893242.sandra Vrgo Diplomski Rad v2

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
GEODETSKI FAKULTET
Sandra Vrgoč
PRIMJENA WORLDVIEW-2 SATELITSKIH SNIMAKA

ZA DETEKCIJU ILEGALNIH ODLAGALIŠTA OTPADA
Diplomski rad
Zagreb, rujan 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
GEODETSKI FAKULTET
Sandra Vrgoč
PRIMJENA WORLDVIEW-2 SATELITSKIH SNIMAKA

ZA DETEKCIJU ILEGALNIH ODLAGALIŠTA OTPADA
Diplomski rad
Zagreb, rujan 2017.

Sandra Vrgoč Primjena Worldview-2 satelitskih snimaka za detekciju ilegalnih odlagališta otpada
I. AUTORICA
Ime i prezime: Sandra Vrgoč
Datum i mjesto rođenja: 9. lipnja 1992., Beograd, Republika Srbija
II. DIPLOMSKI RAD
Predmet: Diplomski rad
Naslov: Primjena Worldview-2 satelitskih snimaka za

detekciju ilegalnih odlagališta otpada
Mentorica: doc.dr.sc. Vesna Poslončec Petrić
III. OCJENA I OBRANA
Datum zadavanja zadatka: 27. rujna 2016.
Datum obrane: 22. rujna 2017.
Sastav povjerenstva pred kojim je doc.dr.sc. Vesna Poslončec Petrić

branjen diplomski rad:
doc.dr.sc. Andrija Krtalić
prof.dr.sc. Željko Bačić
I
Zahvala
Zahvaljujem svojoj mentorici doc.dr.sc. Vesni Poslončec Petrić na strpljivom vodstvu

kroz izradu diplomskog rada uz mnoštvo stručnih savjeta.
Veliko hvala doc.dr.sc. Andriji Krtaliću čiji je susretljivi angažman doprinio konačnom
izgledu ovoga rada i oplemenio ga.
Hvala mojoj majkici koja me naučila „kako se lovi riba“ i tetki Eli koja je uvijek tu uz
mene i pruža mi potporu u svakoj situaciji.
I na kraju, hvala mom Markanu na razumijevanju i svim dragim prijateljima što život
čine ljepšim.
II
Primjena Worldview-2 satelitskih snimaka za detekciju ilegalnih

odlagališta otpada
Sažetak: Ovaj diplomski rad opisuje postupak detekcije ilegalnih odlagališta otpada
primjenom satelitskih snimaka. WorldView-2 satelitska misija jedna je od
mnogobrojnih misija koje su dio europskog programa za promatranje Zemlje
Copernicus čija je glavna zadaća konstantno praćenje stanja i promjena na Zemlji s
ciljem njezina očuvanja koje je dovedeno u pitanje uslijed različitih globalnih štetnih
utjecaja. U svrhu detekcije ilegalnih odlagališta, izvršena je obrada WorldView-2
satelitskih snimaka za šire područje grada Zagreba u programu eCognition
Developer, a rezultati dobiveni postupcima segmentacije i klasifikacije su analizirani i
intepretirani.
Ključne riječi: Copernicus, zaštita okoliša, Worldview-2 satelitske snimke,

eCognition Developer , ilegalna odlagališta otpada
Usage of WorldView-2 satellite images for the purpose of detection

of illegal landfills
Abstract: This master's thesis describes process of detection of illegal landfills using
satellite images. WorldView-2 satellite mission is one of many which are part of
European programme for observing the Earth named Copernicus whose main task is
constant monitoring of the state and changes that happen on the Earth with the aim
of its preservation due to the fact it being the target of different global harmful
influences. In purpose of detecting illegal landfills, WorldView-2 satellite images were
processed for the wider area of Zagreb in eCognition Developer software and the
results obtained throughout segmentation and classification were analyzed and
interpreted.
Keywords: Copernicus, environmental protection, WorldView-2 satellite images,

eCognition Developer, illegal landfills
III
SADRŽAJ
1. UVOD .............................................................................................................................................. 1
2. OTPAD I KLASIFIKACIJA ............................................................................................................. 3
2.1. GOSPODARENJE OTPADOM ....................................................................................................... 5

2.1.1. Red prvenstva gospodarenja otpadom .............................................................................. 6
2.2. ANALIZA GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................... 7
2.3. ODLAGALIŠTA OTPADA ............................................................................................................ 15
2.3.1. Načini sanacije odlagališta otpada .................................................................................. 15
2.3.1.1 Ex-situ metoda ..................................................................................................................... 16
2.3.1.2 In-situ metoda ...................................................................................................................... 16
2.3.2. Konstrukcija tijela odlagališta otpada .............................................................................. 17
2.3.2.1 Brtveni slojevi ....................................................................................................................... 17
2.3.2.2 Sustav odvodnje procjednih voda ........................................................................................ 18
2.3.2.3 Sustav odvodnje oborinskih voda ......................................................................................... 18
2.3.2.4 Sustav otplinjavanja ............................................................................................................. 18
2.3.2.5 Slijeganje.............................................................................................................................. 18
2.3.2.6 Rekultivacija i konačna namjena prostora ............................................................................ 19
3. COPERNICUS PROGRAM .......................................................................................................... 20
3.1. DOBROBITI I PRIMJENE COPERNICUS PROGRAMA...................................................................... 22

3.2. SUDIONICI, ULOGE I MEHANIZMI ............................................................................................... 23
3.2.1. Svemirska komponenta ................................................................................................... 24
3.2.1.1 Sentinel misije ...................................................................................................................... 24
3.2.1.2 In-situ mjerenja ..................................................................................................................... 25
3.2.2. Copernicus servisi............................................................................................................ 27
3.2.2.1 Copernicus Atmosphere Monitoring Service – CAMS .......................................................... 28
3.2.2.2 Copernicus Marine Environment Monitoring Service (CMEMS) ........................................... 29
3.2.2.3 Copernicus Land Monitoring Service – CLMS ...................................................................... 30
3.2.2.4 Copernicus Climate Change Service – C3S......................................................................... 32
3.2.2.5 Copernicus Emergancy Management Service – CEMS ....................................................... 33
3.2.2.6 Copernicus Security Service - CSS ...................................................................................... 34
4. DETEKCIJA ILEGALNIH ODLAGALIŠTA OTPADA KORIŠTENJEM METODA DALJINSKIH

ISTRAŽIVANJA NA SATELITSKIM SNIMKAMA SUSTAVA WORLDVIEW-2 ................................... 36
4.1. KONTRIBUCIJSKE MISIJE .......................................................................................................... 36

4.2. W ORLDVIEW-2 ....................................................................................................................... 39
4.2.1. Svemirska letjelica WorldView-2 satelita ......................................................................... 40
4.2.2. Instrument WV110 ........................................................................................................... 44
4.2.3. Spektralni kanali............................................................................................................... 45
IV
4.2.4. Mogućnosti prikupljanja podataka satelitom WorldView-2 .............................................. 48

4.3. PREUZIMANJE PODATAKA ........................................................................................................ 49
4.4. SEGMENTACIJA ...................................................................................................................... 52
4.5. KLASIFIKACIJA ........................................................................................................................ 53
4.6. DOF I VEKTORIZACIJA REFERENTNIH POVRŠINA........................................................................ 55
4.7. PREKLAPANJE VEKTORIZIRANIH POLIGONA I FILTRIRANIH POVRŠINA POTENCIJALNIH ODLAGALIŠTA
............................................................................................................................................. 56
4.8. OBILAZAK POTVRĐENIH LOKACIJA ILEGALNIH ODLAGALIŠTA OTPADA .......................................... 58
5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................ 62
6. LITERATURA ............................................................................................................................... 64
7. POPIS SLIKA ............................................................................................................................... 68
8. POPIS TABLICA .......................................................................................................................... 70
9. ŽIVOTOPIS ................................................................................................................................... 71
V
1. Uvod
Satelitske snimke su snimke Zemlje ili drugih planeta dobivene umjetnim satelitima.
Satelitskim misijama upravljaju nacionalne vlade ili velike korporacije, a razvijane su
za praćenje Zemljine površine s ciljem prikupljanja informacija o stanju i promjenama
koje se događaju u prirodnom i izgrađenom okolišu (Krtalić, 2017). Primjene
satelitskih snimaka su mnogobrojne i ovise o potrebama korisnika. Broj satelitskih
misija koje su trenutno aktivne je velik i stalno se mijenja, a današnje misije znatno
su napredovale u odnosu na ranije. Prvi satelit stvoren za praćenje Zemlje naziva se
Television and Infrared Observation Satellite (TIROS), a lansiran je u travnju 1960.
godine kao prvi u nizu satelita namijenjenih dobivanju meteoroloških informacija i
vremenskih prognoza (Campbell i Wynne, 2011). Uobičajena primjena satelitskih
snimaka odnosi se na praćenje usjeva, šuma, vodenih površina, zatim u kartografiji,
očuvanju bioraznolikosti, regionalnom planiranju i dr. Vrlo česta primjena satelitskih
snimaka je u zaštiti okoliša upravo zbog mogućnosti usporedbe prijašnjeg i trenutnog
stanja.
Jedan od aktualnih ekološih problema današnjice, bez naznaka za skorim

iskorjenjivanjem, jest otpad i njegovo zbrinjavanje. Naglasak za rješavanje ovog
problema definitivno je prevencija stvaranja nepotrebnog otpada, recikliranje te
korištenje biorazgradivih i prirodnih materijala. Danas je, nažalost, nemoguće
zamisliti život bez plastičnih ambalaža u koju je upakiran gotovo svaki proizvod koji
može biti kupljen. Kapitalistički sustav, čija je najvažnija misao profit, snažno
doprinosi gomilanju otpada iz više razloga. Prvi razlog je upotrebljavanje umjetnih
materijala, poput plastičnih vrećica i druge ambalaže. Drugi je korištenje nekvalitetnih
materijala i upotreba neadekvatnih metoda obrade što doprinosi manjoj kvaliteti
krajnjeg proizvoda. Treći razlog je nametanje potrošačkog načina razmišljanja kojim
potiče potrošnju novaca. Sve navedeno su uzroci da je rok trajanja proizvoda
smanjen, kako bi se stare stvari čim prije odbacile i kako bi mogle biti zamijenjene
novima.
Upravo zbog navedenog, važno je zapitati se kamo stare stvari „odlaze“?
Važan korak u rješavanju problema odlaganja otpada osvještavanje ljudi o njemu i

poticanje ekološkog ponašanja kako kod velikih industrija tako i kod pojedinaca koji
1
su krajnji korisnici istih tih industrija. Od velike je važnosti smanjiti količinu otpada na
odlagalištima jer ne postoji način saniranja odlagališta koji ne ostavlja posljedice za
planet Zemlju. S obzirom da ta razina svijesti još uvijek nije dosegnuta kako na
globalnoj tako niti na lokalnoj razini, ovaj diplomski rad bavi se problemom
detektiranja ilegalnih odlagališta otpada koristeći satelitske snimke za područje grada
Zagreba, doprinoseći na taj način zaštiti okoliša.
2
2. Otpad i klasifikacija
Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN, 2013), otpad je svaka tvar
ili predmet koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Otpadom se smatra i
svaki predmet i tvar čije su sakupljanje, prijevoz i obrada nužni u svrhu zaštite javnog
interesa (URL1). Nastaje isključivo ljudskom djelatnošću, te je stoga potreban dobar
plan za kvalitetno gospodarenje otpadom. Sukladno Pravilniku o katalogu otpada
(NN, 2015), s obzirom na svojstva kojima djeluje na zdravlje ljudi i okoliš, otpad se
klasificira kao neopasni i opasni otpad.
Neopasni otpad je otpad koji ne posjeduje niti jedno od opasnih svojstava određenih
Dodatkom III. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN, 2013). Zbog svojstva
nepodlijeganja fizikalnoj, kemijskoj ili biološkoj razgradnji još se naziva i „inertni
otpad“ jer se smatra da ne ugrožava okoliš.
Opasni otpad je otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava određenih
Dodatkom III. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN, 2013). Neka od tih
svojstava su zapaljivost, eksplozivnost, reaktivnost, toksičnost nadražljivost,
mutagenost, infektivnost, svojstvo nagrizanja, svojstvo otpuštanja otrovnih plinova pri
kemijskoj ili biološkoj razgradnji, a otpad koji posjeduje neko od nabrojanih klasificira
se kao opasan (URL 2). Primjeri predmeta koji su u svakodnevnoj masovnoj upotrebi,
a koji nakon prestanka korištenja postaju opasan otpad, su baterije, ostaci boja,
sprejeva pod tlakom, ulja, sredstva za zaštitu bilja, sredstva za dezinfekciju,
dezinsekciju i deratizaciju i brojni drugi predmeti ili tvari.
Djelovanje otpada može uzrokovati emisije u vodu, zrak i tlo, što može utjecati na
zdravlje ljudi i okoliš. On nastaje kao posljedica svih naših aktivnosti, a predstavlja
gubitak materijala i energije. Vrste otpada definirane su kategorijama otpada koje se
razvrstavaju sukladno Pravilniku o katalogu otpada (NN, 2015). Katalog otpada
sadrži popis više od 800 vrsta otpada sistematiziranog prema svojstvima i mjestu
nastanka otpada, te je podijeljen u dvadeset različitih grupa koje označavaju
djelatnost iz koje potječe otpad. Svaka grupa sadrži podgrupe kojima se otpad
razvrstava prema procesu u kojem je nastao. Podgrupom otpad se razvrstava u vrste
prema dijelu procesa u kojem je nastao, s time da su vrste otpada označene
šesteroznamenkastim brojem (URL 1).
3
Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN, 2013) definira otpad, obzirom na

