Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika
The Graham Effect

ELLE KENNEDY

DNEVNICI S KAMPUSA

S engleskog prevela
Dora Erceg

2
 Knjige.Club Books

PROLOG
GIGI

Je li on slavan ili tako nešto?

Prije šest godina
Kad sam bila mala, jedan me tatin prijatelj pitao što želim biti kad
odrastem.
Ponosno sam odgovorila: „Stanleyjev kup.“
Imala sam četiri godine i mislila sam da je taj kup osoba. Naime, iz svih
onih razgovora odraslih ljudi oko mene izvukla sam zaključak da moj
tata osobno poznaje Stanleyjev kup (i da ga je sreo nekoliko puta), što je čast
koja pripada samo najvećoj eliti. A to je značilo da je Stanley, tko god da je
taj slavni čovjek, sigurno nekakva legenda. Fenomen. Osoba u koju se svi
trebaju ugledati.
A ne u mojeg tatu, pišljivog profesionalnog sportaša. Ili u moju mamu,
običnu nagrađivanu autoricu pjesama.
Planirala sam postati Stanleyjev kup i osvojiti cijeli vražji svijet.
Ne sjećam se tko mi je uništio iluziju. Vjerojatno moj brat blizanac Wyatt.
On je bezobzirni uništavač iluzija.
No šteta je učinjena. Kad smo bili mali, tata je Wyattu dao normalan, već
iskušani i provjereni nadimak, „Majstor“, dok mene svi zovu Stanley. Ili Stan,
onda kad im se ne da izgovarati cijelu riječ. Čak i mami, koja se pretvara da
joj idu na živce odbojni nadimci iz hokejaškog okruženja, katkad izleti. Prošli
je tjedan za večerom zamolila Stanleyja da joj doda krumpire. Zato što je
izdajica.
A jutros je na popis dodan još jedan izdajica.
„Stan!“ vikne glas s druge strane hodnika. „Idem po kavu za tvog tatu i
druge trenere. Želiš li ti nešto?“
Okrenem se i ljutito pogledam tatinog pomoćnika. „Obećao si da me nećeš
tako zvati.“
Tommy je dovoljno ljubazan da pokaže kajanje. Ali brzo odbaci tu
ljubaznost. „Dobro. Ne krivi glasnika, ali možda je vrijeme da prihvatiš
činjenicu da vodiš bitku u kojoj ne možeš pobijediti. Želiš li moj savjet?“
„Ne želim.“
3
 Knjige.Club Books

„Prihvati taj nadimak, dušo moja predivna.“

„Nema šanse“, progunđam. „Ali prihvatit ću ‘dušo moja predivna’. Nastavi
me tako zvati. Osjećam se profinjeno, ali i moćno.“
„Može, Stan.“ Smijući se mojem bijesnom licu, pita me: „Kava?“
„Ne. Ali hvala.“
Tommy odskakuće. On je klupko neiscrpne energije. Mislim da tijekom
ove tri godine koliko radi kao tatin pomoćnik nije odmorio ni pet
minuta. Vjerojatno ni u snu nije miran.
Nastavim niz hodnik do ženske svlačionice, gdje brzo zbacim tenisice i
obujem klizaljke. Sat pokazuje pola osam, što znači da imam dovoljno
vremena za jutarnje zagrijavanje. Kad započne kamp, uslijedit će kaos. A
dotad imam klizalište samo za sebe. Samo ja i svježi sloj prekrasnog, čistog
leda, neokrnjenog oštricama koje će ga uskoro izgrebati.
Čistilica završava posljednji krug kad dođem na klizalište. Udahnem
najdraži miris na svijetu; miris oštrog hladnog zraka i poda obloženog
gumom. Metalni miris mojih tek naoštrenih klizaljki. Teško je opisati koliko
je dobar osjećaj udahnuti to sve.
Izađem na led te sporo i lijeno otkližem dva kruga. Uopće ne pripadam
ovom juniorskom kampu, ali tijelo mi ne dopušta da mijenjam rutinu. Otkad
znam za sebe, budim se rano kako bih mogla vježbati nasamo. Katkad si
zadam neke jednostavne vježbe. Katkad samo kližem bez cilja.
Dok traje hokejaška sezona, tijekom koje moram ići na prave treninge,
pokušavam se ne preopteretiti samostalnim klizanjima. Ali ovaj tjedan nisam
ovdje da igram, već da pomognem tati. Stoga me ništa ne sprječava da
izvedem puni sprint uza zid.
Kližem žustro i brzo, zatim odletim iza gola, izvedem oštri zaokret i
ubrzam prema plavoj liniji. Kad usporim, srce mi lupa toliko glasno da
nakratko priguši glas koji dopire s klupe domaće ekipe.
„...biti ovdje!“
Okrenem se i spazim tipa otprilike mojih godina.
Prvo primijetim njegov mrki pogled.
Zatim primijetim da je zapanjujuće zgodan i unatoč tom mrkom pogledu.
Njegovo lice spada među one privlačne na koje namrštenost nema
nikakve estetske posljedice. Zapravo ga samo čini zgodnijim. Daje mu onaj
grubi, buntovnički izgled.
„Hej, jesi li me čula?“ Glas mu je dublji nego što očekujem. Zvuči kao da bi
trebao pjevati country balade na nekom trijemu u Tennesseeju.
Izađe kroz niska vrata i klizaljkama dodirne led.

4
 Knjige.Club Books

Shvatim da je visok. Nadvije se nada mnom. Mislim da još nisam vidjela

oči takve plave nijanse. Nevjerojatno su tamne. Čelično safirne.
„Molim?“ pitam, pokušavajući ne zuriti. Kako je moguće da je netko ovako
privlačan?
Crne hokejaške hlače i sivi dres pristaju njegovom visokom tijelu. Pomalo
je žgoljav, ali s petnaest ili šesnaest godina već je građen kao hokejaš.
„Rekao sam da ne bi trebala biti ovdje“, zareži.
Odjednom se trgnem iz misli. Aha, dobro. Lik je kreten.
„A ti bi trebao?“ pitam ga. Članovi kampa imaju trening tek u devet.
Sigurna sam jer sam pomogla Tommyju fotokopirati rasporede za pakete
dobrodošlice.
„Da. Prvi je dan hokejaškog kampa. Došao sam se zagrijati.“
Odmjeri me tim privlačnim očima. Moje uske traperice, ljubičastu
sportsku majicu i svijetloružičaste štucne.
Podignuvši obrvu, nadoda: „Očito si pobrkala datume. Umjetničko
klizanje počinje idući tjedan.“
Pogledam ga ispod oka. Još je veći kreten nego što sam mislila.
„Zapravo, ja...“
„Ozbiljno, princezice“, prekine me, a glas mu je napet. „Nema razloga da
budeš ovdje.“
„Princezice? Jesi li se ikad pogledao u ogledalo?“ uzvratim mu. „Ti si taj
koji izgleda kao ušminkani princ.“
Naživcira me razdraženost koja mu se vidi na licu. A tek taj samodopadni
sjaj u njegovim očima. To učvrsti moju odluku da se poigravam njime.
Misli da ne pripadam ovdje? I naziva me princezicom?
Da... ma ljubazno te molim da odjebeš, kretenu.
Gledajući ga nedužno, zavučem dlanove u stražnje džepove. „Žao mi je, ali
ne idem nikamo. Moram vježbati okrete i skokove, a koliko vidim“ - mahnem
prema golemom praznom klizalištu - „ima mjesta za nas oboje. A sad me
ispričaj, princezica se zbilja mora vratiti treningu.“
Opet se namršti. „Nazvao sam te tako jer ne znam kako se zoveš.“
„A nije ti palo na pamet da me pitaš?“
„Dobro.“ Promrmlja neki zvuk. „Kako se zoveš?“
„Ne tiče te se.“
Podigne ruke. „Kako god. Želiš ostati? Ostani. Daj si oduška sa skokovima.
Ali nemoj mi doći plačući kad dođu treneri i šutnu te odavde.“
Zatim otkliže, ukaljavši moj blistavi led uočljivim tragovima svojih
klizaljki. Otiđe u smjeru kazaljke na satu pa iz inata krenem u suprotnom

5
 Knjige.Club Books

smjeru. Kad prođemo jedno poliraj drugog, ljutito me pogleda. Nasmiješim

mu se. A zatim iz obične pakosti izvedem niz sjedećih okreta. Dok čučim na
jednoj nozi, drugu nogu ispružim ispred sebe, što znači da mu je ravno na
putu. Začujem glasni uzdah, a onda se okrene u drugom smjeru da me
izbjegne.
Kao mala neko sam se vrijeme bavila umjetničkim klizanjem. Nisam bila
dovoljno dobra - ili dovoljno zainteresirana - da nastavim, ali tata je
stalno govorio da ću imati koristi od tog iskustva. I imao je pravo. Hokej se
temelji na fizičkom nadmetanju, ali umjetničko klizanje zahtijeva više
elegancije. Nakon samo mjesec dana učenja osnova znatno sam poboljšala
ravnotežu, brzinu i pozicioniranje tijela. Usavršavanje kontroliranja klizaljki
učinilo me boljom klizačicom. Boljom hokejašicom.
„Dobro, ozbiljno sad, makni mi se s puta.“ Komadići leda odbiju se od
njegove klizaljke, kojima je strugao po terenu kako bi se zaustavio.
„Dovoljno mi je to što moram dijeliti klizalište s tobom. Barem imaj malo
jebenog poštovanja i odmakni se, princezice.“
Ustanem iz čučnja i prekrižim ruke. „Ne zovi me tako. Zovem se Gigi.“
Frkne. „Pa naravno. Pravo ime za klizačicu. Da pogodim. Skraćeno je od
nečeg ženskastog i neobičnog kao što je... Georgia. Ne. Gisele.“
„Nije skraćeno ni od čega“, odgovorim ravnodušno.
„Ozbiljno? Zoveš se Gigi?“
„Zar zbilja kritiziraš moje ime? Kako se ti zoveš? Sigurno nekako frajerski.
Braden ili Carter.“
„Ryder“, promrmlja.
„Pa naravno“, oponašam ga, nasmijavši se.
Na licu mu se prvo vidi bijes, a zatim se pretvori u frustraciju. „Samo mi
se makni s puta.“
Kad mi okrene leđa, nacerim mu se i izbeljim. Ako će ovaj kreten ometati
moj dragocjeni jutarnji trening na ledu, onda ga barem mogu
provocirati. Stoga sam iznimno nametljiva. Ubrzam i raširim ruke, a zatim
izvedem još jedan niz okreta.
Čovječe, umjetničko je klizanje baš zabavno. Zaboravila sam koliko.
„Dobro, sad ćeš vidjeti svoje“, začuje se Ryderov podrugljivi glas. S prizvukom
zadovoljstva.
Usporim, začuvši glasno odjekivanje koraka iza dvokrilnih vrata na kraju
klizališta.
„Bolje ti je da zbrišeš odavde, Gisele, dok nisi naljutila Garretta Grahama.“
Dokližem do Rydera i pravim se glupa. „Kojeg Garretta?“
„Zajebavaš me? Ne znaš tko je Garrett Graham?“

6
 Knjige.Club Books

„Je li on slavan ili tako što?“

Ryder zuri u mene. „On je hokejaška zvijezda. Ovo je njegov kamp.“
„Aha. Da. Mene zanimaju samo klizači.“
Zabacivši svoj konjski rep, otkližem od njega. Želim izvesti još jedan
pokret, najviše zato što me zanima sjećam li se još onoga što sam učila.
Ubrzam. Uspostavim ravnotežu. Nemam zubac na vrhu jer nosim
hokejaške klizaljke, no ovaj skok ni ne zahtijeva odguravanje s njega.
Skrenem, dobivši zamah kad uzletim s ruba klizaljke, i zarotiram se u zraku.
Slijetanje je užasno. Tijelo mi nije pravilno postavljeno. Previše se
zarotiram, ali nekako uspijem izbjeći pad na lice. Zadrhtim zbog potpunog
nedostatka gracioznosti.
„Gigi! Kojeg vraga radiš? Zar pokušavaš slomiti gležanj?“
Okrenem se prema plelksiglasu, gdje moj otac stoji udaljen otprilike šest
metara, mršteći mi se. Na sebi ima bejzbolsku kapu, majicu kratkih rukava
s logom kampa i zviždaljku oko vrata, a u ruci drži šalicu pjenaste
kave. „Oprosti, tata“, viknem smeteno. „Malo sam se zafrkavala.“
Začujem prigušeni zvuk. Ryder mi se primakne, a plave mu se oči
zatamne.
Nagnem glavu da mu uputim nedužni smiješak. „Što je?“
„Tata?“ zareži si u bradu. „Garrett Graham ti je tata?“
Ne mogu suzdržati smijeh zbog njegove ogorčenosti. „Ne samo to. Danas
sam mu pomoćnica na vašem treningu.“
Oči mu se suze. „Ti si hokejašicaa?“
Potapšam ga po ruci. „Bez brige, prinče, neću biti prestroga.“

7
 Knjige.Club Books

Transkript emisije Kraljevi hokeja

Izvorni datum prikazivanja: 28. srpnja

© Mreža za prijenos sportskih sadržaja

JAKE CONNELLY: Kad smo kod potpunih katastrofa, ovo je savršen

prijelaz na sljedeći segment. Velike novosti dolaze iz svijeta sveučilišnog
hokeja: spajanje Briara i Eastwooda. Govorim o tvom bivšem sveučilištu, G.
GARRETT GRAHAM: I moja se kći školuje ondje. To je obiteljska tradicija.
CONNELLY: Na ljestvici od jedan do deset - pri čemu je jedan katastrofa,
a deset apokalipsa - koliko je ovo loše?
GRAHAM: Pa. Nije baš dobro.
CONNELLY: Rekao bih da je to eufemizam.
GRAHAM: Da. Ali analizirajmo malo. Zaboravimo činjenicu da je ovo
nešto bez presedana - spajanje dviju hokejaških momčadi iz prve divizije?
Neviđeno. Ali mislim da bi moglo biti i određenih prednosti. Chad Jensen
dobit će vrhunsku ekipu. Mislim, Colson i Ryder na istom popisu? A da ne
spominjem Demainea, Larsena i Lindleyja. I Kurtha na golu. To je
nezaustavljiva ekipa.
CONNELLY: Na papiru, da. A ja ću prvi nekoga pohvaliti ako to zaslužuje.
Chad Jensen najuspješniji je trener sveučilišnog hokeja. Otkad radi na Briaru,
čak dvanaest puta odveo je svoju momčad među najbolje četiri, a pobijedio
je sedam puta. Drži rekord u broju osvojenih prvenstava...
GRAHAM: Plaća li ti punac da ga ovako hvališ ili mu se besplatno ulizuješ?
CONNELLY: Kaže čovjek koji je pod vodstvom Jensena osvojio tri od tih
sedam prvenstava.
GRAHAM: Da, dobro. Obojica smo pristrani. Šalu na stranu, Jensen je
čarobnjak, ali čak ni on ne može izbrisati desetljeća žestokog suparništva i
mržnje. Briar i Eastwood godinama su u sukobu. I sad se odjednom očekuje
da ti dečki surađuju?
CONNELLY: Čeka ga zahtjevan posao, istina. Ali kao što si rekao, ako
uspiju, ako postanu prava momčad? Gledat ćemo nešto čarobno.
GRAHAM: Ili to, ili će netko nekoga ubiti.
CONNELLY: Uskoro ćemo saznati.

8
 Knjige.Club Books

1. POGLAVLJE
GIGI

Čarolija kurca droljastog nevaljalca

Hokejaš nije samo osoba koja igra hokej.

Osoba koja igra hokej pojavi se na klizalištu sat vremena prije utakmice,
obuje klizaljke, odigra tri trećine, presvuče se u svakodnevnu odjeću i
pojuri doma. Mi hokejaši za hokej živimo. Treniramo stalno. Svoje vrijeme
ulažemo. Dolazimo dva sata prije utakmice da usavršimo svoju igru.
Mentalno, fizički i emotivno. Radimo na kondiciji i snazi, naprežemo svoja
tijela do krajnosti. Posvećujemo svoj život sportu.
Igranje na sveučilišnoj razini traži nevjerojatnu predanost, ali to je izazov
koji sam oduvijek željna prihvatiti.
Tjedan dana prije početka predavanja na sveučilištu Briar vraćam se
svojoj uobičajenoj jutarnjoj rutini. Super je odmoriti se malo od hokeja jer
mogu provesti više vremena s obitelji i prijateljima, naspavati se, prejedati se
brzom hranom, ali uvijek me veseli nova sezona. Osjećam se izgubljeno bez
svog sporta.
Ovoga jutra izvodim vježbe na jednom od dva klizališta u centru za sport
sveučilišta Briar. Riječ je o jednostavnoj vježbi gađanja prema golu u
kojoj ubrzam pri skretanju i udarcem pošaljem pak prema mreži. Iako
prekorim samu sebe svaki put kad promašim, ništa nije bolje od zvuka koji
pak proizvede kad udari od zaštitnu ogradu u praznoj areni.
Treniram otprilike sat vremena, a onda spazim trenera Adleyja pokraj
klupe domaće momčadi kako pokazuje prema meni. Znoj mi curi ispod
dresa za treniranje dok kližem do njega.
Podigne mu se jedan kraj usana. „Ne bi trebala biti ovdje.“
Skinem rukavice. „Tko kaže?“
„Pravila NCAA-a u vezi s treninzima izvan sezone.“
Nacerim se. „U vezi sa službenim treninzima koje vodi trenerski kadar. Ja
samo malo kližem u slobodno vrijeme.“
„Ne moraš se toliko naprezati, G.“
„Čovječe“, zadirkujem. „Zar želite da pružim manje od onoga za što sam
sposobna?“

9
 Knjige.Club Books

„Ne, želim da sačuvaš malo snage za...“ Zastane, zahihotavši se. „Znaš što?
Nije važno. Stalno zaboravljam da si Grahamica. Ista si tata.“
Iskru ponosa umanji blaga ogorčenost. Kad imate slavnog oca, puno
vremena provodite u njegovoj sjeni.
Kad sam se počela baviti hokejom, znala sam da će me ljudi zauvijek
uspoređivati s tatom. Tata je živuća legenda i gotovo. Oborio je toliko rekorda
da je nemoguće izbrojati ih. Profesionalno je igrao do svoje četrdesete
godine. A rasturio je čak i te posljednje sezone. Mogao je igrati još godinu ili
dvije, ali tata je pametan. Odlučio se umiroviti kad je bio na vrhu. Baš kao
Gretzky, s kojim ga neprestano uspoređuju.
Moram obuzdati tu blagu povrijeđenost. Znam to. Ako me već uspoređuju
s nekim, onda neka to bude jedan od najboljih sportaša u povijesti. Mislim da
jednostavno osjećam posljedice mizoginih izjava koje svih ovih godina
slušam uz komplimente.
Izvrsno je igrala... za jednu curu.
Statistika joj je impresivna... s obzirom na to da je žensko.
Hokejašu nitko neće reći da igra dobro s obzirom na to da je muško.
Iskreno, muški i ženski hokej sasvim su različiti. Žene imaju manje
mogućnosti da nastave igrati nakon fakulteta, profesionalnu ligu prati manje
gledatelja, a plaće su drastično niže. Razumijem - jedna utakmica u NHL-u
vjerojatno privuče više gledatelja nego sve ženske hokejaške utakmice
zajedno. Muškarci zaslužuju svaki cent koji im je plaćen i svaku priliku koja
im je dana.
To jednostavno znači da moram iskoristiti svaku priliku koja mi se pruži
kao igračici.
A to znači?
Olimpijske igre!
Ulazak u američku reprezentaciju i osvajanje olimpijskog zlata zacrtala
sam si kao ciljeve kad sam imala šest godina. I otad radim na njihovom
ostvarenju.
Trener mi otvori vrata koja vode do klupe. „Dolazi li onda tvoj tata ove
godine da izabere nekoga za svoj kamp?“
„Da, doći će ovaj tjedan. Prvo se mora malo oporaviti. Tek smo se vratili s
našeg tradicionalnog odmora na Tahoeu.“
Moja obitelj svake godine u kolovozu provodi tjedan dana na jezeru
Tahoe, gdje nam se pridružuju bliski prijatelji i šira obitelj. Cijelo ljeto nas
netko posjećuje. „Ove su godine došli neki tatini bivši suigrači iz Bostona i
recimo samo da je naš trijem svako jutro bio pun mamurnih, onesviještenih
muškaraca“, nadodam, nasmiješivši se.

10
 Knjige.Club Books

„Jadno jezero.“ Adley je itekako svjestan gluposti za koje su tata i njegovi

suigrači sposobni. Bio je pomoćni trener u Bruinsu kad je tata igrao za
njih. Zapravo, tata je taj koji je potaknuo Toma Adleyja da preuzme Briarovu
žensku ekipu. Čak i kad bih pokušala izaći iz tatine sjene, njegovo je ime na
pročelju zgrade. Centar Graham. Zahvaljujući njegovoj donaciji, program za
djevojke potpuno je obnovljen prije deset godina. Novi objekti, novi trenerski
kadar, novi skauti za traženje najboljih srednjoškolskih talenata. Program se
godinama nije mogao ni usporediti s muškim, dok ga tata nije oživio. Rekao
je da želi dobar program za mene ako se poslije odlučim upisati na Briar.
Ako.
Ha.
Kao da sam planirala nešto drugo.
„Kako to da ste danas ovdje?“ pitam trenera dok hodamo niz tunel.
„Jensen me zamolio da mu pomognem s njegovim kampom za obuku.“
„Joj, sranje. To počinje danas?“
„Da. Učini mi uslugu i reci curama da se stišaju. Riječ je o zatvorenom
treningu. Ako vas Jensen vidi, pravit ću se lud.“
„Kako to mislite, curama...“
Ali trener već skreće iza ugla i odlazi prema uredima.
Dobijem odgovor kad uđem u svlačionicu u kojoj su okupljene moje dvije
suigračice.
„Hej, G. Hoćeš li ostati i gledati cirkus s nama?“ Naša kapetanica Whitney
Cormac naceri mi se dok sjedi na klupi.
„Naravno, ne bih to propustila. Ali Adley kaže da moramo biti
neprimjetne jer će Jensen inače poludjeti.“
Camila Martinez, moja kolegica s treće godine, glasno frkne. „Mislim da
će Jensen biti previše zauzet natezanjem s onim zapjenjenim psima pa
sumnjam da će mu pažnju privući nekoliko vrebačica u gledalištu.“
Uzmem svoje kozmetičke proizvode iz ormarića. „Moram se samo
istuširati pa se vidimo ondje.“
Cure ostanu u prostoru za presvlačenje, a ja otiđem do tuševa. Dok mi se
topli mlaz vode slijeva niz glavu, pitam se kako će muška momčad
preživjeti spajanje Briara i Eastwooda. Ovo je golema, seizmička promjena
programa i došla je toliko iznenada da brojni igrači uopće nisu bili spremni
na nju.
Koledž Eastwood desetljećima je bio naš protivnik. Bankrotirao je prošli
mjesec. Zatvoreno je cijelo sveučilište. Ispostavilo se da se broj upisa
značajno smanjio, a fakultet je na životu održavala samo nekolicina sportskih
programa, osobito muški hokej. Znalo se da će se Eastwood zatvoriti i da će

11
 Knjige.Club Books

se svi ti sportaši naći na cesti. No onda se Briar pojavio u ključnom trenutku

da ih spasi i izvuče kao prava faca. Što znači da je Eastwood sada dio Briara,
a to će donijeti brojne promjene.
Njihov kampus u Eastwoodu, u državi New Hampshire, sat vremena
vožnje sjeverno od Bostona, službeno je nazvan Briarov kampus Eastwood. I
dalje nude redoviti nastavni program, no radi olakšavanja procesa svi
sportski objekti zatvoreni su i u budućnosti će služiti za neke druge svrhe.
I naravno, najvažnije: muška hokejaška momčad Eastwooda pripojena je
muškoj hokejaškoj momčadi Briara.
Trener Chad Jensen sad ima vrlo nezavidan zadatak da od dva golema
popisa igrača načini jedan. Brojni dečki koji su bili u početnoj postavi
izgubit će svoje mjesto.
A da ne spominjem to da se međusobno mrze.
Nema šanse da ovo propustim.
Istuširam se i presvučem u izblijedjele traperice i majicu bez rukava.
Počešljam mokru kosu i zavežem je u konjski rep te namažem lice
hidratantnom kremom jer mi zrak u areni isušuje kožu.
Moje me suigračice čekaju na tribinama. Mudro su odlučile izbjeći klupe
te sjede lijevo od kaznenog prostora, nekoliko redova iznad. To je
dovoljno blizu da čujemo pogrdne uzvike, ali i dovoljno diskretno da nas
trener Jensen ne primijeti.
Whitney se pomakne kako bih mogla sjesti pokraj nje.
Prigušeni zvukovi dječaka u tijelu muškaraca koji dopiru iz tunela
potaknu moje uzbuđenje.
Camila je ispred mene te trlja dlanove i pogledava prema tunelu, iskreno
uživajući u ovome. „Počinje.“
Dečki izlaze u skupinama po dvojica ili trojica. Nekolicina studenata
druge godine, pokoji student završne godine. Neki su odjeveni u crne, a neki u
sive dresove za trening. Primijetim da neki od njih nervozno povlače rukave i
prave grimase, kao da im se povraća jer moraju nositi boje Briara.
„Malo mi je žao dečki s Eastwooda“, prokomentiram.
„Meni nije nimalo“, odgovori Camila, široko se osmjehnuvši. „Zabavljat će
nas barem godinu dana.“
Pogled mi odluta prema ledu. Nisu još svi stavili kacige te primijetim
jedno poznato lice. Srce mi poskoči kad ga ugledam.
„Case izgleda baš dobro“, kaže Whitney onim znakovitim naglaskom.
Odvratno.
„Da“, odgovorim ravnodušno.

12
 Knjige.Club Books

Ali ima pravo. Zato i jest odvratno. Moj je bivši dečko nevjerojatno
zgodan. Visok je i plavokos te ima svijetloplave oči. Kad uključi svoj šarm,
boja njegovih očiju postane ista kao ljetno nebo.
Razgovara sa svojim prijateljem Jordanom Tragerom. Nije me primijetio
i drago mi je što je tako. Posljednji smo se put vidjeli u lipnju, no
povremeno smo se čuli tijekom ljeta. Htio je da se vidimo. Ali odbila sam. Ne
vjerujem si kad sam s Caseom. Sama činjenica da mi je srce ovako budalasto
poskočilo dokaz je da je to što sam ga odbijala cijelo ljeto bila dobra odluka.
„O, moj Bože, zaljubila sam se.“
Camila mi skrene pažnju s Casea i pokaže prema dečku koji je upravo
ušao. Čovječe. Neporecivo je seksi. Ima tamnoplavu kosu, svijetlosive oči i lice
koje privlači poglede. Prvi ga put vidim, što vjerojatno znači da je s
Eastwooda.
Camila praktički slini. „Još me nikad nije ovako napalio profil nekog tipa.“
Nekoliko dečki počne se zagrijavati, palica im je u ruci i kližu uz zaštitnu
ogradu. Proučavam igrače, ali ne prepoznajem nijednog.
Camila se nagne naprijed i zuri dolje. „Koji od njih je Luke Ryder?“ upita
znatiželjno. „Čula sam da ga Jensen nije htio.“
„Aha, sigurno nije htio najboljeg napadača u državi“, kaže Whitney
ironično. „Čisto sumnjam.“
„Hej, tog dečka prati određen ugled“, uzvrati Cami. „Ne krivim Jensena
ako želi da njegova ekipa bude na dobrom glasu.“
Ima pravo. Svi znamo što se dogodilo na svjetskom juniorskom prvenstvu
prije dvije godine kad su se Luke Ryder i njegov suigrač potukli u svlačionici
nakon što su osvojili zlato. Ryder mu je slomio čeljust te je dečko završio u
bolnici. Trudili su se zataškati incident ili barem razloge koji stoje iza
njega. Još nije potvrđeno tko je započeo tuču, ali s obzirom na to da je drugi
igrač bio puno teže ozlijeđen, izgleda da je Ryder taj koji je htio nešto
raščistiti.
Koliko sam čula, tada se posljednji put potukao, ali kad pretučeš igrača,
to te prati kroz život. Ta mrlja ostaje u tvom dosjeu, bez obzira na tvoju
statistiku pogodaka.
„Ovo je on“, kažem, pokazavši prema ledu.
Luke Ryder dokliže do plavušana kojeg Cami i dalje gleda blistavim očima
i još jednog tipa kratko ošišane tamne kose. Bacim pogled na Ryderovu
isklesanu čeljust, no onda navuče kacigu i okrene se.
I dalje je privlačan kao što se sjećam. Samo što više nije žgoljavi
petnaestogodišnjak. Odrastao je muškarac, tijelo mu je oblikovano i mišićavo.
Odiše snagom.

13
 Knjige.Club Books

Nisam ga vidjela uživo otkad je bio u kampu mojeg tate prije pet ili šest
godina. I danas se naježim kad se sjetim kako me ponižavao. Rekao mi je
da ne pripadam ondje. K tome, pretpostavio je da sam klizačica. I nazvao
me princezicom. Kreten. Bilo je vrlo zabavno gledati kako mu s lica nestaje
onaj samodopadni cerek kad sam poslije tijekom vježbi dva na jedan bila
brža od njega i još jednog dečka i zabila gol. Sreću nalazim u takvim
sitnicama.
„Baš je seksi, jebote“, kaže Whitney.
„To ti je čarolija kurca droljastog nevaljalca“, zakriješti Cami. „Čini ih
privlačnijima.“
Sve se nasmijemo.
„Je li on droljasti nevaljalac?“ pita Whitney.
Cami se nasmije i kaže: „Mislim da je očito da je nevaljalac. Pogledaj ga
samo. Ali da, poznat je i po tome da izlazi s puno cura. Ali ne na
konvencionalan način.“
Bocnem je u leđa, cereći se. „Što ti to znači? Kakav je to nekonvencionalni
način?“
„To znači da se ne trudi naročito da se poševi. Ne jurca ni za kim, ne
izigrava samouvjerenog zavodnika. Moja sestrična ga je lani vidjela na
tulumu i rekla je da je cijelo vrijeme zamišljeno stajao u kutu. Nikome nije
rekao ni riječi, a ipak mu se nudila gomila napaljenih ženskih. Tip ima hrpu
izbora na raspolaganju.“
Zrakom odjekne zvižduk. Sve tri se instinktivno koncentriramo, iako ovo
nije naš trening.
Trener Jensen izađe na led, a prate ga dva pomoćna trenera i Tom Adley.
Opet puhne u zviždaljku. Začuju se dva glasna zvižduka.
„Poredajte se! Želim dvije linije na središtu klizališta.“ Njegov glas
odjekne golemom arenom.
Dečki stavljaju kacige i zaštitne maske te namještaju rukavice dok staju u
red. Manje ih je nego što sam očekivala.
„Nije li u Eastwoodu bilo tridesetak igrača?“ pitam Whitney.
Kimne. „Čula sam da je podijelio kamp za obuku u dvije skupine. Ovdje je
vjerojatno samo polovica dečki.“
Ironično se nasmiješim kad primijetim kako se timovi raspoređuju. Dečki
iz Briara stoje si rame uz rame. Isto vrijedi i za dečke s Eastwooda. Ryder stoji
između svoja dva prijatelja, a čeljust mu je stisnuta.
„Dobro“, vikne Jensen, pljesnuvši dlanovima. „Nemojmo gubiti vrijeme.
Puno toga moramo proći ovaj tjedan da sastavimo završni popis.

14
 Knjige.Club Books

Započet ćemo osnovnim dump-and-chase1 drilom. Ispucajte energiju,

dobro?“
Pomoćni treneri okupe sve igrače iza jednog gola. Zbog načina na koji su
se prije postrojili, većinu parova čine jedan Briarov i jedan Eastwoodov igrač.
Ovo bi trebalo biti zabavno.
„Želim da prvi igrač koji dobije pak puca prema golu. Drugi igrač neka
pokuša preuzeti kontrolu nad pakom.“
Ponovno puhne u zviždaljku, čime im daje znak da započnu. Ovo je jedna
od najjednostavnijih vježbi, a ipak me obuzme ushit. Obožavam ovu igru.
Hokej u svakom pogledu pruža uzbuđenje.
Jensen baci pak u kut iza suprotnog gola, a prvi par utrkuje se do njega uz
zaštitnu ogradu. Na dresovima nemaju imena ni brojeve, stoga ne znam koga
gledam. No kad drugi par dođe na red, odmah primijetim da je jedan od njih
Case. Ne zbog njegova izgleda, već zbog prepoznatljiva stila i brze
izvedbe udarca. Case Colson ima najpreciznije udarce od svih sveučilišnih
hokejaša. Vjerojatno bi namučio i većinu vratara u NHL-u. Klub Tampa
izabrao ga je s razlogom.
„Ovo je puno dosadnije nego što sam očekivala“, progunđa Whitney.
„Zašto ne frcaju iskre?“
„Imaš pravo“, nadoveže se Cami. „Ma idemo...“
Čim to izgovori, počnu frcati spomenute iskre.
Sve započne intenzivnim pritiskom Jordana Tragera. Baš kao i Case,
pogledala sam dovoljno utakmica muške hokejaške ekipe Briara da
prepoznam Tragerov agresivni način igre. Uvijek se ponaša kao neki siledžija.
A i gnjevni je šupak, stoga znam da po običaju psuje kad mu drugi igrači
počnu uzvraćati agresijom.
Za tren oka rukavice su skinute.
U službenim utakmicama sveučilišnog hokeja nisu dopuštene tuče.
Obojica ovih kretena bila bi izbačena s utakmice i imali bi zabranu igranja na
sljedećoj. Ako do tuče dođe na treningu, trener će vjerojatno izgrditi i
kazniti igrače.
Ali na današnjem treningu?
Jensen pušta da stvari idu svojim tijekom.
„Čovječe.“ Whitney prosikće kroz zube kad igrač Eastwooda snažno
zamahne prema Trageru i udari ga u lijevi obraz.

1
U hokeju na ledu „dump and chase“ obično se odnosi na situaciju kad igrači jedne ekipe
bacaju pak duboko u protivnički teritorij (dump) i potom brzo jure za njim kako bi ga
povratili (chase), (op. prev.)

15
 Knjige.Club Books

Tragerov bijesni krik odjekne klizalištem. Zatim započne tuča, dečki vuku
jedan drugom dresove i udaraju se šakama. Čuju se glasni, divlji
uzvici ohrabrenja njihovih suigrača, koji se približavaju sukobljenima.
Kad dva igrača padnu na led, isprepletenih nogu i klizaljki, Cami panično
zasikće.
„Zašto ih Jensen ne spriječi?“ vikne Cami.
Chad Jensen udaljen je tri metra od njih i izgleda kao da se dosađuje. Oko
njega vlada kaos. Dečki iz Briara potiču Tragera. Igrači Eastwooda navijaju za
svog suigrača. Vidim da Case pokušava doklizati do njih da ih razmakne, ali
zastane kad ga kapetan Briara, David Demaine, udari dlanom po ruci.
„Jebote, i Duplo-D ih pušta da se tuku“, čudi se Camila.
Slažem se da je to malo šokantno. Demaine je iznimno smirena osoba.
Valjda zato što je Kanađanin.
Tek kad se crvene kapljice pojave na bijeloj tkanini, netko se umiješa.
Obrve mi se podignu kad shvatim da je to Ryder. Njegovo visoko tijelo
ubrzano klizi po ledu te uskoro vuče svog suigrača iz Eastwooda od Tragera.
Kad Trager ustane i pokuša ga napasti, Ryder stane između dva
zajapurena igrača. Ne znam što je rekao Trageru, ali što god da jest, smirio ga
je.
„Bože, kako je ovo seksi“, izdahne Whitney.
„To što ih je rastavio?“ pitam, smješkajući se.
„Ne, to što je uspio ušutkati Tragera. Pravo čudo, čovječe.“
„Nešto najseksi na svijetu“, složi se Cami i sve tri se nasmijemo.
Trager je glasni, grubi seronja. Tolerirala sam ga dok sam bila s Caseom,
ali bilo je dana kad mi je i to bilo previše. Nema više Tragera. Jedna od
pozitivnih strana našeg prekida.
Jensen puhne u zviždaljku, a onda se njegov strogi glas napokon pridruži
sukobljenima. „Trening je gotov. Odjebite s mog klizališta.“
„Idemo i mi“, kaže Whitney, tjerajući nas.
U potpunosti se slažem. Jensen sigurno zna da smo ovdje, a iako nas
dosad nije otjerao, upravo smo svjedočile njegovom treningu koji se
pretvorio u krvavu tučnjavu. Sigurno ne želi publiku za ono što sada slijedi.
Ne rekavši više ni riječ, pojurimo niz prolaz. Na dnu tribina moramo
donijeti jednu odluku. Ili ćemo krenuti prema tunelu koji vodi do
svlačionica, kamo igrači žurno koračaju podvijenih repova, ili ćemo pokušati
izaći kroz dvokrilna vrata na suprotnoj strani arene, gdje se okupljaju Jensen
i treneri.
Umjesto da riskiramo izljev Jensenova bijesa, u tišini se odlučimo za tunel
te uđemo u njega u isto vrijeme kad i dva igrača Eastwooda.

16
 Knjige.Club Books

Luke Ryder se na trenutak prene kad me primijeti. Zatim mu se oči suze

- te iznimno tamne plave oči koje nisam zaboravila - i podigne mu se
jedan rub usne.
„Gisele“, zadirkuje me.
„Prinče“, uzvratim mu na isti način.
Tiho se nasmijavši, pogleda me još jednom, a zatim otiđe.

17
 Knjige.Club Books

2. POGLAVLJE
RYDER

Ljubimci zabranjeni. Zauvijek.

Usuđujem se reći da nismo ostavili dobar prvi dojam.

Možda griješim. Možda Chad Jensen obožava krvoprolića na svojim
treninzima. Možda je on tip trenera u stilu Gospodara muha, koji žudi za
tučom na ledu i razdvajanjem muškaraca od dečki.
Ali njegov ubojit pogled govori mi da nije tako, da nije taj tip trenera.
Dok tražimo mjesto na koje ćemo sjesti, na licu mu se vidi da je uzrujan i
sve nestrpljiviji. Jensen nam je dao samo pet minuta da skinemo
sportsku opremu pa svi izgledamo izmoreno i raščupano, uvlačeći majice i
zaglađujući kosu dok ulazimo u prostoriju za medijske sadržaje. U prostoriji
je dvostruko više dečki nego što je bilo na klizalištu. Druga skupina dečki već
se okupila ovdje te gledaju snimku utakmice s pomoćnim trenerom. Svi iz
druge skupine nepovjerljivo gledaju nas pridošlice.
Tri reda sjedala usmjerena su prema golemom ekranu koji se nalazi u
središtu prostorije. Moram priznati da je ovaj prostor puno ljepši od onog
na Eastwoodu. Stolice s mekanim presvlakama čak se mogu okretati.
Trener Jensen stoji nasred prostorije, a tri pomoćnika s ozbiljnim
izrazima lica naslonjena su na zid pokraj vrata.
„Jeste li se ispuhali?“ pita ravnodušno.
Svi šute kao zaliveni.
Krajičkom oka primijetim da si Rand Hawley trlja čeljust. Colsonov
ulizica gadno ga je udario. Ali sam si je kriv, nije trebao tako provocirati
Tragera.
Budući da već dvije godine igram protiv Briara, znam sve igrače, kao i
njihove statistike i koga se treba najviše paziti. Trager je oduvijek jedan od
tih. Na glasu je kao hvalisavi nasilnik i izvrsno mu ide iznuđivanje penala.
Ali on mi nije najveća konkurencija. To bi bio... Škicnem plavokosog
studenta treće godine u prvom redu.
Case Colson.
On je jedini u ovoj prostoriji zbog kojeg bih trebao biti zabrinut. Predivno
igra. Najkorisniji je igrač Briara, što znači da će sigurno igrati u prvoj postavi.
18
 Knjige.Club Books

U mojoj postavi.
Osim ako me Jensen ne sjebe i stavi me u drugu.
Ne znam što je gore. Da ne igram u prvoj postavi... ili da igram u istoj kao
Colson. Odjednom bih trebao imati povjerenja u nekog igrača Briara? Kako
da ne.
„Jeste li sigurni da je sve u redu?“ kaže trener, i dalje gledajući uokolo.
„Nitko drugi ne želi izvaditi kurac i uspoređivati ga s drugima da vidimo
tko ima većeg? Mahati njime da saznamo tko je najveća faca?“
I dalje vlada tišina.
Jensen prekriži ruke. Ima visoko, impozantno tijelo, tamne oči, prosijedu
kosu i široka ramena te je u vrlo dobroj formi s obzirom na to da je
vjerojatno prešao šezdesetu. Izgleda barem deset godina mlađe.
Čovjek je bez sumnje najbolji trener sveučilišne lige. Zato me vjerojatno
toliko boli sjećanje na trenutak kad sam htio doći na Briar, a on me odbio.
Odbijao sam ponude od drugog razreda srednje škole. Čak i ponude s
Briara, mojeg prvog izbora za fakultetsko obrazovanje. Ali kad sam
maturirao, kad je bilo vrijeme da donesem odluku, stipendija Briara nije bila
opcija. I dalje se sjećam jutra kad sam zatomio ponos i nazvao Jensena. Ne bi
mi bio problem ni doći iz Phoenixa do Bostona da razgovaram s njim uživo.
No telefonski mi je jasno dao do znanja da je nakon „pomnog razmatranja“
odlučio da nisam ono što mu treba u momčadi.
Ali eto mu sad.
Ne samo da sam ovdje, već sam najbolji igrač u prostoriji. Prvi izbor na
NHL draftu, za ime Boga.
„Dobro. Sad kad ste gotovi s prepucavanjem, želim da vam nešto bude
jasno. Ako još jednom pokažete nepoštovanje na mojem treningu, nećete
biti dio hokejaške momčadi koja predstavlja ovaj fakultet.“
Rand, koji nema pojma procijeniti kad je prikladno nešto reći, odluči se
braniti. „Uz dužno poštovanje, treneru“, kaže mrko, „Eastwood ništa nije
kriv, sve je započeo Briar.“
„Vi ste sad Briar!“ zagrmi Jensen.
Na to moj suigrač zašuti.
„Ne razumijete. Sad ste jedna ekipa. Nema Eastwooda. Svi igrate za
hokejašu momčad Briara.“
Nekolicina se meškolji na svojim sjedalima, očito je da im je nelagodno.
„Slušajte, situacija nije savršena, dobro? Spajanje se dogodilo u
posljednjem trenu. Niste imali dovoljno vremena da se prebacite na neki
drugi fakultet ili da nađete drugu ekipu. Sjebali su vas“, kaže bez okolišanja.

19
 Knjige.Club Books

Nakratko me pogleda u oči, no onda skrene pogled i usredotoči ga na

nekog drugog.
„I obećavam vam da ću dati sve od sebe da nađete novu ekipu ako ne
upadnete u ovu.“
Iznenadi me ta velikodušna ponuda. Jensen je na glasu kao bezosjećajni
tvrdoglavac, ali možda ima i nježnu stranu.
„Kad smo kod toga, činjenica jest da vas je ovdje preko šezdeset i da će
manje od pola biti na završnom popisu. Ta brojka nije ohrabrujuća.“ Glas
mu je tmuran. „Mnogi od vas neće upasti u ekipu.“
Tišina postane zaglušujuća. Nije ugodno slušati ga kako suhoparno
izgovara te riječi. Čak ni meni. Uvjeren sam da me Jensen ne može izbaciti iz
ekipe, ali čak sam i ja pomalo uplašen.
„Ovako će tjedan izgledati. Budući da su nas sve zeznuli, dobili smo
dopuštenje NCAA-a za jednotjedni kamp za obuku kako bismo smanjili
brojku. Na kraju tjedna objavit ću konačni popis igrača, kao i popis onih koji
će igrati u prvoj utakmici. Trener Maran, trener Peretti i ja odlučit ćemo tko
će igrati na kojoj poziciji. Ima li pitanja?“
Nitko ne podigne ruku.
„Također, želim da nominirate dva privremena kapetana za vrijeme
trajanja kampa za obuku. Zatim, kad popis igrača bude gotov, možete
ponovno glasati ili zadržati dvojicu koju odaberete danas.“
Dvojicu?
Iznenađeno podignem glavu. Pogledam u Shanea Lindleyja, mojeg
suigrača i najboljeg prijatelja. I on je zaintrigiran, tamne mu oči blistaju.
Eastwood je tehnički došao ovamo bez kapetana jer je nakon objave o
spajanju naš stari kapetan prešao u Quinnipiac. Toliko o tome da kapetan
posljednji napušta brod koji tone. Trenutačni kapetan Briara je Franko-
Kanađanin David Demaine.
„Mislim da je radi zajedništva ekipe najbolje da imamo dva kapetana.
Želim da izaberete jednog iz postojeće ekipe Briara i jednog iz Eastwooda.“
„Mislio sam da smo svi sad jedna momčad“, sarkastično promrmlja netko
iz stražnjeg reda.
No trener ima vrlo dobar sluh. „I jeste“, odbrusi prigovaraču. „Ali nisam
naivan, znam da u praksi neće odmah biti tako. Nisam prokleta vilinska kuma
koja samo mahne štapićem i život postane savršen, dobro? Mislim da je
najbolji način da premostimo ove razlike izbor dvaju kapetana, barem
tijekom ovog tjedna. Oni će raditi zajedno i podsjećati vas da ste sada
jedna momčad...“
„Glasam za Colsona“, zakriješti Trager nateknutih usana.
Jensenu se stegne čeljust jer ga je prekinuo.
20
 Knjige.Club Books

„Ja glasam za Rydera“, vikne moj suigrač Nazzy.

Zatomim uzdah.
Ovo nije dobro počelo.
Očito je što se događa. Odabrali su dva najbolja igrača za kapetane. A ne
nužno dva igrača koja bi trebali biti kapetani. Kao prvo, obojica smo na
trećoj godini. Većina studenata završne godine vjerojatno to zaslužuje više
od nas.
A kao drugo, nipošto nisam dobar izbor za kapetana. Jesu li poludjeli?
Nisam rođen da budem vođa. Nisam ovdje da pružam podršku drugima.
Samo želim da me svi puste na miru, jebote.
Case Colson čini se jednako uzrujan što je upleten u ovu farsu. Ali dok se
ogledam, primijetim puno odlučnih lica.
Mojim suigračima iz Eastwooda plamte oči, a nekoliko njih ustrajno kima.
Briarovi igrači jednako su nepokolebljivi u vezi sa svojim izborom.
Trener im na licima vidi isto ono što i ja. Definirane su linije bojišta.
Zatim izdahne. „To je to? Njih želite? Colsona i Rydera?“
Složni glasovi odjeknu prostorijom. Ovime obje strane jasno daju do
znanja da je njihova glavna zvijezda sada vođa ekipe.
„Jebote“, promrmljam si u bradu.
Shane se nasmije. Beckett Dunne, koji mi sjedi s druge strane, frkne. Volio
bih reći da su moji najbolji prijatelji poput anđela i vraga, da je jedan kreten,
a da mi drugi sjedi na ramenu i zasipa me dobrotom i suosjećanjem. Volio bih
to reći.
Ali obojica su seronje koje zabavlja moj očaj.
„Ryderu, odgovara li ti tako?“ Jensenov oštri pogled susretne se s mojim.
Nimalo mi ne odgovara.
„Da, naravno“, slažem. „Odgovara.“
„Colson?“ pita ga Jensen.
Case pogleda kapetana iz prošle sezone. Demaine mu kratko kimne.
„Ako ekipa tako želi“, promrmlja Colson.
„Dobro.“ Jensen otiđe do postolja da zapiše nešto u bilježnicu.
Neka mi Bog pomogne, jebote.
No iako mi je nametnut ovaj neželjeni položaj, moram reći da mi je
laknulo to što me se Jensen ovaj put ne želi riješiti.
Trener ostavi svoje bilješke i odšeće do bijele ploče ispod multimedijskog
ekrana, držeći crni flomaster. „Dobro, sad kad smo završili s tim, moramo
donijeti još neke odluke prije početka kampa. Kao prvo: Ono što se dogodilo
u prvoj grupi? Jebeno neprihvatljivo. Čujete li me?“

21
 Knjige.Club Books

Jensen zuri u Jordana Tragera i Randa Hawleyja. Zatim se namršti jer

nijedan od njih dvojice ne pokazuje ni trunku kajanja. Samo mrzovolju.
„Ovdje nema tučnjava“, kaže. „Ako to opet učinite, preuzimate rizik.“
Okrene se da našvrlja nešto na ploču.
Nema tučnjava
„Kao drugo, a ovo je isto tako vrlo važno, pa se nadam da ste naćulili
jebene uši, neću promijeniti svoje izražavanje radi vas seronja. Ako vi
mekušci ne možete podnijeti nekoliko psovki, onda nemate što raditi u
hokejaškoj momčadi.“
Napiše još nešto.
Jebite se
Shane se tiho nasmije.
„Kao treće: Svako malo nekoj budali padne na pamet blesava ideja da
ekipa treba ljubimca. Živu maskotu poput koze ili svinje ili neke druge
Bog zna koje domaće životinje. Više neću tolerirati takve ideje. Nemojte mi
ih predlagati jer ću vas odbiti. U prošlosti se dogodio jedan incident te ni ja
ni sveučilište ne želimo opet biti u takvom položaju. Dvadeset godina
nemamo ljubimca i tako će ostati zauvijek. Jasno?“
Kad nitko ne odgovori, počne ljutito zuriti u nas.
„Jasno?“
„Da, treneru“, kažu svi.
Okrene se prema ploči.
Ljubimci zabranjeni. Zauvijek
„Što misliš? Kakav se incident dogodio?“ Beckett se nagne bliže da mi
šapne na uho.
Slegnem ramenima. Proklet bio ako znam.
„Možda su imali pile pa su ga slučajno pojeli“, predloži Shane.
Beck problijedi. „Morbidno.“
„Dobro, to je to.“ Jensen pljesne. „Prva grupo, sjebali ste, pa možete doma.
Vidimo se sutra u devet ujutro. Druga grupo, vidimo se na klizalištu za
petnaest minuta.“
Prostorija oživi kad svi ustanu i počnu se pomicati duž redova prema
izlazu. Jensen me pozove prije nego što dođem do vrata. „Ryderu.“
Pogledam ga preko ramena. „Treneru?“
„Molim te da malo ostaneš.“
Zatomivši strah, krenem prema njemu. „Recite, treneru.“

22
 Knjige.Club Books

Neko vrijeme šuti i samo me proučava. Uznemirujuće je i odupirem se

nagonu da nervozno petljam po prstima. Rijetko koga se bojim, ali zbog
ovog mi se čovjeka znoje dlanovi. Možda zato što znam da me ne želi ovdje.
Jebeno mrzim tu spoznaju.
„Hoće li ti to što si kapetan predstavljati problem?“ pita me napokon.
Slegnem ramenima. „Saznat ćemo.“
„To nije odgovor koji želim čuti, sinko.“ Ponovi pitanje. „Hoće li ti
predstavljati problem?“
„Ne, treneru“, odgovorim poslušno. „Neće.“
„Dobro. Jer ne želim svađe u ekipi. Moraš preuzeti odgovornost i biti
vođa, jasno?“
Na trenutak izgubim staloženost. „Hoćete li isto to reći i Colsonu?“
„Ne, jer nema potrebe.“
„A u mojem slučaju ima? Ni ne poznajete me.“
Isuse, daj začepi, dovraga, prekorim samog sebe. Izazivanje novog trenera
neće mi donijeti ništa dobro.
„Znam da briga o zajedništvu ekipe nije tvoja najjača strana. Znam da nisi
prirodni vođa. Obojica znamo da su te tvoji bivši suigrači izabrali zbog tvoje
vještine, a ne zbog smisla za vodstvo - a takav izbor vodi do katastrofe. Inače
se ne miješam kad ekipa bira kapetana, tako da neću ni sada. Ali držim te na
oku, Ryder. Pomno ću te motriti.“
Uspijem održati dlanove ravnima iako se instinktivno savijaju u šake.
„Hvala na upozorenju. Mogu li sada ići?“ On samo kratko kimne.
Izađem van na hodnik i teško uzdahnem. Cijela je ova situacija sjebana.
Ne znam kako će se sve odigrati, ali sudeći po jutrošnjim događajima,
neće biti ugodno.
Potrebno mi je nekoliko trenutaka da se orijentiram i shvatim kako izaći
iz zgrade. Briarov hokejaški kompleks veći je od Eastwoodova, a neki
hodnici čine se kao labirint. Naposljetku izađem u predvorje, golem prostor
s gredama s kojih vise zastavice i uokvirenim dresovima raspoređenima duž
zida. Kroz staklena vrata primijetim da se moji prijatelji motaju vani.
„Vrlo zanimljivo jutro“, prokomentira Shane kad im se pridružim.
„Nikad bolje“, složim se.
Sunce mi udara u lice pa stavim sunčane naočale. Kad sam se nakon
srednje škole iz Arizone doselio na istočnu obalu, mislio sam da je rujan
u Novoj Engleskoj hladan. Nisam očekivao toliko dugo zadržavanje ljetnih
temperatura, katkad i do kasne jeseni.
„Nadam se da će druga grupa biti bolja od nas“, kaže Mason Hawley kiselo
se nasmiješivši. On je Randov mlađi brat i većinu vremena Randov čuvar.

23
 Knjige.Club Books

„Sumnjam“, kaže Shane. „Nemoguće je raščistiti ovaj nered.“

Kao dokaz rečenog, hrpa dečki s Briara izađe iz arene i lica im se smrače
kad nas spaze. Zastanu na vrhu stuba, razmjenjujući oprezne poglede.
Zatim Case Colson promrmlja nešto Willu Larsenu i skupina krene naprijed.
Colson me nakratko pogleda u oči, a zatim skrene pogled i prođe pokraj
nas. Skupina siđe niz stube praveći se da ne postojimo.
„Divna dobrodošlica“, razvuče Beckett gledajući ih kako odlaze. Kad je
sarkastičan, više mu se ističe australski naglasak. Beckova obitelj doselila se
u SAD kad je imao deset godina. Zato je skoro u potpunosti izgubio
naglasak, ali ipak je tu i povremeno se nazire.
„Da, vidim da sam poželjan“, zakriješti Shane. „Baš me vesele ove divne
Briarove duge i jednorozi.“
„Jebeno sranje“, promrmlja Rand, i dalje gledajući dečke s Briara. Ispravi
ramena i okrene se prema meni. „Trebamo hitan sastanak. Poslat ću poruku
u grupni razgovor. Možemo li se okupiti kod vas?“
„Druga grupa je na treningu“, istakne Shane.
Rand već vadi svoj mobitel. „Reći ću im da dođu u podne.“
Ne čekajući odobrenje, Rand pošalje hitnu poruku. Stoga je dva sata
poslije u dnevnoj sobi naše kuće nagomilano dvadesetak ljudi.
Shane, Beckett i ja uselili smo se u ovu kuću prošli tjedan. U Eastwoodu
smo živjeli u većoj, ali u Hastingsu, malom gradu koji je najbliže
Briarovom kampusu, nije lako naći mjesto za stanovanje. Prije sam imao
vlastitu kupaonicu, a sad je dijelim s Beckettom koji upotrebljava previše
proizvoda za kosu i gomila svoje stvari u ormariće pa u njih ne stane ništa
moje. Vrlo je ženskast za jednog ženskara.
Kad smo već kod ženskara, imamo i jednog novopečenog: Shanea.
Umjesto da obraća pažnju na Randa, dopisuje se s nekom curom koju je
upoznao u Starbucksu doslovno prije sat vremena. Shane još od lipnja
usputnom ševom pokušava oporaviti slomljeno srce. Iako on tvrdi da je
prekid bio sporazuman.
Upozorenje, slijedi spojler: ne postoji nešto takvo.
„Dobro, začepite“, zapovijedi Rand. On i Mason su iz Teksasa te obojica
imaju blagi naglasak. No Masona karakterizira opušteni južnjački stav, a
njegov stariji brat uvijek je napet. „Moramo razgovarati o problemu s
popisom igrača.“
Pričeka da se svi stišaju, a zatim me pogleda.
„Što je?“ promrmljam.
„Sad si kapetan. Moraš voditi sastanak.“

24
 Knjige.Club Books

Naslonivši se na zid, prekrižim ruke i čvrsto ih stisnem uz prsa. „Neka se

zabilježi da nisam htio biti kapetan, a vi ste kreteni jer ste mi ovo učinili.“
Shane hukne.
„Jaka stvar“, kaže mi Rand, zakolutavši očima. „Glasali su za Colsona. Što
smo drugo trebali?“
„Ne odabrati mene?“ predložim mirnim glasom.
„Morali smo im poslati jasnu poruku. Postaviti našeg najboljeg protiv
njihovog najboljeg.“
„Nije njihov“, izgovori Austin Pope, oklijevajući. Kovrčavi klinjo stoji blizu
kožne fotelje s još nekoliko brucoša.
Rand ga ljutito pogleda. „Što si rekao, novače?“
„Samo kažem da više nema ‘njihovog’ i ‘našeg’. Svi smo u istoj ekipi.“
Zvuči jednako očajno koliko se mi ostali osjećamo.
„Kako god. Možemo li sad razgovarati o popisu?“ kaže Rand nestrpljivo.
„O čemu točno?“ pita Beckett nezainteresirano. Tipka nešto na mobitelu
i tek napola obraća pozornost. „Jensen će odabrati koga odabere.“
„Opa, vrlo inspirativno.“ Naš vratar, student druge godine, nasmije se sa
svog mjesta na sivom kauču.
„Zapravo se ne moramo brinuti, zar ne?“ Austin sad izgleda kao da mu je
muka. „Ne može nas sve izbaciti, zar ne? Što ako eliminira cijeli Eastwood?“
Svi samo zure u njega.
„Što je?“ kaže tinejdžer nespretno.
Shane se naceri. „Za dva mjeseca ideš na svjetsko juniorsko prvenstvo.
Sigurno ćeš upasti u ekipu, klinjo.“
Austin ima sirovi talent kakav još nisam vidio. Osim kod sebe, naravno.
Eastwood se lani zbilja trudio da dođe u ekipu i svi smo bili oduševljeni kad
je pristao. Proljetos nitko nije ni pomišljao da će cijeli prokleti fakultet
propasti.
A još me više ljuti to što je samo dvadeset pet igrača s Eastwooda odlučilo
prijeći na Briar. Nekoliko naših suigrača, većinom oni koji su trebali
upisati završnu godinu, napustili su nas čim su čuli novosti. Neki su se
prebacili na druge fakultete. Neki su prešli u profesionalce. Nekolicina ih se
potpuno povukla. Ne razumijem one koji odustaju. Pravi hokejaši znaju da
odustajanje nije opcija kad dođu teška vremena.
No Shane ima pravo. Austin se ne mora brinuti. Mnogi od nas ne moraju.
Lako je pogoditi kome će Jensen naginjati. Gotovo sigurno Shaneu, Becku
i Austinu. Patrick i Nazem studenti su druge godine, ali najbolji su klizači
koje sam vidio. A vjerujem da trenutačno nitko ne barata palicom tako dobro
kao Micah, student završne godine.

25
 Knjige.Club Books

Problem je taj što kad se ogledam po prostoriji, vidim više talentiranih

igrača nego otvorenih mjesta za ulazak u ekipu. Neki od nas, ne, brojni od nas,
sigurno će biti razočarani.
Kao da mi je pročitao misli, Randovo se lice zacrveni od bijesa. Na obrazu
mu se već naziru modrice, zahvaljujući Trageru.
„Ako ne upadnem u ekipu, a onaj kreten Trager upadne...“
„Upast ćeš“, uvjerava Mason svoga brata, ali ni on ne zvuči pretjerano
uvjereno.
„I bolje“, uzvrati Rand. „I bolje je da nas bude puno s Eastwooda, a vrlo
malo njih.“
Novi sam kapetan te znam da bih trebao suzbiti takav način razmišljanja.
Iskorijeniti ga. Jer ne možemo započeti novu sezonu smatrajući jedni
druge protivnicima.
Ali bez obzira na Jensenovu želju da ne bude tako, mi jesmo protivnici.
Već dvije godine igram sa svojim suigračima iz Eastwooda. Prava smo
momčad i prošle smo godine igrali na završnom turniru za naslov prvaka.
Trofej nije završio u našim rukama, ali odlučili smo to promijeniti ove godine.
Onaj tko je odobrio ovo pripajanje zapravo je uništio ekipu koja je trebala
biti na svome vrhuncu.
„Ne razumijete“, zareži Rand, očigledno naživciran zbog pretjerane
smirenosti naših suigrača. „Zar ne znate računati? U ovoj je prostoriji
šesnaest igrača iz početne postave. Dakle, da bismo svi ostali u početnoj
postavi, Jensen mora odbaciti cijeli njihov postojeći sastav.“
Ogorčenost koja mu zaoštrava crte lica prijeđe na još neke dečke. Lica im
se smrknu. Prostorijom odjekuje žamor neodobravanja.
To suparništvo pokreće Randa, koji je i inače vrlo kompetitivne prirode.
Počne ubrzano koračati prostorijom, a široka mu se ramena ukoče.
„Neki od nas neće biti u početnoj postavi, to vam je valjda jasno? Je li vam
jasno, jebote? Natječemo se za svoje jebene pozicije...“
„Mogao si se prebaciti u drugu ekipu“, istakne Beckett. Visio je na
mobitelu, ali sad podigne glavu da prekine Randovo bijesno buncanje.
Rand zastane. „U koju? A i jebeš to. Želiš da nas napustim kao naš
kapetan? Kao ona pičkica od trenera?“
Govori o Scottu Evansu, našem bivšem glavnom treneru. Evans je odbio
pripojiti se i postati Jensenov podređeni, pa je prihvatio posao trenera u
elitnoj privatnoj školi u New Hampshireu.
„Dobro, onda začepi, jebote“, kaže Shane, slegnuvši ramenima. „Prestani
se žaliti i bori se za svoju poziciju. Dokaži da ti ona pripada.“

26
 Knjige.Club Books

Rand zaškrguće zubima i znam o čemu razmišlja. Briar ima barem deset
igrača koji su bolji od njega. A i sve ovisi o tome kako će Jensen posložiti
postave. I o tome želi li borbene i nasilne igrače poput Randa ili one koji
zabijaju golove.
„A ti?“ pita Rand, odjednom usmjerivši svoj mrki pogled prema meni.
„Zbilja nemaš što reći?“
Želudac me pecka od nelagode. Rand i ja nismo neki kompići. No isto se
odnosi i na moj odnos s drugima. Čak me ni najbolji prijatelji ne poznaju u
potpunosti.
Glas mi je promukao kad se obratim prisutnima.
Spustim ruke uz bokove, slegnuvši ramenima. „Situacija je usrana, jasno
mi je. Ali kao što je Lindley rekao, ako želiš upasti u ekipu, izbori se za to.“
Rand se podrugljivo nasmije. „Daj, Ryderu prokleta si budala ako misliš
da je to sve. Da, sigurno ćeš biti dio početne postave. Ali što misliš da će
se onda dogoditi? Što, igrat ćeš u prvoj postavi s Colsonom i misliš da će ti
čuvati leđa? Da će ti dodati pak umjesto da prigrli svu slavu jer je ne želi
dijeliti s nekim tipom iz Eastwooda? Ovo nije samo borba za ulazak u ekipu.
Jer jednom kad odluka bude donesena, svejedno ćete se morati natjecati s
vlastitim suigračima, dovraga.“
Prostorijom zavlada mrtva tišina.
Najgore je to što Rand ima pravo.
Kako god da se ovo odvije, svi smo u škripcu.

27
 Knjige.Club Books

3. POGLAVLJE
GIGI

Samo smo se poljubili

Tata već nekoliko godina vodi emisiju Kraljevi hokeja. Prva je epizoda
emitirana godinu dana nakon njegova umirovljenja, ali to nije bio izvorni
plan za mirovinu. TSBN prvo mu je ponudio devet cifri - da, devet - da
bude njihov sportski novinar. Ali nekoliko mjeseci prije nego što je trebao
početi, on i još jedan tek umirovljeni igrač, Jake Connelly, gostovali su na
ESPN-u da prokomentiraju finale Stanleyevog kupa održano te godine. Ta
obična epizoda donijela je televizijskoj kući gledanost kakvu nisu imali
godinama. Iz TSBN-a odmah su shvatili da bi im to moglo donijeti dobru
zaradu i da je tata prikladniji za komentiranje nego izvještavanje o
utakmicama. Dali su Kraljeve hokeja tati i Connellyju, a ostalo je povijest.
Njih dvojica raspravljaju o svemu što ima veze s hokejom, kao što su NHL,
studentska natjecanja, međunarodna natjecanja. Čak i neka srednjoškolska.
Sve dolazi u obzir, a gledateljima se jako sviđa. No meni su najdraži naslovi
epizoda. Producenti su vrlo kreativni, a i ludi su za aliteracijom.
Zato je večerašnji razgovor o studentskom hokeju započeo naslovom
BRUTALNO BJESNILO NA BRIARU. Očito su i poznate sportske televizije čule
za jutrošnju tučnjavu.
„Pomalo melodramatično, zar ne?“ pitam tatu kad me nazove dva sata
poslije emitiranja. „Još nisam vidjela krvavu tuču s tako malo krvi. Bilo
je samo nekoliko kapljica.“
„Hej, moramo nekako privući gledatelje. Tuče su popularne u hokeju.“
„Vodiš emisiju s Jakeom Connellyjem, najljepšim muškarcem na svijetu.
Vjeruj mi, imate dobru gledanost.“
„Ne, ne, ne“, zastenje. „Znaš kako mi je kad govoriš o Conellyjevom
glupom izgledu. To me čini nesigurnim.“
Nasmijem se i frknem nosom.
„Zašto ti i tvoja mama govorite da je zgodan? U najboljem je slučaju
prosječnog izgleda.“
„Uf, definitivno nije prosječan.“
„Složimo se da se ne slažemo.“

28
 Knjige.Club Books

Smijuljeći se samoj sebi, izvučem donji dio trenirke iz ladice ormara.

Poslije se uputim niz hodnik do Whitneyne sobe da pogledamo film.
„Jesi li se danas čula s bratom?“ pita tata.
„Ne. Sinoć mi je poslao neki blesavi mem, ali ako to izuzmemo, nismo se
čuli nekoliko dana. Zašto? Je li opet odsutan?“
Moj brat blizanac često gubi pojam o svojoj okolini dok sklada novu
glazbu. I nemoguće je dobiti ga na mobitel. Što znači da je mama stalno
zabrinuta i da mi šalje poruke kako bi saznala jesam li se čula s Wyattom.
„Ne, ne, čuli smo se jutros. Nema zakazanih svirki, tako da razmišlja o
dolasku kući na nekoliko tjedana.“
Za razliku od mene, Wyatt ne studira. Obznanio je tu odluku našim
roditeljima jutro nakon završetka srednje škole, iako je primljen na tri
najbolja fakulteta u državi, uključujući Juilliard. Posjeo ih je kao da su na
poslovnom sastanku (iako se na poslovne sastanke ne dolazi u poderanim
trapericama i otrcanoj majici) i rekao im da fakultet nije za njega, da je glazba
njegov put i da se ne trude odgovoriti ga od te odluke, hvala i doviđenja.
Tri mjeseca poslije preselio se u Nashville. A čak nije country glazbenik.
Njegov glazbeni stil više naginje nekoj kombinaciji rocka i popa - ne mogu ga
točno definirati. Znam samo da je dobar. Zapravo, izvanredan.
Glazbeni talent naslijedio je od mame.
Ali najgore u vezi mojeg brata jest to što je naslijedio i tatin talent. Lik zna
igrati i hokej. I to dobro.
Samo što ne želi.
Moj mozak to ne može shvatiti. Kako je moguće da netko ne želi igrati
hokej?
Koji mu je vrag?
„Uglavnom, ako dođe doma, mogla bi i ti. Idući vikend ili onaj vikend
poslije?“
„Da, mislim da bih mogla to izvesti. Sezona počinje tek za nekoliko
tjedana.“
„Usput, kakvi su dečki bili? Jutros.“
„Nemam pojma. Kao što sam rekla, dvije minute nakon početka treninga
Jordan je napao igrača Eastwooda. Luke Ryder ih je razdvojio.“
„Ryder je problematičan. Ne znam kako će se snaći s trenerom poput
Jensena koji nema strpljenja za takva sranja.“
„Iskreno, mislim da se nijedan od njih neće dobro snaći.“
„Ako se brineš da Case neće upasti u ekipu, nema potrebe za tim. Sigurno
će biti u početnoj postavi.“

29
 Knjige.Club Books

„Ne, nisam uopće zabrinuta, ali svaka čast na suptilnoj promjeni teme.
Sad počinje propitivanje?“
„Kakvo propitivanje?“ kaže tata nedužno. „Ali kad si već to spomenula...“
Zakolutam očima. „Nismo se pomirili, ako te to zanima. Znam da si
opsjednut njime, ali moraš ga zaboraviti, kompa.“
„Nisam opsjednut njime“, usprotivi se tata. „Samo mi je drag. Mislio sam
da je dobar dečko za tebe.“
I ja sam to mislila.
Dok me nije prevario.
Ali moj tata to ne zna. U obitelji smo svi vrlo bliski, ali kod nekih stvari
ipak povlačim granicu. Ne razgovaram s njima o svom seksualnom životu.
Ne govorim im koliko sam popila na nekom tulumu i jesam li popušila džoint.
A osobito ne govorim o tome da je dečko u kojeg sam bila ludo zaljubljena
poljubio drugu curu noć nakon što sam mu izjavila ljubav. A ne.
„Uglavnom, moram ići“, kažem da me tata ne bi više ispitivao. „Večeras
gledam film s Whitney i Cami.“
„Dobro. Pozdravi ih. Volim te, Stan.“
„Hoću. I ja volim tebe.“
Prekinem poziv i u tom se trenutku na ekranu pojavi Caseova poruka.
Sigurno mu se štuca od spominjanja.
CASE: Možemo li, molim te, razgovarati?
Zurim u poruku. Palcem prelazim preko tipkovnice, ali ne mogu se
natjerati da napišem nešto.
Znam da bih trebala. Bilo je lako ignorirati njegove poruke i pozive
tijekom ljeta, ali sad kad smo oboje opet u kampusu, vjerojatno je bolje da
ovo raščistimo. No u isto vrijeme ne znam što si još imamo reći. Prekinuli
smo. Ne želim se pomiriti, a nisam spremna na to da opet budemo najbolji
prijatelji.
CASE: Trebao bih nadodati - pred vratima sam ti.
Jebote. Nije mi uopće dao mogućnost izbora te sam pomalo naživcirana
dok ljutito hodam prema svojim vratima i otvaram ih.
Case je zaista na pragu, odjeven u donji dio trenirke i crnu majicu s
kapuljačom, a na glavi ima bejzbolsku kapu okrenutu naopako. Zagrize
usnicu kad iščita nezadovoljstvo s mojeg lica.
„Znam. Kreten sam. Ne bih trebao dolaziti nenajavljen.“
„Ne, ne bi“, složim se.
„I trebao bih ti ovo vratiti.“ Doda mi karticu potrebnu za ulazak u
studentski dom Hartford.
30
 Knjige.Club Books

Brzo je zgrabim. Jebote. Zaboravila sam da je kod njega.

„Ali kad sam već ovdje...“
Uputi mi onaj poznati smiješak od kojeg se uvijek sva raznježim. No
večeras samo napola jer sam ljuta zbog njegova nenajavljenog dolaska.
„Trebam samo pet minuta.“ Primijeti moju nevoljkost te me preklinje tim
svijetloplavim očima. „Molim te“, kaže promuklim glasom.
Širom otvorim vrata. „Dobro. Ali uskoro izlazim. Whitney me čeka.“
„Brzo ću“, obeća.
Uđe u dnevni boravak, a njegovo visoko, muževno tijelo ovlada skromnim
prostorom. Imam dvosobni apartman u domu Hartford, jednom od ljepših u
Briarovom kampusu. Ovo je i jedna od najstarijih zgrada, gotovo u potpunosti
prekrivena bršljanom, a budući da je izgrađena prije nego što je sveučilište
počelo iskorištavati svaki metar kvadratni što je više moguće, sobe i
apartmani puno su veće nego u drugim studentskim domovima. Hartford se
nalazi na samom kraju kampusa, odmah uz trkaće staze, što je savršeno
za mene - nekoliko puta tjedno odradim kratko trčanje prije jutarnjeg
treninga. Ne volim teretanu. Volim vrijeme provoditi vani, čak i zimi.
Umjesto da odmah navali na priču o nama, Case započne sigurnijom
temom, stavivši ruke u džepove.
„Jutros je bilo baš brutalno“, kaže mi. „Znam da ste nas gledale.“
„Da. Izgledalo je vrlo napeto. Je li se Jensen poslije derao na vas?“
„Naravno.“ Napravi grimasu. „A zatim sam imenovan kapetanom.“
Iznenadim se. „Zbilja? Zašto nije ostavio Demainea za kapetana?“
„Nije on birao. Dečki su. Ali to nije sve - Jensen kaže da trebamo dva
kapetana kako bi ekipa postala ujedinjena ili što već. Što je jebena
budalaština. Neće doći do nikakvog usranog ujedinjavanja.“ Iz svake riječi
pršti ogorčenost. „A drugi kapetan je Luke Ryder.“
Obrve mi se podignu. „Šališ se? Izabrali su njega? Taj lik ima osobnost
kaktusa.“
Case se nasmije. „Upravo tako.“
Nekoliko sekundi vlada tišina te se pripremim za promjenu teme.
Osjećam da dolazi kao što uvijek osjećam dolazak kiše. Ja sam barometar za
kišu i neugodne razgovore.
„Jako mi nedostaješ.“
Njegovo tužno priznanje visi u zraku. Moje srce ne može podnijeti kad
govori takve stvari.
Zagrizem unutarnji dio obraza. „Case...“
„Znam da nemam pravo to reći. Ali... nedostaješ mi. Ne mogu si pomoći.“
Oklijeva. „Nedostajem lija tebi imalo?“
31
 Knjige.Club Books

Na licu mu vidim da je iskren, što pogodi moje ionako već izmučeno srce.
Ovo je pravi užas jer Case je inače dobar dečko. Nije me htio povrijediti kad
je učinio to što je učinio. Zbilja vjerujem da nije. Samo je pogriješio.
Ne, ispravi me oštri glas u mojoj glavi. Nije pogriješio.
Tako je odlučio.
„G?“ potiče me Case.
„Naravno da mi nedostaješ“, odgovorim jer mu nisam sposobna lagati.
„Ali to ne mijenja činjenicu da smo prekinuli.“
Na licu mu se vidi da je povrijeđen.
Poraženo izdahnuvši, Case odšeće do crnog kožnog kauča koji su nam
kupili cimeričini roditelji kad su shvatili da je onaj kojeg imamo kupljen
na garažnoj rasprodaji u Hastingsu. Myjini su roditelji... snobovi, blago
rečeno. Ali snobovi s izvrsnim ukusom.
Case se svali na kauč i prekrije lice dlanovima.
Dajem sve od sebe da mu ne priđem i ne zagrlim ga. Oduvijek mi je teško
gledati ga uzrujanog. Vrlo je rijetko takav, općenito je pozitivna osoba i
sve podnosi s lakoćom. I kao što sam rekla, dobar je dečko. Ima zbilja dobro
srce. Zbog čega je nemoguće mrziti ga.
Napokon podigne glavu. „Želim da opet budeš moja. Molim te, mala.“ Glas
mu pukne. „Grozno mi je bez tebe.“
Male pukotine pojave se na oklopu kojim sam zaštitila svoje srce.
„Znam da je i tebi ovo grozno“, zavapi Case. „To što nismo zajedno. Bilo
mi je strašno teško cijelo ljeto bez tebe. Jebeno nepodnošljivo.“
Da i ne. Nedostajao mi je ovo ljeto. Neću poricati. Ali ne mogu reći da sam
plakala prije spavanja ili zapisivala litanije na mobitel, odlomak po odlomak
o tome koliko me povrijedio i o tome što bi se trebalo dogoditi da
opet budemo zajedno. Iskreno, ne znam ni je li to moguće. Nisam hladna ni
stroga osoba. Prijateljice mi kažu da pretjerano olako opraštam. I da, istina je
da jesam oprostila Caseu.
No ne mogu zaboraviti što je učinio.
„Prevario si me“, podsjetim ga. Glas mi je ravnodušan.
„Samo smo se poljubili“, kaže sav očajan.
Ne uspijem spriječiti navalu bijesa i ogorčenosti koja mi grije grlo.
Otvorim usta, ali Case progovori prije mene.
„Znam, jasno mi je. Ne slažemo se oko definicije prevare. Ovo što sam
učinio nije baš prevara...“
„Ljubakao si se s drugom! To nije ‘samo’, Case. Prevario si me.“
„Učinio sam glupost, dobro? Priznajem da sam sjebao.“

32
 Knjige.Club Books

Istu smo svađu vodili u lipnju kad mi je priznao što je učinio. Kao i kad
me pokušao uvjeriti da se pomirimo. Dosta mi je toga.
„Želiš se pomiriti, a ne želiš priznati da je to što si učinio prevara.“
„Pogriješio sam.“ Na licu mu se ocrta napetost kad na mojem primijeti da
sam nepopustljiva. „Dobro. Prevario sam te. U redu? Prevario sam te i
kajem se svake sekunde svakoga dana otkad se to dogodilo. Bio sam pijan i
uplašio sam se jer nam je veza postala vrlo ozbiljna i... uplašio sam se“,
ponovi, posramljeno spustivši glavu.
Nelagodno mi je stajati tako pred njim pa mu priđem i sjednem pola
metra od njega, ali Case se okrene prema meni. Noge su mu toliko dugačke da
jednom poderanom teniskom dodiruje moje stopalo.
„Rekla si da ćeš razmisliti“, podsjeti me nježnim glasom. „O pomirbi.“
Iscrpljeno izdahnem. „I jesam razmislila. Ali kao što sam ti rekla u
posljednjoj poruci, ne želim da opet budemo u vezi.“
Lice mu se objesi. Kad posegne za mojim dlanom, dopustim mu da ga
uhvati. Ispreplete prste s mojima. Nisam zaboravila koliko su mu dlanovi
topli i suhi, a jagodice prstiju zadebljane.
Preklinje me pogledom. „Molim te. Želim samo dokazati da za mene ovo
nije zezancija ni igra. Pogriješio sam i preuzimam odgovornost. Ali želim
da znaš da te volim. To mi je jedino bitno.“
Na to mi srce zatreperi. Nema pojma koliko dugo sam čekala da izgovori
te riječi. Zapravo, cijelu godinu i pol koliko smo bili zajedno. Vrlo brzo sam se
zaljubila u Casea, ali natjerala sam se da to ne izgovorim prebrzo kako ga ne
bih uplašila i otjerala od sebe. A onda, kad sam napokon izgovorila te
dvije riječi, nije mi ih uzvratio. Naravno, počeo ih je izgovarati nakon
ljubljenja s drugom curom. Ali one noći kad sam rekla volim te, nije rekao
volim i ja tebe.
Na spomen toga treperenje u mojem srcu pretvori se u snažno
probadanje.
„Ne vjeruješ mi“, kaže Case, promatrajući me.
„Ne znam. Ne... ne mogu ti reći ništa više. Prekinuli smo.“
Polako kimne. Prođe dlanom kroz svoju zlatnu kosu, a pažnju mi privuče
njegove snažna čeljust. Druge bi se cure, vidjevši to savršeno lice, bacile
na njega i viknule: Da, naravno da možemo opet biti zajedno!
Ali ja mu ne mogu tek tako oprostiti. Pogotovo nakon svega što se
dogodilo.
„Dobro, razumijem“, kaže Case nakon duge tišine. „Onda ti neću više
smetati.“
Zapeče me savjest. Stisnem mu dlan prije nego što ga izvuče.

33
 Knjige.Club Books

„Hej“, uvjeravam ga. „I dalje sam ti prijateljica. Ako me ikad zatrebaš, ikad,
samo me moraš nazvati, dobro?“
„Znam. Kao i ti mene.“ Povuče me s kauča. „Hajde, moram ići. A tebe čeka
Whitney.“
Kad dođemo do vrata, Case mi pusti dlan i raširi svoje ruke. Ne mogu
odoljeti, prihvatim zagrljaj u kojem se osjećam kao doma.
Na trenutak osjetim potrebu da podignem glavu. Da spusti usne na moje
i da se izgubim u tom poljupcu.
Ali onda se sjetim da je tim usnama ljubio drugu te me želja brzo prođe.

34
 Knjige.Club Books

4. POGLAVLJE
GIGI

Zove li se Carl?

Sutradan otiđem rano na klizalište da treniram nasamo te izađem baš u

trenutku kad muška momčad dolazi na drugi dan kampa za obuku. Poslije
otiđem na trčanje, ali ne zadržim se dugo jer je zrak puno vlažniji nego što
očekujem. Dok se vraćam prema kampusu, nazove me moj brat
blizanac Wyatt i kuka kako mama nije dovoljno nahvalila njegovu novu
pjesmu. Valjda joj se nije pretjerano svidjela, no on se ponaša kao da mu je
rekla da odustane od glazbe i zaposli se kao prodavač farmaceutskih
proizvoda.
Malo usporim te uživam u pustom kampusu. Kad u ponedjeljak počnu
predavanja, Briarove kamene staze vrvjet će studentima i profesorima, a
klupe od kovanog željeza bit će krcate. Okupljanja na travnjaku održavat će
se dokle god vrijeme bude dopuštalo. Deke će biti postavljene na travi, a
studenti će bacati frizbi ili se loptati. Čak i kad nastupi promjena vremena,
kampus će i dalje biti predivan. Snježni pokrivač, mraz na stablima. Svako
godišnje doba u Novoj Engleskoj predivno je na svoj način. Ovo mjesto teče
mojim venama.
Kao i venama mojeg brata, no Wyatt jednostavno ne može mirovati.
Oduvijek ima ozbiljnih problema sa željom za lutanjem. Kad je pauza od
hokeja, moljaka tatu da nas vodi na spektakularna putovanja. Surfanje i
zipline u Kostarici. Planinarenje u Južnoj Americi. Ronjenje na Maldivima. On
i tata vrlo su bliski, ali (koliko god on to poricao) Wyatt je zapravo pravi
mamin sin.
Stoga se nasmijem i prekinem ga usred blebetanja. „Dobro, možeš li sad
prestati s tom lažnom ljutnjom? Oboje znamo da ćeš na kraju postupiti
onako kako ti ona predloži.“
„Nije istina“, razuvjerava me.
„Ne? Dakle, nećeš mijenjati dijelove pjesme?“
„Učinit ću to samo ako budem mislio da je tako ispravno, a ne zato što je
mama rekla da to učinim.“
„Aha. Naravno. Nastavi se uvjeravati u to, majstore.“ Glasno kroz kašalj
nadodam: „Mamin sinčiću.“
35
 Knjige.Club Books

„Nisam mamin sin.“ Opet je bijesan.

„Nisi li na profilnoj slici s mamom?“
„Da, s Grammyja“, zareži. „Tko ne bi postavio svoju sliku s Grammyja?“
Ja ne bih. Ali to je zato što me ne zanima svečana odjeća i fotografiranje
na dodjelama nagrada. Mogla sam ići s njima na prošlogodišnju ceremoniju -
mama je napisala album za novi indie rock trojac koji je imao nekoliko
nominacija za Grammyja - ali to je više Wyattov stil nego moj.
„Kako god. Očito me moja voljena sestra neće podržati.“
„Voljena“, ponovim, frknuvši. „Vrlo smiješno.“
Dođem do prednjih vrata doma Hartford i zastanem da zavežem vezicu
na tenisici.
„Uglavnom, moram ići“, kažem mu kad se uspravim. „Imam puno planova
za danas.“
„Čujemo se, izdajice.“
Nedugo nakon toga sam na putu, vozim se u grad do najbolje prijateljice
kako bih iskoristila ovo sunčano, vlažno jutro.
Diana živi u novom kompleksu nazvanom Meadow Hill2, što nije nimalo
odgovarajuće jer se ne nalazi ni na livadi ni na brežuljku. Hastings u
Massachusettsu sastoji se uglavnom od ravnih ulica sa stambenim objektima,
parkićima i šumskim stazama. No sviđa mi se ovaj novi stambeni kompleks.
Balkoni s bijelom ogradom gledaju prema golemom uređenom dvorištu u
kojoj su ogromni bazen i redovi ležaljki s crveno-bijelim suncobranima.
Božanstveno je.
Umjesto da joj glas zaškripi preko interfona ispred ulaza, čujem ga kako
dopire s balkona.
Pogledam gore i vidim da mi Diana maše. „Nemoj se penjati! Dolazim
dolje! Nađemo se kod bazena!“
Prebacim svoju predimenzioniranu torbu za plažu na drugo rame i
uputim se stazom ukrašenom cvjetovima koja vodi do stražnjeg dijela
posjeda. Šokiram se kad shvatim da oko bazena nema baš nikoga. Diana izleti
kroz stražnja vrata u kratkim trapericama i svijetloružičastom gornjem dijelu
kupaćeg. Njezina platinasto plava kosa zavezana je u visoki konjski rep koji
leti s jedne na drugu stranu dok mi prilazi skakućući.
Kad bih morala jednom riječju opisati Dianu Dixon, to bi bila petarda.
Visoka je malo više od metar i pol, ali posjeduje zastrašujuću količinu
energije, smisao za dramu i snažnu želju za životom. Ona mi je jedna od
najdražih ljudi.

2
„Meadow“ je na engleskom livada, a „hill“ brežuljak (op. prev).

36
 Knjige.Club Books

„Gdje su svi?“ pitam kad dođe do mene. Pokažem prema praznom bazenu.
„Zašto nitko ne uživa u ovom suncu?“
„Ljudi idu na posao, Gigi. Ne mogu svi uživati ovako kao ti i ja.“
Na to se nasmijem. Ima pravo. Stalno zaboravljam da ovo nije studentski
kampus. Ovdje žive odrasli ljudi. Zapravo, Diana je ovdje najmlađa stanarka.
Na prvoj je godini živjela sa mnom i Myjom u trosobnom apartmanu, ali
na kraju drugog semestra preminula joj je teta i ostavila joj ovaj stan. Bilo
mi je žao što odlazi, ali ne krivim je što se odselila iz doma. Sad je vlasnica
stana i ima svoj osobni prostor, a hipoteka je plaćena ostavštinom njezine
pokojne tete.
I ja sam mogla biti u sličnoj situaciji - kad sam se upisala na Briar, roditelji
su se ponudili da mi uzmu u najam neki stan izvan kampusa ili da mi ga kupe.
Ali nije mi se svidjela ta ideja. Već mi plaćaju školarinu; nisam prihvatila
stipendiju jer mislim da nije u redu da ja, osoba iz bogate obitelji,
oduzmem priliku nekome tko nema dovoljno novca da si priušti elitni
fakultet.
A i ne želim nikakve dodatne povlastice samo zato što mi je obitelj bogata.
Stanovanje u kampusu jeftinije je nego izvan njega zato što je sve uključeno
u cijenu, pa ako mi roditelji već plaćaju sve što ima veze sa studentskim
životom, ne želim dobivati više novca nego što je potrebno.
„Nadam se da si ponijela kremu za sunčanje jer ja sam svoju potrošila.“
Podignem rub svoje torbe. „Pobrinula sam se za to, dušo.“
„Kao i uvijek.“
Položimo ručnike na ležaljke. Ponijela sam kremu za sunčanje u spreju,
pa se obje mažemo dok nam sunce udara u glavu.
„Kako je bilo jutros na treningu?“ pitam je. „Ona nova cura i dalje ti želi
oteti posao?“
Diana je navijačica, ona koju bacaju u zrak. Glavna je u ekipi, barem je
tako bilo lani kad su osvojile drugo mjesto na državnom natjecanju. Jučer
mi je porukom zabrinuto javila da bi joj taj položaj mogla oduzeti neka
živahna brucošica koja je sa svojom ekipom iz srednje škole osvojila
posljednja četiri državna srednjoškolska natjecanja.
„Margo? Ma ništa od toga“, odgovori Diana ravnodušno. U očima joj se
više vidi žaljenje nego olakšanje. „Jutros je na treningu ozlijedila prednji
križni ligament. Trener kaže da neće nastupati cijelu godinu.“
Užasnuto zazviždim. „Sranje. Gadno.“
Ozljede su uobičajene za studente sportaše, ali katkad lako zaboravimo
koliko je ljudsko tijelo promjenjivo. U jednom si trenutku najbolji, a u drugom
saznaš da moraš propustiti cijelu sezonu.
„Da, žao mi je cure.“
37
 Knjige.Club Books

Zbacivši sandale, uzmem bocu vode i sjednem na betonski rub bazena.

Kad umočim stopalo, shvatim da je voda toplija nego što sam
očekivala. Pogledam preko ramena. „I dalje se viđaš s onom dvojicom?“
Diana izuje japanke i pridruži mi se. „Iznenađujući obrat. Sad se viđam s
trojicom.“
„Isuse. Ja bih poludjela da se moram viđati s toliko tipova odjednom.“
Teško uzdahne; malo preuveličava. „Da. Postaje mi previše. Moraš mi pomoći
da se odlučim za jednog.“
„Zar ne možeš izlaziti s trojicom?“
„Pa dosad i jesam! Posljednjih nekoliko tjedana pokušavala sam se
odlučiti između dvojice, ali na kraju sam dodala još jednog na popis! Htjela
bih početi sa skidanjem do gola, stoga je vrijeme da odaberem. Samo jednom
od njih mogu dati svoj cvijet nevinosti.“
Zagrcnem se ispijajući vodu. „Da, tvoj dragocjeni cvijet.“
Diana nije djevica, ali pažljivo bira s kim će spavati. I voli me nasmijavati
koristeći se iznimno apsurdnim izrazima za opisivanje seksa i dijelova tijela.
Zelene joj oči nestašno zasvjetlucaju. „Uglavnom, trebam tvoju pomoć.
Pomozi mi odlučiti.“
„Dobro, da čujem. Jedan od njih je tip iz tvoje navijačke skupine, zar ne?
Onaj koji izvodi vratolomije? Kako se ono zove? Zapravo, ne sjećam se
imena ni jednog ni drugog. Čovječe. Imam užasno pamćenje.“
„Ne, neću te podsjetiti. Ne želim da to utječe na tvoj odabir. Jer treći tip
ima vrlo loše ime.“
„Koje? Kako se zove? Reci mi, molim te. Roger? Biff? Zove li se Carl?“
„Reći ću ti na kraju. Kad izabereš.“
„Baš si provokatorica. Dobro. Udvarač A. Navijač.“
„Ima isklesano tijelo. Posvećen je. Vrlo je smiješan. Samouvjeren je, ali
nije bahat. Nevjerojatno je seksipilan. Jedina je mana što sve mora otpjevati.“
„Misliš, pjeva pjesme?“
„Ne.“ Diana zastenje. „Sve mora otpjevati. Recimo: saaad ću uzetiii žva-
ka-ću gumuuu!“
Od njezine izvedbe umirem od smijeha. „O, moj Bože. Obožavam ga.“
„Nešto najnepodnošljivije čemu sam svjedočila u životu. Udvarač B bavi
se glazbom, a svejedno pjeva manje od Udvarača A.“
„Da, sjećam se glazbenika. Napisao ti je pjesmu i htio uključiti rimu Diana-
banana.“ Odlučno odmahnem glavom. „Ljubavne pjesme ne trebaju
sadržavati riječ banana. A obitelj ti je iz Savanne, tako da je to propuštena
prilika.“

38
 Knjige.Club Books

„Ne idu mu dobro rime“, prizna. „I nije baš duhovit. Ne razumije moje šale
i stalno je napet.“
„Takvi su ti glazbenici.“
„Znam, ali meni se sviđa kad dečko ima smisla za humor.“
„Je li udvarač C duhovit?“
„O, moj Bože, da. I pomalo je štreberkast. Studira fiziku. Vrlo je pametan,
ali nije umišljen. I vrlo je drag. Inače ne padam na takve dečke, ali prošli
smo se tjedan sreli u kafiću i osjetila sam neku čudnu privlačnost.“
„Mane?“
„Pomalo je nesiguran. Stalno me propituje o bivšima, a onda postane
mrzovoljan kad mu odgovorim.“
„Naporno, ali barem ne postavlja pitanja pjevajući.“
„Dobro si to rekla. I da, malo je stariji“, otkrije mi.
„Koliko stariji?“
„Šest godina. Ima dvadeset šest. Dovršava magisterij.“
Napućim usne, razmišljajući. „Dobro. S obzirom na dostupne podatke,
dvoumim se između Udvarača A i Udvarača C. Sve ovisi o tome želiš li
samouvjerenog navijača ili dragog učenjaka. Da ja moram birati, vjerojatno
bih se odlučila za učenjaka. Mislim da bi ti godilo malo promjene. I kladim se
da će biti dobar u krevetu. Imam neki predosjećaj.“
„Zanimljivo. Dobro. Odluka je donesena! Odabrale smo Udvarača C.“
Zatim sklizne s ruba bazena i skoči u njega. Odmah nestane pod
vodom, zagnjurivši glavu, a zatim iskoči i protrese svojim konjskim repom
kao neki mokri pas. Poprska me, na što se nasmijem.
„Zlico“, optužim je, iako mi prijaju hladne kapljice na licu. Ma zapravo,
zašto ne? Namjestim donji dio kupaćeg kostima te i ja skočim u vodu.
Voda je kao iz raja. Hladna i osvježavajuća, ugodan lijek za povećanu
vlažnost i neumoljivo sunce.
Kratko plovim na leđima, a onda se sjetim nečeg vrlo važnog. „Hej, čekaj,
kako se zove Udvarač C? Gukni.“
Diana polako pliva do mene u leptir stilu. Odugovlači.
„Zove li se Carl?“
Poraženo uzdahne. „Percival.“
Zinem. „A ima samo dvadeset šest godina? Kako su mu roditelji to mogli
učiniti? Zovu li ga barem Percy?“
„Ne sviđa mu se nadimak Percy, ali možda ga uspijem nagovoriti.“ Počne
plutati pokraj mene, smijući se samoj sebi. „Znaš što? Nije me briga. Sviđa
mi se Percival. Želim njega.“

39
 Knjige.Club Books

Idućih sat vremena provedemo u bazenu, plutajući i održavajući se na

vodi te ćaskajući ni o čemu važnom. Zatim se još sat vremena sunčamo,
a onda mi trbuh počne toliko jako kruliti da postane nemoguće ignorirati ga.
„Čovječe, G, smiri ga malo.“ Diana me pogleda i naceri se.
„Ne mogu si pomoći. Umirem od gladi.“
„Hoćemo li si naručiti nešto za ručak?“
„Ne mogu. Nalazim se s Willom u centru. Zapravo...“ Pridignem se u
sjedeći položaj i tutnem ruku u torbu da nađem mobitel. „Trebala bih
provjeriti koliko je sati.“
„Znaš što mislim o situaciji s Willom“, prekori me Diana. „Ne bi se trebala
družiti s prijateljima svog bivšeg dečka.“
„Ali prvo je bio moj prijatelj.“ Provjerim ekran. „Sranje. Skoro je jedan sat.
Moram krenuti uskoro. Želiš li ići s nama?“
„Ne. Malo ću vježbati koreografiju koju smo naučili danas na treningu. Ali
slobodno se vrati navečer. Imam novi televizijski program s realityjima i ima
zbilja ludih emisija. Predobre su.“
„O, moj Bože, jesi li gledala Afera ili brak? Mama i ja opsjednute smo tom
emisijom.“
„Jesam“, izusti Diana te idućih petnaest minuta raspravljamo o najboljoj,
ali i najgoroj ljubavnoj emisiji za na svijetu. To je ona vrsta zabave zbog koje
se osjećaš vrlo loše kad shvatiš da si joj posvetio deset sati svoga života.
Naposljetku nas moram prekinuti da mogu ući i presvući se za ručak.

Diana nije jedina koja me grdi jer sam ostala bliska s Caseovim
prijateljima. Kritiziraju me gotovo svi koje poznajem te se prisjetim njihovih
upozorenja kad uđem u restoran Kod Sue, gdje se nalazim s Willom
Larsenom.
U moju obranu, zbilja sam se sprijateljila s Willom davno prije nego što
sam počela izlaziti s Caseom. Rođen je u Bostonu, kao i ja, i pohađali smo
istu srednju školu. Nekoliko smo puta bili na spoju, no onda smo shvatili da
je naš odnos iznimno platonski. Nije bilo nimalo kemije.
Will me upoznao s Caseom kad smo bili brucoši i uvjerio me da izađem s
njim na spoj. Budući da se cijeli život bavim hokejom, zazirala sam od
spojeva s hokejašima. Najviše zato što znam kakvi su.
Ozloglašeni ženskari.
Hmm, dakle, kad bolje promislim... za sve je kriv Will.
„Hej“, pozdravim ga, zagrlivši ga kad ustane od stola.

40
 Knjige.Club Books

Poljubi me u obraz, a zatim pokaže svoje savršene bijele zube. Will

izgleda kao neki dečko iz susjedstva. Žene tome ne mogu odoljeti.
„Hej. Pogledaj“, kaže, podignuvši plastificiranu stranicu. „Novi jelovnici.“
„Šokantno.“ Ovdje jednom mjesečno mijenjaju jelovnik. Izgleda da
se vlasnici ne mogu odlučiti kakav tip restoran žele voditi.
„Izbacili su one domaće sendviče“, kaže mi Will. „Tužan sam. Bih su baš
ukusni.“
„Da, bih su super.“ Pregledam novi jelovnik, mršteći se. „Previše sushija.
To me zabrinjava.“
Will se nasmije. „Možda bi se restoran sad mogao zvati Suein Sushi.“
„Ne, nego Suein Super Sushi Shop. Reci to pet puta.“
„I onda bi trebali dodati u ponudu sushi sa sirom i promijeniti naziv u
Suein Super Sirni Sushi Shop.“
„Još bolje.“
Nastavimo pregledavati jelovnik. Malo mi je žao vlasnika. Pokušavaju
održati poslovanje otkad su otvorili restoran prije dvije godine. Za to je
vrijeme ispred njihove najveće konkurencije, restorana Dellas, uvijek hrpa
ljudi koji čekaju na red. No Dellin restoran vrlo je dugo ovdje, zaštitni je znak
ovog grada. Mama je ondje konobarila kad je pohađala Briar.
Will i ja odlučimo se za hamburgere i pomirit jer je to sigurnije od
naručivanja sushija u restoranu koji je prošli tjedan po cijele dane posluživao
doručak.
„Ovaj tjedan igraš humanitarnu utakmicu, zar ne?“ pita me Will dok
čekamo svoja jela.
Kimnem. „U četvrtak. Hoćeš li doći navijati za nas?“
„Ako me treninzi ne iscrpe previše, onda sigurno.“
„Kako ide uigravanje nove ekipe?“
„Ma savršeno. Znaš, kao ulje i voda. Izvrstan spoj.“
Nasmijem se. „Toliko je loše?“
„Još gore. Ti tipovi s Eastwooda previše su neprijateljski nastrojeni.“
„Da, sigurno samo oni“, kažem ironično.
Will tvrdoglavo odmahne glavom. „Samo kažem, oni su došli kod nas.
Mogli bi se ponašati malo pristojnije.“
„U tome je problem. Jer govorite da su došli kod vas, kao da oni ovdje ne
pripadaju.“
„Pa i ne pripadaju“, progunđa. Ali smješka se, pomalo skrušeno. „Kužim.
Možda nisu samo oni krivi. Ali uglavnom, tek je drugi dan kampa i svi su

41
 Knjige.Club Books

spremni na ubojstvo. Nema šanse da ove godine uđemo u doigravanje,

a kamoli da dođemo do kraja.“
Posegnem rukom i potapšam ga po podlaktici. „Nemoj se brinuti. Barem
jedna ekipa s Briara ove će godine ući među najboljih četiri. Žene će to
učiniti umjesto vas, dušo.“
„Joj, baš ti hvala.“
Konobarica dođe s pićima i Will ispije gutljaj soka, a zatim me šokira.
„Miller prelazi u drugu ekipu.“
„Molim? Otkud sad to?“
Miller Shulick je igrač Briara, i to prokleto dobar, koji je prošle godine
igrao u drugoj postavi. I vrlo je drag dečko. Zapravo mu je jedina mana to
što mu je najbolji prijatelj Jordan Trager.
„Rekao nam je jutros“, kaže Will potišteno. „Trener mu je osigurao mjesto
u Minnesoti Duluth.“
„Ondje imaju dobar hokejaški program.“
„Da. Ovdje je među najboljih deset, a ondje će sigurno biti među tri. Što je
značajan napredak. Ali žao mi je što odlazi. U petak navečer pripremamo mu
oproštajnu zabavu. Roštilj, cuga. Možda druženje uz vatru. Jesi li za?“
„Da, naravno.“ Miller mi je drag. I žao mi je što odlazi. „Zbilja je
tužno. Zašto se Trager nije prebacio?“
„Jer nemamo sreće.“
Frknem. Jordana ne podnose ni njegovi suigrači.
„Uglavnom, reci curama za zabavu. Što više, to bolje. Je li se Mya vratila s
onog svog luksuznog putovanja?“
Moja cimerica Mya druga mi je najbolja prijateljica s fakulteta. Njezin otac
radi kao veleposlanik u Malti, a majka joj je naslijedila brodarsko carstvo pa
Mya ljeta provodi sunčajući se na jahtama u Sredozemlju ili odsjedajući
u otmjenim europskim vilama. Što je vrlo zanimljivo; iako su joj roditelji
iznimno uobraženi, Mya je sve, samo ne umišljena.
„Znaš da ne dolazi do dana prije početka predavanja. Ali Diana je ovdje.“
„Super. Povedi je na zabavu.“
Podignem obrvu. „Jeste li pozvali neke nove dečke?“
„A što misliš, jebote?“
„Shvatit ću to kao ne.“
„Pa naravno da ne. Time bismo samo trljali Milleru sol na ranu.“
Konobarica nam donese hranu. Kad joj zahvalimo, Will zagrize
svoj cheeseburger i žvače nenormalno dugo.

42
 Knjige.Club Books

Kad opet progovori, shvatim da je pokušavao smisliti najležerniji način

da mi postavi sljedeće pitanje.
„Kako je s tobom i CC-jem?“
Iznimno loše izigravanje ležernosti.
Smijući se, ubacim krumpirić u usta. „Evo ga opet.“
„Što?“
„Ispitivanje o Caseu. Zar zbilja misliš da mi nije bilo sumnjivo što si me
iznenada pozvao na ručak?“
„Stalno ručamo zajedno“, usprotivi se Will.
„Da, ali sad si me sasvim slučajno pozvao na ručak dan nakon što sam
rekla Caseu da se ne želim pomiriti s njim? Vrlo sumnjivo.“
„Čista slučajnost.“ Namigne mi.
„Aha. Sigurno.“
„Časna riječ.“
Opet zagrize hamburger i opet žvače iznimno sporo. Gleda me, čekajući
da nešto kažem. Ali ne kažem. Samo grickam krumpiriće i pretvaram se da
ne primjećujem da je sve nestrpljiviji.
„Daj, reci mi barem nešto“, izusti Will. „Što da mu inače kažem, dovraga?
„Ha, znala sam! Nagovorio te na ovo.“
„Hajde, znaš da mu je žao, G. Osjeća se zbilja usrano zbog svega.“ Zatomim
sve jaču frustraciju. „Znam da se brineš za njega, ali možemo li promijeniti
temu?“
Tražim kečap na stolu i shvatim da ga je konobarica zaboravila donijeti.
Umjesto da je pozovem, iskoristim savršenu priliku za prekid ovog
razgovora. Ustanem sa stolca. „Idem do pulta po kečap.“
Toliko sam usredotočena na izbjegavanje Willova pitanja da ne obraćam
pozornost na svoju okolinu. Užurbanim korakom hodam prema pultu i
zabijem se ni u koga drugoga nego u Lukea Rydera.

43
 Knjige.Club Books

5. POGLAVLJE
RYDER

Karma s C

Kći Garretta Grahama je seksi. Bila je seksi i kad sam je upoznao prije
šest godina, ali sad je još više. Oči joj se razrogače kad se zabije u mene. Velike
sive oči koje podsjećaju na oblačno nebo. Ali nisu bezizražajne ni
obične. Živahne su, kao da to nebo pršti električnim nabojem u iščekivanju
gromova i munja.
Njezina dugačka smeđa kosa zavezana je u pletenicu koja joj pada preko
mršavog ramena. Jedan pramen kose odvojio se od pletenice te ga Gigi
skloni iza uha. Oporavljajući se od iznenađenja, uputi mi polusmiješak.
„Bok“, kaže.
Podignem obrvu. „Pitao sam se koliko će ti dugo trebati da skupiš
hrabrost i obratiš mi se.“
Gigi na to zakoluta očima. „Nisam morala skupljati hrabrost. Jednostavno
nisam imala priliku.“
Glupost. Jutros smo se mimoišli u hodniku koji vodi do svlačionica i nije
me uopće doživjela. Da, bila je s trenerom, ali znam da me vidjela. A i
zanimljivo mi je to što se Gigi, iako treninzi za žensku momčad još nisu
počeli, budi u cik zore da bi klizala i trenirala nasamo. Isto to činila je u kampu
u kojem je pomagala svom tati.
„A i prilično sam sigurna da sam te jutros pozdravila u hodniku“, istakne.
„Kimnula si.“
„To je isto kao da sam rekla ‘bok’?“
„Da?“ zadirkujem je.
„Ne znam.“ Zvuči zbunjeno. „Zašto ti je toliko stalo do mojeg pozdrava?“
„Nije mi nimalo stalo.“
„Zašto si onda to spomenuo?“
„Već sam požalio.“
Gigi zuri u mene. „Zaboravila sam koliko divnu osobnost imaš.“
Uzdahnuvši, krenem prema drugom kraju pulta, gdje mi je rečeno da
pričekam jelo koje sam naručio za sebe i dečke. Mogli smo zatražiti

44
 Knjige.Club Books

dostavu, ali dan je vrlo lijep pa sam odlučio prošetati. Zapravo sam se prvo
htio provozati, ali moj Jeep u posljednje vrijeme proizvodi zabrinjavajuće
zvukove, stalno nešto lupa. I u Eastwoodu je bio na izmaku snaga, ali tijekom
dvosatne vožnje do Hastingsa odlučio je da više nije sposoban ni ubrzati kad
promijenim brzinu. Ako mi otkaže mjenjač, bit ću zbilja bijesan. Trenutačno
nemam novca za popravak.
Gigi zamoli tinejdžerku koja radi za pultom da joj doda bocu kečapa. Dok
čeka, pogleda prema meni. „Čujem da situacija na treningu nije najbolja.“
Podrugljivo se nasmiješim. „Meni ide sasvim dobro. Sukapetan sam.“
„Sukapetan ekipe u rasulu. Dojmljivo.“ Ljupko mi se nasmiješi.
„Izvoli, dušo.“ Djevojka se vrati i pruži Gigi staklenu bocu kečapa.
„Hvala.“ Opet me pogleda. „Vrlo ugodan razgovor, kao i svaki s tobom,
prinče.“
„Gisele.“
Vrati se do svog stola i ne mogu si pomoći; odmjerim je. Odjevena je u
kratke traperice koje su joj pripijene uz okruglu, zategnutu stražnjicu.
Hlače su joj pohabane, a niti bijelo-plavog konca golicaju joj čvrsta,
preplanula bedra. Visoka je samo oko metar i šezdeset, ali noge joj u tim
sitnim trapericama izgledaju beskonačno duge. Vrlo su mišićave i
oblikovane, što je dokaz da marljivo trenira. Seksi je to što se bavi hokejom.
Sportašice su nevjerojatno privlačne.
Plamen požude ugasi se kad shvatim s kime je na ručku.
I dalje ne znam imena svih Briarovih igrača, ali znam imena onih dobrih.
Will Larsen jedan je od njih. A iako je seronja, nije toliko grozan kao
njegovi suigrači.
„Narudžba na prezime Ryder?“
Pojavi se čovjek s bijelom pregačom i dvjema vrećicama za dostavu.
„Hvala“, kažem, uzevši vrećice.
Dok izlazim iz restorana, zazvoni mi mobitel. Izvadim ga iz stražnjeg
džepa svojih cargo kratkih hlača. Broj mi nije poznat pa ignoriram poziv
i čekam glasovnu poruku.
Na putu doma prolazim glavnom ulicom i kroz niz osebujnih, dobro
održavanih parkova. Hastings je napredak u usporedbi s Eastwoodom. Moj
bivši grad izgledao je vrlo industrijski, bilo je puno trgovačkih centara i
ničega uzbudljivog za vidjeti. S druge strane, Hastings je nalik nekom gradiću
s retro razglednice. Plinske svjetiljke i zrela stabla nižu se ulicama, a lampice
i transparenti vise u glavnoj ulici, služeći kao reklama za ljetni festival jazza
koji je nedavno završio. Izlozi trgovina sjajni su i čisti, glavna ulica
pršti malim trgovinama i buticima, kafićima i gomilom barova i restorana.

