ti
tipovi bi radije ubili nego jeli; glavoderi imaju riječ za to, ali koga
briga, sada. Idemo unutra.
— A ovog puta ja idem s vama! - reče Drew uzbuñeno. —
I bez primjedbi, da vam nije palo na pamet!
— Dajte nam točni pregled terena - reče Witkowski, obra
Page 328
ćajući se njemačkom obavještajcu.
— Idete popločanom stazom do uništene sjenice...
Deset sekundi kasnije, četvorka je krenula, odostraga, uz napola razrušeni zid
starog imanja, komandosi naprijed, Drew s ra-diom. Stigli su do terena za kriket i
čekali na svjetlosni znak s dr-veta. Stigao je: tri bljeska, jedva vidljivi na
strašnom pljusku.
— Idemo — reče Latham — čisto je!
— Ne! - šapne Dietz; njegova snažna ruka zaustavi Latha-
ma. — Hoćemo stražare!
— Karin je tamo unutra! - zavapi Drew.
— Nekoliko sekundi ne mijenja ništa - reče poručnik An-
thony, pa on i njegov satnik požure naprijed. — Ostanite tamo!
- dodao je dok su njih dvojica ubrzavali stazom za kriket, u kišom natopljeni mrak.
Nikakav znak ne stigne; ništa. A onda, dva bljeska: stražar u ophodnji. Odjednom,
iz daljine dopre krik, urlik, nagli, kratkotrajan. Zatim još jedan i još jedan
nakon toga. A onda, ponovno, prigušeni bljeskovi sa stabla, tri kratke provale
svjetla; teren je bio čist. Latham i Witkowski požure preko kriket -igrališta, pa
niz popločani put; pukovnikova svjetiljka pokazivala je put. Stigli su do naglog
skretanja na lijevo i požurili do kraja staze, iznad starog spremišta za čamce. Na
lijevo, daleko, komandosi su imali nevolja s dvojicom stražara koji su istrčali iz
kuće.
— Idi, pomozi im - naloži Drew, gledajući na bočni trijem
s crvenim svjetlom, kako ga je opisao agent njemačke obavještaj
ne službe. — Ovo je moja stvar.
— Hlopak...I
— Gubi se odavde, Stosh, treba im pomoć. Ovo je moje! -
Latham se spusti niz brežuljak prekriven travom, s automatikom
u ruci. Stupio je na kratki trijem, pod prigušenim crvenim svjet
lom i kroz bubnjanje kiše na krovu, začuo je vriskove iznutra.
Karinine vriskove! Njegova osobna galaktika razletjela se u tisuću
beskraja. Tresnuo je vrata tijelom, smrskao ih, šarke su letjele,
cijela ploča je provalila i otvorila prolaz u opsceno osvjetljenje s
oltara, sa blistavim zlatnim raspelom. Na podu, samo u donjim
gaćama, bio je plavokosi Fiihrer, njegovo tijelo na Karin, koja se
opirala, tukla, vrištala, bijesno udarala nogama i pokušavala oslo
boditi svoje ruke od njegovog stiska. Drew opali iz svog automa-
tika, probivši rupu na krovu. Jager, u šoku, sklizne sa svoje zlo
stavljane žene, lica i tijela u grču; zanijemio od iznenañenja.
— Diži se, gnoju nacistički - reče Latham, ledenim glasom,
ubitačnim od čiste mržnje.
— Ti nisi Harry! - odjednom reče Jager, polako se, opči
njeno, dižući na noge. - Sličiš mu nekako... ali nisi on.
— Čudim se da možeš vidjeti na ovakvom svjetlu. — Drew
se izmakne sa svjetla. - Jesi li dobro? - pitao je Karin.
— Samo nekoliko masnica.
— Želim ga ubiti. — Latham izgovori mirno, hladno. - S
obzirom na sve, moram ga ubiti. - Podigao je svoj automatik,
ciljajući Jageru u glavu.
— Ne! - krikne Karin. - U meni je ista želja, ali ne mo
žeš, ne možemo!... Vodena munja, Drew. On tvrdi daje ne može
mo zaustaviti, da ne zna pojedinosti, ali cijelog života je lagao...
LJ
— Drew? — upadne Giinter Jager i zloćudni osmijeh olak

šanja se proširi njegovim licem. — Drew Latham, Harrvev grubi
brat. Kako ga je on zvao? "Moj mali brat, tipčina." tako. Morao
sam ga pitati što to znači. Dakle Hans Traupman je pogriješio,
Blitzkrieger je ipak ubio Harrva, samo je njegov brat preuzeo ulo
gu. Mein Gott, lovio sam pogrešnog čovjeka! Harry Latham je
mrtav, ipak, a nitko se nije zbog toga opametio.
Page 329
— Što ti znači, opametio? - upita Drew. - Sjeti se, pištolj
je u mojoj ruci, a s obzirom na moje nestabilno stanje, mogao bih
ti lako raznijeti glavu. Ponavljam, što ti to znači?
— Pitaj doktora Traupmana. On, zaboravio sam, on više nije
s nama! A čak ni Polizei, uključujući i one koji su na našoj strani,
ne mogu pokriti svaku frekvenciju iz marine ili znati naše kodove
za nuždu. Kako kažu Britanci, "Žalim, momče, ne mogu ti pomo
ći."
— On kaže da je Harry bio dio nekog pokusa - Karin
upadne brzo kad je Latham opet podigao svoje oružje — medi
cinskog pokusa.
— Sorenson i ja smo došli do sličnog zaključka. Možemo
ustanoviti; Harrvevo tijelo je još u mrtvačnici.... U redu, šminke
ru, kreni prema vratima.
— Moja odjeća - bunio se Jager — dopustit ćete mi, sigur
no, da se obučem? Vani lijeva.
— A zamisli, ako ti kažem da me nije briga hoćeš li se smo
čiti? Isto tako, ne znam što imaš u odjeći, recimo, u ovratnicima.
Moja prijateljica će ti iznijeti odjeću.
— Prijateljica? Misliš na svoju kurvu-ljubavnicu? - vrisne
novi Fiihrer.
— Gade jedan! — Latham zamahne da pištoljem udari la
gera u glavu, kad nacist odjednom naglo podigne lijevu ruku, blo
kirajući udarac pištoljem; njegova desna šaka tresne Drevra u če
ljust takvom snagom da je posrnuo unatrag. Onda se Jager bacio
na automatik, otevši ga iz Drewovog stiska, pa ustao, ispalivši dva
metka dok se Drew kotrljao prvo na desno, pa na lijevo, s obje
noge uz nacistova stopala; uspio je zablokirati Jagerov desni
zglob, tresnuvši stopalom nacista u koljeno svom očajničkom
snagom koju je uspio sakupiti. Jager zaurla od boli, izvijajući se i
ispali još dvaput; meci su se zabijali u zidove. Karin se baci na
pod, hvatajući Drewov automatik, kojeg je morala odbaciti. Usta
la je i viknula.
- Prestani, Frederik! Ubit ću te!
— Nećeš, ženo! — vrisnuo je Giinter Jager, odbijajući Lat
ham ove udarce, pokušavajući okrenuti svoj pištolj prema Drewo-
vim grudima, a Latham je pritiskao njegov zglob na pod, uz rub
četverokutne rupe i riječnih valova ispod njih. — Ti me oboža
vaš! Svi me obožavaju, kao božanstvo me obožavaju! - Nacist
zamahne desnom rukom, iza sebe, izvan Drevvovog dosega. Po
maknuo je ruku na lijevo, pa na desno; bila je slobodna, mogao je
pucati.
Karin opali.
Kroz otvorena vrata, utrčali su komandosi, Witkowski za njima. Naglo su stali,
zureći u scenu pred njima, pod sablasnim svjetlom reflektorske svjetiljke koja je
obasjavala na ovakvo mjesto zalutali oltar. Nekoliko sekundi, jedini zvuk je bio
pljusak i teško disanje petorke iz jedinice N-2.
— To si, pretpostavljam, morao učiniti, hlopak — reče na
pokon pukovnik, zureći u Jagerovo tijelo, njegovo raznešeno čelo.
— Nije on, ja sam! - uzvikne Karin.
— Moja pogreška, Stanlev, ja sam to izazvao — Latham je
ispravi, gledajući veterana iz G-2, priznajući smrt Giintera Jagera
kao poraz velikih razmjera. — Izgubio sam kontrolu a on je isko
ristio prednost. Ubio bi me mojim vlastitim pištoljem.
— Tvojim pištoljem?
— Zamahnuo sam na njega. Nisam trebao, znam.
— Nije uopće bila njegova pogreška, Stanlev! - Karin uz
vikne. — Čak i da su okolnosti bile drukčije, ja bih ga ubila! Po
kušao me je silovati, a da se Drew nije pojavio, uspio bi i ostavio
me mrtvu. Tako je rekao.
— Dakle, to će biti naš izvještaj — reče pukovnik. - Stvari
ne uspijevaju uvijek, a ja ne bih želio biti na pogrebu agenta Lat-
Page 330
hama. Jesi li što saznala, Karin?
— Prvenstveno, kako je stigao tu gdje je — nagodba sa Sta-
sijem, novi identitet, govornički talent kojeg je otkrio Hans Traup
man. O Vodenoj munji, on je tvrdio da to ne može zaustaviti, čak
ni on, jer ne zna tehničke pojedinosti ni odreñene pojedince uk
ljučene u to. Ali, on je bio pravi lažac.
— Prokletstvo! - vikne Lahtam. — Ja sam usrana budala!
— Ne znam, momče. Da sam ja zatekao kako netko po-
,,. „ LJ
kušava izvesti takav gnusan čin nad mojom dobrom prijateljicom, ne bih se, mislim,
puno drukčije ponašao... Daj, rastavit ćemo ovo mjesto, da vidimo možemo li što
naći.
- A što s njemačkom jedinicom tamo vani? - upita Chri-
stian Dietz. — Oni bi nam mogli pomoći, možda.
- Ja tako ne mislim, satnice — reče Karin brzo. — Frede-
rik je bio jasan, Polizei, čak i oni čije su simpatije na strani naci
sta, ne mogu nadzirati svaku radio frekvenciju. To bi moglo zna
čiti da su se neonacisti infiltrirali u vlast kao i u Bundestag. Pred
lažem da sami pretresemo ovu kuću.
- Ovo će biti duga noć - doda poručnik Anthonv. — Po
čnimo.
- Što je s ona dva stražara? - upita Drew. — Ili s ona
prethodna dva, uostalom?
- Svezani su i čvrsto spavaju - odgovori Dietz. - Provje
ravat ćemo ih povremeno, a kad završimo, predat ćemo ih kome
god vi kažete.
- Vi, momci, prevrnite ostatak kuće, mi ćemo preuzeti
stambeni prostor - reče pukovnik.
- Što tražimo, gospodine? — reče Gerald Anthonv.
- Sve što bi se moglo odnositi na Vodenu munju — i sve
ostalo s brojevima ili imenima... A netko od vas nek' nañe plahtu
i pokrije leš.
Ništa nisu prepustili slučaju i kad je na istočnoj Rajni svanula ljetna zora,
prenijeli su kutije otkrivene u skladištu, i ispunjene materijalom, u kapelicu.
Veći dio je vjerojatno bio bezvrijedan, ali o tome će odlučiti stručnjaci s puno
više iskustva od bilo koga iz jedinice N-2. Osim, možda, Karin de Vries.
- Flugzeug... gebaut — nema ništa drugo, tekst je poderan
- reče Karin, proučavajući izderani komad papira s rukopisom
njenog pokojnog muža. - "Letjelica izrañena", to je sve što piše.
- Ima li ikakve veze s Vodenom munjom? - upita Wit-
kowski, zatvarajući nekoliko drugih kutija.
- Ne, ne na površini.
- Pa zašto smo na to gubili vrijeme?
- Zato jer je to napisao u uzbuñenom stanju, 7-ovi i b-ovi
su slični, ostalo je nejasno, ali grčevito napisano. Poznajem taj ru
kopis; ostavljao mi je popise, stvari koje trebam kupiti ili osigurati
prije nego što je kretao u tajnost. Obično je tada bio povišen, ad
renalin u porastu.
— Ako sam ja dobro shvatio što ti tvrdiš, bojim se, to nema

smisla — reče Drew, stojeći uz četvrtasti otvor u podu koji je vo
dio do male podmornice u rijeci. - Nema veze s Vodenom mu
njom. Sorenson, koji je, kako sam saznao, neka vrsta stručnjaka
za spremnike, isključuje letjelice.
— U pravu je — reče pukovnik, pritisnuvši ljepljivu vrpcu na
treću, posljednju kutiju. - Nemoguće zbog velikog broja i visine.
To bi bila strategija osuñena na propast.
— Wes je spomenuo da su spremnici i ostali izvori vode bili
često razmatrani u smislu sabotaže. To uopće nisam znao.
— Zato jer se to nikad nije radilo, osim u pustinjskom rato
Page 331
vanju, gdje su trovane oaze. Najprije, postoje humanitarni razlozi
— pobjednici moraju živjeti s pobijeñenima nakon prestanka
neprijateljstava. A drugo, logistika je gotovo nepremostiva.
— Oni su našli način, Stanlev, u to sam uvjeren.
— Što možemo više, od onog što smo učinili? — reče Karin.
- Ostalo je manje od dvadeset i pet sati.
— Prebacit ćemo ove stvari u London, analitičarima iz MI-
Pet, Ml-Šest i Tajne službe.
— Ovo može stići tamo za pedeset i pet minuta — reče Wit-
kowski, izvukavši svoj mobitel i birajući brojeve.
— Hoću najbržim putem natrag u Pariz, naći se sa svakim
koji je zadužen za čuvanje izvora vode.
— Zašto ne bismo saznali gdje su i spustili se njima najbli
že? — upita De Vries. - Claude to može srediti.
— Ako pozivi toliko dugo da ga vidim! - Latham prasne.
— On te doveo ovamo. Zvala si ga i on te pustio unutra, a nama
nije rekao!
— Imao je dobre razloge da postupi kako sam ga preklinjala
- preklinjala!
— Sa sjajnim rezultatima, dodao bih - reče Drew. — Pro-
kletsvo, zamalo si silovana i ubijena, a moćni Giinter Jager je mr
tav pod pokrivačem i ne može nam više biti od koristi.
— To si neću nikad oprostiti. Ne zato što sam ga ubila -
morao je biti ubijen ili bi ti poginuo — nego zato što sam ja sve
prouzročila.
— Što si ti mislila? — nastavi Latham ljutito. — Da ćeš pot
paliti vatru i on će sve ispljunuti?
— Nešto tako, ali puno više od toga. Harry bi shvatio.
— Daj da i ja shvatim!
L I
— Frederik je, uz sve svoje mane, bio odan svojim roditelji
ma i djedovima. Kao mnoga djeca koja tu ljubav izgube odvaja
njem ili smrću, on je na njih gledao emotivno. Da sam uspjela
potpaliti vatru tih uspomena, on se mogao slomiti, to je bilo za-
mislivo, makar na kratko.
— Ona je u pravu, hlopak — pukovnik tiho upadne, spustiv-
ši telefon natrag u svoj džep. — Psihijatri koji su vidjeli snimku
rekli su da je potpuno nestabilan. Kako sam ja to shvatio, to zna
či da je on mogao skrenuti na ovu ili onu stranu u uvjetima izu
zetnog stresa. Pokušala je, s hrabrošću kakvu sam rijetko vidio;
nije uspjelo, ali moglo je. Takvi rizici su svakodnevni u našem
Bogu mrskom zanimanju, puno češće im se izlažu hrabri ljudi
koji nikad ne dobiju priznanje, pogotovo ne za neuspjeh.
— Tako je bilo davno, Stosh, ne danas.
- Rekao bih, agente Latham, ovo danas je prethodnica na
ših najgorih pretpostavki. Ti danas ne bi bio ovdje na obali Raj
ne, da u to ne vjeruješ.
— U redu, Stanlev, vjerujem. Samo bih volio imati bolji nad
zor nad svojim trupama — to se kaže "trupe", zar ne?
— Ne u tvom slučaju, ali u Parizu je sve sreñeno. Moreau
ima u zračnoj luci dva mlažnjaka, jedan za London, a drugi za
Francusku, odredište će biti odreñeno kad uzleti.
Satnik Dietz i poručnik Anthonv stigli su u kapelicu iz drugog dijela kuće. - Nema
tamo ničega osim lonaca, tava i namještaja — reče satnik. — Ako ima papirnatog
traga, to je u onim kutijama.
- Kamo sada, šefe? — upita poručnik.
Latham se okrene Witkowskom. - Znam da ti se ovo neće sviñati, Stanlev, ali ja
želim da ti odneseš te kutije u London. Oni su najbolji i ti si najbolji, a nitko
ne zna tako dobro pucketati bičem kao ti. Nema odmora, nema spavanja ni za koga,
svi će nastaviti s radom, čitati, tražiti bilo kakve tragove. Karin i naša dva nova
prijatelja lete u Francusku sa mnom.
Page 332
- Imaš pravo, to mi se ne sviña, hlopak, ali logika je na
tvojoj strani, ja to ne bih poricao. Ali, Drew, trebat će mi pomoć,
ja nisam baš u Vrhovnom stožeru, znaš. Ja trebam jače zaleñe
nego što imam.
- Što misliš o Sorensonu, ili Talbotu iz CIA-e, ili Predsjed
niku Sjedinjenih Država?
- Rado bih se odlučio za ovog zadnjeg. Možeš to izvesti?
- Baš tako, mogu — može Sorenson. Zovi njemačku oba
vještajnu, nek' auto stigne ovamo za pet minuta.
— Nije ni otišao, samo je malo dalje na cesti. Idemo, dečki,
svatko uzima po jednu od ovih.
Dva komandosa krenu prema kutijama i u tom trenu, poručnik Anthonv, prelazeći sobu,
spazi zgnječeni komadić papira na podu, u podnožju oltara. Čisti instinkt ga ponuka
da podigne taj komadić; izravnao ga je. Bilo je samo nekoliko riječi na nečitljivom
njemačkom. Svejedno, on ga strpa u svoj džep.
Zrakoplov za London se prigušenih, ali stalno čujnih motora, približavao obali
Engleske. Witkowski je bio stalno na telefonu, prvo Wesley Sorenson, pa Knox
Talbot, direktor Centralne Agencije, Claude Moreau iz Deuxieme Bureaua, i na kraju,
na njegovo veliko iznenañenje, Predsjednik Sjedinjenih Država.
- Witkowski - rekao je Predsjednik - Londonska opera
cija je sad pod vašim nadzorom. Ovo je dogovoreno s premije
rom. Vi samo tražite da oni skaču, a oni nek' vas pitaju koliko vi
soko.
- Da, gospodine. To sam htio čuti. Može biti malo nezgod
no da jedan vojni pukovnik zapovijeda, naročito civilima visokog
ranga. Oni negoduju zbog takvih stvari.
- Neće biti nikakvog negodovanja, samo zahvalnost, vjeruj
te mi. Usput, osiguran vam je pristup na centrali Bijele kuće, mo
žete me dobiti kad god nazovete. Volio bih izvještaj otprilike sva
kog sata, ako može.
- Pokušat ću, gospodine.
- Sretno, pukovniče. Nekoliko stotina tisuća ljudi računaju
na sve vas, iako to i ne znaju.
- Razumijem, gospodine, ali, ako smijem, ne bi li ljudi tre
bali biti obaviješteni o mogućim dogañajima?
- Pa da imamo paniku na ulicama, zakrčene ceste, javni pri
jevoz koji puca po šavovima dok ljudi pokušavaju pobjeći iz VVash-
ingtona? Ako damo uzbunu, objavimo da bi teroristi mogli zatro
vati vodoopskrbu cijelog grada, što je sljedeće? Zagañena hrana, le
gionarska bolest u svim klimatizacijskim ureñajima, rat virusima?
- Nisam na to pomislio, gospodine.
- Možete dodati i posvemašnje uništavanje posjeda, pljačka
še, lutajuće bande koje bi slijedile, neobuzdano nasilje izvan kon-
trole. Inače, naši stručnjaci kažu da je glavno spremište naoružano do zuba,
spremno za svaki zamislivi upad. Oni ne vjeruju da bi se moglo dogoditi nešto
slično Vodenoj munji.
- Nadam se da su u pravu, gospodine Predsjedniče.
— I bolje je da su, pukovniče.
Dvadeset minuta nakon polijetanja iz Bonna, Latham je primio poziv od Claudea
Moreaua. - Molim te, nemoj gubiti vrijeme na prijekore, Drew. Možemo kasnije
raspraviti o mojoj odluci, o riziku koji sam preuzeo.
- Možeš se kladiti i hoćemo. Dakle, što imaš?
- Sletjet ćete na privatnu zračnu luku u okrugu Beauvais; to
je trideset kilometara od glavnog pariškog spremišta. Dočekat će
vas moj zamjenik, Jacques Bergeron - njega se sjećaš, vjerujem.
- Sjećam se. I?
- On će vas odvesti do vodotornja i vojnog zapovjednika
zaduženog za obranu. On će vam odgovoriti na sva pitanja i pro
vest vas po fortifikacijama.
- Problem je u tome što ja doista nemam pojma o takvim
spremištima, osim onog što mi je Sorenson rekao, a Witkowski
Page 333
potvrdio.
- Pa, barem su te stručnajci pripremili.
- Stručnjaci? Oni nisu čak ni inženjeri.
- Svi mi postajemo stručnjaci i inženjeri kad bi sabotaža
mogla biti na dnevnom redu.
- A što ti radiš?
- Nadzirem vojsku agenata, vojnika i policije koji pretražu
ju svaki četvorni metar terena uokolo petnaest kilometara od vo
dovoda. Što tražimo, ne znamo, ali nekoliko naših analitičara na
veli su rampe za projektile ili rakete.
- To nije loša zamisao...
- Ostali kažu da je to suludo - prekine ga direktor Deiutie-
me. - Kažu da bi korištenje rampi uz potrebnu točnost zahtijeva
lo nekoliko tona opreme s dovoljno električne energije da rasvi
jetli omanji grad, ili ga raznese. Trebala bi im i mjesta za lansira
nje, a mi smo snimili svaki centimetar tla letjelicama i satelitom.
- Podzemni blokovi?
- Toga se i bojimo, ali imamo preko dvije tisuće "zamjeni
ka" koji su se raširili po okolici, ispitujući je li uočena ikakva neo-
bična grañevinska oprema. Imaš li ti predodžbu koliko betona ide u jedan jedini
blok? Ili potrebni električni vodovi, iz trafostanice?
- Ti si jako zaposlen, rekao bih.
- Ne dovoljno zaposlen, mon ami. Znam, ti si uvjeren da
su svinje pronašle način i slažem se s tobom. Iskreno, zato sam i
dopustio Karin da me uvjeri - ali nećemo o tome. Imam osjećaj
da nam je nešto promaklo, nešto prilično očito, a ipak mi izmiče.
- A nešto jednostavno kao raketni lanseri tipa bazuke, s
kanistarima?
- Meñu prvim stvarima na koje smo pomislili, ali upotreba
takvog oružja bi tražila više stotina ljudi razmještenih s dobrim
vidikom. Ne možeš proći dvadeset koraka po šumi, a da se ne su
dariš s vojnikom. Desetak raketnih lansera, a pogotovo stotine,
odmah bi bili uočeni.
- Može li sve to biti podvala?
- Podvala, kome? Vidjeli smo obojica onu snimku. Fiihrer
Giinter Jager nije govorio nama, nije nama prijetio, recitirao je
svojoj zakletoj sljedbi, možda najbogatijim ljudima Europe i
Amerike. Ne, mon ami, on vjeruje da to može izvesti. I tako mi
trebamo i dalje razmišljati. Možda će londonski analitičari nešto
naći, dao Bog. Usput, imao si pravo što si poslao te materijale
Britancima.
- Čudi me što to ti kažeš.
- Ne bi trebalo. Ne samo zato što su oni vrlo profesionalni,
nego, Britanija nikad nije bila okupirana. Kažem ti, većina ljudi
koji čitaju materijale nije ni roñena u ratu, ali ožiljak okupacije
ostaje na psihi naroda. Francuzi ne mogu nikad biti potpuno
objektivni.
- To je veliko priznanje.
- To je istina, kako je ja vidim.
Sletjeli su u Beauvais, u 6:47 ujutro; privatna staza bila je okupana
zasljepljujućim ranim suncem. Jednica N-2 se iskrcala i upućena je ravno u zgradu
sletišta, gdje ih je čekala čista, suha odjeća. Brzo su se obukli u lagane vojne
kombinezone, Karin je zadnja bila gotova. Kad je izašla iz ženskog toaleta u
blijedo plavom vojničkom kombinezonu, Drew primijeti. - Izgledaš bolje nego što bi
trebala - rekao je. - Sad smotaj ili skupi kosu i strpaj je pod beretku.
- Bit će mi neudobno.
- Neudoban je i metak, a ako je itko iz one njemačke jedi
nice na Jagerovom posjedu bio na njegovoj strani, javit će da
žensku treba maknuti. Daj, idemo. Spali smo na sedamnaest sati.
Koliko nam treba da stignemo do — kako to zovete, Jacques?
Page 334
- Kompleks vodotornjeva kod spremišta — odgovori Deu-
xiemeov agent dok su išli do auta koji ih je čekao na parkiralištu.
— Osamnaest kilometara odavde, pa neće biti više od deset mi
nuta. Francois je naš vozač, sjećate se Francoisa, zar ne?
- S onog zabavišta? Čovjek s dvije uplakane kćerkice koje
je poslao kući?
-Taj.
- Moj krvni tlak ga se jako dobro sjeća, naročito kad je vo
zio po pločnicima.
- Direktor vam šalje nekoliko zračnih fotografija, možda
ćete uočiti nešto što je nama promaklo.
- Nije vjerojatno. Dok sam bio na fakultetu dobio sam pi
lotsku dozvolu i odradio nekih trideset sati solo, ali bez radija, ni
kad se ne bih znao vratiti do zračne luke. Sve je izgledalo isto.
- Pridružujem se. Proveo sam dvije godine kao pilot u Ar-
mee de l'Air i sa mnom je bilo isto.
- Ozbiljno? Francuske zračne snage?
- Da, ali nisam naročito volio visine, pa sam otišao i studi
rao jezike. Fama o vojnom pilotu koji zna razne jezike još posto
ji. Deuxieme me je pokupio.
Stigli su do Deuximeovog vozila; bio je to isti bezlični auto s motorom namjenjenim
Le mansu ili Davtoni, kojeg se Drew dobro sjećao. Fran9ois je srdačno pozdravio. -
Jesu li kćerke oprostile? - upita Drew.
- Nikad! - uzviknuo je. - Le Pare de Joie je zatvoren, a
one krive za to mene!
- Možda će ga netko kupiti i ponovno otvoriti. Idemo, stari
prijatelju, žuri nam se.
Jedinica N-2 se natrpala u auto i Francois poleti — doslovno, moglo je tako
izgledati sudeći po izrazima Karin i dvojice komandosa na stražnjem sjedištu. Oči
De Vriesove su bile širom otvorene, a lice dvaju veterana iz Pustinjske oluje bila
su bijela od straha dok je Francois škripao, sjekao zavoje i ubrzavao na ravnim
dijelovima puta sve dok brzinomjer nije pokazivao preko dvjesto pedeset kilometara
na sat.
— Kog' vraga ovaj manijak radi? — upita satnik Dietz. - Je

