- U Draženu Bogopenecu, ocu župana Miltena, treba tražiti rodonačelnika porodice

Sankovića
- Bogopenec – Bogopanec – Bogopanac – Bogopanci i Bogopankovići
- Milten Draživojević – pljačkao ljude u Dubrovniku; prvi put se pominje 1332. kao
pristalica bosanskog bana (Hum: Dušan vs. Stjepan II); 1335. župan Milten i njegov sin
Sanko, za koje se kaže da su iz Zagorja, smatrani su za ljude bosanskog bana; 1336. za
vojvodu Ružira i Miltena kaže se da su kraljevi ljudi, a to pokazuje i to što se u jesen iste
godine kralj Dušan zalagao da dođe do izmirenja između srpskih feudalaca i Dubrovačke
republike, kojom prilikom su naročito istaknuta ova dva nemirna feudalca; posljednji put
se spominje 1343.
- Sporovi sa susjedima kada se radilo o pljačkanju i nadoknadi štete rješavali su se obično
putem stanka.
- Za Miltena i njegovog sina Sanka kaže se da su iz Zagorja, a 1336. godine, za ljude
župana Sanka kaže se da su također iz Zagorja.
- Mavro Orbini zna da je Sankov otac, koga on naziva „Mladenom“, bio iz Zagorja.
- Iz Zagorja i oblasti Nevesinja Sankovići su se postepeno spuštali prema moru,
zadržavajući i dalje svoje prvobitne posjede kao centar.
- Župan Milten imao je dva sina: Sanka, po čijem je imenu ova porodica dobila ime,
Gradoja i kćerku Radaču.
- Kaznac Sanko je svakako najzaslužniji za jačanje ove porodice i njeno teritorijalno
širenje.
- Prvi put se spominje 1335. godine; primljen je za građanina Dubrovnika 1348. i istog
dana Malo vijeće je odlučilo da mu se daju tkanine kao poklon i to u vrijednosti od 40
perpera.
- Držanje ne samo Sankovo nego i njegovih potomaka bilo je uglavnom prijateljsko prema
susjednoj Republici, što je koristilo i jednoj i drugoj strani.
- Značajno je da su Dubrovčani tada, 1348. godine, označili župana Sanka kao plemića
bosanskog bana. Od tog vremena Sankovići nisu više mijenjali svoju orijentaciju.
- Pobuna Sanka Miltenovića protiv bosanskog bana 60-tih godina nije imala značajnije
posljedice.
- Ojačana centralna vlast u Bosni bila je za Sankoviće značajnija nego srpski car, stalno
zabavljen na drugoj strani.
- Dubrovnik vs. Knez Vojislav Vojinović – Dubrovčani zovu Sanka u pomoć.
- Godine 1362. Sankov brat Gradoje bio je zarobljen od strane dalmatinsko-hrvatskog
bana.
- Ban je tražio da mu se da 5000 dukata i izruči njegov sluga zarobljen od strane Sanka.
- Cijela suma je isplaćena početkom oktobra iste godine.
- U ovo doba Sanko Miltenović je značajna ličnost ne samo ako ga posmatramo sa
stanovišta Dubrovčana, kao njihovog susjeda i gospodara oblasti koja je bila od velikog
trgovačkog značaja za njih, nego i sa stanovišta politike bosanskog bana.
- Njegov je ugled očigledno u vezi sa porastom njegove moći.
- U ljeto 1366. on je bio kaznac, a tu titulu upotrebljavaju Dubrovčani u svojim odlukama
od 5. novembra iste godine.
- S obzirom na to da je Sanko Miltenović bio ugledna ličnost na dvoru bosanskog bana i
feudalac, čije su zemlje zahvatale značajne oblasti na lijevoj obali Neretve, njegovo
prelaženje na stranu banovih protivnika bilo je velika prepreka sređivanju unutrašnjih
prilika u Bosni.