45
 Knjige.Club Books

Presiječem krivudavu stazu pokraj drvene sjenice, a zatim izađem iz

parka na šetnicu. Primijetim da je onaj tko me zvao ostavio glasovnu poruku,
pa upišem šifru mobitela da je preslušam.
„Pozdrav, trebam Lukea Rydera. Ovdje Peter Greene iz odvjetničkog ureda
u Maricopi. Zovem u vezi sa saslušanjem za uvjetni otpust vašeg oca. Molim
vas da me nazovete čim...“
Obrišem poruku prije nego što izrecitira broj svojeg mobitela.
Jebeš to.
Ubrzam i prođem pokraj žene koja gura dječja kolica. Pogleda me i pogne
glavu. Odjeven sam u cargo kratke hlače i majicu kratkih rukava, što nije
nimalo zastrašujuće. Ali možda ju je uplašio moj izraz lica kad sam čuo
riječi uvjetni otpust.
Kad se vratim doma, Shane je na istom mjestu na kojem je bio kad sam
otišao. Kosi travu, bez majice. Na suprotnoj strani ulice nekoliko
djevojaka okupljeno je na trijemu te se pretvaraju da čavrljaju dok su im
pogledi prikovani za Shaneove blistave mišiće. Kladim se u sve što sam ovog
ljeta zaradio na gradilištu da će jedna od njih večeras završiti kod nas. A
možda i sve ako Beckett odluči izaći i pokazati se.
Život s Beckettom katkad je vrlo glasan. Udaranje od uzglavlje kreveta
često mi ometa san. Shane je tiši kad osvoji neku djevojku, ali često ih
dovodi sad kad više nije u vezi.
„Joj, super. Umirem od gladi.“ Shane ugasi kosilicu i počne mi prilaziti.
Maknemo se od kluba njegovih obožavateljica i uđemo u kuću, gdje
Beckett u kuhinji stavlja suđe u perilicu. Shane uzme tanjure iz ormarića, a ja
otvaram vrećice s hranom.
„Hej, pozvao sam ovamo neke susjede“, kaže Beckett.
Suzdržim se da ne frknem. Naravno. Lud sam što sam pomislio da se već
nije upucavao curama preko puta.
Ispostavi se da su tri djevojke koje nam toga dana navečer pozvone na
vrata studentice sestrinstva, zbog čega Beckett priča gomilu nimalo
smiješnih viceva o liječnicima i medicinskim sestrama. No cure padnu na te
fore jer Beck jednostavno ima takav utjecaj na žene.
Ali jednoj se sviđam ja. Zove se Carma - s C, kaže nam - i visoka je, lijepa
djevojka crne kovrčave kose do ramena i bestidne žudnje u tamnim
očima. Navali na mene čim uđe u kuću, napadno koketirajući i šarmirajući
me. U početku sam ravnodušan, samo pristajem na to što se događa, no dva
piva poslije shvatim da sam podložan njezinom udvaranju.
Priznajem da me mami njezina ponuda kad mi se približi i šapne mi na
uho: „Idemo li gore?“

46
 Knjige.Club Books

Posljednji sam se put spetljao s nekom djevojkom prije mjesec dana, kad
sam za vikend posjetio Becketta u Indianapolisu.
Otišli smo u nekoliko barova te sam se doma vratio sa seksi konobaricom
u kasnim dvadesetima. Zabavna noć.
No proteklih sam mjesec dana bio zauzet traženjem smještaja u
Hastingsu i prekovremenim radom na gradilištu, a sada i ovim užasnim
kampom za obuku.
Što znači da mojem kurcu zbilja treba malo ljubavi.
Stoga ostavim pivo na kuhinjskom pultu i slegnem ramenima. „Idemo.“

47
 Knjige.Club Books

6. POGLAVLJE
RYDER

A poljubac za rastanak

Prespavao sam alarm.

Jebem ti sve.
Brzinom munje izletim iz kreveta, povukavši pola pokrivača za sobom.
Carma zacvili u snu zbog gubitka topline. Sada joj se vide gole noge i
ružičaste gaćice te se sklupča i povuče koljena prema sebi.
Inače ne pozivam cure da ostanu prespavati, osobito dok traje sezona, ali
sinoć smo oboje bili iscrpljeni i bilo mi je žao slati je doma. Jasno sam joj dao
do znanja da moram ustati u šest, ali Carma tome nije pridala važnost. Rekla
mi je da je ne budim kad ustanem, nego da zaključam i da će izaći
kroz stražnja vrata.
Uletim u kupaonicu, pitajući se kako je moguće da nisam čuo alarm,
jebote. Otkad sam došao u Briar, namještam alarm na šest sati da bih stigao
na klizalište do sedam. Trening ne počinje do devet sati, ali uvijek se otiđem
prije zagrijati. Carma i ja čak nismo bili budni do kasno. Zaspali smo oko
ponoći.
Užasno sam bijesan na sebe. Do kampusa mi treba petnaest minuta
vožnje. Neću imati vremena ni da pojedem doručak. Dovraga.
Zašto me dečki nisu probudili? Inače odlaze oko osam, sigurno su vidjeli
da je moj Jeep na prilazu.
Bijesno perući zube, jednom rukom otključam mobitel i nazovem Shanea.
„Hej“, javi se Shane. „Gdje si?“
„Doma. Zašto me niste probudili?“
„Ne znam. Mislili smo da ćeš danas odmoriti od svoje pretjerano
ambiciozne rutine i doći na trening u normalno vrijeme kao normalna osoba.“
Ha! Za njega je to pretjerana ambicioznost, ali za mene to znači biti
hokejaš.
„Nisam čuo alarm. Ali krećem sad. Možeš li mi donijeti kavu u svlačionicu
da je na brzaka popijem dok se presvlačim?“
„Sve za tebe, srce.“

48
 Knjige.Club Books

Vratim se u svoju sobu i tiho se odjenem dok Carma i dalje spava. Uvukla
se natrag pod pokrivač i ušuškala se.
Budući da je zamolila da je ne budim, izađem iz spavaće sobe i silazim niz
stepenice dvije po dvije. Zaključam prednja vrata i uskoro se nađem
za volanom.
Kad okrenem ključ, Jeep se ne upali.
Jebote.
Život.
Ne sad.
Ne mogu se sada baviti ovime, jebote.
Potrošim oko pet minuta svog dragocjenog vremena na paljenje motora,
ali auto je mrtav. Zatim izgovorim niz psovki koje bi zgrozile i one najprostije.
Vratim se u spavaću sobu i više mi nije stalo do toga da se Carma naspava.
„Hej.“ Tresem je da se probudi. „Imaš li auto?“
Pospano trepće. „Da... zašto?“
Lakne mi. Hvala kurcu. „Moraš me odvesti na trening. Molim te.“
„Ali tako je rano.“
„Ne, kasno je. Trebao sam biti ondje u sedam, ali nisam čuo alarm.“
„Promijenila sam ga“, kaže ošamućeno.
Skamenim se. „Molim?“
„Promijenila sam alarm na tvom mobitelu. Rekao si da ti je trening u
devet, pa mi nije jasno zašto si namjestio alarm na šest...“
„Jer želim biti ondje u sedam“, kažem grubo, praktički se tresući od bijesa
koji me preplavljuje. „Ne mogu vjerovati da si ga promijenila, jebote.“
A zatim, baš u tom trenutku, kao sol na ranu, moj alarm počne drečati.
Namjestila ga je na pola devet, dovraga.
„Pola devet?“ zarežim. „Šališ li se? Treba mi petnaest minuta vožnje do
tamo! Kako bih se trebao stići presvući i biti na ledu u devet...“ Zašutim.
Jebem ti život. Sad se nema smisla ni svađati.
Duboko udahnem da se smirim.
„Auto mi se ne želi pokrenuti“, kažem ravnodušno. „Trebam prijevoz. Išao
bih s cimerima, ali već su otišli.“
„Molim te, nemoj se ljutiti na mene.“ Sad je sasvim budna i iskače iz
kreveta. „Nisam shvatila da ti je to toliko važno.“
Teško mi je zatomiti bijes. Odakle joj ideja da prespava kod dečka kojeg
ne poznaje i promijeni mu alarm? Blizu sam toga da opet poludim. Stoga
je ignoriram dok se odijeva i opet nazovem Shanea.

49
 Knjige.Club Books

„Hej“, govorim užurbano. „Zakasnit ću. Molim te, reci Jensenu da mi se

auto pokvario.“
„Rekao sam ti da će te taj Jeep jednog dana sjebati.“
Da, baš je Jeep taj koji me sjebao.
Nijednom u životu nisam zakasnio na trening. Iako se mrzim oslanjati na
ikoga osim na samoga sebe, nijedan taksist nije dostupan, stoga
nemam drugog izbora osim povesti se s Carmom. Srećom, uspijem je požuriti.
Trčeći izađemo kroz vrata i žurimo do njezina prilaza na suprotnoj strani
ulice koji je udaljen manje od pet minuta.
Carma otključa svoj mali crveni karavan. „Hajde, dečko, ulazi.“
Uputi mi zadirkujući smiješak, no to samo pojača moj unutarnji gnjev.
Uskočim u auto i usmjerim je prema dvosmjernoj cesti koja vodi do
kampusa Briar. Tijekom vožnje trzam se od nestrpljenja. Vozi desetak
kilometara na sat brže nego što je dopušteno, stoga razumni dio mojeg mozga
zna da je ne mogu zamoliti da vozi brže jer već to čini. Ali dovraga, da ja
vozim, riskirao bih stotinu kazni samo da stignem na vrijeme.
Lupkam prstima po središnjoj konzoli, pritišćući stopalom nepostojeću
papučicu za gas i umirući iznutra cijelim putem do kampusa. Carma pokušava
pokrenuti razgovor, ali odlučno je ignoriram. Strah me onoga što bih mogao
izreći.
Pet minuta do devet zaustavimo se na parkiralištu Centra Graham. Šansa
da ću se presvući i izaći na led prije nego što trening započne ravna je
nuli. Jednostavno je tako. Nadam se da je kvar auta zadovoljavajuća izlika, ali
Jensen nam zadaje muke otkad je kamp počeo. Cijelo je vrijeme na rubu da
izbaci nekog od nas. Ne bih se čudio ni da izbaci mene, sukapetana, zbog
kršenja pravila o kašnjenju.
Carma parkira auto. Odvežem sigurnosni pojas i posegnem za kvakom.
„A poljubac za rastanak?“
Ne mogu je ni pogledati od bijesa. „Moram ići.“
„Ozbiljno? Sinoć smo spavali zajedno, a sad nemaš dvije sekunde za jedan
poljubac?“
Kako bih izbjegao dodatni gubitak vremena, poslušno se nagnem da je
poljubim. No ne zadovolji se samo pusom, što me izuzetno naživcira.
Odjednom se penje na suvozačko sjedalo i sjeda mi u krilo, držeći ruke oko
mojeg vrata, gurajući mi jezik kroz moje iznenađene usne.
„Carma“, upozorim je dok me ljubi, čvrsto joj omotavši struk rukom u
pokušaju da je maknem sa sebe.
Počne mi ljubiti vrat i moj bijes uzavre. Jer ovdje je riječ o mojoj karijeri.
Jensen me promatra. Kao i skauti koji traže igrače za NHL. Ako se želim

50
 Knjige.Club Books

profesionalno baviti hokejom i biti uspješan, ne mogu se ljubakati s

nekom curom dok se ostatak momčadi zagrijava za trening.
„Hvala na prijevozu“, kažem strogo. „Sad se makni.“
Dobro, to je zbilja bilo grubo.
Ali posljednja nit mojeg strpljenja puknula je kao jeftina gumica za kosu.
Prvo mi promijeni alarm, a sad mi ne dopušta da izađem iz auta?
Dosta mi je.
Uspijem otvoriti vrata i izvući se iz njezina zagrljaja. Iskočim iz auta,
krajičkom oka spazivši nekoga dok jurim naprijed. Na trenutak mi se učini da
Carma izlazi iz auta, ali zastanem kad primijetim muškarca kako
pritišće gumb na ključu da zaključa crni Range Rover dva parkirna mjesta od
Carminog.
Garrett Graham.
Na trenutak sam nijem i nepokretan. Stojim ondje dok hokejaška legenda
korača prema meni s termosicom u ruci. Nisam ga vidio otkad sam kao
tinejdžer pozvan u njegov hokejaški kamp.
Garrett pogleda u crveni karavan za čijim je volanom Carma. Zatim me
mrko pogleda, zbog čega sam uvjeren da ju je vidio u mojem krilu.
Jebote.
Jebote, jebote, jebote.
Može li ovaj dan postati gori?
„Jutarnji trening počinje u devet, zar ne, g. Ryder?“
Da, očito može postati gori.
„Znam. Kasnim. Imao sam problem s autom.“ Trznem se kad izgovorim tu
izliku.
„Vidim. Vrlo ozbiljan problem s autom“, kaže Garrett s oštrinom u glasu.
I dalje je namršten.
Uskladi svoj korak s mojim dok koračamo betonskom stazom do ulaza.
„Auto mi se nije htio upaliti“, počnem mu objašnjavati, kao da sam očajan
za njegovim odobravanjem. „Pa sam morao naći prijevoz. Ali moja vozačica
nije shvatila koliko je važno da dođem na vrijeme.“
„Što i nije njezina odgovornost, zar ne?“ Podignuvši obrvu, uvuče se kroz
prednja vrata.
Odustanem.
Dok luđački jurim hodnikom, pitam se zašto je Graham uopće ovdje.
Možda je došao vidjeti kćer.
Praznu svlačionicu shvatim kao optužbu. Kao šamar. Gadim se sam sebi
dok skidam odjeću te navlačim štitnike i odjeću za trening. Svi drugi su

51
 Knjige.Club Books

na klizalištu, gdje i trebaju biti. A ja sam ovdje, kao neki jebeni kreten. I to
samo zato što sam se sinoć htio poševiti. Već sam meta Jensena, Colsona i
njegovih dečki, NHL-a. A sad moj uzor misli da nisam sposoban doći na
vrijeme na trening.
Jebem ti život.
Ostavim mobitel na polici od mahagonija u ormariću i sjednem na klupu
da zavežem vezice klizaljki. Minutu poslije, na štitnicima za klizaljke,
hodam stazom obloženom gumom i izađem na led te mi lakne kad shvatim
da trening još nije počeo.
Lakne mi. Hvala kurcu. Dečki se i dalje zagrijavaju, a trener Jensen stoji
ispred klupe razgovarajući s Grahamom, koji ispija kavu iz termosice.
Spasio me Garrett Graham. Da trener nije zaokupljen njime, vjerojatno bi
me poslao doma.
Shane dokliže do mene. „Jesi li dobro?“
Iako je katkad pravi kreten, dobar je prijatelj.
„Da.“ Zastanem. „Carma mi je ugasila alarm.“
Shane napravi grimasu.
„Pretpostavljam da je došao kraj dobrosusjedskim odnosima.“
Ne mogu si pomoći; nasmijem se. U potpunosti ima pravo.
„Stari, koji vrag?“ Hugo Karlsson, jedan od naših obrambenih igrača sa
završne godine, dokliže do nas. I on izgleda zabrinuto. „Je li sve u redu?“
Vidiš li? želim viknuti Grahamu. Ovi dečki me poznaju. Nikad ne kasnim.
Njihova zabrinutost dokaz je koliko je ovo neuobičajeno.
Ali koga ja zavaravam? Kasnio ja često ili rijetko, svejedno sam zeznuo.
Sinoć sam je odveo u svoju sobu. Dopustio sam joj da prespava kod
mene, iako sam znao da moram ustati rano. Razmišljao sam donjom glavom.
Što mi se iskreno ne događa često. Ne želim da me se krivo shvati, volim se
ševiti. Volim se jebati. Ali dopustio sam da se seks na jednu noć pretvori u
problem.
Shane i ja otkližemo nekoliko krugova. Udahnem, pokušavajući se
usredotočiti. U jednom trenutku Beckett dokliže pokraj mene. „Što se
dogodilo?“ pita me.
„Carma“, odgovorim.
„Nemoguće je izbjeći karmu, stari.“
„Ni inače nisi duhovit, a osobito ne jutros.“
Samo se nasmije i otkliže.
Vratim pogled na klupu. Naježim se kad primijetim da se Colson smije
nečemu što je Graham rekao.
„Pogledaj ih, najbolji prijatelji“, promrmljam Shaneu.
52
 Knjige.Club Books

Shane mi se približi i stiša se. „Čuo sam razgovor Colsona i Tragera u

svlačionici. Čini se da je Colson bio u vezi s Grahamovom kćeri.“
Pokušavam prikriti zainteresiranost. Ali da... vrlo zanimljivo. Pitam se
kako je Colson to sjebao.
No kako god da je završila njegova veza s Gigi, Case je očito i dalje u
dobrim odnosima s njezinim ocem.
Za razliku od mene.
Oštar zvižduk presiječe svježi zrak.
„Okupite se“, naredi trener.
Ne promakne mi da pogledi svih igrača skreću prema Grahamu dok se
postrojavamo pred njega i trenera. Graham je prava superzvijezda.
Najbolji igrač Briara u povijesti, što govori puno jer je iz Briara izniknulo
mnogo legendi. John Logan. Hunter Davenport. Ove godine na klizalištu
imamo osam igrača koji su izbor NHL drafta. Osam. Briar ima elitnu
hokejašku ekipu u kojoj igraju samo najbolji od najboljih.
„Vjerujem da ga ne treba predstavljati, no ovo je Garrett Graham. Danas
će mi pomoći voditi trening.“
Skupinom se promoli uzdah oduševljenja.
„Zajebavate li me?“ izleti Patricku Armstrongu.
Trener ljutito zuri u njega.
„Oprostite“, kaže Patrick brzo. „Hoću reći, šalite li se? Bez psovanja.“
„A otkad mene boli kurac za vaše izražavanje?“ kaže trener. „Ali ne
smijete me prekidati. Sad začepi.“ Pokaže prstom prema Patricku, koji odmah
zašuti.
„Dakle, ovo nije slučaj kad bivši student želi malo skratiti vrijeme i
oživjeti svoje slavne dane“, objasni trener. „Hoćeš li im reći zašto si ovdje?“
Graham iskorakne naprijed. „Bok, drago mi je da sam tu. Ne znam koliko
ste upoznati s mojom zakladom, ali surađujemo s brojnim dobrotvornim
organizacijama kako bismo skupili novac u razne svrhe. Vodimo i
nekoliko hokejaških juniorskih kampova. Jedan vodim s Jakeom Conellyjem.“
Odjekne još šapata. I Connelly je legenda. Ne iz Briara, ali ipak legenda.
„Prije otprilike tri godine pokrenuli smo juniorski kamp Kraljevi
hokeja. Održava se u kolovozu i traje jedan tjedan. I svake godine odabiremo
dva igrača iz NCAA-a da nam pomognu s treninzima u kampu.“
Prvi put čujem za to. Ali kad nastavi, shvatim zašto nam to spominje.
„Uvijek odaberem jednog igrača s Briara, a Connelly jednog s
Harvarda.“ Garrett zgađeno frkne. „O ukusima se ne raspravlja.“
Nekoliko dečki se nasmije.

53
 Knjige.Club Books

„Promatrat ću vas tijekom cijele sezone da provjerim kako vam ide. Znate
već, izviđat ću tko bi mogao biti prikladan za vođenje treninga s nama. Lani
nam je pomogao Case.“
Primijetim da Shane koluta očima.
Colson je pravi sretnik. Valjda je to tako kad ševiš Garrettovu kćer.
„A godinu prije David.“ Graham kimne prema Demaineu. „Uglavnom,
svatko može biti izabran samo jednom, tako da, žao mi je. Vas dvojica
nemate sreće ove godine. Što se ostalih tiče, svi imate jednake šanse.
Trenirajte kao inače, a ako ste zainteresirani, javite se treneru.“
Zamišljam kako svi osim Colsona i Demainea zapisuju svoje ime na popis.
Čak i bogataši koji ljeti idu na skupa putovanja s roditeljima nesumnjivo će
se vratiti na jedan tjedan. Ipak je riječ o vođenju kampa s dva najbolja igrača
svih vremena. Svi koji ozbiljno shvaćaju hokej htjet će biti ondje, a
među njima sam i ja.
Iz osobnog iskustva znam kako je učiti izravno od Garretta Grahama. Onaj
tjedan prije šest godina nismo proveli puno vremena nasamo, imali
smo samo dva takva treninga, ali u tih sam pet dana naučio više od njega nego
tijekom svih godina igranja hokeja. Graham posjeduje urođene, gotovo
izvanzemaljske instinkte kad je riječ o ovom sportu.
„Dobro, dosta priče.“ Jensen pljesne dlanovima. „Danas ćemo trenirati u
kutu terena, trojica protiv trojice. Želim vidjeti kako se borite za pak.
Vježbe će se voditi istovremeno na oba kraja klizališta. Garrett na jednom
kraju, a ja na drugom. Graham, izaberi dečke.“
Garrett proučava tridesetak lica ispred sebe. „Uzet ću Larsena, Colsona i
Dunnea. Igrat će protiv Tragera, Coffeyja i Popea.“
Želudac mi se zgrči. Znači, tako?
Jensen me uzme u svoju skupinu. I to je valjda nešto. Dok se svi razdvajaju
da zauzmu svoje položaje, dokližem do Garretta.
„Hej“, opravdavam se i iznimno mi je nelagodno. „Samo želim reći da nam
je velika čast što ste ovdje. Znanje koje dobijemo od igrača vašeg kalibra bit
će nam dragocjeno.“
Super. Mogao sam mu i zapravo skinuti hlače i uvlačiti mu se u guzicu.
Njegov polusmiješak govori mi da točno zna što pokušavam.
„Ako misliš da ću zbog par komplimenata zaboraviti ono što sam vidio na
parkiralištu, varaš se. Bit će potrebno puno više od toga.“
„Znam. Samo... želim da znate da nisam takav. Nikad ne kasnim. Dobro,
očito ne nikad. Ali ovo mi je bio prvi put“, ispravim se. „I nadam se da
možete zaboraviti moju pogrešku od jutros jer sam izvrstan igrač i volio bih
da me uzmete u obzir za ovu priliku.“

54
 Knjige.Club Books

Odmjerava me toliko dugo da mi postane neugodno. Napokon progovori.

„Neću donijeti odluku samo na temelju toga tko je izvrstan igrač, mladiću.
Nije riječ samo o statistici. Riječ je o vodstvu. A na temelju onoga što
sam dosad vidio, to nije jedna od tvojih kvaliteta.“

55
 Knjige.Club Books

7. POGLAVLJE
RYDER

Jebite se i ti i zakoni fizike

„Ne postoji putovanje kroz vrijeme bez ikakvih ograničenja. Moraju

postojati neka pravila. Jer na kraju krajeva, nemoguće je riješiti paradoks
djeda“, objašnjava Beckett s druge strane kauča. „Jednostavno je nemoguće.“
Shane makne pogled s televizora i pogleda Becka. „Je li to ono kad se
vraćaš u prošlost da poševiš svog djeda?“
„Ne, nego da ga ubiješ, budalo. To znači da tvoj otac neće biti rođen, pa
nećeš ni ti biti začet. Ali ako nisi rođen, kako je onda moguće da stojiš
nad mrtvim tijelom svojeg djeda? Ne možeš postojati i ne postojati u isto
vrijeme. To je taj paradoks. Zato trebamo pravila da uskladimo...“
„Stari. Suoči se s realnošću. Putovanje kroz vrijeme ne postoji. Zakoni
fizike ga onemogućavaju.“
„Jebite se i ti i zakoni fizike.“
Beckett je vrlo strastven kad se radi o ovakvim temama.
„Ryderu, podupri me.“
„Ha?“ Podignem glavu i shvatim da me Shane gleda. Namrštim se. „O
čemu baljezgate?“
„Zašto si danas tako nadrkan?“ pita Beck, smješkajući se. „Zamišljen si već
sat vremena.“
„I dalje se duriš zbog onog s Garrettom Grahamom?“ nasmije se Shane.
„Da“, promrmljam. „Sjebao sam se.“
Prošao je cijeli dan otkad se Graham pojavio na treningu i izgrdio me, a ja
se i dalje nisam pomirio s tim. Bilo bi neprocjenjivo imati ulogu trenera
u njegovom kampu. Kad bih dobio tu priliku, svaki bih dan dolazio kao
spužva i upijao svaku kapljicu znanja koju mi te dvije legende mogu ponuditi.
„Nisi se sjebao“, uvjerava me Beckett.
„Rekao je da nemam kvalitete dobrog vođe. U osnovi to znači da me neće
izabrati za svoj kamp. Dakle, sjeban sam.“
I to zbog neke ženske.
Eto, zato nemam curu.

56
 Knjige.Club Books

Dobro, ako ćemo biti iskreni, to nije jedini razlog. Nisam ciljano
izbjegavao veze svih ovih godina iz straha da će mi jednog dana cura s kojom
se spetljam namjerno ugasiti alarm kako bismo mogli spavati duže i da će nas
onda moj hokejaški uzor vidjeti kako se ljubimo u autu dok kasnim na
trening...
„Izglasan si za sukapetana“, istakne Shane, prekinuvši moj kaotični slijed
misli. „Stoga ne može reći da nisi dobar materijal za vođu.“
„Sukapetan sam momčadi u kojoj jedna polovica igrača prezire drugu.
Super mi ide“, kažem oštro. Jutros su na treningu Rand i Trager skoro
otkinuli jedan drugome glavu.
„Stalno ti iskaču obavijesti na mobitelu“, kaže Beck, pogledavši prema
stoliću na kojem su razbacani naši mobiteli i njihove boce piva.
„Znam. Carma mi se cijeli dan ispričava u porukama.“
Odgovorio sam jednom, rekavši da sam se dobro proveo sinoć, no da je
nakon onog jutros jasno da nemamo slične rutine te se želim usredotočiti
na hokej, hvala i doviđenja. Ali očito misli da ću se predomisliti ako se
nastavi ispričavati.
Shane mi se znakovito naceri. „Nema šanse da ponovite ono od sinoć?“
Zbilja mi nekad čita misli. Iako je to zapravo samo zdrav razum. Ne petljaj po
hokejaševom rasporedu i točka.
Ispušem zrak, a frustracija iznova buja u meni.
„Slušaj, stari, objasnit ću ti zašto je moja teorija o putovanju kroz vrijeme
bolja od tvoje“, kaže Beckett. „U mojoj bi verziji bilo moguće vratiti se u
prošlost i narediti si da ne odeš u sobu s curom. Kao što uvijek kažem, kad
ti Carma zatvori vrata, Destiny3 ti otvori prozor.“
„Prestani“, zamoli ga Shane. „Ime joj se ne piše Karma.“
„Pravopis je ionako precijenjen. No, ako su vrijeme i prostor linearni...“
Shane uperi kažiprst u njega. „Još jedna riječ o tome i prolit ću ti ovo pivo po
glavi.“
„Uopće nisi zabavan, stari.“
Shane se okrene prema meni. „Također, shvatio sam da ti je rješenje za
problem s Garrettom Grahamom točno ispred nosa.“
Živnem. „Da?“
Uputi mi širok, zadovoljni osmijeh. „Gigi Graham.“
Obrve mi se naboraju od zbunjenosti. „Što s njom?“

3
„Destiny“ znači sudbina na engleskom (op. prev.)

57
 Knjige.Club Books

„Stari. Grahamova kći pohađa isti fakultet kao ti. To ti je savršena veza.
Razgovaraj s njom.“
„I što da joj kažem?“
Shane slegne ramenima. „Da te pohvali pred njim.“
„Da... sumnjam.“
Shane me sumnjičavo promatra. „Zašto, što si joj učinio?“
Beckett se zahihoće u svoje pivo.
„Nisam joj ništa učinio.“
„Dakle, samo si bio svoj.“
Na to Beck glasno frkne.
„Kako god.“ Odgurnem se s kauča i ustanem. „Idem gore.“
Prepustim ih njihovim mobitelima i otiđem u svoju sobu, gdje se bacim
na krevet i uzmem laptop.
Baš kao što sam to učinio jučer, kad sam se vratio doma s treninga, i danas
istražujem dodatne pojedinosti o juniorskom kampu Grahama i Connellyja.
Ali već sam pretražio sve živo, stoga moram zauzeti drukčiji pristup.
Zahvaljujući Shaneu, u mislima mi je Gigi.
Nađem neke od njezinih najuspješnijih trenutaka, ali nema ih puno.
Sveučilišna hokejaška liga ne prenosi se na televiziji često kao NHL, a
žensku sveučilišnu ligu gotovo je nemoguće naći. Međutim, uspijem naći
utakmicu doigravanja iz prošle sezone između Briara i Yalea. Jedna lokalna
sportska televizijska mreža prenosila je cijelu utakmicu, a netko ju je, srećom,
objavio.
Kamera u jednom trenutku prikaže Gigi, tada studenticu druge godine, na
klupi. Dok se naginje naprijed, gledajući kako njezina ekipa dobiva
kaznu zbog prekršaja, žestina u njezinim sivim očima širi se s ekrana i
zagrijava mi krv. Ne mogu se ne zapitati kakva je u krevetu. I posjeduje li
jednaku žestinu.
Zbog nečeg mi je nevjerojatno seksi. Privlači me to što se bavi jednim od
najgrubljih sportova. Napad tijelom nije dopušten u ženskom hokeju, ali to
ne znači da za igranje nije potrebno puno snage. Osim toga, igra se
time pretvara u intelektualnu borbu. Punu taktike. Razmišljam kako bih
mogao nadigrati suparnika bez tjelesnog kontakta i oduzeti mu kontrolu nad
pakom te shvatim da bih morao izmijeniti cijeli način igre.
Kad nema grubosti i sudaranja igrača sa zaštitnom ogradom, ističe se
sama igra. A Gigi igra dobro. Nevjerojatno je vješta. Njezin način kretanja vrlo
je lijep, a rukovanje palicom jebeno predivno.
Briar do treće trećine vodi za tri gola, a Gigi je odigrala svoje. Kamera
prikaže klupu Briara. Skinula je kacigu, tamna kosa zavezana joj je u

58
 Knjige.Club Books

znojni konjski rep. Nesvjesna toga da je kamera snima, odveže gumicu za

kosu i stavi je na ručni zglob, a dugačka valovita kosa padne joj na ramena.
Tada shvatim da mi se dignuo.
Srećom, netko mi pokuca na vrata prije nego što napravim pogrešku i
počnem drkati na žensku hokejašku utakmicu.
„Hej.“ Shane mi bane u sobu ne čekajući moje dopuštenje.
Sklopim laptop i stavim ga pokraj sebe na madrac. „Da?“
„Ženska momčad danas igra prijateljsku utakmicu. Briar protiv
Providencea. U Newtonu.“ To je mjesto udaljeno oko sat vremena vožnje,
zapadno od središta Bostona.
„I?“
„I trebao bi otići.“
„Zašto?“
„Da razgovaraš s Gigi Graham, budalo.“
Prije nego što se uspijem usprotiviti, set ključeva poleti prema meni.
Refleksno ih uhvatim i zamalo me probode privjesak u obliku jednoroga
koji je Shaneu za rođendan u travnju poklonila njegova sestrica. Slatko je
što je tako slab na nju. Naravno, to nije spriječilo Becketta da ovo ljeto kupi
ružičastog plišanog jednoroga i stavi ga na Shaneov jastuk jedne noći kad je
znao da dovodi djevojku u sobu.
„Čak sam toliko milostiv da ti posuđujem svoj Mercedes.“
„Ne treba mi tvoj Mercedes iz sažaljenja, bogatašu.“
„Dobro. Neka te onda vučna služba odvede onamo dok sjediš za volanom
svog Jeepa i pretvaraš se da voziš.“
„Odjebi.“ No zbilja imam problem s Jeepom. Mehaničar mi je jutros javio
da je potrebno zamijeniti mjenjač. Nemam pojma kako ću nabaviti novac
za to. Nemam bogate roditelje koji bi mi plaćali režije kao Shaneu, a ne
volim trošiti svoju oskudnu ušteđevinu. Kao ni posuđivati novac od prijatelja.
Ali mogao bih posuđivati njihove aute.
Gledajući kako stavljam njegove ključeve u džep, Shane se počne smijati.
„Daj sve od sebe da joj se dodvoriš. A možeš i kleknuti“, savjetuje me.
„Cure vole kad smo na koljenima.“
Zakolutam očima. „Ne idem joj onamo pružiti oralni seks.“
„Možda bi trebao. Seksi je.“
Ima pravo. Ali cilj ove daleke vožnje do Gigi nije seks.
I dalje se smijući, potapša me po ramenu kad dođem do vrata.
„Osvoji je, majstore.“

59
 Knjige.Club Books

8. POGLAVLJE
GIGI

Izjasni se

Otprilike tri sekunde nakon početka utakmice shvatim da nas je ekipa s

Providencea odlučila rasturiti.
Ovo bi trebala biti prijateljska utakmica. Da, igra se pod uobičajenim
uvjetima. Na sebi imamo potpunu opremu i igramo u istom sastavu kao
i tijekom sezone. Ali nepisano je pravilo da u ovakvim utakmicama ne
dajemo sve od sebe. Zašto bismo riskirale ozljedu u utakmici koja se ni ne
boduje? Važno je samo da se publika zabavi. Zarada od ulaznica donira se
udruzi za djecu oboljelu od raka, a u stankama između trećina djeca čiji su
roditelji platili ulaznice za skuplje redove izlaze na klizalište u saonicama.
Trebalo bi biti simpatično i zabavno.
No umjesto toga doslovno se borim za život.
Cure iz Providencea od početka su nabrijane. Jure prema plavoj liniji
poput hijena. Naša vratarica Shannon je leš. Odnosno, i dalje je živa, ali
ozlijeđena i nanjušile su njezinu krv. Napadaju je dok joj naša obrana žuri u
pomoć.
Naposljetku moja suigračica izbaci pak iz naše zone, a sudac dosudi
zabranjeno ispucavanje. Dovraga. Buli je sad s lijeve strane našeg gola.
Prva trećina traje tek pet minuta, a već se znojim kao da sam upravo
izašla iz saune.
Središnja igračica iz suparničke ekipe naceri mi se. „Zabavljaš li se?“
provocira me.
„Ovo je dobrotvorna utakmica, jebote, Bethany“, zarežim, sagnuvši se da
se pripremim. „Smiri strasti.“
Bethany cokne sva zadihana, dok sudac staje na položaj.
„Hajde, Grahamice. Trebala bi uvijek davati sve od sebe, bez obzira na
okolnosti.“ Glupost. Nešto pokušavaju dokazati. Ali ne znam što. Čak
nismo ogorčene suparnice, kao što su Eastwood i Briar nekoć bili. Ovo bi
trebala biti zabavna večer, dovraga. A one je uništavaju.
Publika klikne kad Bethany osvoji buli. Doda pak djevojci na desnom
krilu, koja puca i zabije.

60
 Knjige.Club Books

Prvi gol postigao je Providence.

Tek kad se vratim na klupu, zbrojim dva i dva.
Cami me pogleda i sikne: „Gledaju nas treneri američke reprezentacije.“
Skamenim se. „Molim? Ozbiljno?“
„Da, Neela je to upravo čula od jednog suca.“
Okrenem se do suigračice Neele da mi to potvrdi, no onda shvatim da se
ona na ledu bori za život. Cure iz Providencea zbilja nam ne olakšavaju.
Stoga na tribinama tražim Alana Murphyja, glavnog trenera američke
reprezentacije. Uzaludan trud. Najviše me živcira kad je u nekom filmu
golema gužva, tisuće ljudi na tribinama, a glavni lik ipak nekako uspije
uhvatiti pogled određene osobe, nakon čega njih dvoje ne vide nikog drugog
dok se namjerno gledaju u oči.
Laž. Odavde se ništa ne vidi. Samo gomila nerazlučivih lica.
„Zašto su ovdje?“ pitam.
„Ne znam. Možda imaju nekakve veze s dobrotvornom udrugom?“
Ili su došli u ulozi skauta.
Sranje, a mi igramo očajno.
Ta spoznaja potakne me na djelovanje. Adley vikne da je vrijeme za
izmjenu te čekam da moje suigračice dođu do zaštitne ograde, a zatim izletim
kroz vrata.
Klizaljkama stanem na led baš kad mi Whitney doda pak. I Providence
obavlja zamjenu. U najgorem trenutku za njih, ali u savršenom trenutku
za moj potez. Loše tempirane izmjene mogu odlučiti o ishodu hokejaške
utakmice, a ovo je prva pogreška suparničke ekipe od početka utakmice.
Ne tratim vrijeme; želim iskoristiti njihovu pogrešku i ovu priliku za
prodor. Zrak šušti pokraj mojih ušiju dok jurim prema suparničkoj mreži.
Jedna obrambena igračica pokuša me zaustaviti, ali ne uspije. Preteknem je,
a zatim zaobiđem njezinu suigračicu, povučem ruku prema natrag i opalim.
Gol.
Začujem gromoglasni vrisak publike. Glasno udaranje palicama od
zaštitnu ogradu, odobravanje mojih suigračica, odjeke kroz prepunu arenu.
Camila dokliže do mene i lupne mi ruku.
„To, mala!“ zakriješti, a zatim slijedi nova izmjena i preuzima druga
postava.
Kad zvučni signal označi kraj prve trećine, rezultat je izjednačen, 1:1.
Druga trećina jednako je žestoka kao prva. Vodi se sraz obrana, obje
ekipe imaju poteškoća sa zabijanjem golova. Nekoliko sam puta zarobljena
u prostoru iza suparničkog gola, što mi je najomraženije područje terena.
Manja sam od većine igračica, zbog čega mi nije lako voditi borbe iza mreže.
61
 Knjige.Club Books

Nemam dovoljno široka ramena za to. Tata uvijek ismijava moja malena
ramena.
Srećom, brza sam, pa se uspijem izvući iz gužve. Umjesto da se borim, u
jednom trenutku pokušam dodati pak Cami, no netko ga uspije
presresti. Odjednom opet jurimo za njima. Tako se odvija ostatak treće
trećine. Visok pritisak. Velika brzina.
Providence vodi 2:1 sve do posljednjih četrdeset sekundi, kad se Neela
nađe iza gola. Za razliku od mene, ona se bori ondje iza. Zadržava pažnju
suparničke vratarke te uspije izbiti pak do područja ispred gola, ravno do
Whitney, koja ga pošalje u mrežu.
Organizatori ovog humanitarnog događaja šapnu treneru Adleyju da ne
žele da utakmica završi neriješeno, pa slijedi izvođenje penala u kojima
Briar s lakoćom pobijedi jer me nitko ne može nadmašiti u pucanju na gol.
Nitko.
I tako pobijedimo u dobrotvornoj utakmici, odnosno u borbi za život i
smrt.
„Isuse Bože“, zastenjem na putu do svlačionice. „Ovo je bilo ludo.“
Sve moje suigračice izgledaju jednako iscrpljeno.
„Mislila sam da sam u dobroj formi!“ zakriješti Neela. „Dizala sam zbilja
teške utege tijekom ljeta. A ruke su mi sada mlohave.“ Podigne ih, a
zatim pusti da padnu poput vlažnih rezanaca.
Trener uđe u svlačionicu prije nego što se počnemo presvlačiti.
„Izvrsna igra“, kaže nam, zadivljeno se ogledajući. Zatim zakoluta očima.
„No očito nisam bio dovoljno jasan kad sam rekao da čuvate energiju za
početak sezone“, dovrši, pozivajući se na govor koji nam je održao prije
utakmice.
„Znate nas, uvijek dajemo sve od sebe na ledu“, zacvrkuće Whitney.
Trener uzdahne. „Pretpostavljam da vam je netko rekao da je Brad
Fairlee na tribinama.“
„Da“, kaže Whitney i svi se nasmiju.
Svi osim mene. Jer meni se sledi krv u žilama.
Brad Fairlee?
Tjeskoba mi pritišće želudac, osjećam kako se grči. „Što je s Alanom
Murphyjem?“ izustim.
„Odustao je“, kaže Adley. „Nadređeni tvrde da ima zdravstvenih
problema. Vrlo su tajnoviti, ali mislim da je doživio srčani udar ili čak
nekoliko njih.“
„Bože, je li dobro?“ pita Whitney.

62
 Knjige.Club Books

„Mislim da je još u bolnici, ali to je sve što znam. Reprezentacija je

ponudila posao Bradu Fairleeju, njihovom koordinatoru napada. Dobar je.
Zaslužio je promaknuće.“ Adley krene prema izlazu. „Dobro. Presvucite se.
Vidimo se u autobusu.“
Sve cure počnu međusobno razgovarati dok odlaze prema tuševima.
Moja nervoza samo se pojačava dok ispirem znoj i iscrpljenost. Ne
operem kosu, samo je zavežem u mokru punđu, odjenem se i pojurim iz
svlačionice.
Želim naći Brada Fairleeja, ali nisam sigurna što da mu kažem. Nismo
razgovarali nekoliko godina. Mogu se pretvarati da me zanima kako je
njegova kći Emma, ali mogao bi prozreti moju smicalicu ako mu se Emma
često povjerava. Jer boli me ona stvar za Emmu Fairlee.
No ne mogu dopustiti da glavni trener reprezentacije napusti ovu zgradu,
a da ne pokušam barem prosuditi koje je njegovo mišljenje. Dosad sam već
trebala nešto čuti. Odnosno, trebala sam nešto čuti ako su raspravljali o tome
da me pozovu u momčad. Znam da su već pozvali jednu djevojku
iz Wisconsina, tako da su vjerojatno u procesu dovršetka popisa igračica.
Moraju ga dovršiti jer slijede važne utakmice, kao turnir najboljih četiriju
reprezentacija u studenom i derbi između SAD-a i Kanade u veljači. A godinu
dana nakon toga održava se najvažnije natjecanje. Olimpijske igre.
Bože. Strašno ovo želim.
Nemam puno želja. Nisam bila jedna od onih razmaženih cura koje žele
da im tata kupi ponija ili pripremi glamuroznu proslavu šesnaestog
rođendana. Zapravo, Wyatt i ja proveli smo svoj šesnaesti rođendan gledajući
tatu kako pobjeđuje u sedmoj utakmici važne serije doigravanja. Njegova
momčad te godine nije osvojila kup, ali svejedno je super osjećaj provesti
rođendan u svečanoj loži dvorane TD Garden.
Ali ovo. Želim ovaj uspjeh. Toliko silno da ga mogu okusiti.
Iznenadim se kad shvatim da ne moram tražiti Fairleeja kao pas tragač.
Izvikne moje ime čim uđem u hodnik.
„G. Fairlee, bok“, viknem, pokušavajući obuzdati svoje uzbuđenje. „Dugo
se nismo vidjeli.“
„Istina“, složi se on. „Koliko? Tri godine?“
„Otprilike.“
Približim mu se. Hokejaška torba visi mi preko ramena.
G. Fairlee nije visok čovjek, ali golem je, ima široka prsa i snažan vrat. U
mladosti je igrao hokej, ali nije bio posebno uspješan u profesionalnoj ligi,
ponajviše zbog svoje visine. Naposljetku se počeo baviti treniranjem, u čemu
jest uspješan. I to očito iznimno uspješan.
„Čestitam na pobjedi.“
63
 Knjige.Club Books

„Nisam očekivala ovako borbenu utakmicu“, odgovorim skrušeno.

G. Fairlee kimne. „Svaka čast na pobjedi u penalima.“
„Hvala. A čujem da i vama treba čestitati. Trener Adley rekao nam je da
ste sada glavni trener američke reprezentacije.“
Oči mu se ispune ponosom. „Da, hvala ti. Veselim se vođenju ekipe i
osvajanju medalja.“
„Zvuči super...“ zastanem, u nadi da će nešto nadodati. Moleći se da kaže
nešto, bilo što, neku naznaku o tome koga će pozvati u reprezentaciju.
Ali samo šuti.
Neugodno mi je, pa nastavim. „Znam da se podrazumijeva, ali bilo bi mi
drago kad biste me uzeli u obzir za svoju ekipu.“
Opet kimne. „Naravno. Trebamo nekoliko novih igračica. Ove godine
imamo zbilja dinamičnu skupinu sveučilišnih igračica.“
Glupost. No prešutim, trudeći se obuzdati ljutnju. Nisam bahata, ali znam
sve igračice iz NCAA-a, uključujući i studentice prve godine. Neke novakinje
pokazuju potencijal, ali u cijeloj prvoj diviziji ističe se tek nekoliko igračica. A
ja sam zasigurno među najboljih deset, možda i pet.
„Drago mi je to čuti. Ne znam koliki postotak ekipe inače čine sveučilišne
igračice, ali...“
„Oko trideset, četrdeset posto“, nadoda.
Na to zašutim.
Čovječe. Okrutne brojke. Uzevši u obzir broj igračica na popisu, ako imaju
samo nekoliko otvorenih mjesta, odabrat će dvije, možda tri sveučilišne
igračice.
„Kao što sam rekao“, nastavi kad primijeti moj izraz lica, „razmatramo
nekoliko igračica i naravno, ti si jedna od njih. Nesumnjivo si talentirana, Gigi.
Da, moraš poraditi na nekim manjim nedostacima, ali to vrijedi i za
sve druge.“
„Na kojim nedostacima?“ pitam malo prebrzo, a zatim shvatim da sam
možda zazvučala uvrijeđeno zbog kritike. Stoga brzo dodam: „Rado bih
čula vaš savjet. Uvijek nastojim biti bolja.“
Fairlee napući usne. „Na onome što te oduvijek muči. Ne snalaziš se iza
gola.“
Ovaj se put ipak naježim jer se ponaša kao da je taj „nedostatak“ slaba
točka koja me godinama mori i sputava da postanem uspješna.
Budalaština. Svaki sportaš ima svoje jake i slabe strane.
„Hvala vam na savjetu. Razgovarat ću o tome s trenerom Adleyjem.“
Budući da znam da ću u suprotnom ispasti napadna, natjeram se da
pitam: „Usput, kako je Emma? Studira u Los Angelesu, zar ne?“

64
 Knjige.Club Books

„Dobro je. Ima puno uspjeha na zapadnoj obali. Dobila je sporednu ulogu
u prvoj epizodi jedne serije.“
„Super“, slažem.
Smeta mi kad čujem da joj ide dobro i grozno mi je što sam tako zlobna.
Inače se ne smatram takvom osobom.
„Reći ću joj da si pitala za nju.“
Molim vas, nemojte, pomislim.
Ali blaga oštrina u njegovu glasu govori mi da joj neće prenijeti moje
pozdrave. Da... Emma je zatrovala ovaj bunar.
„Bilo mi je drago, Gigi. Moram razgovarati s još nekime.“
Potapša mi ruku. A zatim, na moje potpuno zaprepaštenje, odšeće prema
Bethany Clarke, kapetanici Providencea.
Je li ovo šala? Bethany je možda dobro odigrala danas, ali nije ni blizu
dobra igračica kao ja. Osjećam se kao da me ošamario. Grlo mi se steže
od ljubomore i ogorčenosti dok odlazim prema van. Hladno mi je čak i kad
izađem na vlažni zrak.
Već sam na polovici prednjih stuba kad opet začujem svoje ime.
„Gigi, čekaj.“
Pogledam preko ramena i spazim Lukea Rydera kako visi na dnu stuba, s
moje lijeve strane.
Prilazi mi dugačkim nogama odjevenim u izblijedjele traperice. Na sebi
ima i crnu majicu kratkih rukava i kapu Bruinsa spuštenu tako da mu zamalo
prekriva oči.
Nabora mi se čelo dok se spuštam do pločnika, gdje me čeka. „Odakle ti
ovdje?“
Slegne ramenima.
„Izjasni se, Ryderu.“
Nisam raspoložena za komunikaciju svojstvenu pećinskim ljudima. Brad
Fairlee me odbacio te se osjećam kao da mi venama teče baterijska kiselina.
Ryder skine kapu i jednim dlanom prođe po svojoj kosi da je izravna, a
zatim vrati kapu na glavu. Zbog tog pokreta primijetim zglob njegove
desne ruke i narukvicu. Ispletena je od crnih i sivih niti, nalik onim
narukvicama prijateljstva, koje nam mještani u turističkim odmaralištima
pokušavaju podvaliti. Stara je i pohabana, kao da je nosi već godinama.
„Došao sam vas gledati.“
„Dobro. Čudno. Ali dobro.“ Zbunjeno ga promatram. „Je li ti se svidjelo?“
Ramena mu se počnu pomicati kao da će slegnuti njima, ali onda primijeti
moj izraz lica i zaustavi se.

65
 Knjige.Club Books

„Bilo je dramatičnije nego što sam očekivao“, kaže šaljivo. „Nije trebalo
doći do izvođenja penala.“
„Misliš da je trebalo završiti izjednačeno?“
„Ne, nego ovo što sam sad rekao - nije trebalo doći do izvođenja penala.
Mogla si donijeti svojoj ekipi pobjedu u trećoj trećini.“
„Znaš, većina ljudi pohvalila bi me zbog moje izvrsne izvedbe penala“,
istaknem.
„Zar to želiš? Da ti govore koliko si dobra curica?“
Zbog njegovih provokativnih riječi osjetim val topline u međunožju.
Čovječe.
Dobro.
Nisam očekivala takvu reakciju svog tijela. I nije mi drago što se to
dogodilo. Osobito zato što bih trebala biti ljuta. Doslovno je rekao da sam
kriva jer nismo pobijedili prije izvođenja penala.
„Ne znam je li ti promaknulo“, kažem oštro, „ali vršile su nevjerojatan
pritisak na nas.“
Ryder ne odgovori.
„Što je?“ progunđam.
I dalje šuti.
Spustim svoju hokejašku torbu na pločnik i ona glasno sleti na tlo.
Prekriživši ruke preko prsa, prostrijelim ga pogledom. „Hajde. Reci što
misliš.“
Pogleda me u oči. „Na tvoje paničarenje iza gola.“
Kritika me zaboli kao ubod oštrog noža. Inače bih to mirno podnijela,
prihvatila kritiku i shvatila je kao konstruktivnu, ne dopuštajući da me
previše pogodi. Ali govori isto što i Fairlee, a to mi sada zbilja ne treba.
Već mi drugi muškarac govori da ne znam igrati iza gola.
„Kad si pod pritiskom u njihovoj zoni i nemaš drugu mogućnost, trebala
bi automatski odgurnuti pak do stražnje strane mreže“, kaže Ryder kad
ne odgovorim. „No ti počneš paničariti, loše dodaš pak i suparnici ga otmu.
Kao što se dogodilo u trećoj trećini.“
Draži mi je kad šuti.
Čeljust mi je toliko stegnuta da mi kutnjaci počnu pulsirati. Ignorirajući
njegovu jasnu procjenu mojih mana, opustim čeljust da ga pitam: „Zašto
si zapravo ovdje?“
U njegovim tamnoplavim očima treperi nešto nalik nelagodi. Očekujem
da će odugovlačiti ili da mi neće uopće odgovoriti, ali iznenadi me
iskrenim odgovorom. „Tvoj tata nam je bio jučer na treningu.“
„I?“
66
 Knjige.Club Books

Ryder opet namjesti obod svoje kape. „Rekao je da svakog ljeta vodi kamp
Kraljevi hokeja. Mislio sam...“
„Jebote!“ Znam točno kamo ovo vodi i beskrajno sam iživcirana.
„Ozbiljno? I ti?“
„Što?“
Podignem svoju torbu i prebacim je preko ramena. „Imaš li pojma koliko
mi se tipova upucavalo svih ovih godina samo zato da se približe mojem
tati? Ovo meni nije ništa novo.“
Odmahnem glavom, zatomivši sve veću ljutnju. No Ryder je barem
iskreno rekao što želi. Ne pokušava me izvesti na večeru, držati me za ruku i
nježno mi šaputati na uho, a tek onda zatražiti uslugu. Iako dajem sve od sebe
da ne bude tako, ogorčenost ispliva na površinu. Bila sam neraspoložena i
kad me zaskočio, a sad sam tisuću puta gore.
„Znala sam da si kreten, ali ovo je zbilja previše. Pojaviš se ovdje,
izvrijeđaš moj način igre, a zatim me pokušaš iskoristiti da bi došao do mojeg
tate?“
Opet slegne ramenima kao što to stalno radi.
„Što je?“
„A ti ga kao ne iskorištavaš?“
Ukočim se. „Što bi to trebalo značiti?“
„Treniramo u zgradi koja se zove Centar Graham.“ Nasmije se, ali nije mu
smiješno. „Ako to nije nepotizam na djelu, ne znam što jest.“
Obrazi mi gore. Znam da su svake sekunde sve crveniji. „Želiš reći da
nisam svojom zaslugom upisala Briar?“
„Kažem da si dobra, ali da ti tvoje prezime sigurno nije naškodilo.“
Pokušavam se smiriti. Dišem duboko.
Zatim kažem: „Jebi se.“
I otiđem jer mi je dosta ovog razgovora. Ne želim mu pridavati više
pažnje.
Ryder ne krene za mnom te kipim od bijesa kad deset minuta poslije
uđem u autobus.
Nema pravo. Briar i još šest fakulteta nisu me zbog prezimena molili da
se pridružim njihovoj hokejaškoj momčadi. Željeli su me jer sam dobra.
Ne, zato što sam izvrsna.
Znam da jesam.
No ipak me na kraju preplave nesigurnost i kolebanje.

67
 Knjige.Club Books

9. POGLAVLJE
GIGI

Ležanje na tepihu

Kad se za dva sata vratim doma, nada mnom je i dalje nadvijen mračni
oblak. Zatim primijetim dva velika kofera usred dnevne sobe i popravi mi
se raspoloženje.
„O, moj Bože“, vrisnem. „Jesi li doma?“
Mya Bell pojavi se na vratima i pokaže svoj blistavi bijeli osmijeh.
„Stigla sam!“ vikne na vrlo dramatičan način sličan Dianinom.
Ubrzo se grlimo poput dvije šašave klinke, istovremeno poskakujemo i
teturamo toliko snažno da bismo mogle pasti.
„Odakle ti ovdje?“ pitam je veselo. „Nisam te očekivala do nedjelje.“
„Postalo mi je dosadno na Manhattanu. A i mama me izluđivala. Treba mi
malo mira i tišine.“
„Čovječe, očito je bila nepodnošljiva, kad ti, od svih ljudi, želiš tišinu.“
Naglašavam, Mya nije tiha osoba. Što ne znači da je nepodnošljivo glasna.
Jednostavno je komunikativna.
„Mama je odlučila da mi želi naći muža ili ženu, a mene se ništa ne pita“,
objasni Mya, zakolutavši očima.
„Zbilja? Kako da se udaš sad kad želiš postati zvijezda operacijskih sala?
Mislim da se trenutačno možeš posvetiti samo jednom.“ Mya studira na
medicinskom fakultetu. Želi postati kirurgica.
„Baš to. Ne mogu se posvetiti drugoj osobi kad ću morati biti budna
trideset šest sati u komadu na specijalizaciji iz kirurgije. Ali pokušaj to
objasniti mojoj mami. Pola ljeta ispitivala je diplomate koje smo sreli jesu li
im djeca slobodna. Sastavlja dosje kandidata.“
„Barem je shvatila da i žene dolaze u obzir.“
Kad je Mya na prvoj godini fakulteta priznala roditeljima da je
biseksualka, njezinoj je majci trebalo vremena da to prihvati. Najviše zato što
se uplašila da neće imati unučad koju može razmaziti. Mya je naposljetku
morala objasniti mami da istospolni parovi danas imaju puno opcija na
raspolaganju ako požele postati roditelji. Nakon toga se gđa Bell smirila.

68
 Knjige.Club Books

„Istina“, odgovori Mya. „Ali zbilja ne želim da mi mama dogovara spojeve.

Znaš da je najveći snob na svijetu. Dogovorit će mi brak s nekom ukočenom
nasljednicom ili princem koji nosi prsten na malom prstu.“
Mya mi nastavlja pričati o svojim obiteljskim ljetnim putovanjima.
Otvorimo bocu crnog vina i sjednemo na kauč da čavrljamo. U početku me to
zabavlja, no onda se sjetim današnjih događaja. Misli me zaokupe i opet
sam mrzovoljna.
Jebeš Brada Fairleeja i jebeš Lukea Rydera. Pa što ako sam večeras loše
dodala pak? I što ako...
„Što je“, kaže Mya, smješkajući se i trgnuvši me iz mojih misli, „nije ti
zanimljiva moja priča o golišavoj grčkoj večeri?“
„Ne, urnebesna je. Oprosti. Misli su mi odlutale na trenutak i počela sam
razmišljati o nečemu. Bila sam vrlo neraspoložena dok nisam ugledala
tvoje predivno lice.“
„Kao prvo, molim te da se suzdržiš od komentara jer mi je mama ovo ljeto
u potpunosti uništila samopouzdanje. Kao drugo, o čemu razmišljaš?“
„O Emmi Fairlee. Mojoj bivšoj prijateljici iz srednje škole.“
„Ahh, o izdajici.“
„Da.“ Nasmijem se jer se tako izrazila, ali osjećam i blagu bol jer mi je u
prvom razredu srednje škole bilo nezamislivo da Emma i ja do mature
više nećemo biti prijateljice.
Mya ispruži svoje nevjerojatno dugačke noge i postavi ih na stolić. „Zašto
razmišljaš o Zloj Emmi?“
„Zapravo, razmišljam o njezinom tati. Večeras sam saznala da je g. Fairlee
novi glavni trener reprezentacije.“
„Sranje. Govorila je tati gadosti o tebi?“
„Ne znam. Nisam razgovarala s njom ni s njezinom obitelji od kraja
srednje škole. Ali sigurno nema ništa lijepo reći o meni. Već me tri godine
kleveće na društvenim mrežama.“
U početku je bila riječ o pretjerano agresivnim objavama o tome kako
smo moja obitelj i ja grozni, sebični i zli. Poslije se to pretvorilo u
prikrivene ’misli’ i dvosmislene citate koji su očito bili namijenjeni meni i
mojim brojnim karakternim manama.
Što je prokleto djetinjasto, ali problem je taj što Emma mrzi kad je netko
ignorira. Uvijek mora biti u središtu pozornosti, što je super kad si tinejdžer
i ideš na tulume te imaš zabavnu, živahnu prijateljicu koja je uvijek spremna
za novu avanturu pa uključi i tebe u nju.
No čim prestaneš sve raditi po njenom i hraniti joj ego, okrene se protiv
tebe.

69
 Knjige.Club Books

„Uglavnom, bojim se da mi neće dati priliku koju zaslužujem“, priznam,

ispivši skoro pola čaše. Vino mi se slijeva do dna želuca i mućka se. „Još su
u procesu sastavljanja popisa igračica i...“ Obližem kapljicu sa svoje donje
usne. „Ne znam, nervozna sam. Imam loš predosjećaj.“
„Ne bi trebala. Doslovno si najbolja hokejašica na svijetu.“
„Dobro, sad si pretjerala.“
„Onda si među tri najbolje“, ispravi se. „Na svijetu.“
„Među deset najboljih. U državi.“
„Dobro, među pet najboljih na svijetu“, kaže, lagano odmahnuvši.
„Govoriš mi da taj kreten neće u svoju ekipu pozvati jednu od najboljih
igračica?“
„Ne funkcionira to tako.“
„Nego kako funkcionira?“
Promišljam o pitanju jer je teško to objasniti. Postupak odabira gotovo je
namjerno nejasan.
„Treneri ne odabiru igračice samo na temelju objektivnih kriterija.
Uzimaju u obzir iskustvo na državnim natjecanjima, što ja nemam. Zatim
promišljaju o tome tko bi se dobro uklopio u ekipu. Katkad održavaju
testiranja, ali iskustvo je puno važnije od provođenja nekakvih vježbi.“
Pokušam sažeti i pojednostaviti. „Uglavnom, svaki put kad izađem na led,
natječem se za ulazak u reprezentaciju.“
I očigledno ne ostavljam dobar dojam. Barem prema riječima Brada
Fairleeja.
Razdraženo dahnem. „Kako god. Ne mogu više razgovarati o ovome.“
Skliznuvši s kauča, bacim se na mekani čupavi tepih, legnem na leđa i glasno
zastenjem.
„Joj“, izdahne Mya.
Otvorim oči i vidim da odozgo bulji u mene. Po njezinu izrazu lica shvatim
da je ovo istovremeno zabavlja i zabrinjava.
„Što je?“ progunđam.
„Trebala bi se poševiti.“
„Ne, ne bih. Dobro sam.“
„Nisi. Ovdje sam tek sat vremena i primijetila sam da nisi dobro i prije
ležanja na tepihu. A na njemu ležiš kad si zbilja na rubu.“
„Prestani. Ne ležim toliko često na tepihu.“
„Ležiš. Svaki put kad ne možeš više podnijeti stres ili ti svega bude
previše. A kad ustaneš s tepiha, sva si mrzovoljna i napadaš me zbog gluposti.
Recimo, zato što pijem iz tvoje ugravirane bočice za vodu. Onda Case dođe
i poševi te pa si opet divna i krasna.“
70
 Knjige.Club Books

„Uopće nisam divna i krasna.“

„Dobro, to ti priznajem. Ali u vezi svega ostalog imam pravo. Imaš vrlo
predvidljiv ciklus napaljenosti. A čim se poševiš, raspoloženija si i pustiš
tepih na miru.“
„Nisi mi draga.“
„Kad si posljednji put doživjela orgazam?“
Ponosno otvorim usta...
„S muškarcem, a ne rukom“, prekine me prije nego što uspijem
progovoriti.
Poraženo uzdahnem. „Kad sam bila s Caseom.“
„Dakle, krajem svibnja? Prije skoro četiri mjeseca?“
„Četiri mjeseca bez seksa nije tako dugo“, usprotivim se.
„Većini ljudi nije. Ali nekome pod ovolikim stresom? Prava vječnost.“
Odbijam joj pružiti to zadovoljstvo, ali... nije u krivu. Redoviti seks jedan je od
razloga zašto volim biti u vezi. Ljudi se stalno hvale koliko je lako izaći i
pronaći nekoga za jednu noć. Ali tko to zapravo želi svaku noć? Neprestani niz
seksa za jednu noć ili redoviti seks s dečkom kojeg volim? Uvijek bih odabrala
ovo drugo.
„Da ti izradimo profil na aplikaciji za spojeve?“
Sjednem i naslonim se na kauč. „Ne. To mi je užasno. I znaš da mrzim
usputni seks.“
„Ili to, ili se pomiri s Caseom.“ Nagne se naprijed i natoči si još vina u čašu.
„Je li to moguće?“
„Nije.“
Kad smo kod Casea, nazove me kad se poslije pripremam za tuširanje.
Želim zapravo oprati kosu nakon onog polovičnog pranja u svlačionici.
Prstima prelazim preko gumba „prihvati poziv“. Zamalo se ne javim, ali
prevlada navika.
A i moram priznati da mi katkad nedostaje njegov glas.
„Kako je prošla utakmica?“ pita Case.
Izađem iz svoje privatne kupaonice te se bacim na rub kreveta i jadam se
Caseu po dobrom starom običaju. „Bilo je divljački. Ove se sezone
moramo paziti Providencea.“
„Boli te?“
„Da, imam bolove i modrice, ali to će se riješiti ledenom kupkom.“
„Ili toplom.“ Njegov glas, nježan i usporen poput melase, doluta mi do
uha. „Mogu ti se pridružiti ako želiš društvo.“
Zvuči... primamljivo.

71
 Knjige.Club Books

Zadrhtim, zamislivši se golu s Caseom, pritisnutu uz njegovo tijelo dok mi

miluje kosu i ljubi vrat.
Mya ima pravo. Vrlo sam napaljena.
Stoga žurno želim završiti poziv. „Ne“, kažem tiho. „Nema potrebe.
Istuširat ću se i idem u krevet.“
„Uz tebe sam, G. Znaš to, zar ne? Uvijek ću biti uz tebe.“
Ali nije bio. Kad mi je bio potreban.
Kako bih mu trebala vjerovati da će sada biti?
Joj, moj mozak trenutačno nema snage za ovo. Istuširam se, počešljam i
osušim kosu, a zatim se ušuškam u krevet. No samo ležim, ne mogu
zaspati. Uzrujana sam i - dobro, možda mi treba malo opuštanja. Kad
primijetim da je jedan sat ujutro te da sam i dalje sasvim budna, zagrizem
usnicu i spustim ruku do međunožja.
Zar to želiš? Da ti govore koliko si dobra curica?
Ne uspijem spriječiti dopiranje glasa Lukea Rydera do mojih misli. Srž mi
se opet stisne, a moje tijelo šapne: Da, reci mi da sam dobra curica.
Prstima prelazim preko klitorisa, milujući ga, a onda shvatim zbog koga
pulsira.
Uzbuđenje odjednom nestane. Ne želim se dirati zamišljajući kretena koji
se danas pojavio na utakmici, kritizirao moju igru, a zatim insinuirao da ne
zaslužujem igrati u prvoj diviziji.
O kakvom nepotizmu on govori?
Seronja.
Ne mogu zaspati cijelu vječnost, a čak i kad uspijem, uopće nisam mirna.
Okrećem se u krevetu i probudim se umorna.
Zbog toga mi je ujutro vrlo teško na trčanju, na kojem mi se Mya pridruži
jer očajnički trebam društvo. Pokušava me izvući iz lošeg raspoloženja koje
ne popušta, ali uspije tek kad se s trkaće staze vraćamo do doma Hastings
i iskreno me nasmije.
No smijeh nestane čim shvatim da nas Ryder čeka ispred prednjeg ulaza.
S buketom ivančica u rukama.

72
 Knjige.Club Books

10. POGLAVLJE
GIGI

Svjetski dan jabuka

„Samo kažem da se ne možeš nazivati princem kad je Malta ukinula

monarhiju sedamdesetih. Stari, obitelj ti se sad bavi prodajom vrata i
prozora. Boli me briga što si nekoć bio daljnji rođak neke blesave kraljice...“
Mya zastane kad primijeti Rydera. A zatim uoči buketić bijelo-žutih cvjetova.
„Opa. Dobro. Može.“
Kad mu priđemo, Ryder ispravi svoja široka ramena i korakne naprijed.
Odjeven je isto kao i jučer, nosi traperice i crnu majicu kratkih rukava, ali
ovaj put nema bejzbolsku kapu na glavi. Tamna kosa mu je razbarušena te
prođe dlanom kroz nju.
„Bok“, kaže hladno.
„Bok“, odgovorim. Glas mi je ravnodušan.
Nastupi tišina. Promatramo jedno drugo. Sumnjičava sam. Njegov izraz
lica ništa ne odaje.
„Bok!“ zacvrkuće Mya.
Sasvim sam zaboravila da je ovdje.
„Ryder, ovo je Mya“, kažem žurno. „Moja cimerica.“
Ryder kimne u znak pozdrava.
Mya ga odmjeri od glave do pete, a po blagoj zakrivljenosti njezinih punih,
zaobljenih usana, shvatim da joj se sviđa ono što vidi.
I dalje drži ivančice, ne uručuje mi ih. Na trenutak pomislim da su možda
za nekog drugog.
„Možemo li razgovarati?“ pita me.
„Naravno“, odgovori Mya. Zatim opazi njegov izraz lica i shvati: „Aha, ti i
Gigi nasamo. Dovraga, zbilja sam htjela saznati o čemu je ovdje riječ.“
„Reći ću ti poslije“, obećam.
Mya se nasmiješi i otiđe prema domu, gdje skenira karticu i uđe.
„Imam pitanje“, kažem Ryderu kad ostanemo sami.
„Reci.“
„Zbilja si mi donio cvijeće?“
73
 Knjige.Club Books

„Da“, promrmlja.
Zagrizem si usnicu kako bih obuzdala smijeh. Još nisam vidjela da se
nekome ovoliko gadi vlastito ponašanje.
„Slušaj, oboje znamo da si kreten, ali što možeš kad ti je takav karakter.
Ne moraš se ponižavati donoseći mi cvijeće u znak isprike.“
Uputi mi blagi smiješak. „Tko kaže da je ovo cvijeće za ispriku? Možda je
za slavlje.“
„Aha. Sigurno. Što slavimo?“
Izvuče mobitel iz stražnjeg džepa i otključa ga. Kratko prouči ekran, a s
mojeg mi se gledišta čini da pregledava kalendar.
„Danas je Svjetski dan jabuka.“ Podigne pogled. „Zvuči kao nešto što
bismo trebali proslaviti.“
Zurim u njega. „Izmislio si to.“
Okrene ekran prema meni. Svjetski dan jabuka zbilja postoji i naveden je
na popisu međunarodnih praznika.
„Volim jabuke“, kaže ravnodušno i samouvjereno.
„Znaš, sviđa mi se ovakav Ryder. Nisam znala da si tako ekscentričan.“
„Nisam ekscentričan“, zareži.
„Zašto onda slavimo tvoju ljubav prema jabukama?“
Gurne buket prema meni. „Samo uzmi ovo sranje.“
Spontano se nasmijem. Spasim ga ove muke i prihvatim ivančice.
„Volim cvijeće“, obavijestim ga. „Ne koliko leptire, ali skoro.“
Ryder uzdahne.
„Što je?“ Glas mi ima obrambeni prizvuk.
„Voliš cvijeće i leptire? Baš kad sam pomislio da možda nisi tako loša.“
„Dobro, a što ti voliš?“ pitam ga.
„Takve stvari ne.“
„Zanimljivo, budući da si cijelo jutro proveo birajući cvijeće u znak isprike
curi.“
„Nisam proveo cijelo jutro, nego jednu minutu. Ukrao sam ih iz susjedova
cvjetnjaka.“
„O, moj Bože.“
„I ovo nije cvijeće za ispriku“, progunđa.
„Aha.“
„Jer se ne želim ispričati.“ Podigne jednu obrvu. „Rekao sam istinu.“
Zurim u njega. „A kako bi tebi bilo da sam te zaskočila nakon utakmice i
navela sve tvoje mane?“

74
 Knjige.Club Books

„Nisam to učinio. Pitala si me što mislim.“

„Nisi morao odgovoriti.“
„Ne postavljaj pitanja na koja ne želiš čuti odgovor“ proturječi mi. „Znaš,
bio si mi draži dok si šutio.“
Na to se nasmije.
Dovraga. Ja sam kriva. Ja sam ga nasmijala. A sad sam blagoslovljena tim
glupim, ubojitim osmijehom. Prisjetim se kad je Camila rekla da Ryder
samo stoji uza zid na tulumima, a da žene hrle do njega te mi je sada jasno
zašto ih može imati toliko.
„Slušaj, hipotetski govoreći, da je ovo isprika, možda bih priznao da sam
ponekad previše izravan.“
„Ne!“ kažem, sva u šoku.
„Iako se dosad nitko nije žalio na to.“
„Ma ne, sigurna sam da je svima to super.“
Pogleda me ispod oka. „Ovo je bila loša ideja.“
„Ne“, navaljujem. „Uživam u tvojoj hipotetskoj isprici. Recimo, hipotetski,
da si bio previše izravan i povrijedio nekoga rekavši da igra za Briar samo
zbog nepotizma... nastavi.“
Njegov izraz lica postane ozbiljan. „Nisam tako mislio. Pretjerao sam tim
komentarom o nepotizmu.“
Mislim da je iskren. Iako je kreten, vjerujem da nije okrutan.
S druge strane, skoro ga ni ne poznajem.
„Nisam te htio povrijediti. Iskren sam kad je riječ o hokeju. Stalno
poboljšavam vlastitu igru, radim na svojim slabostima. Valjda sam zaboravio
da ne žele svi takve savjete.“ Zastane, a na licu mu se očitava bol. „Oprosti
što sam rekao da si ovdje zahvaljujući svome tati. Gledao sam utakmicu. Bila
si izvrsna.“
Iako zbog njegova komplimenta osjećam navalu topline, ipak sam malo
sumnjičava. „Govoriš li to samo zato da se ne bih opet osjećala kao govno?“
„Pažljivo biram što govorim.“
Počinjem sumnjati u istinitost toga.
„Dobro, hvala. Cijenim to.“ Na to nevoljko nadodam: „I ti si vrlo dobar
igrač.“
„Nisam rekao da si vrlo dobra. Rekao sam da si izvrsna.“
„A ja sam rekla da si vrlo dobar.“
Tiho se nasmije. „Uglavnom.“ Pokaže prema buketu u mojoj ruci. „Donio
sam ga da ti ponudim primirje. Shane kaže da cure vole ivančice i da ih neće
pogrešno shvatiti.“

75
 Knjige.Club Books

„Pogrešno? Da se želiš spetljati sa mnom? Ili da mi se ulizuješ kako bih te

nahvalila svom tati? Zato si i bio jučer na utakmici, zar ne?“
„Da“, kaže iskreno. „Ali bila si jasna u vezi s tim, pa te neću više ispitivati.
Nisam takva osoba.“ Slegne ramenima. „Dobro, idem sad.“
Okrene se da ode.
„Želim tvoj savjet“, izustim.
Ryder se okrene i ironično me pogleda. „Gisele, neću opet pasti na to.“
„Ne, ozbiljno ti kažem. Jučer sam bila vrlo loše volje i to je jedini
razlog zašto sam te onako napala. Inače sam poput tebe. Trudim se usavršiti
svoju igru.“ Pogledam te prodorne plave oči. „Kad bi mi morao dati savjet, što
bi rekao?“
Oklijeva, prošavši opet dlanom kroz kosu.
„Molim te. Što moram učiniti kad sam iza gola?“
„Prestani toliko žarko željeti maknuti se odande“, napokon odgovori.
„Ako naučiš upravljati tim prostorom i iskoristiti ga, imat ćeš bezbroj
mogućnosti za postizanje pogotka.“
„Tko riskira, profitira?“
Kimne. „Zauzmi ofenzivni položaj kad si iza gola te prisili vratarku i
obranu da se usredotoče na to područje. A kad to učine, ne mogu više
pratiti Iko im je naprijed.“
Zatomim frustraciju. „Ali iza izgubim kontrolu nad pakom jer je prostor
preuzak.“
„Kao što sam rekao, nauči upravljati njime. Katkad će ti se posrećiti i obje
obrambene igračice krenut će prema tebi. Ako imaju lošu komunikaciju,
možda će te obje pokušati spriječiti, što znači da će jedna ili više
tvojih suigračica imati savršenu priliku za gađanje prema golu.“ Slegne
ramenima. „Postupi kako želiš.“
Opet krene odlaziti, ostavivši me ispred studentskog doma s buketom u
ruci.
Spustim pogled prema ivančicama i prođem palcem preko jedne nježne
bijele latice. Zbilja su lijepe. Nije me briga je li ih ukrao. Zatim vratim
pogled na Ryderova leđa, te oblikovane ruke, njegov samouvjeren korak.
„Ryderu“, viknem.
Okrene se. „Da?“
U podsvijesti mi se stvori jedna ideja. Zavlači se i pomiče naprijed, zbog
čega krenem prema Ryderu.
Ryder stavi ruke u džepove, čekajući da dođem do njega.
„Imam ponudu za tebe“, obznanim.
U očima mu vidim da ga ovo zabavlja. „Kakvu ponudu?“
76
 Knjige.Club Books

„Zapravo, ovo je usluga za uslugu. Ti pomogneš meni, ja pomognem tebi.“

Sada mu pak u očima vidim iskru znatiželje.
„Hokejaški kamp mojeg tate... Vrlo je izbirljiv kad odabire pomoćnog
trenera. I bit ću iskrena - nema najbolje mišljenje o tebi. Ne znam je li to
nešto novo ili što. Ali znam da te gleda već godinama. Kao i sve dobre
sveučilišne igrače.“
Ryder se smrkne. „Dakle, kažeš da mi sigurno neće ponuditi taj položaj.“
„Nisam to rekla. Ali spomenuo je da mu se ne sviđa tvoj stav. Dakle, da,
mogla bih te pohvaliti pred njim. Reći da si dobar vođa ili što već. Često se
čujemo preko mobitela, a idući vikend idem doma. Ako želiš, stalno ću
govoriti koliko si dobar. Dobro, možda ne stalno da ne bi postao sumnjičav.
Ali reći ću mu da smo prijatelji i uvjeriti ga da si dobar izbor.“ Slegnem
ramenima. „Stalo mu je do mojeg mišljenja.“
Ryder me promatra s iščekivanjem. „A što želiš zauzvrat?“
„Pomozi mi da postanem bolja iza gola. Možemo održati nekoliko
zajedničkih treninga. Jedan na jedan.“ Nasmiješim mu se. „Čuj, i ti ćeš
vjerojatno od mene nešto naučiti.“
„Siguran sam da hoću. Znaš što radiš.“
„Eto vidiš. Oboje bismo imali koristi od ovoga. Pomozi mi pa ću i ja tebi.
Svi dobivaju.“ Pogledam ga u oči. „Što kažeš?“
Toliko dugo promišlja o tome da se zapitam hoće li me odbiti. Što bi bilo
glupo i besmisleno jer...
„Može“, kaže grubo. „Pošalji mi vrijeme i mjesto prvog treninga i doći ću.“
Ovaj put doista otiđe, a ja neko vrijeme zurim u njega. I pitam se u što sam
se to upravo uvalila.

77
 Knjige.Club Books

MUŠKA HOKEJAŠKA MOMČAD SVEUČILIŠTA BRIAR

POČETNA POSTAVA

IGRAČ POZICIJA GODINA

Case Colson Napad (kapetan) TREĆA
Luke Ryder Napad (kapetan) TREĆA
Will Larsen Napad TREĆA
David Demaine Obrana ZAVRŠNA
Shane Lindley Napad TREĆA
Beckett Dunne Obrana TREĆA
Tristan Yoo Napad PRVA
Austin Pope Obrana PRVA
Joe Kurth Vratar ZAVRŠNA
Matt Tierney Obrana TREĆA
Tim Coffey Obrana ZAVRŠNA
Nick Lattimore Napad TREĆA
Nazem Talis Napad DRUGA
Todd Nelson Vratar DRUGA
Micah Kucher Napad ZAVRŠNA
Jim Woodrow Obrana DRUGA
Jordan Trager Napad TREĆA
Rand Hawley Obrana ZAVRŠNA
Hugo Karlsson Obrana ZAVRŠNA
Patrick Armstrong Napad DRUGA
Mason Hawley Napad DRUGA

78
 Knjige.Club Books

11. POGLAVLJE
RYDER

Chad Jensen, kralj drame

Gigi me navečer u poruci pita odgovara li mi da prvi trening bude sutra.

Čudno mi je vidjeti njezino ime na mobitelu. Ili mi je samo čudno vidjeti ’Gigi’.
Već je godinama zovem Gisele. Mislim da bi tako trebalo pisati i na mojem
mobitelu, pa u imeniku promijenim ime, smijući se samome sebi jer znam
koliko bi se naživcirala kad bi saznala za to.
JA: Može sutra. Ali moramo provjeriti s Jensenom ili Adleyjem kad je
klizalište slobodno.
GISELE: Zapravo, znam privatno mjesto na kojem možemo trenirati. Je li
ti to u redu? Ali mora biti navečer, poslije 20 sati.
JA: Sve jasno. Želiš da budem tvoja mala mračna tajna.
GISELE: Kad to tako kažeš, zvuči kao neki mutan posao.
JA: Što ne znači da nije istina.
Opet piše. Vjerojatno neko objašnjenje zašto ne smije biti viđena u
društvu neprijatelja. Pošaljem joj poruku prije nego što stigne odgovoriti.
JA: Smijem li povesti Becketta? Imam u planu neke vježbe, ali treba nam
treća osoba, po mogućnosti obrambeni igrač.
Točkice nestanu, a zatim se pojave.
GISELE: Dobro, ako misliš da će to pomoći.
JA: Bez brige, čuvat će našu mračnu tajnu. Da ostaneš na dobrom glasu.
GISELE: Sutra ću ti javiti detalje.
GISELE: Bilo mi je divno razgovarati s tobom, kao i uvijek!
Nacerim se, uzimajući pivo iz hladnjaka. Otvorim čep i pridružim se
prijateljima u dnevnoj sobi. Petak je navečer, ali nitko nije isplanirao izlazak.
Shane je na kauču s tamnokosom navijačicom koja mu sjedi u krilu.
Upoznao ju je danas na travnjaku dok se sunčala golih grudi s prijateljicama.
Sad mu gura jezik u usta. Kad uđem u prostoriju, ni ne primijete me.

79
 Knjige.Club Books

Beckett sjedi na naslonjaču i igra videoigru. Oči mu zasvjetlucaju kad

shvati kamo gledam. Kimne prema paru. „Stalno ih molim da se
priključim, ali...
Nasmijem se i smjestim se na suprotni kraj kauča od strastvenog para,
zapiljivši se besciljno u ekran na kojem Beckett ubija zombije. Ispadne iz
igre kad ga horda zarobi uz žičanu ogradu, a zatim odloži upravljač i posegne
za svojim mobitelom te provjeri zaslon.
„I dalje nema popisa“, kaže.
Kimnem. Kamp za obuku završio je jutros, ali još nije objavljen završni
popis. Jensen je rekao da ćemo dobiti dva popisa: popis svih igrača te
oko devetnaest igrača koje planira izabrati za prvu utakmicu.
Zabrinut sam za neke svoje suigrače iz Eastwooda. Neki dečki neće upast
i na popis i to će im vrlo teško pasti.
„Pretpostavljao sam da će nam ga poslati do kraja dana“, kaže Beckett.
„Mislim, do kraja radnog vremena.“
Podignem pivo do usana i ispijem gutljaj. „Kreten valjda voli dramu.“
Beck frkne. „Da, baš. Chad Jensen, kralj drame.“
S kraja kauča začuje se tihi jecaj. Shane je stavio ruku pod majicu
navijačice.
„Hej“, kaže im Beckett. „Idite odavde.“
Shane makne usne s njezinih. Oči su mu pomalo zamućene, ali
nesumnjivo je da ga ovo zabavlja. „Kaže najveći ekshibicionist kojeg
poznajem“, ruga se Becku.
„Dobro, priznajem.“
„A i ne možeš reći da ne uživaš u predstavi.“
„Naravno da uživam“, zastenje Beckett. „Kara, zašto si s tim kretenom?
Očito je da sam bolji od njega.“
Shaneova prijateljica s povlasticama sklizne mu s krila i smjesti se pokraj
njega. Primijetim da Shane radi na nekom taktičkom premještanju, kao da
to već nismo vidjeh. Tip zbilja pretjeruje s barenjem otkad ga je cura nogirala
- ispričavam se, sporazumno nogirala.
Prebaci ruku preko Karina ramena i posegne za pivom na stoliću. „I dalje
ništa od popisa?“ kaže, također pregledavajući zaslon mobitela.
Moj mobitel zazvoni te se obojica nagnu naprijed.
„Je li to to?“ pita Shane.
„Isuse Bože. Opustite se. Ne, samo je Owen.“
OWEN MCKAY: Imaš li vremena razgovarati?
Želim mu napisati poruku, no onda pomislim Jebeš to i odlučim ga nazvati.

80
 Knjige.Club Books

„Odmah se vraćam.“ Dok izlazim iz dnevne sobe, već ga zovem.

Hodam bos prema staklenim kliznim vratima u kuhinji. Početak je rujna
i sunce je već zašlo, ali vani je i dalje toplo. Kuće u ovoj ulici imaju
dvorišta pristojne veličine te sjednem na gornju stubu našeg malog trijema
od cedrovine. Shaneovi roditelji kupili su nam komplet za terasu, ali previše
sam lijen da sve postavim pa je stol i dalje u kutiji u garaži, a stolci su
prekriveni plastičnim omotom.
Čujem glasove iz obližnje kuće. Većinom muške glasove, tek nekoliko
ženskih. Glasni grleni smijeh isprepliće se s pop-rock pjesmom čije stihove
ne uspijevam razaznati. Čini se da je netko priredio tulum.
„Halo“, kažem kad se Owen javi.
„Halo“, začujem njegov poznati glas. „Kako si?“
„Dobro, brate. Ti?“
„Zapao sam u veliku gužvu, ISA mi oduzima puno vremena još od srpnja.“
Izvansezonske aktivnosti. Upoznat sam s kraticom. Moram reći da je ludo
to što poznajem superzvijezdu i moćnog NHL-ovca kao što je Owen McKay.
Vjerojatno se ovako Gigi osjeća.
Ponekad gledam njegove utakmice i pitam se kojeg vraga trošim vrijeme
na fakultetu. Owen je otišao igrati za Los Angeles odmah nakon srednje škole,
s osamnaest godina. Kao novak nije često igrao, ali druge se godine
to značajno popravilo. Sad igra već četiri godine, a svake je sezone
eksplozivniji od prošle.
Owen me nagovorio da se držim sveučilišnog hokeja. Znao je koliko mi je
obrazovanje važno. Dok sam se kolebao i razmišljao o odlasku u
profesionalce nakon srednje škole, baš kao što je on to učinio, podsjetio me
na obrazovne ciljeve koje sam si postavio.
Mislim da sam dobro odlučio. Nisam siguran bih li s osamnaest godina
bio dovoljno dobar u profesionalnoj ligi, što sam i pokazao svojim
djetinjastim potezom na svjetskom prvenstvu. Srećom, izabran sam i nakon
tog incidenta. Potpisao sam ugovor s Dallasom te sam uzbuđen zbog odlaska
onamo nakon diplomiranja.
Čini se da je i Dallas tema ovog razgovora.
„Slušaj, sinoć sam razgovarao s Juliom Vegom. Bio je na golfskom turniru
u kojem je sudjelovala ekipa. Nakon dodjele nagrada odvukao me sa strane i
spomenuo te.“
Leđa mi se ukoče. „Što je rekao?“
Uslijedi pauza.
„Što?“ navaljujem.
„Spomenuo je svjetsko prvenstvo. Rekao je da te glavešine promatraju.“

81
 Knjige.Club Books

Trznem se.
Jebote. Grozna vijest. Julio Vega je Dallasov novi glavni direktor. U klubu
je došlo do promjena i čuo sam se s njim prije dva tjedna. Mislio sam da
je prošlo dobro, ali ispostavilo se da će me moje ponašanje na svjetskom
juniorskom prvenstvu zauvijek pratiti.
Izdahnem. „Ne mogu se otarasiti toga sranja, stari. A najgore je to što
inače ne gubim živce. Znaš i sam.“
„Vjeruj mi, znam.“ Nasmije se. „Ti si kao ledeni čovjek. Iznimno si
staložen. Klein je sigurno pretjerao kad si tako poludio...“
Michael Klein je suigrač kojem sam slomio čeljust na svjetskom
prvenstvu, nakon čega je morao na operaciju.
Ali nikome nisam rekao što je izgovoreno u toj svlačionici niti kanim.
„Da, da, znam“, kaže kad ne odgovorim. „To je prošlost i zabranjeno je
raspravljati o tome.“
Owen se voli izrugivati mojim motom „to je prošlost“, frazom kojom se
razbacujem kad me netko pokušava prisiliti da razgovaram o nečemu o
čemu ne želim. To osobito smeta ženama. Ili pretjerano pozitivnim ljudima -
oni ne mogu razumjeti zašto ne želim više započinjati tu temu.
Sjeća me samo na tamu i bol. Tko bi htio gaziti kroz tu kaljužu? Promišljati
i proživljavati sve iznova? Bolje je zaboraviti.
„Uglavnom, htio sam ti javiti“, kaže Owen. „Obećao sam ti da ću naćuliti
uši.“
„Da, puno ti hvala.“ Promijenim temu. „Veseliš li se novoj sezoni?“
„Naravno. Jedva se čekam vratiti. A ti? Je li sve u redu na Briaru?“
„Ne, jebote. Kamp za obuku prošao je užasno. Bilo je puno pasivno-
agresivnih sranja, ali i puno agresivnih bez imali pasivnosti.“ Zastanem.
„Garrett Graham bio nam je na treningu ovaj tjedan. Naravno, baš tada sam
zakasnio.“
„Zakasnio?“ Owen zvuči iznenađeno. „To nije nalik tebi.“
„Jeep je riknuo. Mjenjač se pokvario. Sad je u garaži u Hastingsu jer
nemam novca za popravak, pa me Shane vozika naokolo.“
„Dat ću ti ja nešto novca.“
„Ne...“ počnem odbijati.
„Stari, pokazao sam ti svoj ugovor. Mogu si to priuštiti. A i to je zapravo
ulaganje u talentiranog mladića. Ne mogu dopustiti da moj štićenik kasni
na trening.“
Nema se smisla prepirati. Owen je tvrdoglaviji od mene. „Zbilja ne moraš.
Ali hvala ti, cijenim to. Vratit ću ti.“
„Ne želim da mi vratiš.“
82
 Knjige.Club Books

Klizna vrata iza mene otvore se.

„Stari“, naredi mi Shane. „Unutra. Odmah.“
„Moram ići“, kažem Owenu. „Nešto se događa.“
„Dobro, čujemo se.“
„Da. Bok.“
Uđem u kuću i shvatim da je tijekom mojeg razgovora Jensen poslao
obavijest o popisu.
U dnevnoj sobi naiđem na pridošlice. Ovdje su moj suigrač Nick
Lattimore, njegova cura Darby i braća Hawley. Mislio sam da Rand posvuda
vuče svog mlađeg brata za sobom, no onda sam shvatio da Mason dolazi kako
bi pazio na njega.
Po pobjedničkom sjaju u Randovim očima shvatim da je primio dobre
vijesti.
Shane počne recitirati imena te mi lakne kad čujem da su oba moja
najbolja prijatelja na popisu. Ma naravno da jesu, jebote. Jensen bi ispao
budala da nije izabrao kvalitetnog obrambenog igrača poput Becketta ili
desno krilo s toliko snage koliko ima Shane. Rand, Mason i Nick također su
na popisu. A Colson i ja sada smo i službeno kapetani, više nismo privremeni.
„Stari, pobijedili smo“, kaže mi Rand.
Namrštim mu se. „Kako to misliš, pobijedili?“
„U početnoj je postavi jedanaest naših i devet njihovih.“
Shane spuštene glave nastavlja pregledavati popis. „Da, ako računamo
samo početnu postavu. Ali kad sve zbrojimo, na popisu je oko 60 % igrača
s Briara, a 40 % s Eastwooda.“
„Stari, koga boli briga tko sjedi na klupi?“ uzvrati mu Rand. „U igri će biti
više igrača iz Eastwooda. Zar ne, Ryderu?“
Smeteno slegnem ramenima. Proučavam popis na svom mobitelu. Jensen
je dobro odlučio. Vrlo dobro, ukupno gledajući. A činjenica da je naših više u
početnoj postavi dokaz je da nije imao miljenike.
„Garantiram ti da nekoga boli briga za to tko sjedi na klupi.“ Shaneova
prijateljica s povlasticama, Kara, uključi se u razgovor, gledajući nas
ironično. Vjerojatno su bijesni. A trenutak ne može biti gori - popis je
objavljen baš usred Millerove oproštajne zabave. Grozno.“
„Millerove?“ ponovi Rand tupo.
„Miller Shulick prelazi u drugi klub.“ Kara nas gleda, smješkajući se.
„Znate da žive valjda pet kuća odavde, zar ne?“
„Zajebavaš me. Susjedi ste?“ Rand izgleda kao da je upravo saznao da se
na ulici pojavila nova zarazna bolest.
„Nisam imao pojma“, kaže Shane.
83
 Knjige.Club Books

„Case, Miller i Jordan žive u kući na uglu ove ulice“, otkrije Kara. „Dobro,
Miller ne još zadugo. Seli se u nedjelju.“
„Odakle znaš sve to?“ pita je Rand.
„Izlazila sam s Jordanom.“
„S Tragerom?“ Zaprepašten je.
Kara kimne.
„S tim seronjom? Nisi normalna!“
Kara ljutito pogleda Randa. „Čovječe, baš si kreten.“
Ignorira je.
No ona ima pravo, taj lik nema srama, ni dlake na jeziku.
Dokaz: „Trebali bismo otići onamo“, kaže Rand veselo.
„Daj, stari“, javi se Nick, naživciran ovime. „Nećemo im otići u kuću da se
naslađujemo.“
„Da, to je zlobno“, složi se njegova djevojka.
Beckett misli suprotno, što me iznenadi. „Možda to nije tako loša ideja.“
„Ozbiljno?“ Shane ga zabezeknuto pogleda. „Želiš se ići naslađivati?“
„Ne, ne mislim na to.“ Beckett zakoluta očima. „Ali možda ne bi bilo
loše da im ponudimo primirje. Da im donesemo gajbu piva ili nešto takvo.
Poželimo Milleru sreću. Šteta je što odlazi.“
„Tebi je do tulumarenja“, optuži ga Shane.
Naš prijatelj se naceri. „Da, i to isto.“ Pogleda Karu. „Svi se zaklinju da
studenti s Briara priređuju predobre tulume, ali još nisam bio ni na jednom.“
„Još nisu počela predavanja“, negoduje Kara. „U sestrinstvima i
bratstvima nema žive duše. Vjerujte mi, kad se svi vrate na kampus, onda ćete
vidjeti.“
„Dobro, ali dotad glasam da odemo niz ulicu i pružimo ruku pomirenja u
obliku cuge i trave“, kaže Beckett.
Svi pogledaju u mene. Nemam pojma što bih mislio o ovoj neželjenoj
vlasti koju su mi dodijelili.
„Neću donositi odluke umjesto vas, kreteni“, kažem ljutito, a Darby se
oduševljeno nasmiješi. „Radite što želite.“
Rand već šalje poruke ostatku suigrača. „Javit ću dečkima“, kaže.
Naravno.
Jer ovo zvuči kao vrhunska ideja.

84
 Knjige.Club Books

12. POGLAVLJE
GIGI

Dušo. Ti igraš hokej za Briar.

„Nedostajat ćeš mi, G.“ Miller Shulick prebaci ruku preko mene i nasloni
glavu na moje rame.
Nalazimo se u dnevnoj sobi te sjedimo na kauču dok se oko nas odvija
ludi tulum. Dobro, još nije tako ludo - Trager i dalje ima majicu na sebi. Kad je
skine (nakon čega često urliče i udara prsa poput Tarzana), to većinom znači
da je vrijeme za odlazak.
No možda večeras bude mirnije. Atmosfera je ionako malo zamrla zbog
obavijesti Chada Jensena. Većina se dečki već četrdeset minuta žali na popis.
Barem desetorica ovdje prisutnih nisu na njemu, a nekoliko ih se
toliko ubediralo da je otišlo doma. Pozdravili su se od Millera zagrljajem i
žalosno napustili zabavu. Suosjećam s njima.
Na suprotnoj strani prostorije primijetim Casea s Whitney. Drži plastičnu
čašu punu razvodnjenog točenog piva, ispijajući iz nje dok mu Whitney nešto
priča. Svakih nekoliko sekundi njegove svijetloplave oči pogledaju prema
meni.
„I ti ćeš meni nedostajati, Shu. Siguran si da želiš ići u Minnesotu?“ kažem
mu na uho kako bi me mogao čuti od rock pjesme koja trešti iz zvučnika.
„Prošle su godine osvojili naslov prvaka. Naravno da sam siguran.“
Žalosno slegne ramenima. „A i promjena je uvijek dobra. Veselim se novom
početku.“
Oduvijek to cijenim kod Millera. Što je tako prilagodljiv. Meni je stabilnost
draža od promjena. Kad se naviknem na nešto - na mjesto, osobu, rutinu
želim da traje zauvijek.
Grozno mi je što nikad ne bude tako.
„G, popij nešto s nama“, vikne Case.
Case se naglo okrene prema vratima dok prilazimo te prvo pomislim da
mi namjerno okreće leđa. No onda primijetim metež ispred prednjih
vrata. Trager se svađa s nekim.
Miller i ja se pogledamo. „Ovo ne zvuči dobro“, kaže.

85
 Knjige.Club Books

Odvučem ga u hodnik i... ne, nije dobro. Gomila hokejaša okupila se na

trijemu. Točnije, gomila igrača iz Eastwooda. Beckett Dune, zgodni
plavušan nad čijim društvenim mrežama Camila slini otkad ga je vidjela na
treningu, drži gajbu s dvadeset četiri boce lokalnog piva.
Netko stiša glazbu te sad jasno čujem svaku njihovu riječ.
„Ozbiljno, dolazimo u miru.“ U Beckettovim sivim očima vidi se iskrenost.
„Odjebite i vi i vaš mir“, odbrusi Trager.
„Smiri se“, prekine ga Case, čvrsto stisnuvši Tragerovu ruku. Korakne
naprijed da se obrati pridošlicama. „Bok“, kaže oprezno. „Što je?“
Zurim preko Beckettovih širokih ramena da saznam tko je još odlučio
besramno upasti na ovaj tulum. Ne znam zašto, ali pogledom tražim
Rydera. Valjda zato što im je on kapetan i jer me zanima njegovo mišljenje o
ovome. Spazim ga na rubu trijema; stoji naslonjen na ogradu i dosađuje se.
Tipično za njega.
„Kao što smo mu rekli, došli smo ponuditi primirje“, kaže Beckett Caseu.
„A kao što sam ja rekao“, zareži Trager. „Odjebite.“
Shane Lindley korakne naprijed, a u očima mu se vidi da je uzrujan. I ja
sam ovaj tjedan istraživala te sad prepoznajem dečke s Eastwooda. Lindley
je visok, taman i zgodan, a Dunne je visok, svijetao i jednako zgodan.
„Znamo da ste vidjeli popis. Došli smo jer odsad moramo biti ekipa, zar
ne? Ne znam kako je na Briaru, ali na Eastwoodu smo pobjeđivali, gubili
i rastali se kao ekipa.“
„Također“ odgovori Case, premda nevoljko.
„Daj, C“, kaže Trager mrko. „Nećemo tulumariti s njima.“ Zuri u uljeze. „Na
početnom vas je popisu više nego nas, jebote.“
„Ali ukupno je više vas“, uzvrati jedan igrač Eastwooda.
To je onaj s kojim se Jordan potukao prvi dan. Mislim da se zove Rand i
čini mi se da je on Eastwoodova verzija Jordana. Isto bezobrazno
mrštenje. Isti crveni obrazi koji gore od bijesa. Baš kao Trager, i on je žica pod
naponom, mogao bi eksplodirati u bilo kojem trenutku.
„To se ne računa“, promrmlja Trager. „Ukrali ste nam pozicije, jebote.“
„Znate što?“ Lindley sad zvuči kao da se dosađuje. „Zaboravite ovo sranje.
Uživajte u ostatku večeri, moje dame.“
„Ne, čekajte“, kaže im Case. „Uđite. Imamo dovoljno cuge za sve.“
Pokušam prikriti koliko sam iznenađenja njegovom reakcijom. Očekivati
sam da će ih Case otjerati, barem zato da spriječi potencijalnu katastrofu.
Pozivanje dečki s Eastwooda na ovaj tulum je... opasno.
Ali pozvani su. Whitney me oduševljeno pogleda kad otprilike osam
novih hokejaša uđe u kuću.

86
 Knjige.Club Books

„Ovo će biti zabavno“, promrmlja Whitney.

Ryder uđe među posljednjima. Odjeven je u traperice i sivu majicu s
kapuljačom. Lice mu je potpuno bezizražajno, čak i kad plavim očima
pregleda svoje okruženje. Vidim da je sasvim svjestan svega što se događa.
Nije žica pod naponom kao njegov suigrač, ali uvijek je u stanju pripravnosti.
„Gisele“, rastegne, kimnuvši.
Case suzi oči. „Ne pretjeruj“, upozori Rydera.
Ryder se gotovo neprimjetno osmjehne i prođe pokraj njega, uputivši se
do kuhinje.
Sumnjičavo pogledam Casea. „Jesi li siguran da je ovo dobra ideja?“
„Saznat ćemo.“
Broj pridošlica ne zaustavi se na osam. Priključi se još dečki s Eastwooda,
kao i gomila mojih suigračica. Camila dođe u pripijenoj crvenoj haljini, držeći
pod ruku nekog košarkaša. Razočara se kad shvati da je Beckett Dunne ovdje
te da mu se ne može upucavati pred košarkašem.
Pošaljem poruku Diani i Myji da se pridruže. Mya već ima planove. Diani
se ne da doći jer gleda emisiju Afera ili brak i jer je tek nanijela masku od
ugljena i graška, što je njezina nova rutina uljepšavanja. Odlučim ne
komentirati ugljen i grašak. Kod Diane mi je super to što uživa u vlastitom
društvu. To je danas rijetko.
Ispijam razvodnjeno pivo te razgovaram s Millerom i Whitney, stalno na
oprezu jer se ne mogu opustiti u ovoj situaciji. Ovi se dečki cijeli tjedan
svađaju zbog popisa. Neprijateljstvo visi u zraku kao radioaktivni oblak
nakon nuklearne bombe. Čak i dok piju, plešu i dijele si džointe, svejedno je
vidljiva podijeljenost na dvije skupine.
Barem dva sata sve je mirno. Kad unutra postane previše zagušljivo,
izađem na zrak. Iako nemaju dozvolu, netko je zapalio vatru na samom kraju
dvorišta, preblizu ograde. Da moja mama ovo vidi, dobila bi srčani udar.
Kad vjetar promijeni smjer, dim mi se unese u lice i oči mi zasuze.
Povlačim se unatrag i udarim od čvrsti zid.
Iznenađeno se okrenem i shvatim da su to Ryderova prsa.
Isuse Bože. Kako je samo mišićav.
„Oprosti“, kažem.
„Sve pet.“ Pokaže prema dečku pokraj sebe. „Znaš Shanea, zar ne?“
„Nismo se službeno upoznali.“ Pružim ruku. „Ja sam Gigi.“
Shane zadrži ruku na mojoj, kao i zavodljivi pogled. „Skraćeno od Gisele,
zar ne?“
Vratim ruku i ljutito zurim u Rydera. „Zapravo, ne. Nije. Ovaj ovdje princ
je kreten.“

87
 Knjige.Club Books

Shane se nasmije. „Ajoj, pogledaj ti to“, kaže svom prijatelju. „Imate

interne šale. Preslatko.“
Ryder ljutito zuri u njega.
„Lindley!“ vikne netko blizu vatre. „Trebam upaljač.“
„Zovu me“, kaže veselo. Namigne mi. „Bilo mi je drago, Gisele.“
„Pogledaj što si učinio“, optužim Rydera.
„Odbijam vjerovati da tvoje ime nije skraćenica“, odgovori.
„Zbilja nije. Za to je kriv moj tata. On mi je dao ime. Mama je bila zadužena
za brata i dala mu je normalno ime.“
Ryder kratko promatra narančasto-crvenu žeravicu koja lebdi u zraku.
Zatim pogleda prema meni. „Veseliš li se našem sutrašnjem tajnom
treningu?“
„Zašto govoriš kao da je riječ o nečemu neprimjerenome?“
Nakosi glavu. „Uopće nije tako. Mislim da ti imaš problem s tim.“
Bože. Možda ima pravo. Pala sam u očaj i sad neprestano razmišljam o
seksu. Sinoć sam dvaput svršila kad sam gledala ševu jednog para u
glupoj reality emisiji Afera ili brak s tim silnim glupim nauljenim ljepotanima.
Ne znam što me tjera da ostanem pokraj njega. Mogu otići. Pridružiti se
Caseu i Milleru, čije glave vidim kroz kuhinjski prozor. Ili naći Whitney i Cami,
koje su izgubljene negdje u ovoj gomili.
Ali ostanem vani. I zurim u vatru s Ryderom.
„Ovo je prokleto opasno“, prokomentira, gledajući vatru. „Jedan nalet
vjetra i ograda će izgorjeti.“
„Zvučiš kao moja mama. Gledala je neku emisiju o vatrogascima i sad
stalno govori o zaštiti od požara. Tata kaže da mu je to slatko? Rukama
poližem navodnike. „Brat i ja mislimo da je poludjela. Kupila je ljestve koje se
izvlače pomoću užeta za gornji kat ‘za svaki slučaj’. A dobije se i košara
za ljubimce u kojoj možeš spustiti pse. Rekla sam joj da nema šanse da
Dumpy i Bergeron dobrovoljno uđu u tu prokletu košaru. Bolje je da ih
bacimo u bazen kroz prozor.“
Ryder zuri u mene.
„Što je?“
„Psi ti se zovu Dumpy i Bergeron?“
„Da. Smeta li ti to?“
„Recimo.“
Zakolutam očima. „O tome razgovaraj s mojim tatom. Već smo utvrdili da
daje loša imena.“
„Što se toga tiče... Kako ide zagovaranje?“

88
 Knjige.Club Books

„Danas se nisam čula s njim. Ali bez brige, u idućem ću te razgovoru

nahvaliti.“
Prasak smijeha začuje se kod vatre. Pogledam onamo, zapanjivši se kad
shvatim da je netko bio dovoljno hrabar da prevlada podjelu Eastwood-
Briar. I to baš Will, koji se trenutačno druži sa Shaneom, Beckettom i još
dvojicom čijih se imena ne sjećam. Hihoće se na nešto što je Shane rekao, ali
zabavi brzo dođe kraj. Will je usred smijanja kad ga prijatelj nasilno odvuče
od igrača Eastwooda.
I Ryder to primijeti, tiho mrmljajući.
„Kako će ovo funkcionirati, sukapetane?“ Ne mogu si pomoći, provociram
ga. „Jer meni se čini da je ovo bezizlazna situacija. Nitko ne popušta.“
„Ti popuštaš“, istakne.
„Ja nisam dio ovoga.“
„Naravno da jesi. Igraš hokej za Briar.“
„Dušo. Ti igraš hokej za Briar.“
Ryder se zgrči.
Nasmijem se, sva oduševljena. „Ajoj, ne želiš to slušati, zar ne? Pomalo mi
je drago što ti je to tako bolno. Zašto se nisi prebacio u drugi klub?“
pitam znatiželjno.
Prije nego što uspije odgovoriti, kroz otvorena stražnja vrata kuće začuju
se glasni povici.
Da.
Ovo je bilo neizbježno. Čudi me što se nije dogodilo ranije.
Žurno otiđem unutra te shvatim da se u dnevnoj sobi odvija ozbiljna tuča
između - a koga drugoga? - Tragera i onog tipa Randa. Vrlo su nasilni i opet
nitko ne čini ništa da ih zaustavi, dovraga.
„Još ti je smiješno?“ kaže Trager ljutito dok šakom udara Randov obraz.
Randova glava odleti unatrag, ali i dalje je na nogama. Nasrne na Tragera
te padnu na parket. Začujem odvratan zvuk krckanja kostiju kad Rand
zada Trageru udarac koji uzrokuje izljev krvi iz njegovih nosnica. Povici
odjekuju oko nas, nadjačavajući glazbu koja i dalje trešti.
„Zašto se tuku?“ siknem Camili, koja se pojavi pokraj mene, lica naborana
od zabrinutosti.
„Tip s Eastwooda našalio se da Miller odlazi jer je prevelika pička da
ostane i čeka hoće li upasti na popis, a Jordan je poludio.“
I dalje su na podu te Trager sad sjedne na Randa, gledajući ga i pokazavši
mu krvavi osmijeh. Oči su mu sjajne i divlje.
„Želiš razgovarati o popisu? Eastwood je sranje. Jensen vas je uključio
samo zato što mu je žao što vam je fakultet propao, jebote.“
89
 Knjige.Club Books

„Bolji smo od svih vas zajedno“, ismijava ga Rand, no Jordan ga vrlo brzo
udari šakom u glavu.
Proguram se naprijed i tražim Casea. „Daj, Case. Zaustavi ovo“, potičem
ga.
„Ne znam“, kaže smrknuto. „Možda to moraju izbaciti iz sebe.“
Ali vidim da je ovo nešto ozbiljnije. Poubijat će se ako ih netko ne
zaustavi. A mene ova tuča ne zabavlja ni upola koliko neke druge partijanere,
od kojih mnogi viču i nabrijavaju ih, a neki čak i snimaju.
„Kretenu jebeni“, zareži Rand, uspješno se izvukavši iz Jordanova stiska i
ustavši se. „Svi ste vi hrpa povlaštenih seronja iz Ivy Leaguea.“
„Nisam ti ja kriv što si siromašan, jebote“, progunđa Jordan, naglo se
podignuvši na noge.
„Jebi se.“ Rand opet nasrne na Tragera.
Maknuvši se od Casea, uhvatim Ryderovu ruku. Toliko je visok da moram
zabaciti glavu kako bih ga pogledala u oči. Tamnoplave i ubojite.
„Možeš li ti ovo zaustaviti?“ kažem tiho.
Case primijeti kome se obraćam i na licu mu se vidi negodovanje. Ali imao
je priliku privesti ovo kraju. Odbio je.
Ryder me na trenutak promatra. Zatim izdahne i korakne naprijed.
Sasvim je miran kad mu nečija šaka proleti pokraj obraza.
„Dosta.“
Jedna riječ. Gruba. Autoritativna.
Uspije zaustaviti Randa. Ryder gurne svog suigrača u prsa. „Sredi se,
Hawley.“
Rand otežano diše. Krv mu se cijedi s rasječene obrve i lijepi mu se za
jedan dio lica. Trznem se. Ni Trager ne izgleda puno bolje. Nos mu je
natečen, krvav, a možda i slomljen.
No iako je Rand obuzdan zahvaljujući Ryderu, Trager je i dalje bez
kontrole. Opet nasrne naprijed, a jedan njegov suigrač, Tim Coffey, odluči biti
heroj.
„Stari, prestani“, naredi mu Coffey, zgrabivši Tragera za ruku.
Ali Trager je i dalje bijesan. Odgurne Coffeyja.
Dovoljno snažno da Coffey izgubi ravnotežu i padne na stolić, koji se i uši
pod njegovom težinom i raspadne poput kule od karata. Komadići drveta
odlete u svim smjerovima, noge stola zaškripe i pucaju, a zatim se
začuje bolni uzvik kad Coffey nezgodno sleti na pod.
Ravno na ručni zglob.

90
 Knjige.Club Books

13. POGLAVLJE
GIGI

Romantični spoj

Ujutro se probudim uz oštru e-poruku voditelja sportskog odjela.

U dvije kratke rečenice piše da ja i svi drugi hokejaši moramo biti u centru
Graham u točno trinaest sati. Izostanak će biti opravdan jedino samo imamo
liječničku ispričnicu ili ako smo mrtvi. Vjerujem da je taj dio nadodao Chad
Jensen jer mi to zvuči vrlo nalik njemu.
Zahvaljujući donacijama bivših studenata poput mojeg oca, hokejaški
kompleks Briara u osnovi je prava mala zasebna kraljevina na kampusu.
Imamo vlastitu teretanu i centar za vježbanje s osobnim trenerima,
prostorije s utezima, saunama, kadama za tople i hladne kupke. Dvije velike
prostorije za medijske sadržaje, dva klizališta, goleme svlačionice...
I veliku dvoranu u kojoj se održava današnji izvanredni sastanak radi
razgovora o sinoćnjim događajima.
Cijelo trenersko osoblje muške i ženske momčadi stoji na pozornici, a
njihovi igrači ispunjavaju prva tri reda udobnih sjedala. Blizu podija je
visoka, mršava žena u bijelom odijelu. Odaje dojam nekoga tko radi u
odnosima s javnošću.
Trener Jensen izgleda kao da želi ubiti sve prisutne, uključujući vlastite
kolege. Priđe mikrofonu na podiju te govori brzo i živčano.
„Želim čestitati svima redom što ste mi uništili subotnje planove s
unukom. Ima deset godina i odnedavno joj se sviđaju tigrasti morski psi te se
rasplakala kad sam joj rekao da je ne mogu voditi u akvarij. Zaplješćite si
jer ste rasplakali jednu desetogodišnjakinju.“
Cami sjedi pokraj mene te zatomi smijeh rukavom svoje sportske majice.
„Zatim“, najavi. „Tim Coffey ozlijedio je ručni zglob i neće igrati najmanje
četiri tjedna. Propustit će cijele pripreme, a vjerojatno i nekoliko utakmica.“
Jensen to naglasi tako da ljutito pogleda liječnika naše momčadi kao da je
on kriv za Timovu ozljedu. No dr. Parminder nije ni trepnuo. S druge strane,
Tim Coffey jest. Pjegavi student završne godine sjedi u prvom redu
te posramljeno spusti glavu. Čula sam da je pola noći proveo na hitnoj, na
odjelu za rendgen.