li ovo samoubilačka vožnja, jer ako je, ja bih van!
— Ne brinite! - vikne Drew, okrenuvši glavu izmeñu Fran-
9oisa i Jacquesa, nastojeći da ga se čuje preko urlika motora. —
On je bio vozač trkaćih auta prije nego što je završio u Deuxie-
me.
— Trebao je završiti pod trajnom kaznom suca za prekršaje
- zavapi poručnik Anthonv. - On je lud!
— On je dobar - odgovori Latham. — Gledajte!
Deuxiemeov auto uz cvilenje stane na parkiralištu pred golemom grañevinom,
vodovodnim spremištem Beauvois. Kad je jedinica nesigurno izašla iz auta,
kontingent od dva voda francuskih vojnika skupio se oko vozila, s isukanim oružjem.
- Arre-tez! — poviče Jacques Bergeron. - Mi smo Deuxieme, evo moja službena
iskaznica.
Jedan časnik se približi, prouči omot i plastičnu iskaznicu.
- Dakako znali smo da ste to vi, monsieur — rekao je na fran
cuskom - ali vaše goste ne poznajemo.
— Oni su sa mnom, to je sve što trebate znati.
— Naravno.
— Javite vašem zapovjedniku i recite mu da uvede jedinicu
N-Dva unutra.
— Odmah, gospodine — reče časnik, skidajući voki-toki sa
svog pojasa, objavljujući dolazak. - Nastavite, gospodine, zapo
vjednik straže vas čeka. Moli vas da požurite, tako je rekao.
— Hvala. — Jacques, Latham, Karin i dva komandosa pro
duže dalje, pred nizom uperenih puščanih cijevi do ulaza u vodo
vod. Unutra, četvoro pridošlica bili su iznenañeni onim što su vi
djeli. Sličilo je utrobi nekog starog zamka bez ukrasa i mračnog,
Page 335
punog smrada vlage. Sve je bilo od vrlo, vrlo stare opeke, zidovi
su sezali do visokih stropova; u središtu, ograñen s dva velika ka
mena stubišta, veliki otvoreni prostor se dizao do vrha grañevina.
- Doñite — reče Jacques Bergeron na engleskom - dizalo je u
hodniku na desno. - Jedinica je slijedila Francuza, i poručnik
Anthonv progovori.
— Ovo mjesto je sigurno grañeno prije tri stotine godina.
— S dizalom? - prekine ga Dietz, nacerivši se.
— To je došlo puno kasnije — odgovori Bergeron — ali vaš
kolega ima pravo. Ovu centralu, s grubim ali upotrebljivim vija-
duktima, izgradila je dinastija Beauvais za skupljanje vode i na-
vodnjavanja njihovih polja i vrtova. To je bilo u ranom sedamnaestom stoljeću.
Ogromno staro četvrtasto dizalo bio je od one vrste kakva se nalaze u skladištima
ili teretnim odlagalištima gdje treba tešku opremu premiještati s jednog kata na
drugi. Škripao je i treskao na putu prema gore, metal je strugao metal, dok nisu
stigli do zadnjeg kata. Jacques otvori tešku uspravnu ploču s tako očitim naporom
da mu je satnik Dietz pomogao kad ju je trebalo gurnuti gore. U isti tren, pokaže
se dojmljiva prilika generala u odori francuske vojske. Obratio se Deuxiemeovom
agentu, užurbano, s prizvukom hitnosti. Jacques se namršti, pa kimne, promrmlja
nekoliko riječi na francuskom i brzo ode s vojnikom.
- Što su rekli? — upita Drew, okrenuvši se Karin kad su
njih četvero izašli iz dizala. — Trtljali su prebrzo za mene, ali
shvatio sam nešto o "strašnim vijestima".
- U biti, to je bilo sve — odgovori De Vries, žmirkajući na
slabom svjetlu prema dvojici Francuza dolje u još tamnijem
hodniku od opeke. - General je rekao da ima strašne novosti i
da mora razgovarati s Jacquesom nasamo.
Odjednom, očajnički uzvik. - Mon Dieu, non! Pas vrai! — To je bilo popraćeno s
bolnim jaukom ožalošćenog čovjeka. Kao jedan, jedinaca N-2 je pojurila u polumračni
hodnik.
- Što se dogodilo? — upita Karin na francuskom.
- Odgovorit ću da naš prijatelj, Drew, razumije — reče
Bergeron, klonuo, naslonjen na opeke, a suze su tekle niz njegove
obraze. - Claude je ubijen prije dvadeset minuta u Detuñemeo-
vom podzemnom parkiralištu.
- O, moj Bože! - vikne De Vries, iskoračivši i uhvati Jac-
quesa za ruku.
- Kako se to moglo dogoditi? - urlao je Latham. - To
mjesto je prepuno - vaših vlastitih ljudi!
- Nacisti — prošapće Deuxiemeov agent, gutajući riječi. -
Posvuda su.
40
Veliki pravokutni prozor gledao je na prostranu površinu spremnika Beauvais. Bili
su u golemom uredskom kompleksu koji je pripadao upravitelju vodovoda i njegovim
namještenicima, a oni su, privremeno premješteni po nalogu vojnog zapovjednika,
nadgledali fortifikacije. General je bio dovoljno inteligentan i dosjetljiv da
zatraži savjet civilnog upravitelja, a bio je i sklon upotrebi njegovog radnog
stola. Jacques Bergeron je razgovarao s Parizom već više od petnaest minuta,
povremeno hvatajući dah i susprežu-ći suze.
General je po ogromnom stolu pred prozorom raširio kartu i hrpu fotografija i,
pokazujući štapom, opisivao svoj zaštitni sustav do pojedinosti. Meñutim, stari
vojnik je bio svjestan da njegova četvoročlana publika nije bila do kraja pažljiva,
oči su im lutale, a uši slušale Deuxiemeovog agenta za pisaćim stolom. Napokon,
Jacques spusti slušalicu, ustane i priñe velikom stolu.
- Na žalost, gore je nego što smo mislili — tiho je rekao,
duboko dišući kako bi zadržao kontrolu. - Možda je i bolje da
je Claude podlegao na samom mjestu dogañaja, ako se to moralo
dogoditi. Jer, da je preživio, kod kuće bi našao svoju voljenu ženu
ubijenu.
- Prokleti bili! — uzvikne Drew, pa stiša glas do grlenog
mrmljanja. - Nema milosti - rekao je — nema nikakve milosti
Page 336
za sve te kurvine sinove! Ugledamo, ubijamo; nañemo, ubijamo.
- Ima još nešto, ja to smatram potpuno nebitnim. Claude
Moreau je bio moj mentor, moj očinski učitelj u tolikim stvarima,
ali tako je. Po zapovijedi francuskog Predsjednika, ja sam privre
meni direktor Deuxieme i moram se vratiti u Pariz.
- Znam da to nisi htio na ovaj način, Jacques — reče Lat
ham — ali, čestitam. Ne bi bio izabran da nisi najbolji. Tvoj
mentor te je dobro naučio.
- Nije važno. Što god se dogodi u sljedećih šesnaest sati, ja
ću dati ostavku i potražiti drugi posao.
— Zašto? - upita Karin. — Mogli bi postati stalni direktor.
Tko drugi?
— Vrlo ljubazno od vas, ali ja poznajem sebe. Ja sam sljed
benik, dobar sljedbenik, ali nisam voda. Čovjek mora biti pošten
sam pred sobom.
— Užasava me što se dogodilo — reče Latham — ali mora
mo natrag na posao. Ti to duguješ Claudeu, a ja Harryu. Krenimo
iz početka, generale — nastavio je. — Na tren vas nismo slijedili.
— Ja se moram vratiti u Pariz — ponovi Bergeron. — Ne
želim, ali takva je zapovijed i ja je moram poštovati. Mi ih mora
mo poštovati.
— Onda neka tako i bude — reče Karin blago. — Mi ćemo
dati sve od sebe, Jacques.
— U redu. Idi u Pariz i budi u vezi s Londonom i Washing-
tonom — čvrsto reče Latham. — Ali, Jacques - obavještavaj nas.
— Au revoir, mes amis. — Agent Deuxieme se okrene i
neutješen, izañe iz prostorije.
— Gdje smo stali, generale? — upita Drew, nagnuvši se pre
ko stola, Dietz i Anthonv sa strane, a Karin nasuprot.
— Ovo je naoružano osoblje koje sam raširio čitavim podru
čjem — počeo je stari vojnik, pokazujući po velikoj karti sprem
nika i okolnih šuma. - Iz dugih godina iskustva, uključujući i Ju
goistočnu Aziju, ne pada mi na pamet neki oblik zaštite koji ni
smo uzeli u obzir. Eskadrila lovaca je spremna, u trideset kilome
tara udaljenoj bazi i oni su potpuno naoružani. Imamo preko ti
suću dvjesto vojnika po šumama i na putevima, sve jedinice u
stalnoj meñusobnoj vezi, kao i dvadeset protuzrakoplovnih po
ložaja s trenutnim navoñenjem. Sedamnaest inženjerijskih četa
radi bez prestanka, pročešljavaju nasipe, tragajući za tempiranim
bombama. Tu je i patrolni čamac s opremom za kemijsku analizu
koji obilazi područja najbliže glavnim tokovima. Na prvi znak
otrovanosti, sa brana će stići znak, a ventili su spremni za aktivi
ranje zamjenskih izvora iz drugih okruga.
— Ako bude nužno - upita Drew — koliko će trajati dok
voda ne poteče iz zamjenskih izvora?
— Kako kaže upravitelj, koji će se uskoro vratiti, najdulje
zabilježeno vrijeme je bilo četiri sata i sedam minuta, sredinom
tridesetih — zbog mehaničkog kvara. Meñutim, prvi veliki prob
lem je drastično smanjivanje tlaka vode posvuda, popraćeno po
četnim velikim onečišćenjima iz neupotrebljavanih dotoka.
— Onečišćenjima? — Karin upadne.

— Nikakvi otrovi; prljavština ili blato, ili otpad iz cijevi. Do
voljno da prouzroči želučane tegobe, povraćanje, dijareju, ali ni
šta smrtonosno. Potencijalna stvarna opasnost je u podzemnim hi
drantima; tlak može spriječiti njihovu upotrebu u slučaju požara.
— Znači, potencijalna kriza ima geometrijske proporcije -
reče De Vries. - Jer ako Vodena munja nekako, na neki način
uspije i vaša rješenja stupe na snagu, tlak ipak pada i požar može
buknuti po čitavom Parizu. Giinter Jager je upotrijebio frazu "mu
nje i vatre" - munje i vatre. To bi moglo imati značenje. Ako
Page 337
dobro pamtim povijest, Hitlerov posljednji nalog svojim zapo
vjednicima u povlačenju, bio je "Spalite Pariz!"
— Potpuno istinito, madame, ali pitam vas. i pitat ću vas
opet kad obiñemo naše zaštitne snage, vjerujete li zaista da ta
Vodena munja može uspjeti?
— Ne želim vjerovati, generale.
— A što je s Londonom i Washingtonom? — reče Latham.
— Moreau... Moreau mi je rekao da ste s njima u vezi.
— Vidite onog ćelavog čovjeka prijeko za stolom, s crvenim
telefonom. — Stari vojnik pokaže na jednog bojnika na drugom
kraju sobe, s crvenim telefonom na uhu. — On nije samo moj
najvjerniji pomoćnik, on je moj sin. Ćelavost mu je s majčine
strane, jadnik.
— Vaš sin?
— Oui, monsieur Latham - dogovori general, smješkajući
se. - Kad su socijalisti preuzeli Quay d'Orsav, mnogi su od nas
u vojsci provodili nepotizam, zbog vlastite zaštite, dok nismo sh
vatili da to i nisu tako loši momci.
— Kako izrazito galski — reče Karin.
— I opet, posve istinito, madame. La famille est etemelle.
Meñutim, moj ćelavi sin je izuzetan časnik, za što zahvaljujem
svojoj strani obitelji - mi smo izuzetno bistri. On je upravo sada
na telefonskoj vezi s Londonom ili Washingtonom. Linije su stal
no otvorene, prijestolnice se zamjenjuju jednim pritiskom na dug
me. - Bojnik spusti slušalicu i general mu se obrati. - Bojniče,
ima li što novog?
— Non, mon general — odgovori ćelavi bojnik strogog lica,
okrenuvši se svome ocu. — I cijenio bih kad me ne biste stalno
pitali isto. Obavijestit ću vas ako iskrsne nešto neočekivano ili
prijedlog za promjenu u strategiji.
i
— Uz to je i drzak — reče general tiho — opet utjecaj majke.
— Usput, ja sam Latham — reče Drew, prekinuvši ga.
— Znam tko ste, gospodine. Moje ime je Gaston. — Bojnik
ustane od stola i pruži ruku svakom članu jedinici N-2. Rukovali
su se s oklijevanjem, kao da je zapovjedništvo prešlo s oca na si
na. — Moram vam reći, general je primijenio izuzetne obrambe
ne mjere, kako samo čovjek njegovog iskustva u probojima i upa
dima može, a mi smo svi zahvalni. On je prošao kroz takve ak
cije, mi nismo, barem ja nisam, ali kako se promijenila tehnologi
ja i pravila su se promijenila. London i Washington su unaprijedi
li svoje fortifikacije, kao i mi, koristeći najnoviju elektroniku.
— Na primjer? — upita Drew.
— Infracrvene senzorske zrake u šumama kao i mreže od
ispletenih plastičnih niti na putevima; pri upadu, aktiviraju oblake
pare koji imobiliziraju sve u blizini — dakako, naši vojnici nose
maske. Uz to, radarski i radio signali koji mogu sa svih strana, iz
nad stabala, presretati projektile do udaljenosti od dvjesto kilo
metara; aktiviraju naše toplinski navoñene protuprojektile...
— Što je sa samim spremištem? — zanimalo je Karin.
— Što s njim, madame? Preduhitrit ću vas - ako postoje ot
rovima ispunjeni veliki cilindari pričvršćeni za eksplozive koji će
ih raznijeti, naši ronioci ih nisu našli. Tražili su, uvjeravam vas, a
s obzirom na čistu masu potrebnog metala, podvodni sonar bi ih
otkrio. Napokon, čak i u normalnim vremenima spremište je stal
no pod nadzorom, ograñeno. Upad se odmah otkriva. Kako bi se
to moglo dogoditi?
— Očito, ne bi, ja samo pokušavam na sve misliti. Vi ste to,
nesumnjivo, već učinili.
— Ne nužno — stari general se nije slagao. — Vi ste svi iz
vježbani obavještajci i poznajete neprijatelja, susreli ste se s njim.
Page 338
Jednom mi je - prije Dien Bien Fua - špijun prikriven kao knjigo
voña, što je doista i bio u Lyonu, rekao da protuvladine snage
mogu prikupiti puno veću vatrenu moć nego što Pariz priznaje.
Pariz se time izrugivao i mi smo izgubili Indokinu.
— Ne vidim po čemu je to važno — reče Karin.
— Možda ni po čemu, ali vi ćete možda vidjeti nešto što je
nama promaklo.
— To mi je Moreau rekao — doda Drew.
— Znam. Razgovarali smo. Dakle, sjest ćemo u otvoren au
tomobil i svatko od vas - svi vi - gledajte za sebe. Rastavite
nas, na sastavne dijelove, kako vi Amerikanci kažete, nañite nam mane, ako postoje.
Obilazak šuma, polja i okolnih puteva bio je iscrpljujući, trajao je više od tri
sata i to u kamionetu bez krova koji je, činilo se, stremio svakom jarku i manjoj
udubini. Svi su bilježili, uglavnom, potvrdno; samo su dva komandosa imali
negativan stav, s obzirom na mogućnost proboja kroz grmlje.
- Ja bih poslao pedesetoricu ljudi puzeći kroz sektor ovog
zelenila, smaknuo vojnike i obukao njihove odore — uzviknuo je
satnik Dietz. - Ovo nije pametno!
- A kad imate odore — doda poručnik Anthonv — možete
zanemariti bokove i ući u širokom stroju, po velikom, širokom
bulevaru.
- Putevi su zaštićeni plastičnim mrežama, aktiviraju alarme!
- Smrznete ih hladnim nitro-sprejevima, generale — reče
Dietz. - Oni blokiraju električne impulse.
- Mon Dieu...
- Ljudi, saberimo se - rekao je Latham, kad su se vratili
do vodovoda - vaše teorije mogu imati smisla, ali razmišljate
previše ograničeno. Da budu djelotvorni, ne bi bilo dovoljno pe
deset ljudi, trebalo bih ih pet stotina. Shvaćate?
- General je tražio kritiku, gospodine Latham - odgovori
satnik Dietz. — Ne rješenja.
- Pogledajmo fotografije — reče Drew, prišavši stolu. Vidio
je da su rasporeñene u nizovima, u nekakvom točnom redoslije
du.
- Složio sam ih od najveće udaljenosti od spremnika, do
najmanje — objasnio je generalov sin. — Sve su snimljene infra-
crvenom kamerom na relativno malim visinama, po radarskim
podacima, a tamo gdje ima sumnjivih pojava, snimke su ponov
ljene više puta, ne više od nekoliko desetaka metara od objekata.
- Što je ovo? - upita Dietz, pokazujući na nekoliko tam
nih krugova.
- Silosi — odgovori bojnik. - Provjerila ih je policija.
- A ovo? — reče Karin, spustivši kažiprst na niz od tri fo
tografije koje pokazuju izdužene, tamne pravokutne likove s pri
gušenim svjetlima s jedne strane. — Opasno sliče raketnim polo
žajima.
- Željezničke postaje. Vidite svjetiljke pod nadstrešnicom,
uz tračnice — odgovori Gaston.
— A ovo? — Latham štapom dotakne fotografiju koja je po
kazivala obrise dviju velikih letjelica na, kako se činilo, bočnom
polju uz glavnu stazu jedne privatne zračne luke.
— Letjelice po narudžbi Saudijske Arabije, čekaju prijevoz
do Rivada. Provjerili smo u ministarstvu trgovine i tamo je sve u
redu.
— Kupili su francuske, a ne američke? - reče Gerald An-
thony.
— Mnogi kupuju, poručnice. Naša zrakoplovna industrija je
odlična. Naši Mirage se ubrajaju meñu najbolje lovce na svijetu.
Uz to, uštede se milijuni franaka ako ih treba prevesti iz Beauvai-
sa umjesto, recimo, Seatllea, Washigtona.
— To priznajem, bojniče.
Page 339
I tako je bilo i ostatak jutra, svaka fotografija proučena pod povećalom, stotinu
postavljenih pitanja i odgovora. A sve je vodilo - nikamo.
— Što je to? — uzviknuo je Latham. — Što to oni imaju, a
mi ne vidimo?
U izoliranoj špiljolikoj dvorani u podzemlju britanske obavještajne službe,
najiskusniji analitičari i kriptografi MI-5, MI-6 i Tajne službe Njenog
Veličanstva, prekopavali su kutijama materijala iz kuće Giintera Jagera na Rajni.
Odjednom je jedan čvrsti, kontrolirani glas nadjačao zujanje okolnih strojeva.
— Imam nešto — rekla je žena za jednim u beskrajnom ni
zu računala u velikoj prostoriji. — Nisam sigurna što bi to zna
čilo, ali bilo je zakopano u tajnom kodu.
— Objasnite, molim. - Dežurni šef MI-6 požuri do njenog
mjesta, šutljivi Witkowski uz njega.
— "Dedal će letjeti, ništa ga ne može zaustaviti." To su de
kodirane riječi.
— Kog' Boga to znači?
— Nešto o nebu, gospodine. U grčkoj mitologiji, Dedal je
pobjegao s Krete pomoću pernatih krila, voskom priljepljenim na
njegove ruke, ali njegov sin, Ikar, odletjeo je previsoko i Sunce je
otopilo njegov vosak. Srušio se i utopio u moru.
— Kakve to veze ima s "Vodenom munjom"?
— Iskreno, ne znam, gospodine, ali postoji gradacija kodo
va, A, B i C; C je najsloženiji.
— Da, poznato mije, gospoño Graham.

— Pa, ovo je u kategoriji C, što odgovara našem vrhunski
povjerljivom, što znači da je najstroži oblik koda. Ostali u neo-
-pokretu bi ovu poruku mogli presresti, ali dvojbeno bi li je mogli
provaliti. Poruka je namjenjena vrlo malom broju očiju.
— Znate 1 odakle bi moglo to doći? - upitao je američki
pukovnik. — Postoji li datum, vrijeme?
— Srećom, odgovor je da, za oba pitanja. To je bio faks
odavde, iz Londona, vrijeme prije četrdeset i dva sata.
— Vrlo dobro! Možete li naći trag?
— Jesam. Jedan on naših, gospodine. Ml-Šest, Europski ogra
nak, njemačka sekcija.
— Sranje! Oprostite, stara prijateljice. U toj sekciji je više od
šezdeset agenata — samo malo! Svaki mora unijeti dvoznamen-
kastu oznaku, stroj bez toga ne šalje. Mora biti tu!
— I je, gospodine. To je agent Meyer Gold, šef sekcije.
— Meyer? To je nemoguće! On je Židov, za početak i izgu
bio je oba djeda i obje bake u logorima. Tražio je njemački odjel
upravo iz tog razloga.
— Možda on i nije zaista Židov, gospodine.
— A zašto smo onda svi bili na bar micvi njegovog sina pro
šle godine?
— Onda se netko drugi poslužio njegovom oznakom, to je
jedino drugo objašnjenje.
— Priručnik jasno govori, svaki pojedinac drži svoju oznaku
za sebe.
— Bojim se, više od ovog vam ne mogu pomoći — reče bi
strooka, sjedokosa gospoña Graham, vraćajući se svojoj hrpi ma
terijala.
— Ja bih mogao - ili ne bih — rekao je drugi analitičar, ne
koliko mjesta dalje, crni agent iz Zapadne Indije, Rhodesov uče
nik s Bahama.
— Što je, Vernal? — upita direktor MI-6, brzo krenuvši pre
ma Bahamčevom stolu.
— Još jedan ulaz koda C. Ime Dedal se pojavljuje, samo bez
oznake, bez Londona i poslano je prije trideset i sedam sati, iz
Washingtona.
— Kakva je poruka?
Page 340
— "Dedal spreman, odbrojavanje počinje." A završava, reći ću
to na njemačkom. "Ein Volk, ein Fiihrer lager." Što kažete na to?
— Izvor faksa? — upita Witkowski.
— Dakako. Američki State Department, ured Jacoba Wein-
steina, podtajnika za srednjeistočne poslove. On je visoko cijenje
ni pregovarač.
— Dobri Bože, oni koriste poštovane službenike, Židove,
kao zaklon.
— Činjenica da se Dedal pojavljuje dvaput u vrlo tajnom ko
du u razmaku od devet sati, mora nešto značiti.
— Već su nam rekli. Odbrojavanje je počelo i oni su u us
pjeh toliko prokleto uvjereni, a meni se to ni malo ne sviña. —
Obavještajac MI-6 ode do središta velike prostorije i pljesne ruka
ma. — Slušajte svi! — uzviknuo je. — Slušajte; molit ću. — Pro
storija utihne, s izuzetkom tihog zujanja računala. — Imamo, iz
gleda, značajnu informaciju u vezi s tom prokletom Vodenom
munjom. Ime "Dedal". Je li itko od vas naišao na to?
— Da, prilično — odgovori vitki sredovječni čovjek s bra
dom i naočalama žicanih okvira, profesorskog izgleda. — Prije,
otprilike, jedan sat. Smatrao sam to kodnim imenom nacističkog
agenta, ili agenata, Sonnenkinder, bez sumnje i nije mi se činilo
važnim za Vodenu munju. Vidite, Dedal je bio graditelj velikog
labirinta na Kreti, a kako svi možemo prepoznati, konotira zaobi
laznu misao, skrivene puteve, takve stvari...
— Da, da, doktore Upjohn — prekine ga nestrpljivi direktor
MI-6 - ali u ovom slučaju moglo bi se odnositi na mitološki let
na koji je krenuo sa svojim sinom.
— Ah, Ikar? Ne, ja sumnjam. Sudeći po legendi, Ikar je bio
tvrdoglavi glupan. Oprostite, dragi kolega, moja interpretacija ima
puno veću akademsku vrijednost. Nebesa, pa kako se u tu uopće
uklapa Vodena munja? Jednostavno, ne uklapa se, zar ne vidiš?
— Molit ću, profesore, samo vi to iskopajte, hoćete li?
— Dobro - reče povrijeñeni znanstvenik, u njegovom glasu
je odzvanjala superiornost. - Tu je negdje meñu odbačenim stvari
ma. To je bio faksimil, mislim. Da, tu je.
— Pročitajte, molim. Od samog početka, prijatelju.
— Izvorište je Pariz, oposlano je jučer u 11:17 ujutro. Poru
ka glasi: "Messieurs Dedal u sjajnom stanju, spremni udariti u
ime naše veličanstvene budućnosti!" Očito, on ili oni su zabludjeli
fanatici sa zaduženjima koja trebaju biti izvršena nakon te Vode
ne munje. Posve moguće, ubojice.
— Ili nešto drugo — reče sjedokosa gospoña Graham.
— Kao na primjer, draga moja? — upita profesor Upjohn

pokroviteljski.
— Oh, prekini, Hubert, nisi u predavaonici u Cambridgeu —
ona prasne. — Svi tražimo.
— Vi očito imate zamisao - reče Witkowski iskreno. — 0
čemu se radi?
— Ne znam, zapravo, samo me iznenadio francuski plural.
"Messieurs", ne "monsieur"; ne jedan nego više. Ovo je prvi put
da je Vodena munja — ako to jest Vodena munja — ovako opi
sana.
— Francuzi nisu uvijek precizni — doda doktor Hubert Up-
joh kiselo. — Tako često varaju, to im je u prirodi.
— Glupost — reče gospoña Graham — imamo i mi svoje
trenutke. Podsjećam te na bitku kod Plassva, kao i brak Henrva
Drugog s Elienor Akvitanskom.
— Možemo li prekinuti ovaj i previše besmisleni razgovor,
— reče šef MI-6, okrenuvši se jednom pomoćniku. — Skupite
materijale, zovite Beauvais i Washington i sve im faksirajte. Net
Page 341
ko mora nešto iz ovog zaključiti.
Kod Dalecarlia spremnika u Georgetownu, analitičari iz centralne Agencije, G-2 i
Agencije za nacionalnu sigurnost proučavali su faksove iz Londona. Zamjenik
direktora CIA-e je podigao ruke.
— Nema ničega na što nismo pripremljeni! Ne dira me, ako
napad krene i iz svih smjerova kompasa, raznijet ćemo ih. Kao i
London i Pariz i mi smo pokrili teren, a naše rakete s toplinskim
navoñenjem oborit će svaki projektil. Što ostaje, do vraga?
— A zašto su onda tako uvjereni? - upita pukovnik iz G-2.
— Zato jer su fanatici — odgovori mladi intelektualac iz
Agencije za nacionalnu sigurnost. — Moraju vjerovati u ono što
su naučili, ono što im je usañeno. To se zove Nietzcheov impera
tiv.
— To se zove smeće! — reče brigadni general odgovoran za
Dalecarliu. — Zar ti izrodi ne žive u stvarnom svijetu?
— Ne, zapravo — odgovori analitičar Nacionalne sigurnosti.
— Oni imaju vlastiti svijet, gospodine. Njegovi parametri se svo
de na totalnu predanost, ništa drugo nije važno, niti im se može
ispriječiti.
— Ispada da su oni umobolnici!

- Jesu, generale, ali nisu glupi umobolnici. Slažem se s tim
agentom Konzularnih operacija u Beauvaisu. Oni vjeruju da su
našli način i ja tu mogućnost ne mogu odbaciti.
Beauvais, Francuska. Nulti sat minus tri. Bilo je točno jedan i trideset
poslijepodne. Sve oči su stalno lutale do zidnih i ručnih satova, napetost je rasla
kako su minute prolazile i bližilo se četiri i trideset.
- Vratimo se fotografijama, može? - reče Latham.
- Prešli smo ih nekoliko puta - odgovori Karin. — Svako
pitanje koje smo postavili, dobilo je odgovor, Drew. Što još?
- Ne znam, samo želim još jednom pogledati.
- Što, monsieur? — upita bojnik.
- Pa... one silose, na primjer. Rekli ste da je ih policija
pregledala. Jesu li policajci bili kvalificirani? Silos se može natr
pati krmivom ili žitom, a ispod može biti nešto sasvim drugo.
- Rečeno im je što trebaju tražiti, a jedan moj časnik ih je
pratio - reče general. — Sadržaj prizemlja je proučen.
- Što više razmišljam o projektilima, čine mi se vjerojatniji
ma.
- Pripremljeni smo najviše što možemo — reče generalov
sin. — Pokretne jedinice sa lansirnim rampama za rakete s top
linskim navoñenjem okružuju spremnike, to sam vam rekao,
monsieur.
- Onda, vratimo se onim stvarima iz Londona. Do vraga,
što je Dedal ili Dedali?
- To, opet, mogu ja objasniti, gospodine - ponudi se po
ručnik Anthonv. - Vidite, prema mitu, Dedal, koji je bio i umjet
nik i arhitekt, proučavao je ptice na Kreti, uglavnom galebove,
pretpostavljam i zaključio, ako bi čovjek pričvrstio perje na svoje
ruke, a perje je približno jednako zraku po gustoći i u pokretu...
- Molim te, Gerry, ako to čujem još jednom, spalit ću sva
ku pticu na koju naiñem i tako do kraja života!
- Vraćamo se na zrak, zar ne? — reče De Vries. — Projek
tili, rakete, Dedal ili Dedali.
- Govoreći o zraku — ćelavi bojnik se ubaci s prizvukom
iritiranosti — nikakav projektil, raketa ili zrakoplov ne može
prodrijeti u naš prostor a da ne bude otkriven unaprijed i oboren
protuzrakoplovnom vatrom ili našim projektilima. A kako smo se svi složili, za

izvršavanje ciljeva Vodene munje, trebalo bi nekoliko vrlo velikih teretnih
letjelica ili desetak manjih, koje dolaze s obližnjih uzletišta, kako bi ostvarili
elemet iznenañenja.
— Provjerili ste zračne luke u Parizu? — pitao je Latham.
Page 342
— A što mislite, zašto svi letovi kasne?
- Nisam to znao.
- Kasne i izazivaju priličnu ljutnju meñu putnicima. Isto je
na Heathrowu i Gatwicku u Engleskoj, Dullesu i Nationalu u Wa-
shingtonu. Ne možemo reći zašto i ne izazvati pri tome nerede i
gore od toga, ali svaka letjelica se pregledava prije nego što do
bije ulaz na uzletnu stazu.
- Nisam to shvatio. Oprostite. Ali zašto su onda neonacisti
tako prokleto uvjereni da su se dosjetili? /
— To ja ne mogu dokučiti, monsieur.
London. Nulti sat minus dva i osam minuta. Bilo je 1:22 ujutro, po griničkom
vremenu. Direktor MI-6 na Vauxhall Crossu razgovarao je s Washingtonom. — Pokreće
li se što prijeko?
— Ni za dlaku — odgovorio je jedan ljuti američki glas. —
Pomalo mi se čini da je cijela ova kretenska akcija hrpa govana!
Netko se u zemlji Njemčiji smije kao lud.
— Sklon sam se složiti, stari moj, ali vidjeli ste snimku i ma
terijale koje smo vam poslali. Rekao bih, prilično su uvjerljivi.
— A ja bih rekao, to je hrpa paranoičnih luñaka koji izigra
vaju nekakav Gotterdammerung kojeg onaj Wagner ne bi ni dota
kao; ili, Vagner, kako je bilo?
— Znat ćemo uskoro, Jenki. Drži se.
— Držim se ja u budnom stanju, jedva.
Washington D.C. Nulti sat minus četrdeset i dvije minute. Bilo je 9:48 navečer,
srpanjsko nebo oblačno, kiša na pomolu i brigadni general zadužen za Dalecarlia
spremnik je koračao gore-dolje po uredu vodovoda. — London ne zna ništa, Pariz je
promašaj, a mi širimo stražnjice, pitajući se jesu li nam podvalili! Ovo je jebena
šala koja nas košta poreznih milijuna, i nas će zbog toga okriviti! Bože, mrzim
ovaj posao. Ako nije prekasno, vraćam se u školu, postat ću zubar!
Nulti sat minus dvanaest minuta. Bilo je 4:18 u Parizu, 3:18 u Londonu, 10:18 u
Washingtonu, D.C. Kilometrima daleko od vodenih spremnika triju gradova,
sinkronizirani na minutu, šest mlažnjaka je krenulo.
- Activites inconnues! — rekao je radarski stručnjak u Be-
auvaisu.
- Neidentificirane letjelice! — rekao je stručnjak u Londonu.
- Dva blipa, nepoznato! — rekao je stručnjak u Washingto-
nu. - Nije u spoju s Dullesom ili Nationalom.
A zatim, iako odvojeni manjim i većim udaljenostima, svaki progovori nekoliko
sekundi kasnije.
- Superflu — ispravio se Pariz.
- Lažna uzbuna — ispravio se London.
—»Zaboravi — ispravio se Washington. - Idu u smjeru suprotnom od spremnika.
Vjerojatno bogati klinci s privatnim mlažnjacima koji zaboravljaju planove leta.
Nadam se da su trijezni.
Beauvais. Nulti sat minus četiri minute. Drew je zurio kroz veliki prozor nad
spremnikom, dok je Karin sjedila za stolom s bojnikom na drugom crvenom telefonu,
oba povezana s Lonodnom i Washingtonom. Dva komandosa su stajala s generalom, iza
stručnjaka za radar i njegovog ekrana.
Iznenada se Latham okrene od prozora i progovori glasno. - Poručnice, što ste rekli
o Dedalovim krilima?
- Bila su od perja...
- Da, to znam, ali nakon toga, nešto o perima. 0 čemu se
radilo?
- 0 perima, gospodine. Neki ljudi — najviše, pjesnici -
vole njihovu prozračnost, ono kako, na neki način plutaju na
vjetru, nošena zrakom, kako već je, pa zato i jesu na pticama.
- A ptice se nečujno spuštaju, tako grabežljivci love plijen.
- 0 čemu ti pričaš, Drew? - upita De Vries, s crvenim te
lefonom i dalje na uhu, kao i bojnik. I on podigne pogled prema
agentu Konz-op.
- Jedre, Karin, one jedre!
Page 343
- I, gospodine?
- Jedrilice, k vragu! To bi moglo biti! Koriste jedrilice!
- Morale bi biti izuzetno velike — reče general — ili dese
ci, možda i više, puno više.
- A radar bi ih uhvatio, monsieur — doda major. — Naro

