 Budnice su domoljubne pjesme namijenjene buđenju nacionalnih osjećaja i jačanju vjere u

moć naroda.
Teme budnica su uglavnom vezane uz veličanje slavne prošlosti i bodrenja na promjenu loše
sadašnjosti.
Motivi budnica svodili su se uglavnom na opisivanje hrvatske prošlosti, isticanje ljepota
domovine i hrvatskog jezika.
Najčešće su pisane jednostavnim osmeračkim stihom i „patetičnim“ tonom te s obveznim
refrenom.
U budnicama se također iznose preporodni i politički programi.

 Davorije su uglazbljene lirsko-epske pjesme koje su posebno karakteristične i česte u

razdoblju hrvatskoga narodnoga i književnog preporoda.
Osobito u doba Ilirskog pokreta
Borbenije su od budnica.
Za razliku od budnica u njima se pojavljuju jače riječi i ton same pjesme je borbeniji.
Svrha pjesme je bila buđenje nacionalne svijesti i poziv u boj za ostvarenje slobode.
Ljudevit Gaj je smatrao da naziv dolazi od imena slavenskog boga rata Davora.

 I budnice i davorije su bile pogodne za uzglazbljivanje, te su se zbog svoje izrazite ritmičnosti

brzo širile i osvajale slušatelje.

 Budnice i davorije su posebnost hrvatskog romantizma.

 To je zato jer su to bile pjesme koje su poticale nacionalnu svijest i ljubav prema domovini, a
njihova tematika je obuhvaćala ljubav prema Hrvatskoj, njezinoj prirodi, povijesti i narodnom
identitetu.

 Također su povezane s ilirskim preporodom, kulturnim i političkim pokretom koji je imao za

cilj buđenje i jačanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Ove pjesme su bile sredstvo za širenje
ideja preporoda među širokim slojevima stanovništva.

 Pisane su na narodnom jeziku, što je bilo ključno za popularizaciju hrvatskog jezika i

suprotstavljanje germanizaciji i mađarizaciji, koje su u to vrijeme bile prisutne. Pjesnici su
nastojali pisati na jeziku koji je bio blizak običnim ljudima i tako su doprinijeli očuvanju i
razvoju hrvatskog jezika.

 Pošto su budnice i davorije imale političku dimenziju bile su usmjerene protiv stranih utjecaja
i okupacija te su pozivale na jedinstvo i slobodu hrvatskog naroda. Njihove poruke su bile
motivirajuće i ohrabrujuće.

 U tom svemu, ove pjesme su imale velik utjecaj na hrvatsku književnost i kulturu. Postale su
dio nacionalnog identiteta i kulturne baštine.

 Zbog tog svega ostavile su velik trag u povijesti rvatske književnosti.

 Neki od najvažnijih autora budnica i davorija su: Ljudevit Gaj, Aantun Mihanović, Stanko
Vraz, Petar Preradović, Ivan Mažuranić i Dimitrija Demeter.

 Od svih budnica i davorija dvije moramo naglasiti.

 „Horvatov sloga i zdjedinjenje „ koja je poznatija jos i kao „Još Horvatska ni propala“ je
pjesma koju je napisao Ljudevit Gaj 1832. godine. Postala je izuzetno popularna i simbol je
otpora i nade. Kasnije je objavljena u prvom godištu Danice, a sama pjesma se naziva
prototipom budnice.

 „Horvatska domovina“ je budnica koju je napisao Antun Mihanović 1835. godine. Ova
budnica je najviše poznata kao „Lijepa naša domovino“ te je postala hrvatska himna. Ovo je
jedna od najpoznatijih budnica, koja je zadržala svoj značaj do današnjih dana.

 Još neke budnice i davorije su: „Zora puca“, „Putnik“, „Domovini i ljubavi“, „Pjesma
Hrvata“, „Oj, ti vilo, vilo Velebita“…..

 Definitivno budnice i davorije imaju umjetničku vrijednost. Mogu se smatrati umjetnošću jer
je i sama glazba jedna vrsta umjetnosti. Ali ono što ove pjesme ističe od ostalih je njihov
utjecaj. Možemo reći da su čak podigle i narod iz mrtvih. Kako su bile veoma emocionalne, u
slušateljima su probudile povezanost sa njihovom domovinom koju oni nikad nisu osjetili. Ne
smijemo zaboraviti da su i sami autori ovih pjesama, odnosno pjesnici, na neki način i sami
umjetnici. To sve zbog svojih tehnika i načina skladanja kako bi stvorili pjesme koje su
estetski privlačne. U njima su se također i sami pjesnici mogli kreativno izraziti kao što se i
slikari kreativno izražavaju na svojim slikama.