mjesto i način nastanka te sastav na slijedeći način:
• komunalni otpad - otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu

sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede i
šumarstva;
• miješani komunalni otpad - otpad iz kućanstava i otpad iz trgovina, industrije i

iz ustanova koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava, iz
kojeg posebnim postupkom nisu izdvojeni pojedini materijali (kao što je papir,
staklo i dr.) te je u Katalogu otpada (NN, 2015) označen kao 20 03 01;
• krupni (glomazni) komunalni otpad - predmet ili tvar koju je zbog zapremine i/ili
mase neprikladno prikupljati u sklopu usluge prikupljanja miješanog
komunalnog otpada i određen je naputkom iz članka 29. stavka 11. Zakona o
održivom gospodarenju otpadom;
• biorazgradivi komunalni otpad - otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po

prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada
iz poljoprivrede, šumarstva, a koji u svom sastavu sadrži biološki razgradiv
otpad (otpad koji se može razgraditi biološkim aerobnim ili anaerobnim
postupkom);
• proizvodni otpad - otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i

drugim procesima, osim ostataka iz proizvodnog procesa koji se koriste u
proizvodnom procesu istoga proizvođača
• biootpad - biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad

iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad
iz proizvodnje prehrambenih proizvoda;
• građevni otpad - otpad nastao prilikom gradnje građevina, rekonstrukcije,

uklanjanja i održavanja postojećih građevina, te otpad nastao od iskopanog
materijala, koji se ne može bez prethodne oporabe koristiti za građenje
građevine zbog kojeg građenja je nastao;
4
• morski otpad - otpad u morskom okolišu i obalnom području u neposrednom

kontaktu s morem koji nastaje ljudskim aktivnostima na kopnu ili moru, a
nalazi se na površini mora, u vodenom stupcu, na morskom dnu ili je
naplavljen (URL1).
Karakteristika otpada je da je svojem korisniku postala nekorisna, ali se još uvijek

može iskoristiti popravljanjem ili recikliranjem. Stoga je od velike važnosti pravilno
gospodariti otpadom, kako bi isti ponovno bio stavljen u upotrebu umjesto odbačen
na odlagalište smeća. Sav onaj otpad koji nije ponovno iskorišten, već odbačen
definira se kao smeće.
2.1. Gospodarenje otpadom
Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih

zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije,
načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje
svjetske prakse i pravila struke, a osobito na sljedećim načelima:
• "načelo onečišćivač plaća" – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada,

odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je
financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je
prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad
• "načelo blizine" – obrada otpada mora se obavljati u najbližoj odgovarajućoj

građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada, uzimajući u obzir
gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš
• "načelo samodostatnosti" – gospodarenje otpadom će se obavljati na

samodostatan način omogućavajući neovisno ostvarivanje propisanih ciljeva
na razini države, a uzimajući pri tom u obzir zemljopisne okolnosti ili potrebu
za posebnim građevinama za posebne kategorije otpada
• "načelo sljedivosti" – utvrđivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod,

ambalažu i proizvođača tog proizvoda kao i posjed tog otpada uključujući i
obradu
5
Proizvođač proizvoda od kojeg nastaje otpad, odnosno proizvođač otpada snosi

troškove gospodarenja tim otpadom (URL 3).
2.1.1. Red prvenstva gospodarenja otpadom
Kako bi se spriječilo nastajanje otpada i uspješno primjenjivali propisi i politika

gospodarenja otpadom, prilikom gospodarenja njime, primjenjuje se određeni red
prvenstva u toj radnji:
• sprečavanje nastanka otpada,
• priprema za ponovnu uporabu,
• recikliranje,
• drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba te
• zbrinjavanje otpada (URL 3)
Gospodarenje otpadom treba se provoditi na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko

zdravlje niti uzrokuje štetne utjecaje na okoliš, a posebice je važno izbjeći:
• rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke

raznolikosti,
• pojava neugode uzorkovane bukom i/ili mirisom,
• štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti

te drugih vrijednosti koje su od posebnog interesa te
• nastajanje eksplozije ili požara (URL 3).
Gospodarenjem otpadom mora se osigurati da otpad koji preostaje nakon postupaka

obrade i koji se zbrinjava odlaganjem ne predstavlja opasnost za buduće generacije.
Prema redu prvenstva gospodarenja otpadom, prioritet je sprečavanje nastanka
otpada, potom slijedi priprema za ponovnu uporabu, zatim recikliranje pa drugi
postupci oporabe, dok je postupak zbrinjavanja otpada, koji uključuje i odlaganje
otpada, najmanje poželjan postupak gospodarenja otpadom. Neke vrlo jednostavne
aktivnosti koje služe za provođenje reda prvenstva u gospodarenju otpadom mogu
primjenjivati sva kućanstva. Sprečavanje nastanka otpada u kućanstvima se može
6
osigurati planiranjem potrošnje što znači tjedne ili mjesečne planove nabavke i
dijeljenjem ili doniranjem za kućanstvo nepotrebnih predmeta ili hrane onima koji to
mogu potrošiti. Pravilno skladištenje namirnica je još jedan način koji sprečava
nastajanje otpada. Ponovna uporaba može se provesti prenamjenom svrhe nekog
predmeta (ili njegovog dijela) ili popravljanjem za daljnju upotrebu u istu svrhu za koju
je izvorno načinjen umjesto zamjene novim predmetom. Priprema za ponovnu
uporabu obuhvaća postupke oporabe kojima se proizvodi, ili dijelovi proizvoda koji su
odbačeni kao otpad, provjerom, čišćenjem ili popravkom pripremaju za ponovnu
uporabu bez prethodne obrade u svojstvu otpada.
2.2. Analiza gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj
Odvajanje otpada je idući korak bitan za očuvanje okoliša i budućnosti planeta na

kojem živimo. Republika Hrvatska nema kulturu odvajanja i recikliranja otpada, već
sve ono što kućanstvu nije potrebno odbacuje se zajedno.
Podaci o miješanom komunalnom otpadu i odvojenom komunalnom otpadu za

područje Republike Hrvatske preuzeti su od Agencije za zaštitu okoliša (AZO) i
Hrvatske Agencije za okoliš i prirodu. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP)
neovisna je javna ustanova osnovana uredbom Vlade Republike Hrvatske u lipnju
2015., a s djelovanjem je započela 17. rujna 2015. HAOP je nastao spajanjem
Agencije za zaštitu okoliša (AZO) i Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP) te je
preuzeo njihove poslove prikupljanja i objedinjavanja podataka i informacija o okolišu
i prirodi radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i prirode,
održivog razvitka te ostale stručne poslove u vezi sa zaštitom okoliša i prirode (URL
5). U tablici 1. prikazana raspodjela miješanog i odvojenog komunalnog otpada
prema županijama za 2011. godinu (AZO, 2013).
7
Tablica 1. Raspodjela miješanog i odvojenog komunalnog otpada prema županijama

za 2011. godinu (AZO, 2013)
Proizvedeni Odvojeno Udio Direktno

miješani skupljene odvojeno predano
Županija
komunalni vrste iz skupljenih oporabitelju
otpad komunalnog vrsta unutar (t)
(20 03 01) (t) otpada (t) županije (%)
Zagrebačka 65 160 9 698 13,0 2 562
Krapinsko-zagorska 21 641 2 314 9,7 488
Sisačko-moslavačka 52 652 2 415 4,4 430
Karlovačka 45 192 6 688 12,9 1 184
Varaždinska 29 821 5 220 14,9 4 934
Koprivničko-križevačka 19 259 1 147 5,6 917
Bjelovarsko-bilogorska 30 140 1 730 5,4 652
Primorsko-goranska 102 230 27 283 21,1 10 910
Ličko-senjska 29 394 647 2,2 634
Virovitičko-podravska 26 729 2 939 9,9 2 347
Požeško-slavonska 13 006 1 034 7,4 507
Brodsko-posavska 47 044 3 469 6,9 2 819
Zadarska 82 478 4 764 5,5 1 108
Osječko-baranjska 78 833 5 114 6,1 3 026
Šibensko-kninska 47 026 3 517 7,0 1 153
Vukovarsko-srijemska 41 825 1 31S 3,1 959
Splitsko-dalmatinska 181 301 22 724 11,1 2 379
8
Istarska 101 002 14 123 12,3 6 828
Dubrovačko-
53 435 7 898 12,9 4 452
neretvanska
Međimurska 13 535 4 722 25,9 4 055
Grad Zagreb 225 021 76 149 25,3 22 196
Dodatno utvrđene 70 518 63 139 62 414

količine:
Ukupno: 1 377 242 268 053 16,3 136 955
U 2011. Prema podacima AZO-a odvojeno sakupljenih vrsta iz komunalnog otpada

na razini RH bilo je 268 053 tona, a količina proizvedenog miješanog komunalnog
otpada iznosila je 1 377 242 tone. Ukupna količina proizvedenog komunalnog otpada
za RH u 2011. godini iznosila je 1 645 295 tona, iz čega proizlazi su u toj godini
stanovnici RH odvojeno sakupili samo 16.3 % ukupnog proizvedenog komunalnog
otpada. Tablica 2. prikazuje količinu odvojeno sakupljenog otpad u tonama za 2011.
godini po stavkama, a slika 1. prikazuje isto, ali u postocima.
9
Tablica 2. Odvojeno sakupljeni otpad za 2011. godinu po stavkama, (AZO, 2013)
Vrsta otpada Količina (t)
Glomazni 80 560
Papir i karton 49 144
Metali 31 336
Biorazgradivi iz vrtova i parkova 26 905
Staklo 15 589
Ostaci od čišćenja ulica 10 402
Plastika 10 139
Odbačena električna i elektronička oprema 9 147
Zemlja i kamenje 6 247
Otpad s tržnica 4 816
Biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina 2 373
Odbačena oprema koja sadrži 1 690

kloroflorougljike
Ostalo 19 705
Ukupno: 268 053
10
1% 1%
2%
GLOMAZNI
2% 7% PAPIR I KARTON
3% METALI
4% 30% BIORAZGRADIVI IZ VRTOVA I

PARKOVA
STAKLO
4% OSTACI OD ČIŠĆENJA ULICA
PLASTIKA
6%
ODBAČENA ELEKTRIČNA I
ELEKTRONIČKA OPREMA
ZEMLJA I KAMENJE
10%
OTPAD S TRŽNICA
18%
BIORAZGRADIVI OTPAD IZ KUHINJA I
12% KANTINA
ODBAČENA OPREMA KOJA SADRŽI
KLOROFLOROUGLJIKE
Slika 1. Odvojeno sakupljeni otpad za 2011. godinu po stavkama (AZO, 2013)
Na slici 2. koja je preuzeta iz Pregleda podataka o gospodarenju otpadom u

Republici Hrvatskoj (AZO, 2017), prikazana je raspodjela miješanog i odvojeno
sakupljenog komunalnog otpada za razdoblje od 2010.-2015. S protokom vremena
dolazi do osvještavanja, pa je tendencija odvojenog prikupljanja komunalnog otpada
u porastu, posebno u 2012. u odnosu na prethodnu. Nakon toga događa se
stagnacija u odvojenom sakupljanju otpada. Za 2012. godinu on iznosi 23%, a za
razdoblje 2013.-2015. on je je 24%. Ovo je svakako pozitivan pomak, ali to je mali
postotak u odnosu na prosjek Europske Unije.
No, postoci odvojeno sakupljenog komunalnog otpada nisu ujedno i postoci

recikliranog ili na neki drugi način oporabljenog. Dio odvojeno sakupljenog otpada je
zajedno sa miješanim komunalnim otpadom odložen na odlagališta otpada što je
prikazano na slici 3.
11
100%
14% 16%
90% 23% 24% 24% 24%
80%
Količina (tona) 70%
60%
50%
86% 84%
40% 77% 76% 76% 76%
30%
20%
10%
0%
2010 2011 2012 2013 2014 2015
Godina
Udio odvojeno sakupljenog otpada Udio miješanog komunalnog otpada
Slika 2. Udjeli miješanog i odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2015. (AZO, 2017)
100% 4.23% 8.32%
90% 14.79% 15.00% 16.64% 18.02%
80%
70%
60%
Količina (tona)
50% 95.77% 91.68%

40% 85.21% 85.00% 83.36% 81.98%
30%
20%
10%
0%
2010 2011 2012 2013 2014 2015
Godina
Komunalni otpad upućen na oporabu
Odlaganje i ostali manje zastupljeni postupci
Slika 3. Gospodarenje komunalnim otpadom u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2010. do 2015. godine (AZO, 2017)
Podaci Eurostata o gospodarenju otpadom za Europsku Uniju kažu da je u 2014.