čito radar u zraku.
- Tamo su, na fotografijama! One dvije letjelice za Saudij-
sku Arabiju - koliko su puta zlorabljene potvrde o krajnjem ko
risniku? Ali njih neće dohvatiti vaši toplinski navoñeni projektili.
Nema motora, nema topline! I vrlo malo metala, vjerojatno.
- Mon Dieu! — uzvikne general, širom otvorenih očiju,
napregnut, kao da su ga obuzela iznenadna sjećanja. — Jedrilice!
Nijemci su bili stručnjaci, vrhunski autoritet. U ranim četrdeseti
ma razvili su prototip za sve teretne jedrilice na svijetu, puno sa
vršenije od britanskih Airspeed-Horsing ili američkih WACO-a.
Zapravo, mi smo svi pokrali njihove nacrte. Messerschmittove
tvornice su proizvele Giganta, veliku paklenu pticu koja je mogla
nečujno lebdjeti preko granica i bojnih polja, isporučujući svoju
smrtonosnu robu.
- Može li koja još postojati, mon pere? — upita bojnik.
- Zašto ne? Svi mi, s obje strane, držali smo naše flote —
zračne i morske — "konzervirane" kako kažu Amerikanci.
- Bi li se mogla osposobiti nakon toliko godina? - Karin
je htjela znati.
- Bez obzira stoje bila neprijateljska — odgovori stari voj
nik - Messerschmitova kompanija je gradila za vječnost. Bez
sumnje, neke dijelove opreme bi trebalo zamijeniti ili usavršiti, ali
opet, zašto ne?
- Ipak, pojavili bi se na ekranu — radarski stručnjak je bio
uporan.
- Ali koliko jako? Koliko jaku sliku bi na tom vašem ekra
nu ostavljao leteći objekt s vrlo malo metala, bez motora, stajni
trap napravljen, možda, od bambusa, kojeg na Dalekom Istoku
koriste za skele — tvrde da je jači i izdržljiviji od čelika.
- Moj engleski je zadovoljavajući, gospodine, ali vi govorite
tako rapidement...
- Neka mu netko kaže što sam ja upravo rekao i pitao.
To je obavio bojnik, a radarski stručnjak odgovori, ne skidajući oči s ekrana. —
Bila bi slabija od slike konvencionalne letjelice, to je istina.
- Mislim, čak i oblaci daju nekakvu sliku, zar ne?
- Da, ali vidi se razlika.
- A ljudi koji imaju brodiće, nose radarske reflektore na
palubi u slučaju da upadnu u nevolje pa žele da ih radar zamijeti.
- I opet, posve normalno.
- Dakle, radarska slika se u osnovi može dešifrirati, zar ne?
- Kao i rentgen. Jedan liječnik će vidjeti jedno, drugi nešto
drugo. A tu su i stručnjaci i ja sam jedan od tih, za radar, mon-
sieur.
- Bolje za vas. Može li se dogoditi da vam nešto odvuče
pozornost?
- Što to? Ovo postaje uvredljivo, ako smijem reći.
- Smijete, i, iskreno, nisam vas htio vrijeñati...
- Čekaj! — reče Karin, pretražujući grozničavo svoje dže
pove i napokon izvuče poderani komadić papira. — ovo je bilo u
kutiji, mislim, iz Jagerove dnevne sobe. Zadržala sam ga, jer ni
sam razumjela, to je samo dio rečenice. Ima samo dvije riječi na
njemačkom, "letjelica izrañena"... ostatak je otrgnut.
- Dobri moj Bože — promrlja Gerald Anthonv, posegnuvši
u prednji džep svog francuskog vojnog kombinezona i izvadi ko
Page 344
madić zgužvane bilješke. — Ja sam napravio isto. Našao sam ovo
u Jagerovoj kapelici, u podnožju oltara koji tamo ne bi trebao bi
ti. Gledao sam često u to, pokušavao sam dokučiti rukopis. I je
sam i slaže se s informacijama gospoñe De Vries. Ovo su riječi:
"Aus Stoffund Holz", to jest, "od platna i drva".
- "Letjelica izrañena od platna i drva." - reče De Vries.
- Jedrilice - doda tiho Latham. - Jedrilice.
- Arrćtez! — vikne radarski stručnjak, prekidajući razgo
vor. - Letjelice su opet ušle u naš prostor! Od vode su udaljene
četrdeset kilometara!
- Pripremite se za aktiviranje projektila! - vikne generalov
sin u treći telefon.
London. Nulti sat minus tri minute deset sekundi. — Neidentifi-cirana letjelica
opet na ekranu! Odredište, kod Nedopustivo!
- Ali, projektili — zavapi generalov sin.

- Ispalite ih!
- Čemu onda lovci?
- Za ono što projektili ne dohvate! Obavijestite London i
Washington! Brzo!
- Učinjeno!
Mračnim nebom iznad Beauvaisa, Londona i Washingtona, programirani neonacistički
mlažnjaci šibali su prema svojim odredištima, kuke na njihovim repovima spremne za
konačno približavanje.
- Pali rakete!
- Pali rakete!
- Pali rakete!
Dolje, na tri zasebne trake pokošenog travnjaka, dogodila se istodobna eksplozija
pogonskih raketa pod krilima svih šest Mes-serchmitovih teretnih jedrilica. Potisak
je bio dovoljan za postizanje brzine od šesto kilometara na sat kad su mlažnjaci
projurili iznad njih, a njihove kuke zahvatile njihovu užad. Velike jedrilice, već
jureći po tlu, sada su još povučene užadima uvis. U sekundi, poletjele su sve i na
visini od samo tridesetak metara pogonske rakete su odbačene na polja. Neometane,
jedrilice nad Londonom, Beauvaisom i Georgetownom povučene su na visinu od osam
stotina metara. Užad je presječena i jedrilice su slobodno mogle započeti svoj
kružni silazak prema svojim ciljevima.
Odjednom, na većim visinama, nebo kao da su obasjale zgusnute munje, kad su
mlažnjaci eksplodirali, svaki je prasnuo u na-sumičnim naletima vatre. No dolje,
niže, pilot svake jedrilice, uz pomoć svojih računala, provodio je dobro svoju
zadaću. Ein Volk, ein Reich, ein Fiihrer!
Washington. Nulti sat minus dvije minute četrdeset i devet sekundi. — Gadovi!
Nepoznati se vraćaju i idu prema nama!
Beauvais. Nulti sat minus dvije ntnute dvadeset i osam sekundi. — Uzbuna svim
vojnim letjelicama! — urlao je Latham. — Javite Londonu i Washingtonu!
Beauvais. Nulti sat. - Imamo ih! — viknuo je general kad su se bijele mrlje
pojavile na radarskom ekranu. — Potpuno su uništeni! Potukli smo Vodenu munju!
— London i Washington se slažu! — uzviknuo je bojnik. —
Rezultati su isti. Pobijedili smo!
- Ne, niste! - zagrmi Drew. - Pogledajte radar! Eksplo
zije su se odigrale na nekoliko tisuća metara iznad početne ulaz-
ne razine... Gledajte ih! Recite Londonu i Washtingotu da isto učine... Sad

pogledajte dolje, niže, na one manje vidljive, kostura-ste likove. Gledajte. To su
jedrilice!
— O, moj Bože! — reče satnik Dietz.
— Iiisuse! - uzvikne poručnik Anthonv.
— Kako procjenjujete visinu, mister Radar?
— Mogu i više od procjene, monsieur. Ti "likovi" su izmeñu
Page 345
pet i šest stotina metara. Kruže polako, spuštajući se, u krugovi
ma širokim stotinjak metara...
— Zašto to rade?
— Može se pretpostaviti, zbog točnosti.
— A vrijeme potrebno za slijetanje? Možete nam dati broj?
— Vjetrovi se mijenjaju, pa ću to samo procijeniti. Pet do
šest minuta.
— Bojniče, zovite London i D.C., recite im neka dignu svoje
lovce, neka kruže po perimetru spremnika, počevši od petsto me
tara! Vrijedi i za vaše. Odmah!
— Ako su tamo, zbrisat ćemo ih s lica Zemlje! — reče gene
ralov sin, podigavši slušalicu svog crvenog telefona.
— Jeste li ludi? — vrisne Latham. — Te letjelice su nakrca
ne otrovom, vjerojatno tekućim, a spremnici će se sami uništiti u
trenu kad udare o vodu ili tlo. Manevrirajte lovcima tako da reak
tivnim mlazom odbace jedrilice s pravca, do nenaseljenih područ
ja, polja ili šuma, ali za Boga, ne tamo gdje ima ljudi. Uputite ta
ko i Washington i London!
— Da, naravno. Razumijem, monsieur. Imam oboje na mje
šovitoj vezi.
Nekoliko sljedećih minuta bilo je kao iščekivanje masovnog pokolja, a svi prisutni,
dio te mase. Sve oči bile su na radarskom ekranu i odjednom, kosturasti likovi
skrenu u različitim smjerovima, naglo, na lijevo ili na desno, dalje od svoje mete,
spremnik Beauvais.
— Provjeri London - reče Drew. — Provjeri Washington.
— Upravo su na vezi - odgovori bojnik. - Dogaña se isto
što i kod nas. Jedrilice su udaljene od vodenih zaliha i prisiljene
na slijetanje u izoliranim područjima.
— Sve je bilo propračunato u minutu, zar ne? - reče Lat
ham bez daha, blijedog lica. — Blažena visoka tehnologija, mi-
krovalovi peku sendviče i otapaju plastične kontejnere. Sad,
možda i jesmo pobijedili, ali dobili smo samo bitku, a ne rat.
— Ti si pobijedio, Drew. — Karin de Vries mu je prišla,

spustivši ruke na njegova ramena. - Harry bi bio tako ponosan.
— Nismo završili, Karin. Harry je ubijen iznutra, kao i Mo-
reau. Obojica su izdani. Kao i ja, ali ja sam imao sreću. Netko
ima teleskop kojim viri u srce naše operacije. A taj netko o naci
stičkom pokretu i nasljeñu ludog generala u dolini Loire zna više
od svih nas zajedno... I, što je čudno, odjednom mi se čini da
znam tko je to.
41
Beauvais. Nulti sat plus dvadeset minuta. Generalov sin je sredio da jedno vojno
vozilo preveze Lathama, Karin i dva komandosa u Pariz. I, kako se beznačajne stvari
i dalje odvijaju u vrijeme ka-taklizmičkih dogañaja, stigla je njihova prtljaga iz
hotela Konigs-hof u Bonnu. Bila je u kamionetu koji će ih voziti do Grada
svjetlosti, grada koji se, dvadeset i jednu minutu ranije, mogao pretvoriti u grad
panike.
— Bit ćemo u istom hotelu - reče Drew dok su se svi po
zdravljali s francuskim kolegama u vodovodu Beauvaisa pa kre
nuli prema vratima i starinskom dizalu. - A vas dvojica — na
stavio je, obraćajući se satniku Dietzu i poručniku Anthonvu —
možete raznijeti Pariz, svi troškovi plaćeni.
— Otkuda? — upita satnik. — Mislim da nemamo ni dvje
sto franaka, zajedno, a naše kreditne kartice, sa svim drugim iden
tifikacijama, gore su u Bruxellesu.
— Za otprilike četiri sata, zahvalna francuska vlada će vas
opskrbiti gotovinom, recimo pedeset tisuća franaka po glavi. Ka
ko vam se to sviña, dovoljno za početak? Stiže još, dakako.
— Ti si lud — reče Anthonv.
— Ne, nisam, bijesan sam. Bijesan kao vrag.
Page 346
— Monsieur, Monsieur Lat'am! - uzviknuo je jedan od
brojnih vojnih pomoćnika, izjurivši iz ureda u mračni kameni
hodnik. — Traženi ste na tćlephone. Hitno je, monsieur!
— Čekajte ovdje - reče Drew. - Ako je onaj koji mislim,
razgovor će biti ljubazan, ali kratko će trajati. - Latham se vrati
s pomoćnikom i podigne slušalicu telefona najbliže vratima. —
Ovdje Konz-op. — Gunñavi glas na drugoj strani linije pokazao
je da to nije čovjek kojeg je očekivao.
— Jako dobro, hlopak! - gotovo je vikao pukovnik Wit-
kowski iz Londona. — Harry bi bio ponosan na tebe.
— To sam već jednom čuo, Stanlev, ali hvala ti. Ovo je bio
timski rad, isto kao u hokeju.
_, i
— Ma, sranje, to ne misliš ozbiljno.

— Ah, ali mislim, Stosh,. A počelo je s Harrvem, kad je re
kao onom tribunalu u Londonu. "Ja sam donio podatke, procjena
je vaš posao." Nismo to napravili kako treba.
— To će pričekati kad ne budemo na telefonu.
— Dobra zamisao. Nit je tamo, a mi smo je previdjeli.
— Kasnije - prekine ga Witkowski. - Što misliš o Bonnu?
— Što misliš? Što o Bonnu?
— Nisu ti rekli?
— Što, rekli?
— Bundestag je u plamenu! Preko stotinu vatrogasnih vozila,
odasvud, pokušavaju ga ugasiti. Moreau te nije zvao?
— Moreau je mrtav, Stanlev.
— Što?
— Ubijen na svom osiguranom podzemnom parkiralištu.
— Isuse Kriste, nisam znao!
— Kako bi? U Londonu si tajno, pretpostavljam.
— Kad se to dogodilo?
— Prije nekoliko sati.
— Ipak, Deuxieme je tvoja zamjenska kontrola. Trebali su ti
reći za Bonn.
— Valjda je netko zaboravio. Ovo je bila luda noć.
— Što je, Drew? Nisi pravi.
— Tko bi bio, nakon ovog večeras... Pitao si me što mislim
o požaru u Bundestagu, pa ću ti reći. Onaj kurvin sin Jager piše
svoje memoare. Moram ići, Stosh, nekog moram vidjeti prije ne
go što se vatra ugasi. Zvat ću te iz Pariza.
Četvorka je dobila spojene sobe u hotelu Plaza-Anthenee, gdje se rano sunce
probijalo kroz zastore visokih prozora. Bilo je 6:37 ujutro, Karin de Vries u
dubokom snu, a Latham se nečujno izvukao iz kreveta. Objesio je svoju civilnu
odjeću prije nego što se svukao; obukao se i izašao u veliku zajedničku dnevnu sobu
gdje su ga čekala dvojica komandosa, obojica u običnim sakoima i hlačama.
— Jedan od vas mora ostati ovdje, to sam vam rekao — re
če Drew. — Sjećate se?
— Bacali smo kovanicu za to — odgovori Dietz — i tebi je
dopao Mršavi, iako je to loša opcija. Ja sam nadreñeni.
— A tvoj posao može biti gadniji od našeg. Jedinica marina-

ca iz veleposlanstva je tamo vani, ali oni ne mogu ući u hotel a
da se ne otkriju pred neonacistima, ako ih ima. Ako su ovdje, ti
imaš samo svoju pucaljku i radio da pozoveš naše ljude na drugi
kat, prokleto brzo.
— Stvarno misliš da su nacisti tako duboko stigli? — upita
poručnik.
— Moj brat je ubijen pod maksimalnim osiguranjem; Claude
Moreau je likvidiran u vlastitoj sigurnoj okolici. Što ti misliš?
Page 347
— Mislim da bismo trebali krenuti — reče Anthonv — Pazi
na tu damu, satnice. Posebna je... na akademski način, dakako.
— Molim te, nemoj mi lomiti srce — reče Drew, dok su on
i poručnik uzimali svoje oružje. - Auto je otraga, idemo kroz
podrum.
— Monsieur Lat'am! — Stražar u podzemnom parkiralištu Deu-xieme Bureaua prepoznao
je ime na popisu propusnica i bio je na rubu suza. - Zar to nije strašna tragedie?
I to baš ovdje, gdje se nikad ne bi moglo dogoditi!
- Što kaže policija? — upita Drew, proučavajući čovjekovo
lice.
- Zatečeni kao i mi! Naš veličanstveni direktor, počivao u
miru, ubijen je na ulazu jučer ujutro, njegovo tijelo je nañeno na
drugom kraju. Sve u zgradi ispitivao je Surete, provjereno gdje su
i kada bili; trajalo je satima, novi direktor je kao bijesan tigar,
monsieur!
- Jesu li provjerili bilješke o izlascima?
- Certainment! Sve namještenike koji su otišli, pritvorili su,
kako sam čuo. Kažu da ništa nisu otkrili.
- Je li većina ljudi sad ovdje? Znam da je rano.
- Gotovo svi, monsieur. Čuo sam da su na svakom katu sa
stanci. Vidite, iza vas, još tri automobila čekaju na ulaz. Sve je
tohu-bohu!
- Što?
- U kaosu - reče Anthonv tiho. - Pandemonij, gospodine.
- Hvala vam, čuvaru. — Latham pritisne papučicu iznaj
mljenog auta i projuri kroz otvorena vrata u sjenu podzemnog
parkirališta. — Drži ruke na oružju, poručnice — rekao je, zau-
stavivši auto na jednom slobodnom mjestu.
- Već držim, šefe.

- Znaš, taj naziv iritira.
- Ne znam zašto, zaslužio si ga... Misliš da bi koji zalutali
neonacist mogao još biti ovdje?
- Kad bih mogao nazvati hotel i popričati s tvojim prijate
ljem, dao bih ti bolju procjenu.
- Zašto ne? Imaš mobitel.
- Ne želim probuditi Karin. Ona bi se odmah sjurila ova
mo, a to je zadnje što nam treba.
- Onda bih ti, mislim, trebao reći — reče Anthonv.
- Reći, što?
- Prije nekoliko sati, kad smo se prijavili u taj šminkerski
hotel i ti se javio Deuxiemeovoj sigurnosti, da kažeš gdje smo,
Dietz je malim ureñajem kojeg mi nosimo, a koji hvata presreta
nja, pregledao svaki telefon. Bili su čisti pa je isključio telefon u
vašoj spavaćoj sobi...
- Stoje on...?
- Zaključili smo da oboje trebate sna. Mislim, to su činjeni
ce, mi smo mlañi od vas dvoje i očito smo u puno boljem sta
nju...
- Hoćete li vas dva izviñača prekinuti s pokušajima da mi
pomognete dok prelazim cestu! — uzvikne Drew, izvukavši mo
bilni telefon iz svog džepa, pa nazove. — Ja i dalje vodim ovaj
cirkus, sjećate se?
- Da je naišao važan poziv, mi bismo vas probudili. Je li to
tako teško podnijeti?
- Apartman dva-deset i jedanaest — Latham reče hotel
skom telefonistu; odgovor je odmah stigao.
- Da?
- Dietz, ovdje Latham. Kakvo je stanje?
- Mislimo da si pogodio, Konz-op — odgovori satnik,
stišanim glasom. — Prije nekoliko minuta, specijalci iz velepo
Page 348
slanstva su me nazvali radio-vezom s ulice. Teškometalno vozilo
je skrenulo za istočni ugao, izašle su dvije mrcine i pošle prema
hotelu. Upravo su ušli...
- Jesu li neonacisti?
- Ne znamo još, ali recepcija surañuje... čekaj! Svijetli s re
cepcije. — Sekunde su Drewu izgledale kao minute dok se Dietz
nije vratio na liniju. — Ako činjenice ne lažu, pogodio si. Idu na
drugi kat.
— Zovi marince!
— Misliš da neću?
Odjednom, glasna, odzvanjajuća sirena grune iza Lathama. — Mislim da si zauzeo
nečije mjesto — reče poručnik.
— Reci im nek' se nose!
— Hej, zašto se jednostavno ne maknemo?
— Onda ti drži telefon. Kriste, nacisti su upravo ušli u hotel!
Drugi kat! — Drew se skloni s parkirališnog mjesta.
— Nitko se ne javlja. Satnik je temeljit terenski čovjek; ako
doñu do vrata, poželjet će da nisu.
— Je li linija mrtva? — upita Latham, ulazeći na drugo mje
sto.
— Prekinuo je, ako to misliš.
— Zovi ga natrag!
— To nije dobra zamisao, gospodine. On ima posla.
— Sranje! — prasne Drew. Sad znam da sam u pravu.
U dizalu su im se pridružila još petorica muškaraca i dvije žene, svi su govorili
gotovo histeričan francuski. Latham je zurio u jedno pa u drugo lice, metež
zbrčkanih crta lica, žmirkaju očima pa ih izbulje, napregnuti glasovi i naglašene
vratne žile pretvorili su se u crtić-montažu urlajućih životinja, a svaka je
pokušavala nadvrištati drugu. Ne razmišljajući, Drew pruži ruku i pritisne kat
kojeg se nejasno sjećao od ranije, po Moreauovim uputama. Dvaput su stali prije
kata kojeg je Latham izabrao; on i poručnik ostali su sami kad su se popeli do
zadnjeg kata.
— Što su govorili? — upita Drew. — Ponešto sam uhvatio,
ne puno.
— Ne znaju koji vrag se dogaña, ali ako hoćeš bitno, svi su
zabrinuti za svoja rtadna mjesta.
— To je, valjda, prirodno. Kad se ovakve stvari dogode, ni
tko nije izvan sumnje, a kad se to dogodi, iz državnih pretinaca
izlaze veliki čistači.
— Misliš, dosta beba odleti s vodom za pranje?
— Upravo tako, to mislim. — Dizalo je stalo, vrata se otvo
re i njih dvojica izañu u predsoblje, čija su različita vrata vodila u
hodnike i urede agencije za tajne operacije. Latham priñe sredo
vječnoj čuvarici. - Je m'appelle Drew...
— Znam tko ste, gospodine — ljubazno reče žena na engle
skom. - Bili ste ovdje kod Monsieur le Directeur prije nekoliko
dana. Još smo u šoku, bojim se.
— I ja sam. Bio mi je prijatelj.

— Obavijestit ću našeg novog direktora da ste stigli. On je
došao ravno iz Beauvaisa...
— Bolje nemojte — prekine je Latham.
— Molim?
— Uzevši u obzir što se dogodilo, on sigurno ima posla i
brojne probleme, ne treba mu moje smetanje. Moj dolazak je ne
bitan; ostavio sam neke stvari u Deuxiemeovom autu. Je li agent
Francois unutra? Mislim da je on vozio direktora iz Beauvaisa.
— Da, tu je. Želite li da nazovem njegov ured?
— Zašto bi se opterećivali? On bi vjerojatno zvao Jacquesa
— oprostite, vašeg novog direktora — a ja ga zaista ne želim pre
kidati. Naročito ne zbog para cipela.
Page 349
— Cipela...?
— Francuskih, shvaćate. Najbolje i dosta skupe, ali vrijedne
svakog potrošenog franka.
— Naturellement. — Čuvarica pritisne dugme na svom sto
lu; s vrata na desno dopre zujanje u začuje se škljocaj brave. —
Njegov ured je dolje niz hodnik, treći na lijevo.
— Hvala. Oprostite, ovo je moj suradnik, bojnik Anthonv,
armija SAD, Specijalne snage. — Poručnik naglo okrene glavu
prema Drewu, u iznenañenju, a Latham nastavi. — On će ostati
ovdje, ako vas ne smeta. Dobro govori francuski... vjerojatno i urd-
ski, koliko ja mogu reći.
— Bonjour, madame. Mon plaisir.
— Je vous en prie, Major.
Drew otovri vrata predsoblja i uñe u uski sivi hodnik, koračajući brzo prema trećim
vratima na lijevo. Pokucao je jednom i brzo otvorio vrata, iznenadivši Francoisa,
koji je spavao, s glavom na stolu. Uspravio se, nagnuvši se u stolici. - Qu'est-ce
que se passe?
— Pozdrav, Kormilaru — reče Latham, zalupivši vrata. —
Malo drijemaš? Zavidim ti, ja sam umoran do Boga.
— Monsieur Lat'am, što radite ovdje?
— Čini mi se da bi ti mogao to znati, Francois.
— Mon Dieu, znati što?
— Bio si blizak Claudeu Moreauu, je li tako? Znao je tvoju
ženu, njeno ime, Yvonne... tvoje dvije kćerke.
— Oui, ne tako blisko, monsieur. Svi se mi znamo, naše obi
telji isto tako, ali s udaljenosti.
— A ti si i prilično dobar s Jacquesom Bergeronom, More-
auovim šampionom?
— Dobar?
— Ti i Jacques, Jacques i ti, glavni vozač i glavni pomoćnik,
uvijek zajedno sa šefom, nerazdvojni trio vezan godinama zaje
dničkog rada. Pravi "Mousquetaires". Tako uobičajeno, tako
često i to je tako lako prihvatiti, jer ih vidiš svaki dan.
— Govorite u zagonetkama, monsieur!
— K vragu, baš. Zato jer i je zagonetka, zagonetka temeljena
na čistoj jednostavnosti. Tko bi dovodio u pitanje vas trojicu za
jedno ili bol vas dvojice koji ste izbjegli ubijanje? Prije nekoliko
sati, kad sam se javio ovamo da kažem Jacquesu gdje smo odsje
li, pogodi koga sam dobio?
— Sa mnom ste razgovarali, Monsieur Lat'am.
— Svi dospiju u škripac, zar ne?
— Nemam pojma o čemu vi pričate! — reče Francois, nag
nuvši se naprijed, a desna mu ruka klizne preko ruba stola, do la
dice. Iznenada je otvori, ali Drew se nagne prijeko, zalupi je i
pričepi vozačev zglob takvom snagom da je on zavrištao, a urlik
je presjekla Lathamova šaka koja se zabila u Francoisova usta.
Francois padne unatrag, stolica i tijelo tresnu na pod. Drew se u
trenu stvorio nad njim, uhvatio za vrat i povukao ga na više, tre-
snuvši ga o zid, a oružje iz ladice sad se našlo u Drevrovoj ruci.
— Sad ćemo popričati, Kormilaru i bolje je da naš razgovor
bude poučan ili je tvoj život gotov.
— Ja imam obitelj, monsieur! Kako mi to možete raditi?
— Znaš li ti uopće koliko je obitelji - očeva, majki, djece i
unučadi - rastrgano u jebenim logorima, natjerani goli u cemen
tne bunkere, a izvan su izlazili kao leševi, izrode jedan!
— Ja tada nisam bio ni roñen!
— Nikad nisi čuo za te stvari? Na tisuće su bili Francuzi,
pokupljeni i otpremljeni u smrt! To te nikad nije diralo?
— Ne shvaćate, monsieur. Oni imaju način natjerati te na
suradnju.
— Kao na primjer? A ako lažeš, ja se neću truditi iskoristiti
tvoj pištolj, jednostavno ću ti zavrnuti arterije s obje strane vrata i
Page 350
vrijeme je za završnicu. Vidiš, kao kad radarski stručnjak u Beau-
vaisu gleda na svoj ekran, ja mogu sve reći po očima. Nadam se
da ne griješim... Jacques Bergeron je neonacist, nije li?
— Da... Kako ste uspjeli saznati?
— Kad si umoran i izgubljen, svega se sjetiš. Morao je biti