91
 Knjige.Club Books

„Ne da mi se govoriti vam koliko ste sinoć bili glupi i neodgovorni.

Razumijem, i ja sam bio mlad. I ja sam uživao u tulumima. Neću vam držati
lekcije o alkoholu - iako su mnogi od vas još maloljetni.“ Oštro pogleda
mlađe studente. „Čak vas neću previše napadati zbog tuče. Ali što se tiče
kretena koji je odlučio snimiti svađu i objaviti je na internetu?“
Počne polako pljeskati, na što se Camila opet tiho nasmije.
„Čestitam, kretenu - uplašio si donatore.“ Odmahnuvši glavom u znak
gađenja, Jensen siđe s podija.
Moj trener zauzme njegovo mjesto. Adley pročisti grlo i obrati se
prisutnima.
„Chad želi reći da su neki naši sponzori i bivši studenti trenutačno vrlo
zabrinuti. Donatori“, kaže ozbiljno. „Ako ste zaboravili, ova suvremena
zgrada financira se donacijama. Zbog njih imate vrhunsku opremu u
svlačionicama. Zbog njih se na televiziji prikazuje nekoliko vaših utakmica
godišnje imaju li neke druge ekipe iz prve divizije takvu povlasticu? Ovaj
fakultet nudi najelitniji program na istočnoj obali, ali to se ne događa tek
tako. Možda privlačimo talente, ali trebamo novac da bismo se razvijali. A
sada nas, zahvaljujući sinoćnjim događajima, sponzori zovu i šalju poruke
ispitujući zašto nam je momčad u rasulu. Zašto igrači jedan drugom slamaju
zglobove i kako će nam to pomoći da uđemo u doigravanje, a kamoli da
osvojimo prvenstvo.“
Moja neustrašiva kapetanica, pametnjakovićka, podigne ruku.
Trener Adley to primijeti i kimne u njezinom smjeru. „Da, Whitney?“
„Želim da se zabilježi da ženska momčad nije imala nikakve veze s
jučerašnjom tučom i da nismo osramotile ovu zajednicu.“
U prostranoj prostoriji odjekne nekoliko hihota.
„Primljeno na znanje“, kaže Adley. „Međutim, to ne mijenja činjenicu da
smo u procesu otklanjanja štete. A to zahtijeva koncentraciju i trud
obiju momčadi.“
Adley kimne prema gospođi u bijelom odijelu, koja preuzme.
„Dobar dan. Ja sam Christie Delmont, izvršna potpredsjednica odjela za
marketing i odnose s javnošću sveučilišta Briar.“
Zašto današnji poslovi zvuče kao da su izmišljeni?
Idućih deset minuta Delmont nabraja pravila i sve pogreške koje više ne
smijemo činiti. Nema tuča ni očiglednog suparništva u javnosti. Nema
snimanja ako ipak dođe do izražavanja neprijateljstva. Ne smijemo davati
intervjue niti izjave bez prethodnog odobrenja nje ili sportskog odjela, ali
dogovorila je sjajan članak o novoj ekipi Briar/Eastwood koji će izaći u svim
novinama u Bostonu.

92
 Knjige.Club Books

„Zasipat ćete svoje suigrače pohvalama“, kaže dečkima vrlo odlučnim

glasom. „U samostalnim intervjuima želim čuti laskanje i prekomjerno
ulizivanje. Ni dašak neprijateljstva. Odsad se svi volite i obožavate.“
Okrene stranicu malene hrpe papira koju je odložila na govornicu.
„Umirivanje sponzora trenutačno nanije glavni cilj. Poslali su mi popis
nadolazećih dobrotvornih skupova i javnih događaja. Upisat ću mnoge od vas
kao sudionike, a za dobrotvorni događaj Briarovih bivših studenata u
prosincu morat ćete organizirati određene elemente, uključujući tihu
dražbu.“
Opet pogleda u papire, a zatim podigne glavu i promotri okupljene.
„Gigi Graham i Luke Ryder?“ upita glasno. „Možete li podići ruku da vidim
gdje ste?“
Preplavi me nelagoda. Prvo mi padne na pamet da bih se mogla pogrbiti
na stolcu i sakriti se, ali Cami mi prstom ubode bok, prisilivši me da podignem
ruku. Ryder sjedi u redu ispred nas te učini to isto. Jednako nevoljko kao ja.
„Ako večeras imate planove, otkažite ih“, kaže Christie Delmont oštro.
„Leesa Wickler organizira dobrotvornu svečanost u Bostonu, a njezina
obitelj spada među naše najvelikodušnije donatore. Vas dvoje otići ćete
onamo kao predstavnici sveučilišta Briar i svojih hokejaških ekipa.“
„Romantični spoj“, zahihoće se jedan od dečki.
Molim? Ne mogu me samo tako prisiliti da odlazim na svečanosti, zar ne?
I zašto od svih ljudi šalju Rydera? Jasno mi je zašto žele mene. Kao što
Ryder voli isticati, prezivam se Graham. To je prilično značajno.
Ali zašto su odabrali najnedruštvenijeg kretena kojeg poznajem da
predstavlja Briar na događaju gdje se mora smješkati i rukovati?
Čekam kraj sastanka da povučem trenera Adleyja sa strane i dobijem
neke odgovore. Primijetim da Ryder čini isto to s Jensenom. Sudeći po
nezadovoljstvu na njegovom licu, nema neke koristi od Jensena.
Adley prizna da ne zna zašto je Ryder izabran, ali potvrdi razlog odabira
mene.
„Znam da mrziš takve događaje, ali sponzori obožavaju tvog tatu“, kaže
kao da se ispričava. „Žao mi je. Znam da bi radije ovo preskočila.“
„Sve u redu“, slažem. „Drago mi je što mogu pomoći.“
Ali dok izlazim iz dvorane, pokušavam zatomiti ljutnju i iznerviranost.
„G, jesi li dobro?“
Sretnem Casea u hodniku. Na predivnom mu se licu očitava zabrinutost.
Odjeven je u Briarovu trenirku i majicu s kapuljačom, a plava mu je kosa
razbarušena kao da je prolazio rukom kroz nju dok me čekao.
„Da, dobro sam.“

93
 Knjige.Club Books

„Ovo s Ryderom je glupost. Želiš li da razgovaram s Jensenom i zamolim

ga da pošalje mene umjesto njega?“
„Ne. U redu je. Zbilja“, nadodam kad primijetim njegovu sumnjičavost.
„Ne želim dodatno komplicirati situaciju.“
Počnemo hodati jedno uz drugo niz hodnik prema predvorju.
„Ne želim da se družiš s njim“, progunđa Case.
Onda vjerojatno ne bih trebala spomenuti da sam se večeras svakako
trebala vidjeti s Ryderom. Htjeli smo trenirati, no onda je Jordan Trager
odlučio da je važnije slomiti zglob jadnom Timu. Sad moramo naći novi
termin, zahvaljujući glupom Trageru.
„Bit će sve u redu“, uvjeravam ga.
I nisi mi više dečko, želim nadodati. Više nema pravo komentirati s kime
se družim.
Dođemo do predvorja gdje ga pozdravim jer me kod ulaza čekaju
suigračice.
„Gigi“, kaže Case prije nego što uspijem otići. „Skrati mi muke. Molim te.
Grlo mi se stegne od tuge. „Ja... ne mogu. Više nismo zajedno, Case. I ne
želim da budemo.“
Izgleda toliko razdraženo i uzrujano da me obuzme osjećaj krivnje, ali
prisilim se zatomiti ga i nastavim hodati.

Toga dana navečer pokupim Rydera u Hastingsu da nas odvezem na

svečanost. U e-poruci Briarove voditeljice odnosa s javnošću pisalo je da
se trebamo odjenuti polusvečano ili svečano.
U prijevodu, u modnom stilu koji mi izaziva tjeskobu.
Znači li to da će neke žene biti odjevene u svečane hlače i lijepu bluzu, a
druge u koktel haljine sa šljokicama?
Kakva je to svečanost?
Odlučim se za nešto između i izaberem kratku crnu haljinu. Raspustim
kosu i našminkam se vrlo jednostavno, osim što na usne stavim crveni
ruž. Čak sam se potrudila otići na francusku manikuru nakon današnjeg
sastanka, što je zapravo bacanje novca jer će mi se nokti uništiti kad idući
tjedan počnu treninzi.
Popnem se stubama na trijem u štiklama i pozvonim, pitajući se kako će
izgledati jednosatna vožnja s Ryderom do Bostona. Čovjek skoro stalno
šuti. A iako s prijateljima i obitelji uživam u tišini, nije mi ugodno s tako

94
 Knjige.Club Books

čudnim ljudima. Možda ću morati upaliti svoje zapise za meditaciju.

Pretvarati se da ga nema.
Vrata se otvore i pozdravi me poznato lice nestašnih očiju. Shane se
nasmiješi kad me ugleda, a zatim zastenje kad primijeti što sam odjenula.
„Opa, lijepo. Mogu lija ići s tobom na spoj večeras?“
„Još jednom reci da je ovo spoj i udarit ću te u jaja“, kažem umiljatim
glasom.
„To ni nije prijetnja.“ Nestašno mi se nasmiješi te sam na trenutak
smetena. Te jamice na obrazima vrlo su opasne.
Shane otvori vrata do kraja. „Uđi. Moraš nam nešto razriješiti.“
„Što? I kome?“ Pogledam iza njegovih širokih ramena, ali čini mi se da
nema nikoga iza njega.
Uzme me za ruku i uvuče unutra. Sa smiješkom ga pratim do dnevne sobe,
koja, naravno, izgleda kao tipična muška jazbina. Ogroman kauč, dva kožna
naslonjača, golemi televizor i hrpa pivskih boca na stoliću. Izuzevši pretrpani
stol, prostorija je uredna i čista pa valjda onda nisu potpuni divljaci.
Beckett Dunne leži na kauču i pozdravi me vlastitim ubojitim jamicama
na obrazima. „Grahamice“, kaže kao da smo odavno prijatelji.
„Gdje je Ryder?“ pitam.
„Sad će sići“, odgovori Shane. „Ali prvo nam ovo razriješi.“
„Dobro. Neka vam bude. Što moram razriješiti?“
Shane stavi ruke u stražnje džepove traperica i njiše se na petama. „Reći
ćeš nam na koji bi ulet bolje reagirala.“
„Vježbate upucavanje? Otmjeno.“
„Ne vježbamo. Pokušavamo utvrditi koji od nas ima pravo. Mig: ja.“
„Imam neki osjećaj da obojica griješite“, kažem uslužno.
„Ne“, razvuče Beckett.
Opet te jamice, bog pomogao ženama kojima će se upucavati. Moram
priznati da ni ja nisam imuna. Obojica su mi privlačni. Kad bih opet
tražila dečka hokejaša, obojica bi došla u obzir. Barem što se tiče izgleda. Tek
moram saznati kakve su im osobnosti.
„Ja kažem da treba biti šarmantan“, objasni Shane. „Biti malo dovitljiv.“
„Misliš da je tvoj ulet dovitljiv?“ hukne Beckett.
Shane ga ignorira. „Itekako je dovitljiv“, uvjerava me.
Okrenem se prema Beckettu. „A ti?“
„Ja sam za izravan pristup. Mi - ženska i ja - oboje znamo što ono drugo
želi. I to mora biti jasno iz uleta.“
Moram priznati da sam zainteresirana. „Dobro, da čujem.“

95
 Knjige.Club Books

Shane uzme punu bocu piva sa stola i doda mi je.

„Ne pijem. Vozim.“
„Ne moraš piti. Samo je drži. Uživi se.“
Smijem se dok mi gura bocu u ruku i vodi me do sredine prostorije, gdje
nastavi postavljati koreografiju kao da je redatelj kazališne predstave.
„Znači, u klubu si, dobro? Svira neka predobra R&B pjesma ili što već. I
uživaš.“
Počnem mrdati glavom u ritmu nepostojeće pjesme.
Užasnuto zuri u mene. „Uf, ne. Neću ti prići ako tako plešeš.“
Sad i ja zurim u njega. „Želiš li da sudjelujem u ovoj igri ili da odem po
Rydera i...“
„Dobro, nastavljamo. Spremna?“
„Valjda.“
Ne znam zašto, ali svi hokejaši su ludi. Seksi, ali ludi.
Shane se pomakne do vrata, zapucketa zglobovima prstiju i uživi se u
glumu, hodajući prema meni iznimno samouvjereno. Opet mi se onako
nasmiješi. Stavi jednu ruku u džep, glumeći frajera.
„Bok“, kaže.
„Bok“, prihvatim igru.
„Ja sam Shane.“
„Gigi.“
„Reci mi nešto, Gigi.“ Nakosi glavu. „Trguješ li ti možda organima? Jer
ukrala si mi srce.“
U prostoriji nastane mrtva tišina.
Zatim se presavijem od smijeha.
Urlam te mi boca piva zamalo padne na tepih. Beckett mi je uzme uz ruke
kako se to ne bi dogodilo.
Smijući se, pogleda svog prijatelja. „Eto vidiš.“
„Da, eto vidiš. Smije se. Uspio sam.“ Shane me pogleda ispod oka. „Zar ne?“
„Pa...“
„Daj, Gisele. Priznaj da sam te osvojio.“
„Pa, ne znam baš je li tako, ali...“ Udahnem, spriječivši novi nalet smijeha.
„A tvoj ulet?“ pitam Becketta.
Vrati mi bocu. „Opet onako čudno mrdaj glavom.“
Poslušam ga.
Beckett mi priđe jednako samouvjereno. Jebote, zbilja su puni sebe.
„Bok“, kaže.

96
 Knjige.Club Books

„Bok.“
Beckett zagrize rub svoje usne. „Želim te jebati. Želiš li se jebati sa
mnom?“
Zinem do poda.
Zatim zatvorim usta, pa ih opet otvorim.
Napokon uspijem progovoriti. „Ja... mislim da sam impresionirana.“
Zavodnički se nasmiješi. „Želiš li da odemo na neko intimnije mjesto?“
„Da“, odgovorim, pomalo bez daha. „Mislim da želim.“
„Ma ne zajebavaj“, prigovori Shane. „Nema šanse da bi reagirala tako.“
Promislim o tome. „Kad bih htjela spavati s njim, onda bih.“
„Ali ja sam te nasmijao.“
„Jesi“, popustim, „ali ako nam je oboma cilj seks“ - kimnem prema
Beckettu - „onda biram njega.“
Beckett me ozareno pogleda. „Znao sam da si dobra, Grahamice.“
„Prekidam li nešto?“
Odjednom primijetim Rydera na vratima.
Zastane mi dah jer... čovječe. Baš je elegantan. Odjeven je u crne hlače i
sivi sako ispod kojeg je crna svečana košulja. Nema kravatu, a gornji mu
je gumb otkopčan. Lice mu je svježe obrijano, ali tamna kosa i dalje mu je
razbarušena.
Pokušavam ignorirati koliko dobro izgleda. „Tvoji me prijatelji
pokušavaju odvući u krevet“, objasnim.
Ryder slegne ramenima. „Odaberi Shanea. Cura ga je nedavno nogirala i
treba seks iz sažaljenja.“
Shane mu pokaže srednji prst. A meni kaže: „Nije me nogirala. Kao što
stalno govorim ovim kretenima, prekinuli smo sporazumno.“
„Joj, srce. Nema takvog prekida“, kažem iskreno. „To ne postoji.“
Beckett se nasmije, frknuvši. „Vidiš, stari? I njoj je jasno.“
„Idemo li?“ pita me Ryder.
„Idemo.“
Dok mu prilazim, ne promakne mi kako me safirno plavim očima polako
odmjerava od glave do pete.
„Što je?“ kažem sramežljivo.
Skrene pogled. „Ništa. Hajde, idemo.“

97
 Knjige.Club Books

14. POGLAVLJE
GIGI

Pripremao bih te

Ryder i ja u tišini izađemo iz kuće. Opet ga odmjerim, u želji da mu kažem

koliko dobro izgleda, ali ipak šutim jer ni on meni nije uputio kompliment.
„Ovdje“, kažem, pokazavši prema bijelom terencu parkiranom uz rub
pločnika.
Sjednem za volan. Ryder sjedne na suvozačko sjedalo. Zavežemo
pojaseve. I dalje šuti dok palim auto.
Naposljetku pogledam u njega. „Slušaj, znam da ćeš brbljati kao navijen
tijekom vožnje pa te molim da tu i tamo zastaneš da malo odmorim uši,
dobro?“
Ryder frkne.
„Dobro, Luke, krećemo.“
„Ne zovi me tako“, progunđa.
„Pa tako se zoveš.“ Zakolutam očima.
„Ne sviđa mi se to ime, zovi me Ryder.“
Meni je ime Luke seksi, ali oštrina u njegovim očima znak mi je da se ne
bih trebala šaliti s time. Stoga samo slegnem ramenima i pokrenem auto.
„Je li ti Jensen rekao zašto te izabrao za ovaj užasan zadatak?“ pitam
znatiželjno.
„Nije me izabrao on, nego voditeljica odnosa s javnošću.“ Nastavi s dozom
sarkazma. „Smatra da prvi izbor NHL drafta zvuči privlačno tijekom
čavrljanja s potencijalnim donatorima.“
„Zar ne zna da si fizički nesposoban za čavrljanje?“ pitam pristojno.
„Netko ju je trebao upozoriti.“
„Ali nije.“
A zatim, kao dokaz toga da imam pravo, Ryder zašuti, a ja dajem sve od
sobe da to promijenim. Pokušam s njim razgovarati o Jensenovu popisu.
Žalim se jer moramo ići na ovaj događaj. Govorim mu o rasporedu svojih
nadolazećih predavanja. Ryder na to samo gunđa, uzdiše i sliježe ramenima
te tu i tamo pokaže neku emociju na licu kojom mi poručuje ili da mu je

98
 Knjige.Club Books

dosadno - a taj izraz lica ima i inače - ili da ne može vjerovati da još uvijek
brbljam.
Naposljetku odustanem. Pregledavam svoj popis zvučnih zapisa i
odaberem jedan. Uskoro me preplavi poznati, umirujući glas.
„Zov kanadske divljine začuo sam kad sam bio mladić, star tek toliko da po
zakonu smijem piti alkohol, a ipak dovoljno star za prelazak surovog i
često nemilosrdnog krajolika u nadi da ću spoznati samog sebe.“
Krajičkom oka vidim da je Ryder okrenuo glavu prema meni.
„Zvučno iskustvo raznoliko je koliko i inspirativno. Izgubim se u žamoru
potoka, glasnom zvuku losove šape kojom drobi isprepleteno raslinje,
nježnoj pjesmi žutoglavog kraljića u daljini. To je bilo dovoljno da ostanem bez
daha. A sada... odvest ću vas onamo.“
Snimka započne, a iz zvučnika se začuje lepet krila (vjerojatno žutoglavog
kraljića). Uskoro simfonija divljine preplavi unutrašnjost auta.
Slušamo je otprilike deset minuta, a zatim Ryder progovori.
„Koji je ovo kurac?“
„Obzori s Danom Grebbsom“, kažem mu.
Ryder zuri u mene. „I sad bih ja kao trebao znati tko je to?“
„Dan Grebbs je super. Bavi se fotografiranjem prirode, dolazi iz Južne
Dakote i pobjegao je od kuće sa šesnaest godina. Neko je vrijeme
vlakom putovao po državi, svirao gitaru, fotografirao. Zatim je jednog dana
iznenada zamijenio gitaru terenskim fotoaparatom i kupio kartu za brod do
Južne Amerike. Zavolio je putovanja te otad putuje i snima zvučne opise
krajolika. Snimio je puno albuma. Ovo je serijal o divljini.“
„Isuse Bože.“
„Što imaš protiv divljine? Je li predobra za tebe?“
„Da, divljina je predobra za mene. Baš to sam htio reći.“
Zatomim osmijeh i stišam snimku. „Meditiram uz ove zapise. Stišavam
svoje misli kad postanu preglasne. Mislim na život“, ponudim mu
pojašnjenje, iako ga nije tražio. „Sigurno me razumiješ. Hokej je katkad
previše glasan. Čovjeku nekad zatreba malo mira. Da se odmori od pritiska,
znaš?“
Opet me pogleda te to shvatim kao dopuštenje da nastavim.
„Stalno sam pod golemim pritiskom.“ Progutam knedl. „A najgore je to što
si ga većinom stvaram sama. Zbog te... potrebe da budem najbolja.
Cijelo prokleto vrijeme. Usput, koliko naplaćuješ jedan sat terapije? Hvala ti
što me nisi pitao kako se osjećam. Jednom sam bila kod psihijatrice i cijelo
me vrijeme to ispitivala. Kakve to osjećaje izaziva u tebi? A kakve osjećaje
izaziva ovo? A ono, kakve osjećaje izaziva ono?“

99
 Knjige.Club Books

„Je li moguće da ne prestaješ govoriti?“ pita me Ryder.

„Je li moguće da ne prestaješ šutjeti?“ pitam ga.
Uzdahne.
„Palim Dana Grebbsa.“
Pojačam snimku i to je sve što slušamo preostalih četrdeset minuta
vožnje do grada. Glasanje gnjuraca i tužno zavijanje vukova pretvore auto u
nešto puno nadmoćnije od nas samih.
Dok pratim upute na GPS-u, shvatim da ćemo proći vrlo blizu moje kuće
u Brooklineu. Predgrađe okruženo Bostonom s triju strana vjerojatno je
najimućnije susjedstvo u Massachusettsu. Ili je barem među najimućnijima.
Pomalo me stid kad izgovorim: „Odrasla sam tri bloka odavde.“
Svjetla ladanjskog kluba zablistaju ispred nas. Ovaj klub jedan je od
najstarijih u državi. Prostrani brežuljci i dvadeset sedam vrhunskih rupa čine
raskošne terene za golf koji izgledaju predivno u mraku, a povijesna
klupska zgrada svijetli ispod prostranog, tamnog neba.
„Da pogodim, tvoja je obitelj član ovog kluba“, promrmlja Ryder.
„Ne, ali dali su sve od sebe da nas privuku kad sam imala četrnaest
godina“, odgovorim, snuždeno se osmjehnuvši. „Mama je govorila da mu
damo priliku, da će nam se možda svidjeti. Stoga smo proveli u njemu jedno
cijelo poslijepodne. Tata mrzi golf i tenis, pa je igrao squash i shvatio da mu
je to još gore od ovog dvoje zajedno. Ukrao je reket, odnio ga doma i spalio ga
u kaminu. Mami je zasmetao njihov kodeks odijevanja za žene; samo bijela i
pastelne boje. A Wyattu i meni ništa se nije svidjelo. Gađali smo glinene
golubove i Wyatt se naljutio jer sam bila bolja od njega, pa je ljutito otišao i
pokušao nabaviti travu od radnika iz kuhinje.“ Nasmijem se samoj sebi. „Tog
smo dana shvatili da nismo prikladna obitelj za ladanjski klub.“
Dovezem nas na veličanstveni kružni prilaz i stanem iza BMW-a u red za
parkiranje. Kad dođe red na nas, dam ključeve mladiću u bijeloj polo košulji i
kaki hlačama. Otvori mi vrata te prekasno shvatim da nisam ponijela
gotovinu da mu dam napojnicu. No Ryder to obavi umjesto mene, davši
malom novčanicu od deset dolara.
Podignem obrve. „Velikodušno“, promrmljam kad mladić odveze auto.
Ryder slegne ramenima. „Ti jadni dečki zapravo žive od napojnica. Želim
barem ovako pomoći.“
Prođemo kroz nadsvođeni ulaz prema ukrašenim prednjim vratima.
Ryder povlači svoj ovratnik, nelagodno mu je. „Što sad?“
„Sad se idemo draškati.“
„Ubij me“, preklinje me.

100
 Knjige.Club Books

„Što kažeš na ubojstvo-samoubojstvo? Bez problema bih te ubila, ali

mislim da sebe ne bih mogla. Znači, ti bi trebao ubiti mene, a zatim se
pobrinuti za sebe. Odgovara li ti to?“
Pogleda me. „Zaboravi da sam išta rekao.“
Uđemo u otmjeno predvorje, udaljeni oko pola metra jedno od drugog.
Ovdje miriše na novac. A i izgleda tako, zahvaljujući zidovima obloženima
mahagonijem i bijelom mramornom podu. Kažemo svoja imena za
stolom skrivenim na kraju predvorja, a zatim slijedimo diskretne natpise na
stalcima koji vode do glavne plesne dvorane. Ondje smo okruženi gomilom
ljudi u smokinzima i svečanim haljinama.
Polusvečano, malo sutra. Očito su se svi odlučili za svečanu opciju.
Svaka žena pokraj koje prođemo odmjeri Rydera. Što je i inače slučaj s
visokim, predivnim muškarcima, ali stvar je i u energiji koju odašilje.
Svi muškarci ovdje uglađeni su, bogati profesionalci. Poduzetnici, odvjetnici,
liječnici. Dok Ryder... Ima nečeg primitivnog u njemu. Jedva obuzdana
snaga njegova tijela. Način na koji hoda. Prodornost u očima. Izraz lica po
kojem se vidi da ga boli kurac za sve i da uopće ne želi biti ovdje. Teško je
odoljeti toj energiji lošeg dečka. Žene to privlači. A i većinu muškaraca.
„Gigi Graham!“ Zdepasti muškarac u elegantnom odijelu i prosijede kose
na sljepoočnicama pojavi se ispred nas.
Poznat mi je, ali ne mogu se sjetiti kako se zove.
„Jonas Dawson“, predstavi mi se. „Moja tvrtka zastupa zakladu tvoga oca.“
„Joj, da.“ Pretvaram se da se sjećam toga. „Drago mi je što vas vidim, g.
Lawson.“
Nakon pet koraka zaustavi nas još jedna neznanka koja misli da mi je
najbolja prijateljica.
„Gigi, baš mi je drago što si tu!“ vikne krupna žena, zahvativši mi dlanove
svojima. „Brenda Yarden, uprava Bruinsa. Upoznale smo se lani na
umirovljenju broja koji je tvoj tata nosio na dresu.“
„Naravno.“ Opet odglumim da se sjećam. Pokažem prema Ryderu. „Ovo je
Luke Ryder. Sukapetan Briarove hokejaške momčadi.“
„Drago mi je.“ Yarden se brzo rukuje s njim, a onda se opet okrene prema
meni. „Šuška se o Kući slavnih i vrlo smo uzbuđeni. Što tvoj tata kaže na to?“
„Odluka je na povjerenstvu“, podsjetim je. „Tata ne može utjecati na
nominacije.“
Zatim nas zaskoče trojica potencijalnih donatora i ispituju očekuje li Chad
Jensen osvajanje prvenstva ove godine. Ne znam zašto misle da znam nešto
takvo o Jensenu; ne mogu im dati puno detalja o muškoj momčadi kad nisam

101
 Knjige.Club Books

dio nje. Ali budući da Ryder nije od koristi, razgovaram s njima deset minuta
dok se ne smiluju i ne otiđu.
Idućih sat vremena motamo se po svečanoj dvorani kao bezglavi roboti,
a ja se pretvaram da mi je stalo do svih tih ljudi i do onoga o čemu
govore. Jedina sam koja hvali naš hokejaški program, stoga me boli grlo kad
uspijemo ostati nasamo.
Uzmem dvije uske čaše za šampanjac koje poslužuje konobar u crnom
odijelu i s crvenom mašnicom.
Ryder započne: „Ne želim...“
„Nije za tebe“, progunđam.
Ispijem prvu čašu pred konobarom kojeg to očito zabavlja i odložim je na
njegov pladanj. Kad otiđe, počnem piti iz druge čaše.
„Polako, partnerice“, upozori me Ryder.
„Partnerice? Dakle, ovo je partnerstvo? Jer meni se čini da ja jedina
reklamiram Briar. Usput, ti voziš doma jer planiram popiti barem još deset
ovakvih.“
„Rekao sam Jensenu da mi ne idu ove budalaštine.“
„Da, a još si gori nego što si se predstavio pred njim. Zar bi te ubilo da se
nasmiješiš?“ Buljim u njega preko ruba svoje čaše. „Vidjela sam te
nasmiješenog, pa znam da ti je lice sposobno namjestiti mišiće u takav
položaj.“
Ryder me pogleda ispod oka.
Primijetim da još jedna mala skupina donatora hoda prema nama. Sa
samo jednom svrhom.
„Bože, ne“, zastenjem. Trebam samo pet minuta mira i tišine.“
„Dođi.“ Ryder uzme moju čašu šampanjca i odloži je na pladanj konobara
u prolazu, a zatim me uzme za ruku.
U idućem me trenutku odvodi prema pozornici svečane dvorane. S obiju
strana nalazi se prostor pregrađen zavjesama, blokirajući pristup stubama
koje vode prema bočnim stranama. Trepnem i odjednom smo sakriveni iza
zavjese. Obavijeni tamom.
„Bolje?“
Njegov grubi glas poškaklja mi uho.
Progutam knedl, a puls mi se ubrza kad shvatim da Ryder i ja stojimo u
mraku, udaljeni tek nekoliko centimetara.
„Nisam ovo imala na umu“, promrmljam dok mi srce ubrzano lupa.
„Dobro, ali ne mogu bolje od ovoga.“
Udahnem, nakratko zašutjevši. Glazba iz svečane dvorane sad je
prigušila, ne samo zato što zavjesa djeluje kao pregrada, već i zato što mi srce
102
 Knjige.Club Books

ne prestaje luđački udarati u prsima. Obavije me njegov miris. Drvenast i

pikantni, uz dašak kože, što me začudi jer nema ništa kožnato na sebi.
Nevjerojatno je muževan. Vjerojatno ne bih trebala ovoliko uživati.
„Ne razumijem te“, priznam.
„Nemaš što razumjeti.“ Slegne ramenima te jednim ramenom lagano
gurne moje.
„Zbilja, nije mi jasno je li taj namrgođeni stav samo gluma.“
„To bi zahtijevalo previše truda.“
„Upravo to. Zato mislim da si doista takav. Da si namrgođeni, opasni...“
„Opasni, ha?“ prekine me. Glas mu je pomalo hrapav.
Oči mi se prilagođavaju na mrak. Primijetim da su mu kapci teški i da su
mu oči poluzatvorene dok me odmjerava od glave do pete. Jedan rub
usana nestašno mu se podigne.
„Gigi, misliš li da si u opasnosti?“
„Jesam li?“
„Ne.“ Nasmije se. Tiho i tmurno.
„Onda ne mislim.“
No događa se nešto opasno. Neobična nit spoznaje kreće se između nas. I
li je to možda prirodna posljedica toga kad se netko nađe u mraku s
nevjerojatno seksi tipom. Ryder mi se malo primakne. I dalje me promatra.
„Što je?“ pitam sramežljivo.
„Lijepo izgledaš.“ Glas mu je hrapav.
Šokiram se. „Molim?“
„Trebao sam ti to reći kad si došla po mene. Bio sam nepristojan.“
„Otkad je tebi stalo do toga?“
„Nije.“
Ne uspijem suzdržati smijeh. „Pa. Dobro, hvala. I ti lijepo izgledaš.“
Opet nastupi tišina.
„Možemo li se zauvijek skrivati ovdje?“ pitam, puna nade.
„Ne. Naposljetku će te netko izvući odavde da može oduševljeno hvaliti
tvog tatu.“
„Mrzim ovo.“ Nagnem glavu da ga pogledam. „Što god ti mislio o meni i
mojem prezimenu, ne iskorištavam ga da bih se probila. Nikad nisam.
Zakonski bih ga promijenila kad bih znala da time neću slomiti tatino srce.
Ali to bi ga ubilo. A i nije on kriv zato što je najbolji hokejaš svih vremena.
Zaslužuje svu tu ljubav i pohvale.“
„Ali... mrziš ovo“, potiče me Ryder.

103
 Knjige.Club Books

Zagrizem donju usnicu. „Da. Strašno mrzim ove događaje. Ni najednom

nisam uživala. Voljela bih biti bilo gdje drugdje.“
„Bila si u vezi s Colsonom, zar ne?“
„Da...?“
Iznenada postavi to pitanje, no ubrzo ga poveže s onime o čemu smo
razgovarali.
„Je li išao s tobom na ovakve događaje?“
„Katkad.“ Nelagodno se meškoljim. Čudno mi je razgovarati o Caseu s
Lukeom Ryderom.
„Nije bio kreativan? Nije pronašao neki način da ti ove gungule budu
zabavnije?“
„A ti se kao razumiješ u zabavu?“ provociram ga, ne mogu odoljeti. Slegne
ramenima na sebi svojstven način.
„Odgovori“, navaljujem. „Što bi sad radio da si Case? Kako bi nas
zabavio?“
„Da sam Colson.“
„Da.“
„I da si mi cura.“
„Da.“
Ryder se nagne prema meni i osjetim njegov topao dah na uhu, od čega
mi tijelo blago zadrhti. „Bili bismo iza ove zavjese pet minuta nakon dolaska.“
„I što bismo radili?“
Zažalim zbog tog pitanja čim ga izgovorim.
„Pripremao bih te.“
Grlo mi se stegne od uzbuđenja. Otežano gutam.
„Pripremao“, ponovim tiho. „Za što?“
„Za mene.“
O, moj Bože.
Glas mu se produbi. Blago je hrapav. „Vjerojatno bih se koristio prstima.
Da. Stavio bih ti prste unutra. Približio bih te vrhuncu. Ali ne bih dopustio da
svršiš, nego samo da budeš dovoljno blizu da ti se napinje cijelo tijelo. A onda
bih te natjerao da se vratimo onamo. I gledao te kako se meškoljiš
dok razgovaraš s onim nebitnim ljudima, čekajući da me počneš preklinjati
da te od vezem doma i dovedem do orgazma.“
Nijednom otkad sam ga upoznala nije zvučao ovako živahno.
Jedva dišem. Nedostatak kisika dodatno se pogorša kad mi dlanom
dotakne obraz. Grubim prstima prelazi preko moje užarene kože.

104
 Knjige.Club Books

Ryder pogne glavu i približi svoje usne mojima tako da se skoro dodiruju.
Oči mi se zatvore jer na jedan trenutak, od kojeg mi zastane srce, pomislim
da će me poljubiti.
„Ali... nisam Colson“, dovrši, a kad se ispravi, na licu mu je tek blaga
naznaka osmijeha.
Na moju osupnutost - i razočaranje koje nisam očekivala - pomakne
zavjesu da provjeri je li zrak čist. Zatim izađe i ostavi me samu, točno u
onakvom stanju kakvim mi je zaprijetio.
Da se meškoljim od požude.

105
 Knjige.Club Books

15. POGLAVLJE
GIGI

U svakoj je ekipi jedan droljasti dečko

RYDER: Vrijedi li i dalje dogovor za poslije?
JA: Da. Odgovara li vam i dalje?
RYDER: Odgovara.
JA: Hvala ti opet na ovome.
RYDER: Molim.
JA: Sigurno te ubija to što ne postoji dobar emoji koji sliježe ramenima.
Svi pokazuju previše emocija. Pretjerano su dramatični da bi
vjerodostojno prikazali tvoje slijeganje ramenima.
RYDER: Je li prekasno da otkažem?
JA: Obožavam tvoj šašavi smisao za humor! Svaki put umrem od smijeha.
Ryder završi razgovor emojijem srednjeg prsta.
Da. Taj mu najbolje pristaje.
Trebalo nam je nekoliko dana da dogovorimo novi termin za trening.
Predavanja su počela u ponedjeljak, kao i službeni treninzi, pa je bilo
teško naći termin koji nam oboma odgovara. A i Beckettu. Doći će večeras da
pomogne Ryderu s treningom.
Dotad imam neke druge obaveze, uključujući nešto što je više užitak nego
obaveza: odlazak sa stričevima u restoran Dellas.
Odrasla sam s puno stričeva. Srećom, nisu ljigavci koji se neprimjereno
izražavaju na vjenčanjima i upucavaju tinejdžerkama.
„Čujem da si opet slobodna.“
A možda se ipak izražavaju neprimjereno.
„To je već lanjski snijeg“, obavijestim Deana Di Laurentisa. „Golub
pismonoša tek ti je sad javio?“
„Ne, pametnjakovićko. Znam već neko vrijeme. Ali otad nismo bili
nasamo.“

106
 Knjige.Club Books

Posegnem za svojom kavom. Sjedimo za stolom u kutu na kojem je

razbacano pet, šest komada pite jer se moji proždrljivi stričevi nisu mogli
odlučiti za jedan okus, pa su naručili sve vrste pita.
Stric Logan je izašao da se javi mojoj teti Grace, koja mi je i kuma. Imam i
tri kuma i tri kume jer moji roditelji nisu htjeli birati između svojih
najboljih prijatelja, a ipak su morali donijeti odluku. Iako moja obitelj nije
religiozna, baka i djed s mamine strane inzistirali su na tome da se Wyatt i ja
krstimo. Fotografije nastale toga dana iznimno su smiješne. Gomila kumova
stoji ispred oltara, držeći malenog Wyatta i mene u tankim bijelim
haljinicama.
No moram reći da mi je drago što imam veliku obitelj. Iako nismo krvno
povezani. Moji roditelji nemaju braću i sestre, a ni velike obitelji; pokojeg
ujaka ili tetu i vrlo malo sestrični i bratića. Moj tata čak nije razgovarao
sa svojim ocem nekoliko godina prije njegove smrti. Nije mu bio ni na
sprovodu. Stoga je vrlo lijepo biti okružena ovim ljudima. Život mi je oduvijek
ispunjen ljubavlju.
I pitanjima o mojoj intimi.
„Moj tata vas je prisilio na ovaj razgovor?“ kažem i ispijem gutljaj kave.
„Nešto je natuknuo, ali izgledam li ti ja kao tip kojeg se može prisiliti na
nešto?“
Dean se nasmiješi. Nalik je isklesanim manekenima i s godinama izgleda
sve bolje. Vidjela sam njegove fotografije iz studentskih dana. Bio je
nevjerojatno zgodan, ali mislim da sad čak izgleda bolje.
„Iznenadio sam se kad sam čuo za prekid. Mislio sam da ste ti i Colson
stvoreni jedno za drugo. Oboje igrate hokej. Oboje ste zgodni.“
„Da, to je dovoljno da dvije osobe postanu srodne duše. Zajednički sport
i podjednaka razina privlačnosti.“
„Vidim, naslijedila si sarkazam od mame.“
„Shvatit ću to kao kompliment. Ali da, Case i ja smo prekinuli, nećemo se
pomiriti i to je sve što imam reći na tu temu.“
„Dakle, opet si na tržištu.“
„Ne bih se baš tako izrazila, ali da.“
Na Deanovom se licu vidi da se predaje. „Dovraga. Zbilja nisam htio da
dođe do ovoga.“
„Što to znači?“ pitam ga sumnjičavo.
Odjednom sam u stanju pripravnosti. Iako su odrasli muškarci, tatini
prijatelji sposobni su za zbilja neočekivane smicalice.
Dean zahvati poštansku torbu koja je pokraj njega. Kad sam je prvi put
vidjela, zafrkavala sam ga jer nosi torbicu. Ali valjda mu treba zbog

107
 Knjige.Club Books

posla. Dean trenira žensku ekipu na Yaleu, što ga zapravo čini neprijateljem,
ali ne sasvim jer nisu u našoj konferenciji. No ako budemo igrale protiv njih
u finalu prvenstva, neka se pripaze. Bio on meni stric ili ne, vrlo rado ću
rasturiti njegove cure.
„Izvoli“, kaže.
Zamalo ispljunem kavu kad stavi kutiju kondoma na stol.
Ne, ne samo kutiju. Iznimno vrijedno pakiranje s nevjerojatnom brojkom
od pedeset kondoma.
„Koji je ovo vrag?“ zakriještim. „O, moj Bože.“
„Moraš biti odgovorna sad kad si slobodna. Gigi, bolje spriječiti nego
liječiti.“
„Koliko često misliš da se seksam? Ne, čekaj...“ Podignem kažiprst, a glas
mi je strog. „Da se nisi usudio odgovoriti.“
Dean frkne. „Samo kažem... Sjećam se fakulteta. I to vrlo jasno. Svih tih
hormona. Tuluma. Želim da budeš zaštićena, dobro? I nemoj reći
roditeljima da sam ih ti dao.“
„Vjeruj mi, nikome ovo ne planiram spomenuti.“
„Također“, nastavi, otkinuvši vilicom komad pite s orasima, „prije nego
što se spetljaš s nekim tipom, uvjeri se da nije glavna drolja u skupini. A
ako jest, pošalji ga na testiranja. Jer u svakoj je ekipi jedan droljasti dečko.“
Odmah požalim zbog svog pitanja, ali znatiželja je jača. „Tko je bio drolja
u tvojoj ekipi?“
„Tucker“, odgovori odmah.
Ispijem još jedan gutljaj kave, gledajući ga preko ruba šalice. „Tucker“,
ponovim sumnjičavo.
„Naravno.“ Dean nedužno trepne. „Lik je napumpao ženu s kojom se
spetljao na jednu noć. Nije li to dovoljan dokaz promiskuiteta?“
„On tvrdi da se na prvi pogled zaljubio u tetu Sabrinu.“
„Tucker svašta priča. Osobito o meni, navodnom ženskarošu.“ Dean
namigne. „Ne vjeruj mu ni riječi.“
John Logan tog se trenutka vrati do nas. Zuri u golemu kutiju kondoma.
Zatim pogleda Deana i uzdahne.
„Da, reći ću njezinom tati.“
„Malo sutra.“
Logan sjedne pokraj mene i privuče si pitu od jagode i rabarbare. Drago
mi je što smo uspjeli dogovoriti ovo kratko druženje. Obojica su danas bila u
blizini, što se rijetko događa jer stric Dean živi u New Havenu sa
svojom obitelji.
„Možeš li ih skloniti?“ progunđa Logan. „Konobari će pogrešno shvatiti.“
108
 Knjige.Club Books

„Ne mogu ih odnijeti doma“, usprotivi se Dean. „Jer će i Allie pogrešno

shvatiti.“
„Prihvaćam tvoje kondome“, kažem milostivo. „Ali samo zato da ih mogu
staviti u veliku zdjelu i dijeliti ih na tulumima.“
„Dobra odluka. Bratstva će to sigurno cijeniti.“
Logan me pogleda dok žvače komad pite. „Pomirila si se s Colsonom?“
„O, moj Bože. Možemo li promijeniti temu?“
„Bio mi je drag“, kaže.
„Dobro, ali gotovo je. I ne, ne viđam se ni s kime. I ne, neću upotrijebiti
ovu gomilu kondoma. Ali kad bih to učinila, sigurno vam ne bih rekla. Nikad, l
ako da...“
„Ni ne želim znati“, složi se Logan, cereći se.
Zatim dobijemo račun te se Dean i Logan prepiru oko toga tko će platiti.
Prilično sam sigurna da sve ovo košta dvadesetak dolara te na kraju ja
uzmem račun.
„Molim vas, dopustite mi da počastim svoje drage stričeve.“ Vedro se
nasmiješim. „Mladi moraju poštovati starije.“
Na to se obojica pobune.
„Uf, ovo ti neću zaboraviti“, zareži Dean.
„Reći ću te ocu“, nadoda Logan.
„Zna da je star. Ne moraš ga podsjećati.“
Platim račun, a zatim gurnem novčanik i ključeve klizališta u svoju
predimenzioniranu kožnatu torbu.
Zurim u glupu kutiju kondoma. Nakon kratkog oklijevanja tutnem i nju n
torbu, ponajviše kako bih im dokazala da sam opuštena i bezbrižna i da mi je
kupovanje hrpe kondoma nešto sasvim normalno.
A zatim, prije nego što kažem keks, vrijeme je da se nađem s Lukeom
Ryderom.

109
 Knjige.Club Books

16. POGLAVLJE
RYDER

Matematika kondoma

Munsen je gradić pokraj Hastingsa. Koliko sam čuo, riječ je o vukojebini.

No kad se zaustavimo ispred klizališta, shvatimo da se nalazi u potpuno
novoj prostranoj zgradi čiji su zidovi prekriveni blistavim prozorima. Prava
suprotnost ostatku ovog neuglađenog grada s industrijskim štihom.
I Beckett to primijeti. Tiho zazviždi sa suvozačkog sjedala mojeg Jeepa,
kojeg sam popravio zahvaljujući Owenu. No vratit ću mu novac, ne
primam milostinju.
Gigin bijeli terenac jedino je vozilo na parkiralištu kad se zaustavimo.
Devet je navečer, a sudeći po radnom vremenu navedenom na
internetu, zgrada se tek zatvorila za javnost.
„Sigurno joj ne smeta što sam ovdje?“ pita Beckett, prolazeći rukom kroz
svoju plavu kosu.
„Pitao sam je u poruci odgovara li joj i pristala je.“
„Dopisivanje s bivšom curom našeg sukapetana. Pazi tebe, igraš se
vatrom.“
Zakolutam očima. „Da, ne bojim se Colsona.“
Iskočimo iz Jeepa.
„Ali moraš priznati da je zabranjeno voće uvijek najslađe.“
„Ne želim je poševiti. Pomoći ću joj da postane bolja u igri iza gola, a ona
će mene nahvaliti svom tati. Oboje dobivamo.“
„Aha. Siguran sam da je to sve.“
„Stari, ovo je bila tvoja ideja.“
„Zapravo, Lindleyjeva.“
„Kako god. Složio si se s njim.“
Gigi otvara svoj prtljažnik. U trapericama je i uskom bijelom topiću bez
rukava, a tamna joj je kosa zavezana u dugačku pletenicu koja joj pada niz
leđa. Nagne se prema prtljažniku te izvuče svoju hokejašku torbu i ruksak. I
ini izvadimo svoju opremu iz Jeepa.
„Bok“, kaže kad priđemo. Usmjeri blago oprezan pogled prema Beckettu.

110
 Knjige.Club Books

Nije nimalo smeten te pokaže onaj svoj odbojni australski osmijeh. Onaj
kojim maksimalno ističe jamice na obrazima. „Dobro izgledaš, Grahamice.“
„Hvala.“
„Što je? Nećeš mi uzvratiti kompliment?“
Gigi frkne.
„Čovječe, to boli“, kaže Beckett, iz šale stavivši dlan na srce.
„I ovako imaš dovoljno velik ego.“
„Ego? Ne. Ali što se tiče drugih velikih stvari...“ Ne dovrši tu sugestivnu
rečenicu. Da je bilo tko drugi izjavio nešto takvo, zvučalo bi ljigavo, ali Beckett
to zna iznijeti.
Gigi se nasmije, potvrdivši time moju sumnju da kad se radi o ženama,
Beckett Dunne ne može pogriješiti.
Prestane se smijati kad se pogledamo u oči. Zagrize usnicu i zapitam se
razmišlja li o vikendu. Ja razmišljam. Već si danima pokušavam
objasniti golemu seksualnu napetost koja se odjednom razvila među nama
dok smo se skrivali od donatora.
Kad sam je skoro poljubio.
I dalje to pokušavam pojmiti. Da, zgodna je. Cijelu sam se noć trudio ne
zuriti u njezine gole, preplanule noge. A tek ostatak njezina tijela...
Zategnuto je i oblikovano. Toliko je privlačna da mi od nje zavre krv.
Prije svečanosti nisam pretjerano razmišljao o tome da je poševim.
No sad pomalo razmišljam.
„Uglavnom.“ Gigi pročisti grlo. Na jednom su joj ramenu hokejaška torba
i ruksak, a na drugom kožnata torba iz koje izvuče ključ klizališta.
„Idemo unutra.“
Podignem obrvu. „Imaš ključ ovog klizališta?“
„Netko mi ga je dao.“
„Tko?“ pita Beckett znatiželjno.
„Moj stric. Odrastao je ovdje.“
Pred ulazom zgrade postavljena je mala zlatna ploča s natpisom:
U ZNAK ZAHVALNOSTI JOHNU LOGANU
ZA NJEGOVU VELIKODUŠNU DONACIJU
GRADU MUNSENU U MASSACHUSETTSU
„Tvoj stric John Logan“, promrmljam nepovjerljivo.
„Nije mi pravi stric, ali on je tatin najbolji prijatelj. Brat i ja od malena ga
zovemo stric Logan.“

111
 Knjige.Club Books

Pokušavam ne promišljati o spoznaji da su nam djetinjstva bila tako

drastično različita, kao da nismo odrasli na istom planetu. No ipak osjetim
malo ogorčenosti. Iako bi Gigi voljela da je njezino prezime ne obilježava,
upravo je suprotno. Pruža joj mogućnosti o kojima ja mogu samo sanjati.
Prisjetim se otmjenog, očuvanog susjedstva kroz koje smo prošli u
subotu navečer na putu do ladanjskog kluba. Sušta suprotnost mojim
domovima iz djetinjstva. Prije nego što mi je mama umrla, živio sam s
roditeljima u dvosobnom stanu u Phoenixu. Zatim u otrcanim udomiteljskim
kućama sa zaraslim dvorištima i labavim žicanim ogradama. Gotovo ne mogu
ni zamisliti savršeno djetinjstvo kakvo je Gigi vjerojatno proživjela.
„Čovječe, kad odrastem, želim biti ti“, prokomentira Beckett.
„Uglavnom, rekla sam Loganu da trebam privatno mjesto za treninge i
ponudio mi je ovo klizalište. Danas mi je dao ključeve.“
„Koliko povlastica imaš zbog svog tatice“, narugam se, ne mogu si pomoći.
„Hej, zbog tatice i jesmo ovdje, zar ne? Da mu te mogu nahvaliti?“
Nasmiješi se Gigi sladunjavo. „Ili iskoristi to što imam slavnog tatu i nemoj
prigovarati ili se izbori sam za sebe. Ne može oboje, prinče.“
Ima pravo.
„Svlačionice su ondje“, kaže, vodeći nas do kraja fluorescentno
osvijetljena hodnika.
Traperice su joj vrlo uske te joj odmjerim zategnutu, prćastu guzicu.
I Beckett je gleda. Kad primijeti da i ja to radim, znakovito mi se
nasmiješi. Mrko ga pogledam.
Dođemo do muških svlačionica. Budući da su zaključane, Gigi zastane i
pretura po ključevima. „Samo malo. Nisam sigurna koji otvara ova vrata.“
Kad se nagne naprijed da stavi ključ u bravu, torba joj sklizne s ramena i
niz ruku. Pokuša je uhvatiti prije nego što padne, ali bezuspješno. Torba
tresne od sjajni pod i sve se prospe.
Ogromna kutija kondoma padne mi na stopalo.
Beckett i ja zurimo u nju, a zatim se pogledamo cerekajući se u sebi.
Gigini obrazi postanu izvanserijski rumeni. Brzo klekne da skupi i vrati u
torbu sve što se rasulo.
„Niste ništa vidjeli“, zapovijedi nam.
Podignem obrvu. „XL paket, ha? Imaš velike planove za vikend?“
„Nisu moji“, kaže kroz stisnute zube.
„Loše lažeš, Gisele.“
„Dobro, moji su. Ali dobila sam ih protiv svoje volje.“
„Čisto iz znatiželje, koliko kondoma potrošiš na jednom treningu?“
zakriješti Beckett, oduševljeno se cereći.
112
 Knjige.Club Books

Gigi stoji i pokušava otvoriti vrata drugim ključem, ali ni taj ne odgovara.
„Dovraga, ne ide“, zastenje.
Beckett se i dalje bavi matematikom kondoma. „Kutija od pedeset
komada, ha? Budimo ambiciozni i recimo da ti trebaju tri ili četiri kondoma
po treningu. Ali ako nas je više od dvoje... znaš, kao sada...“
„O, moj Bože. Daj prestani.“
„...onda ti trebaju dva kondoma odjednom u tri ili četiri runde. Hipotetski
bi to moglo biti šest do osam kondoma po jednoj noći. Čovječe. Potrošit temo
cijelu kutiju za manje od tjedan dana.“
Gigi uzdahne i pogleda me. „Je li uvijek ovakav?“
„Većinom“, potvrdim.
Pronađe odgovarajući ključ te se nasmijem kad glasno uzdahne s
olakšanjem.
„Evo.“ Gigi nam otvori vrata. „Presvucite se.“
„Da kondome navučemo sada ili poslije?“ pita je Beckett.
„Mrzim te.“ Otiđe niz hodnik do ženske svlačionice. „Nađemo se na
klizalištu B.“
Kad uđemo u mušku svlačionicu, Beckett i ja presvučemo se u opremu za
trening.
Skinem majicu, a zatim ga ozbiljno pogledam. „Nisi simpatičan kao što
misliš, znaš. A ona sigurno ne bi pristala na seks u troje.“
„Ne seri. Bila je zainteresirana.“
Na to zastanem.
Je li?
„Nije“, odgovorim naposljetku jer mi Gigi Graham zbilja ne odaje dojam
dire koja bi pristala na trojac.
„Šteta. Što više, to bolje. Znaš da se vodim tim motom.“
Volio bih reći da se šali, ali ne šali se. U ove dvije godine koliko se
poznajemo svjedočio sam zbilja nevjerojatnim razvratnostima Becketta
Dunnea.
No ni od jedne cure s kojom se spetljao u Eastwoodu nisam čuo nijednu
lošu riječ o njemu. I to je nešto. Većina njih je čak i dalje u prijateljskim
odnosima s nama. Svašta mu opraštaju zbog dobrog izgleda i brončanog tena.
„A ti?“ pita me kad sjedne na suprotnu klupu da zaveže klizaljke.
„Što sa mnom?“
„Jesi li ti zainteresiran?“
Podignem glavu i shvatim da mi se smješka. „Oprosti, stari. Zgodan si mi,
ali nema nikakvih iskri.“

113
 Knjige.Club Books

„Mislim, sviđa li ti se ona? Jer tako mi se čini.“

Pognem glavu i zavežem vezice na klizaljkama. „Ne sviđa.“
„Aha.“
„Aha“, kažem jer mi je iz nekog razloga nelagodno izgovoriti da mi se
sviđa.
Jer mi se zapravo ne sviđa.
Barem mislim.
Jebote. Zašto uopće razmišljam o tome? Nismo zato došli ovamo.
Čistilica leda završila je posljednji krug baš kad se nađemo s Gigi na
terenu. Nemamo kompletnu opremu na sebi, ali imamo sasvim dovoljno
podstave da možemo biti malo grubi ako to poželimo. Beck i ja ponijeli smo
male narančaste čunjeve, koje postavim na ogradu ispred klupe domaće
ekipe, kao i nekoliko boca vode.
„Dobro“, kaže Gigi, sva ozarena. Otkliže nekoliko krugova. „Predajem se u
vaše ruke.“
Beckett tiho zastenje. „Nemoj se tako izražavati. Ne mogu klizati dok mi
je dignut.“
Gigin se osmijeh samo još više raširi. „Mislim da sam vas prokužila“,
obavijesti ga.
„Ma da?“
„Da. Ti pokušavaš druge očarati tim seksualnim izjavama.“ Pokaže
palcem na mene. „A on je mrzovoljni šutljivac.“ Slegne ramenima. „Volim
znati s kim imam posla.“
I ja isto. To nam je očito zajedničko. Kao i nevjerojatna strast koju
ulažemo u svoj sport. Čim se bacimo na posao, Gigi je usredotočena isključivo
na zadatak koji je pred njom. U potpunosti i bez ustručavanja.
„Dobro, ovo je prva vježba“, započnem odrješito. „Najvažnije su prilike.
Svestrani igrači znaju kako stvoriti priliku za postizanje gola.“
Beckett uzme čunjeve i kliže po ledu da ih postavi. Odabere nekoliko
strateških položaja, jedan ispred gola, a dva uz plavu liniju napadačkog
prostora.
Neki ljudi kukaju i žale se na vježbe. Smatraju da ih ništa ne može
pripremiti na brze odluke i nepredviđene scenarije stvarne utakmice. No ja
mislim da je to glupost. Da, instinkt igra veliku ulogu. Ali vježbom se dolazi
do savršenstva.
„Beck će ući u tvoj osobni prostor i ometati te“, upozorim je.
Zato sam ga i izabrao za pomoćnika. Dunne je jedan od najagresivnijih
obrambenih igrača u našoj ekipi i zna kako protivničkom igraču izazvati
osjećaj klaustrofobije.

114
 Knjige.Club Books

„Ali u ovom scenariju on nije jedini koji te ometa, već još dva igrača,
odnosno, igračice“, ispravim se dok Beckett postavlja još jedan čunj iza
gola. „Ako se okreneš i pomisliš da ćeš pobjeći onim putem, nećeš. Ne možeš.
Tvoj cilj nije probiti se i zabiti gol. Dodaj pak meni ili jednoj suigračici“,
kažem, pokazavši prema brojnim narančastim oznakama.
„Jasno.“
„Spremna?“ Otkližem do nasumično odabranog mjesta između gol-linije
i plave linije.
Gigi lupne palicom od led. „Idemo!“
Smješkajući joj se, spustim pak i ispucam ga prema zaštitnoj ogradi.
Gigi brzinom munje kliže prema njemu. Beckett je prati u stopu, diše joj
za vratom. Baš kad Gigi palicom dotakne pak, Beckett je gurne laktom
i pokuša joj ga preoteti.
Na trenutak se zapitam je li ovo možda loša ideja. Visok sam metar
devedeset pet, a Beck skoro metar i devedeset. Uznemirujuće smo jači od nje.
No Gigi se snalazi, koristi se svojom snagom te čujem Beckovo gunđanje. Dok
se bore za dominaciju, ja stojim na mjestu i čekam da se nešto dogodi.
Gigi napokon uspije udariti pak, ali ne doleti ni blizu mene niti čunjeva.
Sjajna crna pločica promaši sve potencijalne igrače i klizi duž cijele ograde.
„Protivnicima bi sad bio otvoren put prema golu“, kažem joj kad ona i
Beck dokližu.
Kroz kacigu vidim njezine rumene obraze. „Ne nužno.“
„Lijevo krilo bilo bi ondje u kutu, slineći. Savršeno si mu dodala pak, a to
nije ono što želiš.“
„Hej, trudim se. Ova zvijer me napadala.“
„Ajoj, hvala“, kaže Beckett, izgledajući zadovoljno.
Zakolutam očima. „Dobro, pokušaj opet.“
Ponovimo istu vježbu pet-šest puta, a Gigi se nijednom ne uspije izboriti
za potrebnu kontrolu. No kad nije u tom skučenom prostoru, nevjerojatna
je. Vrhunska klizačica koju žele svi treneri. Posjeduje nevjerojatnu
sposobnost kontroliranja klizaljki. A i gledao sam snimku one utakmice - u
stanju je iz ničega stvoriti priliku za dodavanje paka ili pucanje prema golu.
Osim kad je u tijesnom prostoru, očigledno.
„Ovo ne funkcionira.“ Gigi zvuči iscrpljeno.
„Dođi.“
Gigi dokliže do mene i skine kacigu da obriše znoj s čela. Ne mogu
objasniti zašto mi je to toliko seksi. A kad otkrije pletenicu koja joj visi s
ramena, u meni se javi čudan nagon da je uhvatim i povučem prema sebi tako
da joj mogu uvući jezik kroz te namrštene usne.

115
 Knjige.Club Books

Trznem se iz svojih misli i pokušavam se usredotočiti.

„Beck, zamijenimo se“, viknem. „Ja ću biti obrana.“
Beck otkliže do klupe, gdje otvori jednu bocu vode. Ispije pola boce dok
dajem upute Gigi.
„Daj sve od sebe, dobro? Vrši pritisak na mene, promatraj kako se
krećem.“
Sada nas dvoje vodimo borbu i opet osjetim istu napetost kao na
svečanosti. Puls mi se ubrza kad mi se Gigi približi, a usta mi se osuše. Kad
začujem njezino otežano disanje, zamišljam kako bi zvučala dok je jebem.
Zabije palicu između mojih klizaljki, pokušavajući izvući pak. Okrenem
se, uspješno se udaljivši od nje pola metra, a zatim se opet okrenem i
ispalim pak ravno prema Beckettu, koji ga pošalje u gol.
„Mrzim vas! Izgleda tako jednostavno kad vi to radite.“ Na licu joj se vidi
spoj mrzovolje i divljenja.
Ne zamijenim pozicije s Beckettom iako bih mogao. Valjda uživam u
njezinoj blizini. Vršim pritisak na nju, no ovaj put uspije dodati pak
Beckettu. Brzina kojom pak odleti dokazuje snagu Giginih udaraca. Beck zbog
tolike brzine ne uspije zahvatiti pak palicom te pogriješi.
„Bravo!“ kažem joj, kimajući zadivljeno. „Odlično. Opet.“
Idućih sat vremena nemamo milosti prema njoj, a iako se u početku ne
snalazi najbolje, brzo se prilagodi i snađe u svakoj zamci koju joj priredimo.
„Moraš vježbati čučnjeve“, savjetuje je Beckett. „I to ne samo zato što ti
guzica od njih izgleda bolje.“
Gigi se nasmije.
„Tako ćeš lakše moći promijeniti smjer.“
Na to ona kimne. Kad pak padne, Gigi se okrene toliko snažno da me
iznenadi te ga udari palicom prije nego što uopće dobijem priliku izboriti
se za njega. Savršeno doda Beckettu, koji zatim bez problema zabije gol.
Gigi podigne ruke, slaveći zbog uspjeha. „To je to, kuje!“
Usne mi se izviju u blagi osmijeh, no brzo ga potisnem jer ne želim da me
zbog toga zafrkavaju. Ali moram priznati da sam ponosan na njezin napredak.
„Dobro“, obznani Gigi. „Kao što trener Adley uvijek kaže, završimo ovo
sranje u stilu.“
Otkližemo do klupe da popijemo ostatak vode.
„Pokušavaš ući u reprezentaciju, ha?“ kaže Beckett.
Gigi zatvori svoju praznu bocu. „Da.“
„Ne znam zašto te ne bi izabrali. Nevjerojatno si dobra. Ryder mi je
pokazao snimku vaše utakmice i jedna si od najboljih klizačica koje sam
vidio.“
116
 Knjige.Club Books

Gigi me pogleda, smijuljeći se. „Pokazuješ ljudima moje snimke?

Preslatko. Znala sam da si opsjednut mnome.“
Zakolutam očima.
Vratimo se u svlačionice i presvučemo u svakodnevnu odjeću. Beck i ja
ne želimo se tuširati jer idemo ravno doma. Stoga se sastanemo vani i
hodamo do svojih auta. Parkiralište je osvijetljeno dvama reflektorima, pa je
lako primijetiti zadovoljstvo koje titra u Giginim sivim očima.
„Hvala na ovome“, kaže obojici, ali gleda mene. „Hoćemo li ponoviti? Idući
tjedan?“
„Može“, kažem otresito.
„Što radiš ovaj vikend?“ pita je Beckett.
„Još ne znam. Zašto?“
„Dolazi nam društvo u petak. Dođi i ti.“
Pogledam ga, na što mi namigne. Znam što smjera. Čitam ga kao knjigu.
Ponajviše zato što se ni ne trudi skriti svoje namjere.
No Gigi me i dalje gleda. Razmišlja. Prije nego što uđe u auto i odveze se,
slegne ramenima i kaže: „Možda.“

117
 Knjige.Club Books

17. POGLAVLJE
GIGI

Želiš li da prestanem?

„Trebale bismo ići“, obznani Mya u petak navečer. Stavila je bose noge
na stolić i mrda stopalima da joj se lak na noktima brže osuši. Upravo ih
je nalakirala svjetloružičastom bojom koja joj savršeno odgovara uz boju
kože. Ja sam previše blijeda da isfuram takvu nijansu. Najbolje mi pristaju
tamne boje, kao i mojoj mami.
„Na zabavu neprijatelja“, kažem sumnjičavo.
„Tebi možda jesu neprijatelji, ali meni nisu. A i raspoložena sam za
tulumarenje. Jako mi je dosadno. A ti si napaljena. Idemo.“
„Nisam napaljena“, kažem ljutito.
„Lažljivice. Kad je Diana došla neki dan, cijelo si vrijeme pričala o tome.
Pretpostavljam da se tvoja patnja zbog nedostatka seksa otad pogoršala.“
Zurim u nju.
Mya podigne savršeno oblikovanu obrvu.
„Dobro, pogoršala se“, progunđam.
Toliko da sam se napalila prije dva dana kad me Beckett Dunne zafrkavao
zbog kondoma i seksa u troje. Osjetim titranje među nogama kad se sjetim
toga.
„Jesi li isprobala seks u troje?“ pitam Myju.
Počne se smijati. „Čovječe, baš si raspoložena za seks. Sad ti odjednom
trebaju dva kurca? Jedan nije dovoljan?“
„O, moj Bože, ne. Ryderov prijatelj nabacivao je neke šale o tome na
treningu. Samo sam znatiželjna.“ Pogledam je ispod oka. „Jesi li?“
„Ne, nisam“, odgovori. „Sjećaš li se one cure s kojom sam se viđala na
prvoj godini? Laure? Voljela je takva sranja. Grupni seks, seks u troje. Stalno
me nagovarala da nam izradim profil na aplikaciji Fetiš. Ali ne znam, više
volim seks s jednom osobom. Trebam intimnost, a mislim da ona nije moguća
s tri ili više osoba.“
„Slažem se.“

118
 Knjige.Club Books

„Dobro. Donijela sam konačnu odluku. Idemo na zabavu.“ Mya ustane.

„Moram oprati kosu. Odjeni nešto seksi da zavedeš neprijatelja.“
Smijem se dok ulazim u svoju sobu. Ne kanim nikoga zavoditi, ali odlučim
se za odjeću koja je... provokativnija od one koju inače nosim. Crna suknja
jedva mi prekriva donji dio bedara, a ispod sivog, rebrastog topića ne nosim
grudnjak. U početku nisam sigurna želim li da svi cijelu noć gledaju obris
mojih bradavica, no onda odlučim malo se opustiti.
Dok se vozimo prema Hastingsu i glasno pjevamo uz otrcanu pjesmu iz
osamdesetih, prekine nas poziv mojeg tate.
„Bok, tata“, javim mu se. „Na zvučniku si, pa pazi da me ne osramotiš pred
Myjom.“
„Dat ću sve od sebe“, obeća.
„Bok, g. G“, zacvrkuće Mya.
„Bok, Mya.“ A meni kaže: „Uzvraćam ti poziv, Stan.“
„Aha, ma nije ništa važno. Samo sam htjela čuti kako si.“
„Je li ti tjedan bio naporan?“
„Bože, nemaš pojma koliko. Stric Logan dopustio mi je da kasno navečer
vježbam na njegovom klizalištu i poboljšam svoju igru iza gola.“ Zastanem,
a zatim ležerno kažem: „Ryder mi puno pomaže.“
Mya mi se smješka. Zna za moj dogovor s Ryderom.
Naravno, tata je sumnjičav. „I dalje mi nije jasno zašto nisi zamolila Casea.
To mi je rekao i ranije ovog tjedna kad sam prvi put spomenula Rydera.
Misija ostavljanja dobrog dojma zasad nije pretjerano uspješna.
„Zato što je Ryder bolji igrač od Casea“, odgovorim.
Iskreno to mislim. Nema sumnje da je Case izvrstan hokejaš. On i Ryder
imaju sličnu statistiku; obojica su već izabrana na NHL draftu. Ali Ryder
posjeduje urođen osjećaj za igru koji Caseu nedostaje.
„Ima nevjerojatne instinkte“, kažem. „Užitak je gledati ga.“
Mya mi sa suvozačkog sjedala pokaže znak da malo smirim strasti.
Dobra odluka. Htjela sam nadodati da bi bio vrlo koristan kampu Kraljevi
hokeja, ali odlučila sam to ostaviti za idući razgovor. Ne smijem navaljivati.
„Uglavnom, kakve ludorije danas planirate izvoditi?“ pita tata.
„Ma samo idemo na druženje“, kažem, ne otkrivajući pojedinosti.
Pozdravim se s tatom kad parkiram uz rub pločnika ispred Ryderovc
kuće i nervozno gledam prema kraju ulice. Nadam se da se hokejaši Briara
ne planiraju osvetiti za prošli vikend.
Glazba trešti toliko glasno da je čujemo na ulici. Kad dođemo na trijem,
pozvonim, ali već znam da je to uzaludno. Nitko neće čuti zvono. No zatim

119
 Knjige.Club Books

se otvore prednja vrata i izlete dvije nasmijane djevojke. Pozdrave nas

beskrajno vesele, onako kako samo pijani ljudi mogu biti.
„Bok!“ vikne prva cura. „O, moj Bože, kako ste lijepe!“
„Predivne“, kaže druga oduševljeno.
Pijane cure daju najbolje komplimente.
„Drage ste“, kažem neznankama.
Skačući siđu s trijema i doteturaju do Ubera koji ih čeka ispred, bacivši se
na stražnje sjedalo.
Mya i ja slegnemo ramenima i uđemo u kuću bez poziva. Glazba je sad još
više zaglušujuća, a hip-hop pjesma potiče nas da mrdamo bokovima, htjele
mi to ili ne. Provirim u dnevnu sobu i spazim Becketta. Smije se nečemu
s hrpom dečki s Eastwooda koje prepoznajem s Millerove oproštajne
zabave. Većini nisam zapamtila imena. Oko njih je nekoliko cura iz
sestrinstva, odjevene su u kratke suknje i džempere s natpisom Delta Nu.
Mya prepozna jednu od njih. „Kate?“ vikne uzbuđeno.
„Mya.“ Lijepa tamnokosa djevojka odvoji se od skupine te poskakuje do
nas.
„Odakle ti ovdje?“ vikne Mya. „Mislila sam da si se prebacila na fakultet u
Louisiani.“
„Jesam. Došla sam doma za vikend.“
Iz njihovih vatrenih pogleda iščitam da se vrlo dobro poznaju.
„Baš sam krenula po još“, kaže Kate, podignuvši praznu crvenu čašu.
„Želiš li ti nešto popiti?“
„Naravno.“
Kate je uhvati za dlan, a Maya me drugom rukom vuče za njima. Ali zadrži
me Beckett, koji hoda prema meni u uskoj majici kratkih rukava i cargo
hlačama. Plava kosa nestašno mu je razbarušena.
„Idite. Vidimo se u kuhinji“, kažem curama.
„Došla si“, kaže Beckett kad mi priđe. Kimne u znak odobravanja.
„Da. Došla sam.“
„Izgledaš... super.“ Ne sumnjam da je primijetio vrhove mojih okruglastih
bradavica, ali ne zadržava pogled na njima, već gleda moj trbuh.
„Jebote“, zastenje, a pogled mu se zamuti.
„Što je?“
„Kakvi trbušnjaci!“
„Ljubomoran si?“ kažem samodopadno.

120
 Knjige.Club Books

„Jok.“ Podigne donji dio majice da pokaže svoje oblikovane trbušne

mišiće. Nema ih šest, već dobrih dvanaest. Isuse. „Ne znam. I moji su dosta
dobri.“
„Nisu loši.“
Shane Lindley uđe u hodnik držeći gajbu piva. Iznenađen je što me vidi,
ali drago mu je. „Bok“, kaže, prebacivši ruku preko mojeg ramena. „Kako su te
uspjeli namamiti na neprijateljski teritorij?“
„Nitko me nije namamio. Bilo mi je dosadno, pa sam vam odlučila učiniti
uslugu i počastiti vas svojom prisutnošću.“
Shane frkne. „Počašćeni smo.“
Beckett mi nježno dotakne rame. „Želiš li nešto popiti?“
„Beck, kako da promijenim popis pjesama?“ vikne netko iz dnevne sobe.
„Samo malo“, kaže mi. Namigne te vrhom jezika kratko dotakne gornju
usnicu, što mi je nekako seksi.
Ali to nije jedino što mi je seksi. Perifernim vidom primijetim da se Ryder
spušta stubama s naše desne strane. Usne mu se blago izviju kad me ugleda.
„Gisele“, kaže.
„Ryder“, kažem.
Približi mi se te, kao i uvijek, strši iznad mene. Prosječna sam visine za
jednu ženu, ali kad stojim pokraj Lukea Rydera, osjećam se kao mrvica.
„Koliko si visok?“ pitam znatiželjno, ispruživši vrat da pogledam u njega.
„Metar devedeset pet.“
Čovječe, dečko je čudovište. Viši je čak i od mojeg tate.
Prođu me trnci, no vjerujem da nisam jedina djevojka kojoj se sviđaju
visoki, kršni dečki. Samo malo. Ne kažem da mi se on sviđa. Govorim općenito
o takvoj građi tijela.
Da, a kad njega vidiš, sasvim si ravnodušna, provocira me glas u mojoj
glavi.
Ryder šuti, po dobrom starom običaju.
Premještam se s noge na nogu i kažem: „Čovječe, zar bi umro da nešto
kažeš?“
Podigne obrvu. „Kaže osoba koja je pokrenula razgovor pronicljivim ju
tanjem o mojoj visini.“
„Samo kažem da bi se mogao malo potruditi. Bok, Gigi, kako si provela
dan? Imaš li zanimljive planove za vikend?“
„Kako si provela dan? Imaš li zanimljive planove za vikend?“
„Bože. Zvučiš baš oduševljeno.“
„Kako ću biti oduševljen kad su to tvoje riječi, a ne moje?“

121
 Knjige.Club Books

„Dobro. Onda ti reci nešto.“

Pogleda me. Uzavrelih tamnoplavih očiju odmjeri moje tijelo, a zatim me
opet pogleda u lice. „Dobar topić.“
Ne očekujem kompliment, stoga sam iskreno iznenađena. „Oh“ zacičim.
„Hvala.“
„Dakle“, zakriješti Shane te shvatim da sam zaboravila da je ovdje. „Ovo
je“ - gleda u mene pa u Rydera - „fascinantno.“
„Što to?“ Zbunjena sam.
Shane kimne prema Ryderu. „Još nisam čuo da izgovara toliko riječi
odjednom. A kamoli da na kraju doda kompliment. Jesi li ga drogirala?“
„Odjebi“, progunđa Ryder.
Odjednom mu nešto drugo zaokupi pažnju. Ne mogu ništa iščitati iz
treptaja u njegovim očima. Zatim kaže: „Ispričajte me.“ Glas mu je napet.
Uputi se prema prednjim vratima. Gomila se malo razmakne i tada
primijetim ženu koja je upravo ušetala. Lijepa je, visoka i vitka. Odjevena je
u uske traperice i izazovni topić koji otkriva bujno poprsje. Crne kovrče
padaju joj na ramena.
U očima joj svijetli očaj, a zatim se podigne na prste i mahnito šapne nešto
Ryderu na uho. Stavi joj dlan na leđa i odvede je na prednji trijem, gdje je
puno tiše.
Dobro onda.
Beckett se vrati. „Hej, oprosti zbog ovoga. Idemo ti sad po piće. Kamo je
Ryder otišao?“
Smješkajući se, Shane pokaže prema trijemu. Kroz otvorena vrata
primijetim da Ryder i djevojka razgovaraju.
Beckett pogleda prema njima i zakoluta očima.
„Tko je to s Ryderom?“ pitam, praveći se da me odgovor ne zanima
pretjerano.
Shaneov znakoviti osmijeh govori mi da vrlo dobro zna da me zanima.
„To je Carma.“
Čelo mi se nabora. „Ne razumijem. Učinio je nešto loše?“
„Ne, tako se cura zove.“
„Carma s C“, objasni Beckett. „Slobodno nabaci neku urnebesnu šalu.“
Trudim se ne gledati Rydera. „Jesu li u vezi?“
Beckett slegne ramenima. „Susjeda nam je. Jednom su se spetljali i mislio
sam da je to to. Jebiga, tko će znati.“
Pokušavam ignorirati grčenje u želucu. Izgleda da je Ryder zabranjeno
voće.

122
 Knjige.Club Books

Iz nekog razloga, koji ne želim podrobnije proučavati, razočaranija sam

nego što bih trebala biti.
Kad dođem u kuhinju, vidim Myju i Kate kako stoje za pultom, vrlo blizu
jedna drugoj. Kate drži dlan na Myjinoj ruci i šapće joj nešto na uho. Mya se na
to nasmije.
Kad ih upoznam s Beckettom, primijetim odobravanje u Myjinim očima.
Da. Predivan je, u to nema sumnje. I ne mora se puno truditi da izgleda seksi.
Dovoljni su bijela majica i to lice.
Beckett pokaže na niz alkoholnih pića na kuhinjskom stolu. „Što ti se pije?
Mogu ti napraviti nešto slatko ako ti se pije koktel.“
„Iskreno, vrlo sam neoriginalna kad je riječ o pićima.“
„Istina“, potvrdi Mya.
„Da? Što inače piješ?“
Uzdahnem. „Viski i Colu.“
„Zanimljivo. Ti si pedesetogodišnji poduzetnik u baru na zračnoj luci?“
„Znam, znam. Ali to je prvo alkoholno piće koje sam popila s
tatom“, priznam. „I svidjelo mi se. Pijem ili to ili pivo.“
„Mislim da nemamo viskija, tako da ćeš morati piti pivo.“
Beckett otiđe do velikog hladnjaka na suprotnoj strani prostorije te
izvuče dvije velike boce. Doda mi jednu. Kucnemo se.
„U zdravlje“, kaže.
Priđe nam još nekoliko ljudi. Dva studenta druge godine, Patrick i Nazem.
Zatim neki namršteni Nick koji izgleda kao da mrzi sve oko sebe. Ali njegova
djevojka Darby to nadoknađuje svojim zaraznim osmijehom i brbljanjem sto
na sat. Čini mi se draga.
Patrick uzme novu bocu piva i otvori je. „Dobro“, kaže, usredotočivši se
na mene. Oči mu se sjaje, ili od uzbuđenja ili od alkohola. Ali sladak je. „Jesi li
spremna, Grahamice?“
„Za što?“
„Za misaoni eksperiment koji će te raspametiti.“
„O, Bože“, izdahne Darby.
Ispijem gutljaj piva. „Dobro, može. Reci.“
Patrick poskoči i sjedne na pult, a dugačke mu noge vise. „Običan je dan
Uobičajeno sunčano poslijepodne. Vani si, obavljaš neke poslove ili što
već… Nakon koliko viđenih sova bi se zabrinula?“
„Uf, izvrsno pitanje.“
Beckett se nasmije, ali Darby se okrene prema meni i gleda me molećivim
očima. „Molim te, ne potiči njihove ludosti.“

123
 Knjige.Club Books

„Što je? Pitanje je objektivno izvrsno.“

„Samo kažem. Ne bi ih trebala poticati, dušo.“
Nick ozbiljno kimne prema meni. „Zbilja ne bi.“
„Pustite je na miru“, progunđa Patrick. A mene pita: „Dakle? Koliko?“
„Jesam li u gradu ili u ruralnom području usred ničega?“
„Ovdje si. U Hastingsu.“
Podignem bocu do usana, ozbiljno promišljajući o pitanju.
„Tri“, odgovorim naposljetku.
Nazem, koji mi je rekao da ga zovem Naz ili Nazzy, podigne prst u zrak.
„Objasni zašto.“
Prvo ispijem još jedan gutljaj. „Dobro. Ako vidim sovu, pomislit ću: Fora,
sova usred dana. Ako vidim dvije, pomislit ću: Ovo je pomalo neobično,
inače ovdje nema sova, a sad vidim već drugu? Čudno. A kad vidim treću, dići
će mi se kosa na glavi. To je sad veći neki loš znak i jebeno mi se ne sviđa.“
Mya kimne. „Ja bih rekla četiri sove, ali isto razmišljamo.“
„Što bi ti rekao?“ pitam Patricka.
„Sedam.“
„Sedam!“ uzviknem. „Kad bih ugledala sedam sova u jednom danu,
spakirala bih sve stvari u auto i odvezla se u Meksiko.“
Još neko vrijeme razgovaramo o glupostima, a zatim netko u dvorištu
pokrene pivski pong te svi osim Becketta otiđu van. Iako se družim s
neprijateljima, shvatim da se dobro provodim. Drago mi je što me Mya
natjerala da dođemo.
No u skrivenom zakutku svoga uma pitam se što Ryder radi. Prošlo je
dosta vremena otkad je došla njegova „susjeda“. Možda su otišli gore. Što
mi nimalo ne smeta. Zašto bi?
Kroz široka vrata koja vode do dnevne sobe primijetim Myju i Kate na
improviziranom plesnom podiju nastalom tako što je netko pomaknuo
stolice i naslonjače u stranu. Umjesto hip-hop glazbe sada svira senzualni
R&B. Myjina furka. Zavodnički pokreće tijelo u ritmu, a Kateino vitko tijelo
služi joj kao šipka za striptiz. Nema sumnje da će večeras završiti zajedno u
krevetu. Beckett slijedi moj pogled. „Želiš li plesati?“
„Ma ne, dobro mi je i ovako.“
„Hvala Bogu. Mrzim plesati.“
Ne mogu suzdržati smijeh. „Zašto si me onda pitao?“
„Jer ti tako mogu dati do znanja da želim tvoje tijelo uz moje, a ne ispasti
ljigavac.“
Namigne mi i srce mi poskoči.

124
 Knjige.Club Books

Nisam uplašena jer mi je srce tako reagiralo. To je sasvim normalno, za

razliku od akrobacija koje je izvodilo kad sam prošli tjedan bila s
Lukeom Ryderom na svečanosti. Srce ne bi trebalo tako poskakivati zbog
jednog muškarca. Previše tjeskobe nije zdravo.
Strast, šapne glasić u mojoj glavi. Ne tjeskoba.
Tjeskoba, kažem odlučno samoj sebi.
A Beckett Dunne ne izaziva mi tjeskobu.
„Previše razmišljaš“, zafrkava me.
„Loša navika.“ Pogledam ga u oči. Sive su, ali za nijansu svjetlije od molili.
„Možda bi mi trebao pomoći da prestanem razmišljati.“
Usne mu se iskrive. „Mmm. A kako da to učinim?“
„Činiš mi se kao kreativna osoba. Smisli neko kreativno rješenje.“
Te sive oči zasvijetle na trenutak, a onda mi dlanom obuhvati obraz.
Nisam dovoljno pijana za ovo. Zapravo, dovoljno sam trijezna da bih znala
koliko je ovo grozna ideja.
„Beck, dodaj nam još čaša“, vikne Shane izvana. „Kreten je nagazio četiri.“
„Slučajno“, čujem da se Patrick buni.
Ta smetnja savršena mi je prilika da smirim hormone i povratim zdrav
razum.
Beckett spusti ruku, žalosno se osmjehnuvši. „Odmah se vraćam.“
„Zapravo, savršen trenutak“, kažem dok gledam kako uzima crvene čaše
sa hrpe na stolu. „Ionako moram piškiti.“
„Idi u kupaonicu na katu“, ponudi.
„Siguran si?“
„Da. Kad se popneš, skreni lijevo i idi na kraj hodnika. Tamo je moja i
Ryderova.“
„Hvala.“
Odložim praznu bocu na pult i odjurim gore, gdje glazba nije tako glasna.
Uživam u predahu od buke jer moram raščistiti misli. Dođem do
vrata kupaonice baš kad se vrata na suprotnoj strani otvore i tamnokosa
djevojka izađe iz spavaće sobe.
„Oh, oprosti“, vikne nakon što naleti na mene.
Poskočimo i razdvojimo se, nelagodno se smješkajući.
„Ma ništa“, kažem.
Postanem malo napeta kad shvatim da je to Carma. Imala sam pravo
Otišli su gore. Oduprem se nagonu da provirim u sobu i provjerim je li
Rydei još ondje. Zamišljam ga kako namješta majicu. Zakopčava hlače.

125
 Knjige.Club Books

Carma primijeti moj nepovjerljivi izraz lica i brzo nadoda: „Bez brige,
smijem biti ovdje. Prošli put sam ostavila ogrlicu u Ryderovoj sobi pa
sam otišla po nju.“ Podigne srebrni lančić s kojeg visi mali sivi križ.
„Uglavnom, uživaj u večeri.“
„I ti“, promrmljam.
Gledam je kako odlazi, pokušavajući zatomiti nelagodu u želucu dok
ulazim u kupaonicu da piškim. Dok perem ruke, zurim u svoj odraz u
ogledalu. Pitajući se jesam li trebala staviti više šminke. Nanijela sam samo
malo korektora i sjajila za usne. Izgledam uznemirujuće blijedo u usporedbi
s curom koju sam srela u hodniku.
Ali očito ne izgledam baš toliko loše jer me Beckett cijelu noć skida
pogledom. Osjetim trzaje među nogama kad pomislim na ono pravo skidanje.
Bože, bilo bi dobro malo se opustiti. Nije mi loše ni kad to radim sama, ali
curi katkad jednostavno treba dobar kurac.
Kad izađem iz kupaonice, ugledam Becketta kako je naslonjen na zid i
čeka me.
„Hej“, kaže. „Mislio sam da si se izgubila.“
„Nisam.“ Zagladim kosu, a zatim je stavim iza ušiju. Rijetko je nosim
raspuštenu, najčešće je zavezana u pletenicu.
Nijedno od nas ne krene prema stubama. Beckett polako proučava moje
tijelo, a pogled mu ovaj put zastane na mojim istaknutim bradavicama, a
ne na mojem trbuhu.
„Zbilja izgledaš predobro. Ne mogu to dovoljno naglasiti.“
„Upucavaš mi se?“
„Da. Želiš li da prestanem?“
Polako odmahnem glavom. „Ne.“
Primakne mi se. Sive mu oči svjetlucaju. On je takav tip dečka, vidi se.
Onaj koji je uvijek raspoložen za zabavu. Za smijeh. Za ševu.
„Ima nečeg u tebi“, kaže, a glas mu je dubok, hrapav.
„Je li to ulet?“
„Ne. Nisam ljubitelj uleta. Kažem ono što mislim. Ima nečeg u tebi zbog
čega muškarac...“ Zastane, sav zamišljen.
„Zbog čega muškarac što?“
„Gubi razum.“ Nasmiješi se. „Pogledam te u oči i izgubim se u njima.“ Sad
zvuči pomalo smeten. „Znam da to zvuči kao ulet, ali kunem se da je istina...“
Prije nego što uspije dovršiti rečenicu, stanem na prste i poljubim ga.
Zapanjen je. Zatim osjetim kako mu se usne izvijaju u osmijeh.
„Oprosti“, izustim, zarumenjevši se od srama. „Trebala sam te prvo pitati
je li to u redu. Je li u redu?“
126
 Knjige.Club Books

Odgovori tako što mi uzvrati poljubac.

Odjednom sam pritisnuta uza zid, ruke su mi isprepletene oko njegova
vrata, a u ustima mi je njegov jezik. Dobro se ljubi.
Zadrhtim kad shvatim da mu se dignuo. Osjetim ga uz svoju nogu. Stapam
se s njim. Privikavam se na ideju da zaboravim na sve i opustim se. Ako se
želim spetljati s nekim večeras, Beckett se čini kao savršen kandidat. Koji od
mene neće očekivati ni željeti ništa više od ovoga.
Jezikom dotakne moj i odjednom čujem da netko glasno pročišćava grlo.
Razdvojimo se. Puls mi se ubrza kad primijetim da Ryder stoji na vrhu
stuba.
„Oprostite na smetnji.“ Razvlači riječi, no izgovori ih pomalo oštro.
Imamo problemčić.“
Beckett pogleda preko ramena, ali Ryder gleda u mene, a ne u njega.
„Dečko ti je dolje.“

127
 Knjige.Club Books

18. POGLAVLJE
RYDER

Nisam ljubomoran

„Gdje je, dovraga?“

Colsonovo je lice smrknuto dok gleda kako silazim niz stube. Vidi se da
nije često ljut. Odaje dojam dobrice, gospodina savršenog koji se uvijek
smije i sve podnosi mirno. No trenutačno mu je čeljust napeta kao žica.
Iznenada se pojavio ispred kuće nekoliko minuta nakon što sam poslao
Carmu doma. Naravno, u pratnji sa svojim potrčkom. Kad ulete unutra,
Tragerovo je lice crveno, a stisnute šake jedva čekaju da nekog napadnu, no
Colson ga drži pod kontrolom.
Sad mi se čini da će obojica poludjeti.
„Rekao sam ti da idem po nju“, odgovorim ravnodušno.
Kimnem preko ramena. Gigi žuri niz stube za mnom.
Kad je ugleda, Colsonove oči preplavi olakšanje. A zatim primijeti
Becketta iza nje.
„Koji vrag? Bila si gore s njim?“ zareži.
„Bila sam na WC-u“, kaže Gigi.
Bez problema slaže, iako oboje znamo što je radila.
Ne mogu objasniti nalet... nečega... koji me preplavi kad se sjetim nje i
Becketta pribijene uza zid.
Jebote.
Mislim da bi to mogla biti ljubomora.
Ova cura mi se počinje uvlačiti pod kožu. Ne sviđa mi se to.
„Što si radila, jebote?“ Case zrači negodovanjem. „Zašto se družiš s
njima?“
„Pozvane smo na zabavu“, odgovori, slegnuvši ramenima. Ne dira je
njegovo očigledno nezadovoljstvo.
„Pozvane?“
„Mya i ja. A zašto si ti ovdje?“

128
 Knjige.Club Books

„Vraćali smo se iz Malonesa i vidio sam tvoj auto na ulici. Prvo sam
pomislio da nema jebene šanse da si ovdje.“ Glas mu je oštriji zbog
ogorčenosti. „Ali ovdje si, jebote.“
Trager odbojno zakriješti. „Zbog ovih kretena je Coffey slomio zglob, G“,
podsjeti je.
„Hej, za to si kriv ti“, kaže Shane Trageru, zakolutavši očima. „Gurnuo si
ga na stol. Ne krivi nas.“
„Vaš prijatelj Hawley je započeo!“
Već sam se isključio. Kao i Colson. Prezauzet je mrštenjem na Gigi.
„Idi po Myju“, zapovijedi joj. „Odlazimo.“
Gigi izgleda kao da se želi posvađati. Zatim živčano izdahne i preda se.
„Samo malo.“
Žurno otiđe prema kuhinji. Netko opet upali glazbu te od nje ne čujemo
Tragerovo baljezganje, hvala Bogu. Baš je kreten.
Dok čekamo Gigi, Colson ne miče ljutiti pogled s mene kao da sam ja kriv
za ovo.
Ali kao i uvijek, opet nas je Beckettov kurac doveo u nevolju. Iznenađuje
me samo to što je Gigi Graham pala na njegove fore. Ne djeluje mi kao
cura koja spava sa ženskarima.
Postanem još mrzovoljniji iako sam bio loše volje i prije nego što mi je
Colson uletio u kuću. Sve je počelo kad je Carma došla nepozvana, tvrdeći da
je zaboravila ogrlicu kad je prespavala ovdje. Ne bi me čudilo da ju je imala u
džepu kad je došla ovamo večeras. Znam da sam sumnjičavi kreten, ali sklon
sam cinizmu. Očekujem najgore, a onda budem pozitivno iznenađen kad
shvatim da nisam imao pravo. Što se događa rijetko.
To možda nije najzdravije, ali tako mi je od šeste godine. Spasilo me
mnogih razočaranja tijekom godina.
Gigi se vrati minutu poslije. „Mya će ostati“, kaže kratko. „Prijateljica Kate
odvest će je doma.“
„Idemo.“ Caseov je glas odlučan. Grub i nepopustljiv.
Kad Case okrene leđa, Gigi preko ramena pogleda Becketta i usnama
oblikuje riječ oprosti.
Beckett samo slegne ramenima i naceri se.
I dalje sam na oprezu te požurim do prednjih vrata i stojim ondje,
gledajući ih kako hodaju do pločnika. Trager tipka po mobitelu. Colson šapće
nešto Gigi i očito je da joj ide na živce. Zastanu ispred njezina terenca.
Pomalo mi je drago kad Colson pokuša otvoriti suvozačka vrata, a Gigi
podigne ruku i kaže mu da ne ulazi.

129
 Knjige.Club Books

Vrlo brzo upali motor i odveze se. Gledam treperava stražnja svjetla
njezina auta.
Colson ostane stajati na rubu pločnika. Kao da osjeti moju prisutnost,
ramena mu se ukoče. Okrene se i mrko me pogleda. Zakolutam očima.
Okrene se na peti i krene hodati niz ulicu. Valjda doma.
Ovo je bio samo jedan u nizu prijateljskih posjeta mojeg sukapetana.
„Bilo je zabavno“, prokomentira Beckett kad izađe na trijem i stane
pokraj mene.
Odmahnem glavom. „Sad im namjerno prkosiš? Daj, stari. Od svih cura s
kojima si se mogao spetljati...“
„Ti joj držiš privatne treninge, stari. Nemoj mi pametovati.“
Postanem još živčaniji. „Samo kažem da drugi put budeš oprezniji. Što da
je otrčao gore? Da vas nisam prekinuo, uskoro biste se poševili.“
Beckett trepne. A zatim se počne smijati.
„Aha. Kužim.“
„Što je?“ promrmljam.
„Lagao si kad si rekao da ti se ne sviđa. Sve jasno.“
Previše sam napet i nestabilan da odgovorim. Stoga samo napravim
grimasu.
Beckett me potapša po ramenu, i dalje se smijući. „Sve pet, stari. Povući
ću se.“
Želim mu reći da nema potrebe, da smije raditi što god - i s kime god -
želi. Ali te riječi, poticaj da se slobodno nastavi nabacivati Gigi - ne silaze mi
s jezika.

Na kraju vikenda svi iz momčadi dobijemo obavijest da nakon treninga

u ponedjeljak ujutro moramo ostati još sat vremena.
Opet dolazi guru za odnose s javnošću, Christie Delmont.
U poruci ne piše puno detalja, što i nije čudno jer ju je Jensen sastavio, a
čovjek jednostavno ne voli riječi.
Shane i ja izađemo iz tuš kabina, ručnika omotanih oko struka. Zgrada
Briara golem je napredak u odnosu na zgradu Eastwooda. Kao prvo, smrad.
Ovdje ga skoro nema zahvaljujući vrhunskom sustavu ventilacije.
Eastwoodove svlačionice smrdjele su po staroj tvornici čarapa. Komadići
drvene klupe zadržavali su nam se na guzicama, a tuševi su bili pljesnivi. Onaj
tko bi zaboravio papuče za tuširanje, imao bi puno veće probleme od

130
 Knjige.Club Books

atletskog stopala. Riskirao bi amputaciju stopala zbog nekog parazita koji

proždire meso.
„Samo kažem“, kaže Shane dok hodamo prema glavnoj prostoriji za
presvlačenje. „Dosta mi je toga da cure traže sliku mojeg kurca.“ Uzdahne
iscrpljeno. „Naporno je stalno se fotografirati.“
„Radikalna zamisao, ali je li ti palo na pamet slati svima jednu te istu
fotografiju?“ predloži Beckett.
„Ha. Koja si ti ljenčuga. To bi bila linija manjeg otpora.“ Shane se svali na
klupu da navuče čarape. „Žene se vole osjećati posebnima. Ako zatraži
fotografiju kurca, onda će dobiti onu koju nijedna druga nije. Rađenu po
mjeri.“
„Rađenu po mjeri?“ ponovi Nick Lattimore. „Stari, što ti uopće radiš?
Stvaraš posebnu koreografiju koja je u skladu s osobnošću svake ženske?
Ako voli divlje cvijeće, onda poziraš na livadi?“
Rand se presavije od smijeha, pljesnuvši se po koljenu. „Za Lynsey si
stavljao ružičastu suknjicu?“
Shaneova bivša je balerina te svi prasnemo u smijeh kad zamislimo ono
što su Nick i Rand opisali. Primijetim i da je nekoliko dečki s Briara na
rubu smijeha. Barem dok ih njihov smioni vođa Colson ne pogleda ispod oka.
Razumni dio mojeg mozga shvaća koliko je to nezdravo za momčad, ta
granica koja nas dijeli i nikako ne nestaje.
No ne mogu se natjerati da to pokušam promijeniti jer nisam htio uloge
vođe koja mi je nametnuta.
Kad se obujem, uzmem mobitel da provjerim imam li nove poruke.
Ramena mi se ukoče kad ugledam Giginu.
GISELE: Možemo li se sastati sutra navečer?
Iako znam na što misli, kurac mi se svejedno trzne. Hirovit je i ima
dovoljno iskustva da zna da „sastajanje“ može značiti puno toga. Puno toga
nestašnoga.
Diskretno napišem odgovor. Colson je udaljen oko pola metra. Nakon što
sam vidio kako je u petak navečer odvukao Gigi iz moje kuće, mislim da je
bolje ne dirati lava dok spava.
JA: Da. Isto mjesto i vrijeme?
GISELE: Da, vidimo se.
Pristanak vjerojatno nije dobra odluka. No naš dogovor uvijek mi je
barem u podsvijesti, nada da će mi Gigi uspjeti izboriti mjesto pomoćnog
trenera. Suočavao bih se s Colsonovim bijesom svaki dan ako treba, samo da
mogu raditi s Garrettom Grahamom i Jakeom Connellyjem.

131
 Knjige.Club Books

Ali ako ćemo iskreno, Case Colson nije razlog mojeg oklijevanja da se
nađem s Gigi.
Sve mi je teže uvjeravati samog sebe da je ne želim ševiti do besvijesti.
Zgrči mi se želudac kad uđem u veliku dvoranu i primijetim da je
dvadesetak stolaca poredano u krug na pozornici. Trener Jensen stoji ondje
između muškarca i žene u srednjim četrdesetima koji izgledaju kao bljutavi
roditelji iz neke Disneyjeve serije. Pomalo nalikuju jedno na drugo, možda su
blizanci Odjeveni su u kaki hlače i jednake košulje, samo što je njezina
pastelno žele na, a njegova pastelno ružičasta, iako on vjerojatno govori da je
to boja lososa.
„Jebote“, promrmlja si Shane u bradu. „Ovo izgleda kao...“
„Jačanje timskog duha“, dovršim i uhvati me prava jeza.
Svako se malo treneru u guzici pojavi crv. Taj crv zatim otpuže u njegov
mozak i položi svoje jaje koje se izlegne u obliku velike, sjajne ideje o
prokletom zbližavanju momčadi.
Jednako smo patili i prošle sezone u Eastwoodu kad je došao novi
koordinator obrane i uvjerio trenera Evansa da je team-building predivna
ideja. Tri dana morali smo igrati neke glupe igre i savijati tijela radi
nečuvenih ekipnih aktivnosti.
Ništa gore nisam doživio.
„Sjednite“, zareži Jensen.
Dok se penjemo na pozornicu i sjedamo, vidim da je svima jasno o čemu
je riječ. I da nitko nije sretan.
Kad svi sjednemo, trener Jensen potvrdi naše strahove.
„Gđica Delmont iz odjela za odnose s javnošću upisala nas je na tečaj
jačanja timskog duha koji će se održavati svakog ponedjeljka idućih šest
tjedana.“
Naš vratar Joe Kurth izgleda kao da će povratiti. Nagne se naprijed u
stolcu i prekrije lice dlanovima.
„Odnosi za javnost su pošast društva“, promrmlja Shane pokraj mene.
„Ništa ne mrzim više od aktivnosti za jačanje timskog duha“, nastavi
Jensen. „Kad smo kod toga, imam izvrsne vijesti - obaviješten sam da ne
moram sudjelovati, tako da...“
Jensen je za promjenu sav ozaren.
„Ovo su Sheldon i Nance Laredo. Učinite sve što kažu, inače ćete biti
izbačeni iz ekipe. Ostavljam vas s njima.“
Očekujem da će si staviti cvijeće u kosu i odskakutati s pozornice kao
neka lakoumna školarka. Smješka se cijelim putem do izlaza.

132
 Knjige.Club Books

Nance Laredo istupi, vedro se smiješeći i revno mašući. „Vrlo smo

uzbuđeni što ćemo vas upoznati!“
Svi zure u nju mrtvi ozbiljni.
„Sheldonu i meni rečeno je da hrpa budalica ima problema sa
zajedništvom u momčadi.“ Govori pjevnim glasom kakvim se ljudi inače
obraćaju štencima i djeci u vrtiću.
Već znam da ću je mrziti.
„A to je zbilja prava začkoljica“, uključi se Sheldon.
Da. I njega ću mrziti.
Svi moji suigrači i dalje zure u cerekave robote u pastelnim bojama.
Pokušavajući ih nekako prokužiti.
„Molim vas. Neka me netko ubije. Odmah“, promrmlja Rand Hawley.
„Platit ću vam.“
Nekoliko se dečki nasmije, i to ne s amo oni s Eastwooda.
Patrick Armstrong podigne ruku da privuče pažnju robota. „Jeste li
vidjeli? Ne treba nam ovaj tečaj!“ Pokaže na Randa, a zatim na Tragera. „On
se nasmijao na njegovu šalu, a mrze jedan drugoga. Eto, gotovi smo. Idemo,
ljudi.“
Kad počnemo ustajati, Disneyjevi blizanci pretvore se u vojne narednike.
Oboje puhnu u zviždaljke koje im vise oko vrata.
Trznem se na prodoran zvuk koji zapišti prostorijom i odbije se od
zidove.
„Kao što je Nance rekla“, kaže Sheldon kad nam se oporave bubnjići.
„Sveučilište nas je pozvalo jer su istinski zabrinuti zbog ponašanja ove ekipe.“
„Istinski zabrinuti“, ponovi Nance.
„Osoba je ozlijeđena zbog neprijateljstva koje vlada među vama“, izgrdi
nas Sheldon. „Ne možemo dopustiti da se to nastavi.“
„To je smrtna presuda“, složi se Nance.
„Možda malo pretjerujete“, kaže Shane, no oboje ga ignoriraju.
„Najbolji način za suzbijanje napetosti i netrpeljivosti jest da se
prestanete ponašati jedni prema drugima kao neprijatelji i shvatite da ste svi
ljudska bića.“
„Ljudska bića“, ponovi Nance, kimajući. Preuzme riječ. „Idućih sat
vremena radit ćemo upravo na tome. Jeste li spremni?“
Nismo. Gledamo je mrzovoljno.
„Prva aktivnost zove se Ime i nešto. Donesi lopticu, Shell“
„Zašto se uvijek koriste lopticom?“ uzdahne Beckett.

133
 Knjige.Club Books

Sheldon odjuri do velike plastične kutije u kojoj su strahote koje ne želim

vidjeti. Izvadi ružičastu lopticu i vrati se u krug, bacajući je iz jedne u
drugu ruku. Izgleda toliko uzbuđeno da uskoro očekujem mrlje od mokraće
na njegovim hlačama.
„Ne želim se više baviti hokejom“, kaže Nazzy ozbiljno, ogledajući se.
„Napuštam momčad.“
Nance se nasmije. „Sheldone! Našli smo glavnog šaljivdžiju!“
„Jesmo.“ Sheldon nas proučava svojim sretnim, robotskim očima. „Igra je
toliko jednostavna da je skoro ni ne treba objašnjavati. Ali evo. Kad je lopta u
vašim rukama, morate reći vaše ime i nešto što vam je srcu drago. Kad to
učinite, dodajte loptu nekome. Igra završava kad svi izgovore svoje ime i to
nešto.“
„Možete navesti bilo što“, vikne Nance. „Tjesteninu. Maštanje. Bilo
što, važno je samo da to volite. Imate li pitanja?“
Netko podigne ruku. Student završne godine, Tristan.
„Zašto ste toliko veseli? Kakve droge konzumirate i jesu li vidljive na
testovima za drogu?“
Krugom se prolomi val smijeha.
Nance iskreno odgovori na pitanje. „Ne mogu govoriti u Sheldonovo ime,
ali ja sam vesela jer je ovo vesela prigoda. Zašto? Zato što volim ujedinjavati
ljude. Štoviše, dodaj mi loptu, Sheldone.“
Baci je prema njezinim raširenim dlanovima.
„Zovem se Nance. Volim ujedinjavati ljude. Ime i nešto što volim.“
Vrati loptu Sheldonu, koji nas gleda ozareno. „Zovem se Sheldon“, kaže. „I
volim tortu od sira.“
„Vidite li koliko je jednostavno?“ Nance se smiješi toliko snažno da bi joj
se čeljust mogla raspoloviti. „Oki, doki, započnimo.“
Prvi je na redu Briarov student druge godine, Boone Woodrow.
Inače vrlo tih dečko sada pročisti grlo. „Ovaj... Zovem se Boone, ali svi me
zovu Woody.“
„Ovo je zabavnije od onog što sam očekivao“, prekine ga Sheldon,
kimnuvši prema Nance. „Slobodno podijelite svoje nadimke, dečki. Nastavi,
Woody. Što je tvoje ono nešto?“
„Ja...“ Woodrow promišlja. „Volim hokej.“
Prije nego što uspije dodati loptu nekom drugom, Nance mahne prstom.
„Ne, ne, možeš ti i bolje, Woody. Ovdje ste i sačinjavate hokejašku momčad,
tako da je ljubav prema hokeju sasvim očigledna.“
„Da, kapetan Očigledni“, našali se Tim Coffey.

134
 Knjige.Club Books

Woodrow zakoluta očima. „Dobro. Volim i bejzbol. Na proljeće igram za

Briar.“ Pogleda u pastelne robote kako bi potvrdili da je položio.
„Izvrsno“, kaže Sheldon. „Ostali - nema više navođenja sportova.“
„Ma jebi se, Woody“, progunđa Trager. „Uzeo si jedini sportski odgovor.“
„Pokušajmo malo proširiti vidike“, savjetuje Sheldon. „Zavirite malo
dublje u sebe.“
„Dobro, Woody“, zacvrkuće Nance. „Lopta hop!“
Trebalo bi je uhititi zbog te rečenice.
Woodrow doda lopticu Austinu Popeu.
„Zovem se Austin.“ Brucoš kratko promisli. „Volim videoigre.“ Doda loptu
Patricku Armstrongu.
„Da. Ja sam Patrick ili Mali iz Kansasa. Volim pse.“ Baci lopticu Shaneu.
„Shane Lindley. Volim golf i baš me briga što ste rekli da više ne
smijemo navoditi sportove. Jer volim igrati golf.“ Doda je Beckettu.
„Beckett Dunne. Volim seks.“
Začuje se val prigušenog smijeha.
Iz nekog razloga njegov odgovor na mene djeluje upravo suprotno.
Odjednom se sjetim Beckettova jezika u Giginim ustima i stegne mi se
srce. Nisam ljubomoran, dovraga.
Nisam ljubomoran. Ljubomora bi značila da mi je toliko stalo do nečega
da to želim samo za sebe, a to nije u mojoj domeni.
„Budući da ste strastveni američki hokejaši, vjerojatno svi volite seks“,
kaže Sheldon ljubazno. „Odaberi nešto drugo.“
Beckett napući usne. „Dobro. Zanima me putovanje kroz vrijeme.“
Nance pljesne. „Vrlo zanimljivo! Želim čuti više o tome. A vi?“
Will Larsen znatiželjno pogleda Becketta. „Voliš razgovarati o tome?
Iznositi teorije?“
„Sve. Raspravljati, istraživati teorije, gledati filmove. I fikciju i
dokumentarne...“
„Ne postoje dokumentarci o putovanju kroz vrijeme jer ono nije stvarno“,
progunđa Shane ogorčeno. „Koliko puta ti to moram reći?“
„Uglavnom“, kaže Beckett, ignorirajući Shanea. „Eto, to volim. Putovanje
kroz vrijeme.“
Baci lopticu prema Willu.
„Will Larsen. I mene zanima putovanje kroz vrijeme. Ali i znanstveno
fantastični filmovi.“ Doda loptu Caseu.
„Case Colson“, kaže naš sukapetan. „Volim kampirati.“

135
 Knjige.Club Books

Već znam da će dodati loptu meni. Colson je čak baci pomalo nasilno, tako
da mi udari od dlan.
„Luke Ryder“, promrmljam. „Volim povijesne dokumentarce. O Drugom
svjetskom ratu i slično.“
„Manijak“, kaže Trager.
Zakolutam očima.
I tako se to mučenje nastavi dok svi ne izgovore svoje ime i budalaštine
koje ih zanimaju. Zatim Nance pljesne i izjavi: „Bilo je izvrsno!“
Sheldon gorljivo kima, pokazujući da se slaže. „Sljedeća se vježba zove...“
„Neka me netko ubije“, dovrši Trager, na što se nekoliko dečki nasmije.
No malo smijeha nije dovoljno. Zbilja ne znam hoće li ova ekipa ikada
postati složna. Kako kad jedan kapetan upada u kuću drugog kapetana i
od vlaci svoju bivšu, curu jer se usudila družiti s nama? Colson nas i dalje
smatra neprijateljima i mislim da će tako biti zauvijek.
Stoga vjerojatno ne bih trebao spomenuti da se sutra navečer opet
nalazim s njegovom bivšom.

136
 Knjige.Club Books

Transkript emisije Kraljevi hokeja

Izvorni datum prikazivanja: 23. rujna

© Mreža za prijenos sportskih sadržaja

GARRETT GRAHAM: Dosta o profesionalcima. Naša producentica Zara

prikupila je vrlo zanimljive činjenice o nadolazećoj sezoni muškog
sveučilišnog hokeja. Ove godine imamo deset popisa na kojima je osam ili
više brucoša. A titula za ekipu s najviše brucoša odlazi sveučilištu St.
Anthony, koje je za dlaku nadmašilo Minnesotu. Trebalo bi biti zanimljivo
gledati te silne brucoše na ledu kad sezona službeno počne.
JAKE CONNELLY: A u prvoj je diviziji ove godine preko sto osamdeset
igrača koji su izbor NHL drafta. To je nevjerojatno.
GRAHAM: No prije nego što počnemo detaljnije govoriti o ovome - slijedi
kratka reklama našeg novog sponzora, TRN-a. Provjerite TRN-ov novi
jesenski program, uključujući Blagoslov, emisiju o spojevima u kojoj očevi
donose odluke. To obojica podržavamo, zar ne, Connelly?
CONNELLY: Naravno, G.
GRAHAM: Gledajte samo najbolje reality emisije naTRN-u. TRN. Stvarni
život. Cijelo vrijeme.