godini reciklirano ili kompostirano 44% otpada (URL 4). Iz prethodne slike vidljivo je
da za Hrvatsku taj postotak iznosi 16,64%. Eurostat ove podatke vodi od 1995.
12
godine kada je količina recikliranog ili kompostiranog otpada za EU iznosila 17%, što
znači da je Hrvatska 2014. godine dosegla razinu recikliranja i kompostiranja otpada
koju je EU u prosjeku imala 1995. godine. 2015. godine zabilježen je blagi porast na
razini EU u iznosu od 2%, a povećava se i hrvatski, premda bi u našoj zemlji morale
biti poduzete snažne restriktivne mjere kako bi količina recikliranog i kompostiranog
otpada znatno brže rasla u Hrvatskoj, nego što se to događa u EU, s obzirom na
činjenicu da RH zaostaje 19 godina za Europskim prosjekom, te si ne bi smjela
dopustiti gotovo jednak postotni rast količine takvog otpada kao u EU. To je proces
koji treba biti vrlo dobro osmišljen i ubrzan kako bi se Hrvatska čim prije približila
prosjeku Europske Unije po pitanju recikliranja otpada.
Slika 4. Usporedba recikliranja u Republici Hrvatskoj i prosjek Europske Unije (EK,

2017a)
Na slici 4. prikazan je postotak recikliranja otpada u Hrvatskoj i EU. Vrlo jasno se vidi
da je prosjek EU znatno ispred Hrvatske. Agencija za zaštitu okoliša procijenila je
sastav miješanog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu (tablica
3.) prema kojem je vidljivo da velika količina ponovno upotrebljivih otpadaka završava
u miješanom komunalnom otpadu.
13
Tablica 3. Procijenjeni sastav miješanog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj u

2015. godini, (AZO, 2017)
Sastavnica Udio (%)
Metal 2,1
Drvo 1,0
Tekstil/odjeća 3,7
Papir i karton 23,2
Staklo 3,7
Plastika 22,9
Guma 0,2
Koža/kosti 0,5
Kuhinjski otpad 30,9
Vrtni otpad 5,7
Ostali otpad (zemlja, prašina, pijesak, nedefinirano) 6,3
Ukupno 100
Izradom proizvoda od recikliranih materijala pridonosi se očuvanju okoliša i smanjuje

potrošnja energije. Izradom nekih proizvoda od recikliranih materijala može se
uštediti čak i do 95 % energije potrebne za izradu istog proizvoda od nerecikliranog
materijala (URL 6). Sav taj sadržaj koristi se za druge postupke oporabe, najčešće
energetske, pri čemu se spaljivanjem otpada proizvodi električna ili toplinska
energija. Još neki načini oporabe otpada su anaerobna digestija i kompostiranje.
Dolaskom do 5. koraka u redu prvenstva gospodarenja otpadom znači da se sve ono
što je ostalo nakon prethodna četiri koraka mora na neki način zbrinuti. To najčešće
podrazumijeva odlaganje otpada na za to predviđenim odlagalištima ili spaljivanje
otpada bez korištenja energije koja pritom nastaje. Red prvenstva mogao bi se
poistovjetiti s inicijativom 5R. 5R je kratica za koncept Rethink, Reduce, Reuse,
Repair, Recycle (promisli, uštedi, iskoristi, popravi, recikliraj) (URL 7).
14
2.3. Odlagališta otpada
Odlagališta otpada su najmanje poželjno rješenje u hijerarhiji gospodarenja otpadom,

a ipak, u Hrvatskoj, ovaj je način najučestaliji kada govorimo o gospodarenju
otpadom. Odlagalište otpada je građevina namijenjena odlaganju otpada na površinu
ili pod zemlju (podzemno odlagalište), pri čemu je uključeno:
• interno odlagalište otpada na kojem proizvođač odlaže svoj otpad na samom

mjestu proizvodnje
• stalno odlagalište otpada, ili njegov dio, koje se može koristiti za privremeno
skladištenje otpada (npr. za razdoblje dulje od jedne godine)
• iskorištene površinske kopove ili njihove dijelove nastale rudarskom

eksploatacijom i/ili istraživanjem pogodne za odlaganje otpada.
Odlagališta otpada se dijele na sljedeće kategorije:
• odlagalište za opasni otpad,
• odlagalište za neopasni otpad,
• odlagalište za inertan otpad.
Sanacijom odlagališta smanjuju se negativni utjecaji otpada na okoliš i prirodne

resurse. Tokom cijelog vremena postojanja i trajanja odlagališta otpada potrebno je
tražiti rješenja koja osiguravaju smanjenje utjecaja štetnih za okoliš. Cilj je u čitavom
razdoblju trajanja odlagališta otpada smanjiti štetne utjecaje na okoliš, osobito
onečišćenje površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, uključujući efekt
stakleničkih plinova i smanjiti rizike za ljudsko zdravlje do kojeg bi moglo doći uslijed
odlaganja otpada i vijeka trajanja odlagališta otpada, odnosno cilj je dovesti
odlagališta otpada u stanje prihvatljivo za okoliš (URL 8).
2.3.1. Načini sanacije odlagališta otpada
Postojeća odlagališta otpada mogu se sanirati in-situ ili ex-situ metodom. Za izbor
tehničkog rješenja sanacije ključni kriteriji su utjecaj na okoliš (50%), tehničke
karakteristike lokacije (30%) i ekonomske karakteristike lokacije (20%). Ovisno o
15
odabranom tehničko – tehnološkom rješenju, potrebno je predvidjeti odgovarajuću

infrastrukturu: dovesti struju i vodu, izgraditi bazen procjednih voda, kanale oborinske
odvodnje, vagu, portirsko mjesto, postaviti ogradu oko cijelog odlagališnog prostora,
izvesti protupožarnu cestu te zasaditi visoki zeleni pojas (URL 8).
2.3.1.1 Ex-situ metoda
Ovom metodom se premješta potpuna količina otpada s jednog mjesta na drugo

uređeno odlagalište otpada. Njezina prednost je što je moguće postići zbrinjavanje
otpada na adekvatan način, a istovremeno se prijašnja lokacija dovodi u prvobitno
stanje. S druge strane, potrebna su znatna sredstva za provedbu ex-situ metode,
pogotovu u slučaju velike količine otpada koju je potrebno premjestiti ili velike
udaljenosti između trenutnog i uređenog odlagališta koje je namijenjeno za prihvat
otpada (URL 8).
2.3.1.2 In-situ metoda
Postoje dvije mogućnosti za provedbu in-situ metode.
Jedna je da se uz staro tijelo odlagališta na istoj lokaciji adekvatno uredi nova ploha
za prihvat otpada, na koju bi preselio postojeći, stari otpad. Nakon iskopa i
preseljenja starog otpada, na istu, novu plohu bi se nastavilo sa odlaganjem
komunalnog otpada do zatvaranja odlagališta otpada što bi uslijedilo nakon puštanja
u rad županijskog ili regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Prednost ove
opcije je činjenica da se sav otpad, stari i novoodloženi nalazi na adekvatno
uređenom temeljnom brtvenom sloju čime se u potpunosti otklanja mogućnost
negativnog utjecaja procjednih voda na okoliš.
Druga opcija in-situ metode predlaže da se unutar postojeće granice odlagališta

adekvatno uredi nova ploha za prihvat komunalnog otpada. Stari otpad se ne seli na
novu plohu nego ostaje na sadašnjoj lokaciji, ali uz sanaciju na način da se ugradi
sistem plinskih bunara za pasivno otplinjavanje, te da se prekrije pokrovnim brtvenim
slojem i ozeleni kako bi se minimaliziralo daljnje nastajanje procjednih voda, odnosno
emitiranje štetnih tvari u okoliš. Nedostatak druge opcije je što se ne predviđa
uređenje temeljnog brtvenog sustava ispod starog otpada, stoga potencijalno postoji
mogućnost negativnog utjecaja procjednih voda na okoliš. Velika prednost druge
16
opcije je što omogućava izgradnju nove plohe i prateće infrastrukture unutar granica
postojećeg odlagališta, te nije potreban otkup susjednih parcela (URL 8).
2.3.2. Konstrukcija tijela odlagališta otpada
Tijelo odlagališta otpada se sastoji od brtvenih slojeva, sustava odvodnje procjednih

voda, sustava odvodnje oborinskih voda i sustava otplinavanja. Nakon prestanka
odlaganja otpada na odlagalište dolazi do procesa slijeganja u kojemu odloženi
otpad zauzima konačni oblik, a to je korak koji prethodi rekultivaciji i konačnoj
prenamjeni prostora.
2.3.2.1 Brtveni slojevi
Donji (temeljni) brtveni sloj tijela odlagališta otpada čine nepropusni materijali, a to su
najčešće glina, plastična folija, asfalt ili bitumen. Korištenjem nepropusnih materijala
sprječava se istjecanje tekućina i onečišćenje tla ispod otpada. Nakon brtvenog sloja
stavlja se geomembrana, glatka površina debela 2 mm na koji dolazi sloj zaštitnog
geotekstila koji sprečava bušenje tih geomembrana. Potom se izrađuje drenažni
sustav, odnosno sloj koji se sastoji od cijevi izbušene sitnim rupicama na kojoj je
nasut krupniji šljunak. One služe za odvod procjednih voda, a nasuti šljunak je tu
kako sitne čestice ne bi ušle u cijev. Nakon izgradnje ove podloge moguće je
započeti s odlaganjem otpada.
Pokrovni brtveni sloj tijela odlagališta otpada izvodi se kao kompozitni sustav od više
prirodnih i umjetnih slojeva (odozdo prema gore):
• Plinodrenažni sloj (30 cm) od inertnog materijala (šljunak 16/32) koji dolazi na
površinu otpada
• Sloj GCL (vodonepropusan geokompozit) ili 80 cm vodonepropusne gline
• Geodren
• Rekultivirajući pokrovni sloj humusa od 80 cm sa hidrosjetvom, čime se

sprječava prodor oborinskih voda u tijelo otpada (URL 8).
17
2.3.2.2 Sustav odvodnje procjednih voda
Procjedne vode su sve vode koje dođu u dodir sa odloženim komunalnim otpadom.
Te vode se prikupljaju na temeljnom brtvenom sloju i sustavom cijevi odvode do
bazena za procjedne vode. Procjedne vode su zagađene vode i za njih je predviđen
zatvoreni sustav odvodnje bez ispuštanja u okoliš. Ovisno o tehničkom rješenju
moguća je recirkulacija na odloženi otpad ili ispuštanje u sustav pročistača otpadnih
voda. Za proračun količina procjedne vode mjerodavna je godišnja količina oborina,
koja se procjenjuje kroz nepokriveni otpad (URL 8).
2.3.2.3 Sustav odvodnje oborinskih voda
Oborinske vode s uređenih površina (zelene površine, tijela odlagališta otpada

prekrivena pokrovnim brtvenim slojem, krovne vode objekata, prometne površine)
neće biti u doticaju s bilo kojom vrstom otpada. Oborinska voda se sustavom kanala
vodi do bazena za oborinske vode gdje se po potrebi koristi kao tehnološka voda
(voda za pranje kotača) ili se slobodno ispušta u teren. Vode s manipulativnih
asfaltiranih površina i s prostora za pranje kotača propuštaju se kroz taložnik i
pročišćavaju u separatoru ulja i masti te ponovno koriste za pranje kotača ili
zalijevanje zelenih površina, a višak se slobodno ispušta u teren (URL 8).
2.3.2.4 Sustav otplinjavanja
Prema teoretskim postavkama, iz 1 tone otpada tijekom razgradnje se oslobodi oko

400 m3 plina. Plin nastaje tijekom razgradnje otpada, ovisno o sastavu otpada,
uvjetima na odlagalištu, a najintenzivniji procesi se odvijaju u razdoblju od 3. do 20.
godine. Prije postavljanja završnog prekrivnog sloja u tijelo odlagališta potrebno je
ugraditi sustav pasivnog otplinjavanja koji se sastoji od plinskih bunara i cjevovoda
kojima se plin vodi do baklje na spaljivanje (URL 8).
2.3.2.5 Slijeganje
Nakon prestanka odlaganja otpada, u tijelu odlagališta se i dalje odvijaju kemijsko -

fizikalni procesi kojima dolazi do smanjenja volumena odloženog otpada i to uvjetuje
pojavu slijeganja i diferencijalnog slijeganja otpada, a samim time i završnog
pokrovnog sloja. Veličina slijeganja ovisi o sastavu odloženog otpada, načinu i
tehnologiji ugrađivanja, visini otpada, postotku vlažnosti pri ugradnji itd. Potpuno
18
inertiziran komunalni otpad, nakon završenih procesa razgradnje postiže specifičnu

težinu od približno 1300 kg/m3. Nakon zatvaranja odlagališta i izvedbe pokrovnog
brtvenog sloja, na površini će se postaviti reperi koji služe za praćenje odlagališta
nakon njegovog zatvaranja, a mjerenje je potrebno provoditi jedanput svake godine
tokom razdoblja od 20 godina (URL 8).
2.3.2.6 Rekultivacija i konačna namjena prostora
Rekultivacijom se tijelo odlagališta otpada pokušava što bolje uklopiti u okolinu.