- U februaru 1366. Dubrovčani Sanku preporučuju svoje trgovce, ističući da u njega i
Dabišiće naročito polažu nadu, više nego u ostale feudalce.
- Sam ban Tvrtko je boravio kod Sanka u julu 1366. godine, kuda mu Dubrovčani šalju
svog poslanika.
- Augusta 11. 1366. Sanko je među prvima svjedok na povelji bana Tvrtka kojom on daje
grad Soko Vukcu Hrvatiniću.
- Dubrovčani su 18. septembra 1366. Sanku isplatili mogoriš, što znači da je tada Sanko
bio gospodar Popova Polja, jer je to u praksi bila osnova za sticanje prava na mogoriš.
- Ujedno to pokazuje da je Sanko bio u dobrim odnosima sa bosanskim banom, jer je
poznato da su Dubrovčani uvijek obustavljali isplatu danka čim bi se saznalo za bilo
kakve nerede.
- Tek početkom novembra 1366. godine znamo da je došlo do nekih neslaganja između
bana Tvrtka i njegovog kaznaca, kada su Dubrovčani odmah pohitali da svome susjedu
ponude diplomatske usluge ne bi li na taj način spriječili veće komplikacije u zaleđu.
- Hroničar Rastić zna da je Sanko učestvovao zajedno sa banovim rođakom Dabišom u
pobuni protiv bana.
- Kaže da su pobunjenici zauzeli neke oblasti, ali kada nisu mogli da se odupru banu
Tvrtku, povukli su se u Dubrovnik.
- Kada je Tvrtko zatražio da mu se predaju izbjeglice, Dubrovčani su se požurili, prema
kazianju Rastića, da ga pozovu u grad, gdje će se o svemu sporazumjeti.
- Rastić dalje izlaže da je Tvrtko bio u Dubrovniku, gdje je učinjen pokušaj da se ban
izmiri sa svojim odmetnicima.
- Međutim, Sanko se nije izmirio sa banom, nego je prišao Nikoli Altomanoviću, zbog
čega mu je Republika slala Mihajla Bobaljevića da ga odvrati od tog saeza i pokuša
da izmiri sa banom.
- Navodeći ko je sve učestvovao u pobuni protiv bana Tvrtka, Obrini pominje i Sanka.
- Kada se ban obračunao sa pobunjenicima, Orbini kaže da je on opljačkao i Sankovu
oblast i oblast njegovih pristalica. Kako Sanko nije imao dovoljno snage da mu se
odupre, a bojao se da mu padne u ruke, pobjegao je u Dubrovnik.
- Poznato je da je Tvrtko u proljeće 1367. godine ratovao protiv pobunjene vlastele i svoga
brata Vuka, i to u oblasti istočne Hercegovine i zaleđu Dubrovnika. Baš iz toga razloga je
veoma interesantno držanje Sanka Miltenovića, za koga smo vidjeli da je imao neslaganja
sa banom. Već i sama činjenica da se ratovalo na ovoj teritoriji ukazuje u izvjesnom
smislu da je i kaznac Sanko tu mogao imati nekakvu ulogu. – nedostatak izvora za 1367.
godinu.
- Nesumnjivo je da Dubrovčani nisu odobravali stav Sanka Miltenovića. Njegovo
odmetanje bilo im je u prvom redu nezgodno zbog geografske blizine njegovog područja
i ometanja normalne trgovačke djelatnosti, a bojali su se i eventualnih većih komplikacija
na domaku svoga grada.
- O tome kako su se dalje razvijali odnosi između bosanskog bana i kaznaca Sanka tokom
1367. godine veoma smo slabo obaviješteni.
- Na povelji kojom Tvrtko potvrđuje posjede knezu Pavlu Vukoslaviću i njegovim
potomcima 1367. godine nalazimo na prvom mjestu kaznaca Sanka iz Bosne.
- Izmirenje bana Tvrtka i Sanka može se staviti u vrijeme između 1. juna i 7. septembra
1367. godine.