137
 Knjige.Club Books

19. POGLAVLJE
GIGI

Beckett je ženskar

Semestar traje tek dva tjedna, a već imam gomilu fakultetskih obaveza,
pa mi je teško zapamtiti što sve imam u rasporedu nakon predavanja. Ryder
i ja uspijemo rezervirati termin u Munsenu za privatni trening u utorak u
osamnaest sati kad je klizalište i dalje otvoreno za javnost.
I nepodnošljiv je čim dođemo na led. Rekla bih da je jednostavno svoj, no
bezobrazniji je nego inače. Ali što se tiče hokeja, daje mi upravo ono što želim.
Vrši pritisak, prisiljava me da poboljšavam svoju igru. Ali spoj neprestanog
provociranja i pretjeranog unošenja u moj osobni prostor naposljetku me
izludi.
„Bože, kako si bahat! Daj prestani stalno komentirati!“
Oči mu zasjaje. „Možda i hoću ako me uspješno pređeš.“
„Aha, izvrsna trenerska taktika. Veći sam od tebe i prestat ću se ponašati
kao kreten ako odjednom narasteš trideset centimetara i nabiješ pedeset
kila mišića.“
Na to mi se nasmiješi.
„Smješkaš se?“ optužim ga.
I odjednom više nisam živčana. Svaki put kad izazovem normalnu ljudsku
reakciju umjesto onog mrzovoljnog pogleda, želim uživati u tom kratko
trajnom užitku.
„Ne.“ Zuri u mene.
„Smješkao si mi se.“
„Umislila si to.“
Ryder otkliže po bocu vode, no čujem da se nasmijao.
„Smiješ se!“ viknem oduševljeno, klizeći do njega. „Reći ću svima.“
„Slobodno. Nitko ti neće povjerovati.“
„Postavila sam gomilu skrivenih kamera.“
„Ma da?“ Izgleda zainteresirano. „Dakle, svi će vidjeti kako preklinješ
neprijatelja da ti pomogne?“
„Ne preklinjem te. Imamo dogovor.“

138
 Knjige.Club Books

Ryder otvori bocu vode. „A kad planiraš ispuniti svoj dio dogovora?“
„Već jesam, pametnjakoviću. Spomenem te skoro svaki put kad tata
nazove. A ovaj vikend idem doma, tako da ću te hvaliti još više.“
„I bolje ti je.“
„Možda ga vidim i na FaceTimeu prije vikenda. Da mu ushićeno govorim
o svom dobrom prijatelju Ryderu. I da mu kažem kako smo zajedno slušali
Dana Grebbsa...“
„Nemoj mi kvariti ugled.“
„Moj tata voli Obzore“, kažem zamamno.
Ryder oklijeva.
Huknem. „Čovječe, zbilja bi se pretvarao da voliš meditacijsku glazbu
samo zato da mu se svidiš! Varalice. Neću podržavati varalicu.“
Na to se opet glasno nasmije.
„O, moj Bože, nasmijao si se dvaput u manje od pet minuta.“
Ryder primakne bocu ustima. Moje izdajničke oči dive se njegovom
snažnom vratu koji se pomiče dok ispija vodu.
Znam da nemam pravo postaviti mu ovo pitanje, ali prevlada moja glupa
znatiželja. „Čujem da se viđaš sa susjedom.“
Polako spusti bocu i obriše kut usana. „Ne viđam se ni s kime.“
„Ma da?“ Podignem obrvu. „Zašto onda Carma ostavlja nakit u tvojoj
sobi?“
Lice mu se smrkne od frustracije. „Mislim da mi je to slagala. Moja soba je
u osnovi veliki, prazni prostor - da je ogrlica bila ondje, primijetio bih
je.“ Slegne ramenima. „Jednom smo se spetljali i rekao sam joj da je to to.
Mislim da joj je to samo bila izlika da me opet vidi.“
„Opa. Bome si umišljen.“
„Molim?“
„Zbilja misliš da je bila toliko očajna zbog tebe da ti se ušuljala u sobu,
podmetnula ogrlicu i pretvarala se da je traži? A što bi bilo da si otišao gore
s njom tražiti je?“
„Vjerujem da bi našla neki način. Izvukla bi je iz džepa dok ne gledam i
onda je nekim čudom pronašla ispod kreveta ili tako nešto.“
„Ili je - pazi sad ovo - možda stvarno pala i završila ispod tvog kreveta.“
„Kažem ti da bih primijetio.“
„Ako ti tako kažeš.“ Zakolutam očima. „Super mi je to što se smatraš toliko
dobrim u seksu da bi žena učinila sve to samo radi tvog penisa.“
„Pa i jesam toliko dobar.“
Kaže to mrtav ozbiljan.

139
 Knjige.Club Books

Puls mi se ubrza. Zbog nečega mi je vrlo, vrlo seksi. Ne čudi me što se

Carma vratila.
Odložim svoju bocu vode i pretvaram se da mi srce kuca normalnim, a ne
ubojitim tempom.
„Nova vježba?“ Vratim se na središte klizališta, a hladnoća u zraku
rashladi moje odjednom vruće obraze.
„Beckett je ženskar.“
Zastanem zbog njegova iznenadna komentara.
Okrenem se prema njemu. „Molim?“
„Samo mislim da bi trebala to znati.“ Ryder odsutno povlači palicu po ledu
dok kliže prema meni. „Nije tip koji se može zadovoljiti jednom ženom, a
nekako mi se čini da si ti cura za veze.“
Izazovno podignem bradu. „Tko kaže? Možda volim usputni seks i
mijenjanje partnera.“
„Voliš li?“
Nakon kratke pauze frustrirano zastenjem i kažem: „Ne.“
Nastavlja me procjenjivati te se nakratko izgubim u njegovim očima. Ne
mogu protumačiti što mi govore. Ne odaju skoro ništa, no zaklela bih se da
u tim tamnoplavim tajnama ipak vidim nešto. Ne baš strast, ali...
Ryder trepne i pogne glavu prije nego što uspijem riješiti misterij.
Smjestim se u krugu za buli. Ryder dokliže na položaj ispred mene, držeći
pak. I dalje me promatra.
„Dobro, dosta čavrljanja. Spusti pak, kujo.“
Ryder frkne. „Nazvala si me kujom?“
„Da, vježbam vrijeđanje.“ Zastanem. „Samo malo. Upravo sam shvatila da
to ne mogu raditi tijekom utakmice. Nikad ne bih neku curu nazvala kujom,
čak i ako mislim da ona to jest. Uvredljivo je.“
„A mene možeš vrijeđati?“
„Da, i to s tolikom lakoćom da je zabrinjavajuće.“
Nevoljki smiješak nazire mu se na usnama.
Rukavicom pokažem prema njemu. „Učini to. Pokaži osmijeh. Znam da
želiš.“
„Neću ispustiti pak dok ne zašutiš“, provocira me, a onda ga ipak
neočekivano ispusti.
„Hej!“ prigovorim.
Jedva pomaknem palicu, a on već juri od mene. Krenem za njim, zarobivši
ga iza gola kao što bih i trebala. Uskoro oboje ubrzano dišemo dok se borim

140
 Knjige.Club Books

s njim za pak u skučenom, uskom prostoru. Ovo mi je napornije od svih

vježbi. Kad se uspijem izvući odande, znojim se i hvatam zrak.
„Dobar rad nogu“, kaže mi. „I rad bokova.“
„Rad bokova.“
„Da, onda kad si okrenula.“
„Opa. Kompliment.“
„Opet?“
Kimnem.
Kad poslije na pauzi ispijamo vodu, Ryder je živahniji nego inače dok
raspravljamo o tome kako omesti obrambene igrače i vratara.
„Znaš, braniči sad moraju donijeti odluku. Kada i kako da te namame van.
Tvoj je cilj privući ih na jednu stranu gola, pokušati stvoriti prostor
za postizanje pogotka. Moraju se toliko usredotočiti na tebe da nemaju
vremena obratiti pozornost na tvoju suigračicu. Prekasno je - zabila je gol.“
„Puno bolje igram kad nisam iza gola“, priznam.
„To vrijedi za sve. Svi volimo imati prostora da se pouzdamo u svoju
brzinu i preciznost umjesto na mišiće i trikove.“
Nevoljko ga pohvalim. „Dobar si trener.“
Slegne ramenima.
„Ozbiljno. Kad bi iduće ljeto trenirao djecu u tatinom kampu, bio bi im
vrlo koristan. I da, nastavit ću govoriti to tati.“
„Hvala.“ Glas mu je hrapav.
Ostanemo još deset minuta i završimo. Bliže se prve utakmice ove sezone,
pa ne želimo pretjerivati. Nastupi ugodna tišina dok se vučemo gumenom
stazom prema svlačionicama.
„Ne planiram se udati za tvog prijatelja“, kažem odjednom.
Pogleda me krajičkom oka. „Nisam ni mislio da planiraš.“
„Rekao si mi da nije g. Monogamni, što je očigledno znak da si se zabrinuo
za mene.“
„Nisam se nimalo zabrinuo.“
„Onda si ljubomoran?“ zadirkujem ga.
Oči mu se suze. „Nisam ljubomoran.“
„Uglavnom, svakako nisam planirala izlaziti s njim. Bila sam pod stresom
i htjela sam... malo opuštanja bez odjeće.“
Ryder opet pogleda prema meni. Čini mi se da mu je ovo zabavno slušati
Najveći je problem njegove šutljivosti to što brbljam i kad ne bih trebala.
„Nedostaje mi redoviti seks. Bila sam u vezi skoro dvije godine i naviknula
sam se imati nekoga, znaš? Lijepo je kad ti netko pomaže da se riješiš stresa

141
 Knjige.Club Books

i zadovoljiš svoje potrebe. Ne moraš stalno tražiti novog, očijukati, razmišljati

privlačiš li ga, brinuti se o spolno prenosivim bolestima. Možeš ga samo
nazvati i reći mu da ga želiš poševiti, znajući da će vrlo rado doći.“
Ryder ne miče zamišljeni pogled s mojeg lica.
Progutam knedl. Grlo mi je odjednom suho. „Što je?“
Slegne ramenima. „Ništa.“
„Izgledaš kao da želiš nešto reći“, navaljujem.
Opet slegne ramenima.
Budući da i dalje šuti, uzdahnem. „Uglavnom. Počinjem osjećati pritisak.
Uskoro slijedi prva utakmica i morala sam se nekako opustiti.“
Nasmiješim mu se. „A on ima australski naglasak.“
„Curama se to sviđa“, kaže Ryder bezizražajno.
„Ali vjerojatno je dobro što si nas prekinuo jer bi inače to bilo
iskorištavanje s moje strane. I da, da, znam da bi on rado bio iskorišten. Ali
ne želim iskorištavati dečke za seks.“ Ubodem ga prstom u bok. „Usput, nema
na čemu.“
„O čemu govoriš?“
„O ovom ženskom čavrljanju. Očito je da te iznimno zanimaju razgovori o
osjećajima i vezama. Dajem ti ono za čime žudiš. Nema na čemu.“
Ryder stisne usnice i čini mi se da pokušava suzdržati smijeh.
Svatko ode u svoju svlačionicu, a petnaest minuta poslije nađemo se vani
na parkiralištu i sjednemo u svoje aute. Sviđa mi se to što uvijek pričeka
da krenem prva, a onda ide za mnom. Začuđujuće džentlmenski potez.
Poslije večeram s Myjom u blagovaonici, a zatim Diana dođe na večer
igara. Tu smo tradiciju pokrenule kad smo na prvoj godini živjele
zajedno. Jednom tjedno izaberemo neku igru, najčešće Scrabble, i otvorimo
bocu vina. Mya i Diana se zatim neprestano svađaju jer su poput mačke i psa.
Katkad mislim da je dobro što se Diana odselila. Vjerojatno bi se međusobno
poubijale kad bi morale još tri godine dijeliti stambeni prostor.
„I tako... poševila sam Percivala“, obznani Diana dok trese baršunastu
vrećicu pločica sa slovima.
Mya se zagrcne vinom. „Samo malo. Tvoj novi dragi zove se Percival?“
Okrene glavu prema meni. „Jesi li ti znala za to?“
„Nažalost.“
Diana nasumično odabere sedam pločica, a onda doda vrećicu Myji.
„Zbilja je šteta“, kaže potišteno. „Ali sviđa mi se pa se pretvaram da ima
neko seksi ime.“
„Recimo Thunder“, kaže Mya. „Ili Blaze.“
„Rekla sam seksi, a ne gladijatorsko.“
142
 Knjige.Club Books

Smijem se dok slažem pločice na držač. Prva riječ koja mi padne na pamet
je KIT.
Samo malo. Imam i slovo A.
KITA.
Eto. Dokaz da ne razmišljam o seksu.
Mya započne igru riječju CIKLA.
„Kakav je bio seks?“ pita Dianu. „Ne mogu ni zamisliti kako se netko tko
se zove Percival snalazi u krevetu.“
„Dosta žestok“, prizna Diana. „Često me držao za lice.“
„Držao te za lice?“ ponovim, smješkajući se.
„Da. Ne agresivno. Stalno mi je dirao obraze i gledao me duboko u oči, pa
sam se okretala i namještala za pseću pozu da prekinem kontakt očima.
No onda bi me opet okrenuo da zaljubljeno bulji u mene.“
Pokušavam suzdržati smijeh. „To je valjda... romantično?“
„Da, za godišnjicu veze. A ne za prvi put. Trebalo bi biti zabavno, divlje i
strastveno. Ne toliko emotivno.“
„Moram reći da se slažem.“ Mya je šokirana vlastitim priznanjem. „Kako
je to moguće? Nikad se ne slažemo.“
Diana se nasmije i prebaci platinasto plavu kosu preko ramena. „Očito je
na vrbi rodilo grožđe“, složi se.
Znam da to govore dobronamjerno. Vole jedna drugu. Mislim. Ako ne
vole, onda vrlo dobro skrivaju međusobnu mržnju da me zaštite.
Čini se da se zbilja događa nešto vrlo čudno jer dok smišljam gdje ubaciti
riječ KITA, mobitel mi zazuji.
Zove me Ryder.
Srce mi poskoči. Zašto me zove?
„Samo malo“, kažem prijateljicama, posegnuvši za mobitelom. Prihvatim
poziv, a glas mi je nepovjerljiv. „Halo?“
Ne pozdravi me niti izgovori neku normalnu rečenicu.
Grubim glasom izgovori dvije neobjašnjive riječi.
„Iskoristi mene.“

143
 Knjige.Club Books

20. POGLAVLJE
GIGI

Želim to od tebe

Držeći mobitel na uhu, naboram čelo u pokušaju da protumačim liderove

riječi. „Molim?“
„Iskoristi me za seks“, pojasni.
Glasno se nakašljem. Gušim se od zraka jer sam pogriješila udahnuvši baš
kad je to izgovorio.
Iskoristi me za seks.
To je šala.
Šali se, zar ne?
Opet glasno zakašljem, čime privučena Dianinu pozornost. „Jesi li dobro?
Tko te zove?“
„Da, dobro sam“, kažem, prekrivši zvučnik na mobitelu. „Disanje je katkad
zbunjujuće.“
„Zašto se ponašaš tako čudno?“ uzdahne, a Mya se nasmije.
„Moram obaviti ovaj razgovor, odmah se vraćam.“
Prije nego što stignu postaviti još pitanja, ustanem i pobjegnem u svoju
sobu. Kad čvrsto zatvorim vrata, opet se usredotočim na poziv.
„Jesi li me zbilja pitao da te iskoristim za seks?“ izustim. Srce mi udara od
rebra, a dlanovi mi se znoje.
„Rekla si da si htjela iskoristiti Becketta za seks. Nudim ti drugu
mogućnost.“
Kao i uvijek, njegov duboki glas zvuči pomalo podrugljivo.
A ipak znam da je trenutačno ozbiljan. Čisto sumnjam da Ryder ničim
izazvan zove cure i daje im lažne ponude za seks.
Ovo se stvarno događa.
„Pa... ne funkcionira to tako“, napokon uspijem izgovoriti. „To što sam se
prošli vikend htjela poševiti, ne znači da ću se jebati s bilo kime. Beckett i ja
spontano smo osjetili privlačnost. Nisam došla na tulum s ciljem da se seksam
s njim.“
„Dakle, više ne trebaš nekog da ti zadovolji potrebe?“
144
 Knjige.Club Books

„Nisam to rekla.“
„Dakle, i dalje trebaš malo opuštanja bez odjeće.“ Hrapavo se nasmije te
ponovi moj budalasti komentar.
„Hoću reći, samo zato što trebam...“
„Poševiti se“, nadoda.
Obrazi mi zamalo buknu. Sjednem na rub kreveta dok mi srce divljački i
mahnito udara.
„...samo zato što trebam to što trebam“, dovršim, „ne znači da sam
očajna.“ Naježim se. „Ne zanima me seks iz sažaljenja.“
Promukli smijeh zagolica mi uho. „Gisele. Daj.“
„Što je?“ Progutam slinu. Grlo mi je stegnuto.
„Misliš da ti nudim seks iz sažaljenja?“
„Zar ne nudiš?“
„Ne.“ Zastane. „I ja trebam ono što trebam.“ Opet zastane. „I želim to od
tebe.“
Pica mi se stisne.
Snažno.
Njegova iskrenost potakne sirovu požudu koja mi poteče venama.
Koljena mi klecaju, a čak ni ne stojim, zaboga.
Opet progutam slinu. „Ozbiljan si, zar ne?“
„Da.“
„Želiš da spavamo zajedno.“
„Ne da spavamo, nego da se jebemo.“
Svaki djelić mojeg tijela plamti i napinje se.
Dugo nisam osjećala ovako snažnu želju. Možda i nikad. S Caseom nisam.
A zasigurno ni s Beckettom prošlog vikenda.
„Rekla si da se želiš opustiti. Da želiš nekoga tko će ti pomoći da se
oslobodiš stresa. Taj netko sam ja. Već smo sklopili jedan izvrstan dogovor“,
istakne. „Zašto ga ne bismo malo zapaprili?“
„Ja...“ Mozak će mi eksplodirati. Želim se samo nasmijati, reći mu da je
ideja vrlo primamljiva, ali da vjerojatno nije pametna. No ne mogu to
izgovoriti. Umjesto toga kažem nešto vrlo glupo.
„Nisam sigurna ni privlačiš li me.“
A onda zamalo prasnem u histerični smijeh jer ne mogu vjerovati što
govorim, dovraga. Netko mi je ukrao glas i koristi se njime za
izgovaranje gluposti.
Naravno da me privlači.
Ryder nakratko zašuti. Zatim kaže: „Dobro. Pričekaj.“
145
 Knjige.Club Books

Opet nastupi tišina; čujem samo neko šuškanje i jasno škljocanje kamere.
Kad mi mobitel zazuji zbog dolaska nove poruke, zastane mi dah.
Očekujem fotografiju kurca.
No dobijem nešto bolje.
Njegova gola prsa, nevjerojatno široka i puno mišićavija nego što bih
očekivala. Kao stijena je. Ima trbušnjaka u izobilju. Donji dio trenirke visi
s njega te ga dodatno spušta palcem kako bi me namamio svojim kosim
mišićima. Primijetim nepravilni bijeli ožiljak na njegovom boku, dugačak
otprilike tri centimetra, i pitam se kako ga je zadobio. Zapitam se kakav bi
osjećaj bio zariti nokte u tu uzdignutu, naboranu kožu. I na što bih naletjela
kad bih mu zavukla ruku u gaće.
Usta mi se navlaže. Što duže gledam fotografiju, to sam vlažnija. Posvuda.
„Dakle?“
Naznaka osmijeha u njegovu glasu govori mi da dobro zna da sam ostala
bez teksta.
„Ništa od kurca?“ kažem, glumeći ravnodušnost.
„Nikad ga nisam uslikao.“
„Lažeš.“
„Nikad“, ustraje.
„Zašto ne?“ Iskreno me zanima. Mislim da još nisam upoznala dečka
mojih godina koji nije nekome poslao sliku svog penisa. Najčešće nepoželjnu.
„Zašto bih morao?“ Zvuči kao da ga zamara moje pitanje. No onda mu glas
postane promukao. „Radije bih uživo vidio curinu reakciju.“
„Zašto? Je li toliko nevjerojatan?“
„Prihvati moju ponudu i saznat ćeš.“
Dlanom trljam svoje užareno lice. „Slušaj. Prinče. Zgodan si“, priznam.
„Znaš da jesi. Ali gola prsa ne govore mi ima li među nama privlačnosti,
samo da si ugodan za oko.“
„Želiš reći da među nama nema privlačnosti.“
Grlo mi se osuši zbog njegova tiha smiješka.
„Ne znam. Možda nema. Nismo se ni poljubili.“ Ne znam zašto se ovako
žustro opirem.
Zapravo, znam zašto.
Jer jednom kad se upustim u ovo, nema povratka.
A to me... plaši.
„Neću pristati na seks s nekim s kim se nisam poljubila“, kažem jer mi
Ryder nije odgovorio.
„Dobro. Kako želiš.“
146
 Knjige.Club Books

Zatim prekine poziv i ostavi me u nevjerici.

Je li mi zbilja poklopio?
Zurim u mobitel, na kojem je sad prikazan zaključan ekran. Da, poklopio
mi je.
Osim ako se možda signal izgubio? Čekam cijelu minutu da me opet
nazove. Ali ne učini to.
Zbunjeno uđem u dnevnu sobu, gdje zateknem Dianu i Myju kako
raspravljaju o tome je li Afera ili brak obično smeće ili remek-djelo.
Naravno, Diana zagovara ovo drugo.
„Možeš gledati zgodne mlade ljude kako se seksaju ispred kamera,
pretvarajući se da su došli u emisiju zbog ljubavi. A svakog se tjedna pojavi
nova osoba koja razdvoji neki par protivno njihovoj volji i onda se novi par
ševi ispred kamera i pretvara da im je stalo do spojeva. Zbilja tvrdiš da to
nije najbolja emisija u povijesti?“
„Obično smeće koje vrijeđa inteligenciju. Ne možeš me uvjeriti u
suprotno, dušo.“
Diana se naceri kad vidi da sam se vratila. „Što je, više ti nisu zanimljive
večeri igara?“
„Tko te zvao?“ pita Mya znatiželjno.
„Luke Ryder.“
„Oooh, neprijatelj“, kaže Diana. „Što je htio?“
Želim im prepričati cijeli razgovor, riječ po riječ. Ali ni meni samoj nije
jasno što se točno dogodilo, pa kako da onda objasnim prijateljicama?
„Ma dogovaramo raspored treninga“, slažem i opet sjednem na kauč.
Posegnem za svojim pločicama sa slovima.
„I dalje to radite?“ Sad kad zna da je riječ o hokeju, Diana više nije tako
zainteresirana.
„Da. Učim puno od njega.“
Nastavimo igru, ali misli su mi negdje dalje. Čak i nakon petnaest minuta
i dalje promišljam o onome što se dogodilo.
Kakva drskost! Prvo mi ponudi seks, a onda kad odlučim promislili,
hladnokrvno me odbije.
Tko normalan to radi?
„Ciklar nije riječ!“ vrisne Mya ljutito kad Diana pokuša nadodati slovo R.
„Naravno da jest.“
„Iskoristi je u rečenici, jebote.“
„Ciklar nije dobro uzgojio ciklu.“
„G, podrži me“, zamoli me Mya.

147
 Knjige.Club Books

Podignem pogled. „Ulažem veto na ciklara.“

„Izdajice“, požali se Diana.
Baš kad poželim nadodati novu riječ, opet mi zazuji mobitel. Ovaj pul
zbog poruke.
RYDER: Dolje sam.
Srce mi zastane. Jednostavno prestane kucati.
Preplave me trnci. Ne znam je li to zbog adrenalina ili iščekivanja, ali kad
naglo ustanem, slabo mi je i zavrti mi se u glavi.
Moje prijateljice zapanjeno pogledaju gore.
„Moram otići dolje“, izustim.
Obje zure u mene.
„Ovaj... Naručila sam hranu.“
Mlataram mobitelom kao da im pokazujem obavijest aplikacije za do
stavu hrane te namjerno držim ekran podalje od njihovih očiju. Ne znam
što ću im reći kad se vratim bez hrane. Ali znam da ne razmišljam dobro
pod pritiskom. Barem izvan klizališta.
„Pa večerale smo prije dva sata“, kaže Mya zbunjeno, ali već obuvam
tenisice i odlazim prema vratima.
Kad dođem u malo predvorje, pozdravim ženu za recepcijom čiji je
sumnjičavi pogled usredotočen na vertikalno prozorsko staklo pokraj vrata.
Iza prozora je Ryder.
„U redu je“, uvjeravam je. „Poznajem ga.“
No ne krivim je što joj je sumnjiv dvometraš s crnom kapuljačom koji
vreba ispred studentskog doma.
Vani je hladnije nego što očekujem. Ipak, uskoro će listopad. Uskoro će se
vremenski uvjeti u potpunosti promijeniti i neće biti moguće ići van u
hlačama za jogu i predimenzioniranoj majici kratkih rukava. Tada ću žaliti
za ovom jedva osjetnom hladnoćom od koje mi se stežu bradavice.
A možda je Ryder krivac za to.
„Zašto si došao?“ progunđam, odvukavši ga od vrata.
Pomaknemo se na rub staze te Ryder tutne ruke u prednje džepove svoje
sportske majice i spusti napola zatvorene oči prema meni.
„Došao sam te poljubiti.“
Usta mi se razjape. Kratko zurim u njega.
„Ti... dovezao si se ovamo da me poljubiš.“
„Da.“
„Ja... Ti...“ Bez riječi sam.

148
 Knjige.Club Books

Ryder slegne ramenima. „Ne želiš se ševiti s nekime koga nisi poljubila.
Nisi li to rekla?“
„Ja...“ Nisam dovoljno prisebna da nešto kažem.
„Dakle.“ Usredotoči te očaravajuće plave oči na moje lice. „Hoćeš li mi
dopustiti da te poljubim, Gigi?“
Puls mi se ubrza kad shvatim da me nazvao Gigi, a ne Gisele.
Nazvao me pravim imenom. Jer me trenutačno ne zadirkuje. Ne poigrava
se mnome. Iskren je.
Približi mi se, izvadivši ruke iz džepova. Njegovo krupno tijelo zadire u
moj osobni prostor, a pikantan miris obuzme moja osjetila. Udahnem, a zatim
zažalim jer uvijek miriše predobro i zbunjuje me.
„Da ili ne“, kaže tiho.
Obližem donju usnicu i pogledam ga u oči.
Zatim kažem: „Da.“
Prije nego što stignem opet promisliti, provučem prste kroz njegovu kosu
i povučem mu glavu prema dolje.
Usne nam se nježno dodirnu. Nakratko, nadražujuće. Ali toliko mi godi
osjet njegovih usana na mojima da ga moram poljubiti strastvenije.
Ryder oštro opsuje, a onda njegov jezik uđe kroz moje razdvojene usnice i
tijelom mi prostruji vrućina. Priljubim se uz njega i rukama mu obujmim vrat
da ga spustim što je više moguće. U očaju da istražim njegove usne. I njegove
su usne jednako čeznutljive, ali nisu nadmoćne. Gotovo ne mogu podnijeti
način na koji svojim jezikom dira moj. Želim još. I još dodira njegovih dlanova,
ali ne pomiče ih. Jedan drži nježno na mojem boku, drugi mu je položen na
bočnu stranu mojeg lica, a palcem mi odsutno miluje čeljust dok me ljubi kao
da ima sve vrijeme svijeta.
„Mmmm.“ Njegov promukli jecaj poškaklja mi usne, a zatim naglo po
makne dlan s mojeg boka te klizi njime do moje stražnje strane da mi
zahvati guzu i približi me k sebi tako da osjetim koliko mu je ukrućen.
Kad na to zacvilim, odmakne se i primijetim blagi osmijeh na njegovom
licu. Naravno, podrugljiv.
„Jesam li položio?“
Otežano dišem. Vrti mi se u glavi.
„Ja...“ Spustim ruke s njegovih ramena i koraknem unatrag. „Mislim da
nisam prava osoba za usputni seks.“ Čvrsto si stisnem bokove kako ga ne
bili opet zgrabila i dala mu poljubac za kojim žudim. „A ti tražiš to, zar ne?“
„Da.“
Oklijevam. Ne znam zašto jednostavno ne popustim i kažem mu da ga
želim.

149
 Knjige.Club Books

Kad se moje oklijevanje oduži, Ryder prođe prstima kroz kosu da je

izravna. Raščupala sam mu te tamne pramenove kad sam ga mahnito
dodirivala.
„Dobro.“ Naposljetku slegne ramenima i podigne obrve. „Ako se
predomisliš, znaš gdje sam.“

150
 Knjige.Club Books

21. POGLAVLJE
RYDER

Svemir nam daje odobrenje

„Luke, nemoj!“
U petak ujutro probudim se obliven hladnim znojem koji mi je natopio
majicu u kojoj sam sinoć zaspao, prilijepivši mi je uz prsa. Užasnuti glas i
dalje odjekuje mojim napola uspavanim moždanim stanicama. Protjeram ga
jer zbilja ne želim dan započinjati obavijen tamom.
Ali ispostavi se da je noćna mora predznak nečeg lošeg. Kad se okrenem
u krevetu da uzmem mobitel, ugledam propušteni poziv iz Phoenixa i
obavijest o glasovnoj poruci.
Dovraga.
Sjednem i upišem šifru.
„Luke, ovdje Peter Greene iz odvjetničkog ureda u Maricopi. Zvao sam te
prije nekoliko tjedana, a moji kolege poslali su ti e-poruku, iako nisam
siguran imamo li točnu adresu; ova koju imamo dosta je stara. Znam da je za
tebe ovo osjetljiva tema, ali moramo razgovarati o saslušanju i...“
„Izbrisali ste glasovnu poruku.“
Bacim mobitel na madrac i uputim se hodnikom do kupaonice da se
istuširam. Danas planiram započeti trening u osam sati umjesto u
sedam. Predavanja su službeno počela, tako da ne bih trebao pretjerivati s
dodatnim treninzima.
Hokejaši ovaj semestar imaju predavanja samo poslijepodne jer ujutro
treniramo. Beckett će se povesti sa mnom do kampusa, a Shane kaže da će
ići svojim autom. Mi otiđemo dok on stoji u kuhinji za blenderom i priprema
si proteinski napitak.
Beckett mi u vožnji prepričava neki film koji je jučer pogledao, ali slušam
ga samo napola. Um mi zaokuplja isto ono što me izjeda već tri dana.
Gigi Graham.
Prošla su tri dana od našeg poljupca.
Ili bolje rečeno, poljupca od kojeg sam se toliko napalio da sam se jedva
vozio doma jer penis samo što mi nije iskočio iz gaća i udario od volan.
Iskreno, mislio sam da će me dosad nazvati.
151
 Knjige.Club Books

I ne bih trebao biti ovako razočaran što nije.

Bliži se naša prva utakmica pa su treninzi iznimno važni. Jensen nas baš
izmori jutros. Poslije se okupimo u prostoriji za medijske sadržaje i
gledamo snimku utakmice Northeasterna. Oni su nam prvi protivnik ove
sezone.
Dok čekamo da dođe pomoćni trener Peretti i dalje promišljam o Giginoj
šutnji i očitoj odluci da se pretvara kako nam to nije bio najseksi poljubac u
životu.
Nisam očekivao takvu strast. Toliko smo napalili jedno drugo da smo
skoro izgorjeli od požude.
Pokušavam izbaciti poljubac iz misli dok moji suigrači nešto lupetaju.
Bivši igrači iz Eastwooda po običaju su zauzeli većinu drugog reda, a oni
koji od prije igraju za Briar sjede u prvom redu.
„Samo kažem, ne možeš dokazati da crvotočine ne postoje“, raspravlja se
Beckett, čak i dok se dopisuje s nekom curom. Kad je riječ o putovanju
kroz vrijeme i seksu, super mu ide obavljanje više zadataka istovremeno.
„A ti ne možeš dokazati da postoje“, kaže Nazzy ogorčeno.
„Naz, stari. Ne vrijedi ti se prepirati“, savjetuje ga Shane. I on se dopisuje.
Sinoć je na zabavi bratstva upoznao još jednu navijačicu. Probija se kroz
ekipu navijačica kao da će s njima osvojiti nacionalno prvenstvo.
„Moram vas nešto pitati i želim da obećate da me nećete osuđivati“, kaže
Patrick nervozno.
„Ne možemo ti to obećati“, obavijesti ga Rand.
„Onda ništa.“
Rand se zahihoće. „Aha. Kao da se sad možeš izvući.“
„Rekao sam da ništa od toga.“ Patrick tvrdoglavo odmahne glavom.
„Kapetane?“ potiče me netko.
„Sukapetane“ začuje se Tragerov podrugljivi glas iz prednjeg reda, ali svi
ga ignoriramo.
„Pitaj“, promrmljam Malom iz Kansasa.
„Dakle, crvotočine.“ Oklijeva, ogledajući se. „Ima li u njima crvi?“
Dočeka ga mrtva tišina. Čak se i Will Larsen okrene i zuri u Patricka.
„Teoretskih crvi?“ ispravi se Patrick. Izgleda sasvim izgubljeno. „Jesam li
dobro rekao?“
Shane mu se smiluje. „U redu je. Vrlo si zgodan.“
Patrick shvati da je to uvreda tek kad se Shane vrati dopisivanju s
navijačicom.
„Čekaj. Jebi se“, zareži Patrick.

152
 Knjige.Club Books

„Nema crvi“, kaže Beckett šokantno pristojno. „Crvotočine su u osnovi

okrivljena područja u svemiru koja povezuju dvije udaljene točke...“
Opet se isključim. Dovoljno mi je što doma moram slušati o tome. Neću
dopustiti Beckettu Dunneu da mi i u kampusu uništava život.
Sat vremena poslije pušteni smo doma i prelazim preko travnjaka prema
staroj zgradi prekrivenoj bršljanom u kojoj se danas održavaju sva moja
predavanja.
Prošla su tek dva tjedna, no brzo sam shvatio da je Briar u akademskom
smislu puno zahtjevniji od Eastwooda. Studiram poslovnu administraciju
i povijest i iz oba područja već imam gomilu posla. Idući tjedan moram
predati dva eseja, a tjedan nakon toga još dva. Nečovječno, jebote. Valjda je
to tako u Ivy Leagueu.
Izlazim s posljednjeg predavanja kad mi se Gigino ime pojavi na ekranu.
Puls mi se ubrza.
GISELE: Znam da sam trebala pitati ranije, ali želiš li možda da večeras
održimo trening u Munsenu?
Vjerojatno nema nikakve skrivene poruke i zbilja želi trenirati. No po
načinu na koji mi se digne kurac i stisnu guzovi reklo bi se da mi je
poslala fotografiju svoje pice uz opis izjebi me.
Pišem odgovor dok hodam do parkirališta.
JA: Može.
GISELE: 21.15?
JA: Vidimo se.

Svemir nam daje odobrenje da se poševimo.

To bude potvrđeno kad Gigi i ja dođemo na klizalište i shvatimo da ženske
svlačionice nisu u upotrebi. Na bijelom papiru zalijepljenom na vrata piše da
je poplavljena.
Blagi miris kanalizacije dopre mi do nosnica dok čitamo natpis.
Gigi slegne ramenima i krene prema muškoj svlačionici, držeći ključeve
koji su joj povjereni. Nisam je prestao odmjeravati otkad smo došli ovamo.
Crne hlače za jogu prianjaju joj se uz oblikovane noge i naglašavaju joj
dupe. Dupe koje sam prije nekoliko noći stiskao. I dalje se sjećam koliko je
dobio bilo osjetiti je u dlanovima, a prsti mi žude za tim da je opet dotaknu.
„Kakav ti je bio tjedan?“ pita me ležerno.

153
 Knjige.Club Books

Trudim se ne podići obrvu. Aha, pravimo se da je sve normalno.

Ignoriramo činjenicu da mi je prije neku večer halapljivo uvalila jezik. Super.
„Dobar. Tebi?“
„Naporan“, prizna. „Svake godine zaboravim koliko je teško uskladili
predavanja i treninge.“
„Što studiraš?“
„Sportsku administraciju.“ Slegne ramenima. „Mislim da bih mogla bili
dobra agentica ili upraviteljica pa sam izabrala nešto u tom stilu. A ti?“
„Poslovnu administraciju. Iako nisam siguran što ću s tom diplomom.“
Kad uđemo u prostor za presvlačenje, Gigi skine svoju traper jaknu s
ramena i baci je na klupu. Na trenutak pomislim da će se nastaviti skidati -
što moj libido u potpunosti podržava - ali onda podigne svoju torbu s
odjećom i zaputi se prema prostoru s tuševima.
„Presvući ću se ondje“, vikne preko ramena.
Kao i dosad, imamo cijelo klizalište samo za sebe i jezivo je tiho. Bez zvuka
udaranja paka od ogradu i pleksiglas, prostor ne djeluje kao prava hokejaška
arena. Snažan sudar paka i njegove mete može zatresti zidove zgrade. To mi
je najdraži zvuk na svijetu.
Večeras mi je gotovo nemoguće usredotočiti se na hokej. A mislio sam da
nema šanse da se takvo nešto dogodi. Ja sam uvijek usredotočen na hokej. U
krvi mi je.
No večeras mi krv vrije zbog nečeg drugog.
I Gigi djeluje smetena te pogriješi u nekoliko dodavanja koje bi inače
znala izvesti i u snu.
Dok se netko ne povrijedi, ne shvaćamo koliko je loša ideja trenirati
dekoncentriran.
Dok se borimo za pak, Gigi izusti bolni krik od kojeg mi se cijelo tijelo
napne. Naglo se zaustavim.
„Jesi li dobro?“ pitam je odmah.
Gigi skine rukavice, trzajući se dok okreće ručni zglob. Užasno se
zabrinem. Sranje. Ako se ozlijedila... ovo bi joj moglo sjebati cijelu sezonu.
„Dođi.“
Odvedem je do klupe i sjednemo. U jedan dlan postavim njezin ručni
zglob, a drugim dlanom ga pregledavam. Nježno prelazim prstima preko
tetiva, promatrajući njezin izraz lica.
„Boli li te ovo?“
„Ne.“ Proguta knedl. „Mislim da je dobro. Samo se malo istegnuo kad smo
bili uz zaštitne ograde.“
Pritisnem drugi dio zgloba i dalje je proučavajući. „A ovo?“
154
 Knjige.Club Books

„Ne.“
„Sigurno?“ Pod vrhom palca osjetim udaranje njezinog pulsa.
Gigi kimne, čini se da joj je laknulo. „Bol koju sam osjetila već je
splasnula.“
Opet okrene ručni zglob, ali ne pokušava ga izvući iz mojeg znatiželjnog
stiska.
„Nikad nisam slomila nijednu kost“, prizna. „Valjda imam sreće. Moj brat
je u djetinjstvu triput slomio ruku. Jesi li ti ikad išta slomio?“
„Računaju li se rebra?“
„Naravno.“
„Onda dva rebra u dva navrata. A osim toga, samo blaga uganuća. Gležanj,
ručni zglob.“ Slegnem ramenima. „Još nisam slomio ništa važno.“
„Mislim, rebra su dosta važna.“ Posegne rukom i dotakne moj prsni koš
preko znojne sportske majice.
Iako mi ne dira kožu, osjećam se kao da mi je prstima stavila pečat.
„Znaš...“ Zamišljeno utihne. Sivim očima zuri u mene.
Nelagodno mi je od njezinog pogleda. Kao da vidi nešto što ja ne vidim.
Kao da zna neku tajnu o meni koju ja još nisam dešifrirao.
Napokon dovrši rečenicu. „Zapravo nisi kreten.“
„Naravno da jesam.“
„Nisi. Glumataš. Ali stalo ti je. Samo ne želiš da drugi to znaju. Mislila sam
da si mrzovoljni svadljivac, ali taj bezobrazluk je samo paravan za
nešto.“ Usne joj se blago iskrive. „Bez brige, neću pitati za što. Znam da mi
nećeš reći.“ I dalje mi proučava lice te se opirem potrebi da spustim glavu.
Osjećam se neobično izloženo. Koža me zasvrbi.
„A sad mi reci kakvu si ti krivu predodžbu imao o meni.“
Njezin me zahtjev zapanji. Nisam tome pridavao puno pozornosti, no sad
kad bolje promislim, shvatim da sam imao neke predrasude.
„Mislio sam da si bahatija. I povlaštena“, priznam.
Kimne, kao da je to i očekivala.
„Ali skromnija si nego što sam očekivao. Rijetko se hvališ, samo kad se
šališ. Svaki put kad ti netko uputi kompliment, činiš se ugodno
iznenađena, kao da ti je to prvi kompliment u životu. I uvijek zahvališ na
komplimentu.“
Zglob joj je i dalje između mojih sklopljenih dlanova. Ne mogu si pomoći;
prstima joj milujem blijedu, osjetljivu kožu.
„Znam neke klince čiji su roditelji slavni“, kažem joj. „Mislio sam da si
poput njih. Ali nisi nimalo.“

155
 Knjige.Club Books

Gigi na trenutak zarije zube u donju usnicu. Zatim navlaži usne,

pogledavši me u oči.
„Samo da razjasnimo, ne planiraš biti sa mnom u vezi.“
„Ne.“ Nasmijem se. „Ako tražiš nekog romantičnog dečka koji će te
izvoditi na spojeve, ja nisam taj. To mi ne ide dobro.“
„A što ti ide dobro?“
Oboje znamo da je to provokativno pitanje.
Okrenem njezin dlan, a zatim namjerno prelazim palcem preko njega. Ne
promakne mi da drhti.
„U seksu“, kažem, začuvši hrapavost u svom glasu. „Jebat ću te toliko
dobro da ti danima neću izlaziti iz glave. To će ti biti najbolji seks u životu.“
Opet zagrize usnicu. Čeznutljiva iskra u njezinim zamućenim očima
zamalo me potakne da je povučem u svoje krilo i poljubim je. Ali ona je ta koja
oklijeva. Ona mora učiniti taj potez.
No ne učini ga.
Tijelo mi tiho zacvili od razočaranja kad Gigi polako ustane.
„Završimo za večeras“, predloži. „Nismo koncentrirani, a to je savršen
preduvjet za ozljede.“
Slijedim je do muške svlačionice, gdje sjednemo na klupu jedno pokraj
drugoga da izujemo klizaljke. Gigi skine svu opremu i ostane u topiću
bez rukava, sportskom grudnjaku i boksericama. Trudim se ne zuriti.
„Idem se na brzinu istuširati“, kaže, krenuvši prema vratima na suprotnoj
strani prostorije.
Ja ostanem na klupi i dišem kroz nos. Duboko, ravnomjerno. Isuse. Želim
je. Nisam to očekivao. Došlo je kao grom iz vedra neba. I nemam pojma kako
postupiti.
Začujem mlaz vode, a para uskoro počne ulaziti u svlačionicu. I ja se
moram istuširati, pa skinem odjeću za trening i tutnem je u ruksak dok
čekam da Gigi završi. Dok sklanjam ostatak opreme, začujem njezin prigušeni
glas kroz zvuk vode koja curi.
„Ryderu?“
„Da?“ viknem prema prostoriji s tuševima.
„Zaboravila sam ručnik. Možeš li mi ga donijeti?“
Penis mi je tvrđi od palice koju držim u ruci. Opet duboko udahnem te
naslonim palicu na svoju torbu.
„Da, samo malo.“
Otiđem do ormarića u kojima su čisti ručnici i uzmem dva s police. Žalim
hodam kroz zapareni zrak koji natkriva niz tuševa. Većina pare dolazi iz treće
tuš kabine.
156
 Knjige.Club Books

Srce mi udara kao ludo te zastanem ispred bijelog plastičnog zastora.

Spazim primamljiv obris njezina tijela, magloviti odsjaj oblina i zlatne kože.
Pročistim grlo da joj dam do znanja da sam ovdje, a zatim primaknem
ručnike do ruba tuš kabine. „Evo.“
Zastor zašušti.
Zatim se razmakne.
Umjesto da uzme ručnike, Gigi samo stoji preda mnom sasvim gola.
Nevjerojatna je.
Počnem ubrzano disati dok njezino golo tijelo uzrokuje kaos pred mojim
očima. Njezine prćaste grudi sa smećkasto-ružičastim bradavicama
ukrućene su i ispupčene unatoč pari. Jezik mi protrne u želji da ih poližem.
Maknem pogled s njezinih dojki da se oduprem iskušenju, ali samo se
spusti na njezino međunožje. Što me mami još više. Sasvim je gola te si
jezikom oblizujem usne onako kako bih volio lizati njezinu picu.
U očima joj vidim da me poziva.
Objesim ručnike. Zatim bez riječi uđem u tuš kabinu, navukavši zastor.
Gigi je gola, a ja sam i dalje u gaćama. Ali možda je dobro što nešto odvaja
nju i moj čeznutljivi kurac.
Dugo i strastveno odmjerava moje tijelo. Pogled joj zastane na mojim
prsima. Na mojim trbušnjacima. Na vrlo vidljivom obrisu mojeg kurca.
Oduševljenje joj zatamni pogled i proklet bio ako me ne oblije zadovoljstvo.
Želim da joj se svidi moje tijelo. Želim da se koristi njime kao osobnim
igralištem.
Oboje dugo šutimo. Voda se slijeva preko nje, kapljice se kotrljaju niz
dolinu između njezinih savršenih grudi te klize preko njezina ravna trbuha
i oblikovanih bedara.
„Ryderu“, zazove me i to mi je sasvim dovoljno.
Pridružim joj se pod vodom, sagnuvši se da je poljubim i stavim ruku
između njezinih bedara. Gigi dahne te usnama prigušim taj zvuk. Polako je
odgurujući prema zidu, prelazim zglobovima prstiju preko njezinog otvora.
Bokovi joj se pomiču, u pokušaju da se pritisnu uz moj dlan.
Nježno joj trljam klitoris, a počnem pritiskati snažnije tek kad mi zacvili
na uho. Prestanem je ljubiti i udahnem oblak pare. Kovitla se posvuda oko
nas, a kapljice joj vise s pune donje usnice dok zuri u mene očima
natkrivenim nevjerojatno dugačkim trepavicama.
„Još“, preklinje me.
„Još čega?“ Osmijeh mi zagolica usne. „Još ovoga?“
Obavijem joj picu dlanom.
Gigi zastenje.

157
 Knjige.Club Books

Dok se nabija uz moj dlan, sagnem se da je opet poljubim. Sviđa mi se

njezin okus. Način na koji se trlja od moj dlan. Podignem joj nogu na moj bok,
dodatno je otvorivši da joj mogu turnuti dva prsta. Mišići joj se zgrče oko njih
te skoro kleknem od požude.
Želim joj staviti kurac. Isuse. Bezumno je ljubeći, turam joj prste i vadim
ih, a donjim dijelom dlana trljam joj klitoris. Drugim dlanom stišćem joj dojke,
igrajući se njezinim ukrućenim bradavicama.
Kad posegne rukom prema mojem kurcu, koji se napinje uz moje mokre
gaće, prijekorno odgurnem njezin čeznutljivi dlan. Prokleto uživam u
ovome i ne želim nikakve smetnje. Svaki djelić mojeg bića usredotočen je na
zvukove koje proizvodi. Neujednačene uzdahe i tihe jecaje.
Sad zbilja ševi moje prste, oči su joj zatvorene, a prsa joj se nadimaju.
U nekoj drugoj prilici planiram provesti sate igrajući se njome,
provocirajući je, ali ona je jako blizu vrhuncu i odjednom samo želim da što
prije svrši.
„Hajde“, šapnem joj na uho, a onda joj poližem nježne tetive na vratu.
„Želim osjetiti kako mi stišćeš prste dok svršavaš.“
Gigi izusti krik prožet strašću dok čini ono što sam zatražio. Prepušta se
orgazmu. Meni.
Smješkam se dok se trza od zadovoljstva te izdiše zapareni zrak. Približi
usne mojim prsima, nježno mi grickajući kožu, na što se trznem od žudnje.
I dalje pomičem prste unutar nje, ali sada sporije. Osjetim da joj je klitoris
nateknut, a pica glatka od orgazma.
Za to mi je vrijeme toliko ukrućen da me čudi što uopće stojim. Što me
snažna erekcija u gaćama nije oborila s nogu.
„Hej, je li netko ovdje?“ odjednom se začuje zbunjeni muški glas.
Poskočimo i razdvojimo se.
„Čistač“, vikne isti glas.
Gigina se prsa uzdignu kad opet duboko udahne. „Da, oprostite, pri kraju
sam“, vikne mu. „Imam dopuštenje vlasnika zgrade da budem ovdje nakon
zatvaranja. Brzo ću izaći.“
„Aha, dobro“, kaže čistač, ali i dalje zvuči zbunjeno. „Onda ću prvo očistiti
dječje svlačionice. Oprosti na smetnji.“
I dalje mi je nadignut, ali čarolija je nestala. Izbezumljena Gigi zgrabi
ručnike koje sam objesio izvan tuš kabine, dodavši mi jedan.
„Jebote“, promrmlja tiho. „Kakva sramota.“
„Ne zna da sam ovdje s tobom, bez brige.“
Ogrnemo se ručnicima i požurimo do glavne prostorije da se odjenemo.

158
 Knjige.Club Books

Erekcija nije popustila, nimalo. Gigi mi se podrugljivo nasmiješi kad primijeti

da pokušavam navući traperice preko ukrućenog penisa.
„Gdje je zapelo, prinče?“
Uzdahnem.
Zaveže kosu u razbarušenu punđu, kratko me promotrivši. Naposljetku
progovori.
„Ovaj vikend idem doma. Krećem sutra ujutro.“ Zastane. „Vraćam se u
nedjelju poslijepodne.“
„Ni mojih cimera neće biti cijeli vikend. Idu na neki koncert u Bostonu i
Shane je rekao da se neće vratiti do nedjelje navečer. Bit ću sam u kući.“
Spusti pogled na vidljivu izbočinu ispod mojih traperica, a zatim ga vrati
gore. „Tako me pozivaš da dođem kod tebe u nedjelju?“
„Ne.“ Slegnem ramenima. „Dođi u nedjelju. Eto - tako te pozivam.“
Rub usana izvije joj se u osmijeh. „Dobro.“ Skrene pogled na moje oči.
„Doći ću.“

159
 Knjige.Club Books

22. POGLAVLJE
GIGI

Nemoj se previše vezati

„Žao mi je, Henry. To je bila samo avantura.“ Britanska voditeljica pro

motri preostale parove u kupaćim kostimima taktički raspoređene na
pletenim ležaljkama za plažu. „Vi ostali i dalje ste na putu prema vječnosti.
Laku noć.“
„Čovječe, baš je bilo napeto.“ Wyatt je zablenut. „Taj Škot samo je ušetao
u vilu i rastavio Annabeth i Henryja.“
Subota je navečer i moja obitelj okupljena je u velikoj sobi naše kuće u
Brooklinu. Tehnički je to obična dnevna soba, no oduvijek je zovemo „velika
soba“. Vjerojatno zbog visokog stropa i zidova punih prozora. Ovo mi
je najdraža prostorija u kući. Sviđaju mi se ugrađene police za knjige i
iznimno udobni kauči koji okružuju golemi kameni kamin. Iz prostorije se
može izaći na jedan od brojnih trijemova ovog imanja, a s ovog se vidi glavni
dio prostranog dvorišta u kojem su bazen i sjenica.
Mama sjedi na drugom kauču i stišće daljinski upravljač da pokrene
slijedeću epizodu, a tata zgrabi kokice u dlan i ubaci ih u usta.
„Navijam za Maca i Samanthu“, kaže tata dok žvače.
„Ozbiljno?“ pitam. „Mac je kreten. Stalno kritizira njezin stil odijevanja.“
„Samo joj uzvraća istom mjerom“, kaže tata u Macovu obranu.
„Neprestano mu prigovara zbog njegova izgleda. Rekla mu je da ima male uši
i jadnik je počeo razmišljati o tome da ih operira.“
„Oboje su vrlo toksične osobe“, ubacim se u raspravu. „Ja navijam za Cama
i Abby.“
„Za Cama!“ usprotivi se tata. „Daj, Stan. Upotrebljava previše ulja za
sunčanje.“
„Istina“, složi se Wyatt. „Izgleda kao da je ispao iz tvornice ulja za bebe.“
Mama prasne u smijeh.
„Obožavam ovaj program“, kažem svima.
„Stara, i ja isto.“ Wyatt mi ukrade zadnje kokice iz posude jer je svoje
pojeo u roku od pet sekundi nakon što mu ih je mama donijela.
„Zbilja?“ pitam sumnjičavo. „Ili me samo ismijavaš?“
160
 Knjige.Club Books

„Ne, stvarno mi se sviđa. Užitci s tanjura? Genijalno.“

Mama kimne. „Super su mi oni slatki mali suci. Onaj klinac kojem se
nijedno jelo ne sviđa stvarno je urnebesan.“
„Način na koji se tom malom gadu nabora nos“, složi se Wyatt
oduševljeno. „Predobro.“
Bergeron odjednom iskoči iz svog kreveta i odgega se do francuskih
vrata, gdje zastane i zacvili.
„Nemoj još paliti drugu epizodu“, kažem mami. „Bergy mora ići van.“
„Ja ću mu otvoriti.“ Wyatt ustane s kauča. Iskoristim ovaj predah da
otiđem u kuhinju po novo pakiranje kokica. Dok čekam da se ispucaju u
mikrovalnoj, tata ušeće i prebaci ruku preko mene.
„Stan, baš mi je drago što si doma.“
Položim glavu na njegovo široko rame. „I meni. Trebalo mi je ovo.“
Ovih nekoliko dana bili su... dinamični. Ali ne planiram ništa prepričavati
tati. Ono što se događa između Lukea Rydera i mene ostat će između Lukea
Rydera i mene. Barem zasad. Osim toga, čak i kad bi mi bilo jasno što
se događa, nijedna cura ne želi onako usput reći tati da se sutra navečer
planirati seksati s nekim.
Ako uopće to učinim.
Nakon onog što se dogodilo u tuš kabini pomalo me plaši daljnji razvoj
događaja. Jer glas u mojoj glavi, onaj koji me nedavno proganjao - koji mi
je govorio da zbog Rydera ne osjećam tjeskobu, već strast - pa, možda je
imao pravo.
A to je zastrašujuće.
„Ima li novosti o reprezentaciji?“ pita tata.
Odmahnem glavom. „Ne. Ali nadam se da će se to promijeniti nakon naše
prve utakmice. Fairlee i njegovi pomoćnici morat će obraćati više
pažnje, slažeš se?“
„Vjerojatno.“ U tatinim sivim očima, iste boje kao što su moje, treperi
oklijevanje.
„Što je?“
„Pretpostavljam da ćeš odbiti, ali... želiš li da nazovem Brada i...“
„Ne“, kažem oštro.
Podigne ruke u znak predaje. „Ne brini se, povlačim se“, kaže uz smijeh.
„Znao sam da ćeš odbiti. Ali svejedno sam ti htio ponuditi. Ako budeš htjela da
te nekome preporučim, samo mi moraš reći.“
„Znam“, kažem mu.
I oboje znamo da ga to nikad neću zamoliti.

161
 Knjige.Club Books

Nijednom nisam zatražila uslugu od tate. Niti se koristila njegovim

utjecajem ili vezama kako bih napredovala. Svi elitni hokejaški kampovi u
koje sam ovih godina bila primljena, sve ponude sveučilišta, svaka nagrada...
očajnički želim vjerovati da sam sve to zaslužila svojim trudom.
Kad se osjećam potišteno, katkad dopustim ciničnom glasu u mojoj glavi
da izađe na površinu i šapne mi da trud nije imamo nikakve veze s tim. Ali to
je toliko poražavajući, obeshrabrujući osjećaj da se svim silama borim
ne slušati taj glas.
„A ti?“ pitam ga. „Jesi li razmišljao o tome koga ćeš voditi sa sobom u kamp
iduće ljeto?“
„Malo. Imam kratak popis igrača, ali još ništa nije odlučeno.“ Zatim mi
postavi pitanje kojim mi daje savršenu priliku da spomenem Rydera. „Imaš li
preporuku?“
Razmislim, a zatim oprezno odgovorim. „Will Larsen bi bio dobar izbor,
ali on ne voli podizati prašinu, pa nisam sigurna bi li bio dobar autoritet.
I Kurth je dobar, ali znaš i sam da vratari znaju biti čudni. Luke Ryder zbilja
se iskazao kao sukapetan, i on bi bio dobar izbor.“
„Nisam siguran u vezi s Ryderom. Izvrstan je igrač, ali ne zna se baš
ponašati. Onaj događaj na svjetskom prvenstvu me brine.“
„Imao je osamnaest godina. Uglavnom, kao što sam rekla, u posljednje se
vrijeme baš uživio u ulogu vođe.“
Prilično sam sigurna da lažem. Bila sam samo na prvom treningu muške
ekipe, ali čisto sumnjam da je Ryder u nešto uživljen. Želi samo da ga svi
puste na miru.
„U posljednje vrijeme dosta hvališ Rydera. Odakle sad to?“
„Rekla sam ti da treniram s njim. I s Beckettom Dunneom“, nadodam kako
ne bi pomislio da provodim previše vremena nasamo s Ryderom, drpajući se
u tuševima svlačionice.
„A Dunnea ne preporučuješ za kamp?“
„Dunne je dosta neozbiljan. On bi kamp shvatio kao priliku za zabavu.
Ryder i Larsen bi se potrudili. Po mojem mišljenju.“
„Ali između Larsena i Rydera, biraš Rydera.“ Izraz lica i dalje mu je
sumnjičav.
Mikrovalna se oglasi, omogućivši mi time da mu okrenem leđa i napunim
posude kokicama. „Vjerojatno. Ali to je samo moje mišljenje. Ti odaberi onog
koji je tebi najbolji.“

162
 Knjige.Club Books

Iduće jutro doručkujemo u trenirkama na stražnjoj terasi. Dok roditelji i

ja polako žvačemo slaninu i jaja, Wyatt, koji proždre svaki komad mesa u
pet sekundi, baca štap psima. Prije svakog bacanja otpjeva im neku glupu
pjesmicu. Ne slušam baš pažljivo, ali pjevuši nešto ovako: Sve je super, sve je
za pet, štap kreće prema vama u let, hej, hej. Čudi me što Dumpy sudjeluje u
igri, ali zlatni labrador svaki put odskakuće za štapom, i to istom vrtoglavom
brzinom kao naš živahni haški.
„Je li Dumpy na steroidima?“ pitam tatu, koji frkne.
U jednom trenutku izgube štap te Wyatt i psi patroliraju travnjakom kako
bi ga pronašli, a moj brat i dalje pjeva budalastu pjesmicu.
„Hej, majstore“, vikne tata preko kamene ograde. „Da štap nije tako letio,
bliže bi sletio, hej, hej.“
„Ne laži psima, Wyatte“, zakriješti mama.
Presavijem se od smijeha. Obožavam svoju obitelj.
Međutim, vedrina u mojem srcu splasne kad mi mobitel zasvijetli na
stolu. Žurno ga uzmem kako roditelji ne bi vidjeli tko mi šalje poruku.
RYDER: Onda dolaziš večeras?
Puls mi ubrza. Trudim se izgledati ravnodušno kako tata ne bi navaljivao,
pa polako tipkam poruku. Samo jednu riječ. To je sasvim dovoljno.
JA: Da.

163
 Knjige.Club Books

23. POGLAVLJE
GIGI

Ovo je jednostavno

„Čovječe, nisi se šalio.“

Zbunjeno se ogledam po Ryderovoj sobi. Bila sam nervozna kad sam prvi
put zakoračila ovamo. Jer, zbilja, što radim sama s ovim tipom u njegovoj
spavaćoj sobi? Ali kad primijetim koliko je prostorija ogoljena,
prevlada znatiželja.
„Siguran si da nisi u vojsci?“
Ryder promišlja. „Ne, nisam“, kaže naposljetku.
„Je li to bila šala? O, moj Bože. Našalio si se.“
„Daj šuti.“
Nacerim se. Volim ga provocirati. Zabavno je. A i uvijek postoji pedeset
posto šanse da ću uspjeti prodrijeti kroz njegovu mrzovoljnu vanjštinu i
izmamiti jedan ili dva ubojita smiješka.
Nastavim se čuditi njegovoj sobi. Vrlo je uredna i nema nijednog
komadića smeća. Nema nikakvih ukrasa ni fotografija. Ima bračni krevet.
Ormar, Na stolu su samo mobitel, laptop, nekoliko udžbenika i mala hrpa
knjiga. Krevet je savršeno složen. Pod je usisan i sjajan. Čak povirim ispod
kreveta i shvatim da nema ni trunke prašine. Očito je da često čisti taj dio. Sad
mi je jasno zašto je rekao da bi sigurno primijetio Carmin lančić s privjeskom
križa.
„Jesi li završila?“ pita pristojno.
„Mogu li pogledati i ormar?“ preklinjem. „Molim te.“
Zakoluta očima. „Samo daj.“
Otvorim vrata. Naravno, sve je posloženo savršeno na policama i
vješalicama. Unutra je vrlo uzbudljiva paleta boja; crna, siva i tamnoplava.
„Želiš li pogledati i ladicu s gaćama?“ rastegne Ryder.
Na to se zarumenim. „Oprosti što zabadam nos. Ali ne mogu vjerovati da
imaš ovoliko malo stvari.“
„Stvari su precijenjene.“
„Vrlo dubokoumno, Ryderu. Pravi si filozof.“

164
 Knjige.Club Books

Istegne se na krevetu i uzme daljinski upravljač. „Želiš li da gledamo

nešto?“
Spustim pivo na noćni ormarić. Kad sam došla, Ryder je uzeo dvije boce i
predložio da otiđemo gore, iako sam mislila da ćemo biti u dnevnoj sobi. I do
nas ovdje.
Trudim se ne zadržavati pogled na njemu. Ispružio je noge odjevene u
traperice, a stopala su mu bosa. Na plavoj majici kratkih rukava ima
surferski logo te odjednom zamislim to dugačko, snažno tijelo savijeno na
dasci za surfanje i prođu me trnci.
I dalje šećem po praznom prostoru. Uzbuđena sam. Ako legnem na
krevet, ne znam što će se dogoditi.
Zapravo, znam.
I tijelo mi je pripremljeno za to. Preklinje me da mu se približim.
No razum mi govori da večeras ništa ne požurujem. Da, nedavno sam
zbog njega svršila u tušu, ali to ne znači da sad ne bih trebala biti oprezna.
„I tako.... Cimeri su ti večeras na koncertu?“ Naslonim se na ormar.
„Da. Na koncertu nekog novog repera s najgorim umjetničkim imenom u
povijesti. Ozbiljno - zove se Vizza Bility.“
„Čekaj, Vizza je u Bostonu?“ viknem. „Moja cimerica je opsjednuta njime.
Da sam znala, ostala bih u gradu i pokušala nam nabaviti ulaznice.“
„Joj, da. Zaboravio sam da si bila ondje za vikend.“
„Nisi zaboravio. Hajde. Pitaj me kako mi je bilo s roditeljima.“
„Dobro. Kako ti je bilo?“
Ryder nasloni glavu na uzglavlje kreveta i podigne jedno koljeno,
oslonivši na njega bocu piva.
„Bilo je dobro“, odgovorim. „Cijeli smo dan gledali užasnu reality emisiju.
Ovisni smo.“
Ryder zvuči sumnjičavo. „Garrett Graham gleda reality emisije.“
„Da, kad ga prisilimo.“ Nasmijem se. „Ali uživio se. Navija za jedan
toksičan par. I da, spomenula sam te sto puta.“
„Što je rekao?“
Prisjetim se tatina nevoljkog priznanja. „Rekao je da si izvrstan igrač.“
Ryder me pogleda ispod oka.
„Rekao je“, ustrajem. „Zato što i jesi. Što se toga tiče, ništa mu ne smeta.“
„Dakle, nešto mu smeta?“ Široka ramena blago mu se objese.
„Ne sviđa mu se tvoje ponašanje. Ali to si već znao.“
Ryder spusti pogled na svoje dlanove te djeluje kao da ga je sram, što ml
je vrlo neodoljivo i privlačno. „Nije jedini. Prijatelj koji igra u NHL-u rekao mi

165
 Knjige.Club Books

je da me iz Dallasa promatraju pod povećalom i da njihov novi glavni direktor

nije sasvim siguran želi li me u ekipi.“
„Jednostavno si stekao takav ugled.“ Znakovito ga pogledam. „Postoji li
šansa da mi kažeš što se dogodilo na svjetskom prvenstvu? Jer mnogi su
znatiželjni. Uključujući mojeg tatu.“
Samo me gleda. I šuti.
„Ma da, što mi pada na pamet? Glupo pitanje za g. Komunikativnog.“
Podignem obrvu. „Znaš, imaš jednu vrlo lošu naviku. Ne želiš razgovarati ni o
čemu ozbiljnom.“
„Nije istina. Stalno razgovaramo o hokeju.“
„To se ne računa. I znaš da nisam na to mislila.“ Posegnem za pivom i
ispijem gutljaj, a zatim vratim bocu na ormarić. „Ne bi te ubilo da nekad
nešto podijeliš sa mnom. Barem neku sitnicu. Kao, recimo, što imaš protiv
stvari.“
„Stvari?“ ponovi Ryder.
Pokazavši znak navodnika, ponovim njegovu rečenicu. „‘Stvari su
precijenjene.’ Dobro - zašto? Ne voliš nered? Opsjednut si urednošću? Mislim,
dobro, očito je da si opsjednut urednošću. Ali nije li ovo malo pretjerano?
Ovdje nema nikakvih osobnih predmeta. Kao da sam u hotelskoj sobi.“
Pokažem na prostor oko nas. „Daj, reci mi barem nešto.“
Ryder neko vrijeme razmišlja, očigledno je da mu je nelagodno.
„Kao dijete sam se stalno selio“, odgovori napokon. „Stvari su često ne
stajale.“
„Selio si se s obitelji?“
„Živio sam kod udomitelja.“ Kaže kratko i hrapavim glasom.
Smekšam se. „Aha, nisam znala.“
Ryder ispije gutljaj piva. „U većini domova bilo je prenapučeno. Djeca su
se svađala oko igračaka ili pažnje. Shvatio sam da je lakše ne imati ništa
jer onda ne moraš trpjeti svađe i krađe. Ako ti to ima smisla.“ Slegne
ramenima, onako kako to i inače radi. „I urednost je navika koju sam tada
stekao. Ako soba nije bila čista, nadrapali bismo.“
„Ma vidi ti ovo“, kažem mu. „Vidiš li što se događa?“
„Što?“
„Vodimo ozbiljan razgovor.“
„Jebote. Imaš pravo. Dođi ovamo.“
Ryder ne govori puno, ali kad progovori, onda kaže nešto značajno. Te
dvije riječi - dođi ovamo - ispunjene su strašću. Njegove plave oči poručuju ini
da je dosta razgovora.
Priđem mu i stanem uz rub kreveta.
166
 Knjige.Club Books

Podigne obrvu. „Hoćeš li sjesti?“

„Želiš li da sjednem?“
„Da.“
Srce mi udara. Budući da nisam ponijela torbu, izvučem mobitel i kartice
iz stražnjeg džepa i ostavim ih na noćnom ormariću. Zatim mu se
pridružim na madracu i sjednem prekriženih nogu.
Pogled mi odluta prema crnom ekranu televizora. „Gledat ćemo nešto?“
„Želiš li da gledamo?“
„Ne.“
Ryder ispije dug gutljaj piva. Nasmiješim se kad primijetim narukvicu na
njegovom ručnom zglobu.
„Zbilja mi ne izgledaš kao osoba koja bi nosila narukvicu prijateljstva“,
kažem iskreno.
„Ni nisam.“
„Jasno. Dakle, za ovo je kriv pretjerano sentimentalan najbolji prijatelj.“
„Upravo tako. Tip se raspekmezi na svaki film u kojem je pas.
Vjerojatno bi doživio živčani slom kad bih odrezao narukvicu. Ali naviknuo
sam se na nju.“
Ryder se okrene da stavi bocu na drugi noćni ormarić.
„Jesi li i dalje pod stresom?“ Glas mu je hrapav.
„Pod velikim stresom.“
Približim mu se. Stavim mu dlan na bedro.
Pogleda u moj dlan, a zatim u moje lice. Vidi se da ga ovo pomalo zabavlja.
„Dlan mi je na tvom bedru“, kažem mu.
„Primijetio sam.“
Nasmiješi mi se te ostanem bez daha.
Nakon toga se zahihoće. „Super mi je to što si obznanila svoj pokret. 'Dlan
mi je na tvom bedru’“, oponaša me. „Znaš, većina bi samo učinila taj pokret i
pričekala reakciju.“
„A što da ti kažem? Buntovnica sam.“
„Kužim. Koji je sljedeći potez, buntovnice?“ pita me nestašno, što mu nije
nimalo nalik.
„Pitaj me smiješ li me poljubiti.“
Kapci mu se spuste. „Smijem li te poljubiti?“
„Ne“, odgovorim. „Nisam zainteresirana.“
Ryder prasne u smijeh.
„Ha. To sam učinila da te nasmijem.“

167
 Knjige.Club Books

„Zašto si opsjednuta time da nasmijavaš ljude?“

„Ne ljude. Samo tebe. Inače si mi strašan.“
„Strašan?“ Glas mu je opet grub. „Zbilja me se bojiš?“
„Katkad. Ali ne na način koji misliš“, nadodam brzo. „Uznemirujuće mi je
kad ne mogu dokučiti o čemu osoba razmišlja.“
„Zanima te o čemu razmišljam?“
„Prilično sam uvjerena da znam o čemu trenutačno razmišljaš.“
Nježno mu milujem bedro.
„Da? O čemu?“
„O tome koliko bi volio da pomaknem dlan, recimo, pet centimetara
ulijevo.“
Kimne, razmišljajući. „A zatim?“
„Zatim želiš da ti otkopčam hlače. Kako mi ide? Čitam li ti misli?“
„U potpunosti si u krivu.“
Iznenađeno zinem. „Zbilja? Nisi razmišljao o tome?“
Približi mi se i obavije me njegov prepoznatljivi miris. Drvenast i
muževan.
„Ne, razmišljam o tome koliko ti želim staviti dlan pod suknju i igrati se
tvojom picom.“
„Oh“, zacičim.
„Ali prvo...“ Lice mu je blizu mojeg. Toliko je zgodan da mi dah opet
zastane. „Smijem li te poljubiti?“
Kimnem bez riječi te Ryder usnama prekrije moje. I ovaj je poljubac
opojan kao svi prethodni. Spor i provokativan. Intenzivan i omamljujuć.
Usnama prelazi preko mojih, a svaki put kad pokušam produbiti poljubac,
blago se odmakne. Počnem ubrzano disati. Odjednom me povuče na svoje
krilo tako da ga zajašem. Ovijem ruke oko njegova vrata. Njegove su oko
mojeg struka i miluje me prstima na mjestu spajanja ruba mojeg tankog
pulovera i pojasa moje traper suknje. Kad mi dotakne kožu, tijelo mi zatitra.
Ovaj mi put dopusti da produbim poljubac. Izusti tih, hrapav zvuk iz
dubine grla, najseksi koji sam čula. Dok jezikom klizim preko njegovog,
shvatim da mi mobitel zuji.
„Jao“, promrmljam. „Moram provjeriti tko je.“
„Ne“, promrmlja i on, držeći mi jednu stranu lica u pokušaju da me opet
poljubi.
„Moram. Mya je otišla vlakom za Manhattan i danas se vraća. Obećala je
tla će mi poslati poruku kad dođe doma. Samo želim provjeriti je li
sigurno stigla.“

168
 Knjige.Club Books

Dok se naginjem prema noćnom ormariću da uzmem mobitel, Ryder me

muči ljubeći mi vrat, zarivši mi lice u kožu. Osjećaj je toliko dobar da
se naježim.
„Samo ću joj javiti...“ zastanem kad pogledam zaslon.
CASE: Želiš li se družiti večeras?
„Zaboravi“, kažem malo prebrzo. „Nije ona.“
Ryderu ne promakne promjena mojeg glasa. „Ne? Tko je onda?“
„Netko drugi.“
Dok pokušavam odmaknuti mobitel, Ryder škicne ekran. Kad primijeti
obavijest, izusti dubok, podrugljiv smijeh.
„Hmmm. Hoćemo li mu reći?“
„Ne ponašaj se kao kreten.“ Izdahnuvši, odložim mobitel sa strane.
„Ne, možda bismo trebali.“ Glas mu je svilenkast, ali i pomalo
provokativan. „Recimo mu da mi sjediš u krilu...“ Ponovno me dovuče na
svoje krilo, a zatim zatomi moj cvilež iznenađenja još jednim vatrenim
poljupcem. Blago podigne usnicu, škakljajući me svojim dahom. „I koliko
voliš imati moj jezik u svojim ustima.“
„A tko kaže da volim?“ Bez daha sam jer svojim usnama istražuje moje, a
jezikom me provocira do besvijesti.
Opet prekine poljubac. Oboje sad ubrzano dišemo.
„Obožavaš“, zadirkuje me.
„I ti isto“, zadirkujem i ja njega.
„Da, obožavam“, zareži, a onda nam se usne spoje.
Ovo je najseksi ljubljenje u mojem životu. Čeznutljivo i požudno. I baš kad
pomislim da mi je puls dostigao maksimalnu brzinu, provuče mi ruke ispod
pulovera. Dahnem kad ga podigne i skine mi ga preko glave te ga baci na
besprijekorno čist parket. Gleda u moj tanki grudnjak, kao da je
opčinjen njime. Bradavice mi se proziru kroz oskudnu tkaninu.
Ryder zagrize usnicu. Podigne ruku i poigrava se obrisom čvrste izbočine.
„Želim te golu“, promrmlja.
„Onda me skini.“
Šutke mi skine grudnjak preko glave i odbaci ga kamo i pulover.
Odjednom sam na leđima, a njegove ruke su na pojasu moje suknje i gaćica. I
jedno i drugo mi povuče niz noge te i njih odbaci.
Ležim gola. Potpuno sam mu prepuštena. Grčim se. Za to je vrijeme on I
dalje odjeven dok zadivljeno gleda moje tijelo.
„Što radiš?“ pitam vrlo tiho. Nestrpljivo čekam da nešto učini.
„Uživam u pogledu. Nemaš pojma koliko dobro izgledaš.“

169
 Knjige.Club Books

Progutam knedl. Dok me gleda tako strastveno, osjećam se ranjivo.

Napokon mi se smiluje. Velikim, vještim dlanom klizi mi uz trbuh, preko
prsnog koša, da mi zahvati jednu dojku. Protrnem od užitka. Bokovi mi se
blago izvi ju, čime privučem njegov pogled na moje međunožje.
„Jebeno predivno“, progunđa. „Raširi noge. Šire. Želim te vidjeti.“
Vrlo je erotično to što ovako gleda moja najintimnija područja. Dirao me
u tušu, stavio je prste u mene, ali trenutačno sam kao obrok postavljen
samo za njega.
Očigledno oduševljen mnome, skrene pogled. Uštipne mi jednu
bradavicu, a onda siđe s kreveta.
„Kamo ideš?“
No ne otiđe daleko. Spusti se koljenima na pod, a oči mu sjaje dok polako
povlači moje tijelo do podnožja kreveta. Kad guzicom dođem do ruba, objema
mi dlanovima razdvoji bedra. Puls mi se ubrza.
Ryder opsuje. „Nemaš pojma koliko sam žudio za ovim one noći. Da nas
onaj čovjek nije prekinuo...“
„Što bi se dogodilo?“
„Moj bi jezik bio u tebi.“
Spusti te slasno provokativne usne i utisne mi dugački poljubac u
međunožje. Grubo zastenjavši, poliže moj užareni klitoris.
Bokovi mi odskoče s kreveta.
Ryder se na to nasmije. Jezikom se kratko poigrava mojim klitorisom, a
jednim prstom provokativno prelazi preko mojeg otvora, koji pulsira
od žudnje.
Stavi mi prst unutra, a zatim podigne pogled i nasmiješi mi se. Pomalo
divlje. „Zašto si tako mokra?“
„Znaš ti zašto“, dahnem.
„Reci.“
„Jer sam napaljena. Napaljuješ me.“
Ova situacija iz nekog je razloga nevjerojatno erotična. Sunce tek počinje
zalaziti, a posljednje zrake probijaju se kroz prozirne zavjese. Te iste
zrake svjetlosti plešu na njegovom predivnom licu i osvjetljavaju mu plave
oči, ističući time odsjaj uzbuđenosti u njima. Najseksi prizor u životu pojavi
mi se pred očima kad Ryder poliže usnice i opet pogne glavu. Zagrmi od
zadovoljstva kad mi usnama obujmi klitoris i blago ga povuče. Kao da ima sve
vrijeme ovoga svijeta, draži moje tijelo, približavajući me vrhuncu.
Postanem nestrpljiva, grčeći se na madracu.
Ryder podigne glavu. „Hoćeš li svršiti ako nastavim? Ili bi radije svršila
dok te jebem?“

170
 Knjige.Club Books

„Oboje.“
Usne mu se iskrive od zadovoljstva. „Pohlepna djevojka.“
Vrućina mi navire u grudima, cijela mi prsa gore od žudnje. I uzbuđenja.
Adrenalina. Ryder mi stavi još jedan prst i gura mi oba dok mi jezikom
liže klitoris. Nastavi tako dok ne počnem stenjati, zarivši mu prste u kosu.
„Nastavi tako“, preklinjem.
Kad svršim, toplina žurno obuzme moje tijelo. Čisto blaženstvo titra po
mojim živčanim završecima. Bokovi mi se podižu, približavajući me njegovim
čeznutljivim ustima, a bedrima stišćem njegovu glavu.
Zareži od zadovoljstva i junački to podnese. Kad ga pustim, zahihoće se.
„Preseksi.“
I dalje pokušavam doći do zraka, gola i drhtava, kad Ryder ustane i počne
se razodijevati. Skine majicu. Pusti je da padne. Golem je. Njegova visina.
Njegova muževna prsa. Kad otkopča gumb na trapericama, ustanem i
dopužem do njega na sve četiri.
„Jebote, nemaš pojma koliko dobro izgledaš.“ Zastenje te posegne za
patentnim zatvaračem.
„Ja ću.“ Zatim sam na koljenima i posežem za njim. Onaj dan u tušu toliko
sam ga silno htjela dirati, a nije mi dopustio. Sad je prepušten meni.
Otkopčam zatvarač na hlačama, uvučem mu prste ispod pojasa, a zatim
mu svučem traperice i gaće s bokova. Trenutak poslije pojavi se njegov
dojmljiv kurac i uzleti mu prema pupku. U tušu sam vidjela njegov obris, ali
sad je stvaran, debeo i težak u mojim rukama.
„Ne mogu vjerovati da hodaš naokolo s ovim u gaćama“, kažem, pomalo
ošamućena. Na dobar način. Puno je veći od onog na što sam navikla, ali jedva
ga čekam osjetiti u sebi.
Naceri mi se. „Baš si draga.“
„A joj, upotrijebio si riječ ‘draga’!“
Počnem ga milovati te primijetim plamen u njegovim očima.
„Možda bi trebala za nešto drugo iskoristiti ta pametna usta“, predloži mi.
„Da? Služe mi da te provociram, a u tome uživam.“
„Možda bi u pušenju više uživala.“
Puls mi se ubrza. „Znaš, još nisi bio ovako pričljiv.“
„Da. Jer je ovo jednostavno“, kaže, slegnuvši ramenima.
„Što?“
„Govoriti koliko ti želim ugoditi. I koliko mi je ugodno s tobom. Dobar sam
u takvim razgovorima.“

171
 Knjige.Club Books

„Onda valjda ovo moramo činiti češće“, kažem tiho. „Ako želim da i dalje
razgovaraš sa mnom.“
Skliznem s kreveta na pod. Stavim ga u usta i taj mi okus prožme sva
osjetila. Jako mi se sviđa. Zvukovi koje proizvodi. Svaki zvuk je melem
za moje uši. Katkad opsuje. Sikne. Zastenje. U jednom me trenutku nazove
dobrom curom. Nisam ni znala da imam taj fetiš.
Pogledam gore prema njemu dok ga uvlačim duboko.
Uzvrati mi pogled i kaže: „Želim te jebati. Hoćeš li mi dopustiti da te
jebem, Gigi?“
Na to zacvilim. Pica mi opet pulsira. Natečena je i čeznutljiva. „Molim te.“
Podigne me i vodi me natrag do kreveta. Tijelo mu je toplo i moćno dok
ga oprezno spušta na mene. Ryder me poljubi i osjetim da poseže rukom
prema gornjoj ladici noćnog ormarića. Zatim zastane.
„Sranje. Nisam siguran imam li kondome.“ Pogleda me zamišljeno. „Mogu
li uzeti jedan iz tvoje kutije od pedeset komada?“
„Odjebi.“ Počnem se smijati.
Ryder se naceri.
„Zbilja nemaš kondom?“
„Imam. Samo sam te htio podsjetiti na tvoju gomilu kupljenih kondoma.“
„Rekla sam ti da nisam...“
Utiša me poljupcem. Zatim uzme kondom. Iz normalnog pakiranja.
Navuče ga i namjesti penis među moje noge te dahnem kad mi gurne glavić
unutra.
„Jesi li dobro?“ pita grubo.
„Da, ali nisam ovo dugo radila.“
„Bit ću nježan“, kaže glasom koji je sve suprotno od toga; iznimno je
hrapav. A tijelo mu je iznimno snažno, no drži se svoje riječi. Toliko polako
ulazi u mene da se počnem znojiti od iščekivanja.
„Isuse“, procijedi. „Da. Predobar osjećaj.“
Polako ga gura dublje. Centimetar po centimetar dok ga ne zarije do kraja.
Zastrašujuće je koliko je velik. Još se nisam osjećala ovako ispunjenom.
Osjetim njegovu kontrolu, oprez kojim se namješta u meni, trudeći se da
me ne povrijedi. Ramena mu drhte.
Noktima mu prelazim preko mišićavog tijela. „Koliko znam, obećao si mi
najbolji seks u životu“, podsjetim ga, na što jedva izusti smijeh.
A zatim mi šapne na uho: „Što god želiš, Gisele.“
Počne polako. Toliko razvlači da je to pravo mučenje. Uklizava i polako
izlazi, a unutarnji mi se mišići grče u pokušaju da ga zadrže unutra.

172
 Knjige.Club Books

„Pohlepna“, prošapće opet.

„Vrlo pohlepna“, promrmljam, a zatim zastenjem kad opet uđe u mene.
Ovo je ona vrsta seksa kad dah zastaje od mučnog iščekivanja jer je tempo
prava patnja.
„Bi li mogla ovako svršiti?“ Bokovi mu se pomiču. Usne su mu zauzete jer
njima istražuje moj vrat. Zariva mi zube u rame dok mi drži dojku, stišće je,
igra se mojom ukrućenom bradavicom.
„Vjerojatno ne“, priznam. „Moram si dirati klitoris.“
„Da, diraj ga. Želim gledati.“
Ryder promijeni položaj, pridigne se na koljena. A iako mi nedostaje
toplina njegovih prsa, nevjerojatno mi je seksi dok me gleda odozgo i
dalje zariven u mene.
„Hajde“, potiče me. „Pokaži mi.“
Stavim dlan između nogu. Polako prstima trljam nateknuti snop živaca
koji je vrlo blizu tome da eksplodira.
Ryder mi rukama obujmi bedra te mu se bokovi povlače naprijed i nazad
dok gleda kako me jebe i kako se diram.
„Tako se dovodiš do vrhunca kad si sama?“
Kimnem.
„Samo diraš klitoris? Ne stavljaš si prste?“
„Uglavnom ne.“
„Želiš li da ti pomognem? Da te jebem prstima dok si trljaš klitoris?“
„A zašto ne...“ Postaje mi teško disati. „Zašto ne kurcem?“
„I njime. Dat ću ti svaki dio sebe koji želiš. Sve što te pali, tvoje je.“
„Sviđa mi se ovakav Ryder“, kažem, zastenjavši kad se pomakne naprijed
„Ryder koji se ovako izražava. Sviđaju mi se ovakve riječi.“
Blago se nasmiješivši, povuče bokove unazad, a zatim se opet nabije u
mene. Svaki put kad to učini, pogodi točku užitka duboko u meni,
približavajući me vrhuncu.
Ovaj položaj omogućava nam oboma savršen pogled na ulazak i izlazak
njegovog kurca.
„Tako me dobro primaš“, kaže zadovoljno.
Žudnja koju osjećam u srži postane nepodnošljiva. Podignem bokove,
trljajući se od njega.
„Ako nastaviš, svršit ću“, upozori me Ryder.
Nasmijem mu se. „Je li to prijetnja?“
Na to se savije prema naprijed, prekrivši opet cijelim tijelom moje dok
mu se bokovi sve brže pomiču. Takva promjena kuta točno je ono što mi
173
 Knjige.Club Books

treba da dosegnem blaženstvo. Zdjelicom mi neodoljivo struže klitoris i

duboko mi nabija kurac, pa osjetim naviranje orgazma, od čega mi se zažari
cijelo tijelo.
„O, moj Bože, Ryderu, nemoj stati“, preklinjem, zarivši mu nokte u leđa
dok se tresem od doživljenog vrhunca.
I Ryder je vrlo blizu, promuklo mi stenje uz vrat. Počne mi ga nabijati sve
neujednačenije, a na kraju ga utisne duboko i drhti dok svršava.
Prilično sam sigurna da je ovo najbolji seks u mojem životu.

174
 Knjige.Club Books

24. POGLAVLJE
RYDER

Mala prljava tajna

Prilično sam siguran da je ovo najbolji seks u mojem životu.

Puls mi se još vraća u normalu. Gigi je sklupčana pokraj mene. Prstima mi
prelazi po prsima, bezbrižno ih milujući. Udahnuvši, zahvatim njezin dlan,
ispreplevši prste s njezinima. Inače to ne radim. Zapravo, izbjegavam
taj pokret pod svaku cijenu. Ali osjećaj je toliko dobar da ni ne propitkujem
svoj potez.
Čekam da Gigi pokrene razgovor. Da počne postavljati pitanja. Prema
mojem iskustvu, žene u takvim trenucima žele razgovarati. Dok im dopamin i
dalje kola kroz krvotok, a pozitivne emocije obuzimaju organizam.
Ali Gigi šuti.
„Razmišljaš o nečemu?“ kažem hrapavim glasom.
Jebote.
Pokrenuo sam razgovor.
Dobrovoljno.
Što se događa i kako da to zaustavim? Zašto ne mogu ovo zaustaviti?
Inače nemam želju bolje upoznati žene s kojima spavam, ali zanima me što
se događa u Giginoj glavi.
„Ma razmišljam o reprezentaciji“, prizna. Miluje zglobove mojih prstiju.
„Tata je htio zamoliti glavnog trenera da me pozove u ekipu.“
„Pretpostavljam da si odbila.“
Osjećam kako joj se tijelo napinje. „Ma nemoj reći.“
Što je više upoznajem, to mi je jasnije koliko se očajnički želi odvojiti od
svog prezimena. I biti prepoznata radi vlastitih dostignuća.
Sekundu poslije se opusti. „Oprosti. Zvučala sam bahato. Samo...“
Uzdahom zagrije moja prsa. „Onaj tvoj komentar o nepotizmu ne izlazi mi iz
glave. Izjeda me.“
Zapeče me savjest. „Oprosti. Nisam to trebao reći.“
„Oduvijek se toga bojim. Samo što si me ti potaknuo da se suočim s tim
problemom. A to mi je vrlo odbojno.“

175
 Knjige.Club Books

„Da, sve jasno. Suočavanje s problemima je užasno.“

Podigne glavu da mi se nasmiješi. Ali dobro raspoloženje ne potraje.
Spusti glavu, mekanom mi kosom zagolicavši bradu.
„A grozno mi je i što sam u ovakvom položaju. Što se moram pitali
uskraćuje li mi Brad Fairlee namjerno priliku. Stalno slušam koliko je
dobar trener. Nepristran. Želim vjerovati da mi je uputio kritiku jer iskreno
želi da poboljšam svoju igru, a ne zato što me ne želi u svojoj ekipi.“
Nabora mi se čelo. „Zašto te ne bi htio u ekipi?“
„Poznajem njegovu kćer. Do kraja srednje škole bile smo najbolje
prijateljice.“
Kad se Gigini prsti ukoče, polako opustim jedan po jedan, pritisnuvši
njezin otvoreni dlan uz moja prsa.
„Posvađale ste se ili što?“ pitam.
„Recimo. U četvrtom se razredu spetljala s mojim bratom, čak i nakon što
sam je upozorila da Wyatt nije dečko za nešto ozbiljno. Nije htio biti u vezi.
Ni sada to ne želi, tri godine poslije. Ali Emma je živjela u zabludi i pretvarala
se da joj veza bez obaveza savršeno odgovara. A možda to i nije zabluda -
možda je zbilja uvjerila samu sebe u to, ali je nakon dva seksa već počela
planirati vjenčanje. No Wyatt ju je ostavio čim je spomenula ozbiljnu vezu te
je bila zbilja nemilosrdna prema njemu. Širila je tračeve o njemu po školi. I
govorila ljudima da je odvratan.“
U glasu joj se miješaju tuga i prijezir. „Emma i ja bile smo nerazdvojne od
drugog razreda, no uništila je naše prijateljstvo. I o meni je širila tračeve. Na
društvenim je mrežama objavljivala sramotne stvari koje sam joj rekla
u povjerenju, snimke zaslona starih razgovora u kojima sam priznala da
moj dečko Adam nije baš dobar u krevetu.“
„Čovječe“, čudim se. Žene su zbilja usavršile umjetnost ratovanja na
društvenim mrežama.
„Adam je nakon toga prekinuo sa mnom. I počeo se viđati s Emmom,
naravno. Naši zajednički prijatelji odvojili su se od nje jer su vidjeli njezinu
lošu stranu. Na tuđim je objavama ostavljala zlobne komentare o
meni, Wyattu i svima koji su je odbacili. I objavljivala je svoje pasivno-
agresivne gluposti.“ Glas joj je sad oštriji. Ljutit. „Iskreno, sve te gluposti vrlo
su djetinjaste. Nije me briga što me tjerala da biram između nje i Wyatta. Ni
što me poslije ogovarala. I ukrala mi dečka. Već što je imala obraza pokušati
povrijediti moju mamu.“
„Kako?“ Okrenem se na bok da joj mogu vidjeti lice. U njezinim sivim
očima gori plamen.
„Bilo je to dva mjeseca nakon mature. Mama je bila izvan grada, na
snimanju albuma s nekim glazbenikom, ne sjećam se s kojim. A Wyatt je

176
 Knjige.Club Books

otišao na putovanje s prijateljima. Stoga smo se tata i ja toga ljeta snalazili

sami.“
Nisam siguran kamo ovo vodi, ali ne zvuči dobro.
„Emma me pozvala pod izlikom da želi obnoviti naše prijateljstvo.
Pristala sam je poslušati zbog svega što smo prošle zajedno. Ali tog sam
tjedna vodila hokejaški kamp za djecu i završila sam tek navečer. Valjda sam
joj telefonski rekla da smo tata i ja sami, iako se ne sjećam kako smo došle na
tu temu. Rekla sam joj da poslije dođe do mene ako želi razgovarati.“ Gigi
se frustrirano nasmije. „No došla je u moju kuću dok sam bila u kampu i
ušuljala se pomoću rezervnog ključa. Zatim se skinula, legla na krevet mojih
roditelja i pokušala zavesti mojeg tatu.“
„Ti to ozbiljno?“
„Da.“ Gigi zvuči ogorčeno. „Neko vrijeme nakon toga svi smo se bojali da
će nas optuživati zbog nekih gluposti, lagati da joj je tata pokušao
nešto učiniti. Djelovala je dovoljno nestabilno da učini nešto takvo. Ali mislim
da ni Emma nije toliko luda da proširi toliko mržnje. Sve laži i tračevi koje je
izgovorila nisu bili dovoljni da unište nekome život. Bila su to samo
beznačajna ogovaranja.“
Gigi se pridigne u sjedeći položaj, i dalje gola. Pogled mi odleti na njezina
gola prsa, a iako mi se kurac blago trzne, raspoloženje je previše tmurno
za nešto Više od toga.
„Mogu li ti reći jednu tajnu?“, kaže, zagrizavši usnicu.
„Naravno.“
„Prezirem je.“
Frknem. „Pa ni ne krivim te.“
„Još to nisam rekla naglas.“
„Zbilja? Nisi mogla izgovoriti da je mrziš ni nakon što je objavila sve tvoje
tajne na internetu? Mislim da bi to svaka cura smatrala strašnom izdajom.“
„I jest izdaja. Ali uvijek odabirem teži put. Pokušavam imati suosjećanja.
Majka ju je napustila kad je imala dvanaest godina. Otac ju je razmazio da
joj to nadoknadi.“ Gigi izdahne. „Roditelji su me naučili da u svakome
tražim nešto dobro. Trudim se ne zamjerati se drugima.“
„Ona se zamjerila tebi. Imaš pravo biti bijesna.“
„To i moje prijateljice kažu. Izluđuje ih to što ne želim blatiti Emmu. Ni
sam joj oprostila niti osjećam naklonost prema njoj - u glavi je stalno
blatim. Ali ne izgovaram te riječi. Osjećam se kao da mi nije... dopušteno da
budem puna mržnje.“
Želim bolje razumjeti što misli pod tim.

177
 Knjige.Club Books

„Zato što to loše utječe na tebe?“ pitam je. „Ili zbog neke toksične gluposti
o tome da je važno biti pozitivan i drag prema svima, čak i prema onima koji
to ne zaslužuju?“
Gigi se nelagodno meškolji. „Nisam tako razmišljala o tome. Jednostavno
imam osjećaj da mi to nije dopušteno.“
„Zašto ne?“
„Zato što imam sve u životu. Nisam žrtva. Dobro mi je. Osjećam se sebično
kad se žalim o svojim problemima.“
„Nisi sebična, to je prirodno. Smijem se naljutiti kad me netko naljuti, bez
obzira na to koliko mi je dobro ili loše u životu. Ona cura Carma? Ugasila mi
je alarm kad je prespavala kod mene i zato sam zakasnio na trening. Sad je
mrtva za mene.“
Gigi mi se nasmiješi. „Okrutno.“
„Ne duguješ ljudima oprost.“
„Opraštaš zbog sebe, a ne zbog drugih.“ Sad zvuči uzrujano. „Zato mi to
smeta. Kakva sam ja osoba ako mi je sasvim u redu držati mržnju u sebi?“
„Ako ti to ne šteti, koga boli briga?“
„Želim biti dobra osoba.“
„Tko kaže da nisi?“
Opet legne pokraj mene, zašutjevši. Ponovno mi prstima prelazi preko
trbušnjaka. Svakim odsutnim dodirom Gigi mi laktom blago dotakne
kurac. Napola je ukrućen, ali nakon svakog se doticaja to „napola“ sve više
pretvara u „potpuno“.
Gigi naposljetku primijeti.
„Tko bi rekao“, čudi se. Vidim da joj je to zabavno. „Pale te dubokoumni
razgovori.“
„Ne. Ti me pališ trljajući mi kurac dok vodimo dubokoumne razgovore.“
Opet se pridigne u sjedeći položaj, a duga joj kosa pada naprijed dok spušta
pogled prema meni. „Mogu li ti reći još jednu tajnu?“
Nestašluk u njezinim očima potakne val vrućine u mojim preponama.
„Hmmm?“
„Želim te opet.“
„Ne možeš se zasititi, ha?“ zadirkujem je. Ali sviđa mi se čeznutljivi sjaj na
njezinom licu.
„Rekla sam ti da sam pod velikim stresom.“ Oblizavši usnice, nagne se nad
mene. Usne joj se približe na tek nekoliko milimetara od mojih. „A ti si obećao
da ćeš mi pomoći.“
„Imaš pravo, jesam.“

178
 Knjige.Club Books

Posegnem za kondomima koje sam ostavio na noćnom ormariću. Zatim

je povučem na sebe tako da zajaši moja bedra. Prstima omotam svoj alat te
ga sporo pomilujem.
„Iskoristi me“, naredim.
Usne joj se izviju u osmijeh.
Namjesti se i stavi si kurac unutra, obujmivši ga svojom uskom, toplom
picom. Ne čujem ništa osim jebote i nemoj stati. Gigi me jaše, zabacivši
glavu od užitka. Ovo je seks od kakvog se gubi razum. Njezini jecaji simfonija
su za moje uši. Nekako su blagozvučni. Tihi i hrapavi i toliko seksi da se
tresem od žudnje.
„Svršit ću“, procijedi Gigi i nagne se naprijed, trljajući se o moj kurac.
Zaboravim kako se zovem dok crpi iz mene svaku kap zadovoljstva.
Zadihana je od orgazma kad je preokrenem i počnem se ponovno nabijati u
nju do besvijesti, čineći to dok mi tijelo ne izgori od vrhunca.
No ovome zapravo nema kraja. Traje cijelu noć. Cijelo se vrijeme
bezumno jebemo, svršavamo i zatim odmaramo, dok me Gigi navodi na
razgovore koje nisam planirao voditi.
Nakon posljednje nevjerojatne runde naše se otežano disanje smiri i
postanem svjestan glasova u kući. Sranje. Nisam shvatio da su se dečki vratili.
Ne sjećam se zvuka otvaranja prednjih vrata niti da smo Gigi ili ja pri
odlasku na toalet čuli Shanea i Becketta u kući. Ali dva su sata ujutro i moguće
je da su dečki već satima doma, a da ja to nisam primijetio jer sam bio
zaokupljen Gigi Graham.
„Sranje“, izusti Gigi, i sama primijetivši koliko je sati. „Trebala bih ići.“
„Imaš trening rano ujutro?“
„Ne. Imam predavanje u deset. Ali ne mogu prespavati ovdje. Tvoji
cimeri...“ Zašuti. Oboje znamo kako završava ta rečenica.
Kimnem. „Hajde, pomoći ću ti da se iskradeš.“
„Prvo moram pozvati Uber.“
„Nisi došla svojim autom?“ Zbunjen sam. Večeras je popila samo jedim
pivo i to dok sunce još nije zašlo. Otad smo pili samo vodu, pokušavajući
se hidrirati tijekom divljeg seksa.
„Ne. Nisam...“ Puna grižnje savjesti izbjegava moj zbunjeni pogled. „Ni
sam htjela da Case vidi moj auto u tvojoj ulici.“
Nešto me probode. Ne ljubomora. Ali svejedno nešto nelagodno.
„Jasno. Jer ovo je naša mala prljava tajna“, razvlačim riječi.
No moram reći da je vjerojatno dobra ideja tajiti ovo. Za vikend imamo
prvu utakmicu i svi moramo biti koncentrirani, a to uključuje Colsona.

179
 Knjige.Club Books

„Ne“, ispravi me, „već zato što ti je uletio u kuću prošli put kad je vidio
moj auto ovdje.“
„Istina.“
Navučem bokserice dok Gigi u tišini skuplja svoju odjeću i oblači se. Kad
zakopča traper suknju, okrene se prema meni, sva očajna. „Dovraga.
Opet moram piškiti.“
U tom trenutku u svojoj glavi opsujem Shaneu jer je u igri papir-škare
kamen ovog ljeta osvojio veliku spavaću sobu i njoj pridruženu kupaonicu.
Odškrinem vrata i povirim u mračni hodnik. Vrata njihovih spavaćih soba
zatvorena su.
„Zrak je čist“, kažem joj.
Gigi izađe u hodnik i otiđe u kupaonicu. Promatram njihova vrata dok Gigi
pušta vodu i pere ruke. I dalje su zatvorena.
Poslije se odšuljamo dolje i potkradamo se do prednjeg hodnika. I baš kad
pomislim da smo se izvukli, Shane izađe iz kuhinje.
Jebem ti.
Tamnim očima promotri Giginu razbarušenu kosu. Moje bokserice.
Ogrebotine na mojim prsima.
I usne mu se izviju u osmijeh.
„Druženje u sitne sate?“ pita Shane.
Gigini obrazi vidno se zarumene u tami hodnika. „Nisi ništa vidio“, za moli
ga tiho. „Molim te.“
Shane izgleda kao da će izgovoriti neku šalu, ali oštro ga pogledam te
umjesto toga utješi Gigi.
„Ništa nisam vidio.“
Ispratim je do Ubera koji čeka ispred. Ne poljubimo se za laku noć.
Uzrujana je jer nas je Shane uhvatio i jedva me pogleda dok sjeda na stražnje
sjedalo. Crvena stražnja svjetla trepere u mraku dok je auto odvozi od mene.
Vratim se kuću i naravno, Shane me čeka.
„Ovo je iz brojnih razloga grozna ideja“, kaže mi.
„Znam.“
„Colson će te ubiti.“
„Može pokušati.“
„I Becku se svidjela.“
„Ma ne. To ga je prošlo.“
„Aha. Pa si ti odmah uletio i zgrabio je.“ Shane zakoluta očima.
„Nije bilo tako.“

180
 Knjige.Club Books

Proučava me dovoljno dugo da se počnem meškoljiti od nelagode, a zatim

uzdahne. „Ryderu, ono ondje“ - pokaže prema prednjim vratima, misleći na
ženu koja je upravo otišla - „je cura za vezu. A ovo ovdje, ti, nisi dečko
za vezu.“
Uzdah mi zastane u grlu. „Samo nemoj nikome reći, dobro? Kao što si
rekao, puno je razloga da nitko ne sazna. Ali najvažniji je taj što te zamolila.“
Opet me dugo proučava. Zatim kimne. „Dobro. Bez brige.“
„Hvala, stari.“

Shane iduće jutro dokaže da drži svoju riječ.

Kad Beckett uđe u kuhinju i primijeti me za pultom, podigne obrvu.
„Nisam znao da se sinoć održavao maraton u seksu.“
Zatim mu se mobitel oglasi i pogne glavu da pročita novu poruku. Smijući
se samom sebi, ispisuje dugačak odgovor.
Shane ga promatra s drugog kraja pulta, gdje sjecka povrće za naše
omlete. „S kim se dopisuješ ovako rano?“
Beck tutne mobitel u džep. „Ni s kim.“
„Jer ovo uopće nije sumnjivo“, kaže Shane.
„Opusti se. S jednom curom. I nemoj misliti da nisam primijetio kako
izbjegavaš temu, Ryderu.“ Prođe pokraj mene i otvori hladnjak. „Dakle,
maraton u seksu. I ja bih si pozvao nekoga da sam znao da je to u điru.“
„Nitko nije bio kod mene“, slažem.
„Ne seri. Netko je sinoć dobro ševio. Kad smo došli doma?“ pita Shanea.
„U pola jedanaest? Tada su se počeli čuti zvukovi jebanja.“
Isuse. Primijetio sam da su doma skoro četiri sata nakon njihova dolaska?
Obuzme me nelagoda. Još nisam ovako gubio razum zbog neke žene.
Do jučer.
Okrenem se da uzmem komad kruha iz ostave. Odugovlačim.
„Stari“, kaže Shane Beckettu. „To sam bio ja.“
„Stvarno? Zar ti nije ona ženska na koncertu priuštila pušenje? Pozvao si
nekog na seks kad smo došli doma?“
„Ne. Pornići, stari.“ Zakoluta očima kao da je to očigledno.
„Ali zvukovi su trajali oko četiri sata.“ Beckett bleji u njega. „Toliko si dugo
drkao? Kako je moguće da ti kurac nije otpao?“
„Isprobavao sam, ovaj, odgađanje ejakulacije.“
„Aha. To je baš popularno u porno zajednici“, kaže Beck ozbiljno.

181
 Knjige.Club Books

Shane mu pokaže srednji prst. „Kako god. Mlad sam. Mogu raditi svom
kurcu što god želim. Gledaj svoja posla.“
„Onda se idući put malo stišaj. Postoji nešto zvano slušalice. Uloži u njih.“
Smijući se, Beckett otiđe do štednjaka i uzme tavu za jaja.
Shane mi namigne dok prolazim pokraj njega, blago mi udarivši ruku.
„Duguješ mi“, promrmlja.

182
 Knjige.Club Books

25. POGLAVLJE
RYDER

Problemi s komunikacijom

Večeras je naša prva domaća utakmica ove sezone te se vozim do centra

Graham s Beckettom i Shaneom. Dok sjedim na stražnjem sjedalu
Shaneova Mercedesa, pišem uobičajenu poruku u grupnom razgovoru dečki
s Eastwooda, što je praznovjerje koje je pokrenuto lani i otad ga se držimo.
Tijekom vožnje dobijem desetak obavijesti o istoj takvoj poruci.
Kad dođemo u svlačionicu, Beckett pokušava obraniti svoje dobro
mišljenje o nekom filmu. Sinoć je prisiljavao Shanea da ga pogleda.
„Ne razumiješ. Glavni lik nije bio u istom vremenskom okviru kao brat...“
„Kao što sam ti rekao sinoć, nije imalo nikakvog smisla i ne želim
raspravljati o tome.“
„A kao što sam ja rekao tebi, moraš ga pogledati barem tri puta da bi
shvatio smisao...“
„Misliš da imam toliko slobodnog vremena?“ prekine ga Shane. „Jedva
nađem vremena da pogledam film jednom, a kamoli triput.“
„Zanimljivo je to čuti od pajde koji je prošli vikend gledao porniće četiri
sata bez prekida. Glasno.“ Beckett se okrene prema našim prijateljima iz
Eastwooda. „Četiri sata, bez šale. Ali moram reći da je izabrao nešto dobro.
To priznajem, Lindley. Ne znam jesi li stalno gledao istu žensku, ali izvrsno
je stenjala. Super boja i intonacija. Zvučala je vrlo seksi.“
Istina. Bila je vrlo vatrena te i dalje osjećam njezinu toplinu na tijelu.
A kao pravi kreten, nisam je nazvao od te noći.
Jednostavno... ne mogu.
Nešto se dogodilo te noći. Volim seks koliko i svi, ali Gigi je došla prije
nego što je sunce zašlo i ostala do sitnih jutarnjih sati. Nismo čak ni jeli,
zaboga. Samo smo se nalijevali vodom. Najduži seks u mojem životu, a htio
sam još kad je otišla. I svi oni trenutci između, naši razgovori.
Dobro, ona je većinom govorila. Ali htio sam slušati. Postavljao sam
pitanja. Započinjao razgovor.
Ne moram ni naglašavati da se takvo ponašanje ne smije ponoviti.

183
 Knjige.Club Books

Prije nego što smo se spetljali, jasno sam Gigi dao do znanja da želim
samo seks. A na kraju sam ja taj koji je to zaboravio.
Dok ne uspijem shvatiti što mi se događa u prokletoj glavi, ne smijem se
dovoditi u iskušenje da opet budem s njom.
„Nemoj ti meni pajdo“, progunđa Shane na Becketta, nagnuvši se naprijed
da istegne leđa. „Nije ti ovo Australija, prijane.“
Primijetim da se Will Larsen smije dok sluša njihov razgovor, ali prestane
kad mu se Colson namršti.
Kad se svi presvuku, trener Jensen uđe u svlačionicu kako bi održao prvi
ohrabrujući govor ove sezone.
„Izađite i potrudite se.“ Kimne, a zatim se okrene prema vratima.
„Samo malo. To je sve?“ izusti Patrick.
Jensen se okrene. „Što? A što bi ti? Da vam malo zaplešem?“
„Meni bi to bilo super“, kaže Tristan Yoo.
Odjekne nekoliko hihota.
„Ne držim govore“, izjavi trener odlučno. „Dovoljno govorim tijekom
treninga.“ Ogleda se po svlačionici. „Kad smo kod toga - individualno svaki od
vas ima talenta. Ali kao momčad? Tek ćemo saznati.“
I saznamo. Utakmica se igra brzim tempom već od prvog bulija. Što je
iznenađujuće jer Northeastern inače nije jak koliko Briar ili Eastwood. Ali
to nije sve jer sam na snimci vidio da im je novi golman katastrofalan.
A ipak mu ništa ne možemo zabiti.
Igram u prvoj postavi, napadam s Colsonom i Larsenom, a braniči su
Demaine i Beckett.
Najbolji smo igrači u ekipi i trebali bismo biti nezaustavljivi.
A ipak.
Kad drugi put izađemo na led, trudimo se stvoriti nekakvu priliku za gol.
Hladnoća leda prožima mi lice dok žustro prolazim plavu liniju. Napadamo.
„Za leđima ti je“, viknem Caseu jer je okrenut leđima protivničkom
braniču koji mu želi oduzeti pak.
U potpunosti ignorira moje upozorenje i nastavlja, sudarivši se s
ogradom. Srećom, uspije pobijediti u toj bitki i zadržati pak.
Beckett vikne: „Dodaj!“ kako bi mu dao do znanja da je slobodan. Colson
ignorira našeg braniča i pokušava biti prokleti junak. Opali prema golu, no
protivnik pokupi pak i Northeastern ima savršenu priliku za pogodak.
„Koji vrag?“ vikne Beckett Colsonu, iznimno bijesan.
Beckett je inače vrlo smiren. No tek smo u prvoj trećini, a već je dvaput
poludio na našeg sukapetana. Našeg neustrašivog sukapetana koji

184
 Knjige.Club Books

očigledno misli da je jedini igrač. Sjetim se upozorenja Randa Hawleyja koji

se prije početka sezone zapitao hoće li Colson htjeti surađivati s dečkima iz
Eastwooda.
Očito smo sada dobili odgovor.
Trener zatraži izmjenu, a za to se vrijeme protivnička ekipa iznova
grupira iza svojeg gola. Odletim do klupe, a Shane, Austin i ostatak druge
postave odlaze na klizalište. Jednako su dobri i u jednakim su problemima.
Dok ih promatram s klupe, postane mi jasno u čemu griješimo.
Nema nikakve komunikacije. Barem ne između dečki s Briara i bivših
igrača Eastwooda. A to je golem problem jer je važno moći se osloniti na
svoje suigrače. Oni su nam drugi par očiju. Jedna osoba ne može istovremeno
biti svugdje, a tijekom utakmice se stalno vode male bitke. Suigrači vide
mogućnosti kojih mi možda nismo svjesni. I trebaju nam to reći, dovraga.
„Zlatni dečki“, vikne Jensen. „Ulazite.“
Dobro. Očito je to sada nadimak naše postave.
Opet smo na ledu te osvojim buli i dodam pak Colsonu. Kad je riječ o
vođenju paka, izvrsno mu ide obmanjivanje i usmjeravanje protivnika
lijevo ili desno. Vrlo dobro obavlja svoj zadatak. Provlači se i probija kroz
suparnike, lažirajući udarac samo kako bi naglo skrenuo i lažirao još jedan.
Nevjerojatno je strpljiv. Ali ne uspijevamo im zabiti čak ni uz takve vještine.
Nakon izbacivanja i jurnjave za pakom zapnem iza gola i borim se s
dvojicom napadača iz Northeasterna. Koristim se svim pokretima koje sam
pokazivao Gigi, okrećući se i pokušavajući zbuniti protivnike, no onda
Demaine vikne: „Slobodan sam!“ te mu brzo dodam pak.
Odmah zapuca na gol.
Ali golman obrani.
„Jebote“, zareži Franko-Kanađanin dok se borimo za odbijeni pak.
Odjednom se začuje sučeva zviždaljka.
Zastenjem kad shvatim da je Beckett kažnjen zbog zamahivanja palicom.
Navijači Briara ljutito viču, a nakon toga naša postava otiđe s leda i preuzmu
dečki zaduženi za igru tijekom isključenja igrača. Trager i Rand su
među njima. Od svih sveučilišnih igrača, nitko nije bolji u tome od njih
dvojice. Ali nisu nimalo usklađeni. Toliko su zaokupljeni zadiranjem u
prostor onog drugog da obojica izgube pak iz vida.
Lijevo krilo Northeasterna zabije s lakoćom, što je prvi pogodak na
utakmici.
Trener baci svoj blok za pisanje.
Kipti od bijesa kad se Trager i Rand vrate na klupu. „Što je to bilo?“ vikne.
„Što je to bilo, dovraga?“

185
 Knjige.Club Books

Čovjek bi pomislio da će biti posramljeni, ali previše su zauzeti ljutitim

zurenjem jedan u drugoga.
„Imali su sreće“, promrmlja Rand kad shvati da mu se mrštim.
Zurim u njega u nevjerici. Ludost je reći takvo nešto. Protivnici su zabili
jer su on i Trager sjebali. I točka.
Rand primijeti moj izraz lica i pogne glavu te se i njegovo lice zamrači.
Zvučni signal označi kraj prve trećine. Trener nas grdi u svlačionici
tijekom pauze. To smo i zaslužili te ne se pokušavamo opravdati. Trager
izgledu kao da želi nešto reći, ali zaustavi svoju odvratnu jezičinu, hvala Bogu,
i trpi Jensenov bijes.
Ali kad se igra nastavi, ima štošta reći. Kad ne uspijem zabiti gol i vratim
se na klupu zbog promjene postave, Trager ljutito zuri u mene i ispali
niz uvreda, završivši sa: „Zašto nisi dodao, jebote? Case je bio slobodan.“
Zurim u njega pun prijezira. „Nisam vidio da je slobodan. Nemam oči na
leđima.“
„Dosta. Začepite.“ Trenerov pogled je ubojit.
Druga je trećina slična prvoj. U rasulu smo. Spašava nas samo to što
imamo vrhunskog vratara. Kurth je zbilja zaslužio tu početnu poziciju. Za
mene je on najbolji golman koji postoji, izuzev profesionalaca iz NHL-a.
„Nevjerojatan je“, promrmlja Shane dok gledamo kako Kurthova rukavica
brani još jedan udarac, a domaći navijači izuste zaglušujući urlik
odobravanja.
„Igra vrhunski“, složi se jedan od dečki s Briara, pun strahopoštovanja.
Očito je to jedino u čemu se slažemo - da nam je vratar svima spasio
guzicu.
Dok se utakmica približava kraju, i dalje ne možemo ništa protiv vratara
Northeasterna, koji inače prima golove kao darove. To ne znači da se
poboljšao, već samo da smo mi užasni.
Nakon završnog zvučnog signala mali broj navijača Northeasterna počne
klicati, a Briarova gomila zviždati.
Briar dugo nije ovako loše igrao, a za jednog čovjeka koji ne voli govore,
treneru nije problem dati nam to do znanja kad se vratimo u svlačionicu.
„Tijekom svih godina bavljenja ovim poslom nisam vidio jadniju
izvedbu“, bijesni trener. „I ne kažem to zato što ste izgubili. I prije smo gubili.“
Njegov oštar pogled odluta prema nekim starijim igračima Briara. „Znamo
kako je gubiti. Ali ovako? Jer niste htjeli surađivati? Jebeno neprihvatljivo.“
Baci svoj blok za pisanje na drugu stranu prostorije i papiri se raspu po
podu.
Jensen duboko udahne. Zatim vrlo sporo, ravnomjerno izdahne.