Rekultiviranje završnih površina se provodi sadnjom trave ili bilja koje je
karakteristično za okoliš odlagališta. Daljnja namjena prostora određuje se prostorno-
planskom dokumentacijom (URL 8).
19
3. Copernicus program
Otkako je Nikola Kopernik formulirao svoj heliocentrični model svemira, granice

ljudskog znanja su se proširile daleko izvan granica Sunčevog sustava koji ga
opisuje. Ipak, neka od najvećih pitanja s kojima se suočava čovječanstvo još uvijek
se odnose na vlastiti planet, i naš odnos s njim. Copernicus program pokrenut je radi
stjecanja novih saznanja, prvenstveno o planetu Zemlji, a ime je dobio u čast velikom
znanstveniku Nikoli Koperniku.
Najveći broj prirodnih resursa na Zemlji o kojima ovisi razvoj i napredak čovječanstva
su konačni ili, u najboljem slučaju, ograničeni. Stanovništvo Zemlje svakodnevno
raste, zbog čega je neophodno stvoriti siguran životni prostor, bogat svježom vodom,
plodnom zemljom i čistim zrakom. Stoga je nužno biti pripremljen i imati potrebne
informacije koje daju odgovor na slijedeća pitanja:
• Kako najbolje upravljati potrošnjom i korištenjem Zemljinih prirodnih resursa i

zaštititi naš okoliš za dobrobit budućih generacija?
• Kako jamčiti sigurnost i kvalitetu života milijuna budućih novih stanovnika

naših gradova i regija, i učinkovito odgovoriti na katastrofe i krize?
• Kako poboljšati razumijevanje uzroka i posljedica klimatskih promjena i

pripremiti odgovarajuće mjere ublažavanja i prilagodbe na njih?
Kako bi ova, i slična, pitanja mogla dobiti adekvatan odgovor, potrebna je stalna
svijest o stanju i zdravlju okoliša koji nas okružuje, te se postavlja pitanje kako takve
informacije pretočiti u učinkovite odluke kojima utječemo na naš planet. Društvo kao
cjelina suočava se s brojnim globalnim prijetnjama i izazovima što uključuje klimatske
promjene, naziruće energetske krize, rast stanovništva, potencijalan nedostatak
hrane te sve veću učestalost i jači intenzitet prirodnih i ljudski izazvanih katastrofa.
Copernicus program je program Europske Unije uspostavljen u svrhu praćenja

Zemlje i njezinih mnogobrojnih ekosustava, čime osigurava da njezini stanovnici
budu pripremljeni i zaštićeni u slučaju kriza i prirodnih ili ljudski izazvanih katastrofa
jer olakšava upravljanje i nadzor u takvim situacijama i omogućava napredak društva
ka ciljevima u područjima obnovljive energije, sigurnosti hrane, smanjenja rizika od
katastrofa i utjecaja klimatskih promjena. Praćenje Zemlje samo je jedna od
20
aktivnosti gdje je preporučljivo udružiti izvore europskih građana i djelovati na nivou

Unije umjesto pojedinačnog djelovanja zemalja članica. Zemlje članice mogu imati
neposredni pristup Sentinel podacima kroz osnivanje i razvijanje vlastitog segmenta
zemaljskog postrojenja (postaje za primanje / prihvaćanje signala, centri za obradu i
čuvanje podataka, primjene specifične za pojedinu zemlju, itd.). Program se oslanja
na znanstvene spoznaje i ulaganja Europske Unije u istraživanja i tehnološki razvoj
koja traju već desetljećima. Copernicus program je primjer europske strateške
suradnje u istraživanju svemira i industrijskoga razvoja, a kao europski građanski
program, osmišljen je da neposredno kroz proizvode i primjene, a posredno kroz
socijalne, ekonomske i okolišne dobrobiti bude koristan za građane Europe.
Copernicus program ili „Oči Europe uprte u Zemlju“, kako se još naziva, pruža uvid o
stanju planeta Zemlje izvana i iznutra, a krajnji proizvod su podaci o našem planetu
koji su besplatni i stavljeni na raspolaganje građanima, javnim vlastima i političarima,
znanstvenicima, poduzetnicima i tvrtkama, odnosno bilo kome tko ih treba. Kao
globalni učesnik na svjetskoj sceni, EU zahtjeva neovisne informacije o tome kako
njezina politika i odluke utječu i međusobno djeluju na druge zemlje u regiji, ali i u
ostatku svijeta. Copernicus program pruža Europi kapacitet za autonomno
promatranje Zemlje dok u isto vrijeme omogućuje sudjelovanje Europe u globalnim
(npr. GEOSS - Global Earth Observation System of Systems i CEOS – Committee on
Earth Observation Satellites), bilateralnim i multilateralnim inicijativama.
Copernicus je multidisciplinarni program koji povezuje mnogobrojne struke iz

znanstvenog spektra geoinformacija i okoliša, a pruža operativne servise koji
omogućuju širok raspon ekoloških i sigurnosnih primjena. Praćenje količine leda
Arktičkog mora i hitne intervencije, detekcija izlijevanja nafte u mora, praćenje širenja
urbanizacije, praćenje klimatskih promjena, stvaranje održivog razvoja, transporta i
mobilnosti, pomoć u regionalnom i lokalnom planiranju, pomorski nadzor,
poljoprivreda i zdravlje samo su neke od brojnih primjena ovog programa, a
mogućnost stvaranja novih je neograničena.
Prema izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for

Economic Cooperation and Development, OECD), „svemirski sektor igra rastuću
ulogu u funkcioniranju modernog društva i njegovog ekonomskog razvoja, a
korištenje satelitske tehnologije daje uspon za nove primjene na tržištu“. Kao dodatak
za podržavanje zaštite okoliša i sigurnosti građana, Copernicus će stimulirati
21
europske tvrtke za istraživanje novog rasta, poslovnih mogućnosti i stvaranja posla.

Očekivani pozitivni učinak Copernicusa na europsku ekonomiju u rokovima
financijske dobiti i stvaranja poslova analizirana je u 3 neovisne studije (EK, 2015).
3.1. Dobrobiti i primjene Copernicus programa
Copernicus omogućuje poboljšano razumijevanje Zemlje kao integriranog sustava.

Građani Europe, od političara, istraživača, komercijalnih i privatnih korisnika, ali i
globalnih znanstvenih zajednica, mogu profitirati na mnogo načina iz informacija
dobivenih različitim Copernicus servisima. Brojne su već postojeće i moguće
primjene ovog sustava. U agrikulturi procjenjuju se usjevne površine i prati razvoj
usjeva na regionalnoj i globalnoj razini, procjenjuje se sigurnost hrane za upotrebu,
žetva ili kolika je potreba za navodnjavanjem. Također se bilježe pojave poput
krčenja šuma, dezertifikacije tj. pretvaranja plodnog tla u pustinjsko, najčešće uslijed
suša, te se prate parametri bioraznolikosti, atmosferskog sastava, sastava snijega,
oceana i mora, leda i tala. U domeni humanitarne pomoći, ovaj program koristi se za
predviđanje katastrofa i humanitarnih kriza čime se može isplanirati brza reakcija
kada takve situacije nastupe. Prvi trenuci nakon katastrofe su ključni za stanovništvo
pogođeno katastrofom jer se tada može najviši učiniti za unesrećene ljude.
Praćenjem iz svemira dobivaju se informacije korisne za opisivanje klimatskih
promjena, a to su klimatski indikatori (npr. porast temperature, rast razine mora,
otapanje ledenog pokrivača, zatopljenje oceana) i klimatski indeksi (npr. bazirani na
zapisima temperature, padalina, sušnim razdobljima). Program može biti podrška
odabiru i upravljanju proizvodnje obnovljive energije kroz davanje informacija o
značajkama poput rezervi vode, padalina i količine snijega nakupljenog tokom zime,
praćenje kritične imovine kao što su nuklearna postrojenja ili zaštita vitalne
infrastrukture poput elektrana ili cjevovoda, procjena korisne upotrebe energije za
industrijska postrojenja i zgrade. Praćenje kvalitete zraka i atmosferskog sastava na
globalnoj razini, uočavanje mogućih izbijanja epidemija i bolesti, praćenje morskog
okoliša u svrhu održivog razvoja morske ekonomije u nekoliko sektora kao što su
nafta i plin u blizini obale ili obalni i morski turizam, praćenje ruta plovidbe ili
izlijevanja nafte, kontrola morskog prometa, sigurnost avijacije i podrška zračnom
prometu još su neki primjeri primjene Copernicus programa.
22
3.2. Sudionici, uloge i mehanizmi
Copernicus informacijski servisi temelje se na podacima dobivenim iz konstelacije

obitelji 6 satelita, poznatim pod imenom „Sentineli” i desecima sporednih satelita koji
su poznati pod nazivom kontribucijske misije (engl. Contributing missions).
Copernicus program predstavlja autentično europsko zajedničko nastojanje za
praćenje Zemlje.
Program je osnovala Europska Unija kao javni program čime se on smatra

vlasništvom svih građana Europe koji su njegovi krajnji vlasnici i korisnici. Europska
komisija nadgleda i koordinira programom Copernicus, te je zadužena za
postavljanje i razvitak političke vizije programa i određivanja elemenata koji
omogućuju neometano i pravilno funkcioniranje sustava. Europska komisija je u
partnerstvu sa svim zemljama članicama EU. Zajedno s Europskim parlamentom i
Europskim vijećem, Europska komisija odgovorna je za dugoročne financijske
obaveze, čime se osigurava održivost ovog programa. O programu se na različite
načine brinu brojne druge europske organizacije i agencije (EK, 2015). Struktura
Copernicus programa prikazana je na slici 6.
Slika 5. Prikaz komponenti Copernicus servisa (URL 23)
23
Dvije su osnovne komponente Copernicus programa:
• Svemirska komponenta
• Copernicus servisi
3.2.1. Svemirska komponenta
Svemirska komponenta Copernicus programa podržana je od strane Europske

svemirske agencije (European Space Agency, ESA) koja upravlja satelitskim
misijama koje sudjeluju u razvitku ovog programa i prikupljanju Earth-Observation
(EO) podataka koji predstavljaju temelj programa. Sentinel misije su posebno
razvijane misije čija je primarna uloga dobivanje podataka za razvijanje Copernicus
servisa. Premda se mnogo sredstava ulaže upravo u ove misije čiji je osnovni cilj
razvoj Copernicus programa, kako bi ovaj program bio učinkovitiji za čim veći broj
korisnika, potrebna je suradnja između više strana da bi krajnji proizvod bio bolji.
Tako, osim Sentinel misija, Copernicus program koristi proizvode velikog broja drugih
misija, tzv. kontribucijskih misija. Kontribucijske misije uključuju misije Europske
svemirske agencije, misije zemalja članica EU i misije trećih strana. Misije trećih
strana ESA koristi za razvoj Copernicus programa, ali podaci dobiveni ovakvim
misijama distribuiraju se pod određenim specifičnim uvjetima koji se ugovaraju sa
vlasnicima ili operatorima takvih misija prilikom čega se poštuje ESA-ina politika o
podacima.
3.2.1.1 Sentinel misije
Svaka Sentinel misija zasnovana je na konstelaciji od dva satelita kako bi bio

ispunjen zahtjev pokrivenosti satelitima. U Sentinel misije su ugrađene različite
tehnologije poput instrumenata za snimanje radarskih i multispektralnih snimaka za
praćenje zemlje, oceana i atmosfere.
Sentinel-1 je misija postavljena u polarnoj orbiti koja omogućuje radarsko snimanje

C-band sintetičkog otvora u bilo kojim vremenskim uvjetima neovisno o dobu dana
(dan-noć). Služi servisima povezanim s praćenjem kopna i oceana. Prvi Sentinel
satelit, Sentinel-1A, lansiran je 3. travnja 2014. a Sentinel-1B 25. travnja 2016.
24
godine. I jedan i drugi su odaslani u orbitu Soyuz raketom iz europskog Spaceporta u

Francuskoj Gvajani.
Sentinel-2 je polarno orbitalna multispektralna misija snimanja visoke rezolucije za

praćenje zemljišta i daje snimke vegetacije, pokrova tla i vode, unutarnjih vodenih
tokova i obalnih područja. Sentinel-2 također dostavlja informacije za servise hitnih
slučajeva. Sentinel-2A lansiran je 23. lipnja 2015., a Sentinel-2B 7. ožujka 2017.
godine. Ovi su sateliti postavljeni u razmaku od 180°.
Sentinel-3 je multi-instrumentalna misija uspostavljena za mjerenja površine mora,

temperature površine mora i zemlje, boje oceana i zemlje s visokom točnosti i
pouzdanosti. Misija će podržavati sustave za oceanske prognoze i praćenje okoliša i
klime. Sentinel-3A je lansiran 16. veljače 2016.
Sentinel-4 posvećen je atmosferskom praćenju, a bit će postavljen na Meteosat

Third Generation-Sounder (MTG-S) satelit u geostacionarnoj orbiti.
Sentinel-5 također služi za praćenje atmosfere iz polarne orbite pomoću MetOp