netko s pristupom do svih informacija, tko je znao gdje su igrači
u svakom trenu. Prvo smo mislili da je to Moreau; bio je na popi
su, bojali smo se s njim surañivati; k vragu, nisam mu ništa mo
gao reći. A onda ga je opravdao jedini čovjek koji je to mogao,
moj šef. Pa tko je onda? Tko je znao gdje sam, u restoranu u Vil-
lejuifu s mojim bratom, ili ovaj hotel, ili onaj, kad sam se pre-
miještao? Tko je znao da smo Karin i ja bili u uličnom kafiću
jedne večeri s Claudeom, gdje bismo svi bili poubijani da nas vla
snik nije izvukao? Tko je namjestio incident u metrou s doktorom
Kroegerom, pucnjevi, čovjek koji je tvrdio da je vidio "Harrva
Lathama" u vlaku koji je otišao? Nije bilo nikakvog Harrva Lat-
hama, jer ja sam bio Harry a nisam bio tamo! Odgovor na sva ta
pitanja je čovjek po imenu Jacques.
— Za te stvari ne znam, kunem se imenom Kristovim, ne
znam, ne znam!
— Ali znaš da je on neonacist, zar ne? Tajni - možda naj
tajniji nacist - u Francuskoj. Jesam li u pravu?
— Da. — Francois izdahne. — Nisam imao izbora nego
šutjeti i raditi kako on kaže.
— Zašto?
— Ubio sam čovjeka, a Jacques me je vidio.
— Kako?
— Zadavio sam ga. Pokušajte shvatiti, monsieur, ja radim
dugo, ponekad me nema danima, moja obitelj je zapostavljena —
što bih još rekao?
— Još puno toga - reče Drew.
— Moja žena je našla ljubavnika. Osjetio sam to kao i svaki
suprug. Koristio sam sredstva Deuxieme da saznam tko je on.
— Nije baš službena stvar, je li?
— Nije, dakako. Ali, ja nisam znao da je Jacques pratio mo
ju istragu, svaki moj telefonski poziv... Ugovorio sam sastanak s
tom osobom, propalim frizerom s dosijeom zbog dugova i propa
lih salona i našli smo se u jednoj uličici, na Montparnasseu. On
je davao opscene primjedbe na ponašanje moje žene, smijao se
uz to. Ja sam podivljao, napao ga i ubio ga. Kad sam izašao iz
uličice, dočekao me Bergeron.
— Dakle, imao te je.
— Ostatak života u zatvoru ili služenje njemu. Snimio je fo
tografije infracrvenom kamerom.
- Ali ti i tvoja žena ste opet zajedno, je li tako?
- Mi smo Francuzi, monsieur. Ni ja nisam svetac. Pomirili
smo se, naš brak je čvrst. Imamo djecu.
- Ali radio si s Bergeronom. Kako to možeš opravdati?
- Ostatak života u zatvoru - kako bi vi to opravdali? Moja
žena, moja djeca, moja obitelj. I, monsieur, ja nikad nisam ubio
za njega, nikad! Za to je imao druge, ja sam odbio.
Latham pusti čovjeka i pokaže mu da sjedne. - U redu, Kormilaru, ti i ja ćemo se
nagoditi ili nas nema. Ako nisam potpuno pogriješio, a mislim da nisam, ti i
Jacques ste jedini neonacisti ovdje, a ti nisi pravi. Više od toga, bilo bi
preopasno. Jedan gospodar, jedan rob, savršena kombinacija. Možeš dokazati da nisi
pravi ako učiniš kako ja kažem; ako ne, mrtav si, ja ću te osobno raznijeti.
Kopčaš?
- Što želite da napravim? I, ako prihvatim, kako mogu zna
ti da me one fotografije neće dovesti u zatvor?
- Nikako, zapravo, ali šanse su na tvojoj strani. Slutim da
Page 351
bi Bergerona moglo znatno više zanimati kako bi spasio vlastitu
stražnjicu od streljačkog voda, nego da tebe smjesti prije njega.
- Nemamo mi u Francuskoj takvih pogubljenja, monsieur.
- Doista si naivan, je li? Takve stvari nisu službene, Fran-
pois, jednostavno se dogode.
- Što mi je činiti? - upita vozač.
- Jacques je u drugom krilu ovog kata, ako se točno sje
ćam. Ali ti imaš pristup, zar ne? Mislim, možeš se kretati, jesam
li u pravu?
- Ako mislite mogu li vas odvesti do njegovog ureda, mogu.
- Bez najave, ni jednog ni drugog?
- Dakako, ja sam mu trajno dodijeljen. Postoji stražnji ho
dnik u ovom dijelu, u koji se ulazi lozinkom; vodi do ureda viso
kih službenika. Ja je imam, naravno.
- Naravno. Idemo.
- Što trebam napraviti, onda?
- Doći ovamo, ostati ovdje i nadati se najboljem.
Satnik Christian Dietz skloni ručni radio na policu i smjesti se uz lijevu stranu
glavnih vrata hotelskog apartmana. Njegov oštar sluh uhvatio je zvuk prigušenih
koraka vani, na hodniku, popraćen tišinom. Sa spremnim oružjem, pitao se jesu li
napadači
negdje nabavili ključ za sve brave ili će pokušati s napadom na vrata.
Ovo drugo, očito. Tišinu razori gromoviti tresak kad su vrata izletjela iz šarki i
udarila u komandosa. Dva čovjeka utrče u sobu, pištolji u njihovim rukama, osvrtali
su se desno i lijevo, lijevo i desno, nesigurni što bi učinili sljedeće. Dietz
razriješi njihovu dilemu uzvikom - Baci pištolj ili si mrtav!
Prvi napadač se hitro okrene i prigušeni metak prasne iz cijevi njegovog pištolja.
Komandos se baci na pod i uzvrati vatru, pogodivši uljeza u želudac; on se
presavije i padne. Drugi uljez, zatečen, spusti pištolj, a tri marinca nahrupe kroz
otvorena vrata.
Iznenada Karin de Vries istrči iz spavaće sobe u spavaćici.
- Natrag! - zaurla Dietz.
Karin poleti prema vratima spavaće sobe, a drugi nacist podigne oružje i opali. Krv
se pojavi na rubu njenog lijevog ramena, a marinci naciljaju.
- Čekajte! — grmio je Dietz. - Ne koristi nam mrtav!
- Kao ni mi, stari! — dovikne marinski narednik, s koltom
.45 naciljanim u nacistovu glavu. - Baci ga, crve jedan, u" si go
tov!
Neonacist ispusti pištolj, a Dietz ustane i pojuri preko sobe do Karin de Vries
koja je krvarila. - Nije strašno - zaključio je, proučivši ranu. - Metak je okrznuo
meso, ali to je sve. Sad mirno, povezat ću vam ranu ručnikom. Odvest ćemo vas k
liječniku u veleposlanstvo.
- Gdje je Drew? To je na prvom mjestu. I Gerry, gdje je on?
- Molim vas, nemojte mi to raditi, gospoño D.V. Gospodin
Latham nam je dao naloge, a on vodi paradu. On i Anthonv
otišli su u Deuxieme Bureau.
- Deivdeme? Zašto?
- Konz-Op nam je rekao, misli da je shvatio tko je njihov
štakor na tavanu.
- Štakor na tavanu?
- Nacistička krtica povezana sa svima nama.
- Spomenuo je nešto u Beauvaisu, ali kad sam ga ja pitala,
u kamionetu, on je to odbacio, tvrdeći da je to samo pretpostav
ka. Ali vi ste znali?
- Mislim da vas on nije htio uplesti.
- Evo ručnika, gospodine! - rekao je marinac, dojurivši
kroz vrata sobe, a onda se brzo okrene da pomogne svojim kole-
gama s dva neonacista; jedan je bio mrtav ili bez svijesti, a drugi se ponašao
neprijateljski i izazvao nekoliko udaraca po grudnom košu. — Bit ćemo u vezi,
satnice.
- Izlazite! - zapovijedi Dietz dok je marinska jedinica
Page 352
žurila niz hodnik do požarnog stubišta s dva zarobljenika. Tele
fon zazvoni. - Spustit ću vas na pod - reče komandos dok je
učvršćivao ručnike oko njenog ramena i blago je smjesti na sag.
— Moram se javiti.
Bila je recepcija. - Morate otići! - vikao je glas s recepcije, na francuskom. — Mi
ćemo surañivati samo sa Deuxieme-om! Centrala je preplavljena pozivima o
pucnjevima!
- La passion du coeur! — odgovori čvrsto Dietz. - Zape
čatite sobu, a mi ćemo vas pokriti. Dajte mi pet minuta pa zovite
policiju, ali meni zaista treba pet minuta.
- Potrudit ćemo se.
- Idemo - reče satnik, spuštivši slušalicu, kad se vratio do
Karin. — Ja ću vas iznijeti...
- Ja, inače, mogu hodati - upadne De Vries.
- Drago mi je što to čujem. Idemo stubama.
- Da, naravno. Samo ruka boli.
- I hoće, dok ne doñemo do liječnika. On će to srediti. Sad,
polako.
- Ali što je s Drewom i Gerrvem? Što se dogaña?
- Ne znam, gospoño D.V., nešto ću vam reći. Taj vaš prija
telj iz Konz-op, na kojeg, iskreno, nisam potrošio previše misli,
on je prvorazredan. On vidi kroz maglu, znate što hoću reći?
- Ne baš, satnice - reče Karin; išli su hodnikom prema
stubama, a komandos ju je pridržavao. — Što su magle?
- Dim koji pokriva istinu. On prodire kroz njega, jer ima
instinkt u utrobi koji mu govori da tamo ima nešto.
- Jako je pronicljiv, zar ne?
- Više od toga, gospoño D.V., to je talent. Ja bih za njega
radio u tajnosti, bilo kada. On je pravi predvodnik za mene.
- I za mene, satnice, samo, ja više volim jedan drugi naziv.
Drew je prišao neoznačenim vratima novopostavljenog direktora Deuxieme Bureau. Bez
kucanja, on ih brzo otvori, uñe unutra i čvrsto zatvori. Jacques Bergeron je stajao
uz prozor, gledajući van; okrenuo se, iznenañen što vidi Lathama.
- Drew! - uzviknuo je zatečenim glasom. — Nitko mi nije

rekao da si ovdje!
- Nisam htio da znaš.
- Ali zašto?
- Jer bi mogao naći razlog da me ne vidiš, kao kad sam te
zvao prije nekoliko sati da ti kažem gdje smo. Prebacili su me
Francoisu.
- Do vraga, čovječe, imam tisuću problema na koje trebam
misliti! Isto tako, Francoisa sam imenovao svojim privremenim
glavnim pomoćnikom; on će se sutra preseliti u urede izvršnog
odjela.
- To će biti zgodno.
- Molim... Ecoutez, ispričavam se ako sam te uvrijedio, ali
zaista mislim, pokušaj shvatiti, trebao bi. Ja moram svoje pozive
stavljati na čekanje, osim Predsjednika i nekoliko članova Doma,
jer jednostavno ne mogu odgovoriti svima. Ima toliko pitanja na
koja ne mogu odgovoriti dok ne uposlim naše istražiteljske timo
ve. Mora mi ostati vremena za razmišljanje!
- U redu, Jacques, ali ja bih rekao da si ti puno i vrlo, vrlo
dugo razmišljao. Godinama, u stvari. Usput, Francois mi je to
potvrdio. Vjerojatno si namjestio onog frizerskog Romea njegovoj
ženi - još jedno ljudsko biće za jednokratnu upotrebu.
Blago, ranjivo lice šefa Demñeme odjednom se pretvori u granit, a ljubazne oči u
dvije staklene kugle pune mržnje. — Što si učinio?
- Neću te zamarati s krivudavim putevima koji su me dove
li do tebe, samo ću reći da je sve to bilo sjajno. Sancho Panza
Don Quijoteu, zadivljeni sluga koji obožava svoga gospodara, koji
je osvojio gospodarevo povjerenje i naklonost pomažući mu u
Page 353
svakodnevnom radu — svakog dana i svake večeri. Nitko drugi
nije mogao znati gdje sam ja u odreñeno vrijeme, gdje je moj
brat, gdje su Karin i Moreauova nesretna tajnica, ali ti si igru odi
grao polovično. Ubio si Harrya i Moreauovu tajnicu, ali s Karin i
sa mnom, tu si uprskao.
- Ti si mrtav čovjek, Drew - reče direktor Deuxieme go
tovo prijateljski. — Ti si na mom terenu i mrtav si.
- Ne bih žurio sa zaključcima, na tvom mjestu. Poručnik
Anthonv - znaš poručnika — vani je s tvojom čuvaricom. Do
sad, siguran sam, već se poslužio telefonom i javio se veleposlani
ku Courtlandu koji je zatražio hitan sastanak s francuskim Pred-
sjednikom i njegovim Kabinetom. Doručak moćnih, tako bi ti to nazvao,
pretpostavljam.
— A razlog?
— Zato jer, nakon što sam vidio Fracoisa, nisam izašao iz
van i rekao Anthonvu da ne zove. Dogovorili smo se za osam
minuta; to je bio naš kod. Znaš, zaista si uprskao stvar kad si po
slao one gorile u hotel, "mrcine" kako su ih nazvali marinci. Nit
ko drugi u Parizu nije znao gdje smo, osim tebe, i preko tebe,
Francois.
— Marinci...?
— Ne vjerujem u herojsku smrt, Jacques. Kad razmisliš, glu
po je, ako baš ne moraš.
— Imaš samo svoju riječ, a protiv moje ne znači ništa! Sam
Predsjednik me je imenovao!
— Ti si Sonnenkind, gade jedan.
— Nečuveno! Kakve bi uopće dokaze mogao imati za takvu
drsku laž?
— Ovisi o okolnostima, priznajem, ali kad se zbroji s drugim
stvarima, prilično je uvjerljivo. Vidiš, kad si mi postao sumnjiv,
imao si jednu prednost - bio sam u dvojbi. Sinoć, u onom voj
nom kamionu iz Beauvaisa, javio sam se jednom genijalcu po
imenu Joel i zamolio ga da temeljito pregleda tvoje podatke u
našem superračunalu. Prije pedeset i jedne godine, zakonski te je
usvojio par bez djece, Monsieur i Madame Bergeron u Lauter-
bougu blizu njemačke granice. Bio si strašan student, stipendije
po izboru, sve tako do pariškog sveučilišta i postdiplomskog stu
dija. Mogao si otići u desetak zanimanja koja bi od tebe napravila
jako bogatog čovjeka, ali nisi. Izabrao si državnu službu, oba
vještajnu granu. Nije baš dobitak na planu financijskog uspjeha.
— To je bio moj interes, moj duboki interes!
— Mogu misliti. S vremenom i godinama, bio si na pravom
mjestu u pravo vrijeme. Nisi mogao ništa poduzeti, jer si otišao
prije nego što smo mi otkrili jedrilice, ali kako si podnio kad je
Vodena munja promašila? Ein Volk, ein Reich, ein govnar.
— Ti si lud! To je laž, sve što si rekao.
— Ne, nije. Osjetilo ti se u riječima, u tvojoj skrušenoj ispo
vijedi, u Beauvaisu. Ovako ili onako, znao si da se trebaš izvući;
prije ili kasnije, konopac bi se savio oko tvog vrata. Zaista nisi
očekivao da ćeš biti imenovan direktorom Deuxieme; to je bila
jedina iskrena stvar što si rekao, jer si znao da ima boljih ljudi u
drugim obavještajnim službama. Pa si objavio svima nama, "ja nisam voda, ja sam
sljedbenik koji poštuje zapovijedi"... Ponavljao si, do gadljivosti, grozne riječi
koje smo prečesto čuli kao nacistički kredo. To me ponukalo da uključim našeg
informatičkog stručnjaka, čisto naslijepo.
— Ponavljam - ledeno reče Jacques Bergeron — bio sam
ratno siroče, moji roditelji su bili Francuzi, poginuli u bombardi
ranju, a moj akademski dosije svatko može pogledati. Ti si običan
paranoični američki smutljivac i potrudit ću se da budeš izgnan iz
Francuske.
— Ne može, Jacques. Ubio si mi brata, ili dao si ga ubiti. Ne
Page 354
puštam te. Nabit ću tvoju odrubljenu glavu na najviši stup Pont
Neufa, onako kako su voljeli ljubitelji giljotine. Uz sve svoje aka
demske uspjehe, nešto si previdio. Nije bilo bombardiranja Lau-
terbourga, nikad, ni savezničkog ni njemačkog. Tebe su prokri-
jumčarili preko Rajne da započneš novi život - kao Sonnenkind.
Bergeron je stajo nepomično, proučavajući Lathama, škrti, hladni osmijeh se pojavi
na njegovom blagom licu. - Stvarno si nadaren, Drew — rekao je tiho. — Ali,
naravno, odavde nećeš izaći živ, dakle, tvoj talent je uzalud potrošen, n'est-ce
pas? Paranoični Amerikanac, čovjek s dosijeom nasilnika dolazi ubiti direktora
Demñeme — tko je tu Sonnenkind? Uostalom, moj prethodnik, Moreau, nikad ti nije
vjerovao. Rekao mi je da mu stalno lažeš; piše u njegovim bilješkama koje sam ja
vrijedno unio u njegovo računalo.
— Ti unio?
— Unutra su, samo to je važno. Samo ja imam pristup do
tog tajnog materijala. Ono što je tamo, samo je njegovo.
— Zašto si ga ubio? Zašto si dao ubiti Claudea?
— Jer, kao ti i on je počeo ljuštiti slojeve i približavao se is
tini. Počelo je s ubojstvom njegove tajnice Monique i onom sulu
dom noći u kafiću kad je fanatični idiot pogodio vozača američ
kog vozila. To je bila ogromna pogreška, neoprostiva, jer Moreau
je shvatio da sam jedino još ja znao gdje ste... Monique je mogla
dati - i dala bi - krive informacije.
— Zanimljivo — reče Latham — tada sam i ja posumnjao.
To i činjenica da je moj brat, kad je doputovao iz Londona, na
vodno bio pod nadzorom Deuxieme.
— Lako se to prilagodi, a tako je i bilo — reče Bergeron,
njegov škrti osmijeh sve širi.
— Pitanje — gnjevno ga prekine Drew — Kad je Moreau - i
ti - kad ste saznali da ja nastupam kao Harry, zašto nisi obavije
stio Berlin ili Bonn?
— Sad si neozbiljan — odgovori Bergeron. — Krug je bio
izuzetno uzak, naročito ovdje u Demñemeu. Znali smo samo
Claude i ja, a ne mogu ti opisati koliko je za sve ostale to bilo
strogo zabranjeno. Propuštanje pripisano Deuxieme bi me ugrozi
lo.
— Prilično klimavo, Jacques — reče Drew, zureći u Sonnen-
kinda.
— I opet, vaš talent je zablistao, monsieur. Bolje neka drugi
griješe, a kroz maglu pogrešaka, s istinom se probija pojedinac i
proglašava se istinskom Valkirom... Posve jednostavno, čekao
sam odgovarajući trenutak. Vaši američki političari znaju sve o
tome.
— Dobro, Jacky-dječače. A ako ti kažem da je sve što je ov
dje izgovoreno, snimljeno, a frekvencije podešene na Anthonvev
aparat u predvorju? Visoka tehnologija je divna stvar, zar ne?
42
Jacques Bergeron, Sonnenkind, histerično zaurla bacajući se preko stola te dohvati
teški pritiskač za papir; bacio ga je u prozor, razbivši staklo. A onda, snagom
koja je nadmašila njegovu srednju visinu i zbijenu gradu, on podigne stolicu i
zavitla je na Lat-hama, koji izvuče Francoisov pištolj iz pojasa.
— Nemoj! - viknuo je Drew. - Ne želim te ubiti! Treba
mo tvoje bilješke! Do vraga, slušaj me!
Bilo je prekasno. Jacques Bergeron je izvukao mali pištolj iz navlake na grudima i
zapucao, posvuda, bilo gdje. Latham se baci na pod, a Bergeron potrči prema
vratima, naglo ih otvori i izjuri van.
— Zaustavite ga! - zaurla Drew, nasrnuvši prema hodniku.
- Ne, čekaj! Ne zaustavljajte ga! Naoružan je! Dalje od njega!
Hodnikom je zavladao kaos. Prasnu još dva hica i masa ljudi pokulja iz prostorija.
Jedan muškarac i jedna žena padnu ranjeni ili mrtvi. Latham ustane i potrči za
nacistom, krivudajući hodnicima što su se presijecali, doviknuvši - Gerry, on mora
nekako izaći odavde! Gañaj u noge, nek' ostane živ!
Page 355
Ta zapovijed došla je prekasno. Bergeron proleti kroz vrata prijemne prostorije i
razorni zvuk zvona odbije se od zidova; iz drugog dizala pojavi se poručnik
Anthonv. Nacist opali; to je bio posljednji metak u spremištu, kako su pokazali
škljocaji koji su uslijedili, ali metak je pogodio komandosa u desnu ruku. Anthonv
se uhvati za lakat, opusti ruku i nespretno u bolovima, posegne za svojim oružjem
dok se žena za pisaćim stolom histerično rušila na pod.
— Ne ideš ti nikamo — vikne poručnik, pokušavajući des
nom rukom u agoniji bolova dosegnuti pištolj - jer ne idu ni di
zala! Ja sam pritisnuo alarm.
— Griješiš! — krikne neonacist, utrčavši u najbliže dizalo; u
sekundi, vrata se počnu zatvarati i zaglušujuće zvono naglo utih
ne. — Ti ne ideš nikamo! — bile su zadnje nacistove riječi.
Drew uleti kroz vrata predsoblja. - Gdje je on? - upita bijesno.
— U onom dizalu — odgovori komandos, trznuvši se od bo
lova. — Mislio sam da sam oba zaustavio, ali nisam, izgleda.
— Kriste, ti si pogoñen!
— Mogu ja, provjeri gospoñu.
— Jeste li dobro? — reče Drew, požurivši do čuvarice koja
je polako ustajala.
— Bit ću bolje kad dam ostavku, monsieur — ona odgovori,
tresući se i bez daha, dok joj je Latham pomagao.
— Možemo li zaustaviti dizalo?
— Non. Les directeurs - oprostite, direktori i njihovi za
mjenici imaju kodove u slučaju nužde koji dizala prebacuju na
hitnu vožnju. Nema zaustavljanja dok oni ne stignu do svojih ka
tova.
— Možemo li spriječiti da on izañe iz zgrade?
— Kojim pravom, gospodine? On je direktor Deuxieme Bu-
reau.
— II est un Nazi d'Allemand! — vikne poručnik.
Čuvarica je zurila u Anthonva. — Pokušat ću, bojniče. —
Žena posegne za telefonom na svom stolu i pritisne tri broja. — Ovo je hitno, jeste
li vidjeli direktora? — upita na francuskom. — Metci. — Prekinula je, ponovno
nazvala i ponovila isto pitanje. — Merci. — Čuvarica spusti slušalicu i pogleda
Drewa i komandosa. - Prvo sam zvala parkiralište gdje monsieur Bergeron drži svoj
sportski auto. Nije izašao kroz glavna vrata. Zatim sam se javila prvom katu, ulaz.
Stražar kaže da je novi direktor upravo otišao u velikoj žurbi. Žao mi je.
— Hvala što ste pokušali — reče Gerald Anthonv, pridrža
vajući svoju okrvavljenu desnu ruku.
— Oprostite - upita Latham — ali zašto ste pokušali? Mi
smo Amerikanci, nismo Francuzi.
— Direktor Moreau jako vas je cijenio, monsieur. Baš tako
mi je rekao, kad ste došli k njemu.
— To je dovoljno?
— Ne... Jacques Bergeron je bio sama ljubaznost i osmijeh u
društvu monsieur Moreaua, ali nasamo je bio arogantna svinja.
Radije vjerujem vašem objašnjenju, a uostalom, on je pogodio va
šeg vrlo šarmantnog bojnika.
Opet su bili u privatnom stanu veleposlanika Courtlanda, u veleposlanstvu, Drew,
Karin sa zamotanim ranjenim ramenom i Stan-ley Witkowski koji je stigao iz Londona.
Dva komandosa, poruč-nikova ruka obrañena i u zavoju, bili su u hotelu,
naizmjenično se odmarajući i postavljajući raskošne zahtjeve sobnom posluživanju.
— Nestao je - reče Daniel Courtland, sjedeći u naslonjaču
do pukovnika, a nasuprot Drewu i Karin na trosjedu. — Sve poli
cijske i obavještajne službe u Francuskoj tragaju za Jacquesom
Bergeronom i ništa nije iskrsnulo. Svaka državna i privatna zrač
na luka i carinski prijelaz u Europi ima njegovu fotografiju uz de
setak varijanti kako bi mogao biti prerušen. Ništa. Bez sumnje,
on je na sigurnom u Njemačkoj, meñu svojima, ma gdje bili.
— Moramo otkriti gdje je to, gospodine veleposlanice —
reče Latham. - Vodena Munja je završila neuspjehom, ali što je
Page 356
sljedeće i hoće li to završiti neuspjehom? Njihovi dugoročni pla
novi su možda u zastoju, ali nacistički pokret nije zaustavljen.
Negdje postoje podaci i mi ih moramo naći. Tih izroda ima po
svuda po svijetu i oni ne odustaju od svog djelovanja. Baš jučer,
spaljene su do temelja sinagoga u Los Angelesu i crnačka crkva u
Missisippiju. Nekoliko senatora i kongresmena koji su ustali i
osudili ta djela, optuženi su za prikrivanje svojih pravih naklono
sti! Prokleta zbrka, sve skupa!
— Znam, Drew, znamo svi. Ovdje, u Parizu, u pretežno
židovskim arondismanima, razbijeni su izlozi trgovina, a riječ
Kristallnacht ispisana po zidovima. Ovo postaje vrlo gadan svijet.
Vrlo gadan.
— Kad sam odlazio iz Londona, jutros - reče Witkowski
tiho — novine su bile prepune pokolja skupine zapadnoindijske
djece. Njemačko "Neger" ispisano je šarenim kredama oko leševa.
— Za ime Božje, kad će to prestati! — uzvikne Karin.
— Kad saznamo tko su i gdje su oni — odgovori Drew.
Telefon je zazvonio na veleposlanikovom antiknom radnom
stolu. — Želite li da se ja javim? — upita pukovnik.
— Ne, hvala, ja ću - reče Coutfland, ustavši i priñe stolu.
— Da?... Za tebe je, Latham, netko po imenu Francois.
— Zadnja osoba koju bih mogao očekivati — reče Drew,
ustajući i požuri do stola. Preuzeo je telefon od veleposlanika. —
Fran9ois...?
- Monsieur Lat'am, moramo se negdje nasamo naći.

- Nema ničeg privatnijeg od ovog telefona, vjeruj mi. Upra
vo si razgovarao s američkim veleposlanikom, a njegov telefon je
čist koliko uopće može biti.
- Vjerujem vam, jer ste održali riječ. Mene ispituju, ali sa
mo zbog onog što znam, ne što jesam.
- Bio si u gadnom, neodrživom položaju i dok god surañu
ješ u potpunosti, možeš kući, svojoj obitelji.
- Moja zahvalnost je neizreciva, monsieur, kao i ženina. Mi
smo o svemu razgovarali - ja ništa od nje ne skrivam - i zajedno
smo zaključili da se moram javiti, jer ima nešto što bi vam moglo
koristiti.
- Što to?
- Moram vas podsjetiti na onu noć kad se stari Jodelle
ubio u kazalištu gdje je nastupao glumac Jean-Pierre Villier. Sje
ćate se?
- Nikad neću zaboraviti — čvrsto reče Drew. - Što je s
tom noći?
- Bilo je rano jutro, zapravo, kad mi je Sous-directeur Ber
geron naložio da odmah doñem u njegov ured, u Deuxieme. To
sam i učinio, ali on nije bio tamo. Meñutim, znao sam da je u
zgradi, jer su čuvari na ulazu davali sarkastične primjedbe na nje
govu osornost prema njima i kako me je probudio sigurno zato
da ga otpratim u toalet. Nisam se usudio otići. Čekao sam dok se
nije pojavio; došao je, noseći vrlo stari dosije iz podrumske arhi
ve, tako star da nije unesen u računala. I sam je bio žut od staro
sti.
- Nije li to neobično? - upita Latham.
- Ima na tisuće dosijea u arhivi, monsieur. Puno se radilo
na njihovom premiještanju, ali proći će godine dok posao ne bu
de završen.
- Kako to?
- Stručnjaci, meñu njima i povjesničari, moraju procijeniti
treba li ih uvrstiti, a kako je svugdje s vladama, fondovi su ogra
ničeni.
- Nastavi. Što se dogodilo?
- Jacques mi je naložio da uzmem dosije i osobno ga pre
dam u jedan chateau u dolini Loire, Demñemeovim vozilom s pa
Page 357
pirima, on sam ih je potpisao, koji su isključivali bilo kakvo mije
šanje policije u slučaju da sam zaustavljen zbog jurnjave, a on mi
je zapovijedio da jurim. Ja sam ga neobavezno pitao zašto je to nužno u to doba, ne
bi li moglo pričekati do jutra? Pobjesnio je i izderao se na mene, vikao je da mi -
on i ja - sve dugujemo tom mjestu, tom čovjeku. To je bilo naše utočište, naš
zaklon.
— Koje mjesto? Koji čovjek?
— Le Nid de l'Aigle, to je dvorac. General Andre Monluc,
to je čovjek.
— Nešto "orao"...?
— Orlovo gnijezdo, monsieur. Monluc je, čuo sam, bio veli
ki francuski general, sam De Gaulle ga je odlikovao.
— Dakle, misliš da je Bergeron mogao tamo pobjeći? — re
če Drew.
— Utočište i zaklon, tih riječi se sjećam. Uz to, Jacques je
obavještajni stručnjak; poznate su mu brojne prepreke koje mora
prijeći da bi napustio zemlju. Trebat će mu pomoć suradnika, a
combinaison velikog generala i dvorca na Loiri pogodna je za
njegovu situaciju. Ovo će vam, nadam se, biti od pomoći.
— Hoće i nadam se da se mi više nećemo morati vidjeti ili
razgovarati. Hvala, Francois. — Latham spusti slušalicu i okrene
se ostalima. - Imamo ime generala kojeg je lovio Jodelle, izdaji
ca koji je, kako je on tvrdio, prevario De Gaullea. I gdje živi, ako
je živ.
— Ovo je bio prilično čudan jednostrani razgovor, hlopak.
Hoćeš li nas uputiti?
— Odbij, Stanlev, ja sam se nagodio. Taj čovjek je u svom
osobnom paklu proživio puno dulje nego što je zaslužio i nikad
nije nikog ubio za naciste. Bio je potrčko i naoružani dostavljač
kolektivnom šefu svoje mafije. Uglavnom: nagodio sam se.
— Ja sam se nagodio više puta nego što mogu izbrojati —
reče veleposlanik. — Reci nam što trebamo znati, Drew.
— Generalovo ime je Monluc, Andre Monluc.
— Andre! — upadne Karin. — Otuda kodno ime.
— Tako je. Dvorac se zove Orlovo gnijezdo, u dolini Loire.
Francois misli da je Bergeron možda tamo pobjegao, jer je jed
nom to mjesto nazvao utočištem, u trenutku bijesa i, možda,
straha.
— Kada? - Witkowski se ubaci. - Kad je to rekao?
— Vrlo pronicljivo, Stanlev — odgovori Drew. — Kad je
Bergeron zapovijedio da se jedan stari zakopani dosije o Monlu-
cu tamo odnese - one noći kad se Jodelle ubio u kazalištu.
- I tako je uklonjena svaka moguća veza izmeñu Jodellea i
generala — reče veleposlanik. — Zna li itko išta o tom Monlucu?
— Ne po imenu — odgovori Latham — jer su povjerljivi
dosijei u kojima se on spominje uklonjeni iz Washingtona. Ali os
novna dokumentacija o Jodelleu opisuje njegovu optužbu, optuž
bu kojoj je nedostajalo potvrde, a o dokazu da i ne govorimo. Za
to ga je vašingtonska obavještajna služba smatrala luñakom. Tvr
dio je da je francuski general, voña Pokreta otpora, zapravo izda
jica koji je radio za naciste. To je bio Monluc, dakako, čovjek
koji je naredio pogubljenje Jodelleove žene i djece, a Jodellea po
slao u logor smrti.
- Mlañe dijete koje je preživjelo, to je Jean-Pierre Villier -
doda Karin.
- Točno. Po Villierovom ocu — jedinom ocu kojeg je imao
- Jodelleove sumnje su očito stigle do neznanog generala, koji je
štitio svoj zaklon dok se bogatio nacističkim darovima u zlatu i
otetim dragocjenostima.
- Mislim da bih ja trebao na jedan veliki sastanak s francu
skim Predsjednikom - reče Courtland. - Napiši potpuni iz
Page 358
vještaj o svemu, Drew. Diktiraj ga tajnicama, jednoj, dvjema, što
god ti treba, samo to brzo obavi, za jedan sat, otprilike i pošalji
ga na moj stol, dolje.
Latham i Witkowski izmijene poglede. Pukovnik kimne Dre-wu. — To neće ići,
gospodine — reče Latham.
- Što?
— Za početak, nema vremena, a mi ne znamo s kim će
Predsjednik razgovarati, ali znamo da ima neonacista u Quay
D'Orsavu, možda u Predsjednikovom užem krugu. Ne znamo čak
ni od koga možemo tražiti pomoć, ni od koga bi on mogao.
— Predlažeš li da mi sami krenemo u akciju, namještenici
američkog veleposlanstva u stranoj zemlji? Ako tako misliš, sišao
si s uma, Drew.
— Gospodine veleposlanice, ako ima išta zanimljivo u tom
dvorcu, nekakvih dokumenata, bilješki, telefonskih brojeva, imena,
ne možemo riskirati da to bude uništeno. Zaboravimo na tren Ber-
gerona, ako je to mjesto utočište ili zaklon, tamo mora biti nešto
više od piva i kobasica i pjesama Horsta Wessela. Ne radi se samo
o Francuskoj, nego o cijeloj Europi i Sjedinjenim Državama.
— To shvaćam, ali ne možemo poduzeti jednostranu ame
ričku akciju na teritoriju zemlje domaćina!
— Da je Claude Moreau živ, situacija bi bila drukčija —

