Psihoterapija

Izv. prof. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić

Psihoterapija – povijest i definicija

Izv. prof. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić

 Povijesni razvoj psihoterapije
Religiozno-magijska terapija
• Stara koliko i ljudska kultura
• Vječnosti – osnovni smisao svih glavnih
religija
• Bolest – kršenje pravila prirode, društva,
duhovnog svijete
• Svrha liječenja – vratiti čovjeku unutarnju
harmoniju sa samim sobom, drugima i
duhovnim svijetom
• Moć liječenja je u natprirodnim izvorima
vezanim uz religijski sustav
• Instrument – specijalni rituali
• Posebno stanje svijesti liječnika i bolesnika
• Neki elementi prisutni i u znanstvenoj
psihoterapiji – hipnoza, katarza, smirivanje i
rasterećenje emocija, sugestija
Empirijsko-znanstvena psihoterapija
• 18. st. Mesmer – magnetizam
• 1872.g. Englez Daniel H. Tuke prvi put koristi
riječ psihoterapija – tehnike kojima se može
utjecati na čovjekovu psihu (hipnoza)
„Illustrations of the influence of the mind
upon the body”
• James Braid, kirurg – koristio hipnozu za
postizanje bezbolnosti u kirurškim zahvatima
• Charcot – eksperimentalna primjena hipnoze
• Breuer – katarza
• Freud – tehnika slobodnih asocijacija
• Provodi se s bolesnikom u nepromijenjenom
stanju svijesti, ali može uključivati hipnotička
stanja, snove, sanjarenja, slobodne
asocijacije
 Zajedničke karakteristike
religiozno-magijskih i empirijsko-znanstvena terapija

• Svrha je da bolesnik uspostavi sklad sa sobom

i s okolinom

• Osnivaju svoje djelovanje na vjerovanju

bolesnika i terapeuta da je liječenje empirijski
potvrđeno

• Terapeut crpi svoju snagu iz sustava

vjerovanja – znanstvena utemeljenost kod
liječnika iz zapadnih kultura ili natprirodne
snage kod religiozno-magijske terapije
 Povijesni razvoj empirijsko-znanstvene psihoterapije

1. Revolucija u psihoterapiji • Schultz – autogeni trening

• Jacobson – progresivna relaksacija
• Freud – psihoanaliza • Rogers – nedirektivna, klijent centrirana
• A. Adler – individualna psihologija psihoterapija

• CG Jung – analitička psihologija

2. Revolucija u psihoterapiji
• K. Horney – uloga socijalnih i kulturnih
čimbenika u nastanku neuroza
• Sullivan – dinamička psihoterapija • Pavlov, Skinnner, Wolpe – bihevioralna
• Henke – dubinska psihoterapija – terapija
neopsihoanaliza
• Dubois – sugestivna, persuazivna
psihoterapija
 Povijesni razvoj empirijsko-znanstvene psihoterapije

3. revolucija u psihoterapiji – „humanističke” – sloboda osobnog izražavanja, spontanost,