Second Generation satelita.
Sentinel-5 Precursor je satelitska misija koja se razvija kako bi se smanjile rupe u

podacima između Envisata, konkretno Sciamachy instrumenta i Sentinela-5. Misija
posvećena atmosferskom praćenju.
Sentinel-6 nosi altimetarski radar za mjerenje visine razine mora, primarno za

oceanografiju i studije o klimi.
Svim Sentinel misijama i satelitima na kojima se zasniva Copernicus program,

upravlja Europska svemirska agencija. Za održavanje infrastrukture svemirske
komponente programa je osim ESA-e zadužen i EUMETSAT (European
Organisation for the Exploitation of Meteorological Satellites). Djelovanje vezano za
Sentinele povjereno je ESA-i i EUMETSAT-u, zbog specifičnih vještina koje te dvije
organizacije posjeduju, a sateliti Sentinel misija vlasništvo su Europske Unije (EK,
2016), (URL 9), (URL 11).
3.2.1.2 In-situ mjerenja
Satelitske misije ponekad su dovoljan izvor podataka, no vrlo često ih je potrebno

dopuniti in-situ mjerenjima kako bi dali doprinos ovom programu. In-situ mreže za
25
praćenje sastoje se od različitih senzora postavljenih na kopnu u moru ili zraku, te

prikupljaju informacije o okolišu na koje se oslanjaju Copernicus servisi, i
geoprostorne reference i pomoćne podatke čija je svrha kalibracija i provjera
satelitskih podataka. In-situ infrastruktura za praćenje je široko razvijena i uključuje
senzore postavljene na obalama rijeka, senzore nošene letjelicom i senzore
smještene na brod ili bovu. Dio in-situ infrastrukture čine i dronovi, a sudjeluju i
znanstvenici sa svojim podacima. Program pohranjuje podatke dobivene senzorima i
daje velik broj pouzdanih i ažuriranih informacija o stanju planeta Zemlje koje se
koriste za kreiranje proizvoda kao što su statističke analize, topografske mape iz
kojih se iščitavaju indikatori pomoću kojih se mogu modelirati prošli, sadašnji i budući
trendovi. Sve to uvelike doprinosi, obogaćuje i poboljšava Copernicus servise, ali i
svemirsku komponentu te njihovu točnost i pouzdanost. U tablici 4. su prikazani
primjeri in-situ podataka koje zatim koriste Copernicus servisi (URL 10), a na slici 5.
su prikazana dva različita in-situ mjerenja.
Tablica 4. Primjeri in-situ mjerenja (URL 10)
Meteorologija Meteorološke stanice koje mjere temperaturu, količinu

oborina, vlažnost, vjetar, UV sunčevo zračenje
Atmosferski profili: temperatura, vjetar, vlažnost
Klima Povijesni podaci
Oceanografija Fizikalni parametri: temperatura, salinitet, oceanske struje,

visina površine mora, led, dubina
Biološki parametri: klorofil, otopljeni kisik, nutrijenti i mikro

nutrijenti npr. željezo, produkcija zooplanktona
Atmosferski sastav Koncentracija najvećih zagađivača zraka (NOx, PM10,

PM2.5, CO, SO2, HCHO, Pb, TSP, C6H6)
Kemijski sastav aerosola
Koncentracija plinova (CO2, CH4 i N2O)
Sastav i korištenje Pražnjenje rijeka, korištenje vode, podzemne vode, jezera,

zemlje pokrivenost snijegom, ledene kape i glacijari, ledeni
26
pokrovi, pokrov zemljišta, apsorbirana fotosintetska

aktivna radijacija, indeks površine lista, biomasa na tlu,
ugljik u tlu, vlažnost tla
Slika 6. In-situ mjerenja (URL 10)
3.2.2. Copernicus servisi
Drugu komponentu Copernicus programa predstavljaju servisi koji koriste podatke

dobivene Sentinel misijama i in-situ mjerenjima. Podatke svemirskih misija
dopunjenih podacima in-situ mjerenja koriste Copernicus servisi koji ih kroz obradu i
analizu podataka te integraciju s drugim izvorima i vrednovanjem rezultata pretvaraju
u informacije s dodanom vrijednosti. Skupovi podataka od unazad nekoliko godina, i
desetljeća su postali usporedivi i pretraživi, a time je osigurano praćenje promjena
koje se događaju na Zemlji. Ova je komponenta programa nadgledana od strane
uprave Europske komisije (European Comission). Za unutarnje tržište, industriju,
poduzetništvo te male i srednje poduzetnike zadužen je direktno neki od
kompetentnih servisa Europske komisije, Joint Research Centre - JRC ili je
povjereno europskim organizacijama ili agencijama s prikladnim vještinama (EK,
2015).
Europske agencije koje su uključene u rad Copernicus servisa su: European

Enviroment Agency (EEA), European Agency for the Management of Operational
Cooperation at the External Borders of the Member States of the European Union
27
(FRONTEX), European Maritime Safety Agency (EMSA), European Satellite Centre

(SatCen). Još neke kompetentne organizacije za sudjelovanje u programu su
European Centre for Medium-Range Weather Forecasts (ECMWF) i Mercator
Océan. Osiguravanjem podataka iz in-situ infrastrukture koordinira EEA (EK, 2015).
Postoji 6 servisa kroz koje se ostvaruje Copernicus program:
• Servis za praćenje atmosfere (Copernicus Atmosphere Monitoring Service –

CAMS)
• Servis za praćenje morskog okoliša (Copernicus Maritime Monitoring Service

– CMMS)
• Servis za praćenje zemljišta (Copernicus Land Monitoring Service – CLMS)
• Servis za praćenje klimatskih promjena (Copernicus Climate Change Service

– C3S)
• Servis za upravljanje kriznim situacijama (Copernicus Emergancy

Management Service – CEMS)
• Servis za sigurnost (Copernicus Security Service - CSS) (EK, 2015)
3.2.2.1 Copernicus Atmosphere Monitoring Service – CAMS
Dio je Copernicus programa kojim upravlja Europska komisija (EK) u suradnji s

zemljama članicama, Europskom svemirskom agencijom, EUMETSAT-om, ECMWF-
om, agencije EU i Mercator Océan.
CAMS ima mogućnost stalno pratiti sastav Zemljinu atmosfere na globalnoj i

regionalnoj razini. Ovaj servis obuhvaća analizu, prognozu i re-analizu, odnosno opis
trenutne situacije, predviđanje situacije nekoliko dana unaprijed i konzistentne
retrospektivne zapise podataka za nekoliko posljednjih godina. Proizvod ovakvog
servisa su geofizički podaci. Glavna područja bavljenja CAMS-a su:
• kvaliteta zraka i sastav atmosfere
• sloj ozona i UV-zračenje
28
• emisija i površinski tokovi
• solarno zračenje
• klimatski faktori
U studenom 2014. Europska komisija potpisala je Delegacijski sporazum (engl.

Delegation Agreement) s ECMWF-om da pokrenu ovaj servis. Servis je postao
operacionalan u srpnju 2015. Proizvodi koje razvija CAMS-a su:
• mape i podaci za regionalne prognoze kvalitete zraka
• retrospektivne procjene kvalitete zraka
• identifikacija zagađivača i njihovog izvora
• koncentracija peludi u atmosferi
• izvori za vrednovanje mogućih mjera za kontrolu emisije
• prognoze kvalitete zraka i zdravstvene informacije i upozorenja
Primjeri djelovanja ovog servisa su slijedeće:
• dostavljanje informacija o zraku koji udišemo
• zapisivanje i analiza solarnog zračenja koje koriste privatne i javne

organizacije u poljima zdravstva, agrikulture i solarne energije
• sastavljanje podataka o emisiji i procjeni tokova ugljikovog dioksida (CO2) i

metana (CH4) na površini Zemlje (EK, 2017b)
3.2.2.2 Copernicus Marine Environment Monitoring Service (CMEMS)
CMEMS pruža informacije o fizičkom stanju i dinamici oceana i morskih ekosustava

svjetskih oceana i europskih mora. Ovi podaci omogućuju analize trenutne situacije,
prognoze stanja i do nekoliko dana unaprijed, ali i dohvaćanje retrospektivnih snimki
koje sadrže podatke u svrhu reanalize. CMEMS računa i dostavlja podatke o
strujama, temperaturi, vjetru, salinitetu, razini mora, morskom ledu i biogeokemiji. Svi
ovi faktori podržavaju primjene za more povezane s politikom EU, npr. u poljima:
29
• morske sigurnosti
• morskog i obalnog okoliša
• morskih resursa (izvora)
• vremenske prognoze, sezonskog prognoziranja i klime
Mercator Océan francuski je centar za globalne analize i prognoze, a Europska

komisija je delegacijskim ugovorom upravo toj organizaciji povjerila upravljanje ovim
servisom. Ovaj jedinstveni servis diljem svijeta nudi svim korisnicima, besplatno,
slobodno, jednostavno i trenutno, informacije o fizičkom i biogeokemijskom stanju
svjetskih oceana i 6 regionalnih europskih mora. Ti su digitalni podaci znanstveno
kvalificirani i redovito ažurirani.
Proizvodi omogućeni servisom:
• mape i podaci za oceanografska predviđanja
• retrospektivne procjene stanja mora
• simulacije fizičkog stanja oceana u svrhu različitih kalkulacija ili pravljenja ruta
• granični uvjeti za obalne modele (EK, 2015) (EK, 2017c)
3.2.2.3 Copernicus Land Monitoring Service – CLMS
Dio je Copernicus programa kojim upravlja Europska komisija (EK) u suradnji sa

zemljama članicama, ESA-om, EUMETSAT-om, ECMWF-om, EEA-om, EMSA-om,
Frontex-om i Mercator Océan organizacijom. Program je usmjeren ka razvijanju
europskih informacijskih servisa temeljenima na satelitskim promatranjima Zemlje i
in-situ podacima. CLMS osigurava geografske informacije o pokrovu zemljištu,
korištenju zemljišta i promjenama pokrova-korištenja zemljišta kroz godine, stanje
vegetacije ili vodenih ciklusa. Primjene koje se temelje na integraciji informacija
dobivenih ovim servisom mogu osigurati potporu u područjima kao što je prostorno
planiranje, upravljanje šumama i vodama, sigurnost agrikulture i hrane te upravljanje
u kriznim situacijama. Prioritete servisa definirala je Eurupska komisija i zemlje
članice EU. Servisom rukovodi EEA, a od 2011. i JRC (Joint Research Centre).
30
Tri su glavne komponente CLMS-a u ovome trenutku:
• Globalna komponenta
• Pan-europska komponenta
• Lokalna komponenta
Globalnom komponentom CLMS-a upravlja Joint Research Centre. Prati biofizičke

parametre koji daju sliku o stanju vegetacije (npr. indeks površine lista, frakcija
pokrivenosti zelenom vegetacijom, indeks vegetacijskih uvjeta), količini energije (npr.
temperatura površine zemlje) i vodenim ciklusima (primjer indeks vode u tlu, vodena
tijela) svakih 10 dana na svjetskoj razini. Biofizički parametri nadopunjeni su
detaljnim i visoko rezolucijskim informacijama o pokrovu i korištenju zemljišta na
specifičnim žarišnim područjima diljem svijeta, a najviše su usmjereni ka očuvanju
bioraznolikosti (EK, 2017d).
Pan-europskom komponentom upravlja EEA i dostavlja informativne proizvode

visoke rezolucije koji opisuju pokrov zemljišta, korištenje zemljišta i promjene. Corine
Land Cover omogućava kartiranje korištenja zemljišta za Europu, a istodobno stvara
jedinstvene vremenske serije za praćenje promjena europskog krajolika od 1990. Od
2006 CLC je nadopunjen s 3 sloja visoke razlučivosti za karakteristike glavnih tipova
pokrova zemlje: umjetne površine (ceste, izgrađena područja) šumska područja,
poljoprivredna područja (pašnjaci), močvarna područja i mala vodena tijela (EK,
2017d).
Lokalnom komponentom CLMS-a također upravlja EEA. Usmjerena je ka

osiguravanju specifičnih i detaljnijih informacija o „žarištima“, npr. područjima koja su
sklona određenim specifičnim okolišnim izazovima u Europi.
Urbani atlas fokusira se na kartiranje i analizu promjena urbanih područja.