186
 Knjige.Club Books

„Ostanite u opremi, skinite samo klizaljke. Obujte tenisice i otiđite do

trenera Marana u teretanu.“
Izađe iz prostorije.
Svi samo stojimo, i dalje u opremi, i dalje se znojeći od tri trećine koje smo
proveli kližući poput bezglavih pilića.
Oprezno pogledavamo jedni druge.
„Ne sviđa mi se ovo“, kaže Patrick nervozno. „Zašto se ne možemo
presvući i istuširati?“
„Hajde“, promrmlja Nick. „Privedimo ovo kraju.“
Nekoliko minuta poslije uđemo u teretanu, a Nazem izusti bolni krik koji
odjekne golemom prostorijom.
Dočeka me iznimno neugodan prizor.
Nance.
Sheldon.
I poligon s preprekama.
„Ne“, zastenje Shane. „Molim vas. Ne mogu. Ne.“
„Jensen je ovo dogovorio!“ vikne Patrick, a u očima mu vidim da se osjeća
izdano. „Znači da je vjerovao da ćemo izgubiti.“
Shvatim da ima pravo. Obuzme me ogorčenost jer kakav to trener ima
toliko malo povjerenja u svoju momčad da unaprijed priprema kaznu za
očekivani poraz?
Svi se okrenu prema pomoćnom treneru, zauzevši optuživački stav.
„Ma ne, ovo je svakako bilo u planu“, otkrije Maran, slegnuvši ramenima.
„Bez obzira na ishod utakmice.“
„Dakle, da smo pobijedili, svejedno bismo bili kažnjeni?“ Trager je
bijesan.
„Dečki, ovo nije kazna“, kaže Sheldon te korakne naprijed, utješno nam se
nasmiješivši.
„Ovo je nagrada“, pokuša nas utješiti Nance. „Ovo je hrana za dušu. Mo
ramo njegovati dušu kako bismo dosegnuli svoj puni potencijal napretka.“
Sheldon zacokće jezikom. „Kad smo kod toga, čuli smo da postoji
problemčić s komunikacijom.“
Pomoćni trener Maran frkne.
„Srećom, imamo savršenu vježbu za rješavanje tog problema“, kaže
Sheldon.
Blizanci su opet u pastelnim bojama i sa zviždaljkama oko vrata. I oboje
su previše uzbuđeni jer petak navečer provode sudjelujući u aktivnostima
za komunikaciju s hrpom bijesnih, znojnih hokejaša.

187
 Knjige.Club Books

„Ne mogu“, zastenje brucoš koji mijenja Tima Coffeyja na početnom

popisu dok se Timov ručni zglob oporavlja. „Dajte, treneru. Upravo smo
odigrali utakmicu. Umoran sam.“
„Da. A sad vas čeka tečaj“, kaže trener Maran veselo. Kimne prema
Laredosima. „Prepuštam ih vama.“
Stisnem zube kako ne bih siktao psovke Maranu dok odlazi. Ovo je pro
kleta noćna mora.
„Trebao sam se prebaciti na drugi fakultet“, promrmlja Shane.
„Da, imaš pravo.“ Beckett zvuči iscrpljeno.
„Kako god“, kaže Trager, krenuvši naprijed. U tenisicama Converse i
hokejaškoj opremi izgleda suludo, no vjerujem da to vrijedi za sve nas.
„Privedimo ovu glupost kraju.“
„Dobro“, objavi Nance, pljesnuvši. „Uparit ćete se. U paru mora biti jedan
bivši igrač Eastwooda i jedan igrač Briara. To je jedino pravilo.“
Colson stoji pokraj mene, stoga ga pogledam i obojica si odlučno
kimnemo. S druge mi je strane Beckett, koji si traži nekog s Briara i završi s
Willom Larsenom.
Iskoračim i promotrim tri staze ispred nas koje se protežu od jednog do
drugog kraja teretane. Na jednoj je strani podignuta drvena platforma i
pretpostavljam da s nje krećemo, a na drugoj je strunjača određene boje koja
je vjerojatno završna točka. Staze su postrojene po bojama i imaju iste
značajke. Grede za ravnotežu visoke su oko jedan metar. Nasumično
poredane gajbe za mlijeko, obojene istom bojom kao i staza na kojoj se
nalaze, i nekoliko velikih crnih guma razbacane su po ulaštenom podu. Iza
gomile gajbi i guma nalazi se dječji bazen s drugom gredom za ravnotežu koja
visi iznad njega, no ova je greda šira i niža. A iza toga su velike lažne stijene
od kaširanog papira.
„Ovo su upute“, započne Nance, a lice joj sjaji od radosti.
Pali se na ovakva sranja, siguran sam. Vjerojatno doma mašta o vježbama
za zbližavanje momčadi kojima može mučiti studente.
„Jedan igrač stajat će na početnoj platformi - on je vikač. Drugi igrač,
trkač, imat će povez na očima. Kretat će se stazom u skladu s uputama
svojeg vikača, koji mu mora opisati najlakši put do kraja staze. Vikači,
pobrinite se da trkači prate označeni put. Trkači, izbjegavat ćete prepreke u
isto vrijeme kad i drugi igrači. Kad vaš partner dođe do strunjače na kraju
staze, skinut će povez i trkač postaje vikač. Upozoravam vas - bit će vrlo
bučno. Stoga vas molim da ne psujete. Ne volim psovke. Dama sam.“
„Seksi dama“, kaže Sheldon, gledajući je ozareno.
Beckett podigne obrvu. „Fuj“, kaže, ali dovoljno tiho da ga ne čuju.

188
 Knjige.Club Books

„Komunikacija je ključna za ovu vježbu“, objasni nam Nance. „Kao što je i

u gotovo svakom aspektu naših života. Recimo, naš brak ne bi opstao
bez komunikacije.“
Sada i ona njega gleda ozareno.
„Samo malo, što?“ izlane Patrick. „Niste brat i sestra?“
Sheldon mu se namršti. „Mi smo u sretnom braku već dvadeset dvije
godine.“
Patrick nije nimalo uvjeren. „Ma dajte. Zafrkavate nas. Vi ste brat i sestra“,
navaljuje. Okrene se skupini tražeći podršku. „Zar sam samo ja to mislio?“
Shane se tiho smije u svoj lakat, a široka mu se ramena tresu.
„Zapravo, bavimo se i bračnim savjetovanjem“, kaže nam Sheldon.
„Najviše radimo s parovima koji imaju problema s komunikacijom. Ako je
netko od vas oženjen i treba neki savjet...“
„Radije bih se rastao“, kaže netko.
Nekoliko dečki prasne u smijeh.
Nance uzdahne i pokuša ponovno usmjeriti našu pažnju na staze. „Imate
li pitanja prije nego što počnemo?“
„Zbilja niste brat i sestra?“ pita Nazem.
„Imate li drugih pitanja?“

189
 Knjige.Club Books

26. POGLAVLJE
GIGI

Nacionalni dan deserta

Odbor za prosinački dobrotvorni skup odjela za sport okupi se u

knjižnici Briara u ponedjeljak poslijepodne, nakon treninga moje momčadi.
Zanimljiva skupina. Iz moje ekipe došle smo ja, Camila i Whitney. Iz
muške Ryder, Shane i Beckett kao predstavnici bivšeg Eastwooda te Will
Larsen i David Demaine kao predstavnici Briara. Vjerojatno ih je Jensen
strateški odabrao - ili bolje rečeno, prisilio na ovo. Galamdžije poput Tragera
ili onoj; Randa samo bi nam upropastio planove. Ali čudi me što Case nije
ovdje. Trebao bi biti, s obzirom na to da je sukapetan.
Razjašnjenje uslijedi kad Demaine sjedne i kaže: „Colson je zapeo na
konzultacijama s profesorom. Rekao mi je da mu javim detalje. Ali idući
će put doći.“
Pokušavam ne gledati Rydera u oči. Prošlo je tjedan dana otkad smo se
seksali i otad nismo razgovarali.
Nismo razmijenili ni riječi. Niti jednu poruku. Nisam ga čak ni srela u
hodnicima zgrade u kojoj se održavaju treninzi pa se pitam izbjegava li
me namjerno.
Nakon nekoliko dana ignoriranja postala sam ljuta. Zar ne zaslužujem
barem Hej, kako si? nakon onog maratona seksa?
No onda sam počela osjećati olakšanje jer... iskreno, ni ja ne znam što reći.
Te smo se noći seksali satima. Toliko dugo da sam tri dana nakon toga
imala bolove u mišićima. Čak mi je i mjesečnica uranila četiri dana, kao da
se moje tijelo nasilu iznova pokrenulo nakon te divlje noći s Lukeom
Ryderom.
A najgore je to što ga želim opet. Plaši me koliko ga silno želim. Stoga se
držim podalje.
Očito i on tako razmišlja. Otkad smo sjeli, nije ni pogledao prema meni.
Whitney sjedi na čelu stola te otvori svoju bilježnicu i skine poklopac s
kemijske olovke. „Započnimo“, kaže. „Imam planove za večeru.“
Camila sjedi pokraj mene i gleda Becketta u oči. On joj uzvraća. Da,
odgovaraju si. Odišu senzualnošću.

190
 Knjige.Club Books

„Isprintala sam e-poruku šefa dobrotvorne udruge.“ Whitney izvuče

papir i pregleda ga. „Zaduženi smo za nabavljanje stvari za tihu dražbu.“
„Zvuči uzbudljivo“ kaže Beckett, i dalje gledajući Camilu.
Ona mu namigne.
„Sastavimo popis ideja, stvari koje nam se čine prikladne za dražbu.
Morat ćemo se javiti tvrtkama i istaknutim pojedincima za donacije. Što
kažete na ovo? Neka svatko od nas kontaktira, recimo, deset tvrtki ili
pojedinaca?“
„Izradit ću internetski obrazac u koji možemo unositi sve podatke
koje skupimo“, ponudi se Will. „Imena, brojke, ponude i tako.“
Whitney mu zahvali. „Većim organizacijama možemo poslati e-mail i
zamoliti za donaciju. Ali mislim da ćemo uživo imati više uspjeha. Stoga bi
bilo dobro da lokalna poduzeća zamolimo tako ili barem preko telefona.“
Pogleda u Davida. „Sjećaš li se što je sve lani bilo na dražbi?“
Mislim da su njih dvoje sudjelovali u prošlogodišnjem prikupljanju.
Srećom, uspjela sam izbjeći taj zadatak.
„Ne znam“, kaže polako, a francusko-kanadski naglasak toliko je
diskretan da se katkad ni ne čuje. „Mislim da se na dražbi nudilo skakanje
padobranom? Hotel iz New Hampshirea donirao je odmor za vikend. A nudilo
se i neko putovanje sa svim plaćenim stavkama.“
„Joj, da. A bila je i ona predobra nagrada Bruinsa - pobjednik je mogao
gledati njihov jutarnji trening“, sjeti se Whitney, ozarivši se.
„Da, ali za to je zaslužan Gigin tata“, istakne Demaine. „On je to sredio.
Sumnjam da ćemo sami uspjeti dogovoriti nešto takvo.“
Kao što sam i očekivala, Whitney upre svoj oštroumni pogled u mene.
„Možeš li pitati tatu da on ili neki njegov slavni prijatelj donira neku
fora nagradu?“
Kimnem. „Pitat ću ga. Sigurno će nešto uspjeti srediti.“
„Baš lijepo“, razvuče Ryder.
Naježim se. Ozbiljno? Obratio mi se prvi put u tjedan dana i odlučio se za
takav ironični komentar?
Pogledam ga ispod oka. „Bi li radije da ne iskoristim svoje veze za
dobrotvornu priredbu koju smo prisiljeni planirati?“
Na to zašuti. Primijetim naznaku smiješka na njegovim usnama prije
nego što spusti glavu.
Camila kaže: „Moj očuh posjeduje gomilu teretana u Bostonu. Pitat ću ga
može li nam dati neki bon za teretanu.“
„Izvrsno“, kaže Whitney, pribilježivši to.

191
 Knjige.Club Books

Padne mi na pamet jedna ideja. „Moja sestrična pokreće kozmetičku

liniju. Mogu je zamoliti da, recimo, donira košaru svojih proizvoda?“
Camila mi uputi znakovit pogled. „Ljudi, neka netko pita Gigi kako joj se
zove sestrična.“
Beckett se naceri. „Ja ću. Kako se zove?“
Mrko pogledam Cami. A Beckettu kažem: „Zove se Alex i nije to ništa
posebno...“
„Zove se Alexandra Tucker“, ispravi me Camila. „Da, tako je. Manekenka.
Stvarno ništa posebno.“
Shane izgleda zadivljeno. „Čovječe, zbilja imaš utjecajne prijatelje, zar ne,
Gisele?“
„To mi je sestrična“, progunđam. „Poznata je, što ja tu mogu?“
Krajičkom oka primijetim da je Ryder na mobitelu. Mislim da piše
poruku. Postanem sumnjičava. Odjednom shvatim da razlog njegova
ignoriranja možda nije isti kao moj; možda nije u sedmom nebu zbog
nevjerojatnog seksa.
Možda spava s drugim curama.
Od te mi se pomisli uspori puls i to ne na dobar način. Kad ga zamislim u
krevetu s nekom drugom curom, iz nekog se razloga osjećam...
Čujem zujanje svojeg mobitela u torbici.
Čekam nekoliko sekundi, pokušavajući ostati smirena, a zatim ga izvadim
iz torbe. Dah mi odmah zastane u plućima.
RYDER: Ne mogu prestati razmišljati o tebi.
Ovo nisam očekivala. Polako podignem glavu i shvatim da me Ryder
gleda. Sasvim bezizražajno. Zatim okrene glavu, ali prije toga spazim vatreni
odsjaj u njegovim očima.
„Dobro“, kaže Whitney, „počnite pretraživati lokalna poduzeća i
odaberite nekoga kome ćete se javiti. Ne možemo otići odavde bez
kvalitetnog popisa, stoga se bacimo na posao jer ne želim ovo ponavljati.
Imam život.“
Beckett se nasmije.
„Nazvat ću tatu“, kažem svima, odgurnuvši stolicu. „I pitati ga što može
ponuditi. Možda upoznavanje s igračima ili privatni trening. Saznat ću.“
Uzmem mobitel i otiđem od stola. Prolazim pokraj police s knjigama o
europskoj povijesti dok hodam prema stražnjem zidu, a srce mi udara
od rebra.
Umjesto da nazovem tatu, odgovorim Ryderu.
JA: Učionica B.

192
 Knjige.Club Books

Jer je učionica B otvorena i vidim da je prazna. Stojeći iza uske police

knjiga, čujem svoje kolege kako međusobno tiho čavrljaju. No ne mogu
me vidjeti. Provučem se kroz još dva reda polica i zatim uđem u učionicu.
Spustim sve rolete. I čekam.
Ne znam hoće li doći. Ne znam ni želim li da dođe. Ovo je ludost. Svi naši
prijatelji sjede ondje.
Uključujući Willa, koji je Caseov najbolji prijatelj.
Sjetim se toga i shvatim koliko je ovo loša zamisao baš kad Ryder otvori
vrata i uvuče se unutra. Zatvori vrata za sobom te u isto vrijeme ugasi
svjetlo, prekrivši prostoriju tamom.
„Ovo je opasno“, kaže tiho, izgovorivši ono što i ja mislim.
Zagrizem usnicu i pokušavam u mraku razaznati njegov izraz lica. „Ne
možeš prestati razmišljati o meni, ha?“
„Da.“ Zvuči uznemireno. „I to je problem.“
„Nisam sigurna vjerujem li ti. Razmišljaš o meni, a nisi mi se javio tjedan
dana.“
„Nisi ni ti meni.“
Ima pravo.
Tišina se proširi između nas, a vrpca svijesti počne se odmotavati,
putujući prostorijom dok ne postanem bolno svjesna njegove blizine.
Njegova privlačna mirisa. Topline njegova tijela.
„Zašto smo ovdje, Gisele?“ Glas mu je dubok. Hrapav.
„Ne znam. Nismo razgovarali od one noći pa sam pomislila...“
„Pa si pomislila da bismo trebali sada. U knjižnici. U mračnom,
zatvorenom prostoru. Udaljenom oko šest metara od naših suigrača.“
„Pa nisam rekla da sam dobro promislila.“
Na to se tiho nasmije i približi mi se.
Zabacim glavu da ga pogledam u oči. U mraku ne vidim njihovo živopisno
plavetnilo, ali osjetim strast kojom me gleda.
„Je li ti žao što smo to učinili?“ pitam ga.
Dlanom mi dotakne struk, lagano ga obujmivši. Puls mi se ubrza kad mu
palac klizne ispod ruba moje široke košulje dugih rukava u potrazi za
golom kožom. Pronađe je te protrnem kad mi svojim grubim palcem počne
prelazili preko boka.
„Nije“, odgovori. „A tebi?“
Ima nečeg u njegovim lijenima dodirima koji su gotovo ravnodušni, ali
znam da su namjerni.
„Hoćemo li to ponoviti?“ šapnem.

193
 Knjige.Club Books

Na to mi se blago nasmiješi. „Da, ali ne sad. Ne mogu te jebati ovdje.“

„Zašto ne?“
„Zato što nećeš moći biti tiha. Čut će svaki zvuk koji ćeš proizvesti dok se
mrdam u tebi.“
Ta izazovna slika potakne spontani jecaj, a Ryder pripoji svoje usne
mojima kako bi prigušio taj grleni zvuk.
Stopim se s njim i prihvatim njegov poljubac, dahnuvši kad me odjednom
podigne s tla. Omotam noge oko njega kako ne bih pala. Teturamo unatrag
prema zidu. Začuje se tihi tresak kad koljenom udarim u roletu.
Oboje se sledimo.
Čujemo da naši prijatelji i dalje normalno razgovaraju. Nitko ne prolazi
užurbano kroz redove polica s knjigama kako bi uletio u učionicu i
zahtijevao odgovore.
Grubo zastenjavši, Ryder me opet poljubi. Sviđa mi se njegov okus.
Opojan je. A svaki put kad udahnem, zavrti mi se od zanosa, kao da mi je
neka droga iz zraka ušla u organizam. Čula sam za feromone, ali dosad nisam
vjerovala da su toliko moćni. Kad god udahnem Ryderov miris, raspadnem
se.
Noge mi klize niz njegovo muževno tijelo, u potrazi za čvrstim tlom. Leđa
su mi i dalje pritisnuta uz vrata, a Ryder dlanom traži pojas mojih traperica.
Vješto ih otkopča.
„Rekao si da nećemo sada“, kažem, sva zadihana.
„Ne, rekao sam da te neću jebati. Nisam rekao da ti neću raditi nešto
drugo.“
Skine mi traperice, a zatim i gaće, koje su potpuno natopljene.
Smješkajući se, pokazujući bijele zube u zraku, spusti se na koljena.
Čim mi usnama dotakne klitoris, opet zastenjem.
Ryderova usta odjednom nestanu. Pogleda gore prema meni, a sjena
naglašava njegove privlačne crte lica.
„Moraš biti tiha. Inače ću prestati. Ne želiš da prestanem, zar ne?“
„Ne“, uspijem izustiti kroz drhtaje. Kapci mi se zatvore kad me opet
zahvati usnama.
Nemam srama dok se trljam od njegovo lice. Sikne od zadovoljstva,
gotovo nečujno. Puno je tiši nego prošlog vikenda. Tiši od grlenih jecaja
koje je ispuštao dok me lizao. I od onog grubog stenjanja dok mi ga je
duboko zarivao.
Ali tišina je sama po sebi afrodizijak. Bolno sam svjesna svakog trzaja
mojeg tijela. Svakog drhtaja mišića, pa tako i drhtaja bedra kad mi ga

194
 Knjige.Club Books

pomiluje toplim dlanom. I baš kad pomislim da sam se snašla u tišini, Ryder
se ozbiljno primi lizanja te ne mogu obuzdati novi jecaj.
„Da, slažem se“, kaže poznati muški glas iza vrata.
Odmah zastanemo, a Ryder mi stišće bedro da me utiša.
„Drago mi je što smo se čuli.“
Shvatim da je to Shane. Koji je iz nekog razloga odlučio voditi telefonski
razgovor baš ispred učionice B.
Ryder izgleda kao da ga ovo zabavlja. Sviđa mi se kad se smije. A još mi
se više sviđa kad mi liže picu dok mi se ne zavrti pod očima. Nastavi
raditi upravo to, u potpunosti neopterećen prisutnošću svog najboljeg
prijatelja iza vrata. Pomalo me brine što je Shane ondje, ali zbog Ryderovog
mi se jezika teško usredotočiti na to. Kruži njime preko natečenog pupoljka
među mojim nogama, a užitak je sve veći i veći. Toliko da me boli.
Toplina njegovih usta napusti me kad Ryder zabaci glavu.
„Želim da mi svršiš na lice“, šapne. „Može?“
Blago kimnem.
Gurne jedan prst u mene i toliko se zgrčim dolje da čak i Ryder zastenje.
Začujem tihu psovku s druge strane vrata. Shvatim da Shane zna da smo
ovdje. Možda je znao cijelo vrijeme te je samo odglumio telefonski
poziv. Kako god bilo, previše sam napaljena da mi bude stalo do toga što je
ovdje, što vjerojatno može čuti svaki tihi jecaj koji izustim. Previše uživam u
ovome što mi Ryder čini.
Silno želim svršiti. Srž mi gori, dojke su mi ukrućene i bolne, dok jašem
Ryderovo itekako dobrodošlo lice. Drži me za bokove kako bih ostala na
mjestu. Liže moj pulsirajući klitoris, a prstom nastavlja raditi čuda. Zatim
doda drugi prst te jauknem.
Shane se obrati zatvorenim vratima. „Svrši, Gisele. Počinju komentirati.“
Ryder se nasmije uz moja bedra.
Trebala bih biti posramljena. Ponižena, jer je Shane sve čuo i jer je dm
mojeg neminovnog orgazma.
Ali njegova nazočnost ima suprotan učinak. Dodatno se navlažim dok ga
zamišljam kako stoji ondje. Zapitam se je li mu dignut i nalet žudnje
otputuje ravno do moje srži. Ryder osjeti grčenje mojih unutarnjih mišića oko
njegovog prsta, na što se nasmije, a ja osjetim trnce na nabreklom klitorisu.
Očajnički želim da me dovede do vrhunca. Cijelo mi tijelo gori od želje za
oslobođenjem
Nije me briga što smo u knjižnici, što su naši suigrači ondje, što nas svako
može čuti. Znam samo da orgazam navire i da ga ništa ne može spriječiti
zamalo padnem, ali Ryder me drži uspravno. Kad valovi blaženstva splasnu,

195
 Knjige.Club Books

jedva dišem. Ryder me spusti i izgleda vrlo zadovoljan samim sobom dok mi
polako navlači gaćice. Namjesti mi ih oko struka, a isto to učini i s
mojim trapericama te mi zakopča zatvarač. Pokušam zakopčati gumb, ali
prsti mi se previše tresu. Ryder mi se smiluje te učini i to umjesto mene.
Netko tiho pokuca. Zatim začujem: „Zrak je čist“ i nisam sigurna trebam
li biti posramljena ili zahvalna što nam je Shane učinio uslugu. Lakne mi
kad izađem i shvatim da nije ispred vrata. Mislim da ga ne bih mogla
pogledati u oči.
Prsti mi se tresu dok otključavam mobitel. Otvorim tatin broj u imeniku
jer nečime moram opravdati svoju odsutnost.
Ryder me lagano lupne po guzici dok prolazi pokraj mene između polica,
Inače mi je to ljigavo, ali sada mi se bedra stisnu. Začuđeno zurim u njega
sve dok ne nestane iza ugla. Zašto zbog njega zaboravljam kako se zovem i
gdje sam?
Umjesto da nazovem tatu, u poruci mu napišem da održavamo
humanitarnu dražbu i da bi nam dobro došla neka super hokejaška donacija.
Zatim se vratim do stola za kojim Ryder već sjedi, navodno pretražujući
lokalna poduzeća na mobitelu.
„Oprostite. Nije mi se javljao pa sam mu poslala poruku. Razgovarala sam
s mamom“, slažem skupini.
Kad priđem, Cami podigne pogled, a crne joj oči zasjaje kao i inače kad je
raspoložena za tračanje i razgovor o nečem uzbudljivom.
„Čovječe, čuli smo da se netko seksao tamo kod literature o europskoj
povijesti. Jesi li vidjela ikoga?“
„Ne. O, moj Bože.“ Okrećem se, pretvarajući se da tražim krivca koji se
seksao. „Tko bi to mogao biti?“ Prisilim se da ne gledam u Rydera u strahu
da bi nas to moglo odati.
„Vjerojatno Shane“, odgovori Cami, „jer već ga dugo nema.“
Baš u tom trenutku Shane se vrati za stol, toliko opušten da bih i ja na
njihovom mjestu posumnjala da se seksao.
„Stari, jesi li jebao nekog ondje?“ pita Demaine, izgledajući pomalo
zadivljeno.
„Čuli smo da se netko seksa“, optuži ga Cami.
„Oh. Ne.“ Shane se smjesti na stolac, izbjegavajući kontakt očima. „Ovaj...
gledao sam porniće.“
„U knjižnici?“ Whitney zvuči zaprepašteno.
„Da, ali nisam ništa radio“, kaže Shane. Iznimno loše laže. I sad osjećam
krivnju jer nemaju pojma što zapravo skriva. „Netko mi je poslao video

196
 Knjige.Club Books

i... glup sam. Otvorio sam ga i neka je cura počela stenjati. Znate već“,
dovrši neuvjerljivo, slegnuvši ramenima. „Pornjava.“
„Pornjava“, ponovi Whitney nepovjerljivo.
Sastanak završi nedugo nakon toga te svatko ode svojim putem. U
knjižnicu sam došla pješke iz studentskog doma, stoga izađem spremna na
još jednu šetnju. Dok zakopčavam traper jaknu, začujem svoje ime. Ryder me
zove. Pojavi se na stazi, ruke su mu u džepovima, a jakna Briara otkopčana.
Čekam da dođe do mene.
„Nisam ovo očekivala. Pretpostavila sam da ćemo se opet ignorirati
tjedan dana.“
Iako se nasmije, na licu mu primijetim tračak krivnje. „Da. Što se toga tiče.
Nisam imao priliku dati ti ovo.“ Posegne rukom u džep. „Nešto me smelo.“
Nacerim se jer znam točno što ga je „smelo“.
„Uglavnom. Izvoli.“
Iznenađeno prasnem u smijeh kad mi uruči zgužvanu ivančicu.
Vjerojatno je cijelo ovo vrijeme bila zbijena u džepu. Jadan cvijet nije u
najboljem stanju.
„O, moj Bože. Opet si mi donio cvijeće u znak isprike? Zar se ne znaš
ispričati bez pompe?“
Ryder mi se usiljeno nasmiješi. „Ovo nije cvijeće za ispriku. Slavimo
Nacionalni dan deserta.“
„To ne postoji.“
„Postoji. Provjerio sam u kalendaru.“
Promislim. „Dobro, prihvaćam. Volim deserte.“ Nasmiješim se pretjerano
pohotno. „A čini se da voliš i ti.“
„Ako je tvoja pica desert, jest ću ga svakog dana u mjesecu.“
Topao val požude stegne moju srž. Dovraga. Znam da sam ja započela, ali
ne bi trebao govoriti takve stvari od kojih mi se vrti u glavi.
Ryder se više ne smješka, već je pomalo rumen od srama. „Nisam te
trebao ignorirati tjedan dana.“
Uzdahnem i preuzmem dio odgovornosti. „Ni ja se tebi nisam javila.“
„Da.“ Usne mu se iskrive u podrugljiv smiješak. „Koja je tvoja izlika?“
„Uplašila sam se. Seks je bio predobar. Zastrašujuće dobar.“
Zapanjen je mojom iskrenošću.
„A ti? Zašto se nisi javio?“
Neko vrijeme šuti. Zatim zagrize usnicu.
„Zbog sličnog razloga“, kaže napokon.
Puls mi se ubrza. „Što slijedi? Više se nećemo družiti goli?“
197
 Knjige.Club Books

„Gisele, upravo sam ti pružio oralni seks.“

„Mislim, odsad. Hoćemo li prestati ili nastaviti?“
Ryder proučava moje lice. „Želiš li da prestanemo?“
„Ne“, priznam. „Ali ne želim ni da se opet ovako ignoriramo.“
„Ne želim ni ja.“
„I ne želim da se s nekom drugom družiš gol“, blebnem.
Opet je zapanjen. „Ni ne družim se.“
„Aha. Dobro. Ali recimo da si to razmatrao kao opciju. Ne bih se osjećala
ugodno. Mislim, nema ničeg lošeg u tome ako to želiš“, nadodam brzo.
„Puno ljudi ne želi biti samo s jednom osobom jer misle da to odmah znači da
su u vezi, a ja nas ne pokušavam dovesti do toga, časna riječ. Ne želim da
budemo u vezi. Ali...“ Shvatim da blebećem te se prisilim da pojasnim. „Želim
samo reći da je nekim curama svejedno ako se dečko s kojim spavaju viđa s
još ljudi. Ne osuđujem ih, ali to nije za mene.“
Ryderu je ovo zabavno. „Jesi li završila?“
„Da.“
„I dečki se često ne žele viđati samo s jednom curom“, kaže Ryder osorno.
„Ali ja nisam jedan od njih.“
Iznenađeno trepnem. „Stvarno?“
„Jedva nalazim vremena za jednu curu, a kamoli za njih nekoliko.“ Približi
mi se pomalo nespretno i stavi mi pramen kose iza uha. „Moj kurac
pripada tebi.“
Ta rečenica sigurno ne spada pod kategoriju klasične romantike, ali srce
mi svejedno poskoči.
„Dobro?“ pita me.
Polako kimnem. „Dobro.“
I dalje razmišljam o našem razgovoru dok se poslije spremam za večeru
s Dianom u Hastingsu. Puls mi je uznemirujuće ubrzan dok si vrtim u glavi
sve ono što mi je Ryder rekao danas poslijepodne.
Naposljetku uzmem mobitel, ne mogavši se oduprijeti iskazivanju vlasi i
tih osjećaja.
JA: Ni ja ne mogu prestati razmišljati o tebi.
JA: A moja pica je samo tvoja.

198
 Knjige.Club Books

Trnskript emisije Kraljevi hekeja

Izvorni datum prikazivanja: 15. listopada

© Mreža za prijenos sportskih sadržaja

JAKE CONNELLY: Nastavit ćemo pratiti situaciju u New Jerseyju.

lzostanak Novachuka bit će velik udarac, ali Devilsi se oduvijek dobro nose s
nesretnim studentima. Prije otprilike pet godina dogodio im se onaj niz
ozljeda - sjećaš li se sezone kad im je cijela početna postava bila ozlijeđena?
GARRETT GRAHAM: Oporavit će se, ne sumnjam da hoće.
CONNELLY: Prelazimo na sveučilišni hokej. Naravno, sezona je tek počela
i ne možemo samo na temelju ovih utakmica zaključiti tko će u veljači biti na
vrhu. Ali UConn izgleda vrlo dobro.
GRAHAM: Izvrsno.
CONNELLY: Tri uzastopne pobjede bez primljenog gola. Izvrstan početak.
Za razliku od tvog bivšeg fakulteta.
GRAHAM: O tome smo razgovarali u srpnju. O takozvanoj supermomčadi
i o njihovoj izvedbi.
CONNELLY: Ta supermomčad užasno je započela sezonu - izgubili su
prve tri utakmice. Kad smo kod njih, jesi li vidio kako je Luke Ryder rukovao
palicom sinoć protiv Bostona? Čovječe. Ima igrača koji se vole razmahivati
palicom i bahatiti se, i uopće nisu učinkoviti. No Ryder je itekako učinkovit.
GRAHAM: Istina.
CONNELLY: I vrlo je brz dok vodi pak. Mali posjeduje izraženu vještinu
zbunjivanja obrambenih igrača elegantnim, zanimljivim pokretima,
stvarajući prilike za dodavanje koje oni ne mogu predvidjeti. Što je
zapanjujuće ako uzmemo u obzir njegovu veličinu. Nevjerojatno je da jedan
tako krupan dečko, s onakvim dosegom, toliko dobro rukuje palicom, a
njegova je čak duža od standardne.
GRAHAM: Nikakvo rukovanje palicom neće pomoći Briaru ako se ne
počnu ponašati kao momčad.
CONNELLY: Tri uzastopna poraza sigurno loše utječu na samopouzdanje
momčadi.
GRAHAM: Kao što smo rekli prošloga ljeta, u teoriji je ovo supermomčad.
Što samo pokazuje da je za izvrsnu ekipu potrebno više od izvrsnih
pojedinaca.

199
 Knjige.Club Books

27. POGLAVLJE
RYDER

Mala
GISELE: Kako si nakon onog sinoćnjeg udarca? Imaš li modrice?
JA: Crne i plave.
GISELE: Da, izgledalo je gadno. Trebao je biti izbačen s utakmice, a ne
dobiti samo petominutno isključenje.
GISELE: No s druge strane, zbog toga ste pobijedili prvi put ove sezone.
Je li na meni red da ti donesem cvijeće?
Za razliku od prošlog puta kad smo se seksali, Gigi i ja ostali smo u
kontaktu nakon ljubakanja u knjižnici. Nismo se vidjeli cijeli tjedan jer imamo
pretrpane rasporede, a i počeli su ispiti. Ali stalno se dopisujemo. Toliko da
se razočaram ako se probudim i ne vidim njezinu poruku. A moj kurac želi
opet biti u njoj. Nadam se da ćemo se uspjeti vidjeti večeras.
Beckett i ja uđemo u zgradu za treninge, a torbe su nam prebačene preko
ramena. Beckett prisloni karticu na skener te nam se automatski otvore
prednja vrata. Svi sportaši imaju pristup ovoj zgradi, a bilježi se svaki posjet
izvan redovnih treninga. Netko mi je rekao da su to postavili nakon što se
prije dvije godine dogodio incident s nekim pijancima.
Dok ulazimo u zgradu, obojica smo udubljeni u svoje mobitele.
JA: Onda bih radije pušenje. Kad već nudiš nagradu.
GISELE: Možda poslije. Sad imam spoj s ledenom kupkom. Upravo sam
došla pred arenu.
Nasmijem se kad pročitam njenu poruku. Veliki umovi slično razmišljaju.
Ili posvećeni hokejaši. Vrata zazuje za nama i Gigi uđe u hodnik.
Zastane kad nas primijeti, ali brzo dođe k sebi i pogleda nas uz smiješak.
„Zbilja ovako provodite nedjeljno jutro? Jadno.“
Frknem. „I ti si ovdje.“
„Jutro, Grahamice.“ Beckett podigne glavu da joj se nasmiješi, a onda vrati
pogled na mobitel. I dalje se smijulji.
„Što ti je?“ pitam sumnjičavo.

200
 Knjige.Club Books

Beckett zaključa ekran mobitela. „Što?“

„Viđaš li se s nekim?“
„Naravno da ne. Ja sam slobodan kao ptica, ne može me se ukrotili.“
Beckett namigne Gigi.
„Danas dižete utege?“ pita Gigi.
„Samo ja“, odgovori Beckett. „Ovog hrabrog seronju zanima samo
uranjanje u hladnu vodu.“
Svi troje krenemo niz širok hodnik prema svlačionicama. Na pola puta im
kažem da pričekaju i uđem u kuhinju po jabuku. Dan poslije utakmice jedem
uglavnom ugljikohidrate i već sam opet gladan unatoč raskošnom doručku
koji smo pojeli doma i dvama muffinima koje sam proždro u Jeepu na putu
ovamo. Jutros mi je trbuh nezasitan. Budući da ovdje nema nezdravi hrane,
moram se zadovoljiti voćem.
„Svaka čast na pobjedi za vikend“, govori Beckett Gigi kad se vratim.
„Hvala. Zasad rasturamo. Već drugi put u dva tjedna nismo primile gol.“
Potapša ga po ruci. „A i vi ste dočekali prvu pobjedu! Prekrasno!“
Beckett se nasmije, a ja zakolutam očima. No moram reći da je bio dobar
osjećaj pobijediti. Igra je mogla biti bolja i zasigurno nije bila za pamćenje.
Ali to što sam uspio zabiti gol... nakon dvije i pol trećine loših dodavanja i
komunikacije te uzavrele netrpeljivosti među mojim suigračima... pa, to nam
nije samo podiglo samopouzdanje koje nam je izuzetno potrebno, već je
ravno čudu.
No pobjeda je došla na naplatu. Imam modricu na desnom boku, a boli
me čak i na najmanji dodir. Ali ledena kupka će pomoći.
„Dakle, ometat ćeš moje uživanje u kupki?“ kaže mi Gigi, gledajući me
ispod oka. „Jer samo da znaš, ledene kupke su moj đir.“
„Ma da? Hoćeš li to moći podnijeti?“ Odmjerim je. „Jer nemaš puno mesa
na kostima, što znači da će hladnoća odmah prodrijeti do njih.“
„Radim ovo nakon svake utakmice.“ Položi dlan na svoj mršavi bok. „A
danas možda izdržim čak dvadeset minuta.“
„Prava si buntovnica“, razvučem.
„Misliš da neću? Izdržala bih sat vremena kad bih htjela“, izjavi, ali mislim
da poigrava sa mnom.
„Hipotermija je seksi.“ Beckett joj opet namigne.
„Gisele, preporučujem ti da ne ostaneš sat vremena“, kažem pristojno.
„Prestani mi uništavati snove, prinče.“
„Baš ste mi slatki s tim nadimcima.“ Beckett nam se naceri. „Trebali biste
se spetljati.“

201
 Knjige.Club Books

Gigi se zakašlje u dlan. „Aha, ništa od toga“, odgovori, a ja joj se sladunjavo

nasmiješim dok Beck ne gleda.
„Ozbiljno, zašto ne?“ navaljuje. „Budući da si odlučila da nećeš zajašiti
Dunnea...“
„Nemoj se tako izražavati“, zapovijedi mu Gigi.
„...ovaj ovdje ti je najbolja zamjena. A i djeca bi vam bila zgodna.“ Beckett
zamišljeno zastane. „Ali Colson bi poludio, pa... Možda je i bolje da niste
zajedno.“
Beck uđe u mušku svlačionicu, nesvjestan Gigina zabrinuta izraza lica.
„Zar on zna?“ prosikće kad Beckett otiđe.
„Mislim da ne. Znaš kakav je“, uvjeravam je.
„Nema veze. Idem se presvući.“
I ja otiđem u svlačionicu te navučem kupaće gaće, pojevši jabuku u pet
grizova. Bacim peteljku u kantu za smeće, a zatim obujem papuče i uputim se
prema kupaonici. Volim ledene kupke, iako nisu dobre za one slabog
srca. Kad prvi put uđete u rashlađenu vodu, zamalo ostanete bez daha. Ali s
vremenom razvijete toleranciju. Ni tada nisu ugodne, ali kratka ledena kupka
čini čuda za bolne mišiće i ubrzava oporavak.
Gigi je već u prostoriji i odjevena je u jednodijelni crni kupaći kostim koji
je vrlo jednostavan i ne bi mi trebao biti ovoliko seksi. Tijelo mi je reagiralo
kao da je gola.
Sive joj oči zasjaje od zadovoljstva kad odmjeri moja gola prsa. Ali kad se
okrenem da odložim svoj sportski napitak na policu na drugoj strani
prostorije, Gigi dahne.
„Što je?“ Pogledam preko ramena i shvatim da gleda moju modricu. „Da,
ne izgleda baš dobro“, složim se.
Gigi ispija vodu, a onda odloži bocu.
„Što kažeš na petnaest minuta?“ predložim, približavajući se štoperici na
vratima. „Znam da bi radije ostala sat vremena, ali petnaest je sasvim
dobro za početak.“
„Dobra odluka.“ Glas joj je smeten.
Okrenem se i vidim da petlja nešto po mobitelu i postavlja mali zvučnik.
„Biram popis“, kaže mi.
Obuzme me groza. „Ne“, kažem odmah.
„Da“, potvrdi, široko mi se osmjehnuvši. „Obzori. Vjeruj mi, to je najbolji
izbor za smrzavanje u kupki.“
„Ne vjerujem ti i mislim da lažeš.“
„Suzila sam izbor na dva zvučna zapisa. Čak ću biti toliko draga i dopustiti
ti da odabereš. Što želiš? Afričke savane ili trske Sjeverne Karoline?“
202
 Knjige.Club Books

„Mrzim jebenu Sjevernu Karolinu.“

„Onda Afrika.“
Trenutak poslije oboje ulazimo u kade. Gigi vrisne od očaja čim uroni
svoje tijelo.
„Priznanje“, zasopće.
Pogledam je sa smiješkom, naslonivši ruke na rubove kade.
„Iako se volim hvaliti svojim iskustvom u hladnoj vodi, mrzim kupke koje
su ledene kao tisuću ledenjaka.“
U potpunosti se slažem. Ali do uspjeha se dolazi samo preko izazova.
„U mojim ranim dvadesetima začuo sam zov afričke savane. Pozvala me na
provokativno putovanje, obećavši mi poslasticu bez cenzure za moje uši. Čak i
danas, desetljećima poslije, sjećam se tih sirovih, prepoznatljivih melodija.“
„O, Bože“, zastenjem. „Zašto?“
„...Sjećam se glasanja majke slonice, njezinog dozivanja mladunčeta po
savani. Upornog zujanja afričkih cikada dok sam pušio lulu pokraj
logorske vatre. Te sam noći shvatio da je hadeda ibis dobila ime po zvuku koji
proizvodi. Haa-haa-haa-de-dah... tako je prodoran i prepoznatljiv. Zbog čega je
jedna od rijetkih ptica koja je dobila onomatopejsko ime. Gotovo je nemoguće
opisati nezaboravnu simfoniju koju sam otkrio u afričkoj savani. A sada...
odvest ću vas onamo.“
Nekoliko sekundi sjedimo u tišini, a afrička savana služi nam kao zvučna
pozadina tijekom naše terapije u hladnom.
„Zašto mrziš Sjevernu Karolinu?“ Gigi naposljetku pita znatiželjno.
Slegnem ramenima. „Jednom mi se tamo dogodilo neko sranje.“
„Možeš li objasniti?“
„Ne.“
Gigi se nasmije. „Čovječe, baš mrziš razgovarati.“
„Hvala što si primijetila.“
„Srce. To nije bio kompliment. Znaš li tko još ne voli razgovarati? Serijski
ubojice.“
„Ne slažem se. Čini mi se da dosta tih luđaka voli slušati vlastiti glas.“ Gigi
potone dublje i voda dodirne rubove kade. Na licu joj se ocrtava
bol. Problijedila je od hladnoće. „Jesi li sinoć gledao tatinu emisiju?“
Uputim joj oštar pogled. „Da.“
„Čemu namrgođenost? Hvalio te.“
„Nije.“
„Rekao je da si učinkovit i da izvrsno rukuješ palicom.“

203
 Knjige.Club Books

„Ne, Jake Connelly je to rekao. A tvoj tata je izgledao kao da mu se ta tema

gadi i prisilno se složio s njim.“
„Ako Jake misli da si dobar, uvjerena sam da i tata misli. Samo moraš
smisliti način da zaboravi ono što se dogodilo na svjetskom prvenstvu.
Ne podnosi tuče.“ Nakratko zašuti. „Ne znam koliko znaš o njegovom životu,
ali i sam je bio žrtva obiteljskog nasilja te zato donira toliko novca udrugama
koje se bore protiv toga.“
Polako kimnem. „Da, znam za to.“ Puno je članaka napisano na tu temu,
osobito zato što Graham potječe iz vrhunske hokejaške obitelji. Njegov
otac, nasilnik, također je bio legenda.
„Mislim da mu smeta to što se nisi potukao na terenu“, kaže mi Gigi s
ozbiljnim izrazom lica. „Ta tuča nije bila dio utakmice, kad je riječ o...
kontroliranoj agresiji. Sportašima je dopušteno ispuhati se, ali u skladu s
pravilima. No ti si to učinio u svlačionici.“
„Da, jesam.“ Nastavim govoriti kako me ne bi počela ispitivati o
pojedinostima, znajući da to silno želi. „Možda bi me mogla nahvaliti
Connellyju“, kažem suhoparno. „Jer čini mi se da ovo s tvojim tatom neće
uspjeti.“
„Naravno, mali. Bit ću s njegovom obitelji za blagdane i spominjat ću
samo tebe i ništa više.“
Kad to čujem, osjetim nalet ljubomore koji pokušam zanemariti. Ne zato
što je okružena slavnim osobama, već zato što me boli čuti da provodi
blagdane s obitelji. Nisam doživio nešto takvo odrastajući. Oduvijek se pitam
kako je to imati pravu obitelj.
Zvuči lijepo.
Gigi se pomakne u kadi. Zadrhti kad je voda zapljusne.
„Bože, baš je hladno“, požali se.
„Tko bi rekao da je u ledenoj kupki hladno.“
„Slušaj, koliko god inače uživam u sarkazmu, prestani, molim te.“
„S tobom nikad na zelenu granu. Ako šutim, onda sam serijski ubojica.
Ako progovorim, kažeš mi da prestanem.“
„Usput, sad je tvoj red. Želim čuti anegdotu iz Sjeverne Karoline.“
„Ne, ne želiš.“
„Daj. Udovolji mi.“
„Nisam siguran da će ti se svidjeti.“ Pogledam je krajičkom oka. „Sigurno
je želiš čuti?“
Gigi kimne.
Stoga slegnem ramenima i ispričam joj u grubim crtama. „Moja
udomiteljska obitelj iz Phoenixa odlučila je da bi bilo zabavno unajmiti

204
 Knjige.Club Books

kombi, zgurati svu djecu u njega i otići na putovanje u Myrtle Beach, kod
sestre moje udomiteljice. Kad smo ušli u Sjevernu Karolinu, morali smo stati
na benzinsku pumpu i - mislim da postoji film u kojem roditelji zaborave
klinca pa ostane sam doma? Da, zaboravili su me i ostao sam na pumpi.“
„Koliko si imao godina?“
„Deset.“
„Jadničak mali.“
„Prvo sam pomislio da će se vratiti za nekoliko minuta. Da će shvatiti da
nisam u kombiju. Sjeo sam pokraj vrata i igrao igricu koju mi je njihov
pravi sin posudio.“
„Pravi sin?“
„Da. Većina udomiteljskih obitelji u kojima sam bio ima svoju djecu
Uzimaju hrpu nove djece da bi dobili novac od države. Ali udomljena
djeca uvijek su građani drugog reda. Na prvom su mjestu njihova biološka
djeca.“ Primijetim da se Gigino lice smekšalo i žurno nastavim prije nego što
me obaspe suosjećanjem. „Uglavnom, igrao sam igricu i čekao. Prošlo je sat
vremena. Zatim dva pa tri. U jednom je trenutku radnik izašao da zapali
cigaretu, primijetio je da sam ondje i pozvao policiju. Rekao im je da je
našao napušteno dijete.“
„Čovječe.“
„Policija je došla i odvela me u postaju gdje sam čekao duže od dva sata.
Nisu mogli naći Marlene. Mobitel joj se ugasio, a nisam znao ime
njezine sestre jer mi oni zapravo nisu obitelj, razumiješ? Napokon, sedam sati
nakon što su me ostavili, Marlene i Tony primijetili su da me nema. A
primijetili su samo zato što je njihov sin plakao i žalio se da sam mu uzeo
igricu. Vratili su se na benzinsku postaju i radnik im je rekao da me odvela
policija. Došli su po mene u postaju, a Marlene se derala na mene jer sam joj
rasplakao sina.“ Nasmijem se samom sebi. „Upao sam u probleme jer sam mu
uzeo igricu.“
„Ti si upao u probleme“, ponovi Gigi zapanjeno.
„I to velike.“ Gledam ravno. „Njezin je muž često mlatio djecu remenom.“
„O, Bože. A imao si samo deset godina?“
„Da.“ Zabacim glavu, zažmirivši.
„Nema šanse da moji roditelji ne bi primijetili da me nema satima. Možda
jedan sat, a onda bi poludjeli i poslali cijelo susjedstvo u potragu za mnom.
Ne mogu ni zamisliti koliko je užasan osjećaj kad te zaborave ljudi koji
bi trebali skrbiti o tebi.“
Glas joj počne pucati.
Otvorim oči i pogledam je. „Nemoj“, upozorim je.

205
 Knjige.Club Books

„Što?“
„Ne moraš me sažalijevati. To je prošlost. Sad sam odrasla osoba.“
„To ne znači da ne smijem sažalijevati dijete koje si nekoć bio.“
„Vjeruj mi. To mu je bilo jedno od boljih iskustava. A i nije sve bilo tako
loše. Obitelj s kojom sam živio nakon njih zaslužna je za to što se bavim
hokejom. Tata je obožavao hokej, a kad je shvatio koliko mi dobro ide,
posvetio se mojem napretku. Kupio mi je opremu i vozio me na treninge i
utakmice.“
„Koliko si dugo živio s njima?“
„Tri godine. Ali kad sam se morao opet odseliti, on je već bio previše
uživljen pa mi je nastavio biti mentor.“
Razgovor odjednom upropasti glasno roktanje koje dopire iz zvučnika, a
zatim hroptanje i krik koji zvuči kao da dolazi iz vode.
„Koji je to kurac?“ pitam.
„Mislim da je to nilski konj.“ Gigi mi uputi široki osmijeh.
„Previše se smješkaš“, optužim je.
„Joj, ne. Uhitite me, policajče.“
Zakolutam očima.
„Mislim da je pravi problem taj što se ti ne smješkaš dovoljno.“
„Zato što me od toga boli lice.“
„Ali seksi si kad se smiješiš. I djeluješ pristupačnije.“
Problijedim. „Mala, ne želim da mi ljudi prilaze. To zvuči užasno.“
Gigi užasnuto zine. „Nazvao si me malom?“
„Jesam li?“ Nisam ni primijetio.
„Jesi.“
Pa... sranje. Moram pripaziti.
Nastupi kratka tišina. Dobro, ne baš. Simfonija putopisa Dana Grebbsa
ispunjava prostoriju za terapije. Uskoro će se oglasiti štoperica.
„Uglavnom, ovo što radimo“, započne Gigi.
Izleti mi smijeh.
„Što je?“ kaže, zauzevši obrambeni stav.
„Ništa, očekivao sam to. Nazvao sam te malom. Neizbježno je.“
„Što si očekivao?“
„Razgovor o definiranju našeg odnosa. To je curama zapisano u DNK u
Uvijek žele znati na čemu su.“
„Je li to toliko loše? Mislim, znam da smo se seksali samo jednom...“

206
 Knjige.Club Books

„Računa li se kao jednom ako smo odradili sto rundi te noći?“

pitam, iskreno znatiželjan.
„Imaš pravo. To je nešto poput psećih godina. Jedna noć istovrijedna je
vezi od dvije godine.“
Frknem kao nilski konj u afričkoj savani.
„Ali... ovo nije emotivan odnos, zar ne? Isključivo fizički.“ Mahne rukom
između nas, a zatim se trzne kad joj voda prijeđe preko prsa. „Još jedno
sredstvo u našoj oružarnici kojim štitimo svoje osjećaje. Zar ne?“
Ne odgovorim, pa Gigi navaljuje.
„Dakle?“
„Zanima te ima li osjećaja među nama?“ Slegnem ramenima. „Pa čuj,
osjećao sam se vrlo dobro kad sam ušao u tebe.“
„Nisam mislila na to.“ Ali obrazi joj se zarumene.
„A i kad si mi svršila na lice“, nastavim.
Počne se meškoljiti u kadi. Slatko.
„Ma prestani“, progunđa. „U ledenoj smo kupki.“
„Pa?“ Spustim dlan pod vodu i položim ga na prepone.
Gigi to spazi. „Zar bi zbilja mogao imati erekciju dok ležiš u ledenoj vodi?
Kurac ti se stvarno nadignuo?“
„Ne“, odgovorim, zahihotavši se. A onda se uozbiljim jer znam da će ona
pokrenuti tu temu ako ja to ne učinim. „Slušaj. Emocije nisu za mene.“
„Ohhh. Emocije nisu za tebe“, kaže sarkastično. „Bože, Ryderu. Kako si ti
kul i opak.“
„Ogolio sam svoju dušu, a ti me ismijavaš?“
„Ma vraga si je ogolio. Samo kažem da na to ne možeš uvijek utjecati,
emocije se nekad jednostavno pojave.“
„Kod mene ne.“ Iako u posljednje vrijeme nisam više tako siguran.
Gigi neko vrijeme šuti, a zatim izdahne. „Ali ni nema veze. Ni kod mene se
ne razvijaju osjećaji.“
Ne postoji razumno objašnjenje za razočaranje koje osjetim nakon toga.
Trebao bih biti oduševljen što je to rekla.
Zašto se onda osjećam kao da me netko proboo nožem, dovraga?
„Previše smo različiti. Na primjer, najviše volim slušati ovo...“ Pokaže
prema zvučniku na polici. „Ove predivne, umirujuće zvukove iz prirode. A
ti vjerojatno slušaš death metal.“
Štoperica se oglasi.
„Hvala Bogu“, zaciči Gigi, iste sekunde ustavši iz kade. Dok žurno odlazi
prema ručniku, primijetim da se cijela naježila.
207
 Knjige.Club Books

Izađem iz kade te i ja otiđem po ručnik.

„Većinom nakon ovog otiđem pet minuta u saunu“, kaže mi Gigi.
Pogleda me u oči i ne mogu kontrolirati podizanje mojih usana.
„Idem s tobom“, kažem.
Sauna je udaljena dvije prostorije odavde. U tom toplom prostoru
osjećam se kao u raju. Gigi namjesti štopericu na pet minuta, a zatim mi uputi
znatiželjni pogled.
„Jesi li se ikad seksao u sauni?“
Proklet bio ako mi kurac na to nije poskočio.
No pretvaram se da sam ravnodušan. „Vrlo si umišljena ako misliš da ću
se seksati s tobom ovdje.“
Gigi zine.
Podrugljivo se nacerivši, prođem pokraj nje i sjednem na gornju klupu.
Toplina je zbilja savršena nakon one hladne kupke. Pore mi se naglo otvore i
osjećaj je izvanredan. I dalje osjećam bolove zbog sinoćnjih udaraca, ali
ne kao prije. Tijelo je nevjerojatan stroj.
Gigi sjedne na drugu klupu, kao da me želi kazniti. U malom smo prostoru
i gledamo jedno u drugo. Usredotočim pogled na čvrsta bedra koja joj izviru
iz crnog jednodijelnog kupaćeg.
„Dobar kupaći“, kažem.
„Ne seri. Kao neka čistunka sam.“
„Zato mi se i sviđa. Cijelu te prekriva i potiče maštanje o onome ispod.“
„Ali vidio si sve ono ispod.“
Nacerim se. „Bome jesam.“
„Kakve planove imaš nakon ovog?“ Zastane. „Čekaj, pogodit ću. Sigurno
ideš doma pisati tužne pjesme i slušati svoj death metal.“
Prasnem u smijeh. „Moram napisati esej za kolegij o britanskoj povijesti
i to je to. Pozvao bih te kod sebe, ali dečki će biti doma.“ Podignem
jednu obrvu. „Mogu doći kod tebe ako želiš.“
„Možda navečer? Poslije ovog imam neke planove.“
„Da? Kakve?“
Kratko me promotri. A zatim kaže: „Ne želim reći.“
Naravno, zbog toga postanem iznimno znatiželjan.
„Sad moraš.“
„Ne. Odgovorit ćeš zajedljivim komentarom, a riječ je o nečemu što mi je
najdraže na svijetu i ne želim da to skrnaviš.“
„Pazi tebe kako se otmjeno izražavaš.“

208
 Knjige.Club Books

„Misliš da je skrnaviti otmjena riječ? Trebaš li pomoć s vokabularom? Ako

trebaš, sastavit ću ti popis riječi. Mogu ti posuditi i knjige bez ilustracija, ako
znaš čitati.“
Frknem. „Stalno nešto čitam.“
„Aha.“
„Stvarno. Bila si kod mene. Imam knjige na stolu.“
„To su udžbenici.“
„Samo neke od njih. Ostalo je publicistika. Povijesne knjige.“
„Povijest! Dobro“, kaže, poticajno kimajući. „Eto. Tako ćeš se zbližiti s
mojim tatom.“
„Kako to misliš?“
„Obožava povijest. Cijelo nas vrijeme tjera da gledamo one dosadne
dokumentarce. Kad smo ovoga ljeta bili na jezeru Tahoe, sve nas je tjerao,
uključujući goste, da gledamo serijal u dva dijela o starim nosačima
zrakoplova.“
Uspravim se. „Čovječe. To je predobar...“
„O, moj Bože“, prekine me. „Eto vidiš. Mogli biste biti najbolji prijatelji.“
„Neću razgovarati s Garrettom Grahamom o povijesti. Samo o hokeju.“
„To i je problem. Kad ga idući put vidiš, želim da započneš razgovor
o bolničarkama u Prvom svjetskom ratu.“
Na mogu obuzdati nalet glasnog smijeha. Samo s njom se ovoliko smijem.
„Nema šanse“, obavijestim je.
„Samo ti dajem prijedloge.“
Oglasi se štoperica i oboje ustanemo. Kad se okrene prema vratima, divim
se njezinoj guzici, ne mogavši se oduprijeti želji da stanem iza nje.
Zahvatim te čvrste guzove, naslonivši bradu na njezino rame. „Imaš
predobru guzicu.“
Gigi okrene glavu i nasmiješi mi se. Ne mogu si pomoći te poljubim njene
savršene usne dok držim njezinu slatku guzu.
Gigi se pokuša okrenuti prema meni, ali ne dopuštam joj. „Ne. Ostani
lako.“
Čujem da joj dah drhti kad joj se dodatno približim. Sada joj preponama
diram dupe, a Gigi se počne izvijati. Zavučem prst pod tkaninu kojom joj
je tijelo prekriveno, milujući joj obli guz. Tako je gladak. Savršen.
Vratim je do drvene klupe, gdje položim svoj ručnik.
„Nagni se“, šapnem. „Ruke na ručnik.“
„Što ako netko...?“ Pogled joj odleti prema vratima.
„Morat ćemo biti vrlo, vrlo brzi, zar ne?“
209
 Knjige.Club Books

Što vjerojatno neće biti problem za moj pulsirajući kurac.

Jedva čekam ući u nju i znam da uz dupe osjeti koliko je ukrućen. Ne bih
mogao prikriti ovakvu erekciju ni kad bih pokušao. Nabijem se naprijed,
lagano pogurnuvši njezin kupaći kostim. Gigi se opet pokuša okrenuti
te očekujem da će mi reći da stanem. I da je preopasno. Da, nedjelja je i veći
dio zgrade vjerojatno je prazan. Ali ne u potpunosti. Ljudi su ovdje i moguće
je da nam netko uleti.
Ali iznenadi me. Kad se okrene, oči joj plamte.
Obliže kapljicu znoja s usana i kaže: „Iskoristi me.“
Na licu mi se pojavi osmijeh jer sam joj isto to rekao prije nego što smo
se poseksali. A zatim i tijekom seksa.
Te dvije riječi zvuče nekako primitivno.
Iskoristi me.
Udahnem, no ovdje nema kisika. Ali ne guši me zamagljeni zrak saune,
već čista žudnja koja mi steže grlo.
Trljam si prednji dio kupaćih gaćica. Debela izbočina napinje se uz
tkaninu. Zatim joj odgurnem kupaći kostim s međunožja i prijeđem prstom
preko njezina klitorisa. Vlažna je.
Gigi naglo udahne. Kapljice joj padaju na ključnu kost, klizeći niz njezino
lice. Guzica joj je ispupčena, pa imam savršen pogled na njezino oblikovano
tijelo. U mojoj je milosti. Želim je rastrgati, jebote.
Izvučem svoj dugi, veliki kurac i povlačim ga preko područja između
njezinih guzova.
„Želiš da te iskoristim?“
„Mmm-hmm.“
„Da? Želiš da uzmem što god želim od ovog seksi, zategnutog tijela? Bit
ćeš dobra cura i naguzit ćeš se da mogu svršiti ulazeći u tebe?“ Izustim topao
dah. „Možda ti ni ne dopustim da svršiš. Možda sam sada važan samo ja.“
Gigi jaukne u očaju.
„To bi mogao biti problem“, procijedi.
„Da?“ Glavićem trljam njezin otvor. Sasvim je mokra i to ne samo od znoja.
Uzbuđenje joj se nakuplja na otvoru, navlaživši vrh mojeg kurca. „Zašto?“
„Jer ću svršiti čim uđeš u mene.“
Proizvedem tih i čeznutljiv zvuk te se nabijem u nju. Toliko si dobro
odgovaramo da protrnem.
Isuse. S ovom je curom svaki put sve bolje. A mislio sam da ne može biti
bolje od prvog puta, od one noći kad sam se iznova gubio u nekom
svom svijetu.

210
 Knjige.Club Books

Ali opet se događa. Opet sam se izgubio. I ona isto. Grize si zglobove
prstiju kako ne bi vrištala. Zaboravio sam gdje smo i više me nije briga hoće
li nam netko ući. Samo neka izvole.
Izvučem ga iz nje pa ga opet gurnem unutra. Jednom, dvaput, triput i Gigi
ne može više. Dašće od orgazma i jaše na valovima uzbuđenja dok se i dalje
nabijam u nju. Žestoko i brzo. Čvrsto joj stišćem bokove i privlačim si njezino
dupe. Ovo je prava definicija brzog seksa. Deset sekundi poslije izustim
prigušeni jecaj, a muda mi se stisnu.
Baš kad poželim svršiti, shvatim da nemam kondom.
Jebote.
Ovo mi se još nije dogodilo. Nijednom u životu. Čak i kad sam bio tinejdžer
koji je ševio sve redom, uvijek sam pazio na to da imam kondom.
Gubim razum zbog Gigi Graham.
Prekasno je da spriječim orgazam, ali uspijem ga izvući na vrijeme. Užitak
eksplodira u meni te izbije u obliku tekućine koja završi na njezinoj guzici, a
dijelom i na kupaćem kostimu.
Ubrzano dišući, uspijem izustiti: „Nismo stavili kondom.“ Opsujem sa
mom sebi, posegnuvši za ručnikom da obrišem Gigi.
Prsa joj se nadmu kad duboko udahne. „Jao. Oprosti.“
„Nisi ti kriva, ja sam.“
Uzme mi ručnik i prebriše ostatak tekućine sa sebe. „Ako se brineš za
mene, pijem kontracepcijske pilule“, uvjerava me, a glas joj je pomalo
čudan. „I nemam spolno prenosive bolesti. Ti?“
„Testiram se nakon svake partnerice“, priznam.
„Stvarno?“
„Da. Vrlo sam odgovoran što se toga tiče. Oprezan sam, u slučaju da nisi
primijetila.“
„Ja sam se testirala početkom ljeta. Dakle, prošlo je već dosta. Ali otad sam
spavala samo s tobom.“
Vjerujem joj. I nadam se da ona vjeruje meni jer zbilja ozbiljno shvaćam
seksualno zdravlje.
Gigi zagrize donju usnicu, kao da želi reći još nešto. Zatim krene prema
vratima. „Trebala bih ići. Moram se istuširati i presvući prije nego što odem.“
Navučem kupaće gaćice i izađem za njom iz saune. „Zbilja mi nećeš reći
kamo ideš?“ požalim se.
Gigi oklijeva. Zatim slegne ramenima. „Dobro. Želiš li ići sa mnom?“

211
 Knjige.Club Books

28. POGLAVLJE
GIGI

A što je bolje od leptira?

Kad uđemo u terenac, mobitel mi se automatski spoji i započne idući

zapis s popisa.
„Kao novopečeni otac čiju želju za lutanjem nije uspjelo utažiti čak ni
kreštavo novorođenče, silno sam želio pokazati svojem sinu kakvu zvučnu
čaroliju nudi priroda.“
Ryder sjedi na suvozačkom sjedalu te prekrije lice dlanovima.
„Ja, moja žena Helen i naš sin Steven putovali smo do mjesta koje možda
nije prvo što pada na pamet kad čovjek poželi pravo slušno iskustvo.
Sjeverni Atlantik. No bili smo oduševljeni veselim glasanjem grbavih kitova iz
St. Lawrencea i prodornim krikovima morskih ptica. Maleni Steve osobito je
uživao u simfoniji bluna. Satima smo oponašali grleni vibrato koji je izlazio iz
njihovih kljunova dok su po moru tragale za hranom. A to su samo blune! Ništa
ne može pripremiti nestrpljivo djetešce za buku koju proizvodi tisuće morskih
ptica u vrijeme večere. A sada... odvest ću vas onamo.“
Ryder pita: „Što imaš protiv glazbe? Ali ozbiljno.“
Pokažem mu srednji prst.
Pokrenuvši auto, napustim kampus Briara i uputim se prema autocesti.
Kad stanem na crvenom svjetlu, primijetim da Ryder namršteno tipka
po mobitelu.
„Je li sve u redu?“ pitam.
Ryder pošalje poruku i ostavi mobitel na bedru. „Da. Sve u redu. Samo
novosti o glavnom direktoru Dallasa. O Juliju Vegi. Nije oduševljen Briarovim
rezultatima ove sezone. No rekao je Owenu da mu se svidio moj gol.“
„Owenu?“
„McKayju“, nadoda Ryder. „On je onaj profesionalac kojeg sam ti
spominjao.“
Zinem. Maknem pogled s vjetrobranskog stakla i blenem u njega.
„Ozbiljno? Gnjaviš me zbog mojeg slavnog tate i njegovih slavnih
prijatelja, a prijatelj si s Owenom McKayjem? McKay je jedan od najseksi
igrača NHL-a. Mogao bi me upoznati sa svojim kompićem superzvijezdom.“
212
 Knjige.Club Books

Ryder me pogleda ispod oka.

„Ozbiljno. Velika sam obožavateljica Owena McKayja. Odakle ga
poznaješ?
„Obojica smo odrasli u Phoenixu.“ Sada usmjeri pogled prema prozoru.
„Predobro. Hej, pitaj ga može li donirati nešto za dražbu. Potpisani
dres! Možemo ga uokviriti.“
Ryder slegne ramenima. „Možda bih mogao nešto srediti.“
„Javit ću Whitney. Ozbiljno, to bi bilo sjajno.“
Trideset minuta poslije nalazim se ispred dobro poznatog mjesta.
Šaroliki znakovi na parkiralištu vode me do prikladnog mjesta za parkiranje.
Ryder izdahne, kao da se predaje. „Vrtovi s leptirima?“
Ozareno ga pogledam.
On uzdahne.
„Da sam ti rekla o čemu je riječ, ne bi došao“, prigovorim.
„Pa naravno. Mislio sam da me vodiš na neko bolje mjesto.“
„A što je bolje od leptira?“
„Šališ li se ili što?“ Pomno me proučava. „Uopće ne mogu shvatiti jesi li
ozbiljna.“
„Smrtno ozbiljna. Ovo mi je najdraže mjesto u gradu.“
Ugasim auto i zvuk Obzora iščezne. Izađemo iz auta, Ryder vidljivo
nevoljko. Ispred zgrade je mali štand na kojem se prodaju karte, ali pokažem
Ryderu da ga zaobiđe. Posegnem u novčanik.
„Ne trebaju nam ulaznice. Učlanjena sam. I imaš sreće - moja godišnja
pretplata pokriva i jednog gosta pri svakom dolasku.“
„Imaš godišnju članarinu za vrtove s leptirima.“
„Rekla sam ti da mi je ovo najdraže mjesto. Stalno dolazim ovamo.“
Pokažem karticu radniku na ulazu, a zatim uđemo u unutarnji konzervatorij,
odnosno petstotinjak kvadratnih metara pravoga raja. Odmah osjetim da mi
se lice ozarilo. Oduševljeno promatram leptire na pozadini tropskog
krajolika. I predivne boje koje nas okružuju. Od svijetlih pastelnih nijansi pa
do iridescentnih plavih, s nijansama smeđe, žute i crvene na očaravajućoj
paleti boja. Jednom sam ovamo dovela Myju i rekla je da se osjeća kao da je
na dugi. Mislim da je to kompliment?
„Iskreno, ja ovako zamišljam raj“, kažem Ryderu te se opustim zbog osje
čaja lakoće u prsima. „Pogledaj. Jesi li vidio išta ljepše od ovoga?“
Okrenem glavu da ga pogledam u plave oči, također živopisne i
usredotočene na mene.
„Što je?“ kažem sramežljivo.

213
 Knjige.Club Books

Ryder pročisti grlo. „Ništa. Imaš pravo. Lijepo je ovdje.“

Uzmem ga za ruku i povučem naprijed. „Hajde.“
Šetuckamo pokraj jezerceta koje okružuju bujna vegetacija i žuboreći
vodopad. Danas je ovdje dosta posjetitelja. Prođemo pokraj skupine roditelja
s malom djecom koja skakuću duž zavojitih staza. Izmaknemo se
ljubavnom paru koji se drži za ruke i stoji ispred hranilice. Promatraju malog
narančastu crnog monarha dok pijucka nektar.
„Ne razumijem te“, kaže Ryder hrapavim glasom.
„Što ti točno nije jasno?“
Slegne ramenima.
„Ne. Reci.“
„Jednostavno... nisam te zamišljao ovakvom“, prizna.
„Dobro. Nego kakvom?“
„Mislio sam da si vrlo ozbiljna hokejašica kojoj je važna samo karijera.“
„Mogu biti ozbiljna hokejašica koja ima i druge interese.“
„A to su leptiri“, kaže suhoparno.
„Zašto ne leptiri?“ Pokažem prema predivnim stvorenjima koja nam
lepršaju iznad glave. „Pogledaj koliko su predivni.“
Hodamo prema drugoj stazi koja je tiša jer na njoj nema djece. Metar
ispred nas neka žena ružičaste kose fotografira žućkasto-smeđeg leptira
smještenog na listu.
Ryder me pogleda krajičkom oka. „Upravo sam shvatio... da te nijednom
nisam vidio da fotografiraš.“
„A trebala bih?“
„Čudno je. Skoro svaki dan vidim neku žensku kako se slika za društvene
mreže. Neki dan sam vidio da hrpa navijačica pozira na travnjaku. Uslikale
su se milijun puta jer je jedna od njih stalno detaljno analizirala kako je ispala
na slici i naređivala prijateljicama da pokušaju opet.“
„Nemoj me krivo shvatiti, imam gomilu slika na mobitelu. Ali ovdje više
ne fotografiram jer sam prikupila deset tisuća slika leptira. Ne šalim se. A
što se tiče objavljivanja slika, ne. Nisam baš za društvene mreže.“ Nakrivim
glavu. „Pretpostavljam da ti nemaš profile na društvenim mrežama?“
Ryder se nasmije.
„Da, glupo pitanje.“
„Znaš kakav sam, Gisele.“ Slegne ramenima. „Ali čudi me što ih ti nemaš.“
„Zašto?“
„Jer si cura.“

214
 Knjige.Club Books

„I to odmah znači da moram objavljivati slike u kupaćem kostimu i

selfieje? Jedna zanimljiva činjenica: ljudi katkad fotografije zadržavaju za
sebe i ne dijele ih s cijelim svijetom.“
„Volio bih vidjeti te slike u kupaćem. Kako mogu dobiti pristup?“
Nacerim se. „Počet ću ti slati jednu svaki tjedan.“
„Hvala. Cijenim to.“
„Nekoć sam upotrebljavala društvene mreže“, podsjetim ga. „I dalje imam
račune, ali su privatni ili deaktivirani. Bivša prijateljica žestoko me napala i
tada sam shvatila da ne želim izlagati svoj život na internetu. Svi ovi trenuci
pripadaju meni. Nikome drugome.“ Mahnem prema leptirima i moljcima koji
lete oko nas. „Ovo je samo za mene.“
Nastavimo hodati te mi postaje vruće. Konzervatorij je većinski izgrađen
od stakla, a listopadsko sunce koje se probija kroz prozore dodatno
zagrijava ovo tropsko područje.
„Kao da smo opet u sauni“, zagunđa Ryder, zasukavši rukave sive majice
Under Armour.
Da barem jesmo. Jer bi onda bio u meni.
„Leptirima treba toplina da bi mogli letjeti. Zar ne želiš da lete, Ryder?
Otkad mrziš leptire?“
„Od rođenja“, kaže ozbiljno.
Sviđa mi se kad postane nestašan. Odjednom silno počnem žudjeti za lim,
toliko da radije ne želim razmišljati o tome.
Zastanemo ispred hranilice, gdje pročitam podatke s ploče postavljene na
obližnje stablo. Iako često dolazim ovamo, uvijek naučim nešto novo.
Ne mogu zapamtiti toliki broj staza i biljaka.
„Ajme, pogledaj, našao si novog prijatelja“, kažem oduševljeno.
Ryder okrene vrat da škiljeći pogleda plavog leptira koji mu je sletio na
rame.
„Jadničak“, zacokćem. „Još ne zna da si kreten.“
Smijući se, počnem veselo koračati stazom. Danas sam izvrsno
raspoložena. Prvo seks u sauni, a sad sam ovdje, na mjestu gdje se uvijek
preporodim. A možda... koliko god mrzovoljan i nekomunikativan bio...
uživam provodili vrijeme s Ryderom.
„Kakve još interese imaš?“
Zastanem.
„Pokušavaš me upoznati?“ Potpuno sam zapanjena.
„Ma zaboravi.“ Ryder me pretekne.
Živahno požurim za njim. „Ne, sviđa mi se to. Pitaj me bilo što. Ali
upozorim ga, „isto pitanje vrijedit će i za tebe.“
215
 Knjige.Club Books

„Ovo je nekakva zamka.“

„Tako to funkcionira.“
„Dobro“, na kraju popusti. „Koja ti je najdraža boja?“
„Čovječe, kako dubokoumno pitanje.“
Nije voljan podijeliti sa mnom nijedan značajan podatak o sebi. Najdraža
boja. Ha. Očito je da se pokušava izvući.
„Zelena“, kažem mu. „A tvoja? Čekaj, pogodit ću - crna jer je u skladu sa
tvojom očaravajućom naravi?“
„Siva.“
„Ista stvar. Koja nijansa? Svijetla? Tamna?“
„Boja škriljevca i oluje. Kao tvoje oči.“
Srce mi se preokrene. Ne pokušava biti romantičan, ali sviđa mi se ta
izjava. Zapravo, sviđa mi se malo previše.
Zabrinem se kad shvatim da sam možda u problemu.
Stalno se podsjećam na to da je ovo samo usputni seks. Rekao mi je da
emocije nisu za njega. A i teško mi je zamisliti se u vezi s njim. Poznat je
po tome da drži jezik za zubima. Ne mogu ništa izvući iz njega. Jedva sam
ga uspjela nagovoriti da mi ispriča tužnu priču iz svog djetinjstva.
No da ja imam hrpu tužnih priča iz djetinjstva, možda ih ni ja ne bili htjela
dijeliti s drugima.
„Najdraži zvuk?“ Njegovo pitanje trzne me iz mojih misli.
„Zvuk? Čudno pitanje.“ Razmišljam. „Kiša. Volim zvuk kiše. A tvoj?“
„Udarac paka od ogradu.“
„Uf, i taj je dobar.“
„Najdraža poza u seksu?“
Okrenem glavu i uputim mu optuživački pogled. „Ne možeš razgovarati o
seksu u vrtu s leptirima.“
„Zašto ne?“
„Ovo je mjesto prilagođeno svim uzrastima.“
„Aha. Dobro. Upravo je postalo mjesto pogodno samo za odrasle. Smeta li
ti to?“
Primakne mi se i pokušavam udahnuti zrak. Otežano dišem, a to nema
nikakve veze sa zagušljivim tropskim zrakom i toplim povjetarcem koji
struji vrtovima. Leptiri lete posvuda oko nas. Love jedni druge među
cvjetovima. Nekoliko njih zaigrano proleti pokraj Ryderove glave. Okruženje
podsjeća na Disneyjev film, no sjaj u njegovim očima više podsjeća na pornić.
„Najdraža poza?“ potiče me.
Usta su mi odjednom suha te progutam knedl. „Volim biti gore.“
216
 Knjige.Club Books

„Zašto?“
„Zato što ta poza pogađa pravu točku, pri ulasku i izlasku.“
Znakovito mi se osmjehne. „Voliš trljati klitoris od mene dok me jašeš?“
Ostajem bez daha. „O, moj Bože. Ne možeš sada govoriti prostote!“
„Tebi su ovo prostote? Slatko.“
Nasmijem se, graknuvši. „Dobro. Koja je tvoja najdraža poza?“
„Bila koja poza koja podrazumijeva da sam u tebi odsad mi je najdraža.“
Da, u problemima sam.

217
 Knjige.Club Books

29. POGLAVLJE
RYDER

Ovisnost o pornićima i vi

Tuširanje pokraj drugih tipova samo po sebi nije idealna situacija. A

tuširanje s tipovima koji te mrze sasvim je druga priča. Oličenje nelagode.
I ništa nije bolnije od čavrljanja dok si gol.
Colson i ja danas smo najduže ostali na treningu jer je pomoćni trener
htio da vježbamo dodavanja, stoga smo sad jedini u tuševima. Moramo
bili brzi jer za deset minuta u prostoriji za medijske sadržaje počinje
sastanak organiziran u posljednji tren. Barem nije u dvorani, što znači da nas
Sheldon i Nance nisu došli mučiti. Nadam se. No ipak se pomalo bojim da bi
nas mogli zaskočiti i pokazati nam snimku sa svojeg vjenčanja, a možda i
neka kućna videa iz njihova zajednička djetinjstva.
Stojimo svaki u svojem odjeljku, a razdvaja nas pregrada do visine stru
ka, pa vidim Colsona krajičkom oka. Zato mogu osjetiti njegov pogled na
sebi dok dlanovima prolazim kroz svoju mokru kosu da je iscijedim.
„Što je?“, kažem iživcirano, pogledavši prema njegovom odjeljku.
„Ubilo bi te da tijekom treninga daješ malo više komplimenata?“
„Tebi? Što, želiš da ti hranim ego?“
„Ne, ne meni. Meni ne trebaju ta sranja. Mislim na druge dečke.“
„Aha.“
„Da. Woody i Tierney rasturali su na vježbama za buli. A Larsen se zbilja
iskazao onim brzim udarcem na prošloj utakmici.“
„Dobro, a koliko često ti daješ komplimente dečkima s Eastwooda?“
uzvratim mu.
„Više nema ‘dečki s Eastwooda’“, kaže frustrirano. „Svi ste Briar.“
„Super - koliko često daješ komplimente novim dečkima s Briara? Koliko
sam vidio, Lindley je na jučerašnjem treningu izvodio genijalne poteze kako
bi te prešao. Jesi li ga potapšao po leđima nakon toga?“
Case je barem dovoljno pristojan da izgleda pokajnički. „Nema veze“,
promrmlja.
„Samo kažem.“ Slegnem ramenima. „To funkcionira obostrano, stari.“

218
 Knjige.Club Books

„Dobro. I ja ću se potruditi. Jesi li to htio čuti?“

„Ništa nisam htio čuti, ti si započeo razgovor.“
„Dobro, kužim. Uvijek je ugodno razgovarati s tobom, Ryderu.“
Skrenem pogled. Jednostavno se ne mogu natjerati da budem susretljiv
prema njemu. To je zapravo njegova odgovornost jer je ovo ipak njegov
klub. Mi smo i dalje uljezi. On je taj koji mora premostiti ovaj jaz, a ne ja.
Skinem ručnik i brzo se presvučem u svakodnevnu odjeću. Case učini isto
to, navukavši potkošulju preko glave. Ima dvije tetovaže na rukama.
Već dva mjeseca dijelimo svlačionicu, tako da sam ih vidio i prije. Na
desnom bicepsu ima križ koji ne izgleda pretjerano religiozno. Podsjeća na
keltski stil i ima puno dekorativnih detalja. Case obuče crno-sivu sportsku
majicu Briara, okrenuvši mi leđa.
Pitam se sviđaju li se Gigi tipovi s tetovažama. No nije ni važno jer ionako
se više ne ševi s njim, zar ne?
Ne. Definitivno ne.
Zavežem vezice na tenisicama i uzmem svoj ruksak. Prebacim ga preko
ramena i krenem do prostorije za medijske sadržaje, a Case ide za mnom.
Trener Jensen stoji ispred projektora. Svi su već na mjestima i brbljaju.
Kad Case i ja sjednemo, trener započne sastanak.
Prvo otvori laptop. „Primijetio sam nešto“, kaže, promotrivši cijelu
prostoriju. „Inače ovo ne bih spominjao jer me se prokleto ne tiče.“
Dobro. Postajem znatiželjan.
„Ali obaviješten sam da vam moramo dati potrebne informacije ako dođe
do nečeg ovakvog, zbog novih pravila o primjerenom ponašanju u kampusu
i potencijalnim problemima s mentalnim zdravljem.“
„Koji se vrag događa?“ Beckett zvuči kao da ga ovo zabavlja.
Jensen nas mrko pogleda. „Započnimo. Kao prvo, nisam izradio ovu
prezentaciju. Želim da to znate. Imam pametnijeg posla.“
Smijeh odjekne prostorijom.
Trener otvori prezentaciju i prikaže se naslov.
OVISNOST O PORNIĆIMA I VI
Netko glasno hukne.
„Koji je ovo kurac?“ pita Trager.
„Nisam od jučer“, započne Jensen. „Seks postoji. Pornići postoje. Dostupni
su vam na mobitelu. Razumijem. Ne mogu reći da to smatram zdravim jer,
znate, nađite si pravu ženu. Ili muškarca“, izusti. „Ili oboje. Što god da
vas zanima. Nije mi jasno kako vam višesatno gledanje pornića može pomoći,
ali ako to radite u intimi svoje sobe, dobro. Što se mene tiče, svršena stvar.“

219
 Knjige.Club Books

„Namjerna igra riječi“, kaže netko.

„Nikakva igra riječi, to nije moj stil. Ukratko - u svojoj sobi? Dobro, boli
me kurac. Ali gledanje pornića u prostorijama sveučilišta, što uključuje
knjižnicu, fakultet jednostavno ne može zanemariti.“
„Stari, govori o tebi“, izvali Rand, okrenuvši glavu prema Shaneu. Zatim
prasne u glasan smijeh, a trener Jensen mu iz nekog razloga dopusti da
nastavi.
Rand se nekontrolirano smije, nadvija se nad stolićem, a široka ramena
mu se tresu.
Ni ja se ne mogu suzdržati. Šakom prikrivam smijeh.
Shane mi uputi ubojiti pogled.
Stisnem usne. Osim što mi je smiješno, malo me i grize savjest. Obojica
znamo da sam ja kriv za ovo. Proširile su se glasine o njegovim podvizima
s pornićima, a on je zapravo samo štitio mene i Gigi.
„Ubit ću te, jebote“, šapne mi zlokobno.
„Stoga je istaknuto da osoba koja to čini na sveučilištu možda ne može
kontrolirati svoje nagone i da ima neki dublji problem. Neću nikog
imenovati - Lindley“, kaže izravno.
Prostorijom se prolomi smijeh.
Trener podigne ruku i pogleda Shanea. „Obrati pozornost, sinko. Netko je
izdvojio vrijeme da sastavi ovu prezentaciju za tebe, stoga nemoj biti
nepažljivi seronja.“
Pokaže prema liječniku naše momčadi, koji istupi.
„Dobro jutro, dečki. Razgovarajmo o dopaminu, može?“ započne dr.
Parminder svojim oštrim, učinkovitim glasom. „Pogledajte prvi slajd.
Dopamin je neurotransmiter koji djeluje kao kemijski posrednik između
neurona u mozgu. On je i dio vašeg unutarnjeg sustava nagrađivanja, što
znači da se dopamin oslobađa kada radite nešto zbog čega se osjećate dobro.“
Shane spusti glavu u dlanove. Trudim se ne potapšati ga po ramenu jer
vjerujem da bih time zaradio šaku u lice.
Dr. Parminder nastavi. „A kada se samozadovoljavate, osjećate se dobro.“
Patrick Armstrong zaurla od smijeha.
Nema šanse da se do kraja ovog sastanka netko ne upiša u gaće.

Navečer je Gigi u mojem krevetu i ukratko joj prepričavam događaje

dana koji je započeo urnebesno, a završio depresivno. Odigrali smo
izjednačeno s Bostonom. Što je bolje od poraza, ali oni nisu pretjerano jaka

220
 Knjige.Club Books

momčad pa nije trebalo biti tako napeto. Ogorčen sam. Da, čeka nas još skoro
trideset utakmica, i dalje imamo priliku sve preokrenuti, ali već sada mi se
čini da je ova sezona promašaj.
„Ne mogu vjerovati da je Jensen to učinio.“ Gigin obraz drhti od moja prsa
dok se tiho smije. „Je li Shane ljut?“
„Bijesan. Pogledaj kakvu mi je poruku poslao poslije toga.“ Uzmem
mobitel s noćnog ormarića jer je takvu poruku nemoguće prepričati.
Gigi je sklupčana pokraj mene te gleda kako otvaram poruke.
Odjednom se ukoči kao da ju je netko dodirnuo električnim šokerom.
„Što je?“ kažem zabrinuto.
„Ništa.“
„Gisele.“ Ne želi me pogledati, stoga joj podignem bradu da joj vidim
predivno lice koje je naborano od boli i ljutnje. „Što je bilo?“
Nakon oduženog trenutka, tijekom kojeg se mržnja u njezinim očima
pojača, napokon dodirne zaslon i promrmlja: „Ako ne želiš da žena sazna
da joj lažeš, onda joj nemoj pred nosom pokazivati laži.“
O čemu govori, jebote?
Pogledam mobitel, pokušavajući shvatiti što...
Zatim prasnem u smijeh.
„Smiješno ti je?“ kaže ljutito.
Gigi pokuša ustati u sjedeći položaj, ogorčeno odgurnuvši moje ruke kad
posegnem za njom.
„Nije ono što misliš. Časna riječ.“
„Poruka je jasna. Ili si je poslao i žudiš za ženom koja nisam ja ili neka
cura žudi za tobom, a tebi se poruka svidjela dovoljno da je sačuvaš na
mobitelu, gdje je svatko može vidjeti.“
„To je grupni razgovor“, zakriještim. Ne mogu se prestati smijati.
„Grupni razgovor.“ Glas joj se nije nimalo smekšao, vrlo je oštar.
„S dečkima iz Eastwooda“, pojasnim. „Svi su u grupi. I prije svake
utakmice šaljemo si tu poruku.“ Otvorim cijeli razgovor i pokažem joj.
„Vidiš?“
Gigi pregleda desetak identičnih poruka.
BECK: Žudim za tobom.
POPE: Žudim za tobom.
MALI IZ KANSASA: Žudim za tobom.
NAZZY: Žudim za tobom.
Gigi prestane čitati. „Ne razumijem.“
221
 Knjige.Club Books

„Preglupo je da bih objašnjavao.“

„Molim te, pokušaj.“
„Patrick - njega zovemo Mali iz Kansasa - ima jadnu naviku da se zaljubi
u žensku valjda deset sekundi nakon što je upozna. A kad se zaljubi, gnjavi
je romantičnim porukama i cvijećem...“
„Nemoj ga osuđivati. Ti meni stalno donosiš cvijeće.“
„Dvaput“, zarežim. „To nije stalno.“
„Ali je dvaput više nego što bih očekivala od tebe.“
To je istina.
„Uglavnom, lani u prvoj fazi doigravanja nitko nije očekivao da ćemo
pobijediti. Igrali smo protiv vodeće momčadi konferencije - tada su
imali dvadeset uzastopnih pobjeda. Sat vremena prije utakmice Patrick je u
grupni razgovor slučajno poslao poruku namijenjenu njegovoj novoj pravoj
ljubavi. Naravno, svi smo ga nemilosrdno maltretirali zbog toga.“
„Ali pobijedili ste“, pogodi Gigi.
„Da.“
„Hokejaši i njihova praznovjerja.“
Opet pregledava poruke, hihoćući se. „Ozbiljno si šaljete ovu poruku pri
je svake utakmice?“
„Nažalost.“
Nasloni se na lakat i gleda me pokajnički. „Oprosti što sam te optužila da
mi lažeš.“
„Nisam lažljivac“, kažem jednostavno. „Zapravo, zbog iskrenosti često
imam problema s curama.“
„Glupa sam što sam to pomislila.“
„Uvijek ću biti iskren prema tebi jer drukčije ne znam.“
„Znam i jako mi se sviđa što si takav.“ Gigi uzdahne. „Možda sam... malo
pretjerala.“
„Malo?“ Nacerim se. „Usput, ljubomorna Gigi je baš seksi.“
„Nisam ljubomorna...“
Veselo zaciči kad je prebacim na leđa i stavim usne na njezinu golu dojku.
Zatim joj počnem sisati bradavicu.
Jednostavno ne mogu držati ruke, usta i kurac podalje od ove žene.
Spuštam svoju priljubljenu glavu do njezina međunožja, a kurac mi je
pritisnut uz madrac. Poljubim mekanu kožu unutarnje strane njezina
bedra, ostavivši trag poljupca na putu do krajnje destinacije. Gurnem joj prst
da testiram koliko je spremna. Na to zacvili.

222
 Knjige.Club Books

„Kad sam bio mlad“, pripovijedam, „upoznao sam hokejašicu iznimno uske
pice koja je ispuštala najseksi zvukove dok sam je prstenjačio. A sada... odvest
ću vas onamo.“
Gigi izgleda oduševljeno. „Priznaj. Obožavaš Obzore.“
„Ne. Obožavam ovo.“
Gurnem prst duboko, zbog čega joj dupe odskoči s kreveta, a njezina srž
nađe se točno ispred mojeg lica.
Odmah joj usnama zahvatim klitoris, nježno ga ližući. Za trud sam
nagrađen novim cviležom, nakon kojeg uslijede tihi, bolni jecaji kada je
ozbiljno počnem lizati. Gigi svrši te ne čeka da dođe k sebi, već me uhvati za
ramena i povuče me tako da budem na njoj. Nije mi ni dotaknula kurac, a već
je spreman puknuti. Bolno sam uzbuđen.
„Nemam kondome“, promrmljam, ljubeći joj vrat. „Jučer smo ih potrošili.“
Ovaj tjedan je bila kod mene već dvaput. „Nisam stigao u nabavku.“
„Oooh, sada sigurno žudiš za mojom kutijom kondoma“, zafrkava me,
gledajući me ozareno.
„Idući put je donesi“, pristanem jer nikad ne znam koliko ću puta završiti
u njoj dok smo u istoj prostoriji.
„Ili...“ Zagrize usnicu.
Čekam da nastavi.
„U sauni smo razgovarali o seksualnom zdravlju pa bismo sada možda
mogli bez kondoma.“
Moj kurac u potpunosti se slaže s time, sudeći po predejakulatima koji
cure iz njega.
Idućih sat vremena provedemo u krevetu. Odgađam orgazam jer želim
malo mučiti samog sebe. Stoga je jebem lijepo i polako, potaknuvši
njezin drugi orgazam, a tek onda nagradivši sebe. Gigi leži na leđima, a dojke
su joj rumene dok dašće od užitka. Nevjerojatno je seksi, pa kad osjetim
naviranje vrhunca, izvučem penis i gladim ga kako bih imao pogled na
njezine savršene dojke i predivno lice.
Poslije samo ležimo, ja u boksericama, a ona sasvim gola, i razgovaramo
o večerašnjim utakmicama.
„Izvodila si nevjerojatne poteze u trećoj trećini“, kažem joj. „Netko je
objavio par snimki na internetu. Shane i ja gledali smo ih u autobusu na
putu doma.“
„Hmmm. Ali jesu li to potezi dostojni Olimpijskih igara?“ Obožavam to što
nakon seksa govori omamljeno i usporeno.
„Ti i tvoji ambiciozni ciljevi.“

223
 Knjige.Club Books

„Zapravo, moj izvorni cilj - barem kad sam bila dijete - bio je da osvojim
Stanleyjev kup.“
Nasmijem se.
„Dobila sam nadimak. Jesam li ti rekla da me cijela obitelj zove Stan. Bože,
mrzim to.“
„Dobila si nadimak jer si htjela osvojiti kup?“
„Ne, nego zato što sam do šeste godine mislila da je Stanleyjev kup osoba.
Otad me zovu Stan. Ali tek s otprilike osam godina shvatila sam da ga
ne mogu osvojiti.“
Gigi se stisne uz mene. Vruć sam, a ona je hladna, što je savršen spoj. Mene
njezino tijelo rashlađuje, a ja grijem njezino. Nisam pretjerano
sklon duhovnosti, ali mozak mi je nakon seksa opušten te se odjednom
zapitam je li nas negdje, nekako, netko stvorio da si ovako savršeno
odgovaramo.
„Boston je te godine osvojio kup i bila sam presretna. Rekla sam tati da
jedva čekam odrasti i osvojiti ga. I tada mi je rekao da za cure to nije
moguće.“ Gigi se tiho nasmije. „Čovječe, koliko sam tada urlala od plača. Iza
kuće imamo jednu stazu i istrčala sam ridajući. Htjela sam biti sama, ali bila
sam mala i naravno, roditelji to nisu dopustili. Tata me našao i posjeo na
kladu, obrisao mi suze i obećao da me čeka nešto bolje od osvajanja
Stanleyjeva kupa, da ću postati najbolja hokejašica u povijesti.“
Nasmiješim se na tu priču.
Gigi frkne. „I onda me pitao želim li vidjeti kup. Ispostavilo se da nam je u
dnevnoj sobi jer ga svaki član ekipe ima pravo jedno vrijeme držati doma, a
budući da je tata te sezone bio najkorisniji igrač, mogao ga je odnijeti prvi.“
„Čovječe, vodiš nevjerojatan život.“
„Uglavnom, kad sam shvatila da mi se cilj ne može ostvariti, usredotočila
sam se na dostupne mogućnosti. Ako ne mogu osvojiti Stanleyjev kup, koji je
onda najviši cilj? I odlučila sam se za olimpijsko zlato.“ Slegne ramenima. „To
mi je trenutačno najvažnije.“
„Tebi ili tvom tati?“
„Tata nije navaljivao da pokušam ući reprezentaciju. To sam učinila radi
sebe. I želim to radi sebe. Ali da, na neki način to želim i radi njega. Želim
da se ponosi mnome.“
„Vjerujem da se već ponosi.“
„Ma znam.“ Dlanom mi miluje prsa te osjetim promjenu u njezinu
ponašanju, naviranje frustracije. „Želim ući u reprezentaciju. I trebala bih
dobiti tu priliku! Ali Brad Fairlee nije mi se javio od početka semestra.“

224
 Knjige.Club Books

„Koliko znam, proces odabira igrača nije uvijek isti i ne traje uvijek
jednako. Samo moraš nastaviti igrati kao dosad i dobit ćeš priliku“,
uvjeravam je.
„A što ako je ne dobijem?“ Tijelo joj se zgrči te joj prijeđem rukom preko
leđa. Malo se opusti. Zatim joj glas postane odlučan. „Ne, dobit ću je. Jer
je alternativa neprihvatljiva i odbijam je prihvatiti. Dobit ću priliku. Pa
makar mi to bilo zadnje.“
Seksi mi je kad je tako divlja.
Gigi zatim sjedne i zijevne. „Da, trebala bih ići. Moram biti odmorna na
treningu ujutro.“
Trznuvši se, pogleda u svoje dojke. Ljepljive su od moje sperme.
„Svršio si po meni“, optuži me.
Frknem. „Da, bila si prisutna kad se to dogodilo.“
„Mogu li se na brzinu istuširati? Ne želim navlačiti grudnjak preko ovoga.“
„Samo ako ti se smijem pridružiti.“
„Dogovoreno. Je li zrak čist?“
„Da, koliko znam. Prilično sam siguran da je Beckett izašao. Shane je
doma, ali on zna za nas. Iako nas sigurno više neće štititi nakon seminara
o ovisnosti o pornografiji.“ Uslijedi novi nalet smijeha. „Isuse, da si barem
bila prisutna.“
Povučem je s kreveta i nosim njezino golo tijelo preko jednog ramena kao
vatrogasac.
„Ne, čekaj“, usprotivi se, smijući se dok se spušta na tlo. „Moram se nečim
ogrnuti.“
„Kupaonica je doslovno preko puta sobe. Udaljena je tri koraka.“
„Da, ali ti imaš bokserice na sebi. Nećeš se osramotiti ako Shane izleti iz
svoje sobe.“
Uzme moju odbačenu majicu sa stolice i prebaci je preko glave.
„Aha, znači moju majicu možeš prljati spermom, a svoju ne?“ pitam je.
„Upravo tako.“
Posegnem za bravom na vratima, a zatim zastanem jer bih se mogao
zakleti da sam čuo tihe korake. No kad odškrinem vrata i provirim, hodnik
je prazan. Možda je Shane otišao dolje.
Nestašno joj se nasmiješim kad uđemo u kupaonicu. „Ako budeš dobra
možda te poševim u tušu.“
„Obećanja...“
Gigi odjednom vrisne.
Treba mi malo vremena da postanem svjestan onoga što vidim.

225
 Knjige.Club Books

Kad je Gigi razgrnula zastor kade, ugledala je Willa Larsena kako se u

potpunosti odjeven skriva u njoj.
„Koji vrag!“ vikne mu Gigi.
„Gigi?“ kaže Will, zapanjeno trepćući.
„Wille? Odakle ti ovdje?“
„Ozbiljno, stari“, zarežim. „Zašto si mi u kući?“
„Ovaj...“ Will pogleda Gigi. „Zašto si mu ti u kući?“
„Isuse Kriste“, kažem ljutito. „Odgovori na pitanje.“
Ali previše je zauzet zurenjem u Gigi. Spusti sumnjičavi pogled na njezinu
preveliku majicu, koja očito pripada muškarcu. Meni. Kad izađe iz
kade, pogled mu odleti na njezine gole noge, a zatim se vrati na njezino lice.
„Spavaš s njim? Zna li Case?“
Gigi problijedi. „Ne. I ne smiješ mu reći.“
„Zašto si mi u kući?“ ponovim odlučno. „Želim odgovore.“
„Došao je kod mene“, kaže zbunjeni glas.
Okrenem se i ugledam Becketta u hodniku.
„Kako točno misliš?“ pitam oprezno.
„Ovaj...“ Beckett oklijeva.
Will pogne glavu. „Družimo se.“
Nastupi tišina.
„Misliš, na ljubavni način?“ pita Gigi zbunjeno.
Da, i ja sam zbunjen. Koliko znam, nijedan od njih nije homoseksualac.
„Ne, samo se družimo. Gledamo franšizu Tijek vremena“, kaže Will, kao da je
time sve objasnio.
„One glupe filmove sa znanstvenicima koji putuju kroz vrijeme?“
„Glupi su samo na prvu“, promrmlja Will. „Ako zanemariš dinosaure ili
što već, stvarne teorije o putovanju kroz vrijeme imaju puno smisla. U
skladu su s Novikovljevim principom...“
Podignem ruku. „Ne.“ Dovoljno mi je što me Beckett glavi tim sranjima.
„Znači, vi ste tajni prijatelji?“ Gigi zvuči još zapanjenije.
„Da.“ Pogled mu odleti prema Beckettu. „Moramo to tajiti. Zar misliš da bi
mi Colson dopustio da se družim s njim?“
„A Case ti je mama ili što?“ kaže Gigi sarkastično.
„Ma da, imaš pravo. Trebao bih mu sve priznati.“ Will je prkosno gleda.
„Ti prva.“
Još jedan glas pridruži se ovom kotlu zbunjenosti.

226
 Knjige.Club Books

„Hvala Bogu!“ Shane se pojavi na vratima svoje spavaće sobe u trenirci i

vidi se da mu je laknulo. „Sad svi sve znaju?“
„Znao si za njih dvojicu?“ prigovorim Shaneu, pokazavši prema Beckettu
i Willu.
Shane kimne. „Da. Uhvatio sam ih u druženju prije nekoliko tjedana.
Pušili su džoint i razgovarali o kvantnoj mehanici.“
Beckett izdahne. „Zbog tebe zvučimo kao neki štreberi.“ Svojim sivim
očima pogleda Gigi molećivo. „Moraš znati - ja sam ženskaroš. Stalno se
seksam. Stalno.“
Kao da je odjednom nešto shvatio, Beck uputi Shaneu optuživački pogled.
„Čekaj. Znao si da se njih dvoje ševe?“
„Naravno“, odgovori mu Shane. „Zar zbilja misliš da drkam u knjižnici kao
neki ljigavi ovisnik o seksu? Štitio sam ove budale.“
Beckett izdahne, kao da mu je laknulo. „Jao, hvala Bogu, stari. Jer ja sam
rekao treneru za tvoj problem s pornićima.“
Shane bijesno izusti psovku. „Ti?“
„Slušaj, činilo mi se kao da imaš ozbiljan problem“, brani se Beckett.
„Drkao si na pornić u knjižnici, a onda to bez problema priznao hrpi ljudi kao
da je to sasvim normalno...“
„Da, ali nisam to radio!“
„Dobro, super. Sad svi znamo da nisi perverznjak.“
„Wille.“ Gigi dosadi njihov razgovor te se opet usredotoči na Larsena. „Ne
smiješ reći Caseu za ovo.“
„Isto vrijedi i za tebe“, kaže joj Will.
„To što si prijatelj s Beckettom Dunneom nije ni blizu toliko katastrofalno
kao to što ja spavam s Lukeom Ryderom. Jasno ti je to, zar ne?“ Gigi zuri u
njega. „Jer mislim da ne razumiješ koliko je ovo ozbiljno.“
„Pa i moje je dosta loše“, ustraje Will. „Zar misliš da želim biti prijatelj tipa
s Eastwooda?“
„Hvala“, kaže Beckett ironično.
„To se ne može usporediti s ovime. Nikako“, naglasi Gigi. „Ovo bi moglo
povrijediti Casea.“ Glas joj je nježan.
Will se tada urazumi. „Da, dobro. Imaš pravo.“
Gigi pogne glavu i nakratko prekrije lice dlanom, a pramenovi tamne kose
padaju joj na čelo. Zatim uzdahne i podigne pogled.
„Molim te“, kaže Larsenu. „Neka ovo ostane među nama.“
„Dobro.“
„Wille.“

227
 Knjige.Club Books

„Rekao sam da hoće.“ Nepovjerljivo gleda Gigi pa mene. „Neću reći

nikome“, obeća.
Ali nemam dobar predosjećaj.

228
 Knjige.Club Books

30. POGLAVLJE
RYDER

Ovdje izlazite

„Dobro. Evo. Dobiješ tigra za ljubimca...“

„Super“, kaže Nazzy.
„Kako se zove?“ pita Patrick.
Beckett zakoluta očima dok ornata svoju palicu trakom pripremajući se
za večerašnju gostujuću utakmicu protiv sveučilišta Brown. „Nema ime.“
„Pa kakav to tigar nema ime?“ pita Patrick.
„Imaš pravo“, kaže Shane Becku.
„Kreteni, hoćete li dopustiti da dovršim ili ne?“
„Dobro, reci“, kaže Nazem, mahnuvši rukom u znak dopuštenja.
„Dobijemo tigra za ljubimca. Bezimenog tigra.“
Tiho se nasmijem.
„Uglavnom“, nastavi Beckett, „tigar je super. Neprekidno te štiti, vrhunski
je mamac za ženske jer će ga sve htjeti maziti ili što već. Ukratko, vrlo ti
je koristan u životu.“
„Ali...?“ pita Shane jer u ovakvim pričama uvijek postoji ali.
„Ali moraš ga slušati kako zanovijeta tri sata dnevno“, dovrši Beckett.
„Zbog čega?“ pita Rand znatiželjno, navukavši dres preko štitnika za prsa.
„Zbog svega. Zbog svakodnevnih, trivijalnih, nebitnih gluposti.“ Beckett
kimne. „Tri sata dnevno pretvara se u Micahovu curu.“
„Odjebi“, kaže Micah, pokazavši mu srednji prst. „Veronica ne prigovara
tako često.“
Shane se grohotom nasmije. „Stari. Samo to i radi.“
Jordan Trager stoji ispred ormarića na kraju reda te se okrene i namršti.
„Kreteni, zašto stalno provodite te mislene eksperimente?“
„To je zanimljiva anegdota“, zakriješti Nazem, pruživši rijetku ruku
pomirenja. Dečki s Eastwooda i oni s Briara inače se izbjegavaju. „Vozili smo
m autobusom na povratku s utakmice protiv Dartmoutha i dogodio se
jedan incident...“

229
 Knjige.Club Books

„Jebe mi se za vašu smiješnu priču“, progunđa Trager. „Samo kažem da

ste jebeno djetinjasti.“
„Kaže tip koji na leđima ima tetovažu tigra iz crtića“, odgovori Beckett
nasmijavši se. „Ta gnjusnost me i potaknula na ovaj misaoni eksperiment.“
„Ozbiljno pljuješ po mojoj tetovaži?“ kaže Trager ljutito. „Tetovaže su
svetinja.“
„I oči su, a ti mojima škodiš“, razvuče Beck.
Primijetim da Will Larsen na suprotnoj strani prostorije pokušava
kontrolirati osmijeh.
Odjednom se sjetim sinoćnje zbrke. Larsen u mojoj kupaonici... Zbilja
bizarno. No ne brine me njegovo tajno prijateljstvo s Beckom. Bitno mi
je samo da drži vražji jezik za zubima kad je riječ o Gigi.
Primijetim da Austin sjedi na klupi, a kovrčava mu kosa pada preko lica,
dok zateže vezice klizaljke. U posljednje je vrijeme šutljiv. Oduvijek je pomalo
sramežljiv, ali inače je razgovorljiviji na treningu i u svlačionici.
Shvatim da je odgovornost sukapetana da provjerava kako su ostali
igrači, stoga ga potapšam po ramenu i nagnem se prema njemu.
„Jesi li dobro?“
Pope me pogleda sumnjičavo. „Da. Zašto? Jesam li učinio nešto?“
„Ne. Ništa. Samo provjeravam.“
„Zašto?“ ponovi pitanje.
Shane se počne smijati. „Stari. Toliko ti loše ide interakcija s ljudima da
postanu sumnjičavi kad se zanimaš za njihovu dobrobit.“
„Odjebi“, progunđam i počnem omatati traku oko svoje palice. Eto, zato
nisam htio biti kapetan. I dalje nisam spreman biti vođa.
A mi očito i dalje nismo spremni biti prava momčad.
U prije dvije trećine nema golova, što je zapravo sasvim dobro ako
uzmemo u obzir broj pokušaja protivničke ekipe da postigne gol. Kurth
rastura. A Beckett i Demaine toliko dobro surađuju u obrani da ih trener
zadrži ne koliko izmjena zaredom. Kad se vrate na klupu, potpuno su
iscrpljeni. Will pomogne Beckettu da se provuče kroz vrata, tako da Pope i
Karlsson mogu izletjeti. Beckett se sruši na klupu, a znoj mu se cijedi s lica.
Will ga utješno pogleda i doda mu bocu vode. Colson to primijeti i namršti
se, a Will se zatim pretvara da proučava svoje rukavice, čačkajući po
neuhvatljivom labavom koncu.
Na ovoj klupi je previše tajni.
Ja ševim Colsonovu bivšu curu.
Njegov najbolji prijatelj s neprijateljem gleda filmove o putovanju kroz
vrijeme.
230
 Knjige.Club Books

Kamo ide ovaj svijet?