- Krajem 1368. odmetnuo se Sanko ponovo od svog „prirodnog gospodara“ i prešao na
stranu Nikole Altomanovića, koji je krajem oktobra 1368. osvojivši oblast svoje strine
Goislave prodro do samih dubrovačkih granica.
- Novembra 27. dubrovčani šalju svog poslanika Sanku u savjetodavnoj misiji, koja je
ostala bez rezultata i iza koje je slijedila nova akcija. Ponovo poslati dubrovački poslanik
Mihajlo Bobaljević trebalo je da Sanku predoči sve opasnosti koje mu može donijeti
savez sa županom Nikolom i da ga privoli da se pomiri sa banom, a u isto vrijeme da mu
ponudi gostoprimstvo Republike za slučaj da ga Altomanović napadne.
- Sanko je pristao na pregovore sa banom Tvrtkom i na posredništvo Dubrovnika, ali
i ova akcija nije dala očekivane rezultate.
- Po Rastiću, Dubrovčani su još jednom pokušali da intervenišu u pravcu izmirenja
Sanka i bana preko svog poslanika Givo Longo, ali bez uspjeha, tako da je došlo do
oružanog sukoba između njih i do Sankova izgnanstva.
- Dubrovčani su poslali dva svoja plemića da prihvate porodice povijeđenih, Sanka i
Dabiše.
- Kada se bosanska vojska povukla, Sanko je napustio Dubrovnik, dok je porodicu još
uvijek ostavio u gradu.
- On se izmirio sa banom i kada je N. Altomanović napao Dubrovnik, on je predvodio
bosansku vojsku koja je operisala na strani Dubrovnika.
- On je u jednoj borbi i poginuo, pošto se borio kako to priliči jednom vođi njegovih
osobina, zaključuje Rastić.
- Orbini također zna da je Sanko napustio prijateljstvo sa Nikolom Altomanovićem i da se
pomirio sa Tvrtkom.
- On čak zna da je Sanko dobio od bana jedan mali kraj kod Nevesinja, a da je ostali
dio Huma podijelio bosanskoj i humskoj vlasteli.
- Navodi da je Sanko poginuo u borbi protiv Nikole Altomanovića u Trebinju, i to iz
svoje nepažnje. Kao mrtav pominje se 17. jula 1372. godine.
- *NEKROPOLA SANKOVIĆA U SELU BISKUPU KOD KONJICA
- M. Vego smatra da je grob Sanka u nekropoli Sankovića u Biskupu kod Konjica, a jedan
od dokaza njegove tvrdnje je što se na cjevanici pokojnikove noge mogu vidjeti dva ureza
od mača, što se dovodi u vezu sa Sankovom pogibijom u borbi protiv župana Nikole.
- Približnu sliku o ekonomskim vezama Dubrovnika i zaleđa vidimo kroz inetnzivne
odnose Sankovih ljudi sa pojedinim Dubrovčanima. Najčešće su u pitanju kupoprodajni
ugovori, a Vlahe srećemo u uobičajenoj ulozi prenosilaca robe pojedinih trgovaca ili kako
primaju stoku Dubrovčana na pašu.
- Da je Sanko Miltenović ostao Republici u uspomeni kao prijatelj, vidimo iz kasnijeg
vremena kada Dubrovčani vojvodi Radiču, njegovom sinu, naročito apostrofiraju to
prijateljstvo.
- Činjenica da je u selu Biskupu kod Konjica pronađena nekropola Sankovića sa 16
grobova svakako znači da se tu nalazio centar porodičnih posjeda.
- Čak i posljednji član ove porodice, vojvoda Radič, iako je imao posjede koji su se
prostirali do mora, držao je svoj dvor u Zaborinima, nedaleko od Biskupa.
- Mavro Orbini zna da je Sanko držao cio kraj od mora do Nevesinja i Konjica sa cijelom
Vlaškom.
- Pored Orbinija, i Lukarević zna da je Nevesinje pripadalo Sanku.