Omogućuje pouzdane, usporedive mape pokrova/korištenja zemlje vrlo visoke
rezolucije za većinu europskih urbanih područja i njihovog okruženja za referentne
godine 2006. (305 gradova) i 2012. (695 gradova). Urbani atlas koristi se među
ostalim za praćenje urbanog širenja i za sagledavanje prioriteta za utemeljivanje
investicija u javni prijevoz i podršku planiranju u hitnim slučajevima ili promoviranje
održivog urbanog razvoja (EK, 2017d).
31
Riječne zone su još jedno važno žarište ovog Copernicusovog servisa, jer
predstavljaju tranzitno područje između zemljanih i vodenih ekosustava,
karakterizirani su distinktivnom hidrologijom, uvjetima tla i biotičkim uvjetima, te
tokom vode. Proizvodi za riječne zone podržavaju različite legalne akte i političke
inicijative kao što su EU Biodiversity Strategy do 2020, Direktive o staništima i
pticama i direktiva o vodama.
Natura 2000 je mreža EU za zaštitu prirodnih područja. To je centar politike EU za

zaštitu prirode i bioraznolikosti. Cilj ove mreže je osigurati dugoročno preživljavanje
najranjivijih i najvrednijih ugroženih vrsta i staništa u Europi (EK, 2015) (EK, 2017d).
3.2.2.4 Copernicus Climate Change Service – C3S
Copernicusov C3S je zamišljen kao reakcija na promjene koje se događaju u okolišu

i društvu, a povezane su s klimatskim promjenama. Ovaj servis još uvijek nije postao
operativan, predoperativna faza predviđena je za kraj 2017. godine, a operativna za
kraj 2018. Servis će davati informacije bitne za praćenje i predviđanje klimatskih
promjena i čime će sudjelovati u stvaranju strategija za smanjenje i prilagodbu takvim
promjenama. Informirat će o klimatskim indikatorima (porast temperature, porast
razine mora, otapanje ledenog pokrivača, zatopljenje oceana) i klimatskim indeksima
(snimci temperature, oborina, sušnih razdoblja). Oboje služi u svrhu utvrđivanja
očekivanih klimatskih utjecaja.
Copernicus C3S će sudjelovati u osiguravanju osnovnih klimatskih varijabli (engl.

essential climate variables), klimatskim re-analizama, multimodelarnim sezonskim
prognozama i klimatskim projekcijama na sezonskoj i svemirskoj razini relevantnoj za
politiku EU. Pružat će zapise klimatskih podataka za praćenje glavnih klimatskih
faktora (staklenički plinovi) i za bilježenje klimatskih utjecaja (temperatura površine i
oborine). Copernicus C3S će pružati relevantne informacije sektorima EU uključujući
informacije o agrikulturi, šumarstvu, zdravlju, energiji, upravljanju vodom i turizmu .
Servis C3S temelji se na četiri osnovne komponente:
• Pohrana klimatskih podataka koji sadržavaju geofizičke informacije potrebne

za analizu indikatora klimatskih promjena na konzistentan i harmoničan način
32
• Sektorski informacijski sustav koji omogućava informacije potrebne krajnjim

korisnicima, a osobito onima koji su povezani s postojećom EU legislativom
• Vrednovanje i kontrola kvalitete informacija u svrhu garancije pouzdanosti

servisa i kvalitete dostavljenih informacija
• Širenje aktivnosti kojima se dostavljaju informacije javnosti i javnim organima u

svrhu ispunjavanja obrazovnog zadatka (EK, 2015) (EK, 2017e)
3.2.2.5 Copernicus Emergancy Management Service – CEMS
CEMS-om direktno upravlja Europska komisija putem Joint Research Centre-a i

ECHO-a (European Civil Protection And Humanitarian Aid Operation), daje
upozorenja i procjenjuje rizik od poplava i šumskih požara. Iz satelitskih snimki se
izdvajaju geoprostorne informacije važne kako bi se mogao uvidjeti utjecaj prirodnih
ili ljudski izazvanih katastrofa širom svijeta. Kroz takve informacije daje se podrška
kriznim menadžerima, javnim vlastima koje brinu o zaštiti, pružateljima humanitarne
pomoći koji djeluju u slučaju prirodnih katastrofa ili hitnih situacija. Ove informacije
doprinose ubrzanom oporavku u ovakvim situacijama te omogućuju smanjenje rizika
od katastrofa i povećavanju stupnja pripremljenosti na njih. S obzirom da je ovo
servis Europske Unije, prioritet servisa je da odgovara europskim potrebama i
interesima.
Servis ima dvije glavne komponente:
• Sustav ranog upozorenja
Europski sustav svjesnosti o poplavama (European Flood Awareness System EFAS)

je prvi operativni europski sustav koji prati i predviđa poplave diljem Europe.
Omogućava upozorenja o poplavama i do 10 dana unaprijed. EFAS dostavlja velik
broj različitih proizvoda, a to uključuje praćenje poplava, prognoziranje poplava,
određivanje poplavnih indikatora, procjenu utjecaja poplave i određivanje sezonskog
rizika od poplave. Na globalnoj razini postoji GloFAS koji nudi slične usluge (EK,
2017f).
Europski informacijski sustav o šumskim požarima (European Forest Fire Information

System EFFIS) dostavlja informacije o šumskim požarima i njihovim ekološkim
utjecajima za područja Europe, Bliskog Istoka i sjeverne Afrike. Praćenje požara
33
obuhvaća potpun ciklus vatre, što uključuje informacijske servise u približno stvarnom
vremenu koji sadrže prognoze trenutne i buduće opasnosti, te daju prikaz aktivnih
požara i izgorenih područja. Pandan ovoga servisa na globalnoj razini je GWIS
(Global Wildfire Information Systems) (EK, 2017f).
• CEMS sustav za kartiranje
CEMS sustav za kartiranje daje geoprostorne informacije dobivene iz satelitskih

snimki za procjenu utjecaja i odgovor na katastrofe bilo koje vrste. Ovaj servis djeluje
na dva načina: Brzo kartiranje za hitne situacije koje iziskuju hitan odgovor, i tzv. Risk
& Recovery kartiranje za one situacije koje ne zahtijevaju hitno djelovanje. Primjeri su
prevencija i analiza rizika katastrofe i mjere potrebne za oporavak (EK, 2017f).
3.2.2.6 Copernicus Security Service - CSS
CSS je još jedan dio Copernicus programa. Cilj mu je podrška politike EU u smislu
dostavljanja informacija vezanih uz sigurnosne izazove s kojima se Europa suočava.
To se odnosi na poboljšanje prevencije kriza, te stupanj pripremljenosti i mogućnosti
odgovora u slijedećim ključnim područjima:
• Podrška vanjskim akcijama EU-u partnerstvu sa Satelitskim centrom Europske

Unije (European Union Satellite Centre - SatCen) i CEMS-om
• Morski nadzor- u suradnji s Europskom agencijom za morsku sigurnost

(European Maritime Safety Agency - EMSA)
• Granični nadzor - u suradnji s FRONTEX-om
Podrška vanjskim akcijama EU (Suport to EU External Actions - SEA)
Europa ima veliku odgovornost u promociji stabilnih uvjeta za ljudski i ekonomski

razvoj, ljudskih prava, demokracije i osnovnih sloboda. Pruža potporu non-EU
zemljama u situacijama kriza ili hitnih slučajeva poduzimajući operacije za održavanje
mira. Ovom komponentom CSS-a upravlja SatCen, a omogućuje geoprostorne
informacije na zahtjev i u kratkom vremenu u svrhu praćenja brojnih događaja izvan
Europe koji bi možda mogli imati utjecaj na europsku i globalnu sigurnost (EK,
2017g).
34
Morski nadzor
Geografske granice morskih područja koja pripadaju zemljama članicama EU i broj

takvih zemalja (23 od 28 članica ima morske površine) predstavljaju izazov za
motrenjem i nadzorom. To je posebno postalo važno sa širenjem prekooceanskih
aktivnosti poput transporta i ribarstva u kojima sudjeluje EU. Cilj ovog servisa kojim
upravlja EMSA je povećati svjesnost o tome kakav utjecaj imaju aktivnosti na moru.
Ovaj servis prati aktivnosti koje se događaju na moru, čime se uspostavlja kontrola u
izlovljavanju ribe, morska sigurnost, te se prati zagađenje mora. S obzirom na to,
određuju se zakoni koji reguliraju ove aktivnosti za dobrobit ekonomskih interesa EU.
Informacije o praćenju Zemlje važne su za zemlje članice EU i tijela EU (EK, 2017g).
Nadzor granica
Ovim dijelom servisa koji nadzire vanjske granice EU upravlja Frontex u okviru
EUROSUR programa koji je stvoren za poboljšano upravljanje Europskih vanjskih
granica kroz razmjenu informacija. Podaci iz satelita za promatranje Zemlje se
kombiniraju s drugim izvorima za nadziranje, poput brodskih sustava za
izvještavanje. To predstavlja veliku pomoć vlastima koje su zadužene za upravljanje
granicama prilikom uočavanja neregularnih migracija i međugraničnog kriminala.
Ovaj je servis postao potpuno operativan u 2016. (EK, 2017g).
35
4. Detekcija ilegalnih odlagališta otpada korištenjem

metoda daljinskih istraživanja na satelitskim snimkama
sustava WorldView-2
Praktični dio diplomskog rada bio je računalno potpomognuta detekcija ilegalnih

odlagališta otpada korištenjem metoda daljinskih istraživanja na satelitskim
snimkama WorldView-2 misije. Ideja je preuzeta iz projekta Wastemon koji je
osnovan od strane Europske svemirske agencije, a koji u Italiji provode tvrtke
Planetek Italia s.r.l., ERA-Maptec Ltd. i EBA Engineering Consultants (Drimaco,
2012). U tu svrhu bilo je potrebno odrediti područja za analizu, preuzeti potrebne
podatake, provesti analizu satelitske snimke i interpretirati dobivene rezultate. Isto
tako, nakon dobivenih rezultata bio je potreban izlazak na teren radi potvrde ili
opovrgavanja rezultata analiza.
4.1. Kontribucijske misije
Svemirska komponenta Copernicus programa podržana je od strane Europske

svemirske agencije koja upravlja satelitskim misijama koje sudjeluju u razvitku ovog
programa i prikupljanju Earth-Observation (EO) podataka koji predstavljaju temelj
programa. Sentinel misije su posebno razvijane misije čija je primarna uloga
dobivanje podataka za razvijanje Copernicus servisa. Premda se mnogo sredstava
ulaže upravo u ove misije čiji je osnovni cilj razvoj Copernicus programa, kako bi ovaj
program bio učinkovitiji za čim veći broj korisnika, potrebna je suradnja između više
strana da bi krajnji proizvod bio bolji. Tako, osim Sentinel misija, Copernicus program
koristi proizvode velikog broja drugih misija, tzv. kontribucijskih misija. Kontribucijske
misije uključuju misije Europske svemirske agencije, misije zemalja članica EU i
misije trećih strana. Misije trećih strana ESA koristi za razvoj Copernicus programa,
ali podaci dobiveni ovakvim misijama distribuiraju se pod određenim specifičnim
uvjetima koji se ugovaraju sa vlasnicima ili operatorima takvih misija prilikom čega se
poštuje ESA-ina politika o podacima. Kontribucijske misije je objedinjujući naziv za
sve one misije koje na neki način doprinose Copernicus programu. Misije kojima
upravlja ESA, njezine zemlje članice, EUMETSAT, ali i ostale europske i
interancionale misije te komercijalne misije (Third-party missions) doprinose razvoju
36
ovog programa čineći svoje podatke dostupnima. Postoji više od 30 ili planiranih
kontribucijskih misija, a kategorizirane su u 6 grupa:
• Misijska grupa 1- Visoka i vrlo visoka rezolucija SAR misija s različitim

radarskim pojasevima čime je omogućena primjena u bilo kojoj vrsti vremena,
danju i noću
• Misijska grupa 2 – Misije multispektralnog snimanja visoke rezolucije
• Misijska grupa 2b – Misije multispektralnog snimanja vrlo visoke rezolucije
• Misijska grupa 3 – Misije srednje rezolucije za praćenje zemlje i oceana

(senzori za boju oceana širokog raspona i površinske temperature, altimetri)
• Misijska grupa 4 – Geostacionarne atmosferske misije
• Misijska grupa 5 – Atmosferske misije niskih Zemaljskih orbita (URL 12)
Grupe su temeljene na tipu misije (SAR / Optical / Atmospheric), a optičke misije su

dodatno podijeljene prema klasi rezolucije. Tablica 5. prikazuje pregled Copernicus
kontribucijskih misija podijeljenih u grupe prema navedenim svojstvima.
Tablica 5. Popis Copernicusovih kontribucijskih misija, (URL 13)
Grupa
Grupa misija
Grupa misija Grupa misija
misija 1 - Grupa misija 2 4/5-
2b- Optical 3 - Optical Ostale
SAR - Optical HR1/2 Atmosph
VHR1/2 MR1/2
VHR1-MR1 eric
missions
ALOS/PAL
AURIGA ALOS/AVNIR-2* Proba-V ERS* CryoSat*
SAR
ResourceSat-
COSMO- BLACKSKY
DEIMOS-1 1/ ResourceSa Envisat* SMOS*
SkyMed Constellation
t-2
Envisat* DEIMOS-2 INGENIO Oceansat-2* GOSAT* Envisat*
Landsat-
ERS* Dubaisat-2 5/Landsat- ODIN*
7/Landsat-8
37
Kompsat-5 GeoEye-1 PERSEUS
PAZ INGENIO Proba
RADARSA IRS- RapidEye