upadne Witkowski. - On bi mogao i pružio bi nam pokriće fran
cuske tajne operacije u interesu Francuske. Naš FBI uvijek prih
vaća takve stvari!
— Moreau nije živ, pukovniče.
— Svjestan sam toga, gospodine, ali mogao bi postojati na
čin - Witkowski se okrene Lathamu. — Taj Francois s kojim si
upravo razgovarao, zadužio si ga, zar ne?
— Sjaši, Stosh, neću njega uplesti u to.
— Ne znam zašto ne bi. Ti si upravo stvorio razlog za ozbi
ljan diplomatski problem, dovoljno ozbiljan da doñe do smjene
veleposlanika.
— Što hoćeš reći? — reče Drew, zureći u pukovnika.
— Deuxieme radi sa Service d'Etranger - to je francuska
kontraobavještajna služba, gospodine veleposlanice - a granice
njihovog djelovanja se često presijecaju, slično kao naša CIA,
FBI i DIA. To je shvatljivo, zar ne?
— Nastavite, pukovniče.
— I blagodat i prokletstvo svih obavještajnih birokracija je
zbrka koja proizlazi iz tih sudaranja...
— Što, do vraga, hoćeš reći, Stanlev?
— Jednostavno, hlopak. Nek' taj Franipois zove nekog koga
dovoljno dobro zna u Etrangeru i ponovi, recimo, pola priče koju
je tebi ispričao.
— Koju polovicu?
— Kako se odjednom sjetio da ga je Bergeron, koga svi tra
že, poslao s nekim starim dosijeom u taj dvorac na Loiri. To je
sve što treba reći.
— Zašto ne bi tu informaciju dao svojim ljudima u Deuxie-
me?
— Jer ne postoji odgovorni. Moreau je jučer ubijen, Bergeron
je nestao prije nekoliko sati, a on ne zna kome može vjerovati.
— I što onda?
— Ja ću se za ostalo pobrinuti - odgovori tiho Witkowski.
— Molim? - reče Courtland.
— Pa, gospodine, uvijek ima stvari koje čovjek na vašem po
ložaju s punim pravom može zanijekati jer nije ništa o njima
znao.
— Pričajte mi o tome — odvrati veleposlanik. — Ja, izgleda,
Page 359
dosta vremena provodim upoznajući se sa stvarima za koje ne
bih trebao znati. Što mi sad možete reći, a da to i dalje podupire moju mogućnost
poticanja?
— Vrlo izdaleka, gospodine. Imam prijatelje, recimo, kolege
po struci, na višim razinama Etrangera. Zna se dogoditi da ame
rički kriminalci, recimo, pripadnici organiziranog kriminala ili
kraljevi droge, doñu u Francusku, a mi smo ih bolje pratili nego
Francuzi... Bio sam velikodušan s informacijama.
— Ovo će biti dovoljno izdaleka, pukovniče.
— Hvala, gospodine veleposlanice.
— Ponavljam — reče uzbuñeni Latham - što hoćeš reći?
— Tako dugo dok informacija potječe iz francuskog obavješ
tajnog izvora, ja se mogu uključiti. Francuzi će na to pasti i imat
ćemo pomoćno ljudstvo kakvo nam zatreba u hitnom slučaju. Iz
nad svega, imamo tajnost, a to je izuzetno važno, jer moramo br
zo djelovati.
— Kako možete biti sigurni u sve to, pukovniče?
— Zato jer, gospodine, mi u tajnim službama volimo podu
pirati mit o našoj nepobjedivosti. To nam je posebno drago kad
imamo zapanjujuće rezultate koje nitko nije ni naslutio. Odbojna
osobina, gospodine veleposlanice, ali u ovom slučaju, radi u našu
korist. Vidite, mi imamo informaciju, mi organiziramo, a Francu
zi preuzimaju sve zasluge. To je bogomdano.
— Ne bih rekao da sam ijednu riječ razumio.
— I ne trebate, gospodine - reče veteran G-2.
— A što je sa mnom? - upita De Vries. - Bit ću s vama,
naravno.
— Da, hoćeš, draga moja — Witkowski se blago osmijehne,
pogledavši Drewa. — Proučit ćemo karte tog područja — Etran-
ger ima svaki četvorni metar Francuske na kartama - i naći ne
ku uzvisinu s pogledom na chateau. Ti ćeš biti uz radio.
— Glupost. Zaslužujem biti s vama.
— Nemoj biti nepravedna, Karin — reče Latham. — Ranje
na si i nikakva količina lijekova ne može te potpuno izvući. Jed
nostavno rečeno, na licu mjesta predstavljala bi brigu više nego
pomoć. Za mene, sigurno.
— Znaš — reče De Vries tiho, oči u oči s Drewom — ovo
mogu shvatiti i prihvatiti.
— Hvala. Osim toga, naš poručnik će biti vrlo slabo upo
trebljiv i ostat će podalje u grmlju. On je u gorem stanju nego ti;
može pucati jedino ako mu pucaljku zacementiramo za ruku.
- Može biti uz radio s Karin, podrška - doda pukovnik.

- Koordinatori, pa ne trebamo stalno biti na vezi, slušalice su
dovoljne.
- Ovo zvuči strašno zaštitnički, Stanlev.
- Možda i je, Karin, ali nikad se ne zna.
Viši zamjenik u aktivnoj službi Service d'Etrangera bio je ambiciozni analitičar
čija dobra sreća je bila u tome što je poznavao Francoisa Kormilara. Bio je udvarač
Francoisove žene Yvonne, prije njene udaje i iako je se državnim ljestvama uspinjao
brže i dalje od Francoisa, ostali su prijatelji i Francois je znao zašto.
Oportunistički analitičar nikad nije prestao obigravati oko tajanstvenog Deuxiemea.
- Znam pravog čovjeka — Francois je rekao, kao odgovor
na Lathamov zahtjev. — To je najmanje što mogu za vas učiniti i
pretpostavljam, za njega, nakon svih onih skupih ručkova i večera
na kojima nije ništa saznao. On je jako dobro plaćen, znate; zavr
šio je fakultet i doista je pametan. Mislim da će biti jako odušev
ljen.
Svi su oni znali da analitičari nisu ljudi s terena, a nisu to ni izigravali. Čak i
tako, u odreñenoj operaciji i hipotetičnim okolnostima, znali su često ponuditi
vrlo vrijedne strategije i vodstvo. Directeur Adjoint Cloche, tako se zvao i
Page 360
pristajalo mu je, sastao se s jedinicom N-2 u hotelu Plaža-Athenee.
- Ah, Stanlev! — uzviknuo je, ulazeći u apartman s aktov
kom u ruci. - Kad si se javio malo nakon Francoisovog prilično
histeričnog poziva, laknulo mi je. Sve je tako tragično, tako cata-
strophique, ali uz tvoj smisao za kontrolu, pa, laknulo mi je.
- Hvala, Clement, drago mi je što te vidim. Upoznat ću
vas. - Upoznavanje je obavljeno i svi su posjedali za okrugli stol
u dnevnoj sobi. - Jesi li uspio donijeti ono što sam te zamolio?
— nastavio je pukovnik.
- Sve, ali moram ti reći, to sam izveo na osnovi fichiers

confidentiels.
- Što je to? — upita Drew, ton njegovog glasa na granici
nepristojnosti.
- Kopije za monsieur Clochea, napravljene su u uvjetima
povjerljive izdvojenosti.
- A što je to?
- Mislim da to vaši američki agenti zovu "solo" - pojasnio

je viši zamjenik Etrangera. — Nisam naveo iz kojeg razloga ih
uzimam - u skladu s onim što mi je moj prijatelj Stanlev rekao.
Mon Dieu, neonacisti u najtajnijim vladinim službama! Sam Deu-
xieme. Nevjerojatno!... Prilično sam se izložio, ali ako uspijemo
naći tog izdajicu, Bergerona, moji nadreñeni mi mogu samo česti
tati.
- A ako ne uspijemo? — upita poručnik Anthonv, s rukom
u zavoju na stolu, slično mrežastoj pandži.
- Pa, ja sam djelovao u interesu zabrinutog nižeg službeni
ka obezglavljene Deiutieme i naših najdražih saveznika Amerika
naca.
- Jeste li ikad bili u supertajnoj akciji, gospodine? - upita
satnik Dietz.
- Non, Capitaine, ja sam analitičar. Ja usmjeravam takve
aktivnosti, ne sudjelujem u njima.
- Znači vi ne idete s nama?
- Jamais.
- C'est bon, sir.
- U redu — Witkowski se uključi, dobacivši Dietzu pogled
neodobravanja - idemo na posao. Imaš karte, Clement?
- Više od običnih karti. Uzvisine koje si tražio, faksirano iz
poreznih i zemljišnih ureda područja Loire. — Cloche otvori svo
ju torbu, izvuče nekoliko presavijenih stranica i raširi ih po stolu.
- Ovo je Le Nid de l'Aigle, chateau poznat kao Orlovo
Gnijezdo. Sto četrdeset hektara zemlje, nije najveće, ali ni najma
nje od nasljednih imanja. Izvorno je kraljevskim dekretom dodije
ljeno nižem vojvodi u sedamnaestom stoljeću, obitelji...
- Ne treba nam povijest, gospodine — prekine ga Latham.
— Oprostite mi, ali nama se vraški žuri.
- Dobro, iako je povijest važna što se tiče fortifikacija na
imanju, prirodnih i ostalih.
- Kakvih fortifikacija? — reče Karin, ustajući; gledala je u
kartu.
- Tu, tu, tu i tu — reče Cloche, sad i on na nogama, kao i
svi drugi i pokaže na dijelove raširene karte. - To su duboki ka
nali koji okružuju tri petine dvorca, voda dotječe iz rijeke. Ispu
njeni su šipražjem i travom, pa se čini da je prelazak preko vode
jednostavan, ali ti drevni plemići koji su stalno ratovali meñusob
no, imali su svoja sredstva obrane u slučaju napada. Svaka vojska
sastavljena od strijelaca i topnika koja bi navalila preko tih naizgled plitkih

potoka, tonula bi u blato i utopila se odnoseći sa sobom svoje oružje.
Page 361
— Prokleto dobra strategija — reče Witkowski.
— Nekako, zastrašujuća za tako davno doba — složi se sat
nik Dietz.
— Koliko puta sam ti rekao da baciš pogled u prošlost? —
reče poručnik Anthonv, bocnuvši satnika desnom rukom i odmah
protrne od bola. — Radili su s onim što su imali, a povijest se
ponavlja.
— Mislim da je to preveliko pojednostavljenje, Gerry — pri
mijeti Karin i dalje gledajući u kartu. - Ti potoci u kanalima bi
presušili odavno, zbog trenja i taloženja, jer nisu prirodni. Iskopa
ni su i ponovno kopani, stalno. Ali u pravu si, poručnice, onaj
koji taj chateau posjeduje, proučio je njegovu povijest i opet isko
pao kanale, otvarajući stare spojeve s rijekom... Jesam li u pravu,
monsieur Cloche?
— To sam pokušavao reći, ali nitko mi nije dao priliku.
— Sad je imate — reče Latham — i ispričavam se. Prihva
ćamo sve što nudite.
— Vrlo dobro, merci. Postoje, u osnovi, dva ulaza, prednja
vrata, dakako i sjeveroistočna strana. Na žalost, na razini zemlje,
tri i po metra visok kameni zid okružuje cijeli chateau sa samo
jednim otvorom, osim ulaznih vrata. Taj je iza; staza koja vodi do
velike otvorene terase s pogledom na dijelove nizine. Upravo taj
zid će vam zadati najviše muka. Usput, sagrañen je prije četrdeset
i devet godina, kratko nakon osloboñenja Francuske.
— Vjerojatno je na vrhu obložen bodljikavom žicom, možda
i pod naponom — ramišljao je satnik Dietz.
— Nesumnjivo, Capitaine. Moramo pretpostaviti da je cijelo
imanje, tereni i ostalo, pod jakom stražom.
— Čak i stari kanali? - upita poručnik.

— Manje vjerojatno, možda, ali ako smo mi saznali za njih,
mogu i drugi.
— A što je sa stazom? - upita Drew. — Kako se do nje
može doći?
— Sudeći prema karti — odgovori Cloche, pokazujući na
dio karte iscrtan zeleno-sivo — tu je jedna uzvisina, rub strmog
brežuljka, točnije, otprilike tristo metara iznad staze. Može se sići
puzajući, to je jedan način, ali ako i nema alarmnih ureñaja, koji
su vjerojatno tamo i dalje ostaje zid.
— Kolika je ta uzvisina? — nastavio je Latham.
— Upravo sam vam rekao, tristo metara iznad staze.
— Hoću reći, bi li netko s te točke mogao vidjeti preko zida?
Zamjenik Cloche se nagnuo naprijed i proučavao geometrijske odnose na karti. -
Rekao bih, da, ali taj sud je temeljen na točnosti karte. Ako povučete liniju s
najviše točke brežuljka do uzvisine zida, ravnu liniju, izgledalo bi tako.
— Čitam te kao knjigu, šefe - reče poručnik Gerald Ant-
hony. — To je moje mjesto.
— Tako je, Mršavi - složi se Drew. — Promatračko mjesto
broj jedan, ili kako to već vi vojničine zovete.
— Mislim da bi to trebalo biti moje - reče Karin uvjereno.
— Ako bude nevolje, ja mogu otvoriti vatru, Gerry jedva drži
oružje.
— Dajte, gospoño D. V. i vi ste pogoñeni!
— U desno rame, a ja sam ljevakinja.
— O tome ćemo nasamo raspraviti — prekori ih Witkowski,
okrećući se Lathamu. - Sad je moj red da pitam, što ti hoćeš
reći.
— Čudim se što vam to moram objašnjavati, pukovniče Ve
liko Njuškalo. Opet smo u vodi, samo ovog puta, umjesto velike
rijeke, mi smo u uskom koritu jednog starog kanala, a zaklon
nam je šiblje i visoka trava. Izlazimo na obalu ispod staze, a naš
iskusni izviñač na uzvisini obavještava nas kad možemo prijeći
Page 362
zid, kad ne bude nikakvih stražara iza njega.
— Prijeći, kako?
— S kukama - odgovori satnik Dietz. - Što drugo? Čvrs
te, debele, od plastične mase, s tvrdim gumenim šiljcima. Tihe su,
jače od čelika, a užad može biti kratka, dva, dva i pol metra.
— A ako kuke zahvate bodljikavu žicu? - reče Witkowski,
zamišljen. — Taj zid je gadan.
— Nisu to stijene Omaha Beacha, Stanlev, to je samo tri met
ra visoko. Ako ispružimo ruke preko glave, još metar i nešto i na
vrhu smo. Deset do dvanaest sekundi i Dietz i ja možemo se već
spustiti na drugu stranu i ima vremena za obradu bilo kakve žice.
— Ti i Dietz?
— Raspravit ćemo o tome kasnije, pukovniče. - Latham se
brzo okrene prema Clocheu. — Što ima iza zida?
— Pogledajte sami — reče Etranger-zamjenik; opet je poka-
zivao na kartu, nagnuvši se naprijed, kažiprstom bockao po pojedinim područjima. -

Kao što možete vidjeti, u svim smjerovima zid je otprilike osamdeset metara udaljen
od podnožja dvorca, ostavljajući prostora za bazen, nekoliko terasa na razini tla,
teniski teren, sve okruženo travnjacima i vrtovima. Vrlo civilizirano i sigurno,
krasan pogled na brežuljke koji se uzdižu iza zida.
— Što je na zemljištu iza ulaza sa strane staze?
— Prema ovom shematskom prikazu, tu je bazen s nizom
kabina na obje strane, iza čega su tri ulaza u glavnu zgradu, tu, tu
i tu.
— Desna, srednja i lijeva — reče poručnik Anthonv. — Ka
mo vode vrata?
— Desna vode do, izgleda, goleme kuhinje, lijeva do zatvo
rene sjeverne verande, a središnja vrata su ulaz u veliku prostranu
blagovaonicu.
— Kao velika dnevna soba?
— Vrlo velika, poručnice - složi se Cloche.
— Je li taj shematski prikaz, kako vi kažete, novijeg datuma?
— upita Drew.
— Unatrag dvije godine. Morate zapamtiti, monsieur, pod
socijalističkom vladom su bogati, naročito vrlo bogati, pod stal
nim nadzorom poreznog ureda, koji svoja potraživanja temelji na.
procjeni zemljišta.
— Blaženi oni.
— Kabine? — razmišljao je Dietz.
— Njih treba prve pretražiti, sa spremnim oružjem — reče
Anthonv.
— Dakle, kad budemo preko zida, satnik i ja ćemo prema
desnim i lijevim vratima, držati se u sjeni što više, a prije toga
ćemo prebaciti kuke natrag preko zida.
— A što je sa mnom? — reče Witkowski.
— Upravo sam rekao, pukovniče, o tome ćemo kasnije ra
spraviti. Kakvu podršku imamo, monsieur Cloche?
— Kako smo dogovorili, deset iskusnih agents du combat će
se pritajiti stotinu metara niže, na cesti, spremni napasti chateau
na vašu radijsku zapovijed.
— Potrudite se da doista budu nevidljivi. Znamo te ljude; na
najmanji nagovještaj, oni će prije uljezima spaliti svaki dokument
u kući. Izuzetno je važno da od tamo iznesemo što više toga.
— Dijelim vašu zabrinutost, monsieur, ali dvočlana akcija
mi djeluje kao mogući - kako bi vi Amerikanci rekli? - suprotno od "prebačaj".
— Podbačaj — reče Dietz. — Ima pravo, Konz-op.
— Tko je išta rekao o dvočlanoj akciji? - upadne uzbunjeni
Witkowski.
— Oh, do vraga, Stanlev! — Latham se zagleda u veterana
iz G-2. — Provjerio sam. Prešao si šezdeset i ja ne želim biti od
Page 363
govoran ako dobiješ metak u glavu, jer se nisi na vrijeme sagnuo.
— Ja te mogu u svako doba potući, hlopak!
— Poštedi me mačizma. Javit ćemo ti da kreneš kad bude
imalo smisla.
— Mogu li se ja vratiti na moju primjedbu - upadne zamje
nik direktora službe d'Etranger. — Pripremao sam slične napade
na Srednjem Istoku — Oman, Abu Dhabi, Bahrein i drugdje —
kad smo uključili Legiju stranaca. Vi biste trebali imati, najmanje,
još dvojicu ljudi, ako ništa drugo, da vas pokrivaju sa strane.
— Prokleto točno, on je u pravu, gospodine — reče poruč
nik Anthonv.
— Manje od toga, bilo bi neozbiljno ako ne i samoubilački
— dodala je Karin.
Drew podigne oči s karte i pogleda Clochea. — Možda ja nisam razmišljao dovoljno
dobro - rekao je. - U redu, još dvojica. Koga imate?
— Bilo koji od one desetorice bio bi više nego zadovoljava-
juć, ali postoje trojica, iz Legije, koji su radili za snage Ujedinje
nih naroda.
— Izaberite dvojicu i dovedite ih ovamo za koji sat... A sad,
idemo po opremu i tu ćeš mi ti pomoći, Stosh.
— Osim kuka i užeta, oni novi automati MAC-desetke s pri
gušivačem, trideset metaka po okviru, četiri okvira po čovjeku -
počne Witkowski. — Takoñer, gumeni čamac, male plave bate-
rijske svjetiljke, vojni UKV-radio, garote, teški lovački noževi,
četiri mala Beretta automatika, a u slučaju velike nevolje, po tri
granate svakome.
— Možete li to srediti, monsieur Cloche.
— Alco ponovite polako, u redu je. I, kada...
— Noćas — Latham ga prekine - kad je najtamnije.
43
Stari chateau je bio ostatak gotike, sablasni obris na bistrom noćnom nebu, odsjaj
mjesečine iz doline Loire na njegovim kulama i tornjićima. Bio je više mali zamak
nego "chateau", egoistični ispad nižeg plemića koji je stremio višem rodu. Izgrañen
je od grubog kamena ispresijecanog uredno zidanom opekom, stoljeća na-taložena
jedna preko druge, stalno preoblikovan kako su se množile generacije. Bilo je nečeg
hipnotičnog u spoju velikih i visokih televizijskih antena sa kamenim zidovima
izgrañenim u 16. stoljeću, nešto čak zastrašujuće, kao da je civilizacija na
neizbježnom pohodu od zemlje prema nebu, od lukova i topova do svemirskih stanica i
nuklearnih bojevih glava. Što je bolje i gdje će to završiti?
Bilo je malo prije dva sata ujutro, povjetarac blag, zvukovi noćnih životinja
prigušeni, dok se N jedinica, plus dva agents du combat, nekadašnjih pripadnika
francuske Legije stranaca, razmještala na svoje položaje. Prateći kartu zemljišta
pod slabim plavim svjetlom svoje baterije, poručnik Gerald Anthonv je vodio Karin
de Vries kroz šumarak strmog brežuljka do uzvisine. Putem je Karin prošaptala —
Gerry, stani!
- Stoje?
- Pogledaj, tamo dolje. — Spustila je ruku u grančice grma
i izvukla zamašćenu staru kapu, više krpu nego pokrivalo za gla
vu. Izvrne je, njeno plavo svjetlo obasjalo je poderanu podstavu.
Njoj zastane dah zbog onog što je vidjela.
— Stoje? — prošapće poručnik.
— Gledaj! - Karin pruži kapu Anthonvu.
— Isuse! — uzdahne iznenañeno komandos. Drhtavim
velikim slovima, obilatom tintom, kao u nastupu napregnute po-
sesivnosti, pisalo je ime Jodelle. - Stari je sigurno bio ovdje -
prošapće poručnik.
- To naravno ispunjava nekolio praznih mjesta. Daj, vrati
mi je, stavit ću je u džep... Idemo!
Daleko dolje, u plitkoj, blatnjavoj močvari, skriveni trskom i visokom travom,

petorica ljudi se gurala na natrpanom gumenom čamcu za spašavanje. Latham i satnik
Page 364
Dietz bili su na pramcu, iza svakog po jedan Etrangerov agent du combat, zvani
jednostavno Jedan i Dva, jer takvi ljudi su više voljeli anonimnost. Na krmi malog
plovila bio je gnjevni pukovnik Stanlev Witkowski i kad bi pogledi mogli raznijeti
sve oko sebe, svi skupa bi odletjeli s površine močvarne vode.
Drew razdvoji šaš; njegove oči bile su na uzvisini strmog brežuljka. Znak stigne.
Dva bljeska prigušenog plavog svjetla. -Idemo! — prošaptao je. - Oni su na svom
mjestu.
S dva mala crna vesla, Etrangerovi agenti tjerali su plastični čamac kroz šaš, do
relativno otvorene, plitke vode starog kanala. Polako, zamah za zamahom, probili su
se na suprotnu stranu približno šezdeset metara dalje, pokraj okruglog tunela
zidanog od opeke koji je propuštao vodu iz rijeke Loire u močvaru.
— Imao si pravo, Konz-op — reče satnik komandos, stiša
nim glasom. - Gledaj, dvije žičane niti na šipkama, preko čisti
ne. Možeš se kladiti, obje su u magnetskom polju. Riječni otpad
može proći, ali ne i masa ljudskog tijela.
— Mora biti, Dietz — prošapće Latham. — Inače bi posto
jao otvoreni put, uz obalu, do tog suludog napola srednjevjekov-
nog zamka, a napola imanja.
— Kao što sam rekao gospodi D. V., ti doista znaš skopčati
prave stvari.
— Vraga. Imao sam brata koji me je naučio da problem tre
baš proučiti, pa ponovno i opet proučavati i na kraju, još jednom
ga pogledati i shvatiti što si propustio.
Gumeni čamac se približio nasipu. Nečujno, jedinica uzme namotanu užad i kuke i
zakorači na blatnjavu obalu močvarnog kanala ispod staze približno šest metara
iznad njih. Drew izvuče UKV radio iz bočnog džepa svojeg maskirnog kombinezona i
pritisne prijem.
— Da? — dopre Karinin glas, šaptom, preko sićušnog zvuč
nika.
— Kakva vam je vidljivost? - upita Latham.
— Sedamdeset, sedamdeset i pet posto. S dvogledom može
mo nadzirati glavninu prostora oko bazena i južni dio, ali samo
djelomično sjevernu stranu.
— Ikakvih znakova kretanja? Svjetla?
— Potvrdo, oboje — ubaci se poručnikov šapat. — Kao na