doživljavanje emocionalnog vrhunca, usmjerenost na tijelo

• Erich Fromm – neopsihoanaliza i humanističke filozofije

• Viktor Frankl – egzistencijalna psihologija i analiza te logoterapija
• Gestalt terapija - zasnovana na fenomenološkoj metodi i egzistencijalističkom pristupu
čovjeku, čovjek je sastavni dio okoline u kojoj živi i u kontaktu s okolinom konstantno
doživljava i zadovoljava različite potrebe, tijekom života događaju se prekidi u
organizmičkoj samoregulaciji te osoba počne inhibirati, potiskivati ili blokirati različite
aspekte sebe da bi se prilagodilo i takve mehanizme nastavi primjenjivati kroz život,
ciljevi u gestalt terapiji mogu biti povećanje svjesnosti, ponovno uspostavljanje
zaustavljenog procesa rasta, reagiranje na "sada i ovdje", donošenje vlastitih izbora i
preuzimanje odgovornosti za njih, razvijanje samopodrške te spremnost za traženje i
primanje pomoći i za pomaganje drugima.
 Definicija psihoterapije
Psihoterapija – grč. služiti duši
Psihoterapija je liječenje problema
emocionalne prirode psihološkim putem, u
kojem educirana osoba namjerno
uspostavlja profesionalni odnos s
bolesnikom u svrhu uklanjanja,
modificiranja ili ublažavanja intenziteta
postojećih simptoma te promjenom
poremećenih obrazaca ponašanja, kao i
poticanja pozitivnog rasta i razvoja ličnosti
(Wolberg)
• Liječenje
• Problemi emocionalne prirode
• Educirana osoba
• Psihološkim putem
• Odnos bolesnik-terapeut je srž
psihoterapijskog procesa
• Bolesnik/klijent
• Svrha je uklanjanje, modificiranje ili
ublažavanje postojećih simptoma
• Promjena poremećenih obrazaca ponašanja
• Poticanja pozitivnog rasta i razvoja ličnosti
 Druge definicije psihoterapije

• Liječenje emocionalnih problema i poremećaja ličnosti

psihološkim sredstvima
• Primjena psiholoških mjera u liječenju bolesnih ljudi
• Planirana i sustavna primjena psiholoških zakona i teorija
radi uklanjanja mnoštva ljudskih bolesti i poremećaja,
posebno onih koji su psihogenog podrijetla
• Put kojim se uz terapeutovu pomoć bolesniku osiguravaju
nova životna iskustva koja mogu dovesti do zdravlja
• Uključuje sve vrste i načine primjene psiholoških
sredstava radi postizanja povoljne psihosocijalne
promjene
• Povjerljiv, emocionalno nabijeni odnos između
educiranog terapeuta/liječnika i bolesnika
 Značajke psihoterapije

• Emocionalno intenzivan odnos pun povjerenja, bolesnik

si dopušta da postane ovisan o terapeutovoj pomoći

• Milje u kojem se terapija odvija pojačava bolesnikovu

vezu s terapeutom – ustanova, soba s knjigama, fotelja,
diplome – terapeutova soba je mjesto sigurnosti, tajne se
neće otkriti, bolesnik se usudi postati svjestan svojih
konflikata i prihvatiti misli i osjećaje koje je izbjegavao
potiskivanjem

• Teorijski model ili sustav vjerovanja koje objašnjava

nastanak simptoma i određuje postupke za njihovo
uklanjanje

• Aktivno sudjelovanje bolesnika i terapeuta

 Psihoterapija – običan razgovor ili nešto više....?

• emocionalna veza između terapeuta i bolesnika čine

osnovu svih psihoterapijskih metoda

• instrument – riječi i drugi oblici komunikacije

• pomoćna sredstva – slikanje, kreativno stvaranje,

glazba, ples, pokret

• bavi se sadržajem simptoma i njegovim značenjem za

život klijenta/bolesnika (npr. čega se boji kad je
anksiozan, zašto je depresivan)
 Terapijske funkcije psihoterapije
1. Terapijski odnos 4. Emocionalno buđenje
• Smanjuje se osjećaj izolacije • Iskustveno učenje
• Slične sustave vjerovanja • Otkića ugodna ili neugodna
iskustva
2. Nada za pomoć
• Motivira bolesnika da dolazi 5. Povećanje bolesnikova osjećaja moći
• Snažna sila liječenja • Povećava samokontrolu i vlastitu
• Konkretna očekivanja djelotvornost