Na početku treće trećine vodimo za jedan gol, zahvaljujući Austinu koji
ga je postigao. Napokon smo se pokrenuli, no zalet ne potraje dugo. Kad
se idući put nađemo u zoni obrane, Colson propusti priliku za ključnu
asistenciju u buliju, što protivnička ekipa kazni golom.
Rezultat je sad 1:1.
Kad se Colson vrati na klupu, Rand mu se unese u lice. „Svaka čast,
kapetane“, kaže sarkastično.
„Jebi se“, izusti Colson srdito.
„Ti se jebi.“
„Dosta!“ vikne trener, podignuvši ruku. Okrene se i zatraži zamjenu.
Za to sam vrijeme ljut koliko i Rand jer sam jasno rekao da ću krenuti
prema golu. Colson me samo trebao jebeno poslušati i pak bi bio pod
njegovom kontrolom.
No ipak sam vjerojatno mogao pametnije reagirati kad se prije idućeg
bulija namrštim Colsonu i progunđam: „A da me možda poslušaš ovaj put?“
To ga dovede do ruba. Trepnem i već mi se unosi u lice. Ispruži ruku, no
ne dovoljno da bi me odgurnuo, već samo lagano lupnuo.
Zurim u njegovu rukavicu na mojoj ruci. Zatim podignem pogled. Šokiran
i ljut. „Koji ti je kurac?“
„Zadrži proklete komentare za sebe“, odbrusi mi. „Na utakmici smo.“
No sudac se oglasi zbog tih pet sekundi svađe i dosudi namjerno
odugovlačenje igre.
Isuse Bože.
Sad igramo s dva igrača manje, jebote.
„Koji vrag“, zareži Demaine dok žuri prema klupi kako bi trener mogao
ubaciti postavu koja se najbolje snalazi u ovakvim slučajevima.
„Je li ovo šala?“ Vena na Jensenovom čelu izgleda kao da će eksplodirati.
„Odugovlačenje igre?“ vikne prema prostoru za kažnjene igrače.
Colson i ja pognemo glave. Ima pravo derati se na nas. Brojni se prekidi
mogu izbjeći, a ovaj naš zasigurno spada među takve. Osobito kad je
dosuđen zbog svađe sa suigračem. Ne, još gore - sa sukapetanom.
U trenerovom pogledu vidim da smo u velikoj opasnosti. Brown iskoristi
našu pogrešku i postigne pogodak dok imamo manjak igrača u igri.
Brown vodi 2:1.
Case i ja izađemo iz kaznionice i vratimo se na led kako bismo popravili
štetu. Još su dvije minute do kraja, a Larsen zabije predivan gol i rezultat
je sad 2:2. Petominutna nadoknada završi bez golova, stoga je ovo naša

231
 Knjige.Club Books

druga neriješena utakmica ove sezone. Nismo izgubili, ali trener je u

svlačionici ljut kao da jesmo.
Srećom, poštedi nas rešetanja. Samo uđe, uperi kažiprst prema meni i
prema Caseu i zareži: „Žalosno.“ Zatim se obrati ostalima u prostoriji.
„Istuširajte se i presvucite. Vidimo se u autobusu.“
Jebote.
Sezona je počela katastrofalno. Imamo samo jednu pobjedu. A večerašnja
je utakmica završila neriješeno jer su prokleti kapetani bespotrebno počinili
prekršaj. Ne krivim trenera što je ljut. Naviknut je na osvajanje prvenstva, no
ove se sezone to čini kao pusti san.
Sastanemo se u autobusu. Lošeg smo raspoloženja. Vožnja do Briarova
kampusa traje devedeset minuta, no već nakon deset Jensen ustane i
otiđi nešto reći vozaču.
Deset sekundi nakon toga autobus se zaustavi uz rub ceste.
Shane, koji sjedi pokraj mene, podigne pogled s mobitela. Dopisivao se s
nekom navijačicom s kojom se druži cijeli tjedan. „Što je bilo?“
„Colsone. Ryderu. Ustanite.“
Case i ja uzrujano se pogledamo kad čujemo naredbu. Ustanemo sa
sjedala.
„Ovdje izlazite.“
Okrenem se prema prozoru. Vidim samo mrkli mrak. Na ovoj strani
dvotračne autoceste nema ničeg osim šljunka i mračne šume.
„Kako to mislite?“ pita Colson. Zbunjen je. „Želite da idemo doma pješke?“
Jensen se smješka, ali ne na pozitivan način. „Smatrajte to još jednom
vježbom za jačanje timskog duha.“
„A to ćemo postići tako da ostanemo sami usred šume, prepušteni
serijskom ubojici?“ izusti Tristan Yoo.
„Kao prvo, ne vi. Samo njih dvojica. Smiri se, Yoo.“ Trener kimne. „Ali imaš
pravo.“
Pogledava gomilu muških lica, a onda mu pogled zastane na igraču
nekoliko redova iza Becketta. Na Terrenceu, studentu druge godine koji nije
na početnom popisu.
„Izviđaču, uvijek nosiš švicarski nožić sa sobom. Imaš li ga i sad?“
„Da, treneru.“
„Daj ga.“
„Da, treneru.“
Trener opet promotri sve u busu. „Nemojmo se pretvarati da nitko od vas
ne puši. Trebam dva upaljača. Dodajte mi ih.“

232
 Knjige.Club Books

Neki od dečki proslijede dva upaljača do Jensena, koji tutne jedan u moj
dlan, a drugi u Caseov. Caseu da i švicarski nožić. Zapamtim to. Jensen očito
misli da sam veći kapacitet za ubojicu od Casea te da zato ne bih
trebao posjedovati oružje. Ne znam bih li to trebao shvatiti kao kompliment
ili kao uvredu.
„Imate mobitele. Imate upaljače za vatru. Imate nož za zaštitu. Imate
jakne.“ Uzme vrećicu čipsa iz ruku zbunjenog Nazema. „I hranu. Sve alate da
preživite noć. Autobus će ujutro doći po vas.“
„Treneru, dajte. Ovo je ludost“, prigovori Colson. „Ne možete...“
„Što ne mogu?“
Case zašuti.
„Ja smatram da ne mogu dopustiti svojim kapetanima da im se dosuđuju
prekršaji jer su se svađali poput male djece koja se nisu naspavala. A
sastanci s Laredosima očito ne funkcioniraju.“
„Da, zato što su njih dvoje ludi“, promrmlja Patrick.
Prigušeni smijeh odjekne autobusom.
„Na kraju krajeva, ovo što se dogodilo večeras - ova utakmica u kojoj smo
trebali pobijediti, a nismo - vaša je krivica.“ Pogleda mene pa Casea, a usta su
mu stisnuta u ravnu crtu. „Do Hastingsa ima otprilike šezdeset kilometara, pa
ako odlučite hodati, trebat će vam cijela noć. Predlažem vam da nađete
zaklon i kampirate do jutra. Možete to iskoristiti za rješavanje razmirica. Za
pomirbu. Autobus će doći po vas u šest ujutro.“ Iskesi zube i pokaže prema
vratima. „Izlazite.“

233
 Knjige.Club Books

31. POGLAVLJE
RYDER

Ona se ševi sa mnom, stari

„Ovo je obična glupost.“ Case šutne kamen dok stojimo šćućureni uz rub
autoceste kao dva siročeta.
Dosad se nismo usudili otići u šumu. I dalje dangubimo na šljunku, a
Colson ili šuta kamenčiće ili provjerava svoj mobitel.
Namrštim mu se. „Trebao bi čuvati bateriju.“
„Ma daj. Neće nas stvarno ostaviti ovdje cijelu noć.“
„Prilično sam siguran da hoće, stari.“
Case me pogleda ispod oka.
„Dao nam je švicarski nožić i upaljače“, kažem, grubo se nasmijavši.
„Naravno da se neće vratiti. Večeras smo ga baš razbjesnili onim prekršajem.“
„Da. Jesmo.“
Colson korakne naprijed i zuri u mračnu cestu. Otkad nas je autobus
ostavio ovdje, nije prošao nijedan auto.
„Ima li ovdje aktivnih serijskih ubojica?“ pita me. „Nije li nedavno na
zapadnoj obali bio neki ubojica na autocesti? Misliš li da je i na istočnoj
obali jedan takav?“
„Zašto? Bojiš li se?“ rugam mu se.
„Ne, ali ovdje se osjećam izloženo. Ma znaš što? Jebeš ti ovo. Zapalit ću
vatru.“
Colson se zatim uputi prema šumi. Srebrne pruge na njegovoj crnoj
hokejaškoj jakni svijetle na dijelu mjesečine koji se uspio probiti kroz oblake.
„Ideš?“ Pogleda preko ramena.
„Da, kako god.“
Stavim ruke u džepove i slijedim ga. Mjesec nam osvjetljava put. Budući
da smo doslovno uz cestu, nema službene staze, ali ima nekoliko
površina koje su izgažene, pa se uspijemo probiti dublje u šumu, a da se
pritom ne spotaknemo od raslinje.
„Htio si da hodamo natrag do Hastingsa?“ pitam.

234
 Knjige.Club Books

„Bože, ne. A ti?“ uzvrati mi u nevjerici. „Ne smijem tako uništavati noge.
Sutra moramo ići u teretanu. Moram imati snage za podizanje utega.“
Ima pravo.
„Moramo izdržati samo osam sati. Preživjet ćemo.“ Colson zastane na
malom proplanku među stablima i kimne u znak odobravanja. „Ostat
ćemo ovdje. Hajde. Moramo naći materijal za paljenje vatre.“
Razdvojimo se da pretražimo obližnje područje. Razgledavam tlo šume u
potrazi za zapaljivim materijalom i grančicama te pronađem neke uske,
slomljene grane koje će poslužiti kao cjepanice za potpalu. Kad se vratim
na proplanak, primijetim da je Colson već izgradio ognjište koristeći se
gomilom krupnog kamenja.
„Super“, kažem oduševljeno.
„Hvala. Profesionalac sam u ovome. Često kampiram s obitelji. Ali ne
mislim na onakva lažna kampiranja na koja ide obitelj G. Ponašaju se kao
da su Bear Grylls, a onda iznajme vilu na jezeru Tahoe. Ne. Tata kaže da je
pravo kampiranje samo ako doslovno spavamo na kamenju.“
Ne mogu se oduprijeti smijehu. No osmijeh počne jenjavati kad shvatim
da je obitelj G zapravo obitelj Graham. I da je vjerojatno provodio puno
vremena s njima.
Gigi ga je upoznala s obitelji. A ja je jebem u potpunoj tajnosti.
„Donio sam svašta.“ Spustim potrepštine na tlo pokraj kamenog ognjišta
i počnem pripremati vatru.
Case mi vjerojatno ne bi povjerovao, ali i ja znam zapaliti vatru. No iz
drugih razloga. Nisam imao obitelj s kojom bih mogao kampirati.
„Dobro si to namjestio“, kaže mi, kimnuvši. „Jesi li već radio ovo?“
I ja njemu kimnem.
„Izviđači? Kampiranje?“
„Skrivanje“, kažem kiselim glasom.
„Što ti to znači?“
Slegnem ramenima. Ne volim drugima govoriti o sebi, ali iz nekog razloga
odlučim pojasniti. Možda je Gigi utjecala na mene.
„Živio sam u udomiteljskoj obitelji u kojoj je tata često bio nasilan prema
mami. Katkad je bilo zbilja grozno i u tim sam slučajevima uzimao šator
i vodio njihovu kćer i sina u šumu iza kuće. Bilo je i hladnih noći, pa smo
palili vatru da se ugrijemo. No većinom je bilo više dima nego plamena. Znali
smo zapaliti vatru, ali ne i održati je.“
„Bez brige, ja je znam održati.“

235
 Knjige.Club Books

Izvuče upaljač iz svojeg džepa, nagnuvši se nad vatru. Puhne na iskru i

rasplamsava plamen koji postaje sve veći i veći. Za nekoliko minuta grije
nas razbuktana vatra.
Skinem jaknu i postavim je na pod kako bih mogao sjesti. Case učini isto
to. I zatim sjedimo u tišini. Dobro, ne u potpunoj tišini. Trbuh mi kruli
toliko jako da bi mogao biti dio Grebbsovih simfonija punih režanja i
tutnjave. Nakon utakmice se inače najedem proteina te sada umirem od gladi.
Kao da mi je pročitao misli, Case kaže: „Hoćemo li pokušati uloviti
geparda ili nešto slično?“
Zahihoćem se. „Da, gepardi su baš česta pojava u Novoj Engleskoj.“
„Možemo tražiti biljke“, predloži. „Mislim da u listopadu i dalje ima
bobica. A i crnog oraha.“
„Stari, nema šanse. To je tvoj zadatak.“
Colson se nasmije.
„Preživjet ćemo do jutra. Mislim da imam proteinsku pločicu. Pojest ćemo
nju i čips.“
„Super“, kaže bezvoljno.
Stoga za kasnu večeru podijelimo vrećicu čipsa i proteinsku pločicu od
čokolade i maslaca od kikirikija koju izvadim iz džepa jakne.
Bit će ovo duga noć.
Colson u jednom trenutku spomene naš problem, što nije iznenađujuće.
Čini mi se da uživa u razgovorima puno više od mene.
„Ne možemo ovako nastaviti.“
Slegnem ramenima. „Znam. Ali ne mogu natjerati dečke s Briara da nas
prihvate.“
„Obje strane moraju se potruditi. Pokažite da želite biti prihvaćeni.“
Colson oklijeva. „Kad ste došli, uplašili smo se da ćete nas zamijeniti. I -
budimo realni, to se i dogodilo. Miller je otišao, jebote. Bio mi je dobar
prijatelj.“
Kimnem. „Kao i naš bivši kapetan. Sean. Prebacio se kad je čuo za spajanje
momčadi jer nije htio imati posla s ovim što nam se upravo događa.“
„Obojica smo izgubili dobre igrače. Ali to je sad prošlost. Svi smo na
početnom popisu i svi smo dobri“, kaže, ali nevoljko.
„Svi?“ provociram ga.
„Da. Žicaš komplimente?“
„Ne, znam da sam dobar.“ Zastanem, napravivši grimasu. „I ti si.“
Case se naceri. „Teško ti je priznati, ha?“
„Malo.“

236
 Knjige.Club Books

„Želim reći da kao sukapetani moramo biti primjer drugim igračima. A

malo laskanja i ohrabrenja puno znači.“
„Možda uspijemo promijeniti Jensenovo mišljenje u vezi sa zabranom
ljubimaca“, kažem u šali.
Na to Colson glasno frkne. „Čisto sumnjam. Gigin tata ispričao mi je kako
je došlo do zabrane.“
Pobudi mi se znatiželja. „Stari. Želim čuti tu priču.“
„Momčad je prije otprilike dva desetljeća imala svinju za ljubimca, a jedan
igrač prijavio ju je na natjecanje na sajmu u New Hampshireu. Mislio je da će
svinja dobiti mašnicu za svoju ljepotu ili nešto slično. Uslijedio je preokret.
Pobjednik je pretvoren u slaninu.“
Jebote. Shane je imao pravo. Pojeli su svog ljubimca.
„Vrlo traumatično“, kažem.
„Bome.“
Neko vrijeme samo šutimo i buljimo u vatru. Case doda još jednu kladu,
gurkajući je tankom grančicom.
„Što se dogodilo u autobusu?“ pita odjednom. „Što je Nazem htio ispričati
prije nego ga je Jordan prekinuo? Zašto provodite te misaone eksperimente?“
Nasmijem se samom sebi. „Oh. Zahvaljujući našem stalnom kretenu.
Patrick, Mali iz Kansasa, zaljubi se svaki drugi dan. Na početku prošle sezone
upoznao je neku curu na tulumu i naravno, odmah je počeo planirati
njihovo vjenčanje. Slučajno je ostao s njezinim mobitelom u rukama - valjda
joj ga je pridržao jer nije imala torbicu. Nekako je završio u njegovom
ruksaku, a nosio ga je kad smo putovali na utakmicu protiv St. Anthonyja. Na
pola puta začulo se zavijanje sirena i policija je zaustavila autobus.“
„Jer su mislili da joj je ukrao mobitel?“ Case izgleda nepovjerljivo.
„Ne, još bolje“, kažem, nasmijavši se. „Otišla je s prijateljicama u Daytonu
i nije shvatila da joj je mobitel kod Pattyja - mislila je da ga je
jednostavno izgubila. Ali tata joj živi u Rhode Islandu i budući da mu se nije
javila više od dvadeset četiri sata, počeo je paničariti i nazvao je policiju.
Locirali su mobitel i shvatili da se kreće autocestom. Odmah su pretpostavili
da je oteta i poslali su tri policijska vozila. Nastala je prava zbrka. Satima smo
stajali ondje. Propustili smo utakmicu.“
„Samo malo, sjećam se toga. Dogodilo se neposredno prije doigravanja i
Eastwood je morao predati utakmicu. Rekli su da ste pokupili želučanu
virozu.“
„To je bila laž. Sve su nas ispitivali znamo li gdje je ta cura.“
„Ludo.“

237
 Knjige.Club Books

„Znam. Jebeno nevjerojatno. Nismo dopustili Patricku da to zaboravi. No

vjerujem da je on zaboravio nju jer se otad zaljubio barem šezdeset pet puta.
Ali da, za kaznu se nismo smjeli koristiti mobitelima u autobusu do kraja
sezone, što je glupost jer nisu naši mobiteli krivi zato što je Patrick kreten. No
onda smo se morali nekako drukčije zabaviti pa smo si počeli
postavljali pitanja bi li radije ili što bi učinio da i to nam je postala navika prije
utakmice. Kad jednom popustiš praznovjerju, ne možeš se toga otarasiti.“
Suzim oči kad mi nešto padne na pamet. „Sad sam shvatio da su oba naša
praznovjerja povezana s prokletim Patrickom. Mali predstavlja opasnost.“
„A koje je drugo praznovjerje?“
„Jednom je slučajno u grupni razgovor poslao ‘žudim za tobom’.“ kimnem.
„I to nam je sada rutina.“
„Čekaj, zato si stalno šaljete poruke prije utakmice?“ Colson zine dok zuri
u mene. „Pa zato stalno gubimo! Jer si poruke ne šalje cijela momčad.“ Nisam
nimalo iznenađen kad shvatim da je jednako praznovjeran kao mi.
„U jednoj smo pobijedili“, istaknem.
„Da. A u svim ostalima izgubili.“ Tvrdoglavo isturi bradu. „Ne priznajem
neriješene rezultate jer su po meni jednaki porazu.“
„Slažem se. Mrzim kad ljudi govore suprotno.“ Izdahnem. „Ne znam.
Možda nam treba novi grupni razgovor.“
Mislio sam da to nikad neću izgovoriti jer mrzim i grupe i razgovore. „Pa,
morat ćemo se potruditi“, ustraje Case. „Ne smijemo nastaviti gubiti.“
I s time se slažem.
Opet se pobrine za vatru. Svjetlonarančasta žeravica pleše i lebdi u
mraku.
Zatim kaže: „Inače nisam kreten.“
„Oh.“ Zastanem. „Ja jesam.“
Colson se nasmije. „Skužio sam. Ali... ja... ne baš. Ali u posljednje mi
vrijeme nije lako. Prekinuo sam s curom.“
Preplavi me nelagoda. „Razgovarat ćemo o ženama?“
Pogleda na sat. „Tek je jedanaest sati i ne želim da me medvjed
raskomada dok spavam, pa... da, hoćemo.“
„Ti i Grahamica, ha?“ Zvučim ravnodušno.
„Da. Bili smo zajedno od početka prve godine. Prekinuli smo u lipnju.“
Zagrize usnicu. „To me totalno sjebalo.“
„Što se dogodilo? Ona je tebe ostavila ili ti nju?“ Sebično žudim za
detaljima njihova prekida. Ne želim ispitivati Gigi, ali Casea mogu.
„Ona mene“, kaže bezizražajno. „Točno tjedan dana nakon što mi je
izjavila ljubav.“

238
 Knjige.Club Books

Naboram čelo. Nisam pretjerano stručan kad je u pitanju romantika, ali

pomalo mi je čudno što su si tek nakon više od godinu dana veze
izjavili ljubav. Ali možda je to normalno? Nijednoj ženi nisam uputio te dvije
riječi. Možda ljudima treba vremena da ih izgovore.
„Zeznuo sam. Iskreno sam mislio da ćemo to prebroditi, ali više mi ne
vjeruje i to me ubija, razumiješ?“
Suosjećam s njim. Jer mu u glasu čujem iskrenu bol.
Zatim se počnem osjećati kao najveći kreten. Jer on nema pojma da je moj
kurac sinoć bio u njoj.
„Sve sam uništio“, kaže tužno i zamišljeno. „Stvarno sam jebeni kreten.“
„Prevario si je?“ pitam. Želim da mi izravno kaže.
Case prekrije lice dlanovima, zastenjavši.
„Kako god. Da. Prevario sam je. I ne vjerujem da će mi oprostiti.“ Opet
zastenje. „Što ću sada? Mislim da je ona prava za mene.“
Da je prava, ne bi morao misliti. Znao bi to.
I da je prava, ne bi se spetljao s nekom drugom.
Ali zadržim misli za sebe. Znam da sam većinom kreten, ali ne želim mu
dodatno otežavati.
„Uglavnom, da. U posljednje sam vrijeme seronja“, prizna. „Zato što se
moram na nekome iskaliti. Gigi me odguruje od sebe. A nedostaje mi. Cijelo se
vrijeme pitam gdje je i što radi.“
Ona se ševi sa mnom, stari.
I to zadržim za sebe.

239
 Knjige.Club Books

32. POGLAVLJE
RYDER

Navike parenja leptira

Iduće jutro, kad su svi dečki odmorni i spremni za novi dan jer su spavali
u vlastitom krevetu - ili u krevetu cure iz sestrinstva, u Beckettovom
slučaju. Colson i ja izgledamo kao da smo se upravo vratili iz emisije o
preživljavanju. Kad nas je autobus dovezao doma, uspio sam odspavati dva
sata prije nego što sam se sa Shaneom povezao do teretane. Bio sam
preumoran da vozim.
U Eastwoodu smo sami mogli odlučivati kad ćemo dizati utege, ali u
Briaru su pravila takva da moramo vježbati svi zajedno. Kad uđem u
teretanu, svi su već ondje.
„Živ je“, kaže Beckett, nacerivši se kad me primijeti. Valjda je došao ravno
iz sestrinstva. „Mislio sam da ćeš ušetati s kapom od vjeveričje kože ili
nečeg sličnog.“
„Zamalo smo ubili geparda“, kaže Case, prijateljski me lupnuvši po ruci.
Na to nekoliko dečki podigne obrve.
„Dvostruko C“, kaže Trager, prišavši da pozdravi Casea šakom o šaku.
„Jesi li dobro, stari?“ Meni dobaci sumnjičav pogled.
Colson primijeti i uzdahne. „Dobro, slušajte.“ Zatim pljesne.
Dečki prestanu vježbati i sjednu na klupe za dizanje utega kako bi se
usredotočili na Colsona. Demaine, koji je asistirao Joeu Kurthu, vrati šipku
s utezima na mjesto. Rand i Mason su blizu stražnjeg ogledala te odlože na
pod bučice koje su podizali.
„Želimo se ispričati zbog sinoćnje utakmice“, započne Colson. „Brown nije
trebao zabiti onaj gol. Krivi smo za prekršaj, a kapetani se tako ne bi trebali
ponašati.“ Pogleda me, a ja kimnem u znak potvrde. „Odsad se
moramo ponašati kao momčad. Prava momčad.“ Na licu mu se počne
odražavati bol.
„Iako mrzim Nance i Sheldona, imaju pravo. Ne komuniciramo dovoljno.“
Nekoliko dečki razmijeni skeptične poglede.
„Ja ću prvi.“ Case pogleda Shanea. „Lindley. Tvoji udarci su nevjerojatni,
stari. Još nisam vidio toliku snagu.“

240
 Knjige.Club Books

Shane je zapanjen. „Oh. Hvala.“

Case nakosi glavu prema meni.
Pogledam Tragera u oči jer mislim da je on među najboljim opcijama za
prisvajanje. „Trager. Jučer si rasturio nakon što smo bili isključeni.“
Pogleda me ispod oka. No kad primijeti da ga Case gleda, kratko kimne.
Colson prekriži ruke ispred prsa. „Dobro. Sad netko drugi. Obasipat ćemo
se jebenim komplimentima dok nas ne obuzme prokleti dopamin.“
„Lindley je stručnjak za to“, kaže Nazzy ozbiljno, a Shane mu pokaže
srednji prst.
Nakon trenutka oklijevanja Will Larsen obrati se svom tajnom najboljem
prijatelju. „Beckett. Još nisam vidio da netko toliko dobro kontrolira
klizaljke.“
Beck kimne. „Hvala, stari.“ Zatim mu odgovori: „A tvoji su udarci iznimno
precizni.“
I tako se to nastavi, hvalimo jedni druge. Što je zasigurno napredak.
No takvo se ponašanje ne svidi svima. Kad se poslije treninga uputimo
prema tuševima, Rand me odvuče u stranu i tiho mi kaže: „Ozbiljno? Sad
si Colsonov prijatelj?“
Slegnem ramenima. Ne bih baš rekao da smo prijatelji, ali moram priznati
da smo se sinoć zabavili, unatoč tome što smo napušteni u divljini. Dečko je
duhovit.
Sad kad smo proglasili primirje, jedino što nas sprječava da budemo
prijatelji jest cura koja mi pošalje poruku kad dvadeset minuta poslije
napustim svlačionicu.
GISELE: Mislim da mi je ogrlica ostala kod tebe. Mogu li doći po nju?
Nasmiješim se. Predobra je.
JA: Zapravo, na kampusu sam. Želiš li da dođem kod tebe?
GISELE: Stvarno?
JA: Zašto ne? Zna li tvoja cimerica za nas?
GISELE: Da. Dođi.
Parkiram Jeep na parkiralištu ispred studentskog doma Hartford i dođem
do prednjeg ulaza baš u trenutku kad izađe vitka crnkinja. Gigina cimerica
Mya. Vidio sam je onog dana kad sam se pojavio s buketom cvijeća.
A ona ne dopusti da to zaboravim.
Oči joj nestašno zasvjetlucaju. „Cvjetni dječače. Kako si?“
Uputim joj bolni pogled. „Nemoj me tako zvati, imam određeni ugli đ koji
moram očuvati.“
241
 Knjige.Club Books

„Ne mogu ti ništa obećati. G je gore.“

Mya se vrati do ulaza i proviri u predvorje.
„Hej, Spencer, pusti ga, nije ubojica“, vikne zaštitaru za stolom, pokazavši
prstom na mene. Zatim mi pokaže rukom da uđem. „Vidimo se, cvjetni
dječače.“
Gigina soba je na drugom katu. Dočeka me u kratkim, crnim, sportskim
hlačama koje su jedva vidljive ispod hokejaškog dresa koji je očigledno
unikatan jer su na stražnjoj strani bijelom bojom ušiveni njezini inicijali, GG.
Soba joj je ženskasta koliko sam i očekivao od nje, s obzirom na to da je
fanatična obožavateljica leptira. Na krevetu je posteljina s uzorkom i
šareni ukrasni jastuci. Fotografije nje s prijateljima i obitelji pričvršćene su
na panou iznad stola. A tu je i nekoliko uokvirenih umjetničkih slika na
kojima su, na ravno, leptiri.
Priđem staklenim okvirima. „Neki dan istraživao sam navike parenja
leptira i otkrio sam...“
„Oprosti, ne“, prekine me Gigi. „Morat ćeš pojasniti. Istraživao si navike
parenja leptira?“
Slegnem ramenima dok skidam jaknu, prebacivši je preko naslona stolca,
„Nemoj tome predavati preveliku važnost. Ozbiljno, samo sam htio
saznati kako se jebu. I koji dio ulazi kamo.“
Gigi zaurla od smijeha. „O, moj Bože. I jesi li saznao nešto zanimljivo?“
„Jesam.“ Svalim se na stolac i okrećem se u njemu. „Kod jedne
tropske vrste mužjak ženku nakon parenja poprska kemikalijom koja djeluje
kao antiafrodizijak da je drugi mužjaci ne bi zavodili.“
„Vodi li ovo nekoj čudnoj predigri? Reći ćeš mi da me želiš poprskati
kemikalijom Ryder?“
„Samo sanjaj.“
„Sjećaš li se da si mi rekao da ne pridajem ovome preveliku važnost? Ali
pridajem. Pokazuješ interes za moje interese“, optuži me. I dalje se
smijući, baci se na krevet i spusti glavu na gomilu ukrasnih jastuka. „Kad ću
čuti detalje tvoje noći u divljini?“
Ukočim se. „Odakle znaš za to?“
„Case mi je jutros javio porukom.“
Od ljubomore, koja mi nakon te rečenice prostruji kroz krv, stisnu mi se
šake.
Sranje. To nije dobro. Ne bih ga više smio mrziti. Ali kad pomislim na to
da se dopisuje s Gigi, da će je možda pridobiti natrag, probudi se sva
moja prijašnja ogorčenost.
„Rekao je da ste se pomirili.“

242
 Knjige.Club Books

Slegnem ramenima.
„I da ti je otkrio detalje našeg prekida.“
Opet slegnem ramenima.
Gigi me gleda zamišljeno.
„Što je?“
„Smatraš li da je ljubljenje prevara?“
Iznenadi me to pitanje. „Kako to misliš?“
„Ako si u ozbiljnoj vezi s nekim, a ta osoba poljubi nekog drugog - smatraš
li to prevarom?“
„Definitivno.“
„Stvarno?“
„Naravno. Ako voliš i poštuješ nekoga, onda nećeš ljubiti drugu osobu. I
gotovo.“
Gigi mi se nasmiješi.
„Što je?“ kažem s nelagodom.
„Katkad mi smeta to što na sve gledaš crno-bijelo. Ali u nekim mi se
trenucima sviđa.“ Obliže usnicu. „Zapravo me jako pali.“
„Ma nemoj?“ razvučeni.
„Aha.“
Zatim ustane s kreveta i sjedne mi na krilo. Ispreplete prste iza mojeg
vrata i pogne glavu da me poljubi.
Kad nam se jezici dodirnu, organizam mi se šokira. Žudnja mi prostruji
venama. Muda mi se stegnu, a guzovi stisnu. Gigi zatim probudi poljubac
i počne pomicati bokove, zbog čega izustim prigušeni zvuk. Njezino
vrpoljenje prava je muka za mene. Osjećam bolove koje može ublažiti samo
njezin topao stisak.
Kad primijeti moje otežano disanje i nestrpljive dlanove, tiho se nasmije
i sklizne s mojeg krila, na što opet zastenjem, no ovaj put frustrirano.
„Čini mi se da si nemiran“, kaže nedužno.
„Pitam se zašto.“
„Mislim da mogu pomoći.“
„Mmm?“
Očaravajući osmijeh obasja joj lice.
Zatim se spusti na koljena i izvadi moj kurac.
„Uvijek me prerano prekineš u ovome“, kaže kad omota prste oko mojeg
užarenog, čeznutljivog penisa. „Samo me želiš jebati, ti užasna osobo.“
„Grozan sam“, složim se.

243
 Knjige.Club Books

Puls mi postane nepravilan kad spusti glavu i jezikom mi obliže glavi,

kurca te po nenormalnoj ukrućenosti shvatim da neću moći dugo
izdržati. Osobito kad ga uvuče u usta i čeznutljivo ga počne pušiti.
Zabacim glavu u stolcu dok joj zarivam prste u kosu i uživam. Osjećaji
koje izaziva u meni nevjerojatni su. Svaki centimetar mojeg tijela je topao
i stisnut, a svaki mišić zgrčen u iščekivanju idućeg uvlačenja duboko u
njezina usta, idućeg čvrstog poteza njezine nježne ruke.
„Svršit ću od ovog“, upozorim je.
Gigi mi ga dodatno stisne ustima kao da želi prizvati moj orgazam. A želja
joj se vrlo brzo ostvari. Bokovi mi se mrdaju nemirno dok mi ga
puši nevjerojatno dobro. Kad mi ga idući put obliže odozdo naviše, a
pletenica joj padne naprijed i poškaklja mi jaja, iz mene izleti bujica užitka.
Zatim otiđe po maramice i obriše me. Nakon toga odbaci pletenicu tako
da joj visi niz sredinu ljubičastog dresa, izgledajući vrlo zadovoljna jer mi
je uništila kurac.
U tom se trenutku sjetim nečeg što mi je Shane rekao prije nekoliko
tjedana. Da je ona cura za vezu. I da ja nisam dečko za vezu.
Zanemario sam to jer u tom trenutku nije bilo važno.
No sad razmišljam o njegovoj procjeni.
Možda to nije istina. Možda mogu biti u vezi.
Zašto ne bih mogao?
Dobro, osim zato što mi Gigi nijednom nije dala do znanja da me želi za
dečka.
Kao da je pročitala moje nemirne misli, Gigi nabora čelo. „Što ti je?“
„Ništa.“ Progutam knedl kroz svoje iznenada suho grlo. „Što kažeš na to
da izađemo nekamo?“
Čelo joj se dodatno nabora. „Kamo?“
„Ne znam. Nekamo na spoj.“
Gigi trepne. „Pozivaš me na spoj?“
Slegnem ramenima.
„Zar se ne sjećaš onog govora koji si održao...“
„Odmah ću te prekinuti, Gisele, jer oboje znamo da nijednom u životu
nisam održao govor.“
Na to se nasmiješi. „Imaš pravo. Ali govorim o onom danu u ledenoj kupki
kad si rekao da emocije nisu za tebe“, citira me Gigi.
„Ovo nema veze s emocijama“, slažem.
„Dobro, a zašto bismo onda išli na spoj?“
„Ne znam. Bilo bi lijepo da se nekad družimo i odjeveni.“

244
 Knjige.Club Books

No kad to izgovorim, shvatim da je vrlo zabavno biti gol. Zašto se želim

družiti s njom u odjeći?
Gigi neko vrijeme šuti, a onda se tiho nasmije. „Prilično sam sigurna da ti
ne bi želio biti sa mnom u vezi. Ne u ozbiljnoj.“
„Zašto to kažeš?“
„Previše sam ženskasta za tebe.“
„Baviš se hokejom.“
„I volim leptire. I cvijeće. I... ovaj, operu.“
„Operu“, ponovim i vidim što pokušava. Maknuti se od ozbiljne teme. Dati
mi priliku da odustanem od te apsurdne ideje koja mi je pala na
pamet. Očuvati moje dostojanstvo.
„Da, operu“, potvrdi, a usne joj se trznu od smijeha. „Eto vidiš. Po tvom
izrazu lica vidim da to nije za tebe. No razumijem te. Opraštam ti.“
„Zapravo uopće ne voliš operu“, kažem jer postanem sumnjičav.
„Obožavam je. Zapravo, to je jedini spoj koji bi uopće došao u obzir.“ Sada
znam da laže, ali prije nego što uspijem provesti dublju analizu, Gigi mi se
nježno nasmiješi.
„Daj Ryderu ako krenemo na spojeve situacija će se samo zakomplicirati.“
Kaže to kao da to već nije izgubljena stvar.
LEDENI ZAVODNICI
SHANE LINDLEY: Žudim za tobom.
RAND HAWLEY: Žudim za tobom.
LUKE RYDER: Žudim za tobom.
CASE COLSON: Žudim za tobom.
BECKETT DUNNE: Žudim za tobom.
JORDAN TRAGER: Žudim za tobom.
WILL LARSEN: Žudim za tobom.

245
 Knjige.Club Books

33. POGLAVLJE
GIGI

Hokejašice to vole grubo

Sredina je studenog, a naša muška i ženska momčad ovog vikenda igraju

protiv istog protivnika, sveučilišta u Maineu. U ženskom je hokeju tek
nekoliko desetaka sveučilišta u prvoj diviziji, što znači da tijekom sezone
uglavnom igramo protiv istih ekipa, često jednu noć za drugom. Stoga je
uvijek osvježavajuće igrati protiv novog protivnika, kao što je Maine. Dečki
igraju u subotu, a cure obje večeri. Uglavnom, Maine je od Briara udaljen
dovoljno da možemo reći...
„Idemo na put, mala!“ vikne Camila sretno kad skoči na krevet pokraj
mojeg. Naš menadžer određuje tko će spavati s kim u sobi, a ove sam sezone s
Cami. Uglavnom mi to odgovara, ali katkad govori u snu i ne vjeruje mi kad joj
kažem da je tako.
Danas imamo utakmicu pa sam pojela obrok pun ugljikohidrata i s niskim
udjelom proteina, sada pijem sportski napitak prije odlaska u autobus. Hotel
je od klizališta udaljen dvadesetak minuta. Utakmica počinje već u pola pet,
pa ćemo cijelu večer biti slobodne, čemu se Camila iznimno raduje.
„Hoćemo li ići u neki klub?“ predloži, preokrenuvši se na trbuh i
prekriživši noge dok lista nešto po mobitelu. „Ima li u Portlandu dobrih
klubova? Nisam provjerila.“
„Bolje je da u klub odemo nakon sutrašnje utakmice. Večeras bismo
trebale otići na večeru i opuštati se.“
„Zvuči dobro.“
Camilu netko nazove na mobitel pa siđem bez nje. Trener Adley i njegovi
pomoćnici vjerojatno već čekaju u predvorju, gdje se okupljamo prije ulaska
u autobus. Kad izađem iz lifta i počnem hodati, zdepasti muškarac s
naočalama i bradom prepriječi mi put.
„Gigi Graham.“
Pogledam ga. „Zdravo.“ Izgleda mi nekako poznato.
„Al Dustin.“ Pruži mi ruku. „Pomoćni trener američke reprezentacije.“
Puls mi se ubrza. O, moj Bože.

246
 Knjige.Club Books

Pokušavam prikriti uzbuđenje. „Tako je. Da, oprostite. Drago mi je opet

vas vidjeti. Mislim da ste u rujnu bili na našoj prijateljskoj utakmici. S
trenerom Fairleejem.“
„Da, bili smo.“
„Došli ste iz privatnih razloga ili zbog naših utakmica?“
„Zbog utakmica. Ali bez brige, Brad nije ovdje.“ Namigne mi. „Stoga se
slobodno opusti.“
Nasmijem se sramežljivo. „Da, zbog njega postanem nervozna. Je li toliko
očito?“
„Nemaš zašto biti nervozna. Pogledao sam snimku tvoje prošle
utakmice“, kaže mi Dustin, zadovoljno kimajući. „Izvrsno si kontrolirala pak
iza gola.“ Osjetim da se rumenim od zadovoljstva. Da. Netko je primijetio. Ne
smijem zaboraviti zahvaliti Ryderu.
„A iako se ne pita samo mene tko će biti na našem popisu...“ Opet se
nasmije. „Mislim da nemaš razloga za brigu. Čisto da znaš.“
Prisiljavam se da ne počnem plesati od sreće, ali teško je. Jer ako mi
govori ono što mislim da govori, onda će me Brad Fairlee nazvati ovih dana.
„Uglavnom, veselim se tome što ću te ovaj vikend gledati uživo. Sretno na
utakmici.“
„Hvala.“
I dalje sam pod dojmom tog razgovora dok traje utakmica, koja se
ispostavi puno jednostavnija od očekivanog. U prijevodu, rasturile smo ih. Ne
znam je li razlog moja ushićenost ili savršena usklađenost mene i Whitney,
ali igramo kao prave profesionalke. Trener Adley u trećoj trećini odmara
prvu i drugu postavu, dajući trećoj i četvrtoj veću minutažu jer nema šanse
da Maine stigne nadoknaditi pet golova razlike.
U svlačionici glasno proslavljamo pobjedu. Provjerim mobitel i vidim da
mi je tata čestitao porukom. Naše utakmice ne prenose se na televiziji,
ali snimaju se, a tata uvijek zatraži uslugu od nekog kako bi doma mogao
gledati prijenos uživo.
Kad nas autobus vrati do hotela, stigne mi Ryderova poruka.
RYDER: Hej. Hoćeš li se moći malo odvojiti od cura? Moram ti nešto
pokazati.
JA: Svoj kurac?
RYDER: Naravno, ali to ćemo poslije. U Portlandu sam.
JA: Mislila sam da dolazite tek sutra!
RYDER: Ja sam došao ranije.

247
 Knjige.Club Books

Zatim me nazove. Odmaknem se od svojih suigračica, koje se gomilaju u

predvorju hotela.
Začujem njegov promukao glas. „Oprosti. Lakše mi je ovako. Rekao sam
Jensenu da imam nešto zakazano u Portlandu, pa mi je sveučilište platilo
dodatno noćenje u hotelu.“
„Čekaj, u hotelu si?“ Srce mi poskoči. „Sada?“
„Da. Jesi li možda ponijela haljinu sa sobom?“
„Da...“ kažem sumnjičavo.
„Odjeni je. I budi brza. Ne želimo zakasniti.“
„Zakasniti na što?“
„Vidimo se u predvorju za petnaest minuta“, kaže, ne odgovorivši mi.
Zaintrigirana sam.
Ryder nije g. Spontani, tako da me zbilja zanima o čemu je riječ.
Kažem curama da ne mogu ići s njima na večeru i petnaest minuta poslije
uđem u predvorje u maloj crnoj haljini, s minimalno šminke i
raspuštenom kosom. Oči mu zabljesnu od zadovoljstva kad mu priđem.
Odjeven je u crni hlače i tamnosivi pulover, a tamna mu je kosa po običaju
umjetnički razburušena.
„Hajde, moramo brzo izaći“, potičem ga, već krenuvši prema izlazu iz
predvorja. „Moje suigračice uskoro odlaze na večeru. Netko bi nas
mogao vidjeti.“
Ryder krene za mnom, držeći ruke u džepovima. „Ne daj Bože.“
„Aha, znači spreman si na Caseovu mržnju pet sekundi nakon što ste
proglasili primirje?“
Ryder ustukne. „Imaš pravo.“
Dok žurno napuštamo hotel, održavam razmak od jednog metra između
nas, u slučaju da nas netko ipak primijeti.
„Ne mogu vjerovati da si ponijela haljinu“, kaže Ryder uz osmijeh.
„Uvijek nosim jednu sa sobom. Moja teta Summer je modna dizajnerica i
kaže da svaka cura na putovanje obavezno mora ponijeti MCH. Malu
crnu haljinu“, pojasnim kad Ryder podigne obrvu. „Prije sam mislila da je to
bezvezno pravilo, ali prije dvije sam godine otišla u New York na vikend, a
moja sestrična Alex i ja u posljednjem smo trenutku pozvane na modnu
reviju. A ja sam imala samo traperice i majicu na kojoj je pisalo... pripremi
se... Hokejaške to vole grubo.“
Ryder zabaci glavu i nasmije se. „Lažeš.“
„Ne. Pretraži na Googleu. Imaš fotografije na službenim stranicama.
Sjedim u prvom redu sa svojom tetom i sestričnom u toj budalastoj majici. Ne
dopuštaju da to zaboravim.“
248
 Knjige.Club Books

I dalje se smije kad sjedamo na stražnje sjedalo Ubera. Nemam pojma

kamo idemo, a Portland ne poznajem dovoljno dobro da bih prepoznala
ulice kojima prolazimo.
„Na koje tajnovito mjesto idemo?“ pitam ga.
„Zapravo, nikamo.“ Ryder je oličenje nedužnosti te drži svoj veliki, topli
dlan na mojem golom koljenu.
I svježe je obrijan, a znam da se inače brije samo ujutro. Pogledam ga
krajičkom oka, odupirući se porivu da mu pogladim glatku čeljust. Tako
je lijepo oblikovana. Sviđa mi se kad je tek obrijan. No zanima me i kako
izgleda kad pusti bradu. Vjerojatno kao zapušteni, veličanstveni bog.
Kad se auto zaustavi i shvatim gdje smo, zinem. Na svjetlećoj, blistavoj
ploči ispred kazališta reklamira se izvođenje Samsona i Dalile.
Usta mi se razjape. „O, moj Bože. Vodiš me na operu?“
Ryder slegne ramenima. „Rekla si da je to jedini spoj koji dolazi u obzir.“
„Lagala sam.“
„Da, znam.“ Oči mu zasvijetle. „I sad te kažnjavam zbog toga.“
„Baš si kreten“, kažem, ali smijem se.
I zapanjena sam. Ne mogu vjerovati da me doveo ovamo.
„Ali već je počela. U pola osam. Propustili smo dosta toga.“
Nije me baš briga. Zanimljivija mi je činjenica što smo uopće ovdje.
Ryder doda svoj mobitel čovjeku na ulazu kako bi skenirao bar kodove
naših ulaznica i zatim uđemo. Koračamo crvenim tepihom niz prazan hodnik,
prateći oznake do naših sjedala. Iznenadim se kad shvatim da ne sjedimo na
polukatu, nego u loži na balkonu.
„Kako si ovo uspio?“ šapnem mu.
„Mala. U malenom smo kazalištu u Maineu. Ova sjedala koštaju pedeset
dolara i skoro sva su bila dostupna.“
Nazvao me malom.
Događa se vrlo rijetko, ali kad se dogodi, rastopi mi se srce. Mislim da bih
trebala početi analizirati značaj toga. Ali ne večeras. Trenutačno sam
usredotočena na ovaj sasvim neočekivani izlazak.
Sami smo u loži te imamo savršen, nesmetan pogled na pozornicu. Dok
se smještamo na mekana sjedala, nagnem se prema Ryderu i šapnem:
„Večeras sam prvi put na operi.“
„I ja.“
Budući da smo zakasnili, nisam sigurna što se događa na pozornici. Ženu
u predivnoj svečanoj haljini i muškarac odjeven kao svećenik pjevaju u
duetu, a njezin se sopran savršeno stapa s njegovim osebujnim tenorom.
Osjeća se nekakav nemir, kao da su bijesni zbog nečega.
249
 Knjige.Club Books

„Da barem imamo program opere“, promrmljam. Potražila bih podatke

na mobitelu, ali iako se Ryder izruguje, popunjeno je barem osamdeset
posto sjedala i ne želim ometati druge gledatelje. „Jesi li upoznat s pričom o
Samsonu i Dalili?“
„Donekle? Ako se dobro sjećam, Dalila je prava koketa i cijelo vrijeme
pokušava shvatiti što je izvor Samsonove moći.“ Ryder govori tiho, a
pogled mu je usredotočen na pozornicu.
„Ovo je zapravo nevjerojatno“, divim se dok Dalila ispušta niz visokih,
savršeno ugođenih, melodičnih tonova koji izazivaju trnce na mojim
golim rukama. „Žao mi je što smo propustili početak.“
„I meni.“ Zvuči iskreno.
Dok gledamo operu, Ryder posegne za mojom rukom, ispreplićući naše
prste.
„Mislim da je ovo onaj tip koji podmiti Dalilu da zavede Samsona.“ Ryder
približi usne mojem uhu tako da ga mogu čuti unatoč tužnom zavijanju
pjevačice. „Samson u jednom trenutku zaspe te mu ona odreže kosu. Nakon
toga mu iskopaju oči, što je poprilično buntovno za jednu biblijsku priču.“
Tiho se nasmijem.
No atmosfera se promijeni kad se na pozornici pojavi nova scenografija,
odnosno spavaonica. Dalila je sada u bijeloj spavaćici čiji su određeni dijelovi
gotovo prozirni kad stoji na svjetlima pozornice. Pridruži joj se novi
lik. Pretpostavljam da je taj predivni muškarac Samson jer na sebi ima
dugačku, raskošnu periku čiji zlatni uvojci padaju niz njegova leđa. A možda
mu je to i prava kosa, zbog čega bih bila vrlo ljubomorna.
Dalila nježnim sopranom počne nešto pjevati Samsonu, što je u
suprotnosti s njezinim senzualnim pokretima. Valjda ga zavodi. Pomiče
bokove i napadno pokušava poševiti tog predivnog čovjeka, zbog čega
osjetim čudne trzaje između nogu. Ne mogu vjerovati da me opera napalila.
„Na kakvu si me to pornografiju doveo?“ šapnem Ryderu.
„Kao da ti se ne sviđa.“ Glas mu je tih i zavodljiv.
„Ne sviđa.“
„Aha.“
Prije nego što stignem reagirati, Ryder provuče ruku ispod ruba moje
haljine.
Srce mi zastane.
„Ne sviđa ti se, ha?“
„Ne.“
Prstima prelazi preko mojeg bedra, a onda ih savije i stisnutom mi šakom
trlja iznenada mokru srž.

250
 Knjige.Club Books

„Zbilja?“ Jednim me prstom provocira tako što dira moje tanke gaćice.
Dahnem kad mi ugura vrh prsta. „Zašto si onda tako navlažena?“
Nemam više kisika u tijelu. A sva mi se krv slila u međunožje i pulsira u
mojem klitorisu.
„Nisam“, izustim laž.
„Moj se prst ne bi složio.“
Izvuče ga te zastenjem kad si ga približi usnama i pocucla ga.
„Ponašaj se pristojno!“ siknem.
„Što je? Pa nisam ja smočio cijelo sjedalo.“
„Nisam ni ja“, kažem slabašnim glasom. „Imam gaće.“
„Da, kad smo kod toga, smetaju mi. Skini ih.“
Ne mogu spriječiti uzbuđenje koje me obuzme. „Ljudi će nas vidjeti.“
„Premračno je i gledaju operu. Skini ih.“
Nešto me opsjelo. Možda vidljiva požuda koja plamti u njegovim očima.
Možda njegov duboki, zapovjednički glas. Možda uzbuđenje koje mi kola
venama.
Duboko udahnuvši, diskretno zavučem ruku ispod haljine. Oklijevam kad
zahvatim svoje oskudne gaćice.
Ryder promatra moje pokrete. Čeka.
Drhtavim prstima zahvatim tkaninu, podignem guzicu sa sjedala, a zatim
spustim gaćice niz bedra. Cijelo vrijeme gledam ravno u slučaju da netko iz
suprotne lože obrati pozornost na nas. Ali svi iz publike zaneseno
gledaju senzualni spektakl na pozornici, a ne onaj u gornjoj loži.
Spustim gaćice te ih svučem prvo s jedne pa s druge noge.
Ryder ispruži ruku.
Bez riječi mu stavim čipkaste gaćice u dlan. Usne mu se izviju kad ih stavi
u džep.
„Poslušna si“, promrmlja. „Sviđa mi se takva Gigi.“
Pogledam ga ispod oka. „Iskušavaš sreću.“
„Ma ne.“ Približi mi se. „Sreća nema nikakve veze s ovim.“
Zatim opet stavi ruku pod moju haljinu, tražeći toplo, čeznutljivo mjesto
između mojih bedara. Trlja me kažiprstom i srednjim prstom. Dahnem
čim osjetim prvi dodir.
„Tiho“, upozori me. „Ili ću prestati.“
„Ako prestaneš, otkinut ću ti glavu.“
„Kako si nasilna. Sviđa mi se. Raširi malo noge.“
Na pozornici se odjednom začuje zavijanje, pa skoro ni ne čujem njegovu
naredbu. Dalila podiže glas, glazba se pojačava, kreće se prema vrhuncu. Za
251
 Knjige.Club Books

to mi vrijeme Ryder miluje picu dok ne počnem drhtati na stolcu, kao žica
pod naponom koja će eksplodirati. Gurne prste u mene, savršeno dodirujem
točno određena mjesta od čega postanem nevjerojatno vlažna. Sve me
više približava orgazmu.
Usne su mu opet uz moje uho. „Kad svršiš, izgovori moje ime.“
„Što...“
Zatim donjim dijelom dlana pritisne moj klitoris te se slomim, davši mu
upravo ono što je zatražio.
„Ryderu.“
Zvuk njegova imena prigušen je arijom s pozornice i glasnim pulsira njem
u mojim ušima. Od orgazma mi se zamuti vid.
Kad malo nadođem, primijetim da mi se smješka. Zadovoljan je sobom,
„Idemo li natrag u hotel?“
Napokon uspijem izustiti: „Da.“

Poslije ležimo zagrljeni na njegovoj plahti, zadovoljeni i pospani nakon

najboljeg seksa u mojem životu. Jer je svaki seks s Ryder najbolji seks u
mojem životu. Više ni ne pokušavam shvatiti zašto. Znam samo da sam
postala ovisna.
Kažem mu da sam srela Ala Dustina i pokušavam ne pokazati previše
nade i uzbuđenja. No ne mogu suspregnuti veseli smiješak kad kažem:
„Još ništa nije gotovo, ali zvučao je prilično uvjeren u to da će me Fairlee
odabrati.“
„Rekao sam ti da hoće.“ Miluje mi donji dio leđa, poljubivši mi čelo,
„Olimpijsko zlato, stižemo.“
Njegove me riječi podsjete na nešto, potaknuvši priznanje o kojem
razmišljam već neko vrijeme. Neželjenu spoznaju koju nisam htjela izgovoriti
jer me i dalje podsjeća na... izdaju, valjda.
„Sjećaš li se kad smo razgovarali o Olimpijskim igrama?“ Prstima
prolazim preko njegovih isklesanih prsa. „Pitao si me zašto toliko silno želim
upasti u ekipu. Zbog sebe ili zbog tate.“
„Sjećam se.“
„Otad me to pitanje muči. Razmišljala sam. Puno.“ Poližem svoje suhe
usne, i dalje oklijevajući. Ali već sam došla ovako daleko, pa se prisilim
da izgovorim ostatak. „Želim nešto što on nema.“
Ryder se pomalo ukoči, kao da je iznenađen onime što čuje. Čovječe, i ja
sam iznenađena što sam to izgovorila.

252
 Knjige.Club Books

„Prvi sam put to rekla naglas. Ne znam jesam li ikad tako detaljno
razmišljala o tome, ali... Tata ima sve. Kup, nagrade, svjetske rekorde.
Proglašen je najkorisnijim igračem i vjerojatno će ući u Kuću slavnih. Ja neću
uspjeti postići ni pola toga.“ Progutam knedl koji mi steže grlo. „Ali nije se
natjecao za reprezentaciju. I to je jedino što mogu.“
Ryder se okrene tako da gledamo jedno drugo. Promatra me, a izraz lica
mu je neodgonetljiv.
Nije mi baš drago to što bez truda uspije izvući svašta iz mene. Ne ispituje
me, ne preklinje ni ne navaljuje da mu se povjerim. To se dogodi
spontano. Sve moje tajne neobuzdano se otkrivaju.
„Želim se... osjećati važnom u svojem životu“, priznam. „A ako ovo
postignem, napokon više neću biti u njegovoj sjeni. Mogla bih postati
olimpijska pobjednica. Nešto što moj tata nije i neće biti.“ Zastenjem od očaja.
„Osjećam se grozno zbog toga. Jesam li užasna?“
„Ovisi o tome je li to jedini razlog tvoje želje za natjecanjem. Je li ti glavni
cilj nabiti tati na nos zlatnu medalju?“
„Naravno da ne.“ Ustuknem. „To je samo malo dio, tek maleni postotak
koji me povremeno kopka. No puno mi je važnije to što bih se onda
natjecala na nacionalnoj razini. Uzbudljivo je.“
„Dobro. Usredotoči se na uzbuđenje. Ali isto tako nemoj zaboraviti na taj
mali dio.“
„Osjećam se loše kad si to priznam“, kažem iskreno, zažmirivši.
Trznem se kad osjetim da mi palcem miluje bradu.
„Moraš prestati s tim“, kaže odrješito.
Namrštim se. „Čovječe. Upravo sam ti se povjerila, a ti...“
„Ne, ne mislim tako.“ Odmahne glavom. „Moraš prestati imati grižnju
savjesti jer osjećaš to što osjećaš. Mrziš onu žensku Emmu i osjećaš se loše
jer je tako. Želiš nešto što tvoj tata nema i osjećaš se loše zbog toga.“
Iz nekog mi se razloga stegne grlo. Oči me počnu peckati od naviranja
suza. O, moj Bože, valjda se neću rasplakati.
„Odbijaš priznati bilo kakvu negativnu emociju jer misliš da bi te to
učinilo lošom osobom. Ili smatraš da bi trebala biti beskrajno zahvalna jer si
rođena s talentom i u bogatoj obitelji.“ Ryder me zagrli i usnama nježno
dodirni moje, dok mi dlanom miluje golu ruku. „Jednostavno se prepusti
osjećajima U redu je.“
Trepćem kako bih zadržala suze, ali prijete mi izlijevanjem. I to ne zato
što me stid svega što sam upravo priznala. Već zato što sam sada sasvim
sigurna da razvijam osjećaje prema ovom dečku.

253
 Knjige.Club Books

„Još...“ Udahnem, trudeći se umiriti glas. „Još nisam upoznala nekog kome
bih sve to priznala.“ Zurim u njegove beskrajne, plave oči, toliko živopisne da
se uvijek iznenadim. „Imam osjećaj da me ne osuđuješ. Ni zbog čega Nikad.“
„Ne osuđujem.“
„Imaš li osjećaj da ja tebe osuđujem?“
„Ne“, kaže jednostavno.
Zatim primjetno proguta knedl i znam točno kako se osjeća.
Ovo je prokleto zastrašujuće.
Ryder nas preokrene tako da sada leži na leđima, a ja na njegovim prsima.
Prstima mi miluje golu kožu, od ramena do trtice, a zatim položi dlan na moj
bok. Zadrhtim na njegov dodir.
„Gisele“, kaže.
„Mmmm?“
„Jesmo li mi sada u vezi?“
Osmijeh mi poškaklja usne. Podignem se na lakat i spustim pogled prema
njemu. Neodoljiv mi je kad si tako grize usnicu.
„Da. Mislim da jesmo.“

254
 Knjige.Club Books

34. POGLAVLJE
GIGI

Svijet je katkad strašan

Išuljam se iz Ryderove hotelske sobe u sitne sate jer me strah da će se

autobus muške momčadi pojaviti ranije i da će nas Case vidjeti.
Znam da ću mu jednom morati priznati. Ali ne želim ga povrijediti. Bili
smo u vezi skoro dvije godine. Svašta smo prošli zajedno.
Pretpostavila sam da ćemo se Ryder i ja spetljati nekoliko puta i da će
tada doći kraj. Case ne bi ni posumnjao. Niti bi morao znati. Ali Ryder i ja
ne možemo se nastaviti skrivati. Prošli su već mjeseci. Što mi je zbilja
nevjerojatno jer se osjećam kao da ga poznajem cijeli život. Uopće se ne
sjećam vremena kad mi um nije bio pomućen od njegovih opojnih poljubaca.
Pobijedimo u poslijepodnevnoj utakmici, što znači da smo ove sezone i
dalje neporažene. Zatim imamo sat vremena za ranu večeru, a onda
idemo gledati dečke. Otkad su Ryder i Case kampirali usred ceste, nisam
pogledala nijednu njihovu utakmicu. Otad su ostvarili četiri uzastopne
pobjede i koliko čujem, postali su nezaustavljiva sila, ali danas ću se prvi put
moći uživo uvjeriti u to.
Već na samom početku primijetim razliku. Osobito kod njih dvojice. Slažu
se kao nikad dosad, čine ubojitu napadačku postavu, a Will ima ulogu trećeg
napadača. Beckett i Demaine su obrambeni igrači i jednako su nevjerojatni.
„O, Bože“, zastenje Cami. „Kakva nježnost u dodiru.“
Govori o Beckettu. Istina je - nije brz kao Case ili Ryder, ali čovječe, lakoća
kojom upravlja tom palicom...
„Fantastičan je“, izdahne Cami.
„Još se nisi spetljala s njim?“ kaže Whitney sa smiješkom.
„Ne!“ zacvili Cami. „Možeš li vjerovati? Neprihvatljivo!“
Većinu utakmice rezultat je 1:1, no sredinom treće trećine postane
iznimno divlje.
Protivnički igrač udari Casea, koji uspije odgurnuti pak dok pada na led,
A Ryder, koji je i sam zadobio udarac zbog kojeg je u procesu zaokretanja,
nekako uspije zahvatiti pak, okrenuti se gotovo tristo šezdeset stupnjeva i
ugurati pak između golmanovog štitnika za noge i rukavice.

255
 Knjige.Club Books

Gol.
Svi na stadionu su izvan sebe, pa čak i domaći gledatelji. Jer je ovo bio
najluđi potez na svijetu. Odjekuju ovacije i glasni uzvici, a moje suigračice i ja
poskočimo na noge i vrištimo iz sveg glasa. Oduševljeni i euforični
Ryder podigne ruke iznad glave, a Case mu se baci u zagrljaj. Upale se
bljeskalice i vjerujem da će ova legendarna pobjednička poza sutra biti
objavljena na svim sportskim portalima.
„Bože, kad se nasmije...“ kaže Whitney, dršćući.
Shvatim da se divi Ryderu, koji kliže pokraj pleksiglasa i nagne glavu u
našem smjeru. Rekla sam mu gdje ćemo sjediti, a iako nisam sigurna vidi
li me, imam osjećaj kao da je meni uputio taj pogubno privlačni smiješak.
Pet minuta poslije oglasi se završni zvučni signal i Briar je pobjednik s
2:1.
„Hajde. Idemo pričekati dečke“, kaže Cami, skočivši na noge. „Moramo ih
odvući van da proslavimo.“
Slijedimo gledatelje iz našeg reda prema kraju prolaza, ali sporo se
krećemo. A kada dođemo onamo, dočeka nas novi red gledatelja koji se
postepeno kreće prema dnu tribina. Zakoračim naprijed, no Cami odjednom
zastane, pa i ja to učinim, zbog čega se osoba iza zabije u mene. Okrenem se
da se ispričam.
„Oprosti“, kažem mišićavom plavokosom dečku.
„Sve pet.“ Sitne mu se oči razrogače od oduševljenja. „Bok.“
„Bok“, kažem pristojno, a onda se opet okrenem prema naprijed.
Trznem se kad osjetim blago tapšanje na ramenu. Opet se okrenem.
„Cure, imate li planove za večeras?“
„Družit ćemo se s našim suigračima.“ Sada gledam ravno i pokušavam
potaknuti ljude da se brže kreću. Već vidim da ovo neće ići u smjeru u
kojem on želi.
„Suigračima? Misliš na dečke s Briara? I vi igrate hokej?“
„Da.“
Ljigavi smiješak proširi se njegovim licem kad mi se dodatno približi.
„Seksi. Volim sportašice.“
Trudim se ubrzati kako bih se odmaknula od njega. Ometa moj osobni
prostor i ne sviđa mi se to.
Cami se okrene da me pogleda, podignuvši obrvu kao da me time pita
trebam li pomoć. Lagano odmahnem glavom.
„Ozbiljan sam“, kaže mi, kao da me boli briga.

256
 Knjige.Club Books

„Super.“ Preplavi me olakšanje kad dođemo do donjeg reda. „Dobro,

vidimo se“, kažem, a svatko tko posjeduje barem osnovne društvene vještine,
shvatio bi da to zapravo ne mislim.
No on očito ne posjeduje. „Veselim se“, razvlači, namignuvši mi.
Case mi pošalje poruku kad dođemo do predvorja.
CASE: Poslije idemo u centar, u neki klub Laganica. Hoćete li nam se
pridružiti?
Pitam cure žele li ići i sve kimnu.
Kad stignemo u hotel, Cami i ja sređujemo se za izlazak. Jedina mi je opcija
mala crna haljina koju sam nosila sinoć. No kad Cami otiđe u kupaonicu, brzo
provjerim tkaninu kako bih se uvjerila da se nije smočila tijekom onoga što
mi je Rayder radio na operi.
Prođu me trnci. Iskreno mislim da ga se nikad, nikad neću zasititi. Ne
samo seksa, koji je svaki put sve bolji, nego i druženja s njim. Navikavam
se čak i na njegovu grubost i namrgođenost.
Sve moje suigračice spremne su za polazak kad mi zazvoni mobitel.
Pogledam ekran i mahnem Cami da slobodno izađe.
„Brat me zove“, kažem joj. „Nađemo se u predvorju.“
„Neporažene“, zakriješti Wyatt kad se javim. „Upravo sam čuo.“
„Da, sezona ide vrlo dobro.“
„Misliš li da ćete osvojiti prvenstvo?“
„Još je vrlo rano. Čeka nas još dvadesetak utakmica. Ali nadam se.“
Zagrizem usnicu da obuzdam uzbuđenje jer sam si obećala da se neću previše
nadati, ali ne mogu si pomoći te mu obznanim potencijalne novosti. „Pomoćni
trener reprezentacije došao je ovamo za vikend. Jučer me zaustavio u hotelu
i rekao mi da se ništa ne brinem. Zapravo mi je suptilno rekao da ću biti na
završnom popisu.“
„Ma to! Rekao sam ti.“ Wyatt se nasmije. „Emma je možda prava
luđakinja, ali tata joj je očito razuman čovjek.“
„Nadam se. Uglavnom, moram ići. Večeras izlazimo s muškom momčadi
da proslavimo naše pobjede.“
„Dobro, super. Samo sam ti htio čestitati. Volim te, Stan.“
„I ja volim tebe.“
Tutnem mobitel u torbicu i zakopčam jaknu dok hodam prema liftu.
Stisnem gumb i čekam zvuk otvaranja vrata. Baš kad zakoračim u lift,
netko kaže: „Pridrži vrata.“
Zgrči mi se želudac kad plavušan s tribina uđe za mnom.
Dovraga.

257
 Knjige.Club Books

Od svih ljudi naiđem baš na njega.

„Opet ti!“, kaže, a lice mu se ozari.
„Da.“ Prilijepim leđa uza zid, u nadi da će dobro protumačiti moj govor
tijela.
Ali budući da nema osjećaja za osobni prostor, ne shvati moju poruku
Stane točno pokraj mene tako da nam se ruke zamalo dodiruju. Zatim
m odjednom postavi tako da sam praktički zarobljena uza zid.
„Ja sam Nathan.“
Bacim pogled prema svjetlima iznad vrata. Već sam pritisnula gumb za
predvorje, ali lift se iz nekog razloga ne kreće.
„Ne moraš me se bojati“, zadirkuje me, hihoćući se.
Pritisnem gumb zatvori vrata, iako su već zatvorena, u nadi da ću time
ubrzati ovaj proces.
„Ne bojim se“, kažem opušteno. „Samo se žurim nekamo.“
„Imaš sreće jer ja ne žurim nikamo.“ Uputi mi pohotni osmijeh. Čak obliže
kut svojih usana i pretpostavim da je to pokušaj da izgleda seksi. Ali nije mu
upalilo. „Mogao bih ti se pridružiti.“
„Oprosti, ali ovo je samo za Briarove hokejaše i hokejašice.“
„Šteta.“ Nije nimalo smeten. „Možda bismo se mogli naći nakon toga?“
„Ne znam kad ćemo završiti“, odgovorim, a zapravo mu želim reći: Ne, ne
možemo i nećemo se naći. Nikad.
Ali nije uvijek jednostavno reći to muškarcu. Voljela bih biti izravna.
Suočiti se s njim. Pogledati ga u oči i reći NE.
No kad si žena, problem je taj što nikad ne znaš što slijedi nakon NE. Hoće
li samo kimnuti s razumijevanjem i reći: Dobro, uživaj u večeri, bilo mi je
drago?
Ili će reći: Svašta si dopuštaš, kujo! Zar misliš da si bolja od mene?
A to drugo iskusila sam nekoliko puta.
Svijet je katkad strašan. Stoga ga neću izravno odbiti, barem ne u ovakvim
okolnostima, kad sam sama s njim u zamci. Izbjegavat ću izravan razgovor o
toj temi dok ne budem mogla pobjeći iz ovog zatvorenog prostora i naći
utočište u gomili.
Lift se napokon pokrene i lakne mi. Dok se spuštamo, stalno provjeravam
na kojem smo katu.
Normalni bi dečki shvatili što im poručujem, no to ne vrijedi za njega.
Nagne se te se trznem kad osjetim njegov topao dah blizu mojeg uha.
Nanjušim i malo alkohola. Vjerojatno je pio tijekom utakmice.
„Zbilja bih se htio naći s tobom poslije“, kaže mi Nathan.

258
 Knjige.Club Books

Pokušam se odmaknuti od njega, ali zaglavila sam u malom kutu između

zida i kontrolne ploče s brojevima.
„Ne, hvala“, odgovorim, napokon se odlučivši za iskrenost. „Vrlo sam
umorna. Nakon druženja s ekipom idem na spavanje.“
„Šteta. Mislim da bismo se super zabavili večeras.“ Vrhom prsta pomiluje
mi obraz.
Trznem se i pokušam se maknuti u stranu, ali nemam kamo otići.
Uputim mu ubojit pogled. „Dobro, ozbiljno sad. Makni se“, upozorim ga.
I evo ga, onaj prepoznatljivi bljesak u očima. Još jedan koji misli da si
svašta dopuštam.
„Ne moraš biti takva kuja, jebote.“
Ignoriram ga.
„Samo kažem da bismo se mogli zabaviti.“
Lift se zaustavi pet katova ispod mojeg jer netko ulazi. Vrata se počnu
otvarati baš kad zarije prste u moj struk, u pokušaju da me približi k sebi.
Vrlo sam uplašena. „Pusti me, gade!“
„Daj, ne budi tako...“
Prije nego što uspije dovršiti rečenicu, netko ga izvuče iz lifta u široki
hodnik. Pogled mi je zamagljen, no primijetim Ryderovo bijesno lice. I
Shaneovo zabrinuto lice. Zamalo klonem od olakšanja.
„Rekla ti je da je pustiš“, zareži Ryder.
Iskočim prije nego što se vrata zatvore. Ryder drži ljigavca. Ne pretjerano
agresivno, ali dovoljno da ga kontrolira. Ruka mu je na Nathanovim
prsima, odmah uz vrat kao da se priprema zgrabiti ga za njega i nabiti ga uza
zid.
„Rydere, u redu je“, kažem, dotaknuvši mu rame.
„Jesi li sigurna?“ Proučava moje lice. „Je li ti naudio?“
„Naudio? Nisam silovatelj, jebote!“ zareži Nathan.
„Ma nemoj? Koliko sam vidio, dirao si je bez njezina dopuštenja.“
„Htjela je...“
„Nemoj dovršiti tu rečenicu“, predloži Shane hladnokrvno. „Ozbiljnu
stari, samo nemoj.“
Ryder se odmakne od Nathana i pokaže prema vratima stubišta. „Gubi se
odavde.“
„Na petnaestom smo katu! Ne idem stubama...“
„Ne zanima me. Odlazi.“
Nathan ubojito pogledava jednog pa drugog. A odjednom se bez
upozorenja stvore još tri osobe. Case, a za njim Will i Beckett.
259
 Knjige.Club Books

„Što je bilo?“ pita Case. „Je li sve u redu?“

„Uznemiravao je Gigi“, promrmlja Ryder. „Počeo ju je pipkati.“
Case nasrne naprijed. „Zajebavaš li me?“
„Riješili smo to“, uvjeravam svojeg bivšeg dečka. „Ozbiljno, u redu je.“
Okrenem se prema bijesnom Nathanu i kažem: „Daj više otiđi. Ni ne znaš u što
si se upustio.“
U nekoliko sekundi je broj mišićavih hokejaša skočio s dva na pet, a koliko
god Nathan bio snažan, ne može se mjeriti s dečkima s Briara.
Pogled mu luta okolo i očito je da paničari. A zatim bez riječi pojmi prema
stepeništu. Čujemo odjekivanje njegovih koraka na stubama. Ne znam je li
dovoljno izdržljiv da se spusti petnaest katova, ali nadam se da na
putu prema dolje nećemo naletjeti na njega u liftu.
„Jesi li dobro?“ kaže Case uznemireno.
Mogu misliti koliko shrvano izgledam. Ne mogu reći da se nisam uplašila,
osobito kad mi je zario prste u bok. Snažna sam i položila sam
nekoliko tečajeva samoobrane, ali nikad ne znaš hoćeš li se moći obraniti,
osobito kad je pijanac dvaput teži i desetak centimetara viši od tebe.
„Da.“ Puhnem. „Jesam. Dobro sam.“
Krajičkom oka spazim da me Ryder gleda. Priđe bliže, kao da osjeća da ću
se raspasti.
Lagano odmahnem glavom i Ryder naglo zastane. Mislim da Case nije
primijetio, ali Will jest te prije nego što progovori, pokorno uzdahne.
„Ostavit ćemo vas same“, kaže Will meni i Caseu, kad se lift opet otvori.
„Vidimo se dolje.“
Kad se Case okrene da kratko porazgovara s Willom, osjetim da mi je
Ryder nježno dodirnuo ruku svojim dlanom. Žudim za njegovim
zagrljajem, ali trenutačno ga ne mogu dobiti. Trenutak poslije nestane u liftu.
I umjesto njega, zagrli me Case.

260
 Knjige.Club Books

35. POGLAVLJE
GIGI

Dan zahvalnosti s prijateljima

„Okupila sam vas ovdje večeras jer vam moram reći jednu tajnu“,
obznanim.
„Mislila sam da smo ovdje zbog Dana zahvalnosti s prijateljima“, odgovori
Diana uz smiješak. Leži na tepihu svijetle bordo nijanse u svojoj dnevnoj sobi,
istežući noge dok prakticira jogu.
„I zbog toga“, ispravim se.
Mya i ja smo u Dianinom stanu za prijateljski Dan zahvalnosti, a pravi se
praznik slavi sutra. Ovo nam je jedina prilika za druženje prije nego što
otiđemo doma. Diana i ja smo iz Massachusettsa, no njezina obiteljska kuća
nalazi se odmah uz granicu s Vermontom. Myjin tata je na Malti u
veleposlanstvu, tako da će ona provesti produženi vikend s mamom na
Manhattanu.
Htjela sam pozvati Rydera doma sa mnom, ali... užasavam se tog poteza.
Mislim da je prerano. A i vjerujem da bi me odbio. Ne mogu reći da ga
krivim. Tata bi ga cijelo vrijeme rešetao pitanjima. Osim toga, nisam rekla
roditeljima da sam u vezi s Ryderom niti planiram uskoro voditi taj razgovor.
Za nas znaju samo Mya, Diana i Will Larsen. Čak ni suigračicama nisam rekla.
Ne uživam u skrivanju, ali pomisao na to da obznanim cijelom svijetu
vezu s Lukeom Ryderom... izaziva u meni tjeskobu. Osobito zato što ni
sama nisam sigurna što točno osjećam.
„Koju nam tajnu želiš reći?“ pita Mya, podignuvši pogled s mobitela. Već
deset minuta uređuje fotografiju savršeno postavljenog stola u Dianinoj
blagovaonici, koju planira objaviti na društvenim mrežama.
„Mislim da sam ekshibicionist.“
Diana se prestane istezati i napući usne. „Ne vjerujem ti.“
Mya kimne. „Slažem se.“
Zurim u njih. „Niste još ni čule zašto to mislim!“
„Dobro. Mi ćemo glumiti sutkinju“, kaže Mya. „Iznesite dokaze,
odvjetnice.“

261
 Knjige.Club Books

Podignem noge i prekrižim ih, sjedeći na kauču cvjetnog uzorka, nalik

onima iz viktorijanskih salona. Diana je stan svoje pokojne tete Jennifer
naslijedila sa svim namještajem. A Jenniferin stil uređenja nazivam
elegancijom iz trgovine rabljenih stvari. Nimalo nije nalik studentskom
stanu. Prije bi m reklo da ovdje živi neka čudna starica koja ima gomilu
mačaka, no Diana mu svojim uskim kratkim hlačama i topiću Briarovih
navijačica ipak nekako dobro uklapa.
Zakruli mi trbuh kad nanjušim miris koji dopire iz kuhinje. Samo nas je
tri, pa nismo htjele peći puricu. Odlučile smo se za pečenu piletinu koja
je trenutačno u pećnici. Nisam jela od doručka prije jutarnjeg treninga, tako
da umirem od gladi.
Uozbiljim se koliko mogu i započnem s uvodnom izjavom.
„Dokaz A: u listopadu sam uživala u oralnom seksu u knjižnici. Točnije, u
učionici.“
Mya podigne obrvu. „Jesu li vrata bila otvorena ili zatvorena?“
„Zatvorena.“ Usiljeno joj se nasmiješim. „Ali rekla sam ti da je njegov
prijatelj Shane bio iza vrata. Praktički je sudjelovao u tome.“
Dianine obrve poskoče od iznenađenja. „Molim! Nisam to znala. Definiraj
sudjelovao.“
„Zapravo nas je tako štitio. Ali mogao nas je čuti i jednom mi je rekao da
svršim.“
„Dobro, to je seksi“, popusti Diana, sva pod dojmom. „Osim činjenice da
je riječ o Shaneu Lindleyju.“
„Što nedostaje Shaneu?“ usprotivim se, smješkajući se zbog njezina
mračna pogleda. „Seksi je.“
„Boli me briga. Službeno je na popisu kretena jer je ove sezone već spavao
s tri navijačice. Posljednja od njih je Audrey. Pala je na njegov šarm,
figurativno rečeno, a kad ju je nogirao, toliko se uzrujala da je počela padati,
doslovno rečeno, na treninzima. Zamalo je slomila gležanj, čovječe.“ Diana
zamahne svojim platinasto plavim repom. „Reci mu da pusti navijačice na
miru. Pokušavamo osvojiti državno prvenstvo.“
Nasmijem se. „Prenijet ću mu to.“
„Koje još dokaze imaš?“ kaže Mya, nestrpljivo gestikulirajući.
„Dokaz B: Seks u sauni. Netko je mogao ući“, žurno nastavim kad
primijetim da se obje žele pobuniti.
Diana slegne ramenima. „Svi se seksaju u sauni. Nije to velik rizik. Ali
knjižnica je prihvatljiv dokaz. Prihvaćam ga.“
„Ja se nisam seksala u sauni“, kaže Mya.

262
 Knjige.Club Books

„Propuštaš nešto predobro“, kažem joj. „Dobro. Dokaz C: Prstenjačio me

na operi.“ Pogledam ih samodopadno. „To je već prava javnost. U loži.“
„Oh, u loži, super“, razvlači Mya.
Diana hukne. „Sjajno.“
„Dokaz D: Jučer sam mu ga popušila u autu iza Malonesa“, kažem,
spomenuvši sportski bar u gradu.
Sad kad su dečki s Eastwooda i Briara javno prijatelji, cijelo se vrijeme
druže, a Malones im je omiljeno mjesto za cuganje. Whitney, Cami i ja
jučer smo im se pridružile na nekoliko pića, a Camila je napokon ostvarila
svoj san i otišla doma s Beckettom Dunneom.
„Dobro. Zapravo sam impresionirana ovime“, kaže Mya iskreno. „Takvo
ponašanje nije nalik tebi.“
„Nimalo“, složi se Diana.
„U tome je stvar - mislim da to nije istina. Mislim da sam zapravo takva,
samo što to nisam shvaćala.“
Mya se nasmiješi. „Dakle, zbog kapetana iz neprijateljskog Eastwooda
shvatila si da zapravo voliš seks u javnosti.“
„Da, mislim da je tako.“
Kao da je moj seksualni život bio videoigra, a onda se Ryder pojavio i
otključao novu razinu, pomogavši mi time da otkrijem dotad sasvim
nepoznat fetiš.
Zapravo, pomogao mi je da otkrijem puno toga o sebi. Recimo, da
izbjegavam izražavanje negativnih misli ili žaljenja o problemima jer
smatram da na to nemam pravo zbog svog savršenog života. Zahvaljujući
njemu, počela sam se tjerati da analiziram svoje osjećaje i svoje postupke.
Recimo, činjenicu da želim nešto što moj tata nema. Medalju. Mislila sam da
ću ispasti slabić ako to priznam. Ili još gore, da ću postati ogorčena.
Ali otkad sam sve to izbacila iz sebe, osjećam neobično olakšanje.
Možda sam samo trebala pronaći pravu osobu koja će to izvući iz mene.
„Case ne bi uživao u javnom seksu“, priznam. „Pravi je čistunac. Katkad je
pristajao na seks u autu, ali ne mogu zamisliti da me pipka na operi. I bilo bi
mi nelagodno zatražiti to od njega.“
„Ali Lukea Rydera možeš zamoliti bez problema.“
„Mogu ga zamoliti bilo što. Znam da me neće osuđivati. Nimalo. Nikad to
ne čini. Prihvaća me onakvu kakva jesam.“
Obje zure u mene.
„Što je?“
„O, moj Bože. Ovo nema veze sa seksom“ optuži me Diana. Pogleda Myju.
„Ovo nema veze sa seksom.“
263
 Knjige.Club Books

„Ne“, potvrdi Mya.

Nabora mi se čelo. „Ne, ima. Naravno da ima.“
Diana mi uputi neki čudni raznježeni smiješak. „Gigi. Zaljubljena si u
njega.“
Zinem. „Nisam.“
Pomalo sam ljuta što su to uopće pomislile. Potpuno sam iznenadnu jer
smo vodile opušten razgovor o seksu, a one su ga pretvorile u raspravu
o glupim osjećajima.
Emocije nisu za mene i Rydera.
Zašto ih je onda toliko prisutno?
Katkad zbilja mrzim glas u mojoj glavi.
Dobro. Možda su prisutni neki osjećaji. Žudnja. Opčinjenost. Strast
Zbunjenost. Očajnička, sirova potreba. Iskreno zadovoljstvo koje seže do srži.
Joj, ne. Ovo posljednje dvoje zvuči kao...
Ne.
Izbacim to iz glave i prekinem razgovor, ali prijateljice me opet
zafrkavaju za večerom. Kad poslije perem suđe, a Mya briše stol, mobitel mi
zazuji u blizini njezina dlana. Mya pogleda ekran i kaže: „Tvoja prava ljubav.“
„Ma prestani“, progunđam.
Osušim ruke krpom i otiđem po mobitel.
RYDER: Mogu li doći večeras? Moram promijeniti okolinu.
Dva sata poslije izluđujemo jedno drugo u krevetu. Svojim snažnim
rukama luta po mojem tijelu, a toplim usnama prelazi preko moje kože.
Dlanovima klizim po njegovim isklesanim prsima dok se spuštam i stavljam
ga u usta. Uvlačim ga polako i duboko, a on za to vrijeme ispušta promukle
zvukuve zadovoljstva, gladeći mi kosu.
„Predivna si“, promrmlja, spustivši pogled prema meni.
Nasmijem se uz njegov ukrućeni penis, a onda ga pustim. Zatim ga
obavijem šakom i lijeno je pomičem gore i dolje, uživajući u njegovom
intenzivnom, zamućenom pogledu.
„Dođi i sjedni mi na kurac.“ Lice mu se nabora od uzbuđenosti, a bokovi
mu se podižu dok se pokušava brže nabijati u moj dlan.
„Toliko silno to želiš, ha?“
„Silno.“ Ne šali se. Njegovo dugačko muževno tijelo drhti na krevetu.
Smilujem mu se i popnem se da ga zajašem, no sada sam ja ta koja je
pomahnitala od žudnje. Ryder me ispuni cijelu. Preplavi me osjećaj
pripadnosti i potpune ispravnosti, zbog čega padnem na njegova prsa. Trljam

264
 Knjige.Club Books

se od njega te potreba raste dok mi se vid ne zamuti, a klitoris postane

nateknut i vruć. Ryder mi zahvati bokove dok ga jašem.
„Jebote, Gigi. Nastavi, mala.“
Ležim na njemu i ljuljam se u divljem ritmu.
„Obožavam ovo“, šapnem, a bokovi su potpuno izvan moje kontrole. Sami
se pomiču.
„Tako je“, potiče me Ryder grubo. „Pokaži mi koliko me želiš. Uzmi što ti
treba.“
To i učinim. Dok ga jašem, Ryder hvata moje dojke i stišće ih, trljajući mi
bradavice palcima. Kroz jecaj izgovorim njegovo ime, a u mojoj se srži
stvara klupko užitka.
U očima mu se vidi zadovoljstvo. „Da. Nastavi izgovarati moje ime. Želim
da svi u ovoj zgradi znaju zbog koga se ovako osjećaš.“
I to je dovoljno da svi ventili popuste. Padnem na njegova prsa i jašem ga
u želji da potaknem orgazam te i dalje dašćem kad me Ryder preokrene
i povuče me na koljena. Jednom muževnom rukom obujmi mi prsa, držeći
me priljubljenu uza sebe.
Nabije se naprijed, mazeći mi vrat svojim nosom i šapnuvši mi
upozorenje na uho.
„Svršavam.“
Na to zastenjem i Ryder doživi vrhunac. Izusti prigušeni zvuk te se trese
od oslobođenja, smješten duboko u meni. Stisne me još jače, a dojke su
mi zgnječene njegovom podlakticom.
Zatim mi lagano usnama pomiluje bočnu stranu vrata i prošapće:
„Prokleto si nestvarna.“
A ja za to vrijeme očajnički uvjeravam samu sebe da nisam zaljubljena u
njega.

265
 Knjige.Club Books

36. POGLAVLJE
RYDER

Nacionalni dan šećerne vune

Colson i ja smo sada prijatelji. Prijatelji koji se druže izvan treninga i u

svojim kućama. Ponekad čak prespava ovdje ako tulum izmakne kontroli
I ako je previše pijan da bi vozio. I Will je uvijek ovdje, ali to barem ima
smisla, On i Beckett postali su nerazdvojni. No Will u meni ne izaziva grižnju
savjesti, pa mi je lakše družiti se s njim.
Colson, s druge strane... Oduvijek dobro skrivam svoje osjećaje, ali
postaje mi teško ignorirati krivnju. Postaje mi zbilja drag. Ali Gigi ne želi da
još sazna za nas, pa moram poštovati njezine želje. Ipak je on njezin bivši, a
ne moj.
Obojica su trenutačno ovdje. Will je izvaljen na kauču pokraj Becketta, a
Colson sjedi pokraj mene.
Shane sjedi na naslonjaču i dopisuje se s curom koja za promjenu nije
navijačica. Upoznao ju je u Hastingsu i doveo ju je ovamo već idući dan.
Mislim da studira pravo. Sinoć su išli na zabavu, a navodno se njezin bivši
pojavio pijan i unio se Shaneu u lice, pa mu se ona sada neprestano ispričava
u porukama.
„Uvijek se pojavi neki odvratni pijanac“, kaže Will, zakolutavši očima. „Ne
kužim čemu to.“
„To je drevno pravilo tuluma“, objasni Beckett. „Svatko mora ispuniti
određenu ulogu, a Pijanac je jedna od njih.“
„Stari, stvarno imaš pravo.“ Case se nasmije, a zatim se nagne naprijed da
uzme pivo. Nakratko zastane, a onda se opet nasmije. „Dobro, slušajte
ovo. Dođete na zabavu i smijete se družiti samo s jednom od ovih osoba.
Cijelu večer, bez prekida. Koga ćete izabrati - uplakanu djevojku s mrljama
od maskare ili napornog tipa s akustičnom gitarom?“
Beckett zastenje. „I jedno i drugo je pravo mučenje, stari.“
Shane odloži mobitel i promisli. Zatim postavi Colsonu niz pitanja. „Hoću
li moći poševiti plačljivicu?“
„Ne.“
„Mogu li zatražiti glazbenu želju?“

266
 Knjige.Club Books

„Ne.“
„Zbog čega ona plače?“
„Jeca previše nerazgovijetno da bi mogao razumjeti.“
„Smijem li se drogirati?“
„Ne.“
„A piti?“
„Samo jedno pivo.“
Shane slegne ramenima. „Biram tipa s akustičnom gitarom.“
Will, koji drži upravljač u ruci, naleti na onaj program s reality emisijama
kojim je Gigi opsjednuta. Oči mu zasvijetle.
„Hej. Užitci s tanjura. Obožavam ovu emisiju.“
„Šališ se?“ kaže Colson. „Ta emisija nije normalna, jebote. Kad djeci daš
toliko moći, iz toga ne može proizaći ništa dobro.“
„To i ja kažem“, ubaci se Beckett. „Može završiti samo na jedan način.“
Shane ih promotri obojicu. „Molim te, dovrši misao. Kakvu točno
apokaliptičnu budućnost predviđaš na temelju toga što je djeci u emisiji
dopušteno da ocjenjuju hranu?“
Colson pogleda Becketta. „Ne razumije on to.“
Beckett kimne.
„Dobro. Moram ići na predavanje.“ Potapšam Colsonovo rame kad
ustanem i kimnem drugima. „Vidimo se.“
Ovaj semestar samo Poduzetništvo slušam predvečer. U početku mi je
išlo na živce što se tri dana u tjednu moram vraćati do kampusa na
predavanje koje počinje u pet popodne, ali postala je rutina da se nakon toga
viđam s Gigi. Ponekad otiđemo na kasnu večeru. No večeras Gigi želi vruću
kupku i saunu. Na subotnjoj je utakmici istegnula rame i valjda je i dalje boli.
Nakon predavanja se odvezem do zgrade za trening, ušetavši baš u
trenutku kad Austin Pope izlazi. Bliži se svjetsko prvenstvo, pa se dečko
dodatno trudi.
„Bok, kapetane“, kaže, ali glava mu je pognuta i zvuči smeteno.
„Bok. Kako je prošao trening? Jesi li spreman za važnu utakmicu?“
„Ne baš.“ U glasu mu se čuje iscrpljenost.
Namrštim se. „Pope, što se događa?“
„Ništa.“ Nastavlja izbjegavati moj pogled. „Valjda sam samo nervozan.“
Razumijem ga. Pope je inače vrlo staložen prije utakmica, ali ulog je sada
puno veći.
„Zastrašujuće je“, priznam. „Kad znaš da te cijeli svijet gleda. Doslovnu
cijeli svijet.“

267
 Knjige.Club Books

Na trenutak oklijeva, a zatim kaže: „A tu je i dodatni pritisak.“

Lice mi postane još namrštenije. „Kako to misliš?“
„Stalno se piše o tome da sam prvi hokejaš na svjetskom prvenstvu koji
je priznao da je homoseksualac. Takve stvari. Jednostavno se osjećam...
Ne znam. Kao da se više pažnje posvećuje tome nego mojem talentu. Mojoj
vještini. Moja seksualnost nije nimalo važna za ovu utakmicu.“
„Vjerujem da nemaju loše namjere. Sigurno samo žele da budeš uzor djeci
koja su poput tebe“, istaknem. „Dečkima koji se možda i dalje boje priznat i
To nije ništa loše.“
„Razumijem. Ali kao što sam rekao, osjećam dodatni pritisak. Kako si se
ti osjećao prije svjetskog?“
„Usrao sam se od straha. I stari, vjeruj mi, znam kako je to kad je talent u
drugom planu. Odigrao sam jednu od najboljih utakmica u svojem životu, a
ljudi se sjećaju samo toga da sam slomio nekom tipu čeljust u svlačionici.“
„Točno“, kaže ironično.
Potapšam ga po ramenu. „Možeš ti to, Pope. Pokušaj ignorirati te priče.“
„Hvala, Ryderu.“
Austin otiđe, a ja uđem u predvorje. Primijetim svijetlocrveno cvijeće u
vazama pokraj recepcije, a dok stražar ne gleda, ležerno uberem jedan
grimizni cvijet i nastavim hodati. Zatim listam po mobitelu, smijući se
samom sebi.
Deset minuta poslije Gigi ušeće u prostoriju za vruće kupke, u kupaćem
kostimu koji me uvijek napali.
Ispružim cvijet. „Izvoli.“
Gigi uzdahne. „O, Bože. Strah me pitati, ali... što se danas obilježava?“
„Nacionalni dan šećerne vune. To mi djeluje kao nešto što bi ti proslavila.“
Izusti onaj melodični, ženskasti smijeh i pretvaram se da to nikako ne
utječe na mene, a istina je takva da me ništa u vezi s njom ne ostavlja
ravno dušnim.
Svatko se smjesti na jedan kraj jacuzzija, a voda izlazi kroz mlaznice i
oblikuje pjenušavi vrtlog. Oboje znamo što će se dogoditi sjednemo li
previše blizu jedno drugoga, a želimo barem ovaj put biti pristojni.
„Zbilja sam mislila da će mi se dosad javiti netko iz reprezentacije“,
progunđa Gigi. „Zašto me Dustin nabrijao u Maineu i rekao mi da se ne
brinem ako mi se nisu planirali uskoro javiti?“
„Znam da je frustrirajuće, ali moraš biti strpljivija“, savjetujem je. „Sjećam
se koliko im je dugo trebalo da sastave momčad za svjetsko juniorsko
prvenstvo.“ Obližem kapljicu s gornje usne. „Mislim da je trenutačno

268
 Knjige.Club Books

važnije pitanje - što ćemo s Colsonom? Stalno razmišljam o tome trebamo li

mu priznati.“
Lice joj se napne. „Postali ste dobri prijatelji, ha?“
„Jesmo. Drag mi je“, kažem nevoljko.
Gigi se nasmiješi. „Bolno je, zar ne?“
„Vrlo.“ Zastanem. „Ali ne znam. Možda mu ipak ne trebamo još ništa
govoriti. U ovih mjesec dana shvatili smo koliko je prijateljstvo važno za
momčad. Ne smijem to sjebati.“
„Onda ćemo još neko vrijeme tajiti.“ Zvuči kao da joj je laknulo.
Oglasi se štoperica te se ogrnemo ručnicima, obujemo papuče i prijeđemo
u saunu. Kad nakon toga svega izađemo u hodnik, vrlo je osvježavajuće i
normalna temperatura odmah mi rashladi lice.
Gigino je lice i dalje rumeno od pare. Toliko je lijepa, sive joj oči sjaje,
obrazi su joj ružičasti, da zaboravim gdje smo. Sagnem se i poljubim je.
Vrhom svog jezika dotaknem njezin, a zatim netko pročisti grlo te se Gigi
i ja naglo razdvojimo.
Trener Jensen.
Sranje.
„Graham. Ryder“, pozdravi nas oprezno.
Gigi se naglo odmakne od mene, nimalo diskretno. „Treneru“, kaže,
kimnuvši u znak pozdrava. „Ovaj... Moram se istuširati i presvući. Laku noć.“
Zatim odjuri.
Trener je gleda kako žurno odlazi, a zatim vrati pogled prema meni. Silno
želim zažmiriti i ne gledati njegov mrki pogled pun osude, ali odupirem se
tom nagonu.
„Zbilja se želiš u to upuštati?“ pita me, provukavši ruku kroz svoju
prosijedu kratku kosu. Frizura mu je ista kao i na fotografijama starim
dvadeset godina koje su postavljene u predvorju.
Ne odgovorim, pa trener uzdahne.
„Prokleti muškarci, uvijek razmišljaju donjom glavom“, promrmlja
samom sebi. „Mogu li dobiti barem jednu sezonu bez ovakvih sranja?“
„Ovo je više... od onoga što vi mislite“, kažem napokon.
Ne izgleda uvjereno.
„U vezi smo. Prisutni su... osjećaji.“
Prokleti osjećaji. Kako smo uopće došli do toga? Mislio sam da ćemo se
poševiti nekoliko puta i da će svatko krenuti svojim putem. A sad mi se
raspada srce kad samo pomislim na to da više neću vidjeti njezin osmijeh.

269
 Knjige.Club Books

„Samo ti želim reći da budeš oprezan. Nemoj učiniti nešto što bi moglo
loše utjecati na momčad.“
„Trudim se da ne bude tako. Slušajte, znate da na početku nije bilo lako,
ali dajem sve od sebe da to promijenim. Colson i ja pokušavamo
ujediniti dečke.“
„Primijetio sam“, prizna Jensen.
„Onda znate da nipošto ne želim to uništiti.“ Slegnem ramenima, pomalo
bespomoćan. „Nisam ovo planirao.“
Izusti još jedan teški izdah. „Slušaj. Mali. Boli me kurac za tuđe živote
Stalo mi je samo do moje žene, mojih kćeri i moje unučadi. I mojih igrača.
A tako će biti i kad napuste Briar. I dalje ih smatram svojima, razumiješ?“
Kimne u smjeru u kojem je Gigi otišla. „Njezin otac mi je poput sina, što
znači da mi je ona poput unuke. Dakle, nemoj se zajebavati.“
Progutam knedl.
„Znam da te život od malena nije mazio“, kaže Jensen grubo. „I znam da
sam ti otežavao kad si došao ovamo. Ali primijetio sam da se mijenjaš,
Ryderu. Dobar si kapetan, a momčad zbog toga napreduje. Ako ovako
nastavite, ići ćete do samog kraja.“ Slegne ramenima. „Dakle... samo želim da
razmisliš o tome je li to nešto što si spreman ugroziti.“

270
 Knjige.Club Books

37. POGLAVLJE
RYDER

Ne zovi me tako

Više ne mogu bježati od zakona.

Ili točnije, od odvjetnika. Od rujna izbjegavam njegove pozive. Više od tri
mjeseca, a i dalje nije shvatio. Zapravo, ubrzao je kampanju stupanja
u kontakt s Ryderom. Ovaj mi se tjedan nekoliko puta javio e-poštom i
ostavio dvije glasovne poruke te sam napokon shvatio da se moram suočiti s
njim ako ne želim da me proganja ostatak života.
Srijeda je navečer i na putu sam do Gigina studentskog doma. Isplanirali
smo večeru i film. Kad se zaustavim na parkiralištu, ostanem u Jeepu i
nazovem Petera Greenea, ne poslušavši njegovu nedavnu glasovnu poruku.
„Peter Greene“, kaže kratko.
„G. Greene. Ovdje Ryder.“
„Napokon.“ Zvuči pomalo uzrujano. „Već sam pomislio da si nestao
negdje i promijenio ime.“
Bože, da barem.
„Oprostite što vas nisam nazvao prije, ali...“ Utihnem, a zatim se odlučim
biti brutalno iskren. „Nisam htio.“
Na to se žalosno nasmije. „Slušaj, vjeruj mi da razumijem. Zbilja. Ali koliko
god ti ovo htio izbjeći, ne možeš promijeniti činjenicu da ti otac ide
na saslušanje za uvjetni otpust.“
„Aha, objasnite mi opet“, promrmljam, pokušavajući zatomiti ljutnju.
Ali čuje je u mojem glasu. „Razumijem“, kaže Greene. „I ja bih bio bijesan.
Ali tada nisam bio tužitelj na ovom slučaju i nisam sudjelovao u nagodbi. No
ona je sklopljena i tvoj otac ispunjava uvjete za saslušanje, pod uvjetom da se
ponaša uzorno. A sudeći po izvještajima iz zatvora, ponaša se. Ima
posao. Aktivan je u zatvorskoj crkvi.“
„Blago njemu“, promrmljam sarkastično. „Budite izravni barem jednom -
postoji li šansa da izađe?“
„Vrlo mala. Stoga se ne bih previše brinuo oko toga. Ali... kad bi svjedočio
na saslušanju, ta bi šansa vjerojatno postala nikakva.“
„Ne.“ Glas mi je izražajan. Hladnokrvan.
271
 Knjige.Club Books

„Ryder.“
„Ne. Ako želite pismenu izjavu, poslat ću vam je. Ali ne želim svjedočiti
uživo. Ne želim ga vidjeti - nikad više. Razumijete li?“
„I voljan si riskirati da bude pušten na slobodu?“
„Boli me briga je li u zatvoru ili vani, važno mi je samo da mi se ne
približava. On je mrtav za mene. Razumijete li? I nemojte me više
ispitivali“, upozorim ga.
„Luke...“
„Ne zovite me tako.“
Ovo nije prvi put da ga ispravljam. Greene i ja upoznali smo se kad sam
imao trinaest godina, dok je tata sudu slao različite žalbe. Srećom, sve do
reda su odbijene. I zbilja nisam predvidio da ćemo ovako brzo razgovarati o
uvjetnom otpustu.
„Oprosti, Ryder. Znam da je teško, ali volio bih da opet razmisliš.“
„Ne zanima me.“
Zatim poklopim slušalicu. Udahnem. Jebote. Uznemiren sam. Nabrijan.
Nisam očekivao da ću večeras razgovarati s Greeneom te se pokušavam
smiriti dok hodam do doma Hartford. Kažem zaštitaru da sam došao kod Gigi,
on me pusti u predvorje, gdje se prijavim i krenem uz stube. Zgrada ima samo
tri kata i nema lift.
Gigi me dočeka s osmijehom. Pokušam joj uzvratiti osmijehom, ali
umjesto toga kipim.
Kreten, kako se samo usuđuje? Greene dobro zna što će se dogoditi ako
se tata i ja nađemo u istoj prostoriji. Kad sam imao dvanaest godina,
morao sam nazočiti njegovom saslušanju, a zatim opet kad sam imao
četrnaest godina i oba sam ga puta htio ubiti. No smrt nije dovoljna kazna za
njega.
„Jesi li dobro?“ pita Gigi dok je slijedim u kuhinju. Kuha nešto što miriše
vrlo dobro, ali izgubio sam apetit.
„Da“, slažem.
Gigi me zagrli, ali uopće nisam raspoložen. Prekasno shvatim da sam
trebao okrenuti Jeep i otići doma. Ali ovdje sam, stoga se trudim biti
najbolja verzija sebe jer Gigi ne zaslužuje ništa manje od toga.
Dok čekamo da se večera ispeče, sjedimo na kauču, a Gigi pretražuje
nekoliko stranica za gledanje filmova. Odsutno kimnem na svaki njezin
prijedlog. Razmišljam o nečemu drugome i Gigi to zna.
„Dobro. Što se događa?“ pita me.
Slegnem ramenima. „Ništa.“
„Lažeš. Je li se nešto dogodilo jutros na treningu? Ili na predavanju?“

272
 Knjige.Club Books

„Ne, ništa takvo.“

„Nego što onda?“
Opet slegnem ramenima. „Slušaj, ako nemaš ništa protiv, radije ne bih
razgovarao o tome.“
Uslijedi pauza.
„Dobro, kako želiš.“ Gigi skoči s kauča. „Idem provjeriti lazanje.“
I ja ustanem. „Zapravo, znaš što? Trebao bih ići.“
Iznenađeno trepne. „Molim?“
Već skidam jaknu s vješalice u hodniku. „Oprosti, G. Zbilja nisam
raspoložen.“
Pogled joj je pun zabrinutosti. „Luke.“
„Ne zovi me tako“, odgovorim joj oštro.
Glas mi je toliko grub da se Gigi trzne, zbog čega osjećam krivnju.
„Oprosti“, promrmljam, izbjegavajući njezin zabrinuti pogled. „Samo... ne
zovi me tako.“
„Tako se zoveš“, kaže tiho.
„Ma jebe mi se. Već sam ti rekao da me ne zoveš imenom.“
„Dobro“, kaže oprezno. „Možeš li mi objasniti zašto?“
Frustracija mi navire u grlu. „Otkad ti dugujem objašnjenja?“
Gigi se namršti. „Ne moraš se ponašati kao kreten.“
„Oprosti.“ Dlanovima prođem kroz kosu i skrenem pogled. Ne mogu
podnijeti način na koji me gleda. Pokušava prodrijeti u moj um. „Rekao sam ti
da nisam raspoložen.“
„Onda nisi trebao doći, jebote.“ Sada je ljuta. „Mogao si ostati doma, duriti
se i izostaviti mene iz ovoga.“
Stisnem zube i vratim pogled na nju.
„Ali došao si pa onda iskoristi ovu priliku, ponašaj se kao odrasla osoba i
reci mi što se dogodilo.“
Ja bih to rado učinio. Želim sjesti i priznati joj sve što me muči. Ali onda
zamislim njezino lice, njezino sažaljenje i gomilu neizbježnih pitanja te
jednostavno ne mogu izustiti te riječi.
Nakon duge pauze Gigi puhne. „Ma zaboravi. Samo otiđi. Čak i kad bi htio
ostati i razgovarati, sad ja nisam raspoložena za druženje s tobom. Odlazi.“

273
 Knjige.Club Books

38. POGLAVLJE
RYDER

Ti blesava budalo

Gigi ne razgovara sa mnom. U potpunosti me ignorira.

Dobro, to nije baš istina. Porukom mi je javila da nije raspoložena za
druženje sa mnom.
Prije četiri dana. Otkad sam otišao iz studentskog doma, osjećam se kilu
kreten, ali ne snalazim se u ovakvim situacijama. U razgovorima.
Ispričava nju. Kad sam shvatio da svi moji pozivi odlaze na govornu poštu,
poslao sam joj tri poruke u kojima se ispričavam. U svakoj je bilo više
frustracije nego u prethodnoj, što dokazuje naš treći razgovor u nedjelju
ujutro.
JA: Ne razumijem. Ispričao sam ti se. Bio sam neraspoložen. Nisam znao
da mi to nije dopušteno.
GISELE: Ako i dalje misliš da sam zato ljuta, nikad nećeš shvatiti.
JA: Mogu li te jednostavno nazvati? Molim te.
Gigi piše poruku. Zatim tri točkice nestanu, a njezino se ime pojavi na
ekranu.
Puls mi se ubrza te otiđem iz dnevne sobe, gdje s cimerima gledam
nogomet, u kuhinju.
Napokon, jebote.
„Hej“, kažem, pomalo previše oduševljeno.
„Hej.“
Srce mi se stegne kad joj začujem glas. Nevjerojatno je koliko nam nečiji
glas može nedostajati kad ga ne čujemo svaki dan.
Naslonim se na kuhinjski pult, izdahnuvši.
„Ne sviđa mi se to što me ignoriraš“, kažem promuklim glasom.
„Aha, a meni se ne sviđa to što se dereš na mene.“
Kajanje obuzme moje srce. „Znam. Oprosti. Bio sam loše raspoložen i
nisam se trebao iskaliti na tebi.“
Uslijedi dugačka pauza.

274
 Knjige.Club Books

„To je to?“ pita me.

Trepnem. „Pa... da?“
Gigi izusti neki razdraženi zvuk. „Sada smo zajedno, zar ne? U vezi?“
„Da...“ kažem oprezno.
„Ljudi u vezi razgovaraju.“
„Ne razgovaramo li sada?“
„Znaš što? Isprika nije prihvaćena. Moram ići.“
„Gigi...“
„Ne, idem na ručak s Myjom i zatim na trčanje. A ti očito nemaš ništa
pametno za reći, pa...“
Prekine poziv bez pozdrava.
Zinem. I dalje zurim u ekran, pitajući se koji se vrag upravo dogodio, kad
Shane uđe da si uzme bocu vode.
Sasvim sam zbunjen. Ispričao sam se. Kojeg vraga želi od mene?
„Što je?“ Shane stoji pokraj hladnjaka i promatra me.
„Naljutio sam Gigi i ne želi prihvatiti ispriku.“
„Žene, ha?“ kaže, a zatim se vrati u dnevnu sobu.
Slijedim ga, ljutito mrmljajući. „Ozbiljno, koji kurac?“
„Što je bilo?“ razvlači Beckett.
„Gigi je ljuta na njega“, objasni Shane.
„Zar mi nije dopušteno imati loš dan?“ pitam.
„Žene, ha?“ kaže Shane, vrativši pažnju na utakmicu Patriotsa.
„Stalno ćeš mi tako odgovarati?“ pitam ga.
„Da.“ Pogled mu je i dalje prilijepljen za ekran. „Patsi igraju, a tvoji me
problemi ne zanimaju.“
Will se nasmije.
Očajnički trebam bilo kakav savjet, pa se okrenem prema njemu. „Ti je
najduže poznaješ. Možeš li mi pomoći?“
„Nema šanse. Ne želim se miješati“, izjavi Larsen. „Dovoljno mi je to što
sam upleten između nje i Casea.“
„Njih dvoje si nisu ništa“, odgovorim ubojitim glasom.
Nasmije se na moj prijeteći pogled. „Ne, ali bili su. Gigi sam upoznao prije
Casea, a nakon tog prekida, održavanje oba prijateljstva bilo je kao hodanje
po minskom polju.“
„Ovo nije prekid“, zarežim.
„Samo se nastavi ispričavati“, kaže Shane odsutno. „S vremenom će
popustiti.“

275
 Knjige.Club Books

„Sastavi joj popis pjesama koje govore o seksu“, predloži Beckett. „Neka
se napali dovoljno da ti oprosti.“
„Znate što? Odjebite. Nikakva korist od vas“, kažem.
Beckett me pogleda, a zatim trepne i okrene se prema Willu. „Hoćemo li
piti žesticu? Umorio me svojim problemima.“
„I mene.“
Dvojica kretena otiđu u pohod na ormar s alkoholnim pićima, a Shane i
dalje gleda utakmicu te uopće ne reagira na moje trenutačno stanje.
Ne znam zašto me ovo uopće toliko muči. Kako god. Bili smo zajedno, sad
valjda nismo. Iz najglupljeg razloga na svijetu. Ali dobro. Gotovo je.
Ali... nije dobro.
Ne želim da bude gotovo.
Jebem ti sve!
U ovom trenutku poželim imati prijateljice. Kad sam bio u srednjoj školi,
zbližio sam se s jednom sestrom iz udomiteljske obitelji, ali nakon
mature smo se udaljili. Sve druge cure kojima sam pokušao biti prijatelj
htjele su se samo ševiti sa mnom. Vjerojatno zvučim vrlo uobraženo, ali istina
je. Davno sam shvatio da platonski odnosi ne postoje. Jedine prijateljice koje
sada imam su cure mojih prijatelja. Rizik je vrlo malen, iako mi se povremeno
i poneka od njih upucava.
Odjednom mi nešto sine. To je rješenje.
Pregledavam svoj telefonski imenik i zastanem na Darby, curi Nicka
Lattimorea. Lani je planirala Nicku zabavu iznenađenja i otad imam
njezin broj.
Sastavim kratku poruku, trudeći se ne otkrivati previše detalja. Samo Iju
di u ovoj kući znaju za mene i Gigi ili da se uopće viđam s nekim i htio bih
da se te informacije ne šire.
Dva sata poslije Darby mi javi da je na putu. Nedugo nakon toga oglasi se
zvono. Naglo otvorim vrata.
„Bok“, kažem nespretno.
„Ne razumijem“, kaže umjesto pozdrava.
Ne razumijem ni ja.
Uđe i poljubi me u obraz. Na sebi ima gležnjače, uski pulover i zimski
kaput. Darby je super cura. Samouvjerena, puna energije. Oduvijek se
pitam zašto je s svinjom poput Nicka.
„Vidim, pozvao si konjicu u pomoć“, naruga se Beckett kad prođemo kroz
dnevnu sobu. „Bok, Darby.“
„Beck.“
„Idemo u kuhinju“, kažem joj. „Želiš li nešto popiti?“
276
 Knjige.Club Books

„Čaj, molim te.“

Prilično sam uvjeren da nitko u ovoj kući ne pije čaj, ali preturam po
ormarićima jer znam da ih je Shaneova mama napunila potrepštinama.
Poznavajući nju, sigurno se potrudila da imamo svega. Zbilja nađem neki
biljni čaj i pristavim vodu.
„Znam da je ovo čudno“, kažem Darby.
„Nešto najčudnije na svijetu.“
„Ali trebam žensku perspektivu.“
Darby sjedne za kuhinjski stol, a oči joj svijetle od znatiželje. „U vezi s
čim?“
„Ovaj, imam problem s jednom curom.“
„Pozvao si me da razgovaramo o tvom ljubavnom životu?“ vrisne. Zatim
izdahne kako bi se smirila i glas joj postane pun poštovanja. „Ovo je
najbolji dan u mojem životu.“
„Ovo mora ostati među nama“, upozorim.
„Luke Ryder ima curu.“
„Zašto je to toliko šokantno?“
„O, moj Bože. Nemaš pojma koliko sam uzbuđena. Viđaš se s nekime?“
Kimnem.
„Je li riječ o nečem ozbiljnom?“
„Mislim da je.“
„O, moj Bože.“
„Prestani to govoriti.“
Darby me pogleda ispod oka. „I kako si točno sjebao?“
„Tko kaže da sam sjebao?“ progunđam.
„Jesi li?“
Zastanem. „Da.“
Smješkajući se, Darby nogom odgurne stolac.
Donesem joj čaj i stavim ga ispred nje. U početku oklijevam, no zatim
sjednem i uzdahnem te joj ukratko prepričam svađu s Gigi. Izostavim
imena, mjesta i bitne detalje koji bi mogli biti upotrijebljeni protiv mene na
sudu.
Kad na kraju kažem koliko sam živčan jer isprika nije bila dovoljna, Darby
se počne smijati.
„Što je?“ zurim u nju. „Misliš da se ima pravo ljutiti na mene?“
„Znaš li uopće zašto je ljuta?“ uzvrati mi pitanjem, ponovivši ono što mi
je Gigi rekla tijekom poziva.

