INKLUZIVNA PRAKSA - B GRUPA

1. Tipovi zajedničkog podučavanja su: jedan podučava drugi pruža

podršku, stacionirano podučavanje, paralelno podučavanje, alternativno
podučavanje, timsko podučavanje.

2. Savjetovanje je specijalizirani stručni proces rješavanja problema u

kojem jedan profesionalac, koji treba pomoć od drugih, ima detaljnu
stručnu pomoć od drugog profesionalca(Sheridan, Welch, Orme 1996).
Uloga savjetnika je da u kolaborativnim školama pridonesu boljem
informiranju o edukativnim potrebama. Svi koji su uključeni, uključujući i
savjetnika, kao i klijenta, suradnici su koji rade zajedno, kombinirajući
napore u cilju zadovoljavanja posebnih potreba.

3. Ispuni grafikon

Kreiranje inkluzivne politike Razvoj inkluzivne prakse

Stvaranje inkluzivne kulture

4. Dva dijametralno suprotstavljena entitetska modela obrazovnog

sistema u BiH uključuju u Republici Srpskoj i Federaciji
BiH.

5. Zajedničke karakteristike škola koje uspješno provode inkluzivnu

edukaciju su:
1. suradnički timski rad
2. zajednički okvir rada
3. sudjelovanje obitelji-roditelji volonteri kao ispomoć
4. jasni profesionalni odnosi između stručnjaka
5. efektivna upotreba asistenata
6. jasni i sadržajni individualni edukacijski planovi
7. procedure za evaluaciju efikasnosti

6. Otkrivanje zajedničkih potreba predstavlja prvi korak u zajedničkom

rješavanju problema.

7. Inkluzivni tim škole uključuje nastavnike iz polja specijalne

edukacije(defektologe), redovne nastavnike, roditelje, osobu koja
predstavlja školski sustav(pedagog, direktor).

8. Zadatak i uloga defektologa u redovnoj osnovnoj školi prema Kiš-

Glavaš (1999):
1. Neposredni rad s učenicima s teškoćama u razvoju
2. Ustroj, uspostava i praćenje programa rada
3. Rad s učenikovim roditeljima
4. Ostali poslovi (sudjelovanje u radu sjednica učiteljskog i razrednog
vijeća, ostvarivanje programa stručnog usavršavanja, administrativni
poslovi...)

9. Preopterećenost učitelja predstavlja jedan od indikatora promjena

odgojno-obrazovnog sistema koji podrazumijeva izazov za nastavnike.
TAČNO

10. Ideje nastave prema Saleh (1993) uključuju: svrhu, raznolikost i

izbor, refleksiju i kritiku, fleksibilno korištenje pomoćnih sredstava i
suradnju.

11. Skup pojmova koji spadaju u doživljaj roditeljstva su: odlučivanje za

djecu, preuzimanje i prihvaćanje roditeljske uloge, svjesno ili intuitivno
postavljanje odgojnih ciljeva, te doživljaj vlastite vrijednosti zbog
ulaganja napora, zbog emocinalne povezanosti i djetetova uspjeha.

12. Apersonalna komunikacija se odvija licem u lice. NETAČNO

13. Demokratski stil komuniciranja odgajaniku dpušta da ima vlastitio

mišljenje, da oblikuje vlastite sudove, odnosno da bude ono što zaista je.

14. U interpersonalnoj komunikaciji prisutan je odnos “ja-ti” i “ja-

grupa”

15. Socijalnom klimom smatramo kvalitetu ukupnih odnosa sudionika

odgojno-obrazovnog procesa. To je prije svega odnos
nastavnik(odgajatelj) - učenik (odgajanik).

16. Popuni grafikon!

Demokratski odnos

17. Stacionirano poduččavanje je način poučavanja u kojem jedan

nastavnik podučava jednu polovinu sadržaja polovini učenika, a drugi
nastavnik podučava drugu polovinu sadržaja drugoj polovini učenika.
Grupe se potom rotiraju.

18. Oblici saradničkog odnosa defektologa i učitelja su: dodatno učenje,

poučavanje u timu, aktivnosti podrške u učenju.

19. Stav se može definirati (prema Newcomb, 1991) kao naučena

sklonost reagiranju na dosljedno povoljan ili nepovoljan način s obzirom
na dani objekat.

20. Motivacijska komponenta stava sastoji se u tendenciji da se učini

nešto u odnosu na objekt prema kojem imamo stav, da se pristupi akciji
u vezi sa tim objektom, da se pomogne da se nešto prema čemu imamo
pozitivan stav razvije, a da se suzbije nešto prema čemu imamo
negativan stav.