vijeni, dva stražara obilaze stražnji dio pa se kružno vraćaju nat
rag do središnjih dijelova na sjevernoj i južnoj strani. Imaju male
poluautomate, vjerojatno Uzi ili njemačke inačice istog, imaju ra-
dio-prijemnike pričvršćene za pojas...
— Što nose? - upadne Drew.
— A što bi? Para vojne crne hlače i bluze i one blesave crve
ne vrpce na rukama, s munjama i svastikama. Obični delinkventi
izigravaju Soldaten, kratko ošišani i slično. Ne možeš ih promaši
ti, šefe.
— Svjetla?
— Četiri prozora, dva na prvom katu, po jedan na drugom i
na trećem.
— Aktivnosti?
— Osim dva stražara, samo područje kuhinje, to je južna
strana, prvi kat.
— Da, sjećam se karata. Kako zamišljaš naš upad?
— Oba stražara ulaze u mrak središnjeg dijela i tu se gube iz
vida ne manje od trinaest sekundi i ne više od devetnaest. Doñete
do zida, ja vam dam dva znaka preko radija, i vi se prebacite -
brzo. Postoje tri otvorene kabine, povlačim što sam prije rekao;
razdvojite se i ulazite u kabine. Čekate da se stražari vrate, mak
nete ih kako god možete i prebacite tijela preko zida ili ih uvuče
te u kabine, ono što je najlakše i najbrže. Kad to obavite, imate
ograničeni slobodan pristup i možete javiti pukovniku.
— Jako dobro, poručnice. Gdje su sad delinkventi.
— Odvajaju se i vraćaju se svaki na svoju stranu. Na zid!
Page 365
— Oprezno, Drew! — reče De Vries.
— Svi ćemo biti oprezni, Karin... Idemo. — Kao disciplini
rani mravi koji se penju na hrpu zemlje, petoro ljudi se uspelo na
nasip, do visokog zida i još viših željeznih ulaznih vrata pred sta
zom. Latham otpuzi prvi i prouči je; vrata su bila od debelog teš
kog metala, dizala se iznad zida, bez ikakvih proreza ili otvora za
ključeve. Mogla su se otvoriti samo iznutra. Drew požuri natrag
do ostalih, odmahnuvši glavom na mjesečini. Svi kimnu, potvrñu
jući raniji zaključak da se treba penjati preko zida.
Odjednom, začuju korake čizama na kamenu, a onda dva glasa, negdje iznad njih.
— Zigarette?
— Nein, ist schlecht!
— Unsinn.
Bubnjanje čizama se nastavi; francuski agents du combat se dignu, odstupe i podignu
kuke i kratka užeta s tla. Pripremili su se i čekali; šutke, ne dišući, svi su
čekali. A onda se začuje, dva kratka, prigušena šuma iz Lathamovog radija. Francuzi
prebace čvrste plastične kuke preko zida, povuku užad i zadrže ih nategnutima, dok
su se Drew i satnik Dietz verali kao majmuni, s oružjem pričvršćenim preko ramena;
penjali su se snagom ruku, jedna ruka za drugom, a koljena su im udarala o zid dok
njihova tijela nisu nestala na drugoj strani, preko vrha. U istom trenu,
Etrangerovi agenti se odbace, napredujući za Amerikancima; četiri sekunde kasnije,
kuke su sletjele natrag, zabivši se u vlažno tlo nasipa i pri tome zamalo pogode
bijesnog Witkowskog.
Na drugoj strani zida, Latham domahne američkom komandosu i njegovom francuskom
pomoćniku neka krenu prema najudaljenijoj otvorenoj kabini, a on i njegov agent
potrče prema prvoj. Kabine su bile jednostavne grañevine drvenih okvira, kao
šatori, prekrivene prugastim platnom jarkih boja, ulazi samo otežani zastori koje
se moglo odmaknuti da ostanu otvoreni, zbog zračenja. Sam bazen je bio u mraku,
zvuk stroja za pročišćavanje vode jedva čujan šum u daljini. U prvoj kabini, Drew
se okrene Etrangeru Jedan. - Znaš što sad slijedi, zar ne? — pitao je.
— Oui, monsieur, znam — reče Francuz, izvukavši svoj nož
dugog sječiva iz korica, isto kao i Latham. - S'il vous plait, non
— doda agent, uhvativši Drewa za zglob. - Vous etes courageux,
ali moj kolega i ja smo iskusniji u tim stvarima. Le capitaine i ja
smo to raspravili. Vi ste predragocjeni da se izlažete.
— Ne bih od vas tražio ništa što ne bih i sam učinio!
— To ste pokazali, ali vi znate što treba tražiti, mi ne.
— Vi ste o tome raspravljali...
— Ššš! — prošapće agent. — Dolaze.
Sljedeće minute bile su kao marionetska predstava izvedena u tri brzine; usporeno
kretanje, stop i ubrzano. Dva Etrangerova agenta polako su ispuzali iz svojih
kabina, krećući se oko njih, nisko uz tlo, dok se svaki nije našao iza svoje mete,
kao dvije životinje koje se prikradaju. Odjednom, stražar sa sjeverne strane opazi
agent du combat na južnoj strani i tu napravi grešku. Zaški-ljio je, kako bi se
uvjerio da se njegove iznenañene oči nisu s njime poigrale. Spustio je poluautomat
sa svog ramena i zamalo zapucao, kad se Broj Dva bacio na njega, njegova lijeva
ruka se,
kao pandža, savila oko stražarevog vrata, a nož kirurški prodro u njegova leña.
Zapanjeni stražar s južne strane se okrene, Broj Dva pojuri naprijed, s nožem
visoko u zraku, presjekavši svaki zvuk kad se nož zario u nacistov vrat.
Kretanje stane one sekunde tako potrebne za procjenu trenutka. Tišina. Rezultati
pozitivni. Francuzi povuku mrtve stražare do ruba zida, kako je kojem bilo
najbliže, spremni prebaciti tijela prijeko, kad Latham istrči iz prve kabine. - Ne!
— šapnuo je tako glasno da je to mogao biti i urlik. - Donesite ih natrag!
Unutra, trojica muškaraca stanu oko Drewa, začuñeni i ljuti.
— Kog' vraga radiš, Konz-op? — reče američki komandos Dietz.
— Ne bih baš htio da netko nañe ove veseljake, do vraga!
— Mislim da si nešto propustio, satnice. Njihova veličina.
— Jedan je povelik, drugi nije. Pa?
— Ti i ja, satnice. Neće biti savršeno, ali, možemo se mi ugu
Page 366
rati u te idiotske odore, kladim se - preko kombinezona. Čak i
košulje - vani je mračno.
— Nek' sam proklet - reče Dietz. - Možda imaš pravo.
Pod ovim svjetlom, to je bolja maska nego ovo što mi nosimo.
— Dćpeche-toi — brže! — reče Etranger Broj Jedan, kad su
on i njegov kolega kleknuli i počeli skidati okrvavljene nacističke
odore sa leševa.
— Postoji problem — upadne satnik, sve oči se okrenu pre
ma njemu. — Ja govorim njemački, oni govore njemački, ali ti
ne, Konz-op.
— Ne namjeravam ni s kim igrati bridž ili popiti koju.
— Ali, recimo, zaustave nas; ovo nisu jedini klaunovi koji
ovdje stražare, vjeruj mi, s mrakom ili bez njega.
— Trenutak, molim — reče Broj Dva. — Monsieur Lat'am,
možete li izgovoriti riječ "Halsweh"?
— Jasno, "halls-fay".
— Pokušaj opet, Konz-op — reče Dietz, kimnuvši Francuzu
s odobravanjem. - Sjajno, dečki... Halsweh, idemo.
— Halls-vay - promrmlja Latham.
— Može - reče komandos. - Ako nas netko zaustavi, ja
govorim. Ako se baš tebi obrate, kašlji, napregni glas, primi se za
grlo i procijedi riječ, "Halsweh", kopčaš?
— Kog' vraga da kopčam?
— To je, na njemačkom, grlobolja, monsieur. Doba peluda,
znate. Puno ljudi završi s promuklim grlom i suznim očima.
Četiri minute kasnije, Latham i Deitz su bili podnošljive kopije neonacističkih
stražara, uz izbočine, krvave mrlje i slično. Ni jedan ni drugi nikog ne bi
zavarali pod jakim svjetlom, ali u sjeni i polumraku obojica su mogli proći.
Odbacivši njemačke poluau-tomate, zamijenili su ih vlastitom opremom, s
prigušivačima, prebacivši na pojedinačnu paljbu ako bi situacija zahtijevala jedan
pogodak, a ne rafalnu paljbu.
- Jedan od vas ide po Witkowskog — naloži Drew. - Tre
ba huknuti jednom kao ptica i onda oprez, ili će vam kuka sletjeti
za vrat. On baš nije neki planinar.
- Idem ja - reče Dietz, krenuvši izvan iz kabine.
- Ne, nećeš ti — reče Latham, zaustavivši komandosa. -
Ako ugleda tu odoru, mogao bi ti raznijeti glavu. Broj Dva, ti ideš.
Vas dvojica ste dosta razgovarali na našem sastanku, danas posli
jepodne; prepoznat će te.
- Oui, monsieur.
Devedeset i šest sekundi kasnije, pozamašna prilika pukovnika Stanlev Witkowskog
uñe u kabinu. — Vidim, bili ste zaposleni - rekao je, spustivši pogled na dva gola
lesa. - Čemu ti glupi kostimi?
- Idemo u lov, Stosh, a ti ćeš ostati ovdje s našim francus
kim prijateljima. Oni će biti naša zaštitnica; naši životi će ovisiti o
vama trojici.
- Što ćete vi?
- Počet ćemo tražiti, što drugo?
- Palo mi je na pamet, ti bi mogao zasrati stvar bez točnih
uputa - reče Witkowski, izvukavši veliki presavijeni list papira iz
svoje jakne i, pomalo opsceno, razmota ga i smjesti na leda jed
nog lesa. Upalio je svoju plavu svjetiljčicu; to je bio smanjeni na
crt dvorca Orlovo Gnijezdo. - Tražio sam od našeg zamjenika
člochea, to mi je izradio u Parizu. Nećeš, barem, loviti na slijepo.
- Stanlev, pasji sine! - Drew zahvalno pogleda Witkows-
kog - opet si me prešao. Sve one sastavljene stranice svedene na
ovo. Kako si se sjetio?
- Ti si dobar, hlopak, ali si zaostao u vremenu. Treba ti
malo pomoći od starih mastodonata, samo to.
- Hvala, Stosh. Gdje počinjemo, reci?
- Najbolje bi bilo, uzeti taoca i saznati sve što možeš. Ti
tražiš puno više od nacrta starog dvije godine na komadiću papi
Page 367
ra.
Latham posegne pod košulju i izvuče radio. — Karin? — prošapće.
— Što trebate? - upita Karin.
— Hoćemo zarobljenika. Ima li živih u blizini?
— Ne na otvorenom — reče Anthonv — ali u kuhinji ima
dvoje ili troje; stalno prolaze pokraj stražnjeg prozora. Izgledaju
prilično zaposleno, pomalo čudno za ovo doba noći.
— Berchtesgaden - reče Witkowski, tihim i šupljim glasom.
— Što? — Dietz reče; on i ostali pogledaju pukovnika.
- Imitacija Hitlerovog Berchtesgadena, gdje su Oberfuhrer-
ski pastusi i njihove brojne ljubavnice divljali dan i noć, ne znaju
ći da im je Hitler dao ozvučiti sobe i sluša, tražeći izdajice.
- Otkud to znaš? - upita Drew.
— Svjedočanstva s nirnberškog procesa. Ta kuhinja se neće
zatvoriti; veseli dečki trebaju tu i tamo odmor, a tada su, uvijek,
gladni.
- Gotovo — reče Latham u radio i vrati ga u džep ispod
košulje. — U redu, momci, kako ćemo nekoga izvući od tamo?
- To moram ja - odgovori Dietz, upalivši svoju svjetiljku;
proučavao je plan dvorca. — Ma tko bio unutra, ili su Nijemci ili
Francuzi. Ti njemački ne govoriš, a tvoj francuski je jedva razum
ljiv, a ostali su pogrešno odjeveni... Tu su vrata, sa strane. Provirit
ću unutra, tražiti kavu, nekog tko će mi, molim lijepo, donijeti
kavu van. Na njemačkom - dva stražara su bili Nijemci.
- A ako vide da ti nisi isti stražar?
- Reći ću da je drugom tipu pozlilo, a ja ga zamjenjujem.
Zato mi treba kava, još napola spavam. — Dietz užurbano napu
sti kabinu i brzo krene prema južnom dijelu i kuhinjskim vratima;
Latham i Witkowski su čučali ispred tende na ulazu, motreći ga.
Komandos je naglo stao, ukočio se, kad su ga iznenada uhvatila
dva jaka reflektora s bočne strane dvorca. Dietz je bio potpuno
vidljiv, crna košulja i hlače otkrivene kao roba s greškom. Iz zid
nih sjena jedan nekoliko je izašao u na zraka sjajnog svjetla; mla
da žena u kratkoj suknji i visoki sredovječni muškarac. Vidjevši
Dietza, on se trgne pun bijesa i spusti ruku u svoju jaknu; koman
dos nije imao izbora. Ispalio je jedno prigušeno punjenje u čovje
kovu glavu, jureći prema ženi čiji krik je prekinuo Dietzov udarac
po vratu. Kad se srušila, komandos podigne svoje oružje; još dva
hica raznijeli su reflektore. Zatim je podigao ženu, prebacivši je
preko ramena i krenuo natrag prema kabini.
- Pokupi žrtvu! — oštro prošapće pukovnik, obraćajući se
Francuzu, dok je podizao zastor na ulazu.
- Idem ja - reče Drew, istrčavši naprijed. Stigao je u sje
nu; tijelo mrtvaca se jedva ocrtavalo na mjesečini, uglavnom zak
lonjenoj bočnim dijelovima dvorca. On je dotrčao do lesa, a ku
hinjska vrata se s treskom otvore. Latham se odmakne, izvan vi
dokruga, čvrsto držeći oružje, leñima uza zid. Lice pod kuhar
skom kapom izviri van i žmirne u tamu; kuhar odmahne glavom i
vrati se u kuhinju. Oznojen, Drew ubaci pištolj u navlaku na ra
menima i otrči do mrtvog čovjeka; sagnuo se, uhvatio ga za noge
i počeo vući tijelo natrag do kabine.
- Que faites-vous? - rekao je ženski glas iz mraka.
- Halsweh - odgovori Latham zastajkujući, bez daha, do
davši promuklo — trop de whisky.
- Ah, un allemand! Votre francais est mediocre. — Žena u
dugoj bijeloj prozirnoj haljini pojavi se na slaboj mjesečini. Na
smijala se, lagano posrnula i nastavila na francuskom. - Previše
viskija, kažeš? Tko ga nema? Ja bih na primjer skočila u bazen.
- Gut — reče Drew, razumjevši pola od onog što je izgovo
rila.
Page 368
- Da ti pomognem?
- Nein, danke.
- 0, Heinemanna imate. On je pravi njemački bik, potpuni
divljak. - Žena odjednom ostane bez daha kad je Latham dovu
kao čovjeka po imenu Heinemann na otvoreno, gdje je mjesečina
bila jasnija; spazila je okrvavljenu glavu. Drew ispusti noge mrtva
ca i izvuče malu berettu iz svog džepa.
- Ako podigneš glas, moram te ubiti - rekao je na engles
kom. — Razumiješ me?
- Razumijem savršeno - odgovori žena, njen engleski bio
je dobar, a njeno krivudanje nekontrolirano, od velikog straha.
Dva Etrangerovca dojure do njih. Bez riječi, Broj Dva povuče leš do zida, uklonivši
sve iz njegovih džepova, dok je Broj Jedan hodao iza žene i gurao je prema kabini,
rukom je držeći za vrat. Latham je stigao za njima, shvativši s iznenañenjem da
tijela mrtvih neo-stražara nisu više unutra. - Što se dogodilo...?
- Naši prethodni posjetitelji su imali hitne sastanke - od
govori Witkowski. - Odletjeli su.
- Prokleto dobar posao, Konz-op - reče satnik Dietz, sje
dajući do svoje zarobljenice, obje na prugaste platnene stolice,
mali prostor lagano obasjan baterijskim svjetiljkama. - Baš je zgodno ovdje, zar
ne? - dodao je, kad je Etranger Dva ušao unutra.
Dvije žene zurile su jedna u drugu. — Adhenne? - rekla je Lathamova zarobljenica.
— A/76, Elyse - Dietzov ulov malodušno odvrati. — Mi
smo finiš, n 'est-ce pas?
— Vi ste nacističke kurve! - optuživao je Broj Jedan.
— Ne budi smiješan! - bunila se Elyse. - Mi radimo tamo
gdje je novac najbolji, nemamo nikakve veze s politikom.
— Znaš li ti tko su ti ljudi? - reče Broj Dva. - Zvijeri ljud
ske! Moj djed je poginuo boreći se protiv njih.
— Povijest — odvrati hladnokrvna Elyse u dugoj haljini -
Desetljećima prije nego što smo se svi mi skupa rodili.
— Niste čule priče? - Broj jedan prasne. — I to je povijest
i to je, naime, istina. Oni su fašisti, oni ubijaju čitave narode, rase.
Ubili bi mene i moju obitelj da mogu, samo zato jer smo Židovi!
— A mi smo tek trenutne pratilje, ovdje na tjedan-dva, sva
kih nekoliko mjeseci. Mi nikad o takvim stvarima ne raspravlja
mo. Osim toga, ja često putujem u razne europske gradove i ve
ćina Nijemaca koje sam upoznala su šarmantna i ljubazna gospo
da.
— Oni jesu, sigurno - upadne Witkowski - ali ovi nisu...
Gubimo vrijeme. Tražili smo čovjeka koji ovdje radi, a umjesto
toga završimo s dvije ženske koje ovdje gostuju. Nije baš ohrab
rujuće.
— Ne bih to rekao, pukovniče. - Drew zgrabi svoju zarob
ljenicu za ruku. — Ova ovdje, Elyse, kaže da ona, a pretpostav
ljam i njezina prijateljica, dolaze ovdje na koji tjedan svakih ne
koliko mjeseci, je li tako, damo?
— Takav je dogovor, da, monsieur — složi se žena, otresavši
Lathamovu ruku.
— I što onda?
— Nakon medicinskog tretmana, idemo drugdje. Ja ne znam
ništa - mi ne znamo ništa. Naš posao je zabavljti društvo, a vje
rujem, vi nećete biti tako prosti da se raspitujete kako.
— Ništa nemoj vjerovati, damo. Ubili su mi brata pa meni
nije ostalo puno vjere. — Latham ponovno uhvati ženu za ruku,
sad puno čvršće, snažnim stiskom. Nacrt dvorca bio je na, na br
zinu pokupljenom, stoliću s bazena. Drew je okrene u tom smje-
ru, uzme svjetiljku i usmjeri je na papir. - Ti i tvoja prijateljica ćete nam točno
reći tko i što je u svakoj sobi, i, objasnit ću vam zašto vam je bolje da ne lažete
ili se izmotavate... Manje od minutu vožnje, niz cestu, čeka jurišni vod francuske
obavještajne službe, spreman raznijeti glavna vrata, utrčati ovamo i uhititi sve
Page 369
prisutne. Ja vam savjetujem, pomognite nam i možda poživite dovoljno da se nagodite
bolje nego ikad do sad. Entendu?
- Vaš francuski se popravlja, monsieur - reče kurtizana u
haljini, njene hladne, zaplašene oči prikovane na Lathamove. -
Pitanje opstanka, to je, zar ne?... Daj, Adrienne, pogledaj te pla
nove sa mnom. - Djevojka uz Dietza, u kratkoj suknji, neduž
nog izgleda, ustane i pridruži se prijateljici. - Usput, monsieur
- reče Elyse - ja ću ovo lako pročitati. Mes etudes na Sorbon-
nei bile su iz arhitekture.
Minute su prošle dok je bivša studentica sa Sorbonne proučavala dijagrame. Napokon,
progovori. - Kako vidite, prvi kat je jasan - sjeverna veranda, velika zajednička
prostorija u sredini, koja služi i kao blagovaonica i kuhinja, dovoljno velika za
popularni restoran na Rive Droite. Drugi i treći kat, tu su apartmani za gostujuće
uglednike, koje Adrienne i ja možemo opisati do gole kože.
- Tko je sad unutra?
- Herr Heinemann je bio s tobom, Adrienne, je li, mon
chou?
- Oui — reče djevojka. - Takav gadan čovjek!
- Druga dva apartmana na tom katu drže Colette i Jeanne,
njihovi partneri su poslovni ljudi iz Munchena i Baden-Badena; a
na trećem katu sam ja i strašno nervozan čovjek, tako izbezum
ljen da se napija do besvijesti i onda ne može ništa. Ja sam mu
bila zahvalna, naravno i krenula sam na šetnju - gdje sam srela
vas, monsieur. Ostale sobe nisu zauzete.
- Čovjek koji je s tobom, kako izgleda? - upita Latham.
Elyse ga je opisala, a Drew tiho reče - To je naš čovjek. To je
Bergeron.
- Prestrašen je od nečeg.
- I treba biti. On je odgovoran i on to zna... Opisale ste tri
kata; ima i četvrti. Što je tamo?
- Reklo bi se, grob, monsieur, živa grobnica velikog farao
na, ali umjesto da je zakopan u utrobi piramide, ovaj je na najvi
šoj točki, najbliže Suncu i nebesima.
— Pojašnjenje, molim?
— Rekla sam, to je nedostupno, verboten, ali trebala bih do
dati, to je zapečaćeno. Ta naseljena grobnica zauzima cijeli gornji
kat, a svaka vrata su od čelika. Nitko tamo ne ulazi, osim ljudi u
tamnim odijelima. Stavljaju ruke u proreze na zidu, i pritišću dla
nove kad žele otvoriti odreñena vrata.
— Elektronske brave sa skenerom otisaka — reče Witkow-
ski. — Te fotoelektrične stanice ne možeš nikako zaobići.
— Ako nikad niste bile tamo gore, kako znate sve to? —
upita Drew.
— Zato jer su prednje i stražnje stubište za zadnji kat kao i
hodnici, stalno pod stražom. Čak i stražarima treba opuštanje,
monsieur, a neki od njih su vrlo privlačni.
— Ah, oui - propištala je veselo mlada kratka suknjica. -
Plavokosi Erich me molio da mu udovoljim kad god sam slobod
na i ja to radim.
— Ovaj svijet je nepravedan — promrmlja Dietz.
— Tko je faraon na zadnjem katu? - Latham je bio uporan.
— To nije tajna - odgovori Elyse. - Jedan stari čovjek, ja
ko stari čovjek kojeg svi obožavaju. Osim njegovim pomoćnicima
u tamnim odijelima, nitko ne smije s njim razgovarati, ali svako
jutro, njega dovode dolje dizalom, lice ima zamotano u teški šal i
voze do, kako oni to zovu, "staze za meditaciju", iza bazena. Oni
otvore vrata i sve ih udalje. On onda ustaje iz svoje stolice, stoji
uspravan, prkosi godinama i doslovno maršira do mjesta koje nit
ko od nas nikad nije vidio. Kažu da on to zove svojim "orlovim
gnijezdom", gdje može razmišljati i donositi mudre odluke dok
pije jutarnju kavu i konjak.
Page 370
— Monluc — reče Drew. — Moj Bože, još je živ!
— Ma tko bio, on je dragocjenost koju oni održavaju na ži
votu!
— Je li on dragocjenost? - upita Witkowski. — Ili je u stva
ri, igračka kojom oni mogu manipulirati za svoje vlastite svrhe?
— Ne znam kako bih vam mogla odogovoriti — reče obra
zovana, skupa prostitutka — ali sumnjam da njime itko manipu
lira. Kako se posluga boji njegovih pomoćnika, ti isti pomoćnici
se, izgleda, boje njega. On ih stalno prekorava, a kad im prijeti
otpuštanjem, oni gotovo pužu pred njim.
— Možda oni igraju svoje uloge? — Latham je proučavao li
ce kurtizane na prigušenom plavom svjetlu.
— Da je tako, mi bismo znale, jer mi svoje uloge moramo
stalno igrati. Varalice teško mogu prevariti druge varalice.
— Vi ste varalice?
— Više nego što možete zamisliti, monsieur.
— Ipak, mora se nešto pričati. Takvo ponašanje ne prolazi
nezapaženo.
— Tračeva, da. Najizdržljivija glasina kaže da starac kontro
lira ogromno bogatstvo, izuzetne fondove kojima samo on može
raspolagati. I još, dalje se govori da on nosi elektronske ureñaje
ispod odjeće, koji ga stalno nadziru, šaljući znakove medicinskoj
opremi na četvrtom katu, koji se dalje prenose na nepoznate lo
kacije u Europi.
— U njegovoj dobi, to mogu shvatiti. Mora mu biti preko
devedeset.
— Kažu da mu je preko sto.
— I još ima sve sposobnosti?
— Kad bi on igrao šah, monsieur, ja se ne bih previše sigur
no kladila protiv njega.
— Odašiljački ureñaji, hlopak — upadne pukovnik. — Ako
su programirane za nastavak prijenosa, moglo bi ih se rastaviti i
pronaći te nepoznate lokacije.
— Ako ništa drugo, dovele bi nas do novčanih izvora, toča
ka transfera. Zato ga nadzim gdje god išao. Ako on padne mrtav,
zatvaraju se brane dok stignu nove zapovijedi.
— Ako bismo mogli pronaći lokacije, znali bismo i odakle
dolaze zapovijedi — doda Witkowski. — Moramo ući tamo gore!
Drew se okrene hladnokrvnoj, ali i dalje preplašenoj Elyse. - Ako lažeš, ostatak
života ćeš provesti u ćeliji.
— Zašto bih lagala u ovakvom trenu, monsieur? Bili ste ja
sni, ja ću moliti za slobodu u svakom slučaju.
— Ne znam. Ti si pametna, možda misliš da će nas ubiti u
pokušaju da doñemo tamo gore, a tvoj izlaz je u položaju dobro
plaćene kurve koja ne zna baš ništa. To bi ti moglo upaliti.
— Onda će ona biti mrtva, mon superieur — reče Etranger
Dva. — Svezat ću je za vrata u zidu s plastique izmeñu nogu, koji
se aktivira mojom elektronskom controle.
— Kriste, nisam znao da imate takve stvari!
— Ja sam dodao ponešto, hlopak.
— Nudim vam bolju mogućnost — reče kurtizana, pruživši
ruku i spusti je na rame mlade djevojke. — Nudim vam nas dvije.
— Et moi? — procičala je kratka suknja. — Što pričaš, Elyse?

— Šuti, ma petite... Vi biste ušli u Orlovo Gnijezdo, n'est-ce
pas? To bi, mislim, bilo lakše s nama nego bez nas.
— Kako to?
— Mi smo bliske — prihvatite to kako vam drago — s broj
nima iz posluge i većinom čuvara. Možemo vas provesti kroz
kuhinju u le grand foyer, gdje je središnje stubište. Stražnje stube,
kako možete vidjeti po nacrtu, vode kroz manje prostore na de
Page 371
sno. Možemo izvesti i još nešto. Nešto od velike važnosti. Trebat
će vam jedan od starčevih pomoćnika da uñete na gornji kat - ako"
i uspijete stići do tamo. Ima ih pet, svi su naoružani, a i njihove
sobe su na četvrtom katu, ali jedan je stalno na dužnosti. Taj bo
ravi u knjižnici, u prednjem dijelu dvorca, gdje ga može odmah
pozvati patron, ili bilo tko od ekipe. Pokazat ću vam vrata.
— Što će biti s nama? - reče Etranger Jedan. - Kako ćete
objasniti nas?
— Razmišljala sam o tome. Osiguranje je ovdje ogromno i
različito. Tehničari i drugi doñu i odu, provjeravaju opremu. Reći
ću da ste vi iz vanjske ophodnje, da su vas poslali pokriti teren s
druge strane zida. Vaša odjeća će potaknuti laž.
— Sehr gut — odgovori Dietz.
— Govorite njemački?
— Einigermassen.
— Onda vi recite, tko god bude pitao, bit će autoritativnije.
— Nisam odjeven kao oni.
— Vi ste, očito, u odjeći koju ste skinuli sa stražara.
— Jean-Pierre Villier!... "Odijelo je kameleon", ili tako nešto.
— O čemu to pričaš, hlopak?
— Krenuli smo krivim putem... Skidaj se, satnice, do gaća!
Četiri minute kasnije, Latham i Dietz, bez kombinezona, bili
su u paravojnim odorama neonacističkih stražara koje su im puno bolje pristajale.
Crna tkanina skrivala je krvave tragove i jedinu poderotinu na komandosovim leñima,
a platneni pojasi ugostili su njihove noževe, garote i mali beretta-automatik.
— Košulju u hlače, naročito straga — zapovjedi pukovnik.
— Izgleda pristojnije ovako.
— Heil Hitler — reče Dietz, pregledajući se s odobravanjem,
koliko je mogao po prigušenim plavim svjetlom kabine.
— Misliš, Heil Jager — Drew ga ispravi, podjednako zado
voljan svojim izgledom.
- Jedino što ti izgovaraš je "Halsweh", Konz-op.
- Zapamtite, Francuzi, ja sam vaš zapovjednik — reče Wit-
kowski. - Ako bude pitanja, ja na njih odgovaram.
- Tres bien, Colonel — složi se Etranger Dva.
- Spremni, momci? - reče Dietz i uzevši dva poluautoma-
ta jedan pruži Lathamu.
- Najspremniji. - Drew se okrenuo ženama, koje su isto
vremeno ustale, mlada Adrienne uplašena, drhtala je, a starija Ely-
se blijeda i ravnodušna. - Ja ne donosim sudove, samo praktične
• primjedbe kako ih ja vidim - nastavi Latham. - Bojite se, kao i ja, jer to što
ovi mladi momci rade, ja ne običavam - ja sam u to natjeran. Vjerujte mi, netko to
mora, to je sve što vam mogu reći. Zapamtite, ako se izvučemo iz ovog, mi ćemo biti
na vašoj strani pred vlastima... Idemo.
44
Od kuhinjskog osoblja, prvo su dvojica muškaraca za velikim kuhinjskim stolom
ugledali Lathama i Dietza na vratima; jedan od njih je sjekao povrće, a drugi
cijedio tekućinu. Zatečeni, oni su se pogledali meñusobno, pa opet Drewa i satnika,
koji su se odmah razdvojili na vojnički način, omogućivši da Witkowski, u maskirnoj
odjeći, iskorači i stane izmeñu njih. Smrknutih lica, oni su brzo savili laktove u
neformalni nacistički pozdrav, kao da je pukovnik čovjek značajnog položaja, dojam
kojeg je veteran G-2 poticao. -Sprechen sie Deutsch? Falls nicht, parles-vous
francais?
— Deutsch, mein Herrl — reče zapanjeni "chef koji je sje
kao povrće, nastavljajući na njemačkom. — Ovo je mjesto za hra
nu, gospodine, a samo nama se može vjerovati... Ako bih smio,
gospodine, tko - tko ste vi, gospodine?
— Ovo je Oberst Wachner od Četvrtog Reciha! — objavi
Dietz odsječnim njemačkim, gledajući ravno ispred sebe. — On i
njegovi kolege iz osiguranja po zapovijedi Berlina trebali su ispi
Page 372
tati vanjski teren neprimijećeni. Kommen Sie hierl
Po zapovijedi, Etrangerovi agenti su, stežući ruke dvaju kurtizana Orlovog
Gnijezda, umarširali kroz otvorena vrata.
— Možete li identificirati ove žene? — gotovo je zarežao
Witkowski. - Našli smo ih kako slobodno šeću oko bazena i te
niskog igrališta. Ovdje je jako opušteno!
— Mi to smijemo raditi, budalo! — vrisnula je u bijelo obu
čena Elyse. — Nije me briga tko ste, recite svojim majmunima da
skinu ruke s nas, ili počnite plaćati.
— Pa? — vikne "Oberst Wachner", zureći u kuhinjsko osoblje.
— O, da, gospodine — reče jedan kuhar — ima gostiju ovdje.
— A naš ugovor ne uključuje opsluživanje stranaca, samo
ostalih gostiju kojima smo propisno predstavljene! — Elyse je
gledala Witkowskog. Pukovnik kimne; agent du combat skloni ru
ku, kao i Jedan, s Adrienne u minisuknji. - Mislim da nam du
gujete ispriku — reče starija, znatno inteligentnija bludnica.
Madame! — Pukovnik je udario petama i naklonio glavu