- Pouzdano znamo da je S. Miltenović posjedovao Dabarsko Polje, Trusinu, Popovo Polje.
- Sanko je često boravio u Primorju. Znamo da je boravio u Kurilu, današnjem Petrovom
Selu i Slanom.
- Od posebnog je interesa da se utvrdi kada su Sankovići došli u posjed Konavala. Marta
10. 1370. pominje se Radoslav Vukoslavić iz Konavala kao Sankov čovjek. Tri godine
kasnije (1373), u Ljutoj u Konavlima ljudi Gradoja, Sankovog brata, opljačkali su jednog
Dubrovčanina. Treba odmah istaći da je iz više razloga poznato da je u to vrijeme Nikola
Altomanović bio gospodar Konavala. Novembra 1369. on je u Vitaljini izdao razrješnicu
Brajanu Nenadiću i njegovoj braći, a tokom 1371. i 1372. on je imao u Konavlima svog
kefaliju Obrada. Poznato je isto tako da su kasnije Konavli pripadali Balšićima, a onda
kralju Tvrtku. S obzirom na iznijete činjenice nismo u stanju ništa bliže da kažemo o
tome kada su Sankovići zadobili Konavle. Oni su svakako još za života kralja Tvrtka
morali biti posjednici ove župe, pošto su 17. marta 1391. godine počeli pregovore za
njihovu prodaju Dubrovčanima.
- Pošto se posjedi Sankovića nisu nikada proširili u pravcu Trebinja ili na jug
Dubrovnika, nesumnjivo je da Konavli nisu mogli činiti jedinstvenu cjelinu sa
 ostalim njihovim posjedima, u čemu, mislimo, treba tražiti razlog njihovoj prodaju
Dubrovčanima 1391. godine.
- Prema tome, možemo konstatovati da je kaznac Sanko držao prostranu oblast od
gornje Neretve preko Nevesinjskog, Trusinskog i Dabarskog polja, Popova sve do
mora.
- Kao najbližeg saradnika Sanka Miltenovića srećemo kneza Milšu Upornicu. Sudeći po
poslovima koje je obavljao, bio je povjerljiva ličnost na dvoru humskog velikaša. On je
obavljao poslove finansijske prirode za svoga gospodara, bio je Sankov poslanik kada je
ovaj posredovao za mir između kneza Vojislava i Dubrovnika. Poznat nam je samo jedan
njegov brat po imenu Medoš.
- Na dvoru Sankovog sina Radiča, njegov sin Budislav Uporničić je igrao sličnu ulogu
kao i njegov otac nekoliko decenija ranije.
- Iako se neki ljudi S. Miltenovića pojavljuju na istim funkcijama i za vrijeme njegovih
sinova, to nije slučaj sa M. Upornicom. Njegov nestanak sa historijske pozornice nije
nam bliže poznat. Pouzdano je samo to da se poslije smrti svoga gospodara ni on više ne
pominje.
- Kazanac Sanko je imao dva pisara. Jedan od njih, Mileta, preživio je svoga gospodara i
radio onda prvo na dvoru njegovog sina Beljaka, dok nije postao za vrijeme vojvode
Radiča logtet.
- O Gradoju, drugom sinu župana M. Draživojevića, imamo mnogo manje podataka nego o
Sanku.
- Rbio je zarobljen od strane dalmatinsko-hrvatskog bana u proljeće 1362. godine i
Dubrovačka se republika vrlo živo angažovala da ga oslobodi. Tek oktobra te godine
isplaćena je u cjelosti suma koju je zahtijevao ban i to uz pomoć Republike.
- Godine 1363. bio je dužnik Nikole Saračića.
- Gradoje nije bio Dubrovčanima ugodan susjed. On ih je sa svojim ljudima često
uznemiravao i pljačkao baš kao i njegoi prethodnici.
- Jurek Glava se žalio 27. juna 1371. da su ga u Trusini opljačkali Gradojevi ljudi.