3. Kognitivno i iskustveno učenje

• Informacije o problemu 6. Ponavljanje, sažimanje i prorada
• Emocionalno iskustvo - rasterećenje prošlosti, • Generalizacija terapijskih ciljeva
otkrivanje uzroka problema, iskrivljenja u
interperonalnim komunikacijama
• Samoopažanje, transferne reakcije
• Terapeut i članovi grupe kao modeli
 Putevi odvijanja i djelovanja psihoterapije
• Dijalog
• Razgovor – umijeće slušanja (teraput)
• U kontekstu emocionalne veze bolenik-
terapeut
• Ili neverbalna komunikacija – crtež,
pokret....
1. Utjeha i potpora
2. Katarza – smirivanje nagomilanih emocija u
povjerljivom odnosu bolesnik-terapeut
3. Edukacija i identifikacija preko
uzora/modela
4. Uvid u vlastita nastojanja, želje, potisnute
potrebe i osjećaje
5. Učenje novih, prikladnijih oblika ponašanja
6. Sugestija – utjecaj preko emocija uz
zaobilaženje racionalnog dijela ličnosti zbog
terapeutovog superiornog položaja,
držanja, znanja i umijeća
 Djelotvornost psihoterapije

1. Ličnost bolesnika
• Veća zrelost ega korelira s boljim
terapijskim uspjehom
• Jače početno emocionalno oštećenje uz
manju devijaciju u ponašanju korelira s
poboljšanjem u psihoterapiji
• Spol i materijalni status nemaju značajan
utjecaj na uspjeh psihoterapije

2. Ličnost terapeuta
• Emocionalna toplina, sposobnost empatije
• Idealni terapeut – komunikativan, spreman na
autoopservaciju, sposoban za zrele
interpersonalne odnose i kontrolu
 Djelotvornost psihoterapije

3. psihoterapijska tehnika

• Teorijski okvir Odnos s

• Psihoterapijski odnos terapeutom Motivacija
30% 40%

• Psihoanaliza – uvid u nesvjesno

• Nedirektivna tehnika – empatijsko
Tehnika
razumijevanje 15%
• Bihevioralna terapija – učenje novih i Očekivanja
eliminacija neželjenih obrazaca 15%
ponašanja
 Psihoterapijske tehnike - sistematizacija
Prema procesu i načinu djelovanja
• Individualna psihoterapija
• Grupna psihoterapija
• Direktna sugestija – heterosugestija u hipnozi
ili autosugestija
• Bihevioralna terapija
• Dubinsko-psihologijski orijentirane
kompleksne tehnike – autogeni trening
• Humanističke tehnike - gestalt terapija,
transakcijska analiza, terapija primarnim
krikom i dr.
Prema terapijskom cilju
• Suportivna psihoterapija – jačanje i
podupiranje postojećih obrambenih snaga i
stvaranje novih oblika ponašanja kako bi
čovjek sačuvao kontrolu nad sobom i
prilagodio se uvjetima okoline
• Reedukativna psihoterapija – bolesnik se uči
bolje koristiti svojim sposobnostima i
mogućnostima
• Rekonstruktivna psihoterapija – duboke
promjene u strukturi ličnosti
 Psihodinamska ili psihoanalitička psihoterapija
• Utemeljio je S. Freud
• Bazirana na psihodinamskoj teoriji
• Cilj – uklanjanje simptoma te restrukturacija i
integracija ličnosti
• Misli, osjećaji i ponašanje nisu slučajni već su
rezultat psihičkih procesa koji imaju svoje
ishodište u nesvjesnom
• Nesvjesno – mentalni sadržaji koji nisu
dostupni svjesnom znanju u određenom
trenutku, očituju se kroz omaške, snove,
slobodne asocijacije
• Čovjek kao nagonsko biće – osnovni pokretač
funkcioniranja su nagoni Eros i Tanatos
• Uvid - širenje svijesti o samom sebi
• Otpori – snage u pacijentu koje se protive
promjeni
• Transfer – prijenos osjećaja, misli i ponašanja
usmjernim prema značajnim osobama u
prošlosti prema terapeutu
• Kontratransfer – emocionalna reakcija
terapeuta prema pacijentu
• Interpretacija – glavna terapijska aktivnost
kojom terapeut pacijentu pomaže da stekne
uvid u nesvjesne ili predsvjesne sadržaje –
prevođenje nesvjesnog u svjesno