tek za koji centimetar, odmah se okrenuvši prema kuharima. -
Kao što možete zaključiti, naša zadaća je analiza sigurnosnih
mjera bez miješanja onih koji bi prikrili nedostatke kad bi znali
da smo ovdje. Ako želite, zovite Berlin da potvrdite našu pri
sutnost.
- Ach, nein, mein Herr! To se već dogodilo, prije nekoliko
godina i mi to razumijemo, dakako. Mi smo samo kuhari i nikad
se ne miješamo.
- Sehr gut! Jeste li vi jedini na dužnosti?
- Trenutno, da, gospodine. Naš suradnik, Stoltz, otišao je u
svoju sobu prije jedan sat. Mora ustati u šest ujutro pripremiti do
ručak - ono što mi nismo priredili za njega.
- Dobro, nastavit ćemo svoj pregled drugdje. Ako se itko
bude raspitivao o nama, vi ne znate o čemu oni govore. Zapamti
te to ili će Berlin zapamtiti vas.
- Wir haben verstanden — reče prestrašeno čovjek s povr
ćem, više puta kimnuvši. - Ali ako smijem, mein Herr, jer ja bih
rado u potpunosti surañivao s Berlinom, unutarnje straže su
uvježbane pucati na nenajavljene uljeze. Ne bih volio imati vaše
živote na svojoj savjesti — ili u dosijeu. Verstanden?
- Ne brinite - odgovori Stanlev Witkowski, naglo izvadivši
svoju američku iskaznicu iz džepa i objavu s gospodstvom dav
nog poljskog plemića — Ako ništa drugo, ovo će skloniti njihovo
oružje. — Brzo je vratio iskaznicu američkog veleposlanstva u
džep. - I, uzimamo dame sa sobom. Ova visoka ima oštar, gla
san jezik. Snaći ćemo se.
S Lathamom i Dietzom na čelu kolone, francusko-američki uljezi prošli su kroz
dvostruka vrata do velike dvorane dvorca. Kružno stubište, slabo osvijetljeno
zidnim svijećnjacima, dizalo se iz središta velikog, uglačanog drvenog predvorja.
Jedan prolaz je, ravno naprijed vodio do ostalih zatamnjenih soba s visokim
stropovima, a na desno, lijevo do velikih dvostrukih vrata na ulazu, bila su manja
vrata; svjetlo se probijalo kroz prorez izmeñu podne grede i ruba vrata.
- To je knjižnica, monsieur - Elyse došapne Drewu. -
Dežurni pomoćnik će biti tamo, ali morate biti brzi i oprezni. Po
svuda su alarmi. Znam, jer sam često pomišljala da i sama upotri
jebim koji od njih.
- Halt! — uzvikne glas, sjena koja se pojavila na prvom od-
morištu stubišta.
- Mi smo specijalne snage iz Berlina! — ispod glasa uzvik
ne Dietz, požurivši uz stube.
- Was ist los? - Stražar podigne svoje oružje, a komandos
Page 373
ispali dva brza hica, prigušeno, pa, ne zastajkujući, priñe obore
nom stražaru i odvuče ga do stuba i zakotrlja dolje.
Vrata knjižnice se otvore, otkrivajući visokog čovjeka u tamnom odijelu s dugim
"cigaršpicom" u ruci. — Kakva je to gužva? — upita je na njemačkom. Latham izvuče
garotu sa svog pojasa, odmah je prebaci Monlucovom pomoćniku preko glave, stegne je
i okrene njegovo tijelo tako da se on sam našao iza nacista. Zatim otpusti kožnu
vrpcu.
- Sad ćeš raditi točno što ti ja kažem, ili ja stežem vrpcu i
ti si mrtav!
- Amerikaner! — gušio se neonacist, ispuštajući svoj "ci-
garšpic". - Mrtav si ti!
- Oberst Klaus Wachner — reče Witkowski, približivši se
pomoćniku i zagleda se u njegovo zgrčeno lice. — Priče o vašem
sumnjivom osiguranju su, izgleda, istinite — nastavio je oštro, na
njemačkom. - Berlin - čak i Bonn - zna za to! Probili smo vaše
zaštitne mjere, a ako mi možemo, mogu i neprijatelji, takoñer!
- Vi ste luñak, izdajica. Čovjek koji me guši je Amerikanac!
- Cijenjeni vojnik Četvrtog Reicha, mein Herr. Sonnen-
kind!
- Ach! Nein!
- Doch. Slušat ćete njegove zapovijedi ili ću ga pustiti, ne
ka radi na svoj način. On ne trpi nesposobnost. — Witkowski
kimne Lathamu da još više otpusti vrpcu garote.
- Danke — zakašlja se Monlucov pomoćnik, uhvativši se
za vrat.
- Dva — reče Drew, kimnuvši drugom Etrangerskom agen
tu. — Vodi ovog klauna! Idi stražnjim stubama; prolaze kroz os
tale prostorije...
- Znam gdje su, monsieur — upadne Francuz. — Samo ne
znam tko je tamo.
- Idem ja s njim — reče Dietz. — Ja govorim jezik, a moj
poluautomat ide prije svih.
- Prebaci na brzu paljbu — naredi Latham.
- Prebačeno, Konz-op.
- Prema nacrtima — nastavi Drew — hodnik prolazi cije-
lim katom. Kad budete gore, vodite ga do središta, okolo.
— Osim ako svi ne upadnemo u nevolju — reče komandos.
— Što misliš, satnice?
— Ne znaš čega ima na tom katu, ništa više nego ja. Reci
mo, upadnemo u opću vatru; jedan od nas mora uništiti ovo mje
sto. U tom slučaju, stavljam ruku ovog gada na elektronsku bravu
vrata, otvorim ih i ubacim granatu.
— Nećeš to učiniti i to ti zapovijedam!
— To je standardno, Konz-op. Ne riskiramo živote da bi
smo završili na nuli!
— Neće biti vremena! Neonacisti će to sami napraviti!
— Prekinite, obojica! — uzvike Elyse. — Ponudila sam vam
nas dvije i ta ponuda ostaje. Adrienne će krenuti pred vašim sat
nikom i nacistom uz stube, a ja pred vama, monsieur. Stražari
neće pucati, jer ovdje su stalni sastanci muškaraca i žena.
— Berchtesgaden — reče Witkowski tiho. — Alpski kurvi-
njak pod upravom Fiihrera koji je tvrdio da je čišći od novoroñe
nog janjeta... U pravu je, hlopak. Pojava djevojaka nam daje dje
lić sekunde prednosti, sprijeda i straga. Može.
— U redu!... Idemo i žestoko se nadam da sam izdao isprav
nu zapovijed.
— Nemaš izbora, mladiću — reče pukovnik tiho. - Ti si
voña, a kao i svi voñe, slušaš svoje ljude, procijeniš i doneseš vla
stitu odluku. Nije to lako.
— Dosta tog vojnog sranja, Stanlev, radije bih igrao hokej.
Elyse, u prozirnoj bijeloj haljini, krene elegantno kružnim
Page 374
stubištem; Drew, pukovnik i Etranger Jedan slijedili su je s deset stuba razmaka, u
sjeni.
— Liebling! — prošaptao je stražar u hodniku na katu, odu
ševljenim glasom. - Riješila si se onog pijanca iz Pariza, ne?
— Ja, Liebste, došla sam samo zbog tebe. Tako mi je dosad
no.
— Sve je mirno, doñi sa mnom — ach, tko je to? Iza tebe?
Etranger Jedan ispali samo jedan prigušen hitac. Stražar klo
ne preko ograde stubišta i sruši se na mramorni pod.
Stražnje stubište je bilo mračno; jedino svjetlo, daleko gore, stvaralo je sjene u
još tamnijim sjenama. Uplašena Adrienne penjala se stubu po stubu, tiho, strmim
stubištem, njeno tijelo je drhtalo,
s oči širom otvorene ispunjene strahom. Stigli su do drugog kata.
— Was ist? — dopre oštri glas odozgo i iznenadni bljesak
snažne baterijske svjetiljke ispuni cijelo stubište. — Liebchen?...
Nein!
Etranger Dva otvori vatru; nacistički stražar klone, glava mu upadne izmeñu stupova
na ogradi. - Produži! - zapovijedi satnik Dietz. - Još dva kata.
Šuljali su se dalje, dijete-kurva po imenu Adrienne je plakala brišući nos u
tkaninu svoje bluze.
— Nije daleko, ma cherie — Etranger Dva blago došapne
mladoj djevojci. — Ti si vrlo hrabra, to ćemo svima reći.
— Recite mom ocu, molim vas! — zajecala je djevojka. —
On me tako mrzi!
— Sam ću to obaviti. Jer ti si pravi francuski heroj.
— Jesam?
— Samo hodaj dalje, dijete.
Latham, Etranger Jedan i pukovnik naglo su zastali na stubištu ugledavši Elyse kako
maše rukom iza svojih leña; to je bilo upozorenje. Povukli su se niže, uz mračni
zid u sjeni i čekali. Plavokosi čuvar je brzo istupio na odmorište trećeg kata; bio
je uzbuñen, ljut. — Fraulein, jeste li vidjeli Adreinne? — pitao je na njemačkom. —
Nije u sobi s onim krmkom, Heinemannom. Ni on nije tamo, a vrata su otvorena.
- Možda su otišli na šetnju, Erich.
— Taj Heinemann je gadan tip, Elyse!
— Nisi valjda ljubomoran, dragi moj. Ti znaš što smo mi,
što radimo.
- Moj Bože, ona je premlada!
- Čak i ja sam joj to rekla.
— Znaš da je Heinemann perverznjak, je li? Zahtijeva groz
ne stvari.
- Nemoj o tome misliti.
- Mrzim ovo mjesto!
— Pa zašto si tu?
— Nemam izbora. Otac me je uključio kad sam bio u sred
njoj školi i bio sam jako zadivljen. Odore, prijatelji, činjenica da
smo svi mi skupa izopćenici. Rekli su mi da sam poseban, izabra
li me da nosim zastave na skupovima. Fotografirali su me.
— Još uvijek možeš otići, prijatelju.
— Ne, ne mogu. Oni su platili moje sveučilište, a i previše
znam. Uhvatili bi me i ubili.
— Erich! — vikne muški glas iz hodnika iza odmorišta. -
Kommen Sie her!
— Ach, taj, taj se uvijek dere. Napravi ovo, ono! Ne voli me
jer sam studirao, a mislim da on ne zna ni čitati.
— Kad vidim Adrienne, reći ću joj da si... zabrinut. Sjeti se,
mladiću, to je samo tijelo, a ne srce.
— Vi ste prava prijateljica, Fraulein.
— Nadam se, bit ću jednog dana i bolja. - Stražar po ime
nu Erich požuri u hodnik, a Elyse se spusti nekoliko stuba i do-
Page 375
šapne trojici uljeza do zida. - Ovog nemojte ubiti. Mogao bi
vam koristiti.
— O čemu ona priča? — reče Drew.
Pukovnik objasni, a Elyse krene opet gore. — Rekla je da ovog ne mičemo i ima
pravo.
— Zašto?
— On bi se htio izvući odavde, a dosta zna. Idemo!
Odmorište četvrtog kata nije bilo, prema Witkowskijevim riječima, baš ohrabrujuće.
Šest metara velikog otvorenog prostora bio je prolaz do zida koji je obavijao
cijeli gornji kat. Isto je, vjerojatno, bilo i na stražnjem stubištu. U okviru su
stajala dva stra-žara i još jedan se vidio iza njih, na klupi. Opet su se Latham,
E-Jedan i pukovnik sklonili kad je Elyse krenula prema stražarima.
— Halt! — zaurlao je neo-stražar na desno, izvukavši pištolj
iz navlake, ciljajući u prostitutkinu glavu. — Što radiš tu gore?
Nitko ne smije uz ove stube!
— Bolje provjerite kod Herr kako-se-zove, u knjižnici. Mak
nuo me je od novog čovjeka iz Pariza i zapovjedio da budem ov
dje odmah kad budem slobodna. Što još reći?
— Was ist los? — prodere se stražar na klupi dublje u hod
niku ustajući, pa se probije izmeñu dvojice kolega naprijed. —
Tko si ti? — zagrmio je.
— Mi imamo samo osobna imena, to znate - odgovori lju
to bludnica. — Ja sam Elyse i ne dopuštam vam takvu neljubaz
nost! Onaj vrag od čovjeka, tamo u knjižnici, zapovijedio mi je da
doñem ovamo, a kao i vi, ja poštujem zapovijedi! - Iznenada,
Elyse se odbaci izvan vatrene linije i vikne — Sada!
Učestali praskovi prigušenih eksplozija ispune gornji dio
dvorca i tri stražara padnu. Jurišna skupina, na čelu s Drewom, krene uz stubište
provjeravajući tijela. Zadovoljni, pričekali su, leñima uza zid na katu. — Bježi
odavde! — naloži Latham, obrativši se Elyse koja se došuljala stubama do prolaza na
katu. — Imaš svoju slobodu, damo, makar ja morao razbucati Quay d'Or-say zbog toga.
— Merci, monsieur. Vaš francuski je sve bolji.
— Natrag u kuhinju - pričaj im šale na naš račun i nek' svi
ostanu mirni.
— To nije problem, mon colonel. Sjest ću na stol i podići
suknju. Bit će mirni izvana, zabrinuti iznutra... Au revoir.
— Kako je rekao vaš capitaine, ovaj je svijet vrlo neprave
dan — promrmlja Etranger Jedan kad se Elyse izgubila.
— Gdje su oni? - reče Drew. - Morali bi već biti ovdje!
Na uskom stražnjem stubištu, Etranger Dva je, uhvativši u klinč pomoćnika generala
Monluca s omčom oko vrata, gurao čovjeka uz stube, za Dietzom i malom prostitutkom.
Oni stanu.
— Bista Du es, Adrienne? - reče tihi glas na trećem katu.
— Što radiš ovdje?
— Htjela sam te vidjeti, Manfried - zapištala je djevojka.
- Svi su tako gadni prema meni, a znala sam da si ti tu.
— Kako bi to mogla znati, Liebste? Raspored je tajna.
— Pomoćnici pričaju kad popiju previše schnappsa.
— Dobit će oni ukor zbog toga, lijepa moja curice. Doñi
ovamo, imamo tu meki tepih pa ćemo ga iskoristiti. Jesam ti re
kao da su ti grudi sve ljepše, svaki put kad doñeš ovamo?
— Ubij ga! — vrisne Adrienne, priljubivši se uz zid stubišta.
Dva prigušena hica i stražar zvani Manfried se sruši. Garota
je pritegnuta i oni nastave do zadnjeg, najvišeg kata. Na prvi pogled, prilaz je
izgledao nemoguć. Iza ugla, iza stubišta, bio je tri metra dug hodnik, jedan
stražar smješten u središtu, a drugi, iza njega, drijemao je na klupi.
— Znaš ga? — došapne Dietz Adrienni na uho.
— Non, monsieur. On je novi. Vidjela sam ga, samo to.
— Znaš li je li Nijemac ili Francuz?
— Nijemac, gotovo sigurno, gospodine. Gotovo svi stražari
su Nijemci, ali govore i francuski, oni obrazovaniji.
Page 376
— Sad ću izvesti nešto što će te možda iznenaditi, ali želim
da ostaneš mirna i tiha, shvaćaš?
— Što ćete učiniti?
— Bit će velikog, blistavog plamena, ali neće dugo trajati, to
je pukovnikova zamisao.
— Le colonel?
— Krupni tip koji govori njemački.
— Oh, oui! Što je to?
— To se zove signalna raketa - reče Dietz, izvukavši kratku
cijev omotanu kartonom iz svog desnog džepa i pripali fitilj zak
lonjenom šibicom. Provirio je iza ugla ograde na stubištu, zastao,
s pogledom na fitilju, pa zavitlao raketu preko uskih stuba, pokraj
stražara. Zatečen, neonacist se naglo okrene na zvuk rakete koja
je proleti pokraj njega i padne na pod; prije nego što se snašao,
tisuće bijelih užarenih iskri se, u zasljepljujućoj eksploziji, zabije u
njegovo tijelo i oči. On vrisne, uspavani stražar iza njega skoči na
noge, izbezumljen; njegov lik se ocrtavao kroz pokretni plameni
zastor. U panici, otvorio je vatru iz svog poluautomata, meci su
obasuli usko stubište. Djevojka, Adrienne, vrisne od boli; pogoñe
na je u nogu. Dietz je povuče u pozadinu, a Monlucov pomoćnik,
u čvrstom stisku Etrangera Dva, naglo ispusti dah, a glava mu
klone; pogoñen je u glavu. Komandos nacilja preko ograde stubi
šta i učestala paljba ispuni otvoreni prostor na katu. Drugi stražar
se vrtio, okretao i napokon klonuo preko same signalne rakete.
Sve je bilo puno zakovitlanog crnog dima; Dietz podigne djevoj
ku i ponese je stubištem.
— Dovući gore tog kurvinog sina! - na francuskom je nare
dio Etrangeru Dva.
— // est mort, mon capitaine.
— Baš me briga za njegovu budućnost, treba mi samo njego
va ruka i to ne prehladna!
Na hodniku četvrtog kata, skupina sa stražnjeg stubišta potrči na lijevo, Dietz
prebacivši Adrienne preko ramena, a francuski komandos je vukao nacista. Šest
sekundi kasnije stigli su do središnjeg prolaza koji je presijecao zid. Latham,
Witkowski i Etran-ger Jedan su čekali. Dietz nježno spusti djevojku na pod; srećom,
bila je u nesvijesti.
— Gadno - reče pukovnik, pogledavši ranu — ali ne krvari
jako. — Izvukao je svoju garotu i brzo je stegnuo oko djevojčine
noge. — Ovo će neko vrijeme držati.
Etranger Jedan i Dva priljubili su mrtvog nacista uza zid, li-
jevo od, a moralo je biti to, brave s elektronskim čitačem otisaka, blijedo
osvijetljenog prostora velikog toliko da se u njega može gurnuti šaka, dlanom na
dolje. Ako otisak odgovara prethodnom, unešenom u računalo, velika čelična vrata će
se otvoriti. Meñutim, ako otisak ne odgovara, oglasit će se alarm s one strane
vrata, u prostorijama debelih zidova, sličnih komori, grobnici.
— Spremni, monsieur? — upita E-Dva, zgrabivši nacistov
beživotni desni zglob.
— Čekaj malo! - reče Latham. — A ako je ljevak?
— Pa?
— Fotoćelije će odbaciti otisak i alarm će proraditi. Tako
rade te stvari.
— Ne možemo ga probuditi da ga pitamo, monsieur.
— Onaj držač za cigarete — bio mu je u lijevoj ruci... Da vi
dimo džepove. — Pretres mrtvaca se nastavio. — Kovanice i
novčanik — lijevi džep; dvije kemijske olovke, desni unutarnji
džep, a odijelo je po narudžbi, nije konfekcija.
— Ne shvaćam...
— Ljevaci radije drže olovke i pisaljke na desnoj strani, baš
Page 377
kao što bih ja, ili bilo koji drugi dešnjak, radije posegnuo na lijevu
stranu. Lakše je tako, to je sve.
— Vaša odluka, monsieur?
— Ovo moram sam riješiti — reče Latham, duboko udah
nuvši. — Okrenite ga na drugu stranu, a ja ću unutra gurnuti nje
govu lijevu ruku.
Francuzi su povukli leš uza zid na desnu stranu. Drew uhvati njegov lijevi zglob i
kao da demontira vrlo složenu bombu, uloži ruku u otvor i polako, pažljivo pritisne
dlan na unutarnju površinu. Nitko ne dahne dok se velika čelična vrata nisu nečujno
otvorila. Mrtav nacist padne na pod i njih četvorica uñu unutra. Komora u koju su
ušli više je nalikovala stravičnoj mori nego nečijem stanu.
Velika prostorija bila je oblika osmerokuta, sa staklenom kupolom koja je
propuštala mjesečinu. Kurtizana, Elyse, to je nazvala faraonovom grobnicom,
naseljenim grobom i na više načina bila je u pravu. Mjesto je bilo sablasno tiho,
nikakav zvuk nije dopirao izvana, a umjesto faraonovog imetka koji će mu pomoći u
prelasku preko rijeke smrti, tu je bio zid medicinske opreme koja je sprečavala
njegov prelazak preko tih voda. Osmero vrata, po jedna na svakoj velikoj ploči
osmerokuta. Elyse im je rekla da
pomoćnici generala Monluca imaju sobe u toj grobnici; petoro vrata je moralo
pripadati tamnim odijelima, a troja su ostala nerazjašnjena; jedna, možda,
kupaonica, dvoja.... upitnici.
Sve to su uočili na drugi, treći pogled, ali oči pridošlica najprije su napadale
groteskno povećane fotografije na zidovima, posvuda, sve okupane u krvavocrvenom
svjetlu koje je sjalo s poda. To su bila svjedočanstva o nacističkim zvjerstvima
koja su nad Židovima i "nepoželjnima" činili luñaci Hitlerovih mesijanskih hordi,
fotografije mrtvih golih tijela nabacanih na hrpe. Do njih su bile slike plavokosih
muškaraca i žena — vjerojatno izdajica — obješenih, na konopcima, lica izobličenih
u agoniji, podsjetnik da je svako opiranje, ma kako sitno, zabranjeno. Samo bi se
najbolesniji um mogao probuditi usred noći i biti odmah počašćen ovakvom opscenom
zbirkom.
Meñutim, slika koja je najviše užasavala bila je prilika u noćnoj košulji, na
krevetu. Pod mutnim bijelim svjetlom, u kontrastu s grimizno crvenim osvjetljenjem
zidova. Vrlo, vrlo star čovjek ispružen na mekim jastucima koji su umanjivali
njegovo tijelo, njegovo isušeno lice utonulo u valovitu svilu kao u kacigu. A to
lice! Što ga se pažljivije gledalo, djelovalo je sve hipnotičnije.
Upali obrazi, duboko usañene oči! Koštunjave zbog godina. Kratki brk, sad snježno
bijel ali precizno podrezan; blijedo lice, lako ga se sjetiti crvenog od
govorničkog bijesa - sve je bilo tu! Čak i znameniti tik na desnom oku koji se
pojavio nakon pokušaja ubojstva u Wolfsschanze. Sve! To je bilo ostarjelo lice
Adolfa Hitlera!
— Isuse Kriste! — prošapće Witkowski. — Je li to moguće?
— Nije nemoguće, Stanlev. To bi odgovorilo na mnoga pita
nja koja se postavljaju više od pedeset godina. Dva, naročito: čija
su zaista bila pougljenjena tijela u onom bunkeru i kako se proši
rila priča da se Fiihrer probio do jedne zračne luke preodjeven u
staricu? Mislim, kako, zašto?... Nemam sad vremena, Stosh, mo
ramo osigurati grobnicu ovog faraona, prije nego što to doista i
postane.
— Zovi francusku jedinicu.
— Ne, dok se ne uvjerimo da nema ureñaja za samounište
nje. Jer, ako ičega ovdje ima, to je u ovim prostorijama... Izvući
ćemo preostala četiri faraonova pomoćnika.
— Što predlažeš, hlopak?
— Jednog po jednog, pukovniče. Vrata imaju kvake i mogu
se kladiti, nisu zaključana iznutra. Ne u Četvrtom Reichu gdje privatnost baš i

nije na prvom mjestu na višim razinama — naročito ako je Monluc - ili ma tko bio -
njima okružen.
- Dobro uočavanje — prizna Witkowski — rasteš dečko,
postaješ prokleto pametan.
- Dragocjeni komentar, sačuvat ću ga. — Latham nečujno
pokretom pozove Dietza i francuske agente; oni im se pridruže
Page 378
pokraj čeličnih vrata. Došapnuo im je upute i trojica krenu na
posao. Jedna po jedna vrata su otvarana i zatvarana, traci mutnog
plavog svjetla su se presijecali dok su vrata zatvarana. Kad su po
sjetili i posljednju od osam soba, satnik Dietz obavijesti Drewa.
- Nijedan se neće maknuti nekoliko sati.
- Siguran si? Dobro su svezani, nikakvog stakla, noževa ili
britvi u blizini?
- Sasvim su dobro svezani, Konz-op, ali zapravo nije ni
trebalo.
- Što želiš reći?
Komandos iz svog džepa izvadi iglu i ampulu tekućine. — Oko pet milimetara po
glavi, je li tako, pukovniče?
- Što?
- Pa, ne možeš ti misliti na sve, hlopak. To je samo pomo
ćno sredstvo... U arterije na lijevoj ruci, je li tako, satnice?
- Da, gospodine. Broj Dva ih je stisnuo, pa nisam mogao
promašiti.
- Ti si prepun iznenañenja, Stanlev. Još nešto što mi nisi
rekao?
- Morao bih razmisliti.
- Molim te, zaboravi — prošapta Latham, okrenuvši se po
novno komandosu. — Što ima u preostale tri sobe?
- Najbliža krevetu je najveća kupaonica koju si ikad vidio,
kromirane drške posvuda, da se stari može kretati uokolo. Druge
dvije su zapravo samo jedna prostorija. Zid je sklonjen i pretrpa
na je informatičkom opremom.
- Pogodak - reče Drew. — Sad nam treba samo stručnjak
za tu opremu.
- Imamo jednog, čini mi se. Zove se Karin, ako si zabora
vio.
- Moj Bože, imaš pravo! Slušaj me sad, Dietz. Ti, naš pu
kovnik Veliko Njuškalo, E-Jedan i E-Dva, ostanite s obje strane
Monlucovog kreveta...
I
— Kažeš da je to Monluc — prekine ga Dietz — no ja ti
kažem da je to netko drugi, a o tome ne želim ni razmišljati!
— Onda nemoj. Samo ga opkolite i ako se probudi, neka ni
šta ne dira, ne dajte mu. Nikakvo dugme, prekidač, žica koju bi
mogao povući, ništa! Moramo ući u ta računala i saznati sve čega
tamo ima.
— Zašto ne iskoristimo pukovnikovu magičnu iglu, Konz-op?
— Što...?
— Umjesto pet milimetara, možda deset?
— Ne znam, satnice — reče Witkowksi - ja nisam liječnik.
U njegovoj dobi, ta stvar baš i ne mora pomlañivati.
— Onda, natrag na pet, kakva razlika?
— Nije loša zamisao — prošapće Drew. — Ako možete.
— Hej, Broj Dva je glavni za vene. Sigurno je bio liječnik.
— Svi Legionari prolaze medicinsku obuku — objasni pu
kovnik. — Što ćeš ti, gospodine Konz-op?
— Ono što si ti htio. Zatvaram vrata i zovem jurišni vod.
Onda se javljam Karin i našem poručniku i kažem im nek' krenu
i oni. — Latham izvuče svoj radio, prebaci na vojnu frekvenciju i
zapovijedi francuskoj jedinici Etrangera da raznese ulazna vrata i
posluži se svojim megafonima prije nego što napadne chateau.
Prebacio je na raniju frekvenciju. — Slušajte, vas dvoje. Francuzi
ulaze. Kad mjesto bude sigurno, zvat ću vas; i, Karin, doñi na
zadnji kat što brže možeš, ali samo kad sve bude pod kontrolom!
Ne prije! Jasno?
— Da - odgovori poručnik. - Znači, uspjeli ste, ljudi?
Page 379
— Uspjeli smo, Gerry, ali daleko smo od kraja. Ovi ljudi su
fašistički manijaci; posakrivat će se po kutovima samo da maknu
barem jednog od nas. Ne puštaj Karin...
— Ja znam donijeti takvu odluku...
— Oh, začepi! Gotovo! — Drew požuri do Monlucovog kre
veta, gdje su se Etranger Dva i Dietz spremali da zgrčenom star
cu daju temeljitu dozu sedativa.
— Sad! — reče komandos. E-Dva zgrabi mršavu lijevu ruku,
pritisnuvši meso na unutarnjem dijelu lakta. — Gdje je vena? —
zavapi Dietz na francuskom.
— Star je. Prvo plavo što ugledaš, gañaj u sredinu!
— Mein Gott! — kriknuo je za krevet prikovani starac, oči
mu se odjednom izbulje, usta izobliče, tik u desnom oku postane
grčevit. Od onog što je uslijedilo, Witkowski je problijedio i zadr-
htao čitavim tijelom. Starac je prasnuo u verbalni napad na ur-lajućem njemačkom,

glasom napregnutim izvan svake normalne upotrebe glasnih žica. — Ako oni budu
bombardirali Berlin, mi ćemo uništiti London! Ako oni pošalju stotinu zrakoplova,
mi ćemo poslati na tisuće i tisuće dok se grad ne pretvori u samu krv i krhotine!
Mi ćemo Englezima dati poduku iz smrti! Mi ćemo...
- Starac se sruši natrag na svilene jastuke.
- Provjerite mu bilo! - reče Latham. - Mora ostati živ.
- Brzo je, ali još je tu, monsieur - reče Etranger Dva.
- Znate li što je taj stari gad upravo izrecitirao? — upita
Stanlev Witkowski, blijedog lica. — Izgovorio je Hitlerov odgovor
na prvo bombardiranje Berlina. Do riječi!... Ne mogu vjerovati.
Dolje, na cesti ispred dvorca, s oklopnih vozila jurišnog voda ispaljene su rakete,
raznoseći ulazna vrata. Glas preko zvučnika ispuni noć, čulo se na tisuće metara
udaljenosti. — Svi u zgradi, bacite oružje ili ćete biti ubijeni! Izañite van i
pokažite se bez oružja! Po zapovijedi vlade Francuske; naši ljudi će očistiti
chateau i pucat će na svakog tko ostane unutra. Imate dvije minute da udovoljite
našim zahtjevima!
Polako, u strahu, deseci muškaraca i žena izañu van, ruku podignutih u znak
predaje. Poredali su se na prilaznoj cesti, stra-žari, kuhari, poslužitelji i
kurve. Glas iz zvučnika nastavi. - Ako je tko ostao unutra, njemu govorimo — mrtav
je!
Odjednom, plavokosi muškarac razbije prozor na trećem katu i vikne. - Ja ću sići,
gospodo, ali nekoga moram naći. Ubijte me ako hoćete, ali ja nju moram naći! Imate
moju riječ, moje oružje! - Nova lomljava stakla prethodila je izbacivanju pištolja
i poluautomata; tresnuli su na cestu i prilika se izgubi.
- Entrez! — vikne glas preko zvučnika, a osmorica u bor
benoj opremi potrče prema ulazima kao pauci koji se brzo penju
prema kukcima ulovljenim u njihove mreže. Bilo je sporadične
pucnjave, ne puno, kad je nekoliko fanatičnih nepokolebljivaca
izginulo braneći izopačenost. Na kraju, jedan agent pojavi se na
glavnim vratima, a pred njim je teturao pijani Jacques Bergeron.
- Imamo izdajicu iz Deuxieme! - na francuskom je obja
vio agent.
- Neka uñu Karin i Anthonv.
Karin i poručnik protrče kroz razvaljena dvostruka ulazna dvorišna vrata, prema
središnjem ulazu. - Rekao je, uz stubište!
- vikne De Vries, ispred poručnika.
- Do vraga, hoćeš li me, molim te, čekati? Ja bih te trebao