T-2 P5/CartoSat Constellation
ResourceSat-
RISAT-1 Ikonos-2 1/ ResourceSat-
2
TerraSAR-
KHALIFASA SPOT-4, SPOT-
X, TanDEM
T 5, SPOT-6/7
-X
Kompsat-2 TH constellation
Kompsat-3 UK-DMC2
Pleiades-
1A/1B
QuickBird-2
SPOT-
5, SPOT-6/7
SkySat
TH
constellation
WorldView-1/
WorldView-2
WorldView-3
WorldView-4
WorldView misije pripadaju grupi 2b optičkih misija VHR1/2 jer za snimanje koriste
optički instrument koji omogućuje multispektralne snimke vrlo visoke rezolucije.
Rezolucijske klase se definiraju na slijedeći način:
• Vrlo visoka rezolucija 1 – VHR11, rezolucija <= 1 m
1 VHR – Very High Resolution
38
• Vrlo visoka rezolucija 2 – VHR2, rezolucija > 1 m i <= 4 m
• Visoka rezolucija 1 - HR12, rezolucija > 4 m i <= 10 m
• Visoka rezolucija 2 - HR2, rezolucija >10 m i <= 30 m
• Srednja rezolucija 1 – MR1, rezolucija >30 m i <= 100 m
• Srednja rezolucija 2 – MR2, rezolucija >100 m i <= 300 m
• Niska rezolucija – LR3, rezolucija >=300m (URL 12)
4.2. WorldView-2
U praktičnom dijelu zadataka koriste se WorldView-2 satelitske snimke. WorldView-2

je satelit za promatranje Zemlje čiji je vlasnik kompanija DigitalGlobe Inc. tvrtke iz
Longmonta, Kolorado, SAD. Prethodnik ovog satelita je WorldView-1 lansiran 2007.
godine i još stariji QuickBird lansiran 2001. godine. WorldView-2 prvi je
multispektralni komercijalni satelit visoke razlučivosti od 8 frekvencija (8-band) kojim
se postižu full-color snimke pogodni za napredne spektralne analize, kartiranje i
primjene u praćenju, zatim za planiranje korištenja zemljišta, predviđanje katastrofa i
slično. Satelit je lansiran je u listopadu 2009 iz baze Vandenberg Air Force u
Kaliforniji sa sustava za lansiranje satelita Delta II (URL 14). Leti u orbiti na visini od
770 kilometara, WorldView-2 satelit osigurava rezoluciju od 46 cm za pankromatske
satelitske snimke (mono i stereo), a 1.85 m za multispektralne satelitske snimke.
WorldView-2 ima prosječno ponavljanje vremena od 1,1 dana, što znači da istu točku
na Zemlji ponovno obiđe nakon toliko vremena te je sposoban pokriti površinu od
975 000 km2 dnevno (URL 15). Sustav WorldView-2 nudi visoku točnost, bolju
agilnost, kapacitet i spektralnu raznolikost, proširujući tako svoju ponude proizvoda
komercijalnim i državnim korisnicima (URL 16). U svojstvu misije treće strane
sudjeluje u Copernicus programu. U jesen 2003. DigitalGlobe je dobio ugovor s NGA
(National Geospatial-Intelligence Agency) Washingtona DC-a kako bi osigurao slike
2 HR – High Resolution
3 LR – Low Resolution
39
visoke razlučivosti za slijedeću generaciju komercijalnih satelita za snimanje. Slika 7.

prikazuje tijelo WorldView-2 svemirske letjelice.
Slika 7. Prikaz WorldView-2 svemirske letjelice

(URL 17)
4.2.1. Svemirska letjelica WorldView-2 satelita
Kao i njegov prethodnik WorldView-1, WorldView-2 tijelo svemirske letjelice se

proizvodi u Ball Aerospace i Technologies Corporation (BATC), Boulder, Kolorado,
SAD, koja je dobila ugovor krajem 2006. godine. BATC izrađuje tijelo svemirske
letjelice za WorldView-2 satelitsku misiju nazvano BCP-5000 (Ball Commercial
Platform 5000) te je na tijelo svemirske letjelice integriran instrument za daljinska
istraživanja, čime je postignuta bolja nosivost slike (larger imaging payload) u odnosu
na WorldView-1. Također, na WorldView-2 tijelo svemirske letjelice, ugrađen je novi
sustav izolacije od vibracija kako bi se kontrolirao fenomen poznat pod nazivom
satellite jitter4, a koji izaziva letjelica. BCP-5000 letjelica osigurava najsuvremenije

osobine; snagu, stabilnost, agilnost, pohranu podataka i prijenos podataka (URL 17).
Letjelica je stabilizirana s 3 osi. ADCS (Attitude Determination and Control
Subsystem) podsustav za određivanje i kontrolu ponašanja koristi star-tracker-e
4 Satellite jitter (SJ) je fenomen koji se smatra izvorom pogreške koji utječe na geometrijsku točnost satelitskih
snimaka visoke rezolucije. Što je veća prostorna rezolucija satelitskih snimaka, veći je utjecaj satellite jitter-a na
kvalitetu slike čime je ograničena primjena satelitskih snimaka. Stoga se koriste instrumenti koji umanjuju
fenomen, ali i razni modeli kojima se utjecaj satellite jitter-a poništava (Pan i dr., 2017).
40
SIRUTM (Space Inertial Reference Unit) Northrop Grumman tvrtke i GPS za praćenje
ponašanja (attitude sensing), a CMG (Control Moment Gyro) kao aktuatore koji
omogućavaju vrlo osjetljivu kontrolu pokazivanja (usmjeravanja). Rang usmjeravanja
od ± 40º u nadiru tijela svemirske letjelice osiguran tako da odgovara FOR-u5 od
1355 km u cross-track-u. Trenutačna položajna točnost od ≤ 500 m je osigurana na
bilo kojem početku i zaustavljanju slikovne sekvence (URL 17). Tijelo svemirske
letjelice World-View-2 satelita i instrument WV110 prikazani su na slici 8.
Slika 8. Instrument WV110 (lijevo), tijelo svemirske letjelice naziva BCP-5000

(desno), (URL 17)
Quad (Quiet Array Drive) je tehnologija upravljanja pokretom za koju je zadužena

tvrtka Starsys Inc., Koristi se za artikuliranje solarnih polja. Implementacijom niskog
ometanja omogućeno je paralelno izvođenje dobivanja snimaka i izvršavanje
artikulacije polja. Jedinstvena ploča BAE Systems RAD750 je radijacijom pojačano
računalo koje upravlja naredbama i kontrolnim funkcijama obrade podataka za
WorldView-2 (URL 17). Napredni CMG (Control Moment Gyroscopes) za WorldView-
1 i WorldView-2 satelitske misije proizvodi Ball Aerospace, a slika 9. daje usporedni
prikaz svemirskih letjelica WorldView satelita.
5 FOR (Field of Regard) je ukupna površina koja može biti uhvaćena nekim pomičnim senzorom. Ovaj je termin
različit od FOV (Field of View) koji predstavlja kutni konus koji neki senzor može opaziti u određenom trenutku
vremena. Stoga je FOR uobičajeno veći od FOV-a, jedino u slučaju da se radi o stacionarnom senzoru FOR=FOV
(URL 18).
41
Slika 9. Usporedba svemirskih letjelica WorldView-1 i WorldView-2 satelita (DG,

2009)
CMG sustav satelitima daje fleksibilnost za snimanje više slika nego ikad prije. Ova
tehnologija visokih performansi omogućuje ubrzanje do 10 puta u odnosu na ostale
aktuatore za kontrolu ponašanja6 i poboljšava sposobnost manevriranja i ciljanja,
istodobno smanjujući vrijeme sa više od 60 sekundi na samo 9 sekundi za pokrivanje
300 km. To znači da se WorldView-2 može brzo i precizno prebaciti s jednog cilja na
drugi, što omogućava opsežno snimanje mnogih ciljeva, kako i stereo, tako i u
jednom orbitalnom prolazu. BATC je koristio M-95 CMG konfiguraciju za WorldView-
1 i WorldView-2 svemirske letjelice, osiguravajući zakretni moment do 6.1 Nm.
Konfiguracija M-95 CMG ima ukupnu masu od 261,6 kg (uključujući izolacijske
nosače i elektroniku) i potrošnju energije 220 W, a prikazan je na slici 10. (URL 17).
Pregled svih karakteristika svemirske letjelice BCP-5000 prikazan je u tablici 6.
6 Attitude control ili kontrola ponašanja svemirskih letjelica je metoda kontroliranja orijentacije objekta u odnosu na
inercijalni referentni okvir. Za provedbu kontrole ponašanja nekog vozila ili letjelice potrebni su senzori koji mjere
orijentaciju vozila/letjelice, aktuatori koji provode potreban zaokret za re-orijentaciju vozila prema željenom
obrascu ponašanja, a algoritmi upravljaju aktuatorima s obzirom na trenutno stanje/ponašanje vozila izmjereno
senzorom i specifikaciju željenog ponašanja (URL 19).
42
Slika 10. Prikaz BATC-ovog žiroskopa kontrole momenta CMG i prikaz konstrukcije
četiri piramidalna kotača (URL 17)
Tablica 6. Specifikacija s prikazom parametara svemirske letjelice (URL 17) (DG,

2016)
Lansiranje Datum: 8. listopada 2009.
Lansirno vozilo: Delta 7920
Mjesto lansiranja: Vandenberg Air Force Base, Kalifornija,

SAD
Orbita Na visini od 770 km
S/C bus7 tip BCP-5000
Stabilizacija svemirske Stabilizacija 3 osi pomoću star tracker-a, čvrste IRU
letjelice Aktuator: CMG (Control Moment Gyro) omogućava visok

stupanj agilnosti svemirske letjelice
S/C (usmjeravanje) od 3.5º/s, akceleracija od 1.5º s-2, slewing

300 km u 9 s
7 S/C bus (Spacecraft bus) je osnovna infrastruktura svemirske letjelice, tijelo svemirske letjelice na kojemu su
smješteni svi ostali dijelovi letjelice (URL 20)
43
Točnost pokazivanja Točnost: <500 m na početku i kraju snimka
Točnost geolokacije na tlu: 4.6-10.7 m bez GCP-a (Ground

Control Point - Kontrola točnosti na tlu)
Točnost geolokacije na tlu: 2.0 m s GCP-a (Ground Control

Point, 3σ)
FOR (Field of Regard) 1355 km u cross-track-u (nominalna sposobnost

usmjeravanja tijela ±40º od nadira
Nominalna širina površine 16.4 km u nadiru

prikupljanja
Veličina S/C busa 4.3 m (visina) x 2.5 m (promjer), 7.1 m raspon širine solarnih
polja
Masa i snaga svemirske 2800 kg, 3.2 kW (EOL, 100 Ah NiH2 baterija)
letjelice
Trajanje misije 7.25 godina
Količina pohranjivanja 2.2 Tbit u čvrstoj memoriji uz EDAC (Error Detection and
Correction)
4.2.2. Instrument WV110
WV110 kamera je optički instrument postavljen na tijelo svemirske letjelice

WolrdView-2 koji pripada skupini instrumenata za promatranje Zemlje, a prikazan je
na slici 11. Kamera ima otvor od 110 cm, a njome se dobivaju snimci vrlo visoke
rezolucije. Ima VIS/NIR radiometar sa 9 kanala od kojih je jedan kanal pankromatski,
a ostalih 8 su multispektralni. Prethodnici ovog instrumenta su BGIS-2000 koji je
ugrađen na QuickBird satelitu i WV60 koji je instrument WorldView-1 satelita (URL
21).
44
Slika 11. Prikaz svemirske letjelice WorldView-2 satelita sa instrumentom WV110 na

vrhu tijela letjelice u sterilnoj sobi (URL 17)
4.2.3. Spektralni kanali
WorldView-2 je komercijalni satelit koji pruža snimke visoke razlučivosti u

pankromatskom pojasu, a pomoću osam spektralnih senzora u vidljivom do
bliskoinfracrvenom području spektra pruža i snimke visoke razlučivosti u osam
multispektralnih kanala. Četiri su kanala standardnih boja (crveni, zeleni, plavi i
blisko-infracrveni 1 NIR1), a četiri su nova spektralna pojasa primijenjena u ovoj
misiji. To su coastal blue (ljubičasta), žuta, red edge (rubna crvena) i blisko-
infracrvena 2 (NIR2) Svaki senzor je usko usmjeren na određeni raspon
elektromagnetskog spektra koji je osjetljiv na određenu osobinu na terenu ili svojstvo
atmosfere. Zajedno su osmišljeni za poboljšanje segmentacije i klasifikacije zemljišta
i vodenih osobina u odnosu na bilo koje druge prostorne platforme daljinskog
istraživanja. Četiri standardna multispektralna kanala korištena su za dobivanje
45
QuickBird satelitskih snimaka, uz pankromatski, WorldView-1 satelitske snimke

dostupne su samo u pankromatskom kanalu, a WorldView-2 satelitske snimke
dostupne su u osam multispektralnih kanala i pankromatskom. Usporedba dostupnih
kanala na satelitskim snimkama ovih triju generacija satelita prikazani su na slici 12.,
a spektralni kanali WorldView-2 satelita detaljnije su prikazani na slici 13.
Slika 12. Usporedba QuickBird i WorldView-1/2 spektralnih kanala (DG, 2010)
Slika 13. Prikaz spektralnih kanala WorldView-2 i pripadajućih valnih duljina (DG,
2009)
46
• Coastal Blue (ljubičasti) kanal (400-450 nm)
Ovo je novi pojas u odnosu QuickBird koji je apsorbiran klorofilom u zdravim biljkama
čime omogućava upravljanje vegetativnih analiza. Ovaj pojas najmanje apsorbira
voda, pa je vrlo koristan za batimetrijska proučavanja. Podložan je utjecaju
atmosferskog raspršivanja, a ima potencijal za istraživanja i poboljšanje tehnika
atmosferske korekcije.
• Plavi kanal (450-510 nm)
Pojas koji je korišten i u multispektralnim snimkama QuickBird misije, a slično kao i

kod ljubičastog pojasa dobro je apsorbiran klorofilom iz biljaka, a za razliku od njega
dobro je apsorbiran i vodom. Znatno manje je pod utjecajem atmosferskog
raspršivanja u odnosu na ljubičasti pojas.
• Zeleni kanal (510-580 nm)
Zeleni pojas korišten za WorldView-2 je nešto uži nego pojas istog spektra
QuickBird-a. Ima svojstvo preciznijeg fokusa na vrh refleksije zdrave vegetacije pa je
idealan za izračunavanje energije biljaka. U kombinaciji sa žutim pojasom vrlo je
koristan za određivanje razlika između vrste biljnog materijala.
• Žuti kanal (585-625 nm)
Ovaj je pojas novi i vrlo je bitan za klasifikaciju svojstava. Detektira „žutilo“,