277
 Knjige.Club Books

Zar sve žene pripadaju nekoj telepatskoj mreži pomoću koje znaju zašiti
je neka od njih ljuta?
„Jer sam se iskalio na njoj.“
„Joj, Ryder. Ti blesava budalo.“
I dalje se smije kad uzima svoju šalicu čaja. Para joj se uzdiže prema
očima dok ispija gutljaj.
„Dobro, da ponovimo. Dogodilo ti se nešto zbog čega si se oneraspoložio.“
„Da.“
„Otišao si onamo loše raspoložen.“
„Da.“
„Pitala te što ti je, a ti si rekao da ne želiš razgovarati o tome. Zatim je
navaljivala, a ti si se iskalio na njoj.“
„Da.“ Zapeče me savjest kad se sjetim da sam se iskalio na svojoj curi.
„I ispričao si se zbog iskaljivanja.“
„Da“, kažem frustrirano.
„Ali ona tvrdi da nije ljuta jer si se iskalio na njoj. Ljuta je jer...?“ Darby
zašuti i čeka da ja dovršim rečenicu.
„Ne, ne razumiješ. Nije mi rekla zašto je ljuta.“
„Trebao bi sam shvatiti!“ zapišti Darby od čuđenja. „Stari. Ljuta je jer joj
nisi rekao zašto si neraspoložen, jebote. Što te toliko uzrujalo? Zar živimo
u svijetu tajni i ne razgovaramo ni o čemu? Smisao veze jest da upoznaš tu
osobu, u svim raspoloženjima, dobrim i lošim. Ako se osjećam loše, budi
siguran da će Nick znati za to. Reći ću mu svaki detalj.“
„Jasno ti je da si ti žensko, zar ne?“
Darby frkne. „A misliš da se Nick meni ne povjerava? Kad se prošli mjesec
posvađao s mlađim bratom, stalno je to spominjao.“
„Ne volim baš razgovarati“, promrmljam.
„Onda nemoj biti u vezi.“
Uzdahnem.
„Ozbiljno, Ryderu. Sada vrijede drukčija pravila. Ako tražiš nekoga za
povremenu ševu, onda ne moraš voditi ozbiljne razgovore. Ali čim stupiš
u vezi s nekim, očekivanja se mijenjaju.“
Protrljam čelo. „Ne sviđa mi se to.“
„Žao mi je što ti to moram reći, ali tako veze funkcioniraju. Moraš
razgovarati. Ako se ne osjećaš dobro, tvoja partnerica će htjeti znati zašto. I
mora znati.“
Želudac mi se okreće od pomisli na to da kažem Gigi za tužiteljev poziv,
tatino boravište, saslušanje za uvjetni otpust.

278
 Knjige.Club Books

Ali onda se sjetim koliko Gigi lako izražava svoje osjećaje preda mnom,
čak i kad se zbog toga osjeća nelagodno. I shvatim da joj zauzvrat ne
dajem ništa osim orgazama.
Darby mi se smješka preko ruba svoje šalice. „Znaš da imam pravo, zar
ne?
„Da“, progunđam. „Znam da imaš pravo.“
Odjednom se u hodniku začuje buka. Glasni tresak, kao da su prednja
vrata odletjela i udarila od zid. Zatim gromoglasni koraci počnu
odzvanjati hodnikom.
Poskočim sa stolca kad Nick Lattimore uleti u kuhinju. Pogleda me.
Primijeti Darby za stolom. A zatim, za tren oka, povuče šaku unatrag i usmjeri
je prema mojem licu. Izmaknem se u posljednji trenutak, tako da mi
samo okrzne obraz, no nisam uspio izmaknuti popratnoj boli.
„Koji kurac?“ pitam kad Shane, Beckett i Will utrče u kuhinju.
„Lattimore, prestani“, kaže Shane, odvukavši ga od mene. „Koji ti je vrag?“
„Meni?“ zaurla. „On zavodi moju curu, a ti pitaš koji je meni vrag?“
„Jesi li poludio? Ne zanima me tvoja cura“, zarežim.
„Poslao si joj poruku, citiram: Dođi kod mene i nemoj reći svom dečku.“
To me pokoleba. „Kad sada razmislim o tome, zbilja sam se loše izrazio.“
Beckett se presavije od smijeha. „Isuse. Ovo je jebeno neprocjenjivo,
stari.“
Darby ustane sa stolca. „Oprosti, Ryderu, znam da si rekao da mu ništa ne
govorim, ali između mene i Nicka nema tajni.“ Znakovito me pogleda.
Primljeno na znanje.

279
 Knjige.Club Books

39. POGLAVLJE
GIGI

Doveo me k tebi

Kad se vratim s večernjeg trčanja, Ryder sjedi na mojem kauču. Trznem

se od šoka, izvukavši slušalice iz ušiju. „Hej. Odakle ti ovdje?“
Ryder ustane. „Htio sam te vidjeti. Mya me pustila unutra prije nego šio
je otišla. Htjela je da ti prenesem da ide u Hastings na piće s nekim
tipom Tindera.“
Kad se približim, primijetim crveni trag na njegovom lijevom obrazu, Nije
riječ o porezotini. Možda o blagoj modrici.
„Što ti se dogodilo?“ Iako to ne želim učiniti, dotaknem mu lice. „Ozlijedio
si se na utakmici za vikend?“
Odmahne glavom. „Nick Lattimore udario me šakom.“
„Što? Zašto bi to učinio?“
„Mislio je da sam pozvao njegovu curu na seks.“
„Želim li čuti nastavak?“
Ryder slegne ramenima. „Darby mi je došla dati savjet kako da ublažim
tvoju mržnju prema meni.“
Znam da se ne bih trebala smijati, ali ipak to učinim. Njegovo grubo,
sramežljivo priznanje odmah me smekša. Bože, ovaj čovjek je stvarno
prava mustra.
„I mislim da sam shvatio.“ Opet slegne ramenima. „Nadam se da možemo
razgovarati. Ozbiljno.“
Znojna sam i ljepljiva od trčanja pa otkopčam gornji dio trenirke i krenem
prema mojoj strani apartmana. „Mogu li se samo prvo istuširati?“
„Da, naravno. Pričekat ću.“
Trenutak poslije smočim glavu vrućom vodom i puštam da se slijeva po
meni. Razmišljam o onome što mu želim reći. O svemu što me muči
ovih nekoliko dana.
Želim li da nastavimo vezu?
Ima li to uopće smisla?
Jer ne mogu biti s nekim tko me odbija i ne želi mi se otvoriti.

280
 Knjige.Club Books

No onda se sjetim koliko me njegov osmijeh ispunjava. Kako mi srce

poskoči kad se nasmije. Kako me sluša i ne osuđuje, samo prihvaća.
Brzo se osušim te navučem flanelske hlače i majicu s kapuljačom.
Izgledam sasvim suprotno od seksi, ali kad izađem i vidim koliko mi se Ryder
divi, osjećam se budalasto lijepom.
Sjednem pokraj njega, povukavši koljena prema gore i obgrlivši ih.
„Moj otac se zove Luke.“
Uopće nisam očekivala da će to reći.
Namrštim se. „Da?“
„Mama mi je dala ime po njemu,“
„Dakle, ti si Luke Mlađi?“
„Ne baš. Ne nosim njegovo prezime. Nisu bili u braku, tako da je Ryder
mamino djevojačko prezime.“ Izgleda kao da mu je muka. „Kad se već
zovem Luke, drago mi je što se ne prezivam kao on, nego Ryder. Isuse. U
suprotnom ne bih mogao pobjeći od toga.“
„Zašto bi morao od nečega bježati? Nisi u dobrim odnosima s tatom?“
„Ustrijelio je moju mamu u glavu i ubio je.“
Preplavi me šok.
Nimalo nisam bila spremna na ovo i ne znam kako reagirati.
Piljim u njega, trepćući. Zatim shvatim da mi je priznao nešto vrlo intimno
i potresno, a da ja poput budale zurim u njega.
„Š-što?“ zamucam. Ni to nije sasvim suvisao odgovor. Ali barem sam
uspjela nešto izgovoriti. „Tata ti je ubio mamu?“
Ryder kimne.
„Koliko si godina imao? Jesi li...?“ Utihnem.
Moj mozak ovo ne može pojmiti. Jednostavno ne može shvatiti da je
Ryderov otac ubio njegovu majku.
„Imao sam šest godina. I da, svjedočio sam ubojstvu.“
Dotaknem mu dlan i shvatim da je hladan. Isprepletem naše prste kako
bih mu prenijela toplinu i potaknula ga da nastavi.
U očima mu se vidi napetost. Lice mu je ukočeno od boli.
„Ne moramo razgovarati o tome ako ne želiš“, kažem naposljetku.
Na to se oporo nasmije. „Ma da? Jer glavni razlog mojeg dolaska ovamo i
tvoje ljutnje jest to što nisam htio razgovarati. Sad odjednom ne moram?“
„Mislim, ne moraš mi reći sve detalje. Dovoljno je to što znam...“
„Da je moj otac ubojica?“

281
 Knjige.Club Books

Sada se osjećam užasno. Ignorirala sam ga četiri dana jer mi je odbijao

reći zašto ne želi da ga drugi zovu imenom. A sada kada sam saznala odgovor
i srce mi se slama. Možda ga nisam trebala prisiljavati da razgovara o tome.
„U redu je“, kaže, primijetivši koliko sam užasnuta. „Razgovarat ćemo
Samo... nema smisla. To je prošlost.“
„Prošlost koja je utjecala na tebe. Toliko snažno da odbacuješ svoje ime.“
Ryder izusti nestabilan dah. Vrlo dugo šuti te pomislim da neće nastavit i
razgovor. Ali zatim progovori.
„Nije bio nasilan čovjek. Znam da zvuči ironično, s obzirom na to što joj je
naposljetku učinio. Ali nije nas tukao. Nijednom nije udario mamu, barem ne
preda mnom. Nijednom nisam vidio modricu niti krvavi nos. Da, ponekad je
dolazio pijan i ponašao se kao kreten, ali nisam živio u strahu od njega.“
„I samo je odjednom izgubio živce?“
„Ne znam. Imao sam šest godina. Nisam bio upućen u detalje njihova
odnosa. Znam da su se često svađali. Mislim da mama nije bila sretna, ali da je
zbog mene izigravala hrabrost.“ Ryder prođe rukom kroz kosu.
„Dovraga, možda ju jest tukao, ali je to izvrsno skrivala. Iskreno, ne znam. Te
su me noći probudili povici. Išuljao sam se iz svoje sobe te sam zavirio u
njihovu i primijetio kofer. Bio je napola pun pa pretpostavljam da ga je mama
planirala ostaviti. I da, valjda je izgubio živce. Kad sam došao do vrata, već je
držao pištolj usmjeren prema njoj. Govorio joj je da će joj prostrijeliti mozak
ako izađe.“
Srce mi počne snažno udarati. Pokušavam zamisliti šestogodišnjeg
dječaka koji stoji i gleda kako njegov otac prijeti njegovoj majci da će je
ustrijeliti, ali nezamislivo mi je.
„U početku me nijedno od njih nije vidjelo. Ali onda me tata primijetio i
izderao se da se vratim u sobu. No sledio sam se i bojao sam se
pomaknuti. Mama mi je pokušala prići, ali naredio joj je da se ne mrda. I zatim
su se opet počeli svađati. Rekla mu je da je njegova prijetnja pištoljem samo
dokaz da ga mora napustiti. Da je pretjerano ljubomoran, posesivan i
nestabilan. I da ne može više tako živjeti. Tata ju je pitao voli li ga i dalje, a
mama je rekla da ne voli. To mi se urezalo u pamćenje. Zašto je rekla da ga ne
voli?“
Ryder odmahuje glavom u nevjerici, a zatim izusti oštar smijeh.
„Zašto nije slagala? Lik je uperio pištolj u nju, jebote. Jasno mi je da je
teško ostati razuman u takvoj situaciji, ali... Isuse. Reci čovjeku s pištoljem da
ga voliš. Ali nije to rekla i zbog toga je ubijena. Čim je priznala da ga ne voli,
povukao je okidač. Samo tako.“ Ryder pucne prstima, sav u čudu. „Bilo je
vrlo glasno. Nešto najglasnije što sam čuo u životu. Zvonilo mi je u ušima.
Mamino tijelo srušilo se na pod.“

282
 Knjige.Club Books

Puls mi je opasno ubrzan. Nisam ni bila ondje, a strah mi svejedno

prožima kosti. „Je li i tebi pokušao nauditi?“
„Ne. Samo je izašao iz spavaće sobe i rekao mi da ga slijedim. Otišli smo u
dnevnu sobu, a tata je sjeo na kauč i stavio pištolj na koljeno. Rekao mi je
da sjednem pokraj njega.“
„O, moj Bože.“
„To sam i učinio. Tata je podigao čašu viskija sa stolića i počeo ga ispijati.
Netko je valjda čuo pucanj i nazvao policiju jer smo uskoro čuli sirene.
Samo pet minuta poslije toga odveli su ga.“ Ryder ponovi što je rekao, ali
pokazavši znak navodnika. „‘Samo’ pet minuta. Najdužih pet minuta u mojem
životu. Pet minuta sjedenja pokraj njega na kauču dok je mamino tijelo ležalo
u drugoj sobi i krvarilo po podu.“
Osjećam se kao da ću povratiti. Gutam slinu da ublažim mučninu te
svojim dlanovima obujmim njegov. „Što se zatim dogodilo?“
„Uhićen je. Uključila se socijalna služba.“ Ryder slegne ramenima. „Tata
nema druge članove obitelji, a maminu rodbinu nisam zanimao. Pa sam
završio u sustavu.“
„Je li išao na suđenje?“
„Ne, nagodio se i dobio doživotni zatvor s mogućnošću uvjetnog otpusta.
No morao sam policiji dati izjavu. Postavili su mi milijun pitanja, a većinu
nisam razumio jer sam imao samo šest godina. Znao sam samo da mame
više nema.“
Oči mu postanu zamućene. Ne uspijem se zaustaviti te mu donjom
stranom palca pomilujem vlažno područje. Ryder se blago trzne, ali ne
odgurne me. Nagne se naprijed, naslonivši svoje čelo uz moje dok mu brišem
suze.
„Uglavnom, to je to. Cijela priča. Imam isto ime kao čovjek koji mi je
oduzeo majku. I svaki put kad me netko nazove tim prokletim imenom, sjetim
se kako ga je mama izvikivala te noći. Kad je tata odjednom primijetio da sam
pred vratima, okrenuo se i usmjerio pištolj prema meni. Mislim da mi nije
htio zaprijetiti, to je jednostavno bio instinkt. Ali mama je viknula:
Luke, nemoj. I Isuse, i dalje imam noćne more o tome. Čujem je kako izvikuje
moje ime. Njegovo ime.“
Sjednem mu u krilo i obujmim mu vrat rukama. Grlim ga. Ali ne znam
činim li to zbog sebe ili zbog njega. Potresao me ovaj jezivi uvid u
njegovo djetinjstvo.
„Zato mrzim svoje ime, dobro? Ne želim razmišljati o tati. Želim se
pretvarati da se to nije dogodilo.“
Povučem glavu prema unatrag i pogledam ga u krvave oči. „Ali ne možeš.
Jer se dogodilo“, kažem tiho. „Ne mogu ni zamisliti koliko je bilo bolno, koliko

283
 Knjige.Club Books

je i dalje bolno kad se toga sjetiš. Ali nećeš si pomoći ako se pretvaraš da se
nije dogodilo. Ne govoriš li mi to stalno? Da ne odbacujem svoje emocije, čak
i one neugodne?“
Ipak, sada razumijem. Jasno mi je zašto ne želi pokazivati emocije. Zbog
tog katastrofalnog događaja koji mu je oblikovao djetinjstvo razvio mu se
instinkt za samoodržanje. Da pod svaku cijenu zaštiti samog sebe. Nimalo
ga ne krivim.
„Vjeruj mi, ništa ja nisam odbacivao“, kaže Ryder promuklim glasom,
„Emocije su bile stalno prisutne. A onda mi je postalo dosta. Došlo je
vrijeme da nastavim sa životom. Odlučio sam se školovati na istočnoj obali i
odjebat i iz Arizone. Ostaviti sve iza sebe - tatu u zatvoru, mamu u grobu, one
užasne udomiteljske obitelji. Sve, dovraga.“ Turobno se nasmije. „Jedino se
ne mogu otarasiti svoga imena.“
„Da. Tvog imena“, ponovim i obujmim njegovo lice rukama, potaknuvši
ga da me pogleda. „Tvoje te ime ne definira. Vjerujem da postoji puno,
puno ljudi nazvanih po roditelju koji je bio čudovište. Jednostavno moraš
bolje iskoristiti to ime. I biti bolji od tog čudovišta.“
Ryder me pogleda u oči. „Nisam kao on.“
„Nisam ni mislila da jesi.“
„Ne, želim reći da to nije razlog zašto izbjegavam njegovo ime. Nisam
zabrinut da ću postati poput njega. Znam da neću.“ U glasu mu se čuje
odlučnost. „Neću izgubiti živce i ubiti nekoga. Poznajem se i znam za što
sam sposoban. Samo mi smeta podsjetnik. Podsjetnik na usrano mjesto iz
kojeg dolazim. Na usranu osobu s kojom ću zauvijek biti povezan, barem u
biološkom smislu. Kad začujem svoje ime, prošlost se naglo vrati, a ja je
želim ostaviti iza sebe.“
„Od prošlosti je nemoguće pobjeći. Ona neće nestati samo zato što si
napustio Arizonu, preselio se istočno i predstavljaš se kao Ryder. Što god
ti učinio, ona je i dalje tu. Potječeš odakle potječeš.“
„Znam.“ Ryder zagrize usnicu.
„I kad god da je se sjetiš, umjesto da je ignoriraš i skrivaš duboko u sebi,
odbacujući sve oko sebe... samo moraš učiniti ovo.“ Palcima mu milujem
čeljust. „Samo budi iskren prema meni i dat ću sve od sebe da ti pomognem.“
„Pokušat ću“, kaže grubo.
„I, iskreno, ako toliko mrziš svoje ime, možeš ga promijeniti. Ali oboje
znamo da ne bježiš od imena, već od sramote.“
Oči su mu opet vlažne. Sagnem se i poljubim ga. Samo mu nježno
pomilujem usne svojima i osjetim da drhte.
„Nemaš se čega sramiti“, prošapćem.

284
 Knjige.Club Books

Ryder šuti nekoliko dugih trenutaka. „Tata ide na saslušanje za uvjetni

otpust.“
Trznem se od šoka. „Što?“
„Zato sam onaj dan bio loše raspoložen. Prije dolaska kod tebe
razgovarao sam s tužiteljem iz Phoenixa. Rekao sam ti da se tata nagodio, zar
ne? Bila je to itekako dobra nagodba. Mogućnost uvjetnog otpusta nakon
petnaest godina - smatrali su da nije opasan za društvo. Da je počinio zločin
iz strasti i da ga vjerojatno neće ponoviti.“ Ryder se ogorčeno nasmije. „Dok
ne nađe drugu ženu te odluči i njoj prostrijeliti mozak.“
Ustuknem. „Pa neće valjda biti pušten?“
„Tužitelj kaže da je šansa vrlo mala, ali da bi bila još manja kad bih
svjedočio.“
„Hoćeš li svjedočiti?“
„Ne. Ne želim ga više nikad vidjeti.“
Ne krivim ga.
„Uglavnom.“ Ovaj put on poljubi mene, lagano mi dotaknuvši usne.
„Oprosti što sam se iskalio na tebi i skrivao od tebe što mi je. Hvala ti što si me
poslušala.“
„Hvala tebi što si mi se povjerio.“
Opet nastupi duga tišina. A zatim me Ryder opet iznenadi.
„U potpunosti razumijem ako želiš, ne znam, biti s Caseom.“
Trepnem. „Odakle ti sad to, zaboga?“
„Razmišljao sam o tome. Colson je dobar dečko. I sigurno nema ovako
problematičnu prošlost.“
„Znaš, prije nekoliko mjeseci ti bi radije progutao staklo nego priznao da
je dobar.“
„Znam, ali... tako je. Dobar je.“ Ryder izdahne. „Želiš li i dalje biti s njim?“
Ne oklijevam. „Ne.“
„Jesi li ga voljela?“
„Jesam. Ali već neko vrijeme razmišljam o tome. I što više razmišljam, sve
mi je jasnije da nisam bila shrvana kad me prevario.“
„Zbilja? Ne bih rekao da si bila sretna kad je to učinio.“
„Pa, ne, nisam bila sretna. I da, bila sam uzrujana. Plakala sam. Puno. Alt
nije mi se srušio cijeli svijet, razumiješ? A imam osjećaj da je trebao. Da
sam ga zbilja voljela i htjela biti s njim, udati se za njega, imati djecu s njim,
živjeli s njim... onda bi me takva izdaja uništila. A nije, zbog čega mislim da ta
veza nije bila dobra koliko smo mislili.“ Zamišljeno naslonim bradu na
Ryderovo rame. „A i da me nije prevario, sad ne bih bila s tobom. Na neki me
način...“
285
 Knjige.Club Books

Doveo me k tebi.
Ne mogu se natjerati da to izgovorim jer sam prestravljena da ću onda
reći još štošta, a više nikome ne želim izjavljivati ljubav. Prošli put kad sam
to rekla dečku, izbezumio se i pobjegao.
„Zašto zapravo spominješ Casea?“ kažem, podignuvši glavu. „Osjećaš li se
nesigurno?“
„Ne. Ja... valjda samo imam potrebu znati da me želiš.“
„Želim te.“
Smješkajući se, povuče nas unatrag na bokove tako da ležimo na kauču
okrenuti jedno prema drugome. Prstima mi miluje obraz. Igra se
mojom kosom. Obožavam to što uvijek ima potrebu dirati me, iako se
pretvara da je hladnokrvan. Ravnodušan.
Milujem mu prsa i osjetim da drhti. Stavim mu dlan na lijevu stranu prsa,
pritišćući ga uz njegovo srce, i odmah počne kucati brže.
„I ti se ovako osjećaš, zar ne?“ Oči su mu uprte u moje. Tamnoplave i
beskrajne.
„Da. Osjećam.“

286
 Knjige.Club Books

40. POGLAVLJE
GIGI

Nekako si drukčija

Tjedan nakon našeg razgovora održava se dobrotvorni skup odjela za

hokej, u subotu navečer kad ni muška ni ženska momčad nemaju
utakmicu. Na skup dođem s Whitney i Camilom, u haljini koju sam ovaj tjedan
izabrala u kupovini s Dianom. Haljina je svijetlosrebrna i dužine do poda te
ima duboki V-izrez, zbog čega mi je pomalo nelagodno jer inače skrivam
dojke. Čini mi se da nisu dovoljno velike da zadive. Ali Diana mi je rekla da
moram biti malo smionija. Stoga sam to primijenila i na kosu, koja je
raspuštena i valovita, i na šminku, odlučivši se za tamno sjenilo.
Začujem tihi zvižduk kad priđemo nadsvođenim vratima svečane
dvorane. Događaj se održava u malom kongresnom centru u Bostonu.
Okrenem se, očekujući da ću vidjeti Rydera, ali to je Case. A onda se sjetim
da Ryder i ja i dalje skrivamo svoju vezu. Čak ni ovamo nismo mogli doći
zajedno.
„Isuse. Mala, predobro izgledaš.“
Rado bih mu rekla da mi ne govori mala. Ali Cami i Whitney su ovdje i ne
želim da nam svima postane nelagodno. Stoga prijeđem preko toga.
„Hvala. I ti izgledaš dobro.“ Zbilja izgleda. Odjeven je u crno odijelo
krojeno po mjeri, plava kosa savršeno mu je oblikovana, a svježe obrijano lice
naglašava njegovu ljepotu.
Uputi mi onaj poznati osmijeh, ali srce mi više ne treperi. Puls mi se nije
ubrzao. U romantičnom smislu ne osjećam više ništa prema njemu.
Zanima me samo Luke Ryder, baš on od svih ljudi.
Tko bi pomislio da će se to dogoditi?
„Mogu li vas otpratiti unutra, gospođice?“ Case ispruži ruku.
Prihvatim je i nadam se da neće osjetiti moju nevoljkost. Nadam se i da
Ryder nije još došao, a ako jest, da neće vidjeti kako ulazim pod ruku
s Caseom.
„Vidimo se unutra“, kažem svojim suigračicama.
Kad uđemo u krcatu svečanu dvoranu, ne čujemo jedno drugo od
osmeročlanog orkestra. Sviraju klasičnu verziju popularne pop pjesme.
287
 Knjige.Club Books

Case mi govori na uho kako bih ga mogla čuti. „Imam osjećaj da sto godina
nismo razgovarali.“
„Da. Zauzeta sam. Znaš kako je u prosincu. Ispiti, pripreme za blagdane.“
„A osim toga? Kako si?“
„Dobro.“
Proučava moje lice. „Dobro“, ponovi.
„Bi li radije da sam loše?“ nasmijem se.
„Recimo“, prizna Case. „Volio bih da si očajna koliko i ja.“ Zagrize usnicu,
očigledno nezadovoljan. „Ali čini mi se da si vrlo, vrlo dobro. Nekako si
mi drukčija.“
„Kako to misliš?“
„Ne znam. Nekako... blistaš. Jesi li trudna?“
Nasmijem se, frknuvši. A zatim kao dokaz toga da nisam trudna uzmem
čašu šampanjca s obližnjeg pladnja. „Nipošto“, kažem i ispijem gutljaj.
I on se nasmije, ali čini se da mu je laknulo. Kao da je zbilja povjerovao da
blistam jer me netko napumpao.
„Jednostavno sam sretna“, nadodam. „Izvrsne smo ove sezone. Na
dobrom smo putu da budemo prve u konferenciji.“
Case uzdahne. „Da barem i ja to mogu reći.“
Oni porazi na početku sezone zasigurno im nisu pomogli, a u protekla dva
tjedna igrali su protiv zahtjevnih protivnika. U konferenciji su trenutačno iza
UConna, koji igra nevjerojatno dobar hokej i ne kani nikome prepustiti to
vodstvo.
„Dobit ćete ponudu“, uvjeravam ga. Ekipe koje ne osvoje konferenciju
mogu dobiti ponudu povjerenstva za odabir koje izabire deset momčadi
za igranje u postsezoni. Uvjerena sam da će Briar biti jedna od njih.
Perifernim vidom spazim brzi pokret. Okrenem glavu baš kad Ryder,
Shane i Beckett prođu pokraj nas. Izgledaju predobro u odijelima.
Kimnu nam u znak pozdrava, a zatim otiđu po besplatnu cugu.
„Jesi li uokvirio fotografiju s Ryderom iz časopisa i stavio je u sobu?“
zafrkavam ga.
Ta čuvena fotografija Rydera s rukama u zraku i Casea koji mu se,
začuđujuće, baca u zagrljaj, dospjela je u izdanje Sports lllustrateda, a
sveučilišnom hokeju posvetili su tri stranice teksta.
„Ja ne, ali moj tata da.“ Case frkne. „Kupio je gomilu primjeraka i podijelio
ih svima u gradu.“
„Ako ti je lakše, i moj je tata kupio jedan primjerak.“
Caseovo se lice ozari. „Da, lakše mi je. Nedostaje mi.“

288
 Knjige.Club Books

„Da. Znam.“
Prekidi su bolni. Krivo mi je što Case više nije dio moje obitelji. Dobro se
uklopio. Svidio se mojim roditeljima. Wyattu je bio super. Ali više
nismo zajedno i jednog će dana Ryder dolaziti sa mnom na obiteljska
okupljanja. Barem se nadam.
No to znači da moramo reći Caseu za našu vezu, a ja i dalje odugovlačim.
Ne dajem mu lažnu nadu. Jasno sam mu dala do znanja da je naša veza gotova.
Ne šaljem mu poruke. Ne očijukam s njim. Točnije bi bilo reći da si Case daje
lažnu nadu jer odbija priznati da je među nama gotovo.
Znam da bih mogla ovo olakšati i reći mu da sam s nekim drugim kako bi
se lakše pomirio s prekidom, ali uzrujam se kad ga zamislim povrijeđenog.
Mobitel mi zazuji u šljokastoj srebrnoj torbici. Izvučem ga, ispijajući
gutljaj šampanjca dok čitam poruku.
RYDER: Umirem od želje da te poševim. Predobra haljina.
Glasno se nakašljem.
Case izgleda zabrinuto. „Jesi li dobro?“
„Da. Oprosti.“ Opet se nakašljem. „Samo sam se zagrcnula.“
Znam da me Ryder gleda, stoga pretjerano naglašeno gurnem mobitel u
torbicu. Večeras ne dopuštam nikakve ekshibicionističke smicalice, bez
obzira na to koliko uživam u njima. Ne bismo to trebali raditi ovdje.
Pogotovo ovako pred Caseom.
„Gigi“, kaže tiho i znam da će spomenuti naš prekid.
Srećom, prekinu nas ljudi koji, za razliku od onih prvih, ne prođu pokraj
nas. Pridruže nam se Trager, Will i još nekoliko dečki. Cami me zatim
odvuče da pregledavamo stvari koje je naš odbor prikupio za tihu dražbu.
Tata je ove godine nadmašio samog sebe, doniravši privatni ručak s njim,
sretnim ponuditeljem i... Stanleyjevim kupom. Kad Garrett Graham
zatraži uslugu, ljudi iz hokejaškog svijeta utrkuju se da mu udovolje.
Kad popijem tri čaše šampanjca, moj mjehur kaže da je dosta. Ali nisam
pijana. Pomalo zujim i uživam u ovoj zabavi više nego što sam očekivala.
Vjerojatno zato što je Ryder u odijelu i što ga cijelu noć potajno odmjeravam.
Izađem iz ženskog toaleta u isto vrijeme kad Jordan Trager istetura iz
muškog. Za razliku od mene, on jest pijan. I to vidljivo.
Očito je dobro iskoristio priliku za besplatnu cugu. Ne znam čija je ideja
bila ponuditi je hrpi studenata. Idući bi put trebali naplaćivati kako bi
držali tipove poput Tragera pod kontrolom.
Jordan se nasmiješi i prebaci mi ruku preko ramena. „Dovraga, G, izgledaš
predobro večeras. Jebena haljina.“
„Hvala.“
289
 Knjige.Club Books

Zajedno krenemo niz hodnik prema vratima svečane dvorane.

„Kad ćeš skratiti muke mojem prijatelju Caseu?“
Potisnem uzdah. „Daj. Na zabavi smo, Jordane. Nećemo o ozbiljnim
temama.“
„Samo kažem da ste savršeni jedno za drugo.“
„Dobro, ali stvari se mijenjaju. Ljudi prekidaju veze.“
„I dalje te voli.“
Srce mi se stegne te naposljetku ipak uzdahnem. „Možemo li prestali
razgovarati o ovome?“
Ali Trager me ne sluša. „Nije li platio za svoje grijehe? Dobro, čovječe,
ženska mu je popušila na tulumu. Pa nije je jebao.“
Kao da me netko polio hladnom vodom.
Popušila mu je?
Ovaj...
Prvi put čujem za to.
Želim još detalja, ali ne želim da Trager pomisli da je zeznuo i da onda
zašuti. Iako mi se svi mišiću u tijelu pokušavaju ukočiti, prisilno ih opustim
i odglumim da mi nije ništa.
„Ne znam, možda se ipak seksao s njom“, kažem, podrugljivo nagnuvši
glavu. „Dečki uvijek pokušavaju prikriti takve stvari.“
Kao recimo kad mi je Case rekao da su se samo poljubili, a sad saznajem
da mu je neka cura pružila oralni seks.
Lagao mi je.
Bijes koji se razbuktava u meni nema nikakve veze s egom, s činjenicom
da se Case spetljao s drugom curom. Prije bi možda imao veze s time, ali
sada je laž jedini razlog zašto se osjećam izdano. Lagao mi je. Kad smo
razgovarali o tome, izigravao je iskrenost, gledao me s tugom u očima i
priznao da je poljubio drugu.
A navaljivala sam, dovraga. Ispitivala sam ga jesu li radili još nešto.
Pogledao me u oči i rekao da nisu.
A ja se brinem za njegove osjećaje? Tajim svoju vezu da se jadni Case ne
bi osjećao loše?
„Case i ja smo završili“, kažem Trageru, a glas mi je hladnokrvniji nego
što sam htjela da bude. „Jednostavno se pomirite s tim.“
Gurnem vrata da se otvore. Već sam na pola svečane dvorane kad
začujem poznatu pjesmu. Toliko je neočekivano da na trenutak zastanem,
okrenuvši pogled prema sastavu. Orkestar svira rock pjesmu iz mojeg
djetinjstva, od čega me prožme toplina.

290
 Knjige.Club Books

No istovremeno sam i živčana jer bih voljela plesati na ovu pjesmu, a ne

mogu, barem ne s muškarcem s kojim želim.
A sada sam i ljuta. Na sebe. Ljuta jer si nisam dopustila da živim svoj život.
Cijelo sam vrijeme htjela poštedjeti Casea boli, a sada shvaćam da je to gomila
sranja.
Nisam sitničava osoba - ne promišljam previše o tome što ću učiniti. Samo
sam umorna. Umorna od gledanja Rydera s druge strane prostorije i
od nemogućnosti da razgovaram s njim.
Umorna od slanja tajnih poruka u kojima si pišemo koliko želimo poševiti
jedno drugo.
Umorna od nemogućnosti da ga držim za ruku.
Umorna od nemogućnosti da ga zagrlim, kao one noći kad me zaštitio od
ljigavca u liftu. Trebala sam ga zagrliti, a nisam. Samo zato što sam uzimala u
obzir osjećaje mojeg bivšeg.
Pogled mi odleti prema Ryderu i njegovim prijateljima. Urlaju od smijeha
zbog nečeg što je Shane rekao. Dobro, Beckett, Case i David urlaju. Ryder se
tiho smije jer nije sklon urlanju. Ne, on je previše kul za to.
Stoga, ne, zbilja ne želim biti sitničava, ali ova pjesma je predivna, a od
Rydera mi zastaje dah. Uskoro me noge, vlastitom voljom, odvedu do dečki.
„Hej“, prekinem ih, dotaknuvši Ryderovu ruku. „Dođi plesati sa mnom.“

291
 Knjige.Club Books

41. POGLAVLJE
RYDER

Sto posto

Pa. To bome nisam očekivao.

Gigi me mjesecima taji od svih, a sad me zove na ples pred mojim
suigračima?
Na trenutak ne mogu progovoriti od zapanjenosti.
Zatim slegnem ramenima i kažem: „Može?“
Izraz mojeg lica suzdržan je, a odgovor nejasan jer ne znam kako bih
trebao reagirati. I trebam li se ponašati kao da je ovo ples između dvoje
prijatelja ili dvoje vršnjaka.
Ili između cure i dečka.
Case nas pogleda ispod oka kad me Gigi uzme za ruku.
Povuče je, a ja je instinktivno slijedim. Toliko sam lud za ovom ženom da
je to jedina opcija.
Kad dođemo na plesni podij, spustim glavu do njezina uha. „Ne znam
plesati, mala.“
„Snaći ćeš se.“ Stavi jedan dlan na moje rame, a drugim zahvati moj.
Podigne pogled prema meni i uputi mi onaj divni osmijeh. Opet sam
zatečen jer je toliko predivna da uopće ne znam kako se ponašati pred
tim osmijehom.
„Stavi mi ruku na struk“, kaže Gigi pa to i učinim.
Približi mi se, a čelo joj je smješteno ispod moje brade. Osjetim miris
njezina cvjetnog šampona. Udišem ga i opijen sam.
„Zašto ovo radimo?“ pitam, pokušavajući se usredotočiti na važnije teme
od njezina ugodnog mirisa i dodira.
„Samo plešem sa svojim dečkom“, odgovori mi.
Ni ne želim pogledati prema našim prijateljima. Osjećam da zure u nas. A
ovo probadanje od kojeg mi se zateže koža vjerojatno dolazi od Colsona.
„Ovo je nekakva bitka za nadmoć?“
„Ne.“
Dok orkestar svira klasičnu rock baladu, polako se krećemo na podiju.
292
 Knjige.Club Books

Gigi zabaci glavu da me pogleda. „Ovo je mojim roditeljima sviralo za prvi

ples.“
To me iznenadi. „Zbilja?“
„Da. Ovo je prva pjesma na koju su plesali.“ Gigi obliže usnice,
zarumenivši se prije nego što skrene pogled. „Čula sam je i... ne znam. Odmah
sam znala da uz nju želim plesati s tobom.“
Nešto se dogodi u mojem srcu. Ne znam što. Ne razumijem polovicu
emocija koje Gigi izaziva u meni. Što god da je ovo, jednostavno se čini
ispravnim.
I dalje se njišemo, a zatim izvedemo mali okret, tijekom kojeg spazim
Colsonovu plavu kosu i sumnjičavi pogled.
„Case će imati puno pitanja“, upozorim.
„Boli me briga. Večeras sam shvatila da ne mogu živjeti brinući se za
njegove osjećaje.“
Ima pravo.
Ali je i vrlo u krivu jer je on moj sukapetan i ja se brinem za njegove
osjećaje. Tek smo postali prijatelji. I već oplakujem kraj tog prijateljstva kad
se Gigi i ja opet okrenemo i kad mi se pogled susretne s njegovim. Osjećam
da mi lice prožima predaja. Poraz. Jer više ne mogu skrivati svoje osjećaje
prema ovoj ženi. A on to zna.
Zamrače mu se plave oči. Odjednom se odvoji od drugih dečki. Prikrada
se plesnom podiju. Očekujem da će nas napasti, ali kad dođe dovoljno blizu da
ga čujemo, samo kaže: „Jebeš ovo.“ Zatim ljutito prođe pokraj nas i izjuri iz
svečane dvorane.
Počne pjesma nešto življeg ritma, kao da violine i violončela također
osjećaju koliko je situacija napeta.
„Sranje. Moram razgovarati s njim“, kažem Gigi.
Zagrize usnicu. „Znam.“
„Igramo zajedno.“
„Rekla sam da znam.“ Spusti ruku s mojeg ramena i odvuče me s podija.
„Idemo.“
Sustignemo ga na parkingu, gdje se Case okrene kad mu priđemo i zuri u
nas.
„Case...“ započne Gigi.
„Jebite se“, prekine je. Lice mu je crveno od bijesa.
„Hej“, kaže Gigi oštro. „Daj.“
„Koliko ovo već traje?“ Ljutito pokaže rukom na nas, a onda mu pogled
zastane na meni. Optužba plamti u njegovim očima. „Koliko se dugo pretvaraš
da si mi prijatelj dok se upucavaš mojoj bivšoj?“
293
 Knjige.Club Books

„Nije bilo tako“, kažem tiho.

„Kad je počelo?“ pita Case.
Pogledam Gigi. Ne znam kako ovo planira odigrati. Hoće li lagati ili ne. U
svakom ću je slučaju podržati.
Ali iskrena je. „U rujnu“, kaže mu. „Nakon moje prijateljske utakmice.“
Case ustukne. „Tako davno?“
Gigi kimne.
Odjednom sam i ja šokiran jer ne mogu vjerovati da su prošla tri mjeseca.
Istovremeno se osjećam kao da sam je upoznao jučer i kao da je
poznajem oduvijek.
Case izgleda kao da me želi udariti. Znam to zato što su mu ruke
priljubljene uz tijelo, a šake stisnute uz bokove. Daje sve od sebe da suzbije
nasilje koje kipi ispod površine.
„Prokleti gade“, izusti srdito. „Upozorio si me da si kreten. Trebao sam ti
vjerovati.“
Potisnem uzdah. „Prije tri mjeseca te skoro nisam ni poznavao. Nismo bili
prijatelji.“
„Aha, a onda smo postali.“
„Ja sam kriva“, ubaci se Gigi. „Rekla sam Ryderu da nikome ništa ne
govori, dobro?“
Case je pogleda u nevjerici. „Ne mogu vjerovati. On mi je suigrač, Gigi.“
Sive joj oči preplavi kajanje. „Nisam ovo planirala. Jednostavno se
dogodilo.“
„Mogla si to prekinuti. Povući se.“
„Zašto bih se povukla? Ti i ja više nismo zajedno.“ Gigi zvuči uzrujano.
„Jasno sam ti to dala do znanja. Nisam te navlačila.“
„Znam, ali nisi li mogla pokazati trunku poštovanja i ne ševiti mojeg
suigrača?“
„Poštovanja? Šališ li se?“
Gigi nasrne naprijed, a budući da znam koliko je snažna, brzo stavim dlan
na njezino rame. Smiri se, partnerice.
„Prevario si me i lagao si mi!“
Radnik na parkingu baš u tom trenutku priđe s Caseovim ključevima. Čim
primijeti da se svađamo, mudro se povuče i stopi se s pozadinom.
„Nisam lagao. Priznao sam ti odmah idući dan.“
„Rekao si da si se samo ljubio s njom, a popušila ti ga je, jebote.“
Joj, Colsone. Budalo glupa.
Case se sledi. „Nije...“
294
 Knjige.Club Books

„Što nije? Nije istina?“ plane Gigi. „Pogledaj me u oči i reci da nije istina.“
Vidim da se Caseu okreću vijuge u glavi dok smišlja svoj potez. Razmišlja bi li
trebao priznati da je lagao (jer naravno da je lagao) ili pokušati očuvati svoj
mentalni integritet. Ako se odluči za ovo prvo, onda nije nimalo bolji od nas i
dobro to zna.
Naposljetku postupi pametno.
„Znao sam da mi ne bi oprostila nešto više od poljupca“, kaže skrušeno.
„Da si bio u potpunosti iskren, imao bi veće šanse za oprost.“
„Glupost. Za tebe je i ljubljenje varanje.“
„Ljubljene jest varanje“, raspravlja se Gigi. „Nemoj spominjati poštovanje
jer ga nisi pokazao nimalo prema meni. A ja sam te samo htjela poštedjeti
boli i ne razmetati se vezom s tvojim suigračem. Možda to nije bio
najpametniji potez, ali nisam savršena, jebote. Nitko nije. A ponajmanje ti sa
svojim tajnim pušenjem.“
„Tko ti je uopće rekao?“ promrmlja Case.
„Zašto? Da se možeš ići derati na tu osobu? Glupost. Preuzmi
odgovornost. Ti si pogriješio. Ti si mi lagao u lice.“
„A ti si rekla da ti je i dalje stalo do mene i da želiš da ostanemo prijatelji“,
dobaci Case.
„Jesam.“
„Zar se ovako ponašaju prijatelji?“ Glas mu je prožet sarkazmom. Zatim
opet zuri u mene. „Ha, Ryderu? Htio si mi biti prijatelj?“
Ne odgovorim. Ali da, htio sam mu biti prijatelj. Drag mi je i osjećam se
loše. Ovo je vrlo usrana situacija.
„Oprostite ako ne uživam u sjaju vašeg prijateljstva.“ Primijetivši
skrivenog radnika parkinga, Case otiđe do njega i uzme svoje ključeve.
Ne rekavši ni riječi više, Case uđe u auto i odjuri.
Zurim u njegov branik koji nestaje u daljini, a zatim bezizražajno
pogledam Gigi. „Dakle, ovo jest bitka za nadmoć.“
„Nije. Mislim, da, upravo sam saznala da mi je lagao. Ali časna riječ,
pozvala sam te na ples zbog pjesme.“
„Zar si sada lažemo, Gisele? Jer u našoj mi se vezi najviše sviđa iskrenost.“
Podignem obrvu. „Je li pjesma jedini razlog?“
Gigi uzdahne. „Devedeset posto pjesma, deset posto prezrena žena.“
Nasmijem se i uhvatim je za dlan. „Jebote. Bilo je baš gadno.“
„Znam.“ Pogleda me smrknuto. „Idemo li odavde?“
Kad kimnem, Gigi da znak radniku.
„Idem samo do garderobe. I da, moram provjeriti mogu li se Whitney i
Cami povesti s nekim drugim. Imaš li ovdje papir s brojem svog kaputa?“
295
 Knjige.Club Books

Predam joj ga.

Gigi me ostavi u svježoj prosinačkoj noći te udahnem hladni zrak i pitam
se kako će izgledati trening u ponedjeljak. Vjerojatno ne dobro.
No kada se vrati, više nisam toliko zabrinut mrzi li me Colson ili ne. U tim
visokim štiklama i s dubokim dekolteom izgleda kao djevojka iz
mokrili snova. Silno joj želim skinuti tu haljinu.
„Kod tebe ili kod mene?“ razvučem.
Namigne mi kad primijeti pogled u mojim očima. „Kod tebe, bliže je.“
„Dobra odluka.“

Iduće se jutro okrenem i ugledam golu Gigi u mojem krevetu. Njezini

snažni udovi prostiru se po mojoj plahti. Dugačka tamna kosa rasprostrta joj
je na jastuku. Dlan i podlaktica smješteni su joj ispod mekanog obraza
dok tiho diše u snu.
Ne želim je probuditi pa na prstima izađem iz sobe da se pomokrim i
operem zube. Kad izađem iz kupaonice, otvore se vrata Beckettove sobe.
Zapanjim se sam kad vidim da Will Larsen izlazi samo u boksericama.
Podignuvši visoko obrve, pogledam preko njegova ramena i spazim golog
Becketta i jednako golu plavušu ispruženu na Beckovom krevetu.
Will prati moj pogled te kaže tiho i sramežljivo: „Bila je to... luda noć.“
„Da, vidim“, kažem ravnodušnim glasom.
Ne tiče me se što rade pa se vratim u svoju sobu, gdje se Gigi meškolji.
Popnem se na krevet i poljubim joj nos. Pospano se nasmije kad joj
pokušam poljubiti usne i izmakne mi se.
„Nema ljubljenja“, usprotivi se. „Oprao si zube, a ja još imam zadah.“
„Dobro. Ljubit ću te po drugim mjestima.“ Zarijem joj lice u vrat i udišem
njezin slatki, ženstveni miris. Proključa mi krv. Svaki dio nje nevjerojatno je
seksi. Želim je cijelo vrijeme.
„Kakve planove imaš za danas?“ pita me, odgurnuvši me na leđa kako bi
se mogla priviti uz mene.
„Planiram cijeli dan provesti s tobom u krevetu.“
„Zvuči izvrsno, ali danas moram ići do grada. Kupujem božićne darove u
posljednjem trenutku. Želiš li ići sa mnom?“
„Joj. Želiš da idem u kupovinu s tobom? Hoćeš li me nogirati ako odbijem?
Gigi se nasmije. „Neću. Ali zar ne moraš kupovati božićne poklone?“
Promislim. „Ne.“

296
 Knjige.Club Books

„Čekaj, slaviš li Božić?“

„Kao dijete sam ga slavio jer ga je većina mojih udomiteljskih obitelji
obilježavala. Ali svake je godine drukčije i ovisi o tome imam li kamo ići.
Lani sam bio s Owenom i njegovom obitelji u Phoenixu.“
„A kamo ideš ove godine?“
„Ostat ću ovdje.“
„Sam?“ Zgrožena je.
„Da. Shane me pozvao da dođem kod njega, a Beckett će odjebati u
Australiju na dva tjedna. I on me nagovarao da idem s njim. Ali odbio sam oba
poziva.“
Na trenutak oklijeva. „A ovaj poziv - želiš li ići doma sa mnom?“
„Doma“, ponovim.
„Da.“
„Kod tvojih roditelja.“
„Da, to znači doma.“
„I tvoj će tata biti prisutan?“
„Pa da, živi ondje.“
„Tvoj tata, Garrett Graham.“
„Dobro, znaš što? Povlačim poziv.“
Pridignem se u sjedeći položaj, promišljajući o tome. „Znaju li uopće da
smo zajedno?“
„Ne, ali reći ću im prije nego što te dovedem doma. Naravno, ako želiš
doći.“ I Gigi sjedne, provukavši dlan kroz kosu koja joj se raščupala u
snu. „Ako ti išta znači, mislim da bi trebao. Imat ćeš tjedan dana da se svidiš
tati...“ Zavodljivo utihne. „Mama izvrsno kuha, a ona i moj brat znaju otpjevati
svaku božićnu pjesmu pa bude puno pjevušenja. I da, zaboravila sam
najbolji dio: obračun dan nakon Božića.“
„Što je to?“ pitam sa smiješkom na licu.
Umjesto da mi odgovori, Gigi zahvati rub svoje majice i skine je.
Sline mi počnu curiti čim joj ugledam dojke.
„Što se događa?“ zakriještim.
„Jesi li spreman? Pokušat ću nešto.“
„Već mi se sviđa.“ Ne skidam pogled s njezinih okruglastih bradavica.
„Sviđa ti se, ha?“ pita me, obujmivši te savršene dojke.
Kurac mi se trzne. „Da.“
„Koliko si napaljen, ako govorimo u postotcima?“

297
 Knjige.Club Books

„Trenutačno?“ Zahvatim svoj napola ukrućeni kurac. „Četrdeset posto?“

procijenim.
„Dobro, jesi li spreman? Obračun dan nakon Božića. TD Garden. Privatno
druženje na ledu.“ Zastane radi dramatičnog učinka. „Garrett Graham.“ Opet
zastane. „John Logan.“
Progutam knedl.
Ne promakne joj moja reakcija te mi se blago osmjehne.
„Hunter Davenport.“
Kurac mi se opet trzne.
„Jake Connelly.“
„O, moj Bože, prestani“, zastenjem. „Želiš mi reći da dan nakon Božića
provodiš s njima na klizalištu?“
„Da, to je tradicija. Igraju i njihova djeca. Odabiremo kapetane. Postane
žestoko.“ Pogleda prema dolje. „Koliki je sad postotak?“
Stisnem svoj kurac. Procjenjujem ga. „Osamdeset posto.“
Gigi prasne u smijeh. Zatim odbaci svoje kratke hlače i svijetlocrvene
gaćice te se popne na mene, a dojke joj se njišu.
„Čekaj. Izostavila sam najbolji dio.“ Ozareno me gleda. „Gigi Graham.“
„Sto posto“, zarežim te joj podignem guzicu i namjestim je na svoj
ukrućeni kurac.
GRAHAMOVI
TATA: Tvoja mama mi je rekla što si učinila.
GIGI: O, moj Bože. Daj ne drami.
TATA: Ne možeš biti u vezi s Lukeom Ryderom. Ne sviđa mi se to, Stan.
GIGI: Super! Onda ćeš se oduševiti kad ga dovedem doma za Božić.
GIGI: Jedva čekam da se vidimo! 😊

298
 Knjige.Club Books

42. POGLAVLJE
RYDER

Mene možeš zvati g. Graham

Kuća Grahamovih nalik je onima iz Hallmarkovih filmova. Impozantna

građevina od opeke u dobrostojećoj četvrti, smještena daleko od ceste s
drvoredom, s garažom za četiri auta i stupovima na prilazu. Hodnik je iznutra
zastrašujući, ali kada kročim dublje u kuću, shvatim da je zapravo vrlo
ugodna. Namještaj nije moderan i bezličan, već odiše toplinom i životom, a
kuću krase većinom obiteljske fotografije i uokvirena postignuća.
„Oduvijek živiš ovdje?“ pitam Gigi nakon obilaska kuće.
Badnjak je i stigli smo prije otprilike sat vremena. Trenutačno smo sami
u kući; roditelji su joj otišli po nešto u trgovinu, a Wyatt još nije došao
doma. Gigi kaže da slijeće iz Nashvillea tek poslijepodne.
„Ne, kad smo se Wyatt i ja rodili, dvije smo godine živjeli u stambenoj
zgradi u centru. Roditelji su htjeli više prostora.“ Zakoluta očima. „Kuća
koju su odabrali vjerojatno je prevelika za četiri osobe. Petsto pedeset
metara kvadratnih, osam spavaćih soba, četiri kupaonice. Pomalo su
pretjerali.“
Odvede me u golemu dnevnu sobu, koju zove velikom sobom. Zastanem
ispred zida prepunog prozora kroz koje se vidi dvorište, diveći se bijelom
pokrivaču i slojevima mraza koji se lijepe na gole grane drveća. Sinoć je
počelo sniježiti i Gigi je bila oduševljena, blebećući o svojoj ljubavi prema
bijelom Božiću.
Mokra njuška lagano mi gurne dlan. Pogledam dolje i nasmiješim se
Dumpyju, zlatnom labradoru. Psi nas slijede otkad smo došli.
„Sviđaš im se“, prokomentira Gigi.
„Zašto si tako iznenađena?“
„Jer imaš vrlo hladnokrvan pristup. Mislila sam da te se životinje boje i da
užasnuto bježe od tebe.“
Sagnem se da počešem Dumpyja iza ušiju. „Ma ne. Razumijemo se.“ Po
gledam Bergerona. „Zar ne?“
Haski nagne glavu, pažljivo slušajući.

299
 Knjige.Club Books

„Sigurno ti ne smeta što spavaš u gostinjskoj sobi?“ kaže Gigi. „Tata ti

drukčije ne bi dopustio da budeš ovdje.“
Želim je pitati je li i Case morao spavati u gostinjskoj sobi, ali ne želim
zvučati kao da se žalim zbog dodjele mjesta za spavanje. Zapravo ne bih
zakoračio u Giginu sobu čak ni kad bi mi njezini roditelji postavili crveni
tepih ispred nje. Nemam želju za smrću.
Kao da mi je pročitala misli, Gigi kaže: „Da, Case je isto spavao u
gostinjskoj sobi. Ali ako budeš dobar, možda ti dopustim da se ušuljaš u moju
sobu kad svi zaspu.“
„Nema šanse.“
„Ozbiljno?“
„Ozbiljno. Ne želim da me Garrett Graham ubije.“
No sudeći po njegovom namrštenom licu kad se sa ženom vrati doma,
ubojstvo je vrlo izgledna mogućnost, neovisno o sobi u kojoj spavam.
„G. Ryder“, kaže on hladno.
„Ne zovi ga gospodinom“, naredi mu Gigi, zakolutavši očima.
Gđa Graham puno je susretljivija. „Dobro došao, Luke. Drago mi je što ćeš
provesti Božić s nama.“
Uputi mi osmijeh koji zablista u njezinim tamnozelenim očima. A budući
da joj ne želim reći da me ne zove Luke, očito ću ovaj tjedan morati slušati to
ime, htio ja to ili ne. Jer ne želim učiniti ništa čime bih se mogao otuđiti
od Grahamovih.
„Hvala vam na pozivu, gđo Graham.“
„Molim te, zovi me Hannah i govori mi ti“, inzistira.
Njezin muž uputi mi lažno ljubazni osmijeh. „A mene možeš zvati g.
Graham.“
Dakle, tako ćemo.
„Trebate li pomoć u pripremanju večere?“ pitam jer je službeno vrijeme
za početak neugodnog dijela dana.
Uvijek je tako kad prvi put provodim praznike s novim ljudima. Isto mi je
bilo kod Owenove obitelji, Lindleyjeve, Beckove. Samo stojim, kao da nisam
dio toga, ali pretvaram se da jesam. Prokleto je okrutno.
Oduvijek se pitam kakav je osjećaj uklopiti se negdje.
No Hannah daje sve od sebe da me uključi. Kad se ponudim pomoći, kaže
mi da nasjeckam povrće i ogulim krumpire za večeru, a Gigi i njezin
otac gledaju nogomet u velikoj sobi.
„Znaš da možeš otići gledati s njima, zar ne?“
Problijedim. „O, Bože, nemoj me slati onamo.“ Samo se djelomično šalim.

300
 Knjige.Club Books

Hannah se nasmije. „Ma hajde, nije toliko strašan.“

„Strašniji je pet milijuna puta nego što se vama čini.“ Uzmem novi
krumpir i počnem ga guliti. „Je li tako zaštitnički nastrojen i prema Giginom
bratu ili samo prema njoj?“
„Vjeruj mi, Wyatt nije iznimka. S razlogom ne dovodi cure doma. Doveo
je jednu kad je imao devetnaest godina. Moj muž je cijeli vikend rešetao
jadnu curu pitanjima, koja je zatim odletjela za Nashville i Wyatt je više nije
vidio. Toga jutra kad je otišla Wyatt je ušao u Garrettov ured, rekao mu: Nikad
više i izašao. Sigurno nas više neće upoznati s nijednom curom, jedino s onom
s kojom se bude oženio.“
Nasmijem se. „Dobro, onda nisam jedini koji je u smrtnom strahu.“
„S vremenom ćeš mu se svidjeti, bez brige.“
Dopustim si da se nadam, ali zatim dođe Gigin brat i odjednom dvojica
tipova zure u mene.
Wyatt i Gigi su blizanci, a iako vidim određenu sličnost, ipak je više
razlika. Njegova je kosa valovitija i svjetlije je nijanse smeđe boje. Ima zelene
oči kao njegova mama, a Gigine su sive. Gigi je niska. Wyatt nije - ja sam
visok skoro dva metra, a on je tek nešto niži od mene. Točno se vidi da je
glazbenik; odjeven je u poderane traperice i crnu majicu, na jednoj ruci ima
kožnatu narukvicu, a na drugoj nekoliko različitih. Ne osuđujem ga zbog
narukvica jer i ja od šesnaeste godine nosim jednu. Iz nekog mi je razloga i
dalje na ruci. Owen i ja pretpostavili smo da će se narukvice pohabati i spasti
za nekoliko mjeseci, ali ovdje su i pet godina poslije. Valjda to govori nešto o
našoj povezanosti.
Večera je vrlo ukusna, baš kao što je Gigi obećala.
Ne govorim puno, iako me ona potiče pogledom. Uživim se jedino tijekom
razgovora o jučerašnjoj igri Austina Popea na svjetskom juniorskom
prvenstvu. Na jedan veličanstveni trenutak Garrett Graham uvaži moju
nazočnost.
„Igra li zbilja tako dobro ili je samo imao sreće?“ pita Garrett. „Pogledao
sam snimku jedne njegove utakmice i ne sjećam se da je bio tako brz.“
„Zbilja igra tako dobro“, potvrdim. „Njegova brzina je obmanjujuća.
Zavara te da pomisliš da je sporiji, opušteno se krećući, a zatim prebaci u
petu brzinu i pitaš se koji se vrag dogodio.“
Ispijem gutljaj vode i odložim čašu.
„Ako i brucoši dolaze u obzir za vaš kamp Kraljevi hokeja, Pope bi bio
izvrstan izbor“, kažem Garrettu oklijevajući, kako ne bi pomislio da to
spominjem iz sebičnih razloga. Iskreno, odustao sam od toga da me izabere
za trenera.

301
 Knjige.Club Books

„Da?“ Zvuči skeptično. Kao što sam i očekivao, gleda me kao da mu

pokušavam nešto podvaliti.
„Nema sumnje. Znam da je mlad, ali dobar je dečko. Vrlo je strpljiv. Cijelo
vrijeme ostaje duže na klizalištu i pomaže suigračima da napreduju. Bio bi
vrijedan dodatak svakom kampu.“
Garrett kimne, a lice mu više ne odaje sumnjičavost. „Oh. Ne zovemo često
brucoše jer nisu puno stariji od nekih dečki u kampu, ali imat ću ga na umu
kad dođe vrijeme za odluku. Hvala.“
Baš kad pomislim da smo malo napredovali, Gigi mi dotakne dlan te
instinktivno isprepletem prste s njezinima, a njezin otac to primijeti.
Zatim opet postane živčan, kao da se odjednom sjetio da sam dečko njegove
kćeri, a ne tamo neki tip s kojim je upravo razgovarao o svjetskom prvenstvu.
Vjerojatno je vrlo glupo od mene što sam isprepleo prste s njezinima, ali
ne mogu se pretvarati da mi nije cura, pa joj dopustim da mi stisne
dlan. Primijetim da nas Hannah gleda s nedokučivim izrazom lica.
„Dobro, znate postupak. Ja kuham, vi čistite“, kaže Hannah nakon što
smlatimo sve s tanjura. „Natočit ću si čašu vina i zapaliti vatru.“
Gigi mora na zahod pa s njezinim bratom i tatom odnesem suđe u
kuhinju. Obojica me gledaju kao da sam međunarodni terorist koji je nekako
završio u njihovoj kući.
Nakon duge šutnje Wyatt prekriži ruke i kaže: „Što želiš od moje sestre?“
„Wyatte“, kaže Garrett.
Gigin brat blizanac pogleda svog tatu. „Ne, ja ću ovo riješiti. Ako te budem
zatrebao, možeš se uključiti.“ Usmjeri zelene oči prema meni. „Dakle?“
Potisnem uzdah. „Zajedno smo. Ne znam što točno očekuješ da kažem.“
„Zajedno“, ponovi. „Što to znači?“
„Znači da smo zajedno.“
„Uključujem se“, kaže Garrett. I njegove su ruke prekrižene. „Što misliš,
čemu vaša veza vodi?“
Svemu.
Ali ne želim to reći. Ni inače ne razgovaram o svojim osjećajima, a kamoli
s dvojicom muškaraca koje ne poznajem.
„Nisam siguran kako odgovoriti. Zajedno smo već dosta dugo. Dobro nam
je.“ Prisilim se da pogledam jednog pa drugog u oči. „Shvaćam ovo ozbiljno.“
Wyatt me pogleda ispod oka. „Pretraživao sam o tebi. Prebio si nekog na
svjetskom juniorskom prvenstvu.“
Kimnem. „Da, jesam.“
„Imaš problema s bijesom? Je li o tome riječ?“

302
 Knjige.Club Books

„Wyatte“, prekori ga Garrett. Zatim podigne obrvu. „Ali moram reći da me

zanima taj incident.“
„Dečki, prestanite ga gnjaviti.“ Gigi uđe, vidno uznemirena. „Dosta. Ne
moraš im odgovarati na pitanja. Zapravo, Ryder je pomogao mami kuhati pa
ne mora prati suđe. Oslobođen je posla.“ Uperi prst u njih. „Vas dvojica
to obavite. Mi se idemo družiti s mamom, odnosno, s nekim normalnim.“
Zatim me odvuče iz kuhinje.
„Isuse Bože. Hvala ti“, promrmljam kad smo dovoljno daleko da nas ne
čuju.
„Oprosti. Katkad su malo pretjerano zaštitnički nastrojeni.“
„Malo?“
„Nije li ti sad drago što si išao u kupovinu sa mnom? Uvijek je dobro imati
mito pri ruci.“
Zapravo je Gigi izabrala sve poklone jer ne poznajem njezinu obitelj
dovoljno dobro i mogao bih im kupiti samo generičke darove. Ali moji se
darovi ispostave kao izvrstan pogodak, osobito notni zapisi koje sam kupio
Wyattu, koje sam mu dao u zanimljivoj metalnoj kutiji. Nevoljko mi zahvali,
ali izgleda zadovoljno.
„Ako na Badnjak pripremate večeru i otvarate darove, što onda radite
sutra?“ pitam Grahamove. Sjedimo u velikoj sobi, a treperave lampice na
jelci bacaju sjene na zidove. Naravno, imaju gomilu starih sentimentalnih
ukrasa, gipsani otisak Gigina i Wyattova stopala kad su bili dojenčad. Trebalo
bi mi se gaditi, ali ne smeta mi.
„Ljenčarimo.“ Na trenutak mi se učini kao da je Wyatt zaboravio da je
među njima uljez. Odgovara mi kao normalnoj osobi, a ne kao nekome tko mu
pokušava oskvrnuti sestru. „Jedemo ostatke večere. Razvaljujemo
kutije bakinih božićnih kolača.“
„Možda odemo klizati na jezero niz ulicu“, zapišti Gigi. „Želim gledali
nadmetanje između vas dvojice...“ Pokazuje prstom između Wyatta i
mene. Wyatt joj se namršti. „Molim te, ne prisiljavaj me da igram hokej.“
„Ali dobro ti ide.“ Gigi zvuči frustrirano.
„Da. Znaš li koliko je iscrpljujuće biti dobar u nečemu što te ne zanima i
Garrett se nasmije. „Nezahvalni seronja. Prenio sam ti sav svoj talent,
a što si ti učinio? Pjevaš.“
„Hej, to je moj talent“, kaže Hannah.
Odmah je posramljen. „Oprosti, Wellsy. Tvoj talent je puno bolji od mojeg.
Nesumnjivo.“

303
 Knjige.Club Books

Čini mi se da to zbilja misli. A zbog iskrene ljubavi u njegovom pogled u

osjećam se pomalo poput voajera. Moji se roditelji nisu tako gledali.
Nitko koga poznajem ne gleda se tako.
Pitam se što ljudi vide kad pogledam Gigi.
Naposljetku svi otiđemo na spavanje. Otpratim Gigi do njezine sobe, a ona
stane na prste i šapne mi: „Hoćeš li se ušuljati kad zaspu?“
„Nema šanse.“
„Daj.“
„Već sam ti rekao da te ne planiram dirati pod krovom tvojeg tate.
Situacija je već sama po sebi opasna.“
„A seks preko poruka?“
Tvrdoglavo odmahujem glavom. „Što ako tvoj tata i ja slučajno
zamijenimo mobitele?“
„Kako bi se to uopće moglo dogoditi? Hajde, samo jedna slika kurca.“
„Čemu ta opsjednutost mnome?“ razvučem. „Trebam li zamoliti
Jensena da ti pošalje prezentaciju o ovisnosti o seksu?“
Poljubim je za laku noć - u obraz - i otiđem u gostinjsku sobu. Krevet je
nevjerojatno udoban, ali iz nekog razloga ne mogu zaspati. Neko se
vrijeme okrećem u krevetu, a na kraju odlučim pretresti ormarić s alkoholom
i pokušati prisilno zaspati. Jedan pas tiho me slijedi do kuhinje, a drugi je već
dolje. Leži na podu pripojene dnevne sobe, gdje Hannah zamata darove.
Provirim ondje.
„Mislio sam da smo otvorili sve darove“, kažem suhoparno.
„Ovo je drugi dio tradicije. Pretvaramo se da su svi darovi nestali, a onda
se djeca probude ujutro i nađu za sebe nešto novo na kuhinjskom stolu.“
„Baš lijepa tradicija.“ Nespretno slegnem ramenima. „Je li u redu ako si
nešto natočim? Mislim, nešto snažnije od vode ili mlijeka.“
„Ne možeš zaspati?“
„Ne. Zato što sam u tuđoj kući.“
„Dođi. Znam jedan trik.“
Hannah me odvede niz hodnik do male sobe koja Garrettu vjerojatno
služi kao ured jer su unutra radni stol i police prepune nagrada i
uokvirenih fotografija. Na jednoj se Garrett rukuje s predsjednikom, no
politika me nimalo ne zanima, pa pogledam drugu fotografiju koja prikazuje
desetak ljudi na obali jezera.
Hannah prati moj pogled. „To je s putovanja na jezero Tahoe. Idemo
onamo svake godine, a Garrett uvijek želi skupnu fotografiju. Nikad
nismo pripremljeni, pa uglavnom netko padne u jezero.“ Slegne ramenima.
„Vidjet ćeš i sam iduće ljeto.“
304
 Knjige.Club Books

„Tko kaže da ću biti prisutan?“

„Hoćeš.“
Natoči nam dvije čaše viskija te sjednemo na suprotne strane smeđeg
kožnog kauča.
„Voliš moju kćer.“
U čudu naglo trznem glavom prema njoj.
Hannah ispija svoj viski, smješkajući se. „Jasno ti je to, zar ne?“
I ja popijem gutljaj. „Još je... rano.“
„Pa? Kad znaš, znaš.“ Usne joj se trznu dok proučava moje lice.
„Razumijem. I dalje se tome opireš. Bez brige, Luke - nastavit ćemo razgovor
drugi put.“ Tiho se nasmije. „Daj glavi vremena da se uskladi sa srcem.“

305
 Knjige.Club Books

43. POGLAVLJE
GIGI

Owen McKay

Lijepo je što je Ryder s nama za blagdane. Ne mogu reći da su ga tata i

Wyatt dobro prihvatili, ali mama jest i preslatko mi je vidjeti ih zajedno.
Odlaze u šetnju sa psima po snijegu. Ryder unosi mami namirnice kad se
vrati iz kupovine. Pažljivo je sluša kad govori o novom pjevaču s kojim radi.
Vrlo je slatko.
Pitam se žudi li za majčinskom figurom. Izgubio je mamu kad je imao šest
godina i sigurno mu nije bilo lako odrastati bez nje. A još je gore to što su mu
zamjene za mamu bile žene iz udomiteljskih obitelji s kojima nije
bio dovoljno dugo da im postane stalo do njega.
Posljednja je noć praznika te se družimo sami u mojoj sobi... s otvorenim
vratima jer je Ryder trenutačno djevac. Ovaj sam ga tjedan uspjela samo
dva put nagovoriti na seks i to nakon što se nekoliko puta uvjerio da moje
obitelji duže vrijeme neće biti doma. Zahtijevao je da ih nema dva sata prije i
dva sata nakon našeg bludnog čina. To su njegove riječi.
U vezi sam s luđakom. Sad je ispružen na mojem krevetu i čita knjigu koju
je uzeo iz tatina ureda. Znam da je tata nevoljko pohvalio njegov izbor, ali
tvrdoglav je i ne želi priznati da on i Ryder možda imaju nešto zajedničko, pa
nije ništa komentirao.
Noge su mi ispružene preko Ryderova krila dok na MacBooku dizajniram
majicu rađenu po mjeri. Sutra je tatin rođendan i već sam mu kupila dar, ali
nadodat ću još nešto zbog njegova ponašanja tijekom obračuna dan
nakon Božića. Beau Di Laurentis i AJ Connelly tog su jutra imenovani
kapetanima, ali tata je bio toliko bijesan što je odabran tek peti po redu da je
ljutito zurio u tinejdžere i zarežao: „Je li ovo šala? Zar ne znate da sam ja
Garrett Graham?“
„Misliš li da bi tatina izjava trebala biti napisana crnim ili srebrnim
slovima?“ pitam, okrenuvši laptop prema njemu.
Ryder ga pogleda. „Crnim.“ Zatim se nasmije jer se bavim time.
Mobitel mi opet zazuji, danas se neprestano oglašava. Prijateljice me
stalno ispituju kakve planove imam za večeras. Slavi se Nova godina, ali
odlučili smo ostati doma.
306
 Knjige.Club Books

Pogledam ekran. Poruku šalje Diana, koja će Novu godinu dočekati sa

svojim starijim ljubavnikom, gospodinom Percivalom.
DIANA: Sviđa mi se što je tako zreo. Nisam raspoložena za tulumarenje i
uopće mu nije problem da ostanemo doma. Doček Nove godine =
vino, film i vođenje ljubavi onako kako to odrasli rade. Mislim da me
zaveo stariji čovjek...
JA: Drago mi je! Ali nemoj izgubiti razum. Još je rano.
Obazriva sam koliko je to moguće. Iskreno, oduvijek sam muškarce koji
izlaze s tako mlađim curama smatrala pomalo čudnima. Jasno, šest
godina nije prevelika razlika. Ali Diana je spomenula da je Percival i prije nje
bio u vezi s mlađom ženom. Kad je imao dvadeset četiri godine, viđao se s
osamnaestogodišnjakinjom. Meni je to ljigavo. Ali i on i Diana odrasle su
osobe, a ako je ona sretna, ne planiram je osuđivati.
Stigne mi još jedna poruka, ovaj put je šalje moja sestrična.
ALEX TUCKER: Kako to misliš, ostaješ doma?? NE DOPUŠTAM TI TO.
Dolaziš na Manhattan.
U prošloj je poruci napisala da joj je večeras plaćen odlazak u jedan noćni
klub na Manhattanu.
JA: U posljednji tren? Nema šanse. Prekasno je da stignemo na vlak, a
ako ima dostupnih letova, koštat će pravo bogatstvo.
Neko mi se vrijeme ne javi te pretpostavim da je odustala. Ali onda mi
pošalje novu poruku.
ALEX: Jedan prijatelj će poslati svoj mlažnjak.
Nasmijem se kroz kašalj. Isuse. Mislila sam da ja imam bogate prijatelje,
a Alex se druži s ljudima koji posjeduju mlažnjake.
JA: Ne mogu.
ALEX: Da, možeš. Hajde, nedostaješ mi. I bit će nam zabavno.
Na trenutak promislim o ponudi. Rijetko imam priliku biti spontana jer
se strogo držim rasporeda treninga te shvatim da mi je ovo možda
posljednja prilika da budem malo divlja. Uskoro se vraćamo jer počinje novi
semestar, sezona se nastavlja, a čeka nas i doigravanje. Kada ću dobiti priliku
da privatnim avionom odletim za New York?
„Hej“, kažem Ryderu. „Pozvani smo na novogodišnju proslavu. Jesi li za?“
Podigne pogled s knjige. „Tko nas je pozvao?“ Odsutno mi miluje koljeno.
“Moja sestrična Alex. Ide u neki noćni klub na Manhattanu. Na jedan od
onih gnjusnih događaja na koje slavni ljepotani i ljepotice dolaze jer im
je plaćeno.“
307
 Knjige.Club Books

„Ta sestrična je manekenka?“

Kimnem. „Želiš li ići? Rekla je da će poslati avion po nas.“
Ryder trepne. Zatim se nasmije, frknuvši. „Nemoj me zajebavati.“
„Znam.“ Uzdahnem. „Ali ne mogu tu ništa. Poznaje puno utjecajnih ljudi.
Stric Tucker smatra da je to baš kul.“
Alex mi pošalje novu poruku s poveznicom na kojoj su podaci o događaju.
„Evo, poslala mi je detalje.“ Otvorim poveznicu i proučavam informacije.
Nastupa neki popularni DJ i trebala bi doći gomila zvijezda. Prasnem u smijeh
kad pročitam prvo ime na popisu. „Ajme. Pogodi tko će doći.“
„Tko?“
„Vizza Billity.“
„Reper najgoreg imena u povijesti?“
„Da. Čovječe, da Mya nije na Malti, sigurno bi išla s nama.“ Nastavim
pregledavati imena. „Hej, vidi. I tvoj prijatelj Owen McKay trebao bi doći.“ Na
popisu je nekoliko sportaša, ali zanima me samo McKay.
„Dobro, sad moramo ići“, kažem Ryderu.
Meškolji se, djelujući kao da mu je nelagodno.
„Ili možemo ostati ovdje. Kako god želiš.“
Ryder usredotoči plave oči na mene. „Želiš ići, ha?“
„Recimo.“
„Onda idem.“ Podigne obrvu. „Ali neću plesati.“
„Da, hoćeš.“
„I pretvarat ću se da te ne poznajem kad zamoliš Vizza Billityja da ti da
autogram.“
„Šteta, jer ću ga pitati da mi se potpiše na sise.“
Ryder se naceri.
Nekoliko sati poslije ukrcamo se na privatni mlažnjak koji leti do
Manhattana. Iznutra je sve bijelo, od kožnih sjedala do plišanih tepiha i
prostranog toaleta. Koliko god bih se htjela našaliti u vezi s tim, pomalo je
apsurdno.
Alex je najmlađa kći strica Tuckera i tete Sabrine. Ima dvadeset godina,
dakle, mlađa je godinu dana od mene, a sestra joj je pravnica i nekoliko je
godina starija. Ludo je to što se jedna sestra bori za posao u odvjetničkom
društvu, a druga ima stotine milijuna dolara i vozi se u privatnim
mlažnjacima.
„A ona je previše bogata i slavna da dođe po nas?“ zareži Ryder, glumeći
ljutnju kad stupimo na snježnu pistu nakon spuštanja metalnim stubama.

308
 Knjige.Club Books

Let je trajao samo četrdeset pet minuta, prebrzo je završio. Voljela bih da
sam mogla malo duže proždirati suhomesnate proizvode koje je iznijela
stjuardesa.
„Neprihvatljivo“, složim se.
No Alex nam je poslala auto - sjajni crni Escalade koji nas je odveo do
centra grada. Srećom, uspjeli smo izbjeći Times Square jer su sve ceste
oko njega zatvorene. Ne mogu razumjeti zagušljivu gomilu ljudi koji se tresu
na hladnoći i čekaju da se glupa kugla spusti.
Sjedimo na stražnjem sjedalu i Ryder me drži za ruku, ali vidi se da je
smeten. Tijekom leta je nekoliko puta izvadio mobitel da provjeri ekran,
kao da čeka neku poruku. Ali kad sam ga pitala koga očekuje, rekao je da
provjerava koliko je sati.
Alex mi je rekla da na ulasku u klub kažem svoje i njezino ime. Red je
dugačak barem tri bloka i osjećam se grozno što sam otišla ispred svih tih
mladih partijanera koji pobunjenički zure u mene, čekajući u beskrajnom
redu.
Unutra je pravi kaos. Treperava svjetla, zrak koji je vlažan od znoja i
parfema te zaglušujuća elektronička glazba. Provokativno odjevene žene i
čeznutljivi muškarci stalno nam staju na put dok se probijamo dublje u
klub. No moram reći da je pomalo uzbudljivo. U Hastingsu nema puno mjesta
za noćne izlaske, a tijekom sezone sam previše iscrpljena od treninga i
utakmica da bih se vozila u Boston.
Kad porukom javim Alex da smo ovdje, kaže mi da dođem u VIP salon.
„Hajde. Ovuda.“ Povučem Rydera za ruku.
Primijetim da se ogleda i da mu je pomalo nelagodno. I dalje mi je nekako
čudan, ali pripišem to njegovoj nedruštvenosti jer je, pa, nedruštven.
Dok se guramo kroz prepuno prizemlje, glazba mi prodre u krv, a bokovi
mi se počnu pomicati. Ryder usredotoči pogled na to.
Podigne mu se rub usana.
„Što je?“ kažem.
„Izgledaš baš dobro.“
Ostavili smo jakne u Escaladeu kad nam je vozač rekao da će se vratiti po
nas, stoga ništa ne prekriva moju oskudnu haljinu, svjetlucavo srebrnu
s resicama na dnu. Rétro modernu. Ne nosim grudnjak, ali dekolte je
decentan i ne otkriva previše. Haljina zapravo najviše ističe moje noge.
Da bismo došli do VIP salona, moramo ići liftom. Ispred njega su dva
tjelohranitelja sa slušalicama i radio uređajima. U trenutku kad planiram
opet spomenuti Alex, otvore se vrata lifta i izađe baš ona.
Uvijek me iznenadi njezina ljepota.

309
 Knjige.Club Books

U djetinjstvu sam stalno razmišljala o tome koliko je lijepa. Privlačila je

poglede čak i kao desetogodišnjakinja Manekenstvom se počela baviti sa
sedamnaest godina, a u tri je godine postala jedna od najpoznatijih
manekenki i influencerki na svijetu.
Predivna je, ima gustu crnu kosu, velike smeđe oči i savršeno tijelo.
Primijetim da je Ryder odmjerava i nije me briga jer i ja to činim. Uska
crvena haljina pripijena joj je uz visoko, vitko tijelo, ističe njezine velike
grudi, uzak struk i prćastu guzu. Tijelo joj izgleda toliko dobro da možeš i
zaplakati od zavisti. Ja sam previše muškobanjasta da izgledam kao Alex.
Tako je to kad se baviš hokejom.
„G!“ Zagrli me Alex. „Sa mnom su“, kaže zaštitarima VIP-a.
Uđemo u lift. Svi koji su se motali u blizini, u nadi da će se popeti do
obećane zemlje, ljubomorno nas pogledaju. Nekoliko žena uputi mi
ubojit pogled. Kad se vrata zatvore, skrušeno slegnem ramenima.
„O, moj Bože, izgledaš predobro“, kaže Alex oduševljeno. „Kakva haljina!“
„Ja? Pogledaj sebe. Nevjerojatna si.“
Upoznam je s Ryderom, a ona ga odmjeri nimalo suptilno. Budući da je
visoka oko metar i osamdeset, lakše joj je pogledati ga u oči. Shvatim da
su baš dobar par i iako znam da je to nerazumno, postanem malo ljubomorna.
Još nisam vidjela nešto slično ovom VIP salonu. Dugačka ograda pruža se
duž cijelog prostora te s nje možemo vidjeti cijeli plesni podij u daljini. Tu je
još nekoliko manjih plesnih podija, ali većinom su ovdje udobni
crni baršunasti separei, senzualna rasvjeta i boce alkoholnih pića. U jednom
kutu je uzdignuta platforma na kojoj je veliki separe ograđen baršunastim
užetom. Super VIP područje VIP salona. Ondje je jedan visoki tip u bijeloj
majici s kapuljačom, bijelim šuškavim hlačama i dizajnerskim tenisicama.
Odmah prepoznam repera. Iz nekog sam razloga očekivala puno zlatnog
nakita, ali na sebi ima samo dijamantni sat. Dobro, šiljasta kosa obojena mu
je u zlatno, pa valjda smatra da je to dovoljno sjaja.
Kad primijeti da zurim, uputi mi vragolasti smiješak i ležerno mahne
rukom.
Alex prati moj pogled. „Otiđi mu zahvaliti“, kaže, nasmiješivši se.
„Na čemu?“
„Došli ste njegovim avionom.“
Zinem. „O, moj Bože.“ Okrenem se prema Ryderu. „Vozili smo se u avionu
Vizza Billityja.“ No sada ima smisla to što je sve bilo bijele boje.
„On je zapravo super tip“, kaže Alex. „Uskoro ću vas upoznati. Prvo me
zanima što ima kod tebe.“
Nismo se vidjele otkad smo bile na jezeru Tahoe, ali teško je razgovarati
uz trešteću glazbu te se većinom deremo jedna drugoj na uho. Ryder za
310
 Knjige.Club Books

to vrijeme ispija viski koji mu je konobar upravo donio. Ja nisam htjela

eksperimentirati, pa sam naručila viski s Colom, zbog čega se Ryder
nasmiješio.
„Dakle, vi ste zajedno“, prokomentira Alex, mašući manikiranim prstom
između Rydera i mene.
„Da“, odgovorim, zakolutavši očima.
„Visok si“, kaže mu.
„Hvala?“
„Samo sam primijetila, ne dajem ti kompliment.“
Ryder izusti osmijeh.
„I oboje se bavite hokejom“, nastavi Alex, hihoćući mi se. „Ti i tvoj fetiš na
hokejaše.“
„Nije fetiš“, kažem, glasno frknuvši.
„Nije li i tvoj bivši hokejaš?“
Ryder suzi oči.
Alex zabaci kosu i dotakne mu ruku. „Bez brige, ti si zgodniji. I viši.“
Odjednom primijetim poznato lice u jednom separeu. Kad mi sine tko je
to, dahnem.
„To je Mac iz Afera ili brak!“ viknem. „I nije sa Samanthom! O, moj
Bože, moram javiti Diani. I tati.“ Izvadim mobitel iz torbice.
JA: Spojler za Aferu ili brak. Ako ne želite čuti, otkažite pretplatu.
DIANA: Reci mi!
TATA: Produžujem pretplatu.
JA: Mac i Samantha možda budu zajedno u finalu idući tjedan, ali sada
bome nisu zajedno.
Naglasim to mutnom fotografijom Maca, kojeg uspijem uslikati dok nekoj
curi gura jezik niz grlo.
Alex me naposljetku odvuče do malog plesnog podija. Ne želim ostavili
Rydera samog, ali on nam samo mahne.
Kad u jednom trenutku pogledam prema njemu, vidim da razgovara s
Vizza Billityjem. Voljela bih zabilježiti taj trenutak, ali mobitel mi je ostao u
torbici, koja je prebačena preko Ryderow muževne podlaktice.
Uspješno sam pretvorila mrzovoljnog, zločestog kapetana Briarove
hokejaške momčadi u dečka koji mi pridržava torbicu.
Cijeli svijet je moj.
Odlučimo se odmoriti od plesanja, a konobarica dođe po novu narudžbu.
Alex ovaj put naruči šampanjac te nazdravljamo i pijemo sve dok ne odvuče
311
 Knjige.Club Books

Rydera na podij, koji me očima moli da je spriječim. Ali unatoč njegovom

bolnom pogledu, sigurno uživa u tome što mu je tijelo pripijeno uz njezino.
No ovaj put nisam ljubomorna. Možda zato što ne skida strastveni pogled s
mene.
Kad se vrati, Ryder provjeri mobitel i namršti se, a onda ga vrati u džep.
„Prestani provjeravati koliko je sati“, prekorim ga.
Bliži se ponoć kad glasna buka odjekne iz lifta i uđu pridošlice.
Alex okrene pogled i nasmije se. „Evo vaših.“
Nasmiješim se. „Naših?“
„Hokejaši.“
Pristiglu skupinu osoblje usmjeri prema jednom separeu odvojenom
užetom, a polugole djevojke s bocama pojure kako bi poslužile pridošlice
i hranile im ego.
Netko vikne: „Ryder!“
Odjednom shvatim da nam prilazi Owen McKay. Visok je koliko i Ryder,
stoga je pomalo zastrašujuće kad stoje jedan pokraj drugog i nadvijaju se
nad nama.
„Hej.“ Owen prebaci ruke preko Rydera i oduševljeno ga zagrli. Zatim se
povuče unatrag i podigne obrvu kad primijeti moju sestričnu. „Bok, nisi li ti...“
Alex ga nagradi svojim divnim osmijehom, a pogled mu se zamuti.
„Isuse Bože.“ Opet pogleda Rydera. „Otkad si otišao na istočnu obalu,
družiš se s manekenkama?“ Glasno stenje, oči mu plamte od zadovoljstva dok
gleda mene i Alex.
Možda sam površna kuja, ali drago mi je što me svrstao u kategoriju
manekenki.
„Što ima?“ kaže Ryder grubo. „Nisam znao da si u gradu.“
„Ja nisam znao da si ti u gradu“, uzvrati mu Owen. „Kako to da si na
Manhattanu? Rekao si da ćeš blagdane provesti u Bostonu kod prijatelja.“
Ryder me uzme za ruku. I povuče me k sebi. „Zapravo, kod prijateljice.“
Zastane. „Točnije, kod cure.“
„Izvukao si se“, kažem mu.
Hihoćući se, Owen zuri u naše pridružene ruke. „Isuse, Luke, štošta si
skrivao od mene. Imaš curu?“
Ryder slegne ramenima.
„Ja sam Gigi“, kažem, pruživši mu slobodnu ruku. „Drago mi je. A čini mi
se da već poznaješ Alex.“
„Owen“, kaže.

312
 Knjige.Club Books

I dalje me proučava, kao da ga zbunjuje moja nazočnost u Ryderovom

životu. A kad zaustavi pogled na mojem licu, obuzme me čudan osjećaj
jer shvatim da su mu oči identične tamnoplave boje kao Ryderove. Još nisam
bila pokraj dvojice muškaraca s toliko sličnim očima.
Sumnja koja me kopka potvrđena je kad Owen podigne obrvu i kaže:
„Koliko si dugo u vezi s mojim bratom?“

313
 Knjige.Club Books

44. POGLAVLJE
RYDER

Želim biti njezin heroj

„Owen MacKay ti je brat.“

Gigi izgovori kratku rečenicu punu nezadovoljstva kad vučemo svoje
umorne guzice do hotelske sobe oko tri sata ujutro. Prespavat ćemo u
hotelskom apartmanu njezine slavne sestrične. U penthouseu, naravno.
Čekao sam da nešto kaže, ali drago mi je što se uspjela suzdržati dosad.
Kad ju je Owen šokirao, vidjelo se da Gigi ima milijun pitanja. Ali u
glasnom noćnom klubu u New Yorku nije bilo moguće ni čavrljati, a kamoli
voditi ozbiljne razgovore. Laknulo je mi je jer nije navaljivala, ali znao sam da
samo čeka pravi trenutak. Ostatak večeri s nelagodom je gledala mene i
Owena.
Dobro, ne cijelu noć. Dosta smo vremena proveli na plesnom podiju. No
manje sam plesao, a više sam uživao u tome što se trljala uz mene dok sat
nije otkucao ponoć. Tada smo se počeli ljubiti na podiju, okruženi
manekenkama, profesionalnim sportašima i reperom zvanim Vizza.
Luda noć.
Nakon toga smo se ukrcali u Alexin privatni auto, što uključuje i Owena.
On i Alex otišli su u njezinu sobu, gdje je izvikala njegovo ime, što je
smiješno zato što je ranije večeras zafrkavala Gigi zbog toga što se pali na
hokejaše.
Zatvorim vrata, stvarajući time prepreku između seksualne zabave koja
se odvija s druge strane apartmana.
„Dobro. Da čujem“, kažem, izdahnuvši.
„Lagao si mi“, odgovori Gigi ravnodušno.
„Nisam lagao.“ Zagrizem usnicu, prisiljavajući se da ne izbjegavam njezin
sve ljući pogled. „Rekao sam ti da Owena znam iz Phoenixa - samo sam
izostavio to da mi je brat.“
Gigi se nasloni na vrata, a ruke su joj prekrižene i stisnute uz prsa.
„Izostavljanje informacija je laganje.“ Odmahne glavom u znak
neodobravanja. „Upravo sam te upoznala s obitelji, a ti mi nisi mogao reći da
imaš brata?“

314
 Knjige.Club Books

Snažnije zagrizem usnicu. Prisilim se da prestanem, oblizavši bolne usne

i udahnuvši.
„Nisam to namjerno tajio“, kažem joj naposljetku. „Prvi put kad sam ti
rekao da poznajem Owena, nisi znala ništa o mojem tati i nisam bio
spreman za razgovor o tim sranjima. Stoga sam se pretvarao da smo prijatelji
iz Phoenixa. A poslije sam zaboravio na to.“
„Zaboravio si na to“, ponovi u nevjerici.
„Zato što više ni nismo razgovarali o Owenu“, istaknem.
„Da, a zašto nismo?“
Sjednem na rub kreveta i objema rukama prođem kroz kosu. „Jer mrzim
razgovarati o svojoj prošlosti. Znaš to.“
„Rekao si da ćeš se više potruditi.“ Zvuči frustrirano.
„Znam. Žao mi je. Samo... meni to ne ide dobro.“ Izdahnem i preplavi me
krivnja. „On mi je polubrat. Nemamo istog tatu.“
Samo istu mrtvu mamu.
Brzo progutam knedl u grlu.
Kao da osjeća bol koja se nakuplja u meni, Gigi mi priđe i sjedne pokraj
mene, i dalje odjevena u svjetlucavu, srebrnu haljinu s koje cijelu noć
nisam micao pogled.
„Zašto si živio u udomiteljskim obiteljima?“ pita zbunjeno. „Ako imaš
polubrata. Owen je večeras nekoliko puta spomenuo svoje roditelje. Zašto
te oni nisu primili kod sebe?“
Preplavi me nelagoda. „Jednostavno nisu.“
„Koliko je stariji od tebe?“
„Dvije godine. Imao je osam godina kad je mama umrla. Ali tada nije živio
s nama“, objasnim. „Mama i Owenov tata rastali su se kad je Owen imao jednu
godinu. Zatim je upoznala mojeg tatu i skoro odmah zatrudnjela. Owen je
živio s nama do otprilike godinu dana prije nego što je mama umrla.“
„Jeste li bili bliski?“
„Najbolji prijatelji. I dalje smo.“ Podignem svoj ručni zglob. „On je najbolji
prijatelj zbog kojeg me zadirkuješ. Kupili smo si ove glupe narukvice kad sam
imao šesnaest godina i još se nisu raspale.“
Gigi se nasmije. Osjećam da njezina ljutnja iščezava. „To je valjda dobar
znak.“
„Uglavnom, kad je Owen imao sedam godina, tata mu se oženio jednom
vrlo dragom ženom, Sarah, koja je imala kćer iz prošlog braka. Russ,
Owenov tata, htio je da budu prava obitelj i tražio je od moje mame puno
skrbništvo.

315
 Knjige.Club Books

Na sudu je rekao da može sinu pružiti bolje okruženje. Imao je bolju

plaću, živio je na ljepšem mjestu. Mama si nije mogla priuštiti odvjetnika pa
je na posljetku odustala. No nije je htio u potpunosti maknuti iz Owenova
života. Samo je htio da Owen većinu vremena živi s njim. Mama je pristala, a
Owen je kod nas bio vikendima i za praznike. Ali mamu je to boljelo.
Nedostajao joj je.“ Glas mi postane dublji. „I meni je nedostajao. Živio je sa
svojim tatom i pomajkom, a ja sam ostao sa svojim roditeljima. A godinu dana
poslije tata je mami prostrijelio mozak.“
Osjećam stezanje u prsima. Odjednom shvatim da otežano dišem,
izustivši bijesnu psovku.
„Što je?“ navaljuje Gigi.
„Neću mu oprostiti što je to učinio.“ Grlo mi gori. „Nije bila savršena
mama, ali bila je moja.“
Oči me peckaju od suza te skrećem pogled. Ali Gigi vidi prokleto sve,
naravno da je primijetila. Tkanina njezine haljine njiše se dok mi se
približava, a zatim mi prisilno podigne ruku tako da može pod nju staviti
svoju glavu.
Instinktivno je zagrlim.
Nasloni glavu na moje rame. „A Owenov tata dopustio je da živiš u
udomiteljskim obiteljima nakon što si izgubio mamu? To je okrutno.“
Ta točna procjena pomalo je deprimirajuća. „Nismo krvno povezani pa ga
nije bila briga. Owenov tata je...“ Trudim se biti pristojan, a onda shvatim da
nema potrebe. Ni inače nisam pristojan, zašto bih bio sad? „On je jebeni gad.
A Sarah je krasna žena koju je lako vrtjeti oko malog prsta. Da se nju pitalo,
vjerojatno bi me primila u njihov dom.“
Sjetim se šačice blagdana koje sam proveo s McKayjevima, a ne bi ih bilo
ni toliko da Owen nije preklinjao svojeg tatu da dopusti moj dolazak.
„Nisam drag Russu. Mislim da ga jednostavno podsjećam na mamu,
njegovu bivšu ženu. Tvrdi da ga je prevarila s mojim tatom, ali ne znam je li
to istina. Možda i jest.“
Ako je tako, vjerojatno je ne bih krivio. Russ je oduvijek kompliciran i
grub čovjek. Strog je i ima nenormalno velika očekivanja od Owena. Sva
sreća pa je Owen izvanredan u hokeju, s obzirom na to koliko ga je Russ
maltretirao dok je odrastao. Da Owen ne posjeduje talent i nužnu strast za
hokejom, slomio bi se pod tolikim pritiskom.
„Russ me nije htio“, kažem jednostavno. Nitko nije. Pročistim grlo kako
bih odagnao iznenadnu navalu emocija. „Podsjećao sam ga na njegovu
prošlost.“
„Ali Owen je dobar brat?“
„Najbolji.“ Srce mi se stegne od krivnje.
316
 Knjige.Club Books

Ne promakne joj ta napetost. „Što je?“

„Ne zaslužujem takvog brata“, priznam.
„Što to znači?“
„Moj otac mu je ubio mamu, Gigi. To nijedan od nas ne može zaboraviti.“
„Zamjera li ti to?“ Gigi zvuči zabrinuto.
„Ne, ali trebao bi“, kažem bezizražajno. „Da nije bilo mojeg usranog oca,
Owen bi i dalje imao mamu.“
„Da, ali ti nisi kriv za to.“
„Samo kažem da ga ne bih krivio kad bi on mene krivio.“
Grlo mi se opet steže. Kako god. Nema smisla razmišljati o tome. Ni
razgovarati. Jer to ne može ništa promijeniti. Ni popraviti prošlost ili...
„Ne čini to“, kaže Gigi tiho. „Nemoj to držati u sebi. Osjećam da to radiš.“
Trznem se kad mi zahvati bradu. Prisilivši me da je pogledam u oči. „Silno
želiš da to nije tvoja prošlost, ali jest. Razumijem da je to grozno i žao mi je.
Ali ti nisi ni za što kriv. Nisi ni za što odgovoran. Tvoj otac je.“
„Znam.“
„Onda prestani preuzimati odgovornost zbog njegovih postupaka.
Dopusti si da imaš dobar odnos s bratom. Ne moraš se osjećati krivim.“
„Ali osjećam se krivim“, promrmljam, izgovorivši te riječi prvi put u
životu.
Nijednom nisam rekao Owenu kako se osjećam.
Plaši me to što Gigi mogu reći sve. I biti ovako ranjiv. Ne bojim se njezine
reakcije. Nimalo se ne bojim da će me osuđivati.
Rukom joj obujmim struk i nježno je spustim na leđa. Jednim joj dlanom
obuhvatim obraz te gledam njezino predivno lice. Kad sam s njom,
uvijek osjećam puls u grlu. I kad mislim o njoj.
Nagnem se da je poljubim.
„Nisam dovoljno dobar za tebe“, šapnem joj na usne.
U očima joj se vidi nemir. „Ryder...“
„I ne znam hoću li ikada biti. Ali želim pokušati.“
Zbilja želim. Doista to mislim. Znam da imam mane. Ali moram se
poboljšati ako želim biti s ovom ženom. Ona me potiče da postanem bolji.
Želim postati bolji za nju.
Želim biti njezin heroj.
Grlo mi se stegne od emocija.
„Hej“, kaže Gigi, dotaknuvši mi bradu. „Što ti je?“
„Volim te.“
Zastane joj dah.
317
 Knjige.Club Books

Prvi put izgovaram te riječi. Ali iskreno to mislim, cijelim svojim bićem.
Ona je ta. Ona je jedina.
„Reci to opet.“
„Volim te, Gigi.“
Osmijeh obasja njezino lice. „Volim te, Luke.“
Ta rečenica izazove nešto u meni. Izgovorila je ime koje sam toliko dugo
prezirao, kojeg sam se užasavao. Kad se spoje njezin nježni glas, predivno
lice i te dvije riječi, onda mi ne smeta biti Luke.
Bit ću što god ona poželi da budem.

Navukavši majicu, izađem iz spavaće sobe rano ujutro i ugledam svojeg

brata u opremljenoj kuhinji luksuznog apartmana. Gigi spava iza
zatvorenih vrata naše sobe. Vjerojatno i Alex spava jer je još nisam vidio.
Priđem bratu. „Jutro.“
„Sretna Nova godina. Želiš li kavu?“
Kimnem. „Može.“
U apartmanu je skupi aparat za kavu i gurmanska kava kakva se
poslužuje u luksuznim hipsterskim kafićima.
„Otmjeno“, razvučem, a Owen se zahihoće.
Minutu poslije mi doda šalicu iz koje izlazi para. Otiđemo u dnevnu sobu
i sjednemo na mekani kauč. Sinoć nismo bili u ovoj prostoriji, pa
je besprijekorno čista.
„Dakle. Imaš curu.“ Nasmije se. „Nisi mi ništa rekao kad smo se čuli prošli
put.“
„I dalje to pokušavam pojmiti.“
„Sviđa mi se.“
„I meni.“ Kimnem prema Alexinim zatvorenim vratima. „Hoće li biti nešto
od toga?“
„Da, stari. Oženit ću manekenku. Ma daj.“
„Nisi li ti slavni profesionalni sportaš? I ne izlaze li sportaši s
manekenkama?“
„Cura je divlja. Dosadio bih joj za tjedan dana. Večeras privatnim
mlažnjakom leti u Pariz.“
„Da, a ti se svojim mlažnjakom vraćaš za L.A.“
„Ma odjebi. Idem na komercijalni let.“
„Ali putuješ prvom klasom?“

318
 Knjige.Club Books

Posramljeno spusti glavu. „Poslovnom.“

Nasmijem se. „Kakav ti je bio Božić s roditeljima?“
„Dobar. A tebi? Bio si s obitelji Graham, ha?“
Uzdahnem. „Sjećaš li se kad me Garrett Graham zamrzio jer sam zakasnio
na trening? Sad ima još bolji razlog. Tip me ne podnosi.“
„Sigurno pretjeruješ.“
„Vjeruj mi, ne pretjerujem.“
Primijetim da me promatra preko ruba svoje šalice.
„Što je?“
„Izgledaš sretno“, kaže Owen. „Ne mogu vjerovati da to govorim, jebote.
Ali stvarno izgledaš.“
„Na vrbi je rodilo grožđe, ha?“
„Pa... da.“
Smješkajući se, odložim šalicu na stakleni stol. „Kakve vas utakmice
čekaju?“
„Imamo niz gostujućih utakmica.“ Prođe rukom kroz svoju razbarušenu,
smeđu kosu. „Naporan raspored. Iscrpljujuće je putovati.“
„Uživaš.“
„Uživam.“ Zastane. „I ti ćeš uživati.“
„Da, ako se iz Dallasa ne predomisle.“
„Neće.“ Ispije još jedan gutljaj. „Idući mjesec igramo dvije utakmice protiv
Bruinsa. Dođi na jednu. Gledaj utakmicu iz lože i onda poslije možeš sa mnom
i ekipom na večeru.“
„Zvuči dobro.“
„Povedi i curu.“ Namigne mi.
„Zbilja voliš upotrebljavati tu riječ.“
„Da. Jer si to ti, a ti inače nemaš cure. Stalno ću je izgovarati jer znam da
ti je onda nelagodno.“
Kad smo kod nelagode, odjednom se sjetim što mi je Gigi sinoć rekla. Da
ne bih trebao preuzimati odgovornost za tuđe postupke.
Dugo oklijevam, gledajući kako Owen ispija kavu i lista po mobitelu. Inače
ne bih razgovarao o tome. Ne bi mi ni palo na pamet da pokrećem tu temu.
Ali možda se situacija promijenila i možda je vrijeme da počnem rješavati
svoje probleme.
„Kriviš li me?“
Podigne glavu, zbunjen je. „Zbog čega?“
„Zbog mame.“ Nekoliko sekundi zurim u svoje ruke, a onda se prisilim da
ga pogledam u oči. „Vidiš li njega kad pogledaš mene?“
319
 Knjige.Club Books

Owen ustukne. „Ne, jebote.“

Ne mogu ni opisati olakšanje koje prostruji mojim tijelom.
„Nisi joj ti naudio“, kaže Owen tiho.
„Nisam je ni spasio.“
„Imao si šest godina. Vjeruj mi, da sam bio ondje, ni ja joj ne bih mogao
puno pomoći.“ Od žaljenja mu se nabora čelo. „Ja bih se trebao ispričati.
Nisam mogao biti uz tebe nakon toga. Preklinjao sam tatu da dođeš živjeti
kod nas, ali to nije dolazilo u obzir.“
„Znam. Nisi ti kriv. Znam kakav je.“
„Da, ali svejedno se osjećam loše. Oduvijek mi je krivo što ja imam obitelj,
a tebe su prebacivali iz jedne u drugu udomiteljsku kuću. Moj tata je kreten,
ali to nije ništa u usporedbi s onim što si ti proživio.“
„Nije sve bilo tako crno“, uvjeravam ga. „Mogao sam se baviti hokejom,
zar ne?“
„Istina.“
Nastane kratka tišina, natopljena osjećajem žaljenja.
„Ne mogu vjerovati da bi mogao dobiti uvjetni otpust“, kažem hladno.
„Ni ja.“ Owenov je glas sumoran.
Dopisivao sam se s Owenom o tome nakon što sam se napokon javio
Peteru Greeneu. Baš poput mene, i Owen je pozvan da svjedoči na
saslušanju te nema nikakvu želju za time.
„I ne, Ryderu. Želim ti opet odgovoriti na pitanje. Kad te pogledam, ne
vidim njega - vidim tebe. Ti si moj mlađi brat. Volim te.“
„I ja volim tebe.“
Neko vrijeme sjedimo u tišini, ispijajući ostatak kave dok sunce izlazi
iznad obzora Manhattana.
„Trebao bi biti spreman“, kaže Owen naposljetku, pogledavši me sa
smiješkom.
„Za što?“
„Oženit ćeš se tom curom.“

320
 Knjige.Club Books

45. POGLAVLJE
GIGI

Bile smo najbolje prijateljice

Na kraju siječnja večeram s roditeljima nakon utakmice protiv

sveučilišta Boston. Inače nakon utakmice odlazimo u autobus, ali Adley mi je
dopustio da ostanem. Ako molba ima veze s mojim tatom, Adley ni sekunde
ne razmišlja hoće li mi je ispuniti. Samo je mahnuo rukom i rekao: „Vidimo
se sutra.“ Sutra igramo protiv Providencea na domaćem terenu i veselim se.
Nismo se suočile s Bethany Clarke i drugim curama od one jesenske
prijateljske utakmice. Utakmica će sigurno biti žestoka.
Wyatt se vratio u Nashville, pa je u kući nešto tiše. Roditelji i ja naručimo
kinesku hranu i jedemo za kuhinjskim stolom dok provjeravam objave
na društvenim mrežama o utakmici Briarove muške momčadi i UConna.
„Jao“, kažem, frustrirano se mršteći dok gledam u mobitel. „Zašto je ne
prenose na televiziji?“ Utakmica je zapravo vrlo važna za poredak jer
UConn u konferenciji vodi za samo jednu pobjedu. Briar i dalje ima izvrsne
šanse da ih nadmaši.
„UConn je dobar ove godine“, prokomentira tata. „Connelly vjeruje da će
osvojiti prvenstvo. Nemoj reći Jensenu.“
„Misliš da Briar nema šanse?“
„Imaju vrlo dobru šansu“, popusti tata. „Impresioniran sam njihovim
napretkom ove sezone.“
„Šokantno je to što Ryder i Case i dalje igraju tako dobro s obzirom na to
da ga Case ignorira.“
Tata podigne obrvu.
„Case mu se nije obratio više od mjesec dana“, priznam. „Otkad smo
Ryder i ja javno obznanili našu vezu. Case nije zadovoljan. Većinu se
prošle godine pokušavao pomiriti sa mnom, ali sad mu je jasno da neće biti
ništa od toga.“
„A tebi tako odgovara?“ pita tata oprezno.
„Na što misliš?“
„Odgovara ti tvoj odabir?“

321
 Knjige.Club Books

Uzdahnem. „Slušaj, znam da ti je Case drag. I dobar je dečko, ali ne bih se

pomirila s njim čak ni da nisam s Ryderom.“
Tatine se usne blago namršte. „I dalje mi nije jasno zašto ste uopće
prekinuli, Stan. Nema smisla...“
„Zato što me prevario.“
Tata zine. Pola sekunde poslije lice mu preplavi ljutnja.
„Ne“, prekinem ga, podignuvši ruku. „Eto, zato ti nisam htjela reći. Nisam
htjela da imaš loše mišljenje o njemu.“
„Kako ne bih imao?“ zareži.
„Pogriješio je. Zbilja nije loš dečko. Uspaničio se jer je veza postajala
previše ozbiljna. Tipično za muškarce.“
Osim što... Ryder se nijednom nije uspaničio zbog toga.
Izjavio mi je ljubav. Prije nego što sam ja njemu. Nije se uplašio i nije
pobjegao kad sam mu uzvratila osjećaje.
Ne znam je li me Case iskreno volio. Ne samo zato što me prevario. Nego
i zato što mu je odgovaralo - kao i meni - biti u vezi skoro dvije godine
bez rečenice Volim te.
„Tipično za muškarce“, ponovi tata sa smiješkom.
„Da, čim osjete da veza postaje ozbiljna, dobiju snažnu potrebu da negdje
drugdje raspršuju svoje sjeme.“
„Stan, molim te da u mojoj prisutnosti više ne izgovaraš riječi raspršuju i
sjeme.“
Frknem. „Uglavnom. Zato naša veza nije imala izgleda.“
„Razumijem.“ Odmahne glavom, smijući se. „Da si mi rekla to prije
nekoliko mjeseci, prestao bih ga spominjati.“
„Ma nemoj, toliko te lako ušutkati?“
„Da.“ Tata dođe do moje strane pulta i prebaci ruku preko mene.
Mama se vrati u kuhinju i veselo nas pogleda. „Što se događa?“
„Case je prevario Gigi“, otkrije joj tata.
Mama dahne. „Ne.“
„Da“, kažem joj, „ali sad je gotovo, jer sam zaljubljena u drugog.
Zaboravimo na to.“
Tata počne kašljati.
„Zaljubljena u drugog, ha?“ zafrkava me mama. Okrene se prema tati. „Eto
vidiš. Rekla sam ti.“
Tata sad izgleda kao da će povratiti. „Od svih muškaraca...“
„Daj. Ryder je super“, uvjeravam ga.
I više nego super.
322
 Knjige.Club Books

On je sve.
Ispod te grube vanjštine skriva se muškarac kojeg mi je čast nazivati
mojim dečkom. Muškarac kojem vjerujem dovoljno da budem u potpunosti
ranjiva pred njim. Muškarac koji me posluša kad mu nježno ukažem na manu
i pokuša promijeniti ponašanje. Muškarac zbog kojeg sam neizmjerno sretna
čak i kad sam tužna.
„Dobro, Gigi, trgovački centar zatvara se za sat vremena“, kaže mama. „I
dalje želiš ići sa mnom izabrati dar za Allien rođendan?“
„Naravno“, kažem te izađemo iz kuće.
Stignemo u centar u pola devet navečer, točno prije zatvaranja. Kad
mama uđe u zlatarnu da pokupi personalizirani privjesak koji je naručila
za rođendan moje tete, stanem pokraj lončanice i dopisujem se s Ryderom,
koji mi za vrijeme pauza odgovara na poruke.
„Gigi?“
Podignem glavu i zatim se sledim. Odmah postanem napeta kad shvatim
da mi prilazi Emma Fairlee.
Čovječe. Nisam raspoložena za ovo. Posljednji smo se put srele na tulumu
zajedničke prijateljice ljeto nakon upisa na fakultet. Emma i ja cijelu smo noć
izbjegavale jedna drugu, i nismo si htjele prići, pa me čudi što je sada
to učinila.
Predivna je kao i uvijek. Ima sjajnu kosu. Savršene obrve. Na pune usne
nanijela je ružičasto sjajilo, a dizajnerska odjeća pripijena joj je uz
savršeno tijelo.
Emma mi se približi. Dvije vrećice vise joj s ruke.
„Emma“, kažem oprezno. „Nisam znala da si u gradu.“
„Da, došla sam tati u posjet za vikend.“
Kad spomene svog tatu, zgrčim se od frustracije jer očito bi ga ubilo da
donese neku odluku u vezi s reprezentacijom. Treba mu sto godina i
postajem zbilja nestrpljiva.
„Zar nije ludo to što vodi reprezentaciju?“ kaže oduševljeno.
U očima joj se vidi iskren ponos te me uspije smekšati. Malo.
„Izvrsne vijesti“, kažem, kimajući. „Tvoj tata je izvrstan trener. Sigurno će
mu ići dobro.“
„A ti? Ide li tebi dobro?“
„Da, ma znaš, zauzeta sam kao i inače. Čula sam da si dobila ulogu u seriji?
Zvuči super.“
Oči joj na trenutak zaiskre. „Neće biti emitirana.“
„Oh, žao mi je.“
„Ma da?“
323
 Knjige.Club Books

Zatomim uzdah. Evo, kreće.

Glas joj postane hladan. „Jer sigurna sam da ti je drago što je tako.“
„Ne možeš mene kriviti“, kažem, koraknuvši natrag. „Ne zanima me što
radiš u L.A.-ju. Samo sam bila ljubazna.“
Obrazi joj se zarumene. Emma ne voli kad je netko ne doživljava. A ja
trenutačno radim upravo to.
„Moram ići. Mama me čeka.“
Tek se krenem odmicati, a već začujem njezin oštri glas za sobom. „Znaš,
prava si gadura.“
Okrenem se, neveselo se osmjehnuvši. „Baš jesam, zar ne?“
„Ne moraš mi se obraćati kao da sam neko govno. Bile smo najbolje
prijateljice, Gigi.“
Priđem joj. „Da, Emma. Bile smo najbolje prijateljice.“
„Trebale smo čuvati jedna drugoj leđa“, plane, a oči joj blistaju. „A ti si
dopustila da me tvoj brat ponizi.“
Zaprepašteno zurim u nju. „Ozbiljno? A kako te točno ponizio? Je li te
nogirao pred svima na tulumu? Je li ti rekao da te voli, a onda se ševio s
nekom drugom? Kako? Jer ako se dobro sjećam, imao je dovoljno obzira da
razgovara s tobom uživo i kaže ti da ne želi ozbiljnu vezu. Ti si ta koja se nije
mogla nositi s tim, pa je pokušala uništiti moju cijelu obitelj.“
„Dobro, sad zbilja dramatiziraš. Nisam ništa uništila.“
„Aha. Dakle, kad si se uvukla gola u krevet mojeg tate, zapravo si mi činila
uslugu?“
Vidi se da je posramljena, barem nešto. „Slušaj, ispričala sam se zbog
toga.“
„Zapravo, nisi“, kažem, nasmijavši se u nevjerici.
„Da, jesam“, ustraje.
„Ne, Emma, nisi. I koliko god mi puta razgovarale o prošlosti, ona se neće
promijeniti. Nisi se ispričala ni za što. Iskalila si se na nama. Dijelila si
privatne poruke i moje tajne sa svima u školi. Pljuvala si po meni na
društvenim mrežama. A sada mi govoriš da sam ja kriva za sve to? Nijednom
nisi pokazala da se kaješ.“
Ovo je jebeno frustrirajuće. Prisilim se da duboko udahnem, odjednom
shvativši da ne želim ovo. Ne dugujem joj ovaj razgovor. Ništa joj ne
dugujem. U glavi mi se javi Ryderov glas, podsjetivši me da ne moram skrivati
svoje osjećaje, čak i ako je taj osjećaj mržnja.
A istina je takva da se ne želim pomiriti s Emmom jer je neke pogreške
nemoguće oprostiti. Očito nije nimalo sazrela u ove tri godine. I dalje

324
 Knjige.Club Books

pokušava opravdati svoje postupke i želi da seja osjećam budala zbog

njezinih pogrešaka.
„Nismo prijateljice, Emma.“ Iscrpljeno izdahnem. „Molim te da me ostaviš
na miru. Živi svoj život, a ja ću svoj. I neka naše prijateljstvo ostane ondje gdje
pripada: u prošlosti.“

325
 Knjige.Club Books

46. POGLAVLJE
GIGI

Hat trick

Čudno mi je sad kad više ne skrivam svoju vezu s Ryderom, osobito na

klizalištu. Ako imamo treninge u isto vrijeme, ponekad dođemo
zajedno. Držimo se za ruke i ne promiču mi pogledi naših suigrača i
suigračica. Cami je to super. Whitney me stalno ispituje o čemu razgovaramo
te Rydera smatra samo tihim zločestim dečkom kakvim se pokazao na
početku sezone.
Tu je i Case, koji nas ne ignorira u potpunosti, ali nije baš ni previše željan
za započinjanjem razgovora. Ako se sretnemo, kimne mi. Kaže bok, kako si.
Ali osim toga ništa. Od prosinca mi se njegovo ime nije pojavilo na mobitelu.
Ne želim da me stalno zivka i šalje mi poruke, ali nadala sam se da ćemo
jednog dana biti prijatelji.
A iako je njegovo prijateljstvo s Ryderom bilo kratkog vijeka, barem se i
dalje slažu na ledu.
Zasigurno ćemo biti pobjednice konferencije i natjecati se na prvenstvu.
Dečki iz Briara vjerojatno neće biti prvi u konferenciji, ali izgledno je da
će dobiti ponudu za turnir.
Veljača je, i iznimno je hladno kad izađemo iz centra Graham držeći se za
ruke zaštićene rukavicama. Prigovaram jer mi se Brad Fairlee i dalje
nije javio, unatoč onome što je rekao Al Dustin.
„Nadala sam se da će mi se javiti najkasnije do siječnja“, progunđam, a
dah izlazi iz mene u obliku bijelih oblaka. „Jer onda bih mogla trenirati s njima
i možda čak igrati na svjetskom prvenstvu.“
Svjetsko prvenstvo održava se u svibnju, za samo dva mjeseca. Za razliku
od Rydera, još se nisam natjecala na nekom međunarodnom događaju. I
da, znala sam da šansa nije velika. Ne možeš biti primljen u momčad i
odmah igrati na velikim natjecanjima. Ali ipak sam se nadala da će dosad biti
barem nekih vijesti.
Dođemo do Ryderova Jeepa te nam otključa vrata. Žustro skočim na
suvozačko sjedalo i tražim gumb za paljenje grijača sjedala. Smrzavam se.
„Dečki danas priređuju zabavu“, kaže Ryder. „Jesi li za?“

326
 Knjige.Club Books

„Da. Mogu li pozvati Dianu? Čule smo se danas i rekla je da joj se ide u
izlazak.“
„Naravno. Pozovi i Myju.“
„Ide na spoj večeras.“
Budući da je vani vrlo hladno, tulum se odvija unutra. Ali svako malo
netko izađe da zapali džoint ili cigaretu, a nalet hladnog zraka prodre
kroz kuću i u moje kosti.
U kuhinji se odvija žestoka partija pivskog ponga. Diana igra protiv
Shanea. Vjerojatno je u prošlom životu bila polarni medvjed jer joj nikad nije
hladno te je odjevena u kratku suknju i majicu koja se veže oko vrata,
čime privlači poglede gotovo svih dečki u kuhinji. Izvrsno je naciljala lopticu,
koja je upala u čašu ispred Shanea i poprskala mu majicu pivom.
„Moraš li biti baš toliko žestoka?“ progunđa Shane.
„Naravno“, zacvrkuće Diana.
Nastave igrati i vrijeđati se, a partija je gotova kad ga Diana rasturi i
odšeće do njegove strane stola.
„Jesi li prehlađen ili što? Jer i dalje čekam da mi se počneš upucavati“,
kaže Diana, a njezin ljubazni osmijeh sasvim je u suprotnosti s njezinim
podrugljivim zelenim očima.
„A zašto bih to učinio?“ razvlači Shane.
„Navijačica sam.“
Shane suzi oči.
„Mislila sam da je to tvoj fetiš. Da ševiš svakoga u navijačkoj suknji, a onda
im slomiš srce i pomutiš razum pa ih ja moram tješiti.“
Podignuvši obrvu, prođe pokraj njega, šepureći se i ne okrenuvši se.
Shane se okrene prema meni. „Ima dobru jezičinu.“
„Prestani slamati srca njezinim prijateljicama“, odgovorim i slegnem
ramenima, a Ryder se nasmije.
Ljutito zureći u mene, Shane otiđe u dnevnu sobu.
Iza vrata spazim Becketta i Willa u kutu s tamnokosom djevojkom koja je
stisnuta između njih dvojice. Will joj šapne nešto na uho, a Beckett joj
lijeno miluje ruku prstima.
Pogledam Rydera. „Nije mi jasno natječu li se ili se udružuju.“
„Vjerojatno ovo drugo.“ Izgleda kao da želi još nešto reći, a onda slegne
ramenima.
„Što je?“ pitam ga. „Znaš li neki trač?“
„Ne. Jer ne tračam. Odrastao sam čovjek.“
„Spetljaju li se ponekad Will i Beck?“

327
 Knjige.Club Books

I dalje ne poznajem Becketta dovoljno dobro, ali pokušavam se prisjetili

jesam li ikad posumnjala da je Will biseksualac. Ne. Oduvijek mi djeluje
kao heteroseksualac.
„Dakle?“ navaljujem kad mi Ryder ne odgovori.
Opet slegne ramenima. „Ne, mislim da se obojica pale na žene.“ Zastane.
„Često se seksaju u troje.“
„O, moj Bože, zbilja?“
„Nemoj nikome to reći“, upozori me moj dečko. „Larsen je pravi svetac.
Shane je jednom prokomentirao njihov hobi, a Will je izgledao kao da će
se ispovraćati.“
Da, zato me ovo i začudilo. Will je zbilja dobrica. Kako je moguće da je
zapravo vražićak?
Beckett Dunne očito je imao snažan utjecaj na njega.
No tko sam ja da im sudim? Ševim se s dečkom na operi i u sauni.

Idućih nekoliko tjedana proleti. Za tren oka je ožujak i igramo u

regionalnom polufinalu nakon što smo zauzele uvjerljivo prvo mjesto u
konferenciji. Ovaj se vikend u Rhode Islandu održava eliminacijski turnir i
nisam nimalo zabrinuta zbog večerašnjeg suparnika. Cure i ja u izvrsnoj smo
formi od početka sezone.
Prije nego što Adley dođe u svlačionicu održati ohrabrujući govor,
Whitney me pogleda.
„Što je?“ kažem.
„Reprezentacija je ovdje.“
Srce mi poskoči. „Molim?“
„Da, vidjela sam Adleyja da razgovara s glavnim trenerom i
pomoćnikom.“
Nisam djevojka koja poklekne kad osjeti pritisak u grudima. Ako išta,
iskoristim tu nervozu za nešto pozitivno.
A večeras nastavljam igrati najbolje što mogu.
Ovo nazivamo vatrenom utakmicom. Visoki intenzitet, brzi tempo,
momčadi koje su odlučne zabiti što je moguće više golova. Što nije
nimalo nalik onoj jesenskoj prijateljskoj utakmici.
„Tako treba!“ vikne Adley kad se vratim na klupu nakon pogotka.
Uzbuđeno udara svoj blok za pisanje.
Zabila sam već drugi gol, a tek traje druga trećina. Do treće trećine
postigla sam lijepi hat trick. Znam da tata vjerojatno vrišti u velikoj sobi,

328
 Knjige.Club Books

odakle gleda prijenos utakmice. Voljela bih da Ryder navija za mene iz

publike, ali muška momčad večeras igra u Vermontu, također u polufinalu.
Iznimno sam ushićena kad utakmica završi. Ovo su mi bili najprecizniji
udarci u životu. I bila sam nevjerojatno brza. Sramotno je, ali kad poslije
dođemo u svlačionicu i slavimo ulazak u finale koje slijedi za nekoliko
dana, osjećam se kao da slavimo mene.
Suigračice me tapšaju po ramenu i leđima. Jedna studentica završne
godine podigne me i zavrti.
„Svaka čast, Grahamice!“ zakriješti, a zatim otiđe prema tuševima.
Žurno se presvučem jer imam osjećaj da će me Brad Fairlee čekati ispred
svlačionice. Nema šanse da me ne čeka, ne nakon ovakve izvedbe.
Dobro sam predvidjela. Fairlee stoji na kraju hodnika i razgovara s
trenerom Adleyjem. Glave im se okrenu kad Whitney i ja izađemo iz
svlačionice.
„Gigi“, vikne Adley. „Imaš li malo vremena?“
Whitney me bocne po ruci, ne uspijevajući obuzdati osmijeh. Zna što
slijedi. „Možeš ti to“, promrmlja.
Kad im priđem, Adley mi se kratko nasmiješi i kaže: „Poslije dođi
razgovarati sa mnom.“
Kad otiđe, Fairlee mi se također nasmiješi. „Bila si izvanredna. Rijetko se
viđa tako dobra igra.“
Osjećam da sam se ozarila. „Hvala. Dugo nisam bila u ovako sjajnoj formi.“
„Hat trick, ha? Koristiš se tehnikama svojeg oca, vidim.“
Ne, već svojim tehnikama, želim mu odgovoriti. U ženskom hokeju nije
dopušten napad tijelom. Ako se ne smijem koristiti snagom, onda
moram razraditi taktiku, što znači da su moje tehnike sasvim drukčije od
tatinih.
Ali ne želim se prepirati s čovjekom koji će me trenirati.
„Uglavnom“, kaže. „Htio sam razgovarati s tobom.“
„Dobro.“ Trudim se obuzdati sve jače uzbuđenje.
„Moji pomoćnici i ja većinu smo jeseni sastavljali momčad. Znaš, naporan
je to proces, zato je trajao toliko dugo. Osobito jer trener Murphy radi na
jedan način, a ja na drugi. Posvećujem više pažnje detaljima. Manje
me zanimaju statistike, a više dobar odnos suigračica. Kao što znaš, u
profesionalnoj ligi igraju neke vrlo talentirane žene. Većinom su nešto starije
i imaju više iskustva. Mnoge od njih već su se natjecale na svjetskim
prvenstvima i istaknule se.“
Kimnem. Vjerujem da većinu popisa čine upravo te žene.

329
 Knjige.Club Books

„A budući da u tom području imamo puno talenata, zasad nam trebaju

samo dvije studentice.“ Opet mi se nasmiješi. „Ti si jedna od najboljih
sveučilišnih igračica.“
Zanemarim svoj ubrzani puls. Bože. Čovjek je stručnjak za odugovlačenje.
„Kad smo kod toga, htio sam ti uživo reći da nema više slobodnih mjesta.
Žao mi je, Gigi. Ovaj put nisi upala u momčad.“

330
 Knjige.Club Books

47. POGLAVLJE
RYDER

Ako padneš, podići ću te

Autobus nas ostavi kod kampusa oko jedanaest sati te je već skoro ponoć
kad dođem doma. Shane i Beckett otišli su ravno na tulum sestrinstva Kappa
Beta, odlučni u tome da naš prolazak u finale proslave ljubakanjem sa što je
više žena moguće. Ali iako sam presretan zbog današnje pobjede, iscrpljen
sam i želim ići doma.
Kad se dovezem do kuće, primijetim da je uz rub pločnika parkiran bijeli
terenac. A zatim iza zavjesa dnevne sobe primijetim žuto svjetlo. Gigi je
valjda ušla pomoću ključa koji sam joj dao.
Uđem i spazim je na kauču. Sjedi u tišini i zuri u akcijski film na televiziji.
„Hej, koliko si dugo ovdje?“ kažem, stojeći na ulazu. „Zašto mi nisi javila
da dolaziš?“
„Mobitel mi se ugasio.“ Lice joj je bezizražajno.
Preplavi me zabrinutost.
„Što je bilo?“ pitam odmah. Sva mi je nekako čudna, počevši od tog tupog
izraza lica pa do beživotnog glasa. Večeras je njezina ekipa prošla u finale -
trebala bi biti ozarena od sreće.
Skinem zimsku jaknu i otiđem je objesiti. Zatim sjednem pokraj nje i
povučem je na svoje krilo. Čim se pogledamo u oči, zarije lice u moj vrat
i počne plakati.
„Hej, hej“, kažem uznemireno, milujući joj ramena. „Što je bilo? Što se
dogodilo?“
„Brad Fairlee došao nam je na utakmicu da razgovara sa mnom.“
Glas joj pukne.
Padnem u beznađe jer sigurno ne bi plakala da je primila dobre vijesti.
„Dovršio je sastavljanje popisa“, promrmlja. „Nisam uspjela.“
„Dovraga, ljubavi. Žao mi je.“
Čvršće je zagrlim, a Gigi zarije lice dublje u moju kožu. Njezine hladne
suze prekrivaju mi vrat i klize dolje, natopivši ovratnik moje majice.

331
 Knjige.Club Books

„Večeras sam igrala najbolje u životu“, zajeca Gigi. „A kretenu svejedno

nije bilo dovoljno dobro. I nabio mi je to na lice, jebote.“
„Je li naveo razlog?“
„Rekao je da sam jedna od najboljih sveučilišnih hokejašica, ali da ga ne
zanima statistika. Pokušava se usredotočiti na nešto starije igračice, na
profesionalke koje imaju više iskustva na svjetskim natjecanjima.“
Razlog ima smisla, ali ne izgovorim to jer je previše uzrujana.
„Ne mogu vjerovati da nisam uspjela.“ Izgovori te riječi uz drhtavi, mučni
jecaj.
Prolazim joj prstima kroz kosu, nježno je milujući. „Žao mi je. Prokleto mi
je žao.“
Gigi zabaci glavu, a donja joj usnica mahnito drhti dok se opire novoj
navali suza.
„Podbacila sam“, izusti slabašno.
„Nisi podbacila.“
„Jesam li u reprezentaciji, Luke? Jer koliko ja znam, nisam, jebote.“ Spusti
čelo na dlan, neravnomjerno dišući.
„Nisi još“, ispravim je nježno. „I dalje si mlada.“
Uporno odmahuje glavom, odbijajući to prihvatiti. „Podbacila sam.“
Odjednom opet drhti u mojim rukama, zaplakavši još jače. Gorko jeca i
ostaje bez daha. Još je nisam vidio ovakvu. Vidio sam da pušta suzu
zbog tužnog filma. Vidio sam suze neprolivene zbog frustracije. Vidio sam
suze nakupljene zbog bijesa, kao onda kad me nakon svađe izbacila iz svoje
sobe.
Ali ovo je nešto drugo. Ovo je patnja. Snažni, mučni jecaji izvučeni iz
dubine njezine duše.
A ja sam u potpunosti bespomoćan. Mogu je samo čvrsto držati dok se
trese u mojem zagrljaju.
„U redu je, izbaci to iz sebe“, potičem je.
Ne znam koliko dugo plače, ali kad se smiri, glas joj je hrapav. Oči su joj
nateknute i crvene i srce mi se slama zbog nje.
Prokleto sam zaljubljen u ovu ženu. Kad je vidim uplakanu, poželim
pronaći onog koji je izazvao njezine suze i razbiti mu glavu od zid.
Duboko udahnem, tražeći riječi kojima bih joj mogao ublažiti bol.
„Nisi upala u reprezentaciju“, kažem naposljetku. „Znam da je bolno. Ali
to ne znači da neće biti još prilika.“
I ona udahne. Disanje joj je i dalje neujednačeno.

332
 Knjige.Club Books

„Koja je prosječna dob momčadi? Dvadeset šest? Dvadeset šest, G. Imaš

još sasvim dovoljno vremena.“
„Ali Olimpijske igre održavaju se iduće veljače“, kaže tiho. „Morat ću
čekati još četiri godine. Dotad ću već biti starica.“
Tiho se nasmijem. „Trenutačna kapetanica ima trideset dvije godine. Nisi
starica, vjeruj mi. Slušaj, možda se nećeš natjecati na Olimpijskim igrama“,
popustim, a Gigi opet izusti prigušeni jecaj. „Ali reprezentacija se natječe na
drugim važnim natjecanjima. Svake se godine održava Svjetsko
prvenstvo. Kup četiriju nacija. Možda će Fairlee iduće godine trebati novu
igračicu. Ili onu godinu poslije.“
„Ili možda nikad.“
Opet počne plakati, a iako me ubija to što je moram dodatno povrijediti,
obećali smo si se da ćemo uvijek biti iskreni.
„Možda“, složim se tiho.
Nagne se unatrag, izustivši nešto između smijeha i hroptaja. „Užasno ti
ovo ide.“
„Možda ne uđeš u reprezentaciju“, ponovim. „To ne mijenja činjenicu da
si trenutačno najbolja sveučilišna hokejaška. I Fairlee ti je to rekao. Ne
zanima ga statistika jer da ga zanima, odmah bi te pozvao u momčad.“
„Ali zašto nemam drugu kvalitetu koju traži? Što mi nedostaje?“
„Ništa ti ne nedostaje. Ništa. Savršena si ovakva kakva jesi. Čak i sa svim
manama. Kao što je tvoj perfekcionizam. I glazbeni ukus.“
Odgovori mi pomalo drhtavim osmijehom.
„Nitko ne voli neuspjehe, G. Ali i dalje čvrsto stojim iza toga da ovo nije
neuspjeh. Ovo je samo jedan trenutak u vremenu.“
„Trenutak u vremenu“, ponovi slabašnim glasom.
„Da, a trenutačno, u ovom trenutku, osjećaš se loše. Ali to je u redu jer
imaš mene da te oraspoložim.“
„Uvijek?“ šapne, gledajući me tim velikim sivim očima.
„Uvijek. Ako padneš, podići ću te. Uvijek.“
Suze joj se počinju sušiti, a disanje postaje ravnomjerno. Ovije ruke oko
mojih ramena i prisloni svoje lice uz moj vrat. „Hvala ti.“

333
 Knjige.Club Books

48. POGLAVLJE
RYDER

To je to, Luke

I muška i ženska momčad izdominirale su u regionalnom finalu. Prvi put

u deset godina obje Briarove momčadi ulaze među najbolje četiri sveučilišne
ekipe koje će se natjecati na glavnom turniru u travnju.
Nakon što smo rasturili protivnika na regionalnom turniru, pokreće nas
pozitivna energija te jedva čekamo utakmice s najboljim ekipama. Minnesota
Duluth i Notre Dame su među njima. Ali pravo iznenađenje doigravanja bila
je Arizona State, koja je srušila velikana znanog UConn i plasirala se
na natjecanje. Srećom, iduću utakmicu igraju s Notre Damom te se nadam
da se nećemo susresti s njima u finalu. Nisam igrao sa svojim bivšim
suigračem Michaelom Kleinom od osamnaeste godine, kad sam mu razbio
čeljust.
Utakmica je za dva tjedna. Ove smo godine imali sreće - natjecanje se
održava u Bostonu. Ženski turnir održava se tjedan dana prije našeg, a
Gigi leži u mojem krevetu, naglo se okrene i kaže: „Želiš li ići sa mnom u
Vegas?“
„Prosiš me?“ pitam ljubazno.
„Ne, pitam te želiš li doći u Vegas i gledati naše utakmice. Moji roditelji će
doći. I moj brat.“
„Joj, super. Jedva čekam da ih vidim.“
Lupne me po ruci. „Daj. Svidio si im se.“
„Samo tvojoj mami.“
Zapravo, Hannah Graham mi je trenutačno najbolja prijateljica. Gigi me
zafrkava zbog našeg redovnog dopisivanja, koje je započelo nakon
zimskih praznika. U početku sam se pretvarao da mi je nelagodno i odbijao
sam dopisivati se s njom, rekavši joj da mi je to vrlo čudno.
Ali zapravo nije tako. Kad god mi se Gigina mama javi, toplina mi obuzme
grudi, što je za mene nepoznat osjećaj.
No ne mogu reći da nije dobrodošao.
Nekoliko dana poslije idem na let s Gigi. Budući da imam vremena i da
smo oboje riješili većinu studentskih obaveza, odlučili smo propustiti

334
 Knjige.Club Books

neka predavanja i otputovati dan ranije da malo razgledamo. Gigi je ovo prvi
put u Vegasu.
Čini mi se da je požalila zbog te odluke već nekoliko sati nakon dolaska
jer se razočarano ogleda po šetalištu. „O, Bože, užasna svjetla. Zašto sve
bliješti u mene? Usred bijela dana! Kao da sam u svemirskoj letjelici.“
Zlatna fontana izbacuje vodene lukove na visinu od tri metra, a Gigi je gleda
kao da ju je osobno uvrijedila. „Nije mi zabavno. Nisam ovako
ekstravagantna.“
Isprepletem naše prste, hihoćući se. „Ni meni se ne sviđa.“
Pogledi nam se susretnu. Obližem usne.
„Idemo li natrag u hotel?“ razvlačim.
„Da, molim te.“
Ostatak večeri se ševimo. Pružim joj oralni seks u golemom tušu naše
sobe i mučim je, odgađajući orgazam dobrih četrdeset minuta. Uzvrati
mi uslugu tako što mi ga popuši ispred prozora koji se prostire od poda do
stropa. Nije me briga što svi mogu vidjeti moje golo dupe i što nas netko
vjerojatno snima i objavljuje na internetu. Važna su mi samo njezina topla
usta, njezin mokri jezik i njezine glatke usnice kojima mi dodiruje penis.
Poslije ležimo u krevetu. Milujem joj kosu. Uzmem daljinski upravljač i
prebacujem programe dok ne dođem do TSBN-a. Prikazuju emisiju u kojoj
se nabraja deset najboljih hokejaša svih vremena. Gigin tata je na prvom
mjestu.
Kad se njegovo lice pojavi na ravnom ekranu, nasmijem se. „Jedva čekam
da ga vidim sutra. Sigurno će biti dražestan.“
„Nije mi te nimalo žao. Sad znaš kako je biti u društvu grubog kretena koji
ne želi razgovarati s tobom.“
„Nisam bio tako grozan.“
„Bio si gori. Samo si slijegao ramenima. Nepodnošljivi seronjo.“ Nacerim
se. „Još me jednom tako nazovi i opet ću početi šutjeti i slijegati ramenima.“
„Nećeš. Sada nema povratka. Ne možeš ovo zaustaviti, dušo.“
Ima pravo. Ne mogu.
Ugasim televizor i okrenem se na bok, podignuvši se na lakat. Zagrizem
usnicu i spustim pogled prema njoj.
„Ne želim nikog drugog. Znaš to, zar ne?“
Gigi trepne. „Čime je sad to izazvano?“
„Ne znam. Samo želim da znaš da želim samo tebe. Zauvijek.“
Usne joj se izviju u blagi smiješak. „I ja tebe.“ Dotakne mi lice, milujući mi
neobrijanu čeljust. „To je to, Luke. Mislim da oboje to znamo.“
Da, mislim da znamo.
335
 Knjige.Club Books

Trznem se kad glasno režanje iz njezina želuca odjekne između nas.

Preskočili smo večeru jer smo bili previše zauzeti seksom.
„Jesi li dobro, Gisele?“
„Umirem od gladi. Zašto hotel ne nudi dostavu u sobu?“ zastenje.
„Jer si me zamolila da rezerviram baš takvu“, podsjetim je, zakolutavši
očima. „Citiram, trenutačno si na režimu prehrane koji je svojstven
prvacima i ne smiju te mamiti dostave deserta u sobu.“
„Zašto me slušaš?“
„Odsad ću ignorirati tvoje želje“, obećam joj.
Frkne i ustane iz kreveta. „Očito se opet moramo uputiti na užasnu
šetnicu u potrazi za hranom. Moram nešto staviti u trbuh.“
„Rado ću ti nešto staviti u trbuh.“
„Ne znam što to znači, Ryder. Misliš na bebu ili na gutanje sperme?“
Savijem se od smijeha. „Zašto mi uvijek uništavaš šale pretjeranim
analiziranjem?“
„Smisli bolje šale“, savjetuje me.
Povučem je s kreveta. „Hajde. Vegas, drugi pokušaj.“

Dva dana poslije, kad cure s Briara igraju protiv Ohio Statea na završnom
turniru za naslov prvaka, probudim se s golemim smiješkom na licu. Valjda
je to tako kad pokraj tebe leži predivna žena i drka ti. Dovede me do ruba
vrhunca, no onda zastane, a ja ležim sav zadihan. Gigi je jednako
vesela, ozareno skakuće od radosti dok se odijeva.
„Da barem mogu cijeli dan biti s tobom“, kaže, dogmizavši natrag na
krevet i u potpunosti odjevena legne na moje golo tijelo.
Nakon onog sinoć u potpunosti se slažem. Želim održati tu razinu
uzbuđenja. I zauvijek ostati gol s njom, ali Gigi mora na utakmicu.
„Moram ići na klizalište“, kaže nevoljko. „A moji roditelji uskoro slijeću.“
Ponudio sam se da dođem po njih na aerodrom, ali Hannah je rekla da će doći
taksijem. Vjerojatno Garrett nije htio da ih vozim jer me mrzi.
Ali sad ne mogu ništa učiniti, ne mogu promijeniti osjećaje prema
njegovoj kćeri i njezine osjećaje prema meni. Jednom će se morati pomiriti s
tim da je ona moja, a ja njezin.
Kad Gigi otiđe, istuširam se i odjenem, a zatim nevoljko izađem iz hotela
da se nađem s Grahamovima na ručku. Garrett cijelo vrijeme razgovara s
Wyattom, a Hannah i ja vodimo zasebne razgovore. Vjerujem da me u
budućnosti čeka puno ovakvih situacija.

336
 Knjige.Club Books

Preplavi me olakšanje kad napokon dođe vrijeme za odlazak u arenu, gdje

imamo izvrsna sjedala odmah iza Briarove klupe. Utakmica se prenosi na
televiziji, stoga su posvuda postavljene kamere. Trepere svjetla. Žamor
uzbuđenja odjekne klizalištem i zarazan je. Protrljam dlanove kad se
smjestimo na sjedala. Pogledom tražim Gigi te primijetim dres s njezinim
brojem, 44. Dugački konjski rep viri joj iz kacige.
Utakmica se od početka igra brzim tempom, ali to se i očekuje od ovakvog
prvenstva. Na klizalištu su trenutačno najbolje sveučilišne hokejašice.
Na polovici prve trećine Gigi se okrene i nasmiješi nam se kroz vizir
kacige. Upravo se dovukla do klupe nakon što je zabila gol koji je izazvao
zaglušujući delirij publike.
„Divlja je“, prokomentira Wyatt. „Odgojili ste divljakušu.“
Nasmijem se.
„Hej, za to je on kriv“, kaže Hannah, uperivši palac u svog muža. „On joj je
prenio talent za hokej.“
U potpunosti sam uživljen u utakmicu. Cijelo sam vrijeme napet. Tijek
utakmice podsjeća na klackalicu. Prvo Briar ima nadmoć i poigrava se
Ohio Stateom. No situacija se odjednom promijeni te sad Ohio rastura Briar.
Zatim uslijedi nova nagla promjena, a Whitney Cormac juri prema golu. Ne
zabije, ali Briar nastavi žestoko napadati - Whitney, Gigi i Camila Martinez
pucaju prema mreži kao tri snajperistice.
Nikad u životu nisam bio ponosniji nego sada dok gledam Gigi kako se
okreće iza gola poput proklete profesionalke. Smela je vratarku i
omogućila Camili da gađa prema golu.
Briar vodi 2:1.
Druga trećina slična je prvoj, no primijetim da su dvije cure iz Ohija malo
grublje nego što je dopušteno. Katkad je riječ samo o slučajnom dodiru, a
katkad o udarcu prikazanom kao slučajni dodir. Odluka ovisi o sucima.
No protivnička igračica s brojem 28 daje si previše toga za pravo. Visoka
je barem metar i sedamdeset pet, što znači da je dosta viša od Gigi. Ali moja se
mala ne da. S lakoćom se kreće i osvaja svaki buli protiv broja 28. Ipak, ženska
ne popušta.
Garrett u jednom trenutku skoči na noge i izdere se na suce. „Kojeg vraga
radite! Gledajte malo! Gurnula ju je!“
Njegov izljev bijesa privuče pozornost. Nekoliko ljudi razrogači oči kad
ga prepoznaju.
Hannah ga povuče natrag na sjedalo. „Garrette, sjedni. Nisam ponijela
tvoju lažnu bradu i naočale.“
Wyatt se nasmije.

337
 Knjige.Club Books

Kad ponovno sjedne na mjesto, Garrett me pogleda u oči. Moram priznati

da sam i ja uzrujan.
„Pretjerano je gruba“, kažem mu.
Kimne. „Suci bi trebali početi obraćati pozornost.“
Srećom, djevojka s brojem 28 postupi kao da predosjeća doživotnu
osvetu Garretta Grahama. Malo popusti, a kad krilo iz Ohija zabije gol,
rezultat je 2:2.
Isuse, strašno napeta utakmica. Nagnem se, naslonivši podlaktice na
koljena i ne skidajući pogled s terena.
Gigi vodi pak i prijeđe plavu liniju. Kad ga izbaci, ona i Whitney pojure,
zapetljavši se iza gola s obrambenom igračicom Ohija. Ubaci se i broj 28
te sam odmah napet. Kao i Garrett. Poput sokolova gledamo prema golu.
„Izbaci pak“, promrmlja Garrett. „Preopasno je biti ondje s brojkom 28.“
Slažem se. Inače bih volio da se Gigi izbori za njega, ali ne sviđa mi se ta
ženska. Uzdahnem s olakšanjem kad Gigi odbaci pak do ograde i
otkliže prema klupi kad Adley zatraži zamjenu.
Gigi pokušava izvršiti promjenu, ali broj 28 dašće joj za vratom i ne pušta
je na miru. Jebena gadura. Jasno mi je da želi stvoriti pritisak protivnici,
ali daj. Ipak treba imati poštovanja.
U igru uđu dvije nove napadačice, a jedna pomaže Gigi uz ogradu. Igračica
Briara izbori se za pak i probija se dok se Gigi postavlja na položaj ispred gola.
Gigi vikne nešto. Pak odskoči i sleti na njezinu palicu u isto vrijeme kad se
sudari s brojem 28.
Obična slučajnost. Čak i ja, koji sam sada u krvnoj zavadi s brojem 28,
vidim da nije imala namjeru učiniti to. Palica joj se slomi te cura izgubi
ravnotežu. Zbog iznenadnog premještanja težine tijela na drugu nogu, cura
se zabije ravno u Gigina leđa.
Svi zaprepašteno gledamo kako Gigi leti prema naprijed. Panično
promatram pomicanje zamagljene brojke 44 dok Gigi udara glavom od
ogradu. Kaciga joj odleti.
Padne na trbuh te jednim dlanom i dalje stišće palicu, a drugi joj je
ispružen na ledu blizu njezine spale kacige. Svi smo na nogama. Gledatelji
nastavljaju urlati jer ne shvaćaju što se događa. No zatim nastane mrtva tišina
kada navijači shvate da Gigi ne ustaje.
Srce mi zastane. Jednostavno prestane kucati i pretvori se u beskorisnu,
nepokretnu nakupinu straha.
„Samo je malo ošamućena“, kaže Wyatt i ne skida zelene oči s klizališta.
Zvuči kao da uvjerava samog sebe. „Dobro je...“

338
 Knjige.Club Books

Ne pričekam dovršetak rečenice već odjurim niz prolaz. Guram se između

ljudi bez isprike, a Gigin tata juri za mnom.
Praktički preskočimo zid koji vodi do staze između tribina i pleksiglasa.
„Pustite me da prođem“, plane Garrett na člana osoblja ispred vrata koja
vode do klupa. „To mi je kći.“
Izbezumljeno zurim u led, a srce mi i dalje ne lupa jer se Gigi ne mrda.
Sudac je nagnut nad njom, kao i trener Adley te nekoliko njezinih suigračica.
Naposljetku ne mogu više trpjeti čovjeka pred vratima. Koraknem
prema naprijed i pokušam ga odgurnuti u stranu. Mislim da je to pomoćni
trener Briara, ali jebe mi se sad za ljubaznost.
„Ne smiješ ići onamo“, navaljuje, opet mi se unijevši u lice.
Ni prokleti stampedo ne bi me spriječio da dođem do Gigi.
„Vraga ne smijem“, zarežim. A onda ga opet snažno odgurnem, prisilivši
ga da mi se makne s puta. „To je moja žena.“

339
 Knjige.Club Books

49. POGLAVLJE
GIGI

Vjenčali smo se

„Ovaj. Da. Vjenčali smo se.“

U ženskoj svlačionici vlada mrtva tišina. Liječnik momčadi i bolničari
upravo su otišli, zadovoljni jer ne postoji opasnost od potresa mozga.
Iako nije tako izgledalo, zapravo nisam udarila glavom - kaciga mi je pala tek
nakon što sam sletjela na led. No silina udarca dobrano me ošamutila.
Ležala sam okrenuta licem prema dolje, u ušima mi je zvonilo, a pluća su mi
se stezala, pa sam na trenutak zaboravila disati.
Sada Ryder sjedi pokraj mene na klupi, a moji roditelji i brat stoje ispred
nas. Bez riječi su. Liječnici su otišli pa napokon možemo razgovarati o
šoku koji im je Ryder priredio. Ne mogu ovo nikako ublažiti jer su moji
roditelji zbilja doživjeli šok kad im je obznanio vijesti. Ali nadam se da
posljedice neće biti pretjerano razarajuće.
Zagrizem usnicu dok strepim i čekam da netko progovori.
„G, volim te. Sestra si mi. Ali nisam čuo veći klišej u životu. Udala sam se
u Vegasu. Toliko je neoriginalno da čak ne bih napisao pjesmu o tome.“
„Wyatte“, upozori ga mama.
Tata još nije izgovorio nijednu riječ. Lice mu je sasvim bezizražajno. Ne
odaje čak ni ljutnju. Ništa. Kao da zurim u zid od opeke, kartonsku kutiju, neki
predmet koji je nesposoban izraziti osjećaje.
„Slušajte, znam da je ovo neočekivano“, kažem im.
Jer jest. U potpunosti i nesumnjivo neočekivano.
Ali ne i nepromišljeno.
Unatoč onome što moj brat misli, nije bilo neukusno kao većina vjenčanja
u Vegasu. Nije nas vjenčao živahni Elvis niti nam je alkohol kolao venama. Bili
smo u potpunosti trijezni. Prijavili smo se za vjenčani list nakon
redovnog radnog vremena jer, eto, i to je moguće u Vegasu. Imali smo cijelu
noć da razmislimo. Da se predomislimo. Ujutro se nismo morali vratiti u
vijećnicu, ali jesmo.
Ryder i dalje oblijeće oko mene, nemirnom mi rukom dirajući čelo jer ne
vjeruje da nisam udarila glavom. Slatko je. Dotaknem mu obraz da ga umirim,

340
 Knjige.Club Books

a čim prstima dotaknem njegovu kožu, tjeskoba iščezne iz njegovih očiju.

Posjedujem tu moć nad njim, kao i on nada mnom.
Kao one noći kad sam mu jecala u naručju jer mi je Fairlee srušio snove
kao dobro obučeni snajperist i ostavio me da iskrvarim od metka u srcu. Bum.
San je mrtav. No zbog Rydera sam se na kraju te noći osjećala bolje. Svake se
noći zbog njega osjećam bolje. I svakog dana. I minute.
Nadopunjujemo se.
„Znam što ćete reći.“ Nastavim govoriti kad mi postane jasno da moji
roditelji neće ništa reći. „Mislite da smo premladi. I da je ovo prebrzo.
Ali griješite. I da, mogu zamisliti tisuće glupih, zanesenih cura koje su
izgovorile upravo te riječi prije nego što su pobjegle sa svojim dečkima.
Wyatt ima pravo, zvuči kao klišej. Ali Ryder i ja nismo glupi.“ Slegnem
ramenima. „A ako to dosad niste shvatili, ni Ryder ni ja nismo zanesenjaci.“
Moj brat tiho frkne.
„Znali smo u što se upuštamo. Neće biti savršeno. I nailazit ćemo na
izazove. Problemi će se pojavljivati iz svih smjerova, cijelo vrijeme. Ali
odlučili smo proživljavati ih zajedno. Dobro smo promislili prije donošenja te
odluke.“
Primijetim sjajne suze koje se lijepe za mamine trepavice te na trenutak
opet postanem malo dijete.
„Molim te, nemoj se ljutiti na mene“, preklinjem je, no duboko u sebi znam
da čak i ako se bude ljutila zauvijek, to je jednostavno nešto s čime ću se
morati nositi.
Donijela sam odluku. Odluka je on.
Mama mi priđe i sjedne s moje druge strane, obujmivši me rukom. „Ne,
nisam ljuta. Drago mi je što razumiješ da neće sve biti divno i krasno.“
Utješno mi pomiluje obraz. „Ali vjerojatno nije ni vrijeme ni mjesto da
razgovaramo... o ovome... detaljnije.“ Mama ustane. „Sigurno ne želiš da te
odvezem u bolnicu?“
Odmahnem glavom. „Zbilja ne želim. Bolničar je rekao da čak ne moram
proći postupak za potres mozga.“
Ali ne mogu dovršiti ovu utakmicu, što je jebeno okrutno. Iako su
tehničari iz hitne pomoći rekli da bi to vjerojatno bilo u redu, liječnik naše
momčadi nije htio dati dozvolu. Dr. Parminder namrštio se zbog riječi
vjerojatno.
Stoga sam sada među publikom. Ostalo je još pola trećine i trebala bih biti
ondje, klizati sa svojom ekipom. Ili barem navijati za njih s klupe, no ne
mogu ni to jer me trener Adley prisilio da svučem opremu za hokej.
„Idem onamo“, kažem odlučno, ustavši. „Iako ne mogu igrati, mogu
navijati iz svega glasa.“
341
 Knjige.Club Books

Ryder mi uhvati dlan. „Dolje je glasno.“

„Ne boli me glava“, progunđam. „Časna riječ. Samo sam bila ošamućena,
pa nisam mogla odmah ustati.“
Opet pogledam svoju obitelj. Zid od opeke koji je nekoć bio moj otac.
Njegova duga šutnja napokon izazove nešto u meni. Nestrpljivost.
Uzrujanost. A možda i malo ljutnje.
„Hoćeš li reći nešto?“ Pomaknem se kako bih stala točno ispred njega,
prisiljavajući ga da me pogleda u oči. „Bilo što? Jer počinješ me malo plašiti.“
Njegove sive oči susretnu se s mojima.
Napokon progovori.
„Iskreno, ovo je nešto najgluplje što si učinila u životu.“
Trznem se kao da sam primila udarac.
„Nikad nisam bio razočaraniji tobom.“
„Garrette“, kaže mama oštro.
Ali prekasno je. Metak koji me pogodio kad me Fairlee odbio opet je našao
svoju metu.
No ovaj put zapucao je moj tata.

342
 Knjige.Club Books

50. POGLAVLJE
RYDER

Otac i kći imaju problem

Punica mi dođe u posjet nekoliko dana nakon što su cure s Briara

pobijedile na prvenstvu i donijele trofej na sveučilište, koji je posljednje tri
godine odlazio u tuđe ruke. Prvo me nazove pa se ne iznenadim kad je
ugledam na vratima.
„Bok, uđi“, kažem, objesivši njezin kaput. „Želiš li nešto popiti? Kavu?
Vodu? Golemu količinu alkohola zbog svega što se dogodilo u ova tri dana?“
Hannah se nasmije. „Započet ću vodom pa ću poslije prijeći na alkohol.“
Ogleda se dok je vodim dublje kroz kuću prema kuhinji.
„Čišće je nego što sam očekivala“, kaže uz osmijeh. „Očekivala sam pravi
muški stan.“
„Ma ne, nismo potpuni divljaci.“ Zastanem, pogledavši je sramežljivo.
„Shaneova mama nam šalje čistačicu dvaput mjesečno.“
Opet se nasmije. Kad dođemo u kuhinju, Hannah sjedne za stol, a ja
otiđem do hladnjaka po vodu.
„Hoće li se Gigi doseliti ovamo? Rekla mi je da još nije odlučila.“
Pogledam je preko ramena. „Mislim da će neslužbeno živjeti ovdje do
kraja semestra. A onda ćemo naći zajednički stan u Hastingsu.“
Shane i Beckett i dalje me gnjave zbog toga. Kad sam se vratio iz Vegasa i
rekao im da smo se Gigi i ja vjenčali, obojici je to bilo vrlo smiješno. Satima su
me zafrkavali. Shane me cijeli jedan dan zvao g. Graham. Beckett mi je
dao savjete za medeni mjesec i pakiranje Viagre.
Neprestano su se šalili dok nisu shvatili da nije riječ o ludoriji i da je taj
brak više od papira. Uskoro ću se odseliti. Na završnoj godini nećemo
živjeti zajedno. Otad su pomalo potišteni.
Kad dodam Hanni bocu vode, primijetim da gleda srebrni prsten na
prstenjaku moje lijeve ruke. Gigi i ja jutros smo kupili prstenje u maloj
zlatarnici u centru. Iznenadim se svaki put kad pogledam dolje i vidim ga na
ruci.
Ni ne sjećam se tko je od nas dvoje predložio da se vjenčamo. Možda sam
ja? Sjećam se samo da smo prve noći u Vegasu hodali šetnicom držeći se
343
 Knjige.Club Books

za ruke te da sam pomislio kako želim držati njezinu ruku do kraja života. A
iz nekog neobjašnjivog razloga Gigi je pristala.
„Vjenčani“, kaže njezina mama, smješkajući mi se.
„Vjenčani“, potvrdim.
Zapravo je vrlo smiješno. Nismo zajedno ni godinu dana.
„Sigurno misliš da smo ludi“, kažem, slegnuvši ramenima.
„Zapravo, ne mislim. Poznajem svoju kćer. Ne donosi odluke tek tako. A
mislim da polako upoznajem i tebe. Nisi impulzivan.“
„Nisam“, složim se.
Zapravo sam sušta suprotnost. Uvijek kalkuliram i skeptičan sam prema
ljudima koji se upuštaju u nešto bez razmišljanja.
„Slušaj“, kažem osorno, nakon kratke tišine, „ne moraš se pretvarati da se
slažeš s ovim niti da nas podržavaš. Dajem ti dozvolu da reagiraš kao
tvoj muž. Slobodno nas ignorirajte.“
„Hej, Garrett se trudi.“
Ima pravo - u posljednja tri dana šalje poruke, zove i ostavio je nekoliko
glasovnih poruka Gigi, moleći je da razgovara s njom. Ali kći mu je tvrdoglava.
Odbija se pomiriti.
„Povrijedio ju je“, kažem tiho.
„Znam. I žao mu je. Jednostavno ste ga iznenadili. Garrett ne voli
iznenađenja. I ne, nisam potajno uzrujana.“
„Zbilja?“
Ispruži ruke preko stola i zahvati mi dlanove. „Znam da si vrlo rano
izgubio majku“, započne.
Meškoljim se na stolcu, a ramena mi se napinju od nelagode jer ne znam
koliko je toga Gigi rekla roditeljima o mojoj prošlosti. Nisam je zamolio da taji
od njih što je moj otac učinio, ali svejedno mi je uznemirujuća pomisao da
znaju za to.
„Nije lako odrastati bez mame.“
Slegnem ramenima. „Imao sam mame iz udomiteljskih obitelji.“
Hannah proučava moje lice. „Jesu li bile dobre prema tebi?“
Naglo odmahnem glavom. Grlo mi se stegne.
„To sam i mislila.“ Stisne mi dlanove. „Zato sam i došla. Možeš računati na
mene, želim da to znaš. Ozbiljna sam, Luke. Ne sumnjam u to da ćeš dugo biti
dio naših života i nimalo mi to ne smeta.“
Jedna me misao zaintrigira. Tiče se moje mame. Pitam se kako bi reagirala
da je živa i da sam doveo doma djevojku kojom sam se oženio. I bi li bila
dovoljno mudra da shvati kako Gigi nije samo „neka cura“, već moj cijeli život.

344
 Knjige.Club Books

Ali neću saznati. Ta sumorna pomisao grebe me iznutra. Trepnem. Opet

trepnem. Oči mi ne prestaju biti vlažne. Suze se nakupljaju, zamutivši mi vid.
„Hej“, kaže Hannah nježno. „U redu je.“
Okrenem glavu da izbjegnem njezin pogled. Osjećam se ogoljelo i ranjivo.
Stoga Hannah ustane sa svojeg stolca i čučne ispred mojeg. „Oprosti.
Nisam trebala spominjati tvoju mamu.“
„Ne, u redu je.“ Glas mi pukne. Povlačim podlakticu preko lica, obrisavši
si oči rukavom.
Prije nego što uspijem reagirati, Gigina me mama povuče u čvrst zagrljaj
te sada plačem u njezinim rukama poput malog djeteta.
Jebeno je sramotno.
Hannah mi makne pramen kose s čela, nimalo smetena mojim suzama.
„Samo sam ti htjela reći da si sada dio naše obitelji. Znam da ti nisam
prava mama, ali mislim da sam dobra mama svojoj djeci.“
„Jesi“, uspijevam izustiti s mukom.
„Kad god ti nešto zatreba, samo me nazovi ili pošalji poruku. Uvijek mi se
možeš obratiti.“
Odjednom čujem otvaranje prednjih vrata. Shaneove i Beckettove
glasove. Brzo protrljam oči, a Hannah ustane i vrati se na svoj stolac. Popije
gutljaj vode, odloži bocu i uzdahne.
„Dakle. Kako ćemo riješiti problem između tate i kćeri?“

To je lakše reći nego učiniti. Prođe tjedan dana, a Gigi i dalje odbija
razgovarati s tatom. Garrett je toliko očajan da je čak nazvao mene i zamolio
me da mu pomognem. Rekao sam da ću pokušati. Jer kao prvo, čovjek mi je
uzor. A kao drugo, sad mi je punac.
Ali... Gigi mi je žena.
Žena.
I dalje zvuči nestvarno. Cijeli život osjećam se dobro samo dok igram
hokej. Kad na klizalištu ganjam pak i pucam prema golu, osjećam se kao
svoj na svome. Kao da pripadam ondje, kao da sam točno na mjestu na
kojem trebam biti.
Osim toga, tako sam se osjećao samo još jednom u životu.
Kad sam u vijećnici rekao Gigi: „Uzimam.“
Odabrali smo jedno drugo. I Gigi ima pravo - ne očekujem da će biti lako.
Jer život nije takav. Ali želim s njom proživljavati sve nedaće. Ona je moja
partnerica i što god da se dogodi, uvijek ćemo si biti podrška.

345
 Knjige.Club Books

Stoga joj i sada moram biti podrška, iako mi je jasno da se njezin otac kaje
zbog svega što je izgovorio onog dana.
Ali čovječe, te su je riječi zbilja povrijedile. Cijeli mu život pokušava
ugoditi, a onda joj on kaže da ga je razočarala? Ne, da nikad nije bio
razočaraniji njome?
Gigi to dugo neće moći zaboraviti. Garrett to zna i zato je toliko očajan da
se javlja čak i meni. Znam da ga to sigurno ubija. Očigledno je da ne prihvaća
naš brak.
Začudo, osoba koja prihvaća - osim moje punice - jest moj šogor. Wyatt
mi je poslao poruku s aerodroma ono jutro kad je otišao iz Vegasa.
WYATT: Ako povrijediš moju sestru, ja ću povrijediti tebe. Jasno, Ogi?
JA: Ogi?
WYATT: Šogore. Htio sam napisati Šogi, ali mobitel je automatski
ispravio. Odsad si Ogi. Nemoj je povrijediti i dobri smo si.
JA: Neću. Super.
WYATT: Dobro došao u obitelj. Moramo se potruditi poboljšati odnos.
Budući da smo zaglavili s tobom zauvijek.
JA: Hvala, Ogi.
Wyatt neće doći u Boston da sutra navečer gleda našu utakmicu u
završnici za naslov prvaka, ali Hannah i Garrett dolaze. Ako Gigi bude sjedila
pokraj tate, neće imati izbora; ne može ga više ignorirati.
Drugi je problem to što je Arizona prekjučer pobijedila Notre Dame, stoga
igramo protiv njih u nacionalnom prvenstvu. Ne sviđa mi se to. Brine me to
što opet moram dijeliti klizalište s Michaelom Kleinom. Ove sezone
nismo igrali protiv Arizone, pa nemam pojma kako će se ponašati tijekom
utakmice.
Cijela momčad, uključujući Jensena i pomoćne trenere, te noći izađe na
večeru. Nama koji smo punoljetni Jensen je velikodušno ponudio jednu
čašu piva - ali samo jednu. No onda je rekao da svatko tko prihvati ponudu
mora popiti tri čaše vode kako bi suzbio učinak nerazborite odluke. Unatoč
tome, nekoliko nas naruči pivo.
Vijest o mojoj ženidbi proširila se u ekipi te primijetim da Colson nekoliko
puta tijekom večere promatra moj vjenčani prsten. Kad nam se pogledi
susretnu, promrmlja si nešto u bradu i s gađenjem okrene pogled. Pokraj
njega je Jordan Trager te ljutito zuri u mene u znak podrške Caseu. Pomirim
se s time i posegnem za svojom čašom piva.
Kad se vratimo do hotela i uđemo u predvorje, punac mi porukom javi da
je u baru i da dođem nakratko.

346
 Knjige.Club Books

„Vidimo se gore“, kažem Shaneu, koji kimne i otiđe do svoje sobe.

Nekoliko dečki u hokejaškim jaknama iz suparničke ekipe gomila se u
hodniku. Oči im se razrogače te počnu uzbudljivo šaptati kad primijete
da Garrett Graham dolazi iz bara.
„Hej“, kaže kad mi priđe. Vjerojatno osjeti da ga gledaju jer protrlja
stražnji dio vrata i napravi grimasu. „Htio sam predložiti da popijemo piće u
baru, ali što kažeš na to da odemo nekamo?“
Kimnem. „Dobra ideja.“
Izađemo iz hotela i kratko promotrimo ulicu. Na kraju bloka je knjižara
spojena s kafićem, pa otiđemo onamo.
„Nemam pravo tražiti usluge od tebe“, započne Garrett skrušeno. „Znam
da te nisam baš srdačno dočekao. Kad si za blagdane došao doma sa Stan.
Kad si izrazio zanimanje za moj kamp. Vjerojatno sam se mogao ponijeti...
manje kretenski.“
Slegnem ramenima. „U redu je. Ne ljutim se.“
„Ni ja se inače ne ljutim. Ali moram reći“ - namršti se - „nije mi drago što
nisi zatražio moj blagoslov prije vjenčanja.“
Znatiželjno nagnem glavu prema njemu. „Biste li mi ga dali?“
„Ne.“
Slučajno frknem. „Onda je bolje tražiti oprost nego dopuštenje, zar ne? Jer
svakako bih se oženio njome. Ja...“ Zinem. „Isuse Bože.“
„Što je...“
No već koračam prema pregradi između kafića i knjižare. Stanem pokraj
stola s putopisnim knjigama ispred stalka koji mi je privukao pažnju. Na
njemu je veliki plakat koji prikazuje pusti bijeli krajolik presječen
silovitom rijekom. Velikim slovima piše:
OBZORI: TERITORIJ YUKON
Isuse.
Bože.
„Što radiš?“ Garrett mi priđe i stane pokraj mene.
Proučavam unutrašnjost knjižare, a onda ga ugledam - mali red pokraj
drugog stalka s istim plakatom. Na početku reda je stol s gomilom CD-ova
s jedne strane i hrpom fotografija s druge. Za stolom sjedi stariji muškarac
u crvenoj kariranoj košulji i žutim tregerima. Njegov izgled upotpunjuju
starinska kapa i naočale s crnim okvirom.
„Čovječe, to je Dan Grebbs“, kažem Giginom tati.
„Tko?“

347
 Knjige.Club Books

„Tip koji snima zvukove iz prirode i kojim je vaša kći opsjednuta. Hajde,
moramo stati u red.“
Izbezumljen je. „Zašto?“
„Jer ga Gigi obožava i želim da dobije potpisanu fotografiju. Uzeo bih i CD,
ali vjerojatno već ima ovaj zapis.“
Ignorirajući njegov zbunjeni pogled, stanem u red, koji je iznenađujuće
dugačak s obzirom na to da je riječ o osamdesetogodišnjaku koji
vlastitom opremom snima zvukove iz prirode. Čak ne dodaje nikakvu glazbu,
ali valjda je to dio njegova šarma.
Garrett uzdahne i kaže: „Idem nam po kavu.“
Red se pomiče polako, stoga i dalje čekam kad se vrati s dvije šalice. Pruži
mi jednu.
„Je li crna u redu?“
„Da, hvala.“
Opet zuri u mene.
„Što je?“ promrmljam.
„Ništa“, kaže, ali i dalje zuri.
Približavamo se. Sada mogu čuti što Grebbs govori ženi ispred sebe.
Mislim da je u pedesetima, što mi se čine kao prikladne godine za traženje
autograma ovog čovjeka.
„...za mladića u kasnim dvadesetima koji je i dalje žudio za uzbuđenjem
Yukon je bio pust. Čak me pomalo i gušio, unatoč golemim
prostranstvima oko mene. Ali kad sam razbistrio misli, kad sam prigrlio
silinu rijeke Klondike i dodir svježeg zraka koji je dolazio s planine
Tombstone, promijenio sam se.“
„To je... nevjerojatno. Hvala vam na svemu što radite, g. Grebbs. Iskreno
to mislim.“
„Čast mi je prenositi vam ta iskustva, draga.“ Preda joj CD i fotografiju.
Par koji je na redu poslije nje ne zadržava se, već samo zatraži autogram
i otiđe. Uskoro sam ispred Gigina zvučnog uzora te se osjećam nelagodno
i, iskreno, kao budala.
Ali Garrett me lagano gurne te koraknem naprijed.
„Ovaj. Bok. G. Grebbs. Veliki sam obožavatelj.“
Krajičkom oka primijetim da Garrett stišće usne kako bi obuzdao smijeh.
„Zapravo, moja žena je obožavateljica. Ima sve vaše... zvučne krajolike.“
Garrett se nakašlje u dlan.
„Ozbiljno, stalno vas sluša. Dok vozi, dok trči, dok meditira.“

348
 Knjige.Club Books

„Baš divno.“ Dan Grebbs ima srdačan pogled. Izgleda jednako umirujuće
kao što zvuči.
I nikad, nikad neću reći Gigi da mi zvuči umirujuće. Jer će onda to zauvijek
spominjati.
„Kako ti se žena zove, mladiću?“
„Gigi.“ Slovkam mu ime.
Uzme crni flomaster i nagne se, pomno zapisujući nešto nalik eseju duž
cijele strane fotografije na kojoj je u kariranoj košulji i s tregerima,
vjerojatno u istim ovima od danas.
Pruži mi fotografiju. „Vrlo lijepa gesta za tvoju ženu.“
„Hvala vam.“
Maknemo se u stranu kako bi sljedeći obožavatelj mogao doći na red.
Smotam fotografiju jer je ne želim presavijati. Garrett me i dalje promatra.
„Prestanite me tako gledati“, progunđam. „Znam da je glupo.“
Samo uzdahne, odmahujući glavom. „Zbilja je voliš.“
„I voljet ću je do smrti“, kažem jednostavno.
Prstima snažno zahvati šalicu kave. „Hoće li me zauvijek izbjegavati?“
pita, sav očajan.
„Nadam se da ne. Ali znate da je tvrdoglava.“ Slegnem ramenima. „I cijeli
vam život pokušava ugoditi.“
U očima mu se vidi krivnja.
Odmah ga pokušam utješiti. „Znam da joj niste stvarali pritisak. Sama si
ga stvara i svjesna je toga. Ali to ne mijenja činjenicu da joj je oduvijek
najvažnije učiniti vas ponosnim.“
„Pa i jesam ponosan. I ne samo zato što je dobra hokejašica. Slušaj, rekao
sam to iz ljutnje. Ali zapravo nisam bio ljut, nego uplašen.“ Nakratko
zažmiri. „Jer sam u tom trenutku znao da sam je izgubio. Više mi ne pripada.“
Glava mi se trzne od iznenađenja.
„Ne u smislu nekakvog posjeda“, kaže grubo.
„Ne, znam što mislite.“
„Ona je moja kćerkica. Ako budeš imao djecu, jednog ćeš dana razumjeti.
Ako budeš imao kćer.“
Garrett nastavi govoriti dok se vraćamo do hotela.
„Volio bih da mi dopusti da joj objasnim.“
„Hoće. Jednom.“
Kiselo se nasmiješi. „To nije baš ohrabrujuće.“
„Ako tražite nekoga za utjehu, ja nisam taj.“
„Skužio sam.“
349
 Knjige.Club Books

„Ali prenijet ću joj vaše riječi. Mislim da nije dobro to što ne

razgovarate...“
„Luke Ryder?“
Čovjek s naočalama i u sportskoj jakni pojavi se pred nama. Odmah
zauzmem obrambeni stav.
„Da?“ kažem oprezno.
Požudni sjaj osvjetljava mu oči te odjednom iz džepa izvadi mali diktafon
i gurne mi ga pred lice.
„Kako komentiraš nadolazeće saslušanje tvog oca za uvjetni otpust?“

350
 Knjige.Club Books

51. POGLAVLJE
RYDER

Medijska prašina

Hladan, lepršav osjećaj zatitra u mojim grudima. Otputuje dolje i

pretvori se u nelagodno bućkanje od kojeg mi se steže želudac.
Zanijemim od šoka. Ni inače nisam razgovorljiv, ali u drugim bih
okolnostima uspio izustiti barem odjebi ili goni se.
No šutim.
„Izvori tvrde da odbijaš svjedočiti protiv njega na saslušanju“, navaljuje
novinar kad ne odgovorim. „Zar podržavaš puštanje tvog oca na slobodu?“
Nije jedini u blizini jer još nekoliko novinara vreba u predvorju hotela,
poput morskih pasa koji su nanjušili moju krv. Dotrče muškarac s bilježnicom
i žena koju prati snimatelj.
„Luke Ryder?“ kaže žena gorljivo. „Imaš li komentar u vezi s...“
Garrett primijeti moj izraz lica te se i njegovo tada stvrdne. Zareži:
„Nemamo komentara“, a zatim položi dlan na moju ruku da me odvede
odavde.
U liftu mi uputi ozbiljan pogled. „Koji kat?“
„Deveti“, kažem tiho.
Nekoliko minuta poslije Garrett i ja uđemo u moju sobu. Dečki iz Briara
očito su čuli za morske pse u predvorju jer je nekoliko mojih prijatelja već
u sobi. Nelagodno me gledaju i trude se ne buljiti u Garretta Grahama.
„Stari, dolje je hrpa novinara koji postavljaju pitanja“, kaže Shane
smrknuto.
„Da, vidio sam ih.“
Udahnem i otiđem do mini hladnjaka. Uzmem bocu vode, ali ne otvorim
je. Samo je pritisnem uz čelo. Gorim. Napet sam od nelagode.
„Koji se kurac događa?“ promrmljam dečkima.
Beckett progovori s malog dvosjeda na drugoj strani sobe. „Tvoj stari
prijatelj Michael Klein sinoć je dao intervju, a dijelovi su se proširili
internetom.“
Stegne mi se čeljust. „Što je rekao?“

351
 Knjige.Club Books

Shane me pogleda u oči. „Ništa lijepo.“

„Što je rekao?“ ponovim.
Prijatelji mi ukratko objasne. Na sportskom blogu objavljena su
predstavljanja nekih igrača Arizone, uključujući Kleina. Kad su ga pitali o
odnosu sa mnom, opisao me kao gnjevnog nasilnika koji ga je bez razloga
napao u svlačionici. Ali bez brige, g. Mučenik rekao je da je to sad prošlost i
da je zaboravio na to.
No to nije dio koji se proširio među svima. Kad su ga pitali jesu li ga moji
postupci nakon svjetskog prvenstva šokirali, Klein je rekao da se nije
iznenadio, s obzirom na to da mi je nasilje u genima.
„Jebote“, promrmlja Garrett u znak neodobravanja.
Novinar je jedva dočekao da objavi tu izjavu. Malo je istraživao, saznao
detalje o mojoj prošlosti i napisao članak o njoj. Netko iz odvjetničkog
ureda u Maricopi navodno mu je rekao da odbijam doći na saslušanje, pa sada
ispada kao da ne želim svjedočiti protiv oca jer želim da bude pušten iz
zatvora.
A ja samo želim povratiti.
Pridruže nam se trener Jensen i trener Maran te je uskoro u tijeku
opsežni sastanak. Svrbi me cijelo tijelo, kao da mi mravi gmižu po koži. Shane
i Beckett znaju za mojeg tatu i za Owena, ali ne zna nitko drugi, a sada
sam prisiljen slušati razgovor o najgorim događajima u mojem životu.
Ne idem u detalje, barem ne onako kao s Gigi. Ukratko im ispričam što se
dogodilo. Tata je imao pištolj. Pištolj je opalio. Mama je umrla.
Svi su potreseni. Čak i Trager izgleda uzrujano.
„U redu je“, kažem im, a toliko mi je neugodno da se želim zavući u neku
rupu.
Volio bih da je Gigi ovdje, ali dolazi tek sutra. Kad bih je nazvao, sigurno
bi uskočila u auto i jurila da dođe što prije. Ali večeras je momčad trebala biti
najvažnija. Večera, snimka utakmice, naša posljednja službena noć
ove uzbudljive sezone prepune uspona i padova.
„Zašto seronja Klein daje intervjue o stvarima koje ga se ne tiču?“
Ogorčeno pitanje izgovori Rand Hawley.
„Ozbiljno“, Trager se čak složi s Random. „Čini mi se da je zaslužio
razbijanje čeljusti.“
Slegnem ramenima. „Zaslužio je. Nakon utakmice je u svlačionici rekao
nešto puno odvratnije.“
„Što je rekao?“ Colson me pogleda dok stoji naslonjen uza zid pokraj
Garretta. Zagrlili su se kad je Case ušao. Nije mi bilo drago vidjeti to.

352
 Knjige.Club Books

„Ništa vrijedno ponavljanja.“ Uzdah mi zapne u grlu dok se ogledam po

sobi. „Cijelu sezonu igrate sa mnom. Znate da nisam nasilan. Ne iživciram
se tako lako.“
„Dakle, taj jebeni kreten lupetao je onda, a lupa i sada“, kaže Trager. „Znaš
što pokušavaju, zar ne? Pokušavaju nas omesti izlišnim glupostima kako se
ne bismo koncentrirali na utakmicu.“
Ljutiti žamor proširi se prostorijom. No mene je više dojmilo to što
Trager zna riječ izlišan.
„Ma jebeš to“, zakriješti Rand, kimnuvši Trageru. „Neće im uspjeti.“
„Ne“, složi se Colson. „Neće.“
Trener Jensen napokon progovori, a pogled mu zastane na meni.
„Ako želiš, možemo otkazati sutrašnju novinarsku konferenciju. Nije mi
problem reći nadležnima da nismo zainteresirani.“
Prije svake utakmice održava se novinarska konferencija na kojoj su
većinom prisutni kapetani i pomoćni kapetani dviju momčadi. Michael Klein
je u ovoj drugoj skupini.
„U redu je“, kažem treneru. „Odradit ću to.“
Usredotoči svoje mračne oči na moje lice. „Moći ćeš se koncentrirati na
utakmicu sutra?“
„Kao i uvijek“, obećam.
Treneri krenu prema vratima, zajedno s Garrettom, koji me prije toga
potapša po ruci. I drugi počnu odlaziti. Ispratim nekoliko dečki do vrata
i prihvatim nekoliko riječi ohrabrenja koje ne želim čuti. Samo želim da
me svi puste na miru, dovraga. Volio bih da ni Shane nije ovdje, ali cimer mi
je.
Colson odugovlači, a zatim mi pokaže rukom da izađem u hodnik.
Okrenem bravu tako da se vrata ne zatvore i krenem van za njim.
„Jesi li dobro?“ kaže grubo.
Slabašno se nasmiješim. „Je li ti zbilja stalo?“
„Da. I...“ Case izdahne. „Mislio sam da ovo neću nikad izgovoriti, ali...
pomalo mi nedostaješ.“
„Ne seri.“
Nasmije se. „Što je? Kome normalnom ne bi nedostajala tvoja neprestana
šutnja i bezobrazni komentari?“
Prođem rukom kroz kosu, a Case usredotoči pogled na moj lijevi dlan. I
odjednom smijeh iščezne.
„Isuse, Ryder. Oženio si se mojom bivšom curom“, kaže bez emocija.
„Ne. Oženio sam se svojom ženom.“

353
 Knjige.Club Books

Case dugo šuti, usredotočivši svijetloplave oči na svoja stopala. Zatim

opet uzdahne.
„Ne znam jesam li spreman družiti se s vama dvoma. Nasamo.“
„Ne želim nikome priuštiti tu nelagodnu muku.“
Nasmije se. „Ali preboljet ću to“, kaže, slegnuvši ramenima. „Nisi ti loš
dečko, Luke. Znam da nisi to učinio namjerno.“
„Nisam.“ I ja uzdahnem. „Ne možemo birati u koga ćemo se zaljubiti.“
„Ne. Ne možemo.“ Case ispruži ruku. „Ako želiš, opet smo si dobri.“
„Želim.“
Rukujem se s njim, ali iznenadi me kad me povuče u zagrljaj. Uzvratim
mu, odlučno ga pogledavši kad se razdvojimo.
„Neću dopustiti da mi ovo sranje s Kleinom poremeti razum“, obećam.
„Nisam ni mislio da hoćeš.“ I njegov je pogled odvažan. „Sredit ćemo
te seronje sutra. Bez brige, požalit će zbog ove psine.“

Kad se ujutro probudim, primijetim propušten poziv Julija Vege. Odmah

mi postane mučno jer čisto sumnjam da me glavni direktor Dallasa zove da
mi poželi sreću u današnjem finalu. Sasvim slučajno zove baš kad je
moja gnjusna obiteljska priča postala glavna tema medija.
Dlan mi drhti kad izađem na balkon, držeći mobitel. Shane i dalje spava.
Probudio sam se prije alarma, kao da je moja podsvijest osjetila da sam
propustio poziv čovjeka u čijim je rukama moja budućnost.
Zrak je hladan i bilo bi dobro da sam obukao majicu s kapuljačom. Stojim
vani u majici kratkih rukava i donjem dijelu trenirke, listajući hladnim
prstima po mobitelu da mu uzvratim poziv.
„Luke, drago mi je što si se javio. Oprosti što sam nazvao tako rano.“
„Nema problema. Već sam bio budan.“
„Čujem da se oko tebe diže medijska prašina“, kaže Vega, odmah prešavši
na stvar. „Izvrsno odvlačenje pozornosti s onog što je zbilja važno. Trebali
bi pisati o završnom turniru za naslov prvaka.“
Zgrči mi se želudac. „Oprostite. Nisam imao nikakve veze s...“
„Nisi me shvatio. Ne krivim tebe. Krivim one lešinare. A sudeći po izvoru
prvotnog članka, čini se da te tvoj suparnik htio uzrujati.“
„Čini se.“
„Htio sam ti se samo javiti i reći ti da imaš moju punu podršku, kao i
podršku cijelog kluba.“

354
 Knjige.Club Books

Toliko sam šokiran da mi mobitel skoro padne s balkona na devetom

katu. „Imam?“
„Naravno. Ne samo zato što ćeš uskoro bio dio naše obitelji, već iz
ljudskosti. Vrlo si rano izgubio mamu. To ne treba pretvarati u spektakl ili
predmet tračanja.“
Progutam slinu. „Oh. Hvala vam. Cijenim to.“
„I ja sam rano izgubio mamu. Ne u takvim užasnim okolnostima, ali
svejedno je bilo bolno. Ako išta zatrebaš - ako želiš da razgovaram s
tužiteljem u Phoenixu, da ti dogovorim odlazak na saslušanje bez medijskog
cirkusa - samo mi javi. Dat ćemo sve od sebe da ti pomognemo.“
„Hvala vam.“
„I sretno danas. Navijat ćemo za vas iz Dallasa.“
Kad završimo poziv, posramljen sam jer shvatim da mi suze oči. Ali Isuse,
olakšanje koje me preplavi djeluje na mene kao izbacivanje nakupljenih
osjećaja. Petljam po mobitelu da pošaljem Gigi poruku i obavijestim je o
razgovoru s Vegom. I ona je budna te mi odmah odgovori.
GISELE: Jako mi je drago, ljubavi.
I dalje piše.
GISELE: Možda bi se sad trebao prestati bojati da će se dogoditi nešto
loše. Dallas te želi. Čekaju te. Prestani sumnjati u sebe.
JA: Potrudit ću se.
GISELE: Dobro. Sad pojedi nešto i nemoj pretjerati na jutarnjem treningu.
Čuvaj snagu za utakmicu.
JA: Hoću. Volim te.
GISELE: Volim i ja tebe.
Dajem sve od sebe da opustim um i tijelo. Kad odradim samostalni
opušteni trening, uputim se prema prostoriji za novinarske konferencije.
Dok se približavam vratima, sve sam uplašeniji. Jebote. Ne želim ovo. Ali
neću bježati. Nisam kukavica.
Čim uđem kroz vrata, trener Jensen povuče me u stranu i kaže: „Ako ne
želiš odgovoriti na neko pitanje, samo reci da nemaš komentara. Jasno?“
Kimnem.
„Nemoj osjećati krivnju niti objašnjavati zašto nešto ne želiš komentirati.
‘Nemam komentara.’ Gotovo, kraj rečenice.“
„Jasno.“

355
 Knjige.Club Books

Dva dugačka stola postavljena su na čelu prostrane prostorije, a između

njih je govornica. Sjednem na stolac između Colsona i Demainea. Trener
sjedne na kraj stola, a ispred njega je tanki fascikl. Valjda su mu naši
stručnjaci za javnost dali neke smjernice.
Za stolom Arizone sjedi njihov glavni trener, kapetan momčadi i dva
pomoćna kapetana, a jedan od njih je Michael Klein. Ni ne pogledam
tog kovrčavog tipa. Osjetim da me gleda, ali ne zaslužuje moju pažnju.
Lakne mi kad novinar bloga o sveučilišnim sportovima postavi pitanje o
Briarovoj sezoni i o našem značajnom napretku u odnosu na početak.
Colson odluči odgovoriti. Dobro se snalazi pred velikim auditorijem. Opušten
je i elokventan. Iduće pitanje postavljeno je kapetanu Arizone. Baš kad
pomislim da ću se izvući iz ovoga bez posljedica, obrati mi se jedna
novinarka.
„Jučer su otkriveni neki šokantni detalji o tvojoj obitelji. Hoće li to utjecati
na tvoju koncentraciju danas?“
Čini mi se da se Jensen želi ubaciti, ali približim se mikrofonu da
odgovorim. „Kažete ‘šokantni’ i ‘otkriveni’ kao da sam to pokušavao tajiti.
Nisam. Svatko s računalom i mobitelom mogao je istražiti moju obiteljsku
povijest. Činjenica da sada gomila ljudi raspravlja o mojoj prošlosti ne znači
mi ništa. Uvijek sam koncentriran na utakmicu.“
Šokiram se kad novinarka odustane od teme te nitko drugi ne spomene
moje roditelje.
Međutim, jedan naporni novinar odluči spomenuti drugu tabu temu.
„Michael, posljednji put kad ste ti i Luke bili zajedno na terenu, bili ste
suigrači na svjetskom prvenstvu. No susret je završio ružno, zar ne?“
„Ružno?“ ponovi Klein podrugljivo. „Završio sam u bolnici.“
„Očito je da među vama i dalje postoji puno napetosti“, ograđuje se
neustrašivi novinar, gledajući u jednog pa u drugog. „Jeste li razgovarali od
svjetskog prvenstva i jeste li spremni zakopati ratnu sjekiru?“
Klein se samo nasmije u mikrofon.
Zvuk je iritantan i izaziva žmarce. Seronja.
Nisam jedini kojeg je iživcirao. Krajičkom oka vidim da se Case naginje
prema mikrofonu.
„Imam pitanje“, kaže Colson. Podignuvši obrvu, pogleda prema stolu
Arizone. „Za tebe, Klein.“
Moj bivši suigrač suzi oči. Njegov trener pokuša se ubaciti, ali Colson
progovori prije njega.
„Što si rekao Ryderu u svlačionici pa ti je morao slomiti čeljust? Jer igram
s njim cijelu sezonu i nevjerojatno je strpljiv i staložen.“

356
 Knjige.Club Books

Uslijedi tišina. Klein shvati da ga svi pažljivo gledaju i da bi trebao dati

neki odgovor.
Naposljetku progovori kroz stisnute zube. „Ne sjećam se što sam rekao.“
Obrati mi se znatiželjna žena iz prvog reda. „Sjećaš li se ti, Luke?“
Pogledam Kleina. Inače bih šutio. Ignorirao bih iskušenje. Ali njegov
podrugljivi smijeh i dalje mi odzvanja u ušima. I konačno mi je dosta te ljage
koja me proganja već godinama.
S Gigi sam naučio da je katkad jednostavno potrebno izbaciti osjećaje iz
sebe, pa slegnem ramenima i opet se približim mikrofonu.
„Rekao je da je moja mama zaslužila umrijeti i da je tata trebao ustrijeliti
i mene.“
Prostorijom sada zavlada potpuna tišina.
Nekoliko novinara izgleda zapanjeno; a drugi izgledaju kao da im se ovo
gadi. Kleinovo je lice blago porumenjelo. Nespretno pokušava zahvatiti
mikrofon, ali njegov trener odmahne glavom kao da ga upozorava da ne
izgovori nijednu prokletu riječ. Jer ništa dobro ne može proizaći iz pokušaja
Michaela Kleina da porekne tu izjavu.
Vrlo je se dobro sjećam. I dalje mi katkad zuji u glavi.
Michael i ja često smo imali nesuglasice. Naše se osobnosti jednostavno
nisu poklapale od samog početka, ponajviše zato što Klein ima brzopletu
narav i potrebu da se zbog svoje nesigurnosti prikazuje kao nekakva velika
faca. Htio je biti proglašen najboljim igračem ekipe i bio je bijesan jer sam bio
bolji od njega. Osvojili smo svjetsko juniorsko prvenstvo zbog mojeg gola. To
ga je izjedalo.
Ni ne sjećam se tko je pokrenuo svađu u svlačionici. U početku smo se
samo vrijeđali kao i inače. Počeo sam ga ignorirati, što ga je razbjesnilo.
Zgrabio me za ruku jer mu nisam pridavao pozornost. Odgurnuo sam ga.
Rekao sam mu da je bučni, šugavi kreten. Zatim je izgovorio onu izjavu o
mojoj mami i poludio sam.
Nije mi žao. Čak ni sada, kada moram trpjeti pitanja gomile stranaca na
novinarskoj konferenciji, ne žalim jer sam razbio tom kretenu čeljust.
I uživat ću u svakoj sekundi večerašnje pobjede na njim.

357
 Knjige.Club Books

Usijanje s Joshom Turnerom

Odlomak iz prijepisa intervju Owena McKaya

Izvorni datum prikazivanja: 22. travnja

© Mreža za prijenos sportskih sadržaja

OWEN MCKAY: Znaš, Josh, ne sviđa mi se to pitanje. Sveučilište Briar

upravo je osvojilo nacionalno prvenstvo. Ne bismo li se trebali usredotočiti
na to? Na slavlje? Bolje me pitaj kako se osjećam jer je moj mlađi brat zabio
pobjednički gol na turniru. Reći ću ti - osjećam se prokleto dobro.
JOSH TURNER: Razumijem te i zasigurno im ne želim uskratiti taj uspjeh.
Izvrstan podvig. Ali čitam pitanja koja nam pristižu, Owene. Publika je
znatiželjna, ne ja.
MCKAY: Razumijem, ali ni ja ni moj brat ne dugujemo tebi ni publici, niti
ikome drugome, komentar o njegovom ocu. Obojica smo bili mali kad je
otišao u zatvor. Otad se nismo čuli s njim niti to imamo u planu. Ne želimo s
cijelim svijetom prežvakavati svoju prošlost. I da, bez problema sad govorim
u ime svojeg brata.
TURNER: Dobro... Hmm... Hanka Horacea iz Tennesseeja zanima možeš li
prokomentirati trenutačno stanje pravnog sustava u Americi, osobito
postupak dobivanja uvjetnog otpusta...
MCKAY: Ne. Iduće pitanje.
TURNER: Dobro... Evo jednog zabavnog. Sandy Elfman iz Kalifornije
zanima tvoja osnovna rutina uljepšavanja. Možeš li preporučiti neke
kozmetičke proizvode za muškarce?

358
 Knjige.Club Books

52. POGLAVLJE
GIGI

Tvoj muž

„Mislim da je to što si se udala vrlo čudno i ne mogu to razumjeti“, izjavi

Mya dok me gleda kako šećem zajedničkom prostorijom u potrazi
za ključevima.
„Čudno je, da, ali s vremenom će prestati biti čudno i shvatit ćeš da je u
potpunosti logično.“
Tvrdoglavo odmahne glavom. „Imaš dvadeset jednu godinu. Tko se još
udaje u tim godinama? Nismo u Srednjem vijeku!“
„Prilično sam sigurna da su se cure u Srednjem vijeku udavale s valjda
dvanaest godina. Ja sam u usporedbi s njima usidjelica. Kad bi shvatili da
netko želi njihovu neudatu staru kćer, mama bi se onesvijestila od olakšanja,
a tata bi trčao po mirisnu sol.“
Ali razumijem. Mladi smo. I trebat će vremena da se naši prijatelji pomire
s našom odlukom. Diana je jedina koju moja tajna udaja nije uzrujala, ali nju
ništa ne može uzrujati. Već spominje zajedničke spojeve s njom i gospodinom
Percivalom. Ne znam kako, ali i dalje su zajedno. Ipak, po njezinim mi se
pričama čini da je voli kontrolirati. To mi se ne sviđa.
„O, moj Bože, gdje su mi ključevi?“ zarežim frustrirano.
„Aha, njih tražiš? Misliš na one ondje?“
Ljutito zurim u nju te otiđem po njih i zgrabim ih. „Mogla si mi uštedjeti
puno vremena.“
„Kamo ideš? Imaš planove s mužićem?“ zadirkuje me.
„Ne. U petak su stigli rezultati eseja iz sportskog marketinga i psihologije,
a budući da sam na oba briljirala, častim se poslijepodnevnim odlaskom u vrt
leptira.“
Sat vremena poslije auto je parkiran, a članska iskaznica očitana te ulazim
u svoje najdraže mjesto na svijetu. Neko vrijeme skitam stazama, uživajući u
vlažnom povjetarcu i šarenilu krila koja trepere oko mene. Nasmiješim se
kad ispružim dlan, a plavi morfo leptir doleprša i smjesti se na moj
prst. Osjećam se kao Disneyjeva princeza i veličanstveno je.

359
 Knjige.Club Books

Divim se odsjaju njegovih blistavih krila na sunčevoj svjetlosti koja se

probija kroz staklene zidove.
„Imaš divan život“, kažem mu. „Ne moraš polagati ispite ili odlučivati želiš
li ići na ljetni tečaj kako bi imao manje studentskih obaveza na jesen. Cijeli
dan letiš ovuda. Igraš se sa svojim prijateljima. Ispijaš nektar.“
Onda mi odjednom sine da možda ne želi biti zarobljen ovdje. Možda želi
vidjeti divni veliki svijet izvan konzervatorija, okružen milijunima stvari koje
bi ga mogle ubiti. Recimo, Bergeron je jednom zgrabio leptira iz zraka i pojeo
ga.
„Bi li htio biti pojeden ako to znači da si slobodan?“ pitam plavog leptira,
užasnuta.
Začujem iznenadni plač djevojčice u blizini. Njezina majka mrko me
pogleda, uzme je za ruku i odvuče je od mene.
Čovječe. Očito više nije dopušteno pred djecom voditi filozofske
razgovore s leptirima. Ljudi su baš uskogrudni.
Uputim se niz drugu stazu i skrenem iza ugla.
Moj tata stoji ondje.
Sledim se. Zinem. Ma daj. Ozbiljno? Zar ne mogu jednu divnu nedjelju
uživati na ovom predivnom mjestu koje me usrećuje bez razmišljanja o
tome da moj otac nikad nije bio razočaraniji mnome?
To sjećanje projuri kroz mene kao uragan. Raspori mi srce, ostavivši za
sobom samo bol.
Tata vjerojatno primijeti da je radost koja je inače ovdje prisutna sada
iščeznula s mojeg lica jer se i njegovo nabora od žalosti.
Priđe mi. „Hej.“
„Kako si znao da sam ovdje?“ kažem umjesto pozdrava.
„Tvoj muž mi je rekao.“
Podignem obrvu. „Čovječe.“
„Što je?“
„Nisi se trznuo kad si rekao tvoj muž?“
„Da, pa...“ Tata stavi ruke u džepove. Odjeven je u cargo hlače i bijelu
majicu kratkih rukava te primijetim da ga žene odmjeravaju. I u
četrdesetima privlači poglede. „Ne znam jesi li primijetila, ali on i ja smo
postali prijatelji.“
I Ryder mi stalno to govori, ustrajući u tome da su izgladili odnose i da
više nema napetosti. Otkad su dečki pobijedili na završnom turniru, Ryder
je nekako nježniji. Dirnulo ga je to što su ga dečki podržali ispred novinara,
a Case i on opet su prijatelji. Ryder i moja mama još su bolji prijatelji,

360
 Knjige.Club Books

praktički najbolji. Čak ga je i moj brat prihvatio - zovu se nekim glupim

nadimcima. Stoga me ne bi iznenadilo da je poboljšao i odnos s mojim tatom.
Što se mene tiče, dajem sve od sebe da izbjegnem sve što ima veze s
mojim tatom. I dalje sam vrlo ljuta.
Osim što nisam ljuta.
Shrvana sam.
„Imala si pravo“, kaže. „Ryder je dobar dečko.“
„Znam.“ Na rubu sam da počnem okretati svoj tanki srebrni vjenčani
prsten, što mi je već postala navika. Kao da me Ryderova prisutnost obavija i
opušta.
Uputimo se niz stazu i skrenemo prema drugoj koja je prazna. Blizu jedne
fontane nalazi se željezna klupa. Tata pokaže prema njoj.
Kad sjednemo, uputi mi tužni, iskreni osmijeh.
„Oprosti mi“, kaže jednostavno.
Šutim.
„Znam da sam zeznuo. Loše sam reagirao.“
„Vrlo loše“, promrmljam.
„Samo... u tom se trenutku svašta događalo. Naravno, šokirao sam se.
Nimalo to nisam očekivao.“ Pogleda me bezizražajno. „Nikad ti baš nije
dobro išlo s iznenađenjima. Sjećaš li se kad si planirala zabavu iznenađenja
za mamu pa si joj poslala pozivnicu?“
Izleti mi smijeh. „To je bila pogreška.“
„Da, samo kažem da me ne iznenađuješ često. Ali ovo je došlo kao grom
iz vedra neba. Dakle, uslijedio je šok. U tom sam se trenutku naljutio jer
si donijela tako važnu životnu odluku, a nisi ni razgovarala s nama o tome.“
„Žao mi je.“ Zatim slegnem ramenima. „Nije mi trebao razgovor.“
„Zbilja to misliš?“
„Da. Što god ti rekao, kakav god mi savjet dao - ili mama ili Wyatt ili netko
od mojih prijatelja - svejedno bih se udala za njega. On je taj. On je pravi za
mene.“ Opet okrenem svoj vjenčani prsten. „Kao što sam rekla, znam da neće
biti savršeno. Seks će sigurno s vremenom postati lošiji...“
Tata se nakašlje. „Stan!“
„Oprosti, ali znaš što mislim. Proći će ova početna zaljubljenost. Zaglavit
ćemo u rutini i vjerojatno ćemo si često ići na živce. Ali nema veze. Želim
to sve proći s njim. Kao što ti i mama to činite.“
Tata kimne. Zapanjena sam pogledom u njegovim očima. Nije riječ o
odustajanju, već o prihvaćanju. Primijetim tu razliku, pitajući se je li se
možda zbilja predomislio.

361
 Knjige.Club Books

„Zato si se ponašao kao kreten?“ potičem ga. „Zbog šoka i ljutnje?“

„Ne. U početku sam mislio da je to razlog, a onda sam shvatio da postoji
još jedan.“ Glas mu postane grub. „Bio sam povrijeđen.“
„Povrijeđen“, ponovim i na trenutak me zapeče savjest. Nije mi drago što
sam ga povrijedila.
„Oduvijek se zamišljam kako te vodim do oltara.“
Od tog mi se priznanja čvrsto stegne srce.
Dovraga. Sada znam zašto se mama ne može dugo ljutiti na njega. Zato
što govori takve stvari.
„Budimo realni“, nastavi tata. „Tvoj se brat neće oženiti...“
„Ženskar do smrti“, složim se.
„Ali mislio sam da s tobom imam šanse. Nisi pretjerano ženskasta, ali čuo
sam da si prije razgovarala s mamom o vjenčanicama. Pretpostavio sam da
ćeš imati neku lepršavu. Iako bi ti svaka dobro pristajala. Htio sam te vidjeti
u njoj i odvesti te do oltara. Plesati s tobom na tvom vjenčanju.“ Pogleda me,
pun nade. „Znam da ste se već vjenčali, ali trebali biste razmisliti o
svadbi. Tvoja teta Summer dala bi sve da je može organizirati, znaš i sama.“
Tiho se nasmijem. „O tome bi trebao razgovarati s Ryderom. Teško mu je
razgovarati čak i o banalnostima - zar zbilja misliš da će pred stotinama
ljudima izgovarati zavjete? Jer oboje znamo da bismo imali barem petsto
uzvanika.“
„Nisam ja kriv što imam prijatelje. Bože.“ Njegov šaljivi izraz lica
ubrzo postane ozbiljan. „I nemaš pravo. Iznenadilo bi te što je taj čovjek
spreman učiniti za tebe.“
Zašutimo.
Zatim se okrenem prema njemu i naslonim glavu na njegovo rame.
„Oprosti što sam te razočarala“, kažem.
„Nisi. Razočarao sam samog sebe.“ Zastane. „Volim te. Znaš to, zar ne?“
„Naravno.“ Zastanem. „I ja volim tebe.“
Nastupi još jedna tišina.
„Ušao sam u Kuću slavnih.“
„Znam.“ Nisam mu osobno čestitala, ali rekla sam mami da mu prenese
čestitke jer nisam bezosjećajna gadura.
„Idući vikend održavaju se svečanost i proslava. Bilo bi mi drago da ti i
tvoj muž dođete.“
Nakon kratke stanke kimnem i stisnem mu dlan. „Bit će nam čast.“

362
 Knjige.Club Books

53. POGLAVLJE
GIGI

Samo jedan trenutak u vremenu

Ryder je preseksi u odijelu i jedva se suzdržavam da ga ne poševim na

svečanosti Kuće slavnih. Nisam shvatila koliko će biti teško imati seksi,
visokog hokejaša za muža. Cijelo ga vrijeme želim ševiti i to je postao
pravi problem.
Ali večeras je važan moj tata, stoga odagnam neprimjerene misli, čedno
uhvatim svog muža za ruku i odbrojavam sate do odlaska u krevet s njim.
Svečanost je bila emotivnija od očekivanog. Plakala sam, a srce mi je bilo
ispunjeno ponosom kad je bivši glavni trener Bostona održao predivan
govor o mojem tati. Nakon toga slijedi proslava te se moram družiti sa svima
pomalo, što mrzim. Srećom, Ryder i Wyatt su ovdje da mi ublaže muku. Čini
se da mami druženje ne smeta. Ili se tijekom godina svoje i tatine karijere
toliko naviknula da se zna dobro pretvarati.
„Greg, upoznaj moju djecu, Gigi i Wyatta.“ Tata se pojavi sa starijim
sjedokosim muškarcem.
Pomalo mi je poznat, a kad ga tata predstavi, ispostavi se da su prije
dvadeset godina jednu sezonu igrali zajedno, kad je tata bio novak, a Greg
iskusni veteran.
„A ovo je moj zet Luke.“
Oduševljava me to što tata nakon manje od mjesec dana s takvom
lakoćom izgovara riječ zet, kao da je Ryder godinama dio naše obitelji.
„Njega ne treba predstavljati“, kaže Greg uz osmijeh, rukujući se s
Ryderom. „Luke Ryder! Čovječe, pratim tvoju karijeru od svjetskog
juniorskog prvenstva. Jedva čekam vidjeti kako ćeš se snaći u Dallasu.“
„I ja isto“, kaže Ryder.
Nekoliko minuta razgovaraju, a zatim naša skupina odlazi prema novom
društvu.
Ovaj put su to trener iz Detroita i bivši igrač Red Wingsa.
Tata im opet predstavi Rydera, a usput kaže nešto što me iznenadi. „Luke
će u kolovozu biti trener u kampu Kraljevi hokeja“, kaže im. Zatim pogleda

363
 Knjige.Club Books

Rydera. „Trener Belov pomagat će nam kad budemo provodili vježbe gađanja
prema golu. Dakle, surađivat ćete, bolje se upoznati.“
„Veselim se“, kaže Ryder, dajući sve od sebe da mu lice ostane
bezizražajno.
Kad Belov otiđe od nas, Ryder zuri u mojeg tatu, koji kaže: „Što je?“
„Bit ću trener u kampu Kraljevi hokeja?“
„Moram li podnijeti službeni zahtjev? Pretpostavio sam da ćeš pristati.“
Wyatt frkne.
Ispijam šampanjac. Inače ne volim ovakva događanja, ali večeras uživam.
Naravno, svemir to odluči uništiti.
Prilazi nam Brad Fairlee.
„Sranje“, promrmljam si u bradu.
Ryder prati moj pogled i odmah me uhvati za ruku.
Tata primijeti da Brad dolazi i utješno me pogleda. „Bit će sve u redu.“
I jest. U početku.
Fairlee se rukuje s tatom i čestita mu na priznanju. Zatim čestita meni i
Ryderu na osvojenim turnirima. Uspijevam obuzdati nezadovoljstvo dok on
i tata razgovaraju o nadolazećem ženskom svjetskom prvenstvu. Počinje za
dva tjedna i strašno me boli to što znam da sam mogla sudjelovati. I dalje se
osjećam kao da sam podbacila, ali stalno si ponavljam Ryderove riječi. To je
samo jedan trenutak u vremenu. Bit će drugih trenutaka.
Razgovor je vrlo ugodan i pristojan - dok Fairlee ne spomene svoju kćer.
Počne bezazleno - kaže mojoj mami da se Emma na zapadnoj obali
prijavljuje na glumačke audicije. Zatim se okrene prema meni, a lice mu
postane napeto. „Emma mi je rekla da ste se srele ove zime.“
Kimnem. „Jesmo.“
„Bila je vrlo uzrujana kad se vratila doma.“ Glas mu je i dalje oprezan, ali
u pogledu mi vidim da me optužuje.
„Žao mi je što to čujem“, odgovorim jednako oprezno.
Uslijedi tišina.
Zatim Brad popije gutljaj šampanjca, spusti čašu i uzdahne. „Očekivao
sam da ćeš postupiti malo zrelije, Gigi. Mogla si joj pokazati malo suosjećanja.
Ma nije valjda!
Ironično je to što ga ne treba brinuti moja reakcija. Upravo me nazvao
nezrelom i bezosjećajnom pred mojim mužem seronjom, bratom seronjom
i tatom seronjom, što je samo po sebi dovoljno loše.
Ali najviše je naljutio mamu.

364
 Knjige.Club Books

„Ne slažem se, Brade“, zareži mama oštro. „Uz dužno poštovanje - a doista
te poštujem - nemoj odgajati moje dijete. Odgajaj svoje. Jer ona je ta koja mora
poraditi na svojim problemima.“
Oči mu zaiskre. „Emma nije učinila ništa loše.“
„Emma se gola ušuljala u moj krevet i pokušala poševiti mojeg muža“,
kaže mama pristojno, a moj brat zakašlje u dlan kako bi obuzdao smijeh.
Fairlee je šokiran. Brzo se okrene prema mojem tati, koji kimne i kaže:
„Istinita priča.“
„Isuse. Garrett.“ Pokunjeno pogleda moju mamu. „Hannah. Nisam imao
pojma. Ja... ispričavam se u ime svoje kćeri.“
„Brad. Ne. Ne moraš se ispričavati“, prekine ga tata jer ipak Brad Fairlee
nije ništa kriv. Jednostavno je htio biti dobar otac i nadoknaditi kćeri to što ju
je mama napustila, pa ju je razmazio. „Samo te molimo da ne razgovaraš
s našom kćeri o onome u što nisi dobro upućen.“
„Razumijem.“ Fairlee kimne, i dalje zaprepašten.
Trenutak poslije ošamućeno otetura, ispijajući svoj šampanjac.
Uzdahnuvši, pogledam svoje roditelje. „Niste mu morali reći što je Emma
učinila. Krivo...“ Zastanem, prisjetivši se Ryderovih savjeta. Zatim slegnem
ramenima, nasmiješivši se svojem mužu. „Zapravo, ne. Nije mi krivo. Neka
trpi posljedice svojih odluka.“
Ryder se nasmiješi. „Bravo, mala.“

365
 Knjige.Club Books

54. POGLAVLJE
RYDER

Previše me voliš

Shane organizira svoju oproštajnu zabavu. Ali nemam vremena

razmišljati o tome koliko je to jadno jer sam tijekom zabave zauzet jebanjem
svoje žene u kupaonici.
Nagnuta je nad umivaonik i drži se rukama za njegov rub, a donji dio
haljine joj je podignut i naboran oko struka. Nabijam joj ga straga i
promatram je u ogledalu, uživajući u njezinom sanjivom pogledu dok je
jebem snažno i brzo.
„Isuse, vrti mi se u glavi“, zajeca. „Nastavi tako.“
„Toliko je dobro, ha?“
„Predobro.“
Nabijam se u njezinu gorljivu picu, približivši usne njezinom uhu. „Uvijek
me strašno napališ.“
Nagradi me još jednim jecajem te se guzicom nabija u mene kako bi ga
primila što dublje.
„Moraš svršiti“, kaže mi, zadihana.
„Prvo želim da ti svršiš.“
„Netko će sigurno uskoro pokucati na vrata.“ I dalje se nabija uz mene, a
lice joj je rumeno.
„Dobro“, progunđam i u ogledalu ugledam odraz njezina osmijeha. Zatim
namjerno stegne picu jer zna da sam onda gotov, a čak i kad bih htio izdržati
duže, to je jednostavno nemoguće.
Nabijem se u nju i zastenjem kad me preplavi orgazam. Poslije uzmem
maramice i obrišemo se. Dok Gigi namješta svoju žutu haljinu, brišem
umivaonik jer nisam baš toliki kreten.
Gigi poravna donji dio haljine preko svojih bedara. Okrene se prema
ogledalu da si provjeri frizuru te stavi kosu iza ušiju. Zatim prouči mene.
„Ti ne izgledaš kao da si se upravo ševio“, kaže, zadovoljno kimajući. „A
ja?“
„Da.“

366
 Knjige.Club Books

Gigi uzdahne.
Zagrlim je odostraga i poljubim joj vrat. „Volim te, znaš?“
„Naravno da znam. Govoriš mi to valjda svake sekunde.“
Uštipnem je za dupe. „Nemoj se žaliti zbog mojih čestih izjava ljubavi ili
ću ih svesti na nulu.“
„Naravno da nećeš.“ Nagne glavu da mi se naceri. „Previše me voliš.“
Ima pravo.
„U redu je“, tješi me Gigi. Stane na prste, a i tako mi jedva uspije dosegnuti
usne. „I ja tebe previše volim.“
Napokon netko pokuca. Toliko snažno da se vrata zatresu.
„Ozbiljno, seronje! Ljudi moraju pišati!“ Jedna partijanerica očito nije
zadovoljna našim brzinskim seksom kao mi.
Kad izađemo iz kupaonice, lica su nam bezizražajna. Ali svi znaju što se
ondje događalo.
Shane nas primijeti i priđe nam. „Valjda vam je jasno da su gore dvije
kupaonice i tri spavaće sobe. A jedna od njih je vaša.“
Slegnem ramenima. „Ali to nije zabavno.“
Beckett me čuje i kimne u znak slaganja. „Ryder sve kuži.“
Vrijeme je opet dovoljno ugodno da se družimo vani, gdje jedan od mojih
pijanih suigrača roštilja te molim Boga da ne spali kuću. Barem dok nam ne
istekne ugovor o najmu. Iako... Beckett ostaje ovdje, pa je možda ipak bolje da
nema požara. Uselit će se Will Larsen jer tvrdi da mu je dosta
studentskih domova. Dok ne nađu nekog trećeg, živjet će ovdje sami.
Shane se seli u stan koji su mu kupili njegovi bogati roditelji. Ispostavilo
se da se nalazi u istoj zgradi kao stan Gigine prijateljice Diane. Shane
trenutačno zaneseno govori o renovacijama koje je njegov tata dao provesti
prije useljenja u stan.
„Sigurno je lijepo“, razvlači Gigi.
„Ma šuti“, kaže joj Shane, cereći se. „Tata ti je bogataš i kupio bi ti prokletu
vilu da poželiš.“
Dobro joj je rekao. Zapravo, Gigin tata već nam je prijetio da će učiniti
upravo to. Odbili smo. Pričekat ćemo da nagodinu službeno potpišem
ugovor s Dallasom i kupiti si je sami.
„Hej, nova tema“, kaže Shane, ispijajući pivo. „Svidjet će ti se, Gisele - sinoć
su na TSBN-u prikazivali najbolje trenutke sa ženskog svjetskog prvenstva.
Nabrojali su pet najboljih igračica, od kojih su četiri Kanađanke.“ Tiho se
nasmije.
Gigi zakoluta očima. „Hvala ti na podršci, ali ne moraš zbog mene biti
sretan zbog poraza naše države.“
367
 Knjige.Club Books

Prošli mjesec gledao sam utakmicu s Gigi i imala je nekoliko primjedbi.

Ne znam bi li ishod te utakmice bio drukčiji da je Gigi igrala i bi li SAD osvojio
zlato umjesto Kanade, ali sigurno im ne bi naškodilo.
„Ionako i dalje postoji šansa da jednom postanem dio reprezentacije.“
Slegne ramenima. Neopterećeno. Što je golem napredak u odnosu na onu
noć kad je jecala i govorila da je podbacila. Ali baš poput mene, Gigi uči
prihvatiti svoje nedostatke i nastavlja usavršavati svoje vještine.
„A ako ne uspijem“, kaže uz osmijeh, „jednostavno ću diplomirati, postati
Ryderova agentica i dogovarati nam sponzorstva vrijedna milijune dolara.“
„Dobar plan“, složim se.
Priđu nam Will, Beckett i Case te neko vrijeme razgovaramo uz pivo i
hamburgere koje je pripremio pijanac. U jednom trenutku dođe Diana.
Odjevena je u kratku suknju koja joj jedva pokriva bedra i u majicu s izrezom
oko vrata, zbog čega joj pada s jednog ramena.
„Lindley“, kaže, a oči su joj sužene.
„Dixon“, oponaša je.
„Samo želim da znaš da je Meadow Hill već neko vrijeme moj teritorij i
slobodno se drži podalje od mene. Zapravo, možemo povući liniju po
sredini bazena i odrediti koja je čija strana.“
„Pa to je baš bezobrazno od tebe.“ Shane glumi da je ljut. „Hoćeš li i prema
svojim prijateljicama biti bezobrazna? Jer planiram dovoditi navijačice.
Jednu ili dvije svake noći.“
Diana ga ljutito pogleda i otiđe.
„Imaš li nekih važnih planova za ljeto osim mučenja moje najbolje
prijateljice ženskarskim pošalicama?“ pita Gigi ljubazno.
Shane se naceri. „Ne. Vjerojatno ću malo biti u stanu, a malo kod roditelja.
A vi?“
„Želim ići na medeni mjesec“, izjavi Gigi, sva ozarena.
Shane se sada naceri meni. „Odvedi ženu na medeni mjesec, seronjo.“
„I planiram“, pobunim se. „U kolovozu idemo u jebenu Italiju.“
„Pretjerano si agresivan prema Italiji, stari“, kaže Beckett, a Will i Colson
se glasno nasmiju. Čini se da Case više nema problem s tim što smo Gigi i
ja zajedno. Većinu večeri očijuka s Giginom suigračicom Camilom.
„Misli da mu se neće svidjeti“, objasni Gigi.
„Djeluje mi kao vrlo nezanimljivo mjesto“, promrmljam.
Ne kažemo nikome da u srpnju putujemo u Arizonu. Gigi i ja puno smo
razgovarali o tatinom saslušanju - i Owen se uključio - te smo na kraju odlučili
da će nam odlazak donijeti više koristi nego gubitaka. Owen i ja ne
želimo vidjeti tog čovjeka do kraja života, ali petnaest godina nije dovoljno.

368
 Knjige.Club Books

Zaslužuje trunuti u zatvoru zbog ubojstva naše mame. A iako je šansa da ga

odbor pusti na slobodu vrlo mala, ne želimo riskirati i radije ćemo svjedočiti
protiv njega. Stoga nas troje idući mjesec putujemo onamo. Gigini su se
roditelji ponudili da idu s nama.
Život je... dobar.
Dosad nisam imao puno prilika da to izgovorim. Niti da se tako osjećam.
Ali dobar je. Imam zdravlje, prijatelje, brata. Ženu. Ne znamo što nam
budućnost nosi. Nitko ne zna.
Ali budućnost s Gigi mora biti dobra.

369
 Knjige.Club Books

ZAHVALE
Kad sam napisala Pogodbu i ostale dijelove serijala Off-Campus/Briar U,
nisam očekivala da će ti likovi toliko utjecati na mene. Svi oni uz mene su sve
ove godine, a osobito prvi likovi iz serijala - Hannah i Garrett. Kad sam
odlučila opet pisati o sveučilištu Briar, prekršila sam jedno od svojih pravila
i odlučila napisati priču o 'idućoj generaciji'. Inače me takve priče ne privlače,
ali u posljednje vrijeme izluđujem samu sebe pitajući se kakvi su danas
Garrettovi i Hannini blizanci iz Povratka. I... nastala je knjiga Tatinim
stopama!
Kratka napomena o nekim hokejaškim dijelovima u ovoj knjizi - inače
izmjenjujem detalje kako bih stvorila izmišljeni hokejaški svijet i bolje
uskladila određene dijelove radnje. U ovoj sam se knjizi poigravala
rasporedom i konferencijama NCAA-a, kao i nekim elementima o američkoj
reprezentaciji/nacionalnoj ekipi. Sve pogreške su moje (često su namjerne).
Kao i uvijek, ova knjiga ne bi bila pred vama bez podrške meni važnih
ljudi, a oni su: Moja agentica Kimberly Bower, koja je uz mene tijekom svih
malih i velikih poteškoća, ali i onih koje si umislim.
Moja urednica Christa Desir, koja je moja najbolja navijačica i glavna
pristaša ovog serijala.
Ostatak vrhunske ekipe s Bloom Booksa/Sourcebooksa: Pam, Molly i
ostali iz tima za marketing i oglašavanje, izvanredni umjetnički tim i Dom,
najbolji izdavač na svijetu. Nicole, Natasha i Lori, čarobnice za društvene
mreže koje su u svemu nevjerojatne.
Eagle/Aquila Editing jer prestaju sa svim poslom kako bi lektorirali moja
djela.
Moja obitelj i prijatelji koji me trpe kada se bliži rok za predaju knjige pa
im ne odgovaram na pozive jer sam izgubljena u drugom svijetu. I moja
sestrica koja me hrani kad zbog pisanja zaboravim jesti.
Sarina Bowen i Kathleen Tucker koje su bile moje oči i uši i koje me uvijek
nasmijavaju. I da, Kathleen mi donosi biljke. Vrtlarstvo je zakon.
I naravno, vi. Moji čitatelji, najdivniji, najsmješniji, najbolji ljudi na svijetu
koji mi pružaju najviše podrške. Zbog vas mogu raditi ovo što radim i zbog
vas je zajednica ljubavnih romana najgostoljubivije i najprivlačnije mjesto
kojem netko može pripadati. Nadam se da ste uživali u Giginoj i Ryderovoj
priči i jedva čekam da pročitate ostale koje planiram za ovaj serijal!

370
 Knjige.Club Books

BILJEŠKA O AUTORICI
Elle Kennedy, autorica bestsellera USA Todaya, odrasla je u predgrađu
Toronta u kanadskoj pokrajini Ontario. Diplomirala je engleski jezik na
sveučilištu York. Još je od malih nogu znala da želi biti spisateljica i već je kao
tinejdžerica aktivno počela raditi na ostvarivanju svoga sna. Ona voli snažne
junakinje, seksi alfa junake i pravu dozu seksualnog naboja i opasnosti koja
priču čini zanimljivijom!
Elle obožava komunicirati sa svojim čitateljima. Posjetite njezinu
internetsku stranicu www.ellekennedy.com, ili se predbilježite na njezin
newsletter kako biste primali obavijesti o autoričinim novim knjigama i
dobivali ekskluzivne isječke iz knjiga. Možete je pronaći i na Facebooku ili je
pratiti na Twitteru (@ElleKennedy).

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

371