štititi!
- Ako si spor, Gerry, nisam ja kriva za to.
- Ako te pogode, Konz-op će mi odvaliti moje intimne di
jelove!
- Imam pištolj, poručnice, ništa ti ne brini.
- Puno hvala, amazonko. Moj Bože, kako ta ruka boli!
Odjednom stanu oboje, zatečeni onim što su vidjeli na od-
morištu trećeg kata. Plavokosi stražar je na rukama držao mladu ženu, noseći je niz
stubište, sa suzama u očima. — Jako je ranjena — rekao je na njemačkom — ali, živa
Page 380
je.
- Ti si bio čovjek na prozoru, ja? — upita Anthonv, tako
ñer na njemačkom.
- Da, gospodine. Ona i ja smo bili prijatelji, a ona uopće
nije smjela biti na ovom strašnom mjestu.
- Nosi je dolje i reci ostalima da je vode liječniku - reče
poručnik. — Požuri!
- Danke.
- Ako lažeš, ja ću te osobno ubiti.
- Ne lažem, gospodine. Bio sam puno toga ružnog, ali ja ne
lažem.
- Vjerujem mu — reče Karin - pusti ga. - Stigli su do
zadnjeg kata, ali nisu mogli, otvoriti čelična vrata, nikakvog zvo
na, znaka, baš ništa. - Drew je bio uzbuñen, htio je da doñem,
ali kako ću ući?
- Vjeruj starom - mladom - poručniku — odgovori Antho
nv, ugledavši otvor za dlan u zidu. - Sad ćemo pustiti alarm...
Takve stvari su bile stara priča još prije nekoliko godina.
- O čemu to pričaš?
- Pazi sad. — Gerald Anthonv stavi svoju ruku u otvor i
pritisne dlan na dolje. U sekundi, čelična vrata je otvorio začuñe
ni Latham, a unutra je alarm parao uši.
- Kog' vraga si izveo? — vikne Drew.
- Zatvori vrata, šefe i prestat će.
Latham ga posluša i zvono utihne. - Kako si to znao? — upita.
- K vragu, to čak nije ni visoka tehnologija. Jednostavni
prekidači strujnog kruga, koji nemaju povratnu sklopku.
- A kako si to znao?
- Nisam, zapravo, ali povratna sklopka u ovakvim sustavi-
ma su relativno nova pojava. Ovo je prilično staro mjesto, pa sam riskirao. Koga
briga, ionako smo osigurali ovo mjesto.
- Nemoj s njim raspravljati, Drew - reče Karin, kratko
zagrlivši Lathama. — Znam, znam, nije vrijeme za osjećaje. Za
što si me tako hitno trebao?
- Ima jedna prostorija — dvije, zapravo - puna računala.
Moramo ući u njih.
Prošao je sat i iscrpljena Karin de Vries se pojavi na vratima. — U pravi trenutak,
dušo — rekla je, zaustavivši se pred Lathamom. — Pod predpostavkom da ovaj
izolirani chateau u dolini Loire nikako ne može biti otkriven, svi podaci su ovdje
spremljeni. Blizu dvije tisuće imena, tko je i tko nije član nacističkog pokreta. U
cijelom svijetu.
- Znači, imamo ih!
- Mnoge, da, dragi moj, ali ne sve, nikada sve. Ovo su sa
mo voñe koji viču i urlaju, potičući mase na mržnju i prezir pre
ma svakom tko nije njihov. A postoje i drugi koji to rade vrlo lu
kavo, izigravajući širinu na površini, a u dubini su puni mržnje.
- To je filozofski, damo, ja govorim o optužnicama, o pro
kletim nacistima!
- Njih imaš, Drew. Pohvataj ih, ali moraš shvatiti što stoji
iza njih.
U tajnom vladinom laboratoriju, na brežuljcima doline Shenan-doaha, doktor
forenzičke patologije pogledao je preko stola svog puno mlañeg kolegu; obojica su
proučavali svoje ekrane na računalima. - Jesi li i ti došao na isto? - upitao je
tiho prvi patolog.
- Ne želim u to povjerovati - rekao je drugi. - Preokret,
preokret cijele povijesti!
- Izvještaji iz Berlina ne mogu lagati, mladiću, tu su nam
pred očima. DNK nije bila poznata u četrdesetima, ali danas je.
Poklapaju se... Potpali vatru, doktore, svijetu ovo nije potrebno.
Samo bi podgrijali legendu, a taj gadni starac je noćas umro.
- Točno moje misli. Podgrij legendu i samo si prebacio go
rivo, potičući rast novih legendi.
Page 381
- I gore, uzdižeš ih i postaju besmrtne.
— Tako je, doktore. Hitler se ubio u onom bunkeru prije više od pedeset godina.
Dovoljno smo zajebani sve ako i ne vjerujemo u nemoguće, na što bi fanatici u trenu
skočili, s hvalospjevima. Najgori kurvin sin na svijetu progutao je cijanid i
prosvirao si metak u glavu kad su Rusi bili pred Berlinom. Svi u to vjeruju, čemu
proturječiti prihvaćenoj povijesti?
Svi suprotni dokazi uništeni su uz pomoć dva plamenika u dolini rijeke Shenandoah.
EPILOG
Direktori obavještajnih agencija Francuske, Engleske, Njemačke i Sjedinjenih
Država, po uputama nadležnih ministara, radili su brzo, tiho i napokon djelotvorno
diljem svojih zemalja, jer su imali istinu, a ne spekulacije. Preko dvije tisuće
ispisa s računala identificiralo je potvrñene pripadnike pokreta Die Briiderschaft
der Wacht — "Bratstvo straže". U skladu sa višestrukim sporazumima izmeñu te četiri
zemlje, vladine izjave za tisak reći će u osnovi iste stvari, vidljivo na primjeru
pariškog izdanja Herald Tribu-nea. "Slomljena kralježnica neonacističkog pokreta".
Svi članci dalje su izvještavali da su brojni ljudi u vladama i izvan njih, tajno
pritvoreni, a njihova imena, poznata malobrojnima, ovijena tajnom dok se ne podignu
optužnice. Pomahnitali mediji su nakratko zapali u predinfarktno stanje, ali
državne vlasti nisu se htjele uplesti u navoñenje imena, što bi samo malobrojni
mogli učiniti, ali nisu i na kraju su frustrirani mediji prešli na neka druga,
plodonosnija "otkrića". Za dva mjeseca, pozornost njihovih čitatelja, slušatelja i
gledatelja oslabila je i lov na naci--vještice se ispuhao jednako brzo kao i
paranoična potraga za komunistima nakon što je pao McCarthv. Poduzetnici su
shvatili da reklame ili dobru prodaju ne dobivaš ako gnjaviš publiku. Dakle,
vraćamo se lupetanjima o stranačkim voñama, a možda je ono zaista bio Elvis u onom
kukuruzištu!
- Ja sam prokleti milijunaš! — uzviknuo je Drew Latham; on i Karin hodali su držeći
se za ruke, neasfaltiranim putem u Gran-byu, Colorado. — Još se na to ne mogu
naviknuti!
— Harry te je jako volio - reče De Vries, podigavši pogled
prema veličanstvenom Stjenjaku, sa strahopoštovanjem. — To ni
si ni sumnjao, zar ne?
— Nisam to ni izgovorio. Osim nekoliko stotina tisuća za
mamu i tatu, koje oni nikad neće potrošiti, sve je ostavio meni.
— Što te tako čudi?
— Gdje je on to skupio, do vraga?
— To su mi objasnili pravnici, dušo. Harry je bio samac s
malim troškovima, proučavao je različita tržišta i ovdje i u Europi
i izveo neka sjajna ulaganja. To nije neobično za njega.
— Harry — tiho izgovori Drew, istaknuvši ime. — Kroeger
je ugradio tu prokletu ogavnu stvar u njegov mozak. Kako poka
zuje autopsija, to je nova tehnika i može se kopirati. A onda mu
je to raznijelo mozak - nakon što je umro. A da nije?
— Liječnici i znanstvenici kažu da se to ne može još deset
ljećima usavršiti, ako uopće može.
— I prije su griješili.
— Da, jesu... Zaboravila sam ti reći, primili smo brzojav od
Jean-Pierre Villiera. On obnavlja Coriolanus i želi nas oboje vid
jeti u Parizu na premijeri.
— Kako bi na lijep način rekla da me hrpa francuskog zavi
janja baš ne očarava?
— Reći ću to na drugi način.
— Bože, ima još toliko pitanja!
— Ne trebaš se s njima opterećivati, dragi. Nikada. Slobodni
smo. Nek' drugi obave čišćenje, tvoj posao je završen.
— Ne mogu si pomoći... Harry je rekao da je neka bolničar
ka u dolini Bratstva upozorila Antinavous da on izlazi. Tko je
Page 382
ona i što se dogodilo s njom?
— To je u izvještaju iz Mettmacha, onom kojeg si samo po
vršno pogledao...
— Bilo je prebolno — Latham je prekine. — Hoću, jednog
dana, ali sve ono medicinsko o mom bratu - pa, jednostavno, ni
sam to htio čitati.
— Bolničarka je bila pomoćnica Grete Frisch, Kroegerove
žene. Morala je spavati s von Schnabeom, zapovjednikom, po na
logu novog Lebensborna. Zatrudnjela je i ubila se u šumi Vacla-
brucka.
— Lebensborn, tako ljupko pastoralno zvuči, a tako brutal
no, tako izopačeno... Ipak, pronašli smo Mettmach u Vaclabruc-
ku. Moj Bože, zamalo potpuno razvijena vojna baza u crnogorič-
noj divljini!
— Postala je kažnjenička kolonija od osam četvornih kilo
metara, gdje zarobljenici, muški i ženski, nose isključivo neonaci
stičke odore, uključujući i crvene vrpce. Vrpce su im, meñutim,
prišivene na odjeću sprijeda, ne na rukave, onako kako su oni tjerali Židove da
nose Davidovu zvijezdu, za vrijeme trećeg Reicha.
— Ludo, doista ludo.
— Zamisao veleposlanika Kreitza. To će ih, rekao je, pod
sjećati zašto su tamo kao zarobljenici, a ne slobodni članovi druš
tva.
— Da, znam, ali još nisam siguran, jesam li to prihvatio. Ne
bi li se to moglo okrenuti, ratni zarobljenici zbijaju redove? Zakli
nju se na vječnu vjernost svojoj stvari?
— Ne bi, uz njihove radne zadaće, rasporede i stalna preda
vanja o nacističkoj prošlosti popraćenih s filmovima i dijapoziti
vima najbrutalnijih zvjerstava. Moraju pisati o onome što su vi
djeli. Čuli smo da mnogi s tih predavanja izlaze plačući i padaju
na koljena u molitvi. Pazi, Drew, osim teškog rada, nitko se ne
ponaša grubo prema zatočenicima. Sve je potpuno čvrsto, ali
uljudno.
— Glavni liječnici će imati produženi psihijatrijski radni dan
na terenu. To bi mogao biti početak novog zatvorskog sustava.
— Znači, nešto zdravo bi moglo nastati iz nezdravog ludila.
— Možda, ali ne računaj na to. Uvijek ima drugih koji čeka
ju na red. Njihova imena mogu biti drukčija, kulture drukčije, ali
zajednički nazivnik je uvijek isti. "Radite kako mi kažemo, pod
našom vlasti, nikakve devijacije ne dopuštamo."
— Zato moramo, svi mi, posvuda, biti spremni na takve lju
de, takve slučajeve, nadajući se da će ih naši voñe uočiti i imati
hrabrosti da djeluju brzo, ali ne iracionalno.
— Zar te ne umara što stalno tako dobro zbrajaš stvari?
— Moj muž — dok je bio moj muž, u ranim danima —
znao je reći, "Molim te, prestani se ponašati tako dosadno aka
demski." I rekla bih, bio je u pravu. Jedini život kojeg sam imala
bio je onaj akademski, samo to mi je ponuñeno.
— Ja ti nikad neću tako nešto reći... Usput rečeno, ti si bolje
obaviještena od mene...
— Naravno — upadne Karin — ti si morao otići do svojih
roditelja. U svojoj boli trebaju sada svoje jedino dijete.
— Da. — Latham je pogleda, na jarkom poslijepodnevnom
suncu Colorada. - Da... — Skrene pogled s nje i nastavi. — Je li
Knox Talbot ustanovio tko je provalio u AA kompjutore?
— Dakako, bili su na ispisima Orlovskog Gnijezda. Muška
rac i žena koji su se šesnaest godina probijali u Agenciji. Izviñači,
ministranti u crkvi, jedno je s farme, a drugo izdanak para iz predgraña koji je

predavao nedjeljni vjeronauk.
— Sonnenkinder — reče Drew.
— Točno. Sve do proba pjevačkog zbora i tvog Rotary kluba.
Page 383
— A što je s dosijeima o Monlucu koji, su ukradeni iz OSI-
ja?
— Jedan od direktora koji se predstavljao kao židovski po
vjesničar. Tko bi na njega posumnjao?
— Sonnenkind.
— Naravno.
— A što je s financijskim grabljivcem iz Pariza koji je nje
mačkim novcem kupovao zemljišta u dolini Loire?
— Srušila se njegova kuća od karata. Bonn je ušao unutra sa
vrlo kreativnim knjigovodstvenim postupcima koji su spasili dosta
njemačkog novca. Bio je prevarant koji je vrebao na stare i zablu
djele podložnike.
Karin se zagleda u Lathama. — Zašto me gledaš tako? Tako upitno?
— Malo prije spomenula si moju majku i mog oca i tu sam
pomislio. Nikad mi nisi pričala o svojim roditeljima, tvojoj majci
i tvom ocu, koji su ti dali svo to akademsko znanje. Ja čak ne
znam ni tvoje prezime, tvoje djevojačko prezime. Kako to?
— Je li to važno?
— Ma, nije! Ali, znatiželjan sam, nije li to normalno? Čini
mi se, u mašti, uvijek sam mislio da ako ikad zaprosim neku že
nu, morat ću otići do njenog oca i reći nešto kao, "Da, gospodi
ne, ja nju podržavam i volim" — tim redom. Mogu li to učiniti,
Karin?
— Ne, bojim se, ne možeš, pa bih ti baš i mogla reći istinu...
Moja baka je bila Dankinja, oteli su je nacisti i natjerali u Leben-
sborn. Kad se rodila njena kćerka, moja majka, ona ju je ukrala, s
neshvatljivom odvažnošću se probila natrag u Dansku s tim djete
tom i sakrila se u malom selu u blizini Hanstholma, na Sjever
nom moru. Našla je čovjeka, antifašista, koji se s njom oženio i
prihvatio dijete, moju majku.
— Dakle, ti kažeš...
— Da, Drew Latham, da nije bilo opsjednute i žestoke tvr
doglavosti jedne žene, ja sam mogla postati Sonnenkind, slično
Janine Clunes. Na nesreću, nacisti su vodili podrobne bilješke, pa
su moja baka i njen muž morali stalno bježati, nikad nisu imali
vlastiti, trajni dom, nikakvog pristupa normalnim školskim ustanovama. Napokon,
nakon rata, preselili su se u Belgiju, gdje je polupismena djevojčica odrasla,
udala se i 1962. rodila mene. Zato što je mojoj majci formalno školovanje bilo
potpuno uskraćeno, postala je opsjednuta mojim obrazovanjem.
— Gdje su oni sad?
— Otac nas je napustio kad sam ja imala devet godina, i,
kad sad razmislim, mogu shvatiti zašto. Moja majka je imala in
tenzivnu svrhovitost moje bake. Kako je njena majka stavila sve
na kocku, uključujući i javno vješanje, da bi ukrala svoje dijete iz
Lebensborna, moja majka je bila prožeta sa mnom. Nije imala
vremena za svog muža, njen fokus je bila njena kćerka. Morala
sam stalno čitati, grozničavo, dobivati najbolje ocjene u svim ško
lama, učiti, učiti, dok me i samu nije uhvatila groznica. Postala
sam opsjednuta svojim školovanjem kao i ona.
— Nije čudo što ste se ti i Harry slagali. Je li tvoja majka
živa?
— Ona je u staračkom domu u Antwerpenu. Mogli bi reći,
sagorjela je i sad me jedva prepoznaje.
— Tvoj otac?
— Tko zna? Nikad ga nisam pokušala pronaći. Kasnije sam
često razmišljala da pokušam, jer, kako rekoh, razumijem zašto je
otišao. Prvom prilikom, vidiš, otišla sam i sama, prije nego što
me nije potpuno ugušilo. Onda je naišao Freddie i ja sam "izletila
kao metak" kako vi Amerikanci kažete.
— Pa, s tim je gotovo! - reče Drew, smješkajući se i stisne
joj ruku. — Sad te, čini mi se, dovoljno poznajem da možeš na
staviti Lathamovu dinastiju.
Page 384
— Kako velikodušo od tebe, nastojat ću biti dostojna.
— Dostojna? Za tebe je to korak do dva na niže, ali želim
da znaš, za knjižnicu ću prvo naručiti komplet enciklopedija.
— Kakvu knjižnicu?
— U kući.
— Kojoj kući?
— Našoj kući. Odmah iza zavoja na ovom starom putu, ko
jeg ću, naravno, asfaltirati, sad kad si to mogu priušititi.
^\ — Ovo je neka vrsta stražnjeg ulaza na posjed.
— Kakav posjed?
— Naš posjed. Rekla si da voliš planine.
— Volim. Pogledaj tamo gore, tako su veličanstvene, zau
stavljaju dah!
— Pa, onda, doñi, ljubiteljice planina, gotovo smo stigli.
— Gdje?
— Pa, vidiš — reče Drew dok su skretali na lijevo, prašnja
vim putem. - Imam prijatelja u Fort Collinsu koji mi je rekao za
ovo mjesto. "Čavao" je doista bogat — zvali smo ga Čavao na fa
kultetu jer je znao skucati sve, od spoja do posla - a on je rekao
da je samo ovo ostalo, ako mogu prihvatiti cijenu. A onda je, što
je njemu slično, rekao da mi može pomoći ako je to problem.
— Što on radi?
— To nitko ne zna, čini mi se. Ima hrpu računala i radi s di
onicama i obveznicama i potrošnom robom, takvim stvarima. Ali
najbolji trenutak je nastupio kad sam ja njemu rekao, "Nije ni-
kakv problem, Čavao. Ako mi se svidi, kupujem."
— I što je on rekao?
— "Od državne plaće, stari?" A ja sam rekao, "Ne, stari moj,
ja sam uložio dosta svojih dnevnica na europskom tržištu", a on
je rekao, "Idemo na ručak ili večeru ili ostani kod mene koliko
hoćeš."
— Nemoguć si, Drew Latham! — Izašli su iz zavoja, a zbog
onog što je pred njima ležalo, Karin je porumenila od izne
nañenja. Bilo je to veliko, netaknuto plavozeleno jezero, nekoliko
bijelih jedara klizilo je nad vodom, a u daljini, nevelik broj izu
zetno dizajniranih kuća s izbočenim dokovima ispod podšišanih
travnjaka. Iznad njih, obasjane sunčevim svjetlom, bile su udalje
ne planine, kao nebeske tvrñave koje štite prekrasni zemaljski ku
tak. A nadesno, bila je velika površina polja uz jezero, nenaselje
nih, s visokom travom i poljskim cvijećem.
— Tu smo, damo, to je naša kuća. Ne vidiš je? Nekoliko ki
lometara odavde je jugozapadni ulaz u nacionalni park Stijenjak.
— Dragi, ne mogu povjerovati!
— Vjeruj, tu je. To je naše. A za godinu dana, kuća će biti
tamo - nakon što ti odobriš nacrte, dakako. Čavao mi je našao
najboljeg arhitekta u Coloradu.
— Ali, Drew - nasmije se Karin, trčeći niz travnati brežu
ljak prema jezeru i potoku koji je ograničavao posjed. — Dugo će
trajati, što ćemo mi raditi?
— Razmišljao sam o podizanju velikog šatora, kao stočari,
ali ne bi uspjelo! - vikne Latham, stižući je.
— Zašto ne? Meni bi se jako sviñalo!

— Ne, ne bi — reče Drew, bez daha, uhvativši je za ramena.
— Što misliš, tko je na putu ovamo da nadgleda početak gradnje,
zato jer hlopak to nije u stanju?
— Pukovnik?
— Tako je, damo.
— I on te jako voli.
— Mislim da si se ti nešto nabrusila na taj odjel. Dobio je
Page 385
punu mirovinu, ali nema kamo otići. Njegova djeca su odrasla,
imaju svoje klince i nakon nekoliko dana s njima, on je izgubljen.
Mora stalno biti u pokretu, Karin. Nek' ostane s nama neko vrije
me dok opet ne krene dalje, može?
— Nikad ne bih mogla reći ne.
— Hvala ti. Čavao nam je unajmio kuću negdje oko petnaest
kilometara niže na Cesti 34, a ja sam dogovorio da jednom mje
sečno idem u Washington na pet dana, ništa više. Samo konzulta
cije, nikakvih terenskih zaduženja.
— Jesi li u to siguran? Možeš li živjeti s tim?
— Da, jer sam dao sve od sebe i ne trebam više ništa doka
zivati - Harrvu ili bilo kome drugom.
— Što ćemo mi raditi? Ti si mlad čovjek, Drew, a ja sam još
mlaña od tebe. Što ćemo raditi?
— Ne znam. Najprije, gradimo kuću, što će trajati nekoliko
godina, zapravo, a onda - pa, onda ćemo morati razmisliti.
— Doista ćeš napustiti Konzularne operacije?
— To ovisi o Sorensonu. Osim pet dana mjesečno, ja sam
na dopustu do ožujka iduće godine.
— Znači nisi odlučio. Odluka nije Sorensonova; nego tvoja.
— Wesley razumije. On je stigao gdje i ja i odustao je.
— A gdje je to? — upita Karin tiho, zagrlivši Lathama, na-
slonivši lice na njegove grudi.
— Ne znam, zapravo - odgovori Drew, obgrlivši je ruka
ma. - Zahvaljujući Bethinim genima, ja sam prilično velik mo
mak i relativno sposoban brinuti se za sebe, ali naučio sam još
nešto u protekla tri mjeseca, a ti si dio toga, glavni dio... Ne sviña
mi se kad se danonoćno bojim za nas oboje. Iskreno, zapravo ne
volim ni pucaljke, iako su nam spasile živote više puta. Muka mi
je od pravila, "ubij ili budi ubijen". Ne bih se više igrao, a ne
\želim to ni tebi. \ — Bio je rat, dragi, to si sam rekao i imao si pravo. Ali
za
nas je završio, mi ćemo živjeti kao normalna ljudska bića. I, jedva čekam vidijeti
Stanleva!
Točno na repliku, jedna uzbuñena prilika se pojavila na putu iznad njih. - Kurvin
sin! - grmio je pukovnik Stanlev Witkow-ski, oznojen i bez daha. - Prokleti taksi,
nije htio voziti ovamo gore!... Zgodan teren, nije loše. Ja već imam neke zamisli —
puno stakla i drva. I, hlopak, javio mi se Wes Sorenson. Mi smo prilično dobar tim,
nas troje, a postoji situacija koja bi nam, on misli, mogla biti zanimljiva po tvom
novom dogovoru s Konz-op.
— Ništa se nije promijenilo - reče Latham i dalje grleći
Karin. — ... Zaboravi, pukovniče!
— Mislio je na tebe, mladiću, obojica smo mislili — nastavi
Witkowski, dok je silazio niz travnati brežuljak brišući čelo. — Ti
si premlad da se povučeš, moraš raditi, a kog' vraga drugo i znaš?
Hokejsko igralište ne dolazi u obzir; predugo si bio izvan igre, ja
mislim.
— Rekao sam, zaboravi.
— Idem s tobom natrag idući tjedan i Wesley će ti sve izlo
žiti. Zvuči kao pravi bombon, dobre dnevnice i fondovi i može
mo se naizmjence vraćati ovamo nadgledati izgradnju.
— Odgovor je ne, Stanlev!
— Razgovarat ćemo... Draga moja Karin, izgledaš divno.
— Hvala — reče De Vries, zagrlivši pukovnika. — Ti izgle
daš pomalo umorno.
— Ovdje se gadno pješaci!
— Ne, ne, ne!
— Samo ćemo razgovarati, hlopak... A sad, idemo pregledati
teren!
Biblioteka NAJBOLJE SVJETSKE NAPETICE

Dosad objavljeno:
Page 386
®" Robert Ludlum: VARKA ŠKORPIONA
t®* Robert Ludlum: PUT U OMAHU ^ Robert Ludlum: STRAŽA APOKALIPSE
U pripremi slijedeći romani: Frederick Forsyth: BOŽJA ŠAKA 5 Richard Preston:
VRUĆA ZONA
SVRŠETAK
IZVORI, Zagreb, Trnjanska 47 tel/fax: (01) 611 2576 i tel: (01) 611 7714.
. Zagreb.- (90) 11Q73&
Page 387

Straza Apokalipse

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Straza Apokalipse

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ludlum Robert - Straza apokalipse

stražnjem sjedalu velikog otvorenog kamiona, oslobodio je svoje džepove opasnih

svega, le grand Charles, u euforiji dodvoravanja, proglasio je Monluca za un bel

nom - koji to nije bio.

— To je to? Ništa više?

— Istinu govoreći, bilo je i ime tvoga brata — Catherine

ne glumčeva supruga. — Kakva je ta istina?

godnost naše vlade.

- Ali rekli ste "prema bilješkama"! — Giselle ih prekine.

— Ah, ali vi niste glumac, monsieur, i posve iskreno, vaš

— Jodelleovi neprijatelji, ovdje u Francuskoj, skupina koja

— Tvoj scenarij — upadne Sorenson. — Tvoj scenarij, u

— Ni najmanje. Sorenson ga je zvao iz Washingtona i oči

— Danke, ali volio bih da postoji lakši način da se ovamo

naše osoblje u Parizu, Londonu i Washingtonu obavještava, on je potreban svega

— Podražaji su psihološki dosljedni — primijeti neuroki

možete odvojiti od čovjeka. Igrao sam se brojkama; iz unutarnjosti Kine mogu se

će zbog toga biti još bogatije.

— Ah, morate, doktore Traupman. Vidite, osim malog

— Mislite, nastavio je s vlastitim planovima, kako ih je opi

— O, ne, monsieur, glavnina su izvaci iz zakona koji podu

— Sad ih vidiš. Gdje je Jodelle, kamo je otišao?

ruglih stabljika. Krenuo je na desno, do vrata trećeg ureda; na središtu gornje

ma koji su stigli i rastavili na dijelove glavni stožer Stasija, i u svom gnjevu

— Ta primjedba, mislim, traži objašnjenje, gospoño de Vries.

— Što mislite? Za Boga, ja sam odrastao s njim!

— Samo djelomično. Neke stvari morat ćete prihvatiti na

— Čekajte, čekajte malo! — usprotivi se Harry, umorno

— Što se dogodilo s tvojim stanom?-Kućepazitelji su te iz

— Slušaj, Harry — rekao je tiho — sljedećih nekoliko dana

— Ali, moj Bože, čovječe, toliki od tih .-ljudi su bez prigovo

— Donio je imena, gospodine veleposlanice. Nitko drugi

Molim vas, uñite! — Vozilo se zaustavilo,•• i Latham oklijevajući otvori vrata i

— Vjerojatno prenio s višeg mjesta... Čekaj malo. Ti imaš

— Meni bi bilo izuzetno teško povjerovati da se Harrva

— Znaju me još bolje u Washintonu. Mogao bih čak imati i

— Jeste li zaista tako pristojni, monsieur Latham? — upita

pojedinačnih imena, koja mogu doći kasnije... ovisno o okolnostima.

— Moj brat je donio popis imena, koliko, ne znam, simpati

načeti - načeti strahom.

se desnica i ljevica stalno sukobljuju.

— Ne ponašam se, stvarno. Dobar sam u ovome što radim,

U tom slučaju, možeš zaustaviti taksi, izaći, i ostati sam i

— Donio si pravu odluku, vjeruj mi.

je počeo od početka, s Harrvevim nestankom u Hausruck Alpama, njegovim

- To je izražavanje, zanemari. Čuo si pukovnika. Kako

neutralnost De Vriesovim osjećajima, stalno ga upozoravajući da će njegovo

— Washington mi je rekao da ste vjerojatno iscrpljeni, više

— Telefon? Rekao bih.

Posjetitelj je prošao hodnikom, prema dizalima. Ušao je u prvo slobodno i spustio

— Opasno je — reče Gerhardt Kroeger u Njemačkoj. —

— Ne. Ja sam Alexander Lassiter — bio sam Alexander

— Oh, Bože - reče Drew tiho, gledajući zapanjujuću sliku

bio brata na najstrašniji način, a ja sam izgubila muža... na najstrašniji način.

— Kažeš da bi Kroeger mogao biti saveznik, a ne neonacist

— Upravo sam ti rekao. Ti bi me odbio, a to bi bilo pogre

— Slažem se, ali mogu isto tako shvatiti i zašto se to do

Claude Moreau, pojavivši se niotkuda, ude u dvoranu za baccaru, a izraz njegovog

Rooteu ponekad bili nepodnošljivi; on je odslužio u Koreji, ne uz incidente, nego

— Da, znam. On je to časno preživio pa ću i ja tako. Što je

— Odbio si vojnu službu?

— Nikad nisi ispitao njihove, recimo to tako, poslovne ci

— Kako ćemo to izvesti?