karakteristiku koja se javlja na ciljanom objektu, uglavnom na dijelu vegetacije, i na
tlu i na vodi. Osim toga, ovaj pojas će se koristiti za razvoj „istinske boje“ – true color,
odnosno korekciju nijanse za prikaz ljudskog vida.
• Crvena (630-690 nm)
Ovaj je pojas uži u odnosu na crveni pojas QuickBird i prebačen je na duže valne
duljine. Bolje je fokusiran na apsorpciju crvene svjetlosti klorofilom zdravih biljaka.
Jedan je od najvažnijih pojasa za razlikovanje vegetacije, a često se koristi i za
klasifikaciju golog tla, cesta i geoloških značajki.
• Red-Edge kanal (705-745 nm)
Ovo je novi pojas koji je usredotočen na početak dijela visoke refleksije vegetacijskog
odgovora. Omogućava analizu stanja vegetacije, često se koristi određivanje zdravlja
47
biljaka koje je izraženo kroz produkciju klorofila. Osim toga koristi se i za klasifikaciju
vegetacije.
• Blisko-infracrveni kanal 1- NIR1 (770-895 nm)
Pojas koji je uži od istog koji koristi QuickBird kako bi se omogućilo veće razdvajanje
između njega i Red-Edge senzora. Ima veliki efekt kod procjene vlage i biljnih
biomasa jer učinkovito razdvaja vodena tijela od vegetacije. Također vrlo dobro može
razlikovati i vrste tla.
• Blisko-infracrveni kanal 2 - NIR2 (860-1040 nm)
NIR2 je novi pojas koji se preklapa sa NIR1 pojasom ali je znatno manje pogođen
atmosferskim utjecajem. Omogućava širu vegetacijsku analizu i analizu biomasa
(DG, 2010).
U odnosu na QuickBird, WorldView-2 ima 8 spektralnih pojaseva a prednosti su

velike. Na slici 14. je prikazana usporedba prikaza boja na QuickBird i WorldView-2
multispektralnim snimkama i njihovo odudaranje od stvarnosti iz koje je vidljivo da
WorldView-2 satelitske snimke bolje odgovaraju stvarnosti.
Slika 14. Usporedba prikaza boja u stvarnosti i kako su iste prikazane na snimkama
QuickBird-a i WorldView-2 (DG, 2009)
4.2.4. Mogućnosti prikupljanja podataka satelitom WorldView-2
Površina koja može biti obuhvaćena snimanjem satelita WorldView-2 može biti
različita. Snimke dobivene snimanjem ovog satelita imaju nominalnu širinu snimane
48
površine od 16.4 km u nadiru, takve površine se smatraju točkastim metama i snima

ih se više u jednom prolasku satelita. Površina jedne trake tzv. long strip ima širinu
jednaku nominalnoj širini pojedinačne mete, dakle 16.4 km, a duljinu od 360 km.
Maksimalna veličina površine prikupljene jednim prolaskom satelita različita je ovisno
o tome je li monoskopska ili stereoskopska. Veličina monoskopske površine je 138
km X 112 km, a stereoskopske 63 km X 112 km, mogući načini prikupljanja podataka
WorldView-2 satelitom prikazani su na slici 15. (DG, 2016).
Slika 15. Mogući oblici prikupljanja podataka (DG, 2016)
4.3. Preuzimanje podataka
WorldView-2 satelitski snimci nisu javno dostupni na raspolaganje jer je to

komercijalna misija i snimke se kupuju. Pristup podacima je zatražen od Europske
svemirske agencije putem ESA Earth Observation Users' Single Sign On portala za
koji je prethodno učinjena registracija. Uz prethodnu napomenu da traženi podaci
trebaju u edukacijske svrhe, dodijeljen mi je pristup WorldView-2 European Cities
snimkama od kojih su za Hrvatsku dostupne za gradove Osijek, Rijeku, Slavonski
49
Brod i Zagreb. Preuzeta je datoteka sa snimkama okolice Zagreba, pod nazivom

WV2_OPER_WV-110__2A_20130808T103039_N45-706_E015-950_4061.SIP.ZIP
veličine 3 gigabajta (slika 16.). Datoteka sadrži 3 mape od kojih jedna sadrži
multispektralne snimke, druga pankromatske snimke, a treća shapefile datoteke s
prostornim informacijama. Unutar mapa sa snimkama nalazi se po 9 snimki koje čine
mozaik.
Slika 16. RGB prikaz područja Zagreba koje sadrži preuzeta mapa; R07C3 isječak
prikazuje područje koje je odabrano za spektralnu analizu poznatih lokacija divljih
odlagališta.
Projekcijski koordinatni sustav snimki je WGS84 UTM33 te je obrada izvršena

koristeći taj sustav. Za praktični rad korišten je dio s nazivom R07C3 (slika 16.).
Nakon preuzimanja, odabrani dio učitan je u program ArcMap 10.1 u
multispektralnom i pankromatskom obliku. S obzirom da je za analizu potrebna
multispektralna snimka, ona je korištena za detekciju ilegalnih odlagališta na
odabranom području, no kako je površinska rezolucija pankromatske snimke 16 puta
veća, iskorištena je za izoštravanje. Izoštravanje ili pansharpening je postupak
50
kombiniranja spektralnih informacija sadržanih u multispektralnim kanalima slabije

prostorne rezolucije (1.86 m) sa prostornom rezolucijom pankromatskog kanala čija
rezolucija iznosi 0.46 m. Rezultat postupka je multispektralna snimka sa prostornom
rezolucijom pankromatskog kanala. Na slici 17. je usporedba rezolucije
multispektralnog i pankromatskog snimka na manjem isječku R07C3 slike, a slika 18.
prikazuje rezultat izoštravanja multispektralne snimke pomoću pankromatske za isti
isječak.
Slika 17. Lijevo: isječak multispektralnog snimke R07C3, desno: isječak

pankromatske snimke R07C3
51
Slika 18. RGB prikaz izoštrenih multispektralnih snimki
4.4. Segmentacija
Za analizu snimaka korišten je eCognition Developer, Trimble-ov softver za objektno

orijentiranu analizu snimaka (URL 22).
U softver su unesene izoštrene snimke te je potom izvršena segmentacija čime su

površine na snimkama podijeljene na spektralno homogene objekte. Segmentacija je
izvedena tako da su postavljeni parametri kojima je veća važnost dodijeljena
radiometrijskim značajkama u procesu segmentacije, odnosno utjecaj spektralnog
odziva je veći u odnosu na kompaktnost cjeline objekata.
„eCognition program nudi algoritam relativno nove tehnike segmentacije koja je

korištena za zadatak, a naziva se multirezolucijska segmentacija (MS). Algoritam je
regionalno baziran. MS tehnika segmentacije promatra svaki piksel kao jedan
zaseban objekt koji potom uparuje objekte slike te ih pripaja u veće segmente.
Odluka o spajanju objekata temelji se na lokalnom kriteriju homogenosti koji opisuje
sličnost između susjednih objekata slike. Pikseli slike sa prirastom unutar definiranog
kriterija, praga, se spajaju. Proces završava kada najmanji prirast homogenosti
prelazi korisnički definiran prag tzv. scale parametar (SP). Što je veći SP, dopušta se
više spajanja što za posljedicu ima i veće objekte, i obrnuto. Kriterij homogenosti je
52
kombinacija boje (spektralnog odziva) i osobina oblika (glatkoća i kompaktnost).

Primjenom različitih SP i kombinacija boje i oblika, korisnik je u mogućnosti stvoriti
hijerarhijsku mrežu slikovnih objekata“ (Darwish i dr., 2003) .
Snimak je segmentacijom podijeljen na 30 984 objekata čime je stvoren preduvjet za

klasifikaciju.
4.5. Klasifikacija
Nakon segmentacije bilo je potrebno odrediti klase za razvrstavanje objekata. Uz

klase se određuju i karakteristike prema kojima se objekti svrstavaju u klase, a koje
su mnogobrojne. Karakteristike se dijele na geometrijske, prostorne, teksturalne i
karakteristične vrijednosti pojedinih slojeva snimka. Ova snimka ima 8 slojeva, svaki
sloj predstavlja 1 spektralni kanal. Karakteristične vrijednosti slojeva koje mogu biti
očitane su sredina, mod, kvantil, standardna devijacija i druge. Karakteristike za
analizu snimka koje su odabrane za ovaj zadatak su srednja vrijednost i standardna
devijacija za kanale (slojeve) od 5-8 (slika 19.). Za kanale (slojeve) od 1-4 uočena je
visoka srednja standardna devijacija što je prikazano na slici 19. te su iz tog razloga
navedeni kanali izostavljeni iz daljnje analize. Nakon definiranja 11 klasa za snimku,
svakoj je pridružena jedna boja i odabrani su uzorci koji predstavljaju svoju klasu.
Uzorci za klasifikaciju su segmenti nastali segmentacijom. Uzorci prekrivaju
(označavaju) piksele odabrane za predstavljanje pojedine klase.
53
Slika 19. Prikaz srednjih standardnih devijacija spektralnih kanala
Za klasificiranje svih objekata snimke korištena je metoda Nearest Neighbour, a na

slici 20. je prikazan rezultat klasifikacije.
Slika 20. Rezultat klasifikacije

54
Prema dobivenom rezultatu jasno je vidljivo da je previše objekata dodijeljeno u klasu

„Odlagalište“ koja je od interesa za ovaj projekt. Klasa „Odlagalište“ je izdvojena i
pohranjena u obliku shapefile datoteke čime je omogućen nastavak analize u GIS
programu. Za to je odabran ArcMap. Daljnja analiza podrazumijevala je učitavanje
izoštrenog rastera u program te datoteke klasa_odlagalista.shp. S obzirom da je broj
objekata u klasi „Odlagalište“ bio 3431 učinjeno je dodatno filtriranje klase prema
karakteristici standardna devijacija. Uočeno je da je klasa „Odlagalište“ u dijelovima
snimka bliska klasama „Kuće“, „Šljunak“, „Ceste“ i „Vegetacija 1-3“ gdje su brojni
izgrađeni objekti svrstani u klasu kojoj ne pripadaju. S obzirom da objekti klase
„Odlagalište“ imaju raspon standardne devijacije za sloj 7 (žuti kanal) od 17.35 do
155.93, prema uzorku za tu klasu procijenjeno je da bi objekti svrstani u istu trebali
imati vrijednost spomenute karakteristike između 60 i 82, te je prema tom kriteriju
provedeno filtriranje klase nakon čega je preostalo 975 objekata. Još jednom učinjen
isti postupak s obzirom na vrijednosti standardne devijacije za sloj 6 (zeleni kanal)
gdje je procijenjeno da bi klasa „Odlagalište“ trebala biti u rasponu od 48 do 60 po
ovom kriteriju. Sveukupni raspon standardne devijacije za sloj 6 je o 12.13 do
124.77, a nakon filtriranja ostalo je još 325 objekata. Kuće i šljunčani objekti su
objekti koji su po svom spektralnom sastavu znatno homogeniji nakon provedene
segmentacije, za razliku od odlagališta koja se često nalaze usred vegetacije i
nemaju pravilan oblik gledano iz zraka, te su segmentacijom dobiveni objekti koji
prikazuju odlagališta manje homogeni zbog blizine vegetacije. S druge strane,
vegetacijski i cestovni objekti koji su svrstani u klasu „Odlagališta“ su još i više
heterogeni u odnosu na stvarna odlagališta te iz toga proizlazi zaključak o većoj
vrijednosti standardne devijacije za objekte klase „Odlagališta“ u odnosu na
izgrađene objekte („Šljunak“ i „Kuće“), a manjoj vrijednosti iste klase u odnosu na
objekte vegetacije i cestovne komunikacije zbog razlike u homogenosti tih objekata.
4.6. DOF i vektorizacija referentnih površina
Digitalna ortofoto karta (DOF) je list karte sastavljen od jedne ili više ortofotografija
jedinstvenog mjerila, s nanesenom pravokutnom koordinatnom mrežom,
kartografskim znacima za neke objekte, izohipsama, opremljen imenima, kotama i
izvanokvirnim podacima (Frančula i Lapaine, 2008).
55
DOF je učitana u program putem WMS servisa kao pomoć u detektiranju ilegalnih
odlagališta otpada. DOF je korišten kao dodatni filter tako što su ručno vektorizirane
one površine koje se nalaze u blizini neke cestovne komunikacije ili već postojećeg
odlagališta (slika 21.)
Slika 21. Slika potencijalnih odlagališta (žuti poligoni) Vektorizirana podučja

ilegalnih odlagališta (crveni poligoni)
4.7. Preklapanje vektoriziranih poligona i filtriranih površina potencijalnih

odlagališta
Vektorizirane površine sa DOF-a i potencijalna ilegalna odlagališta otpada dobivena

klasifikacijom WorldView-2 snimke su preklopljeni, čime je dobiven presjek ovih dvaju
vrsta poligona. Na slici 22. prikazani su isječci na kojima je dobiven presjek ovih
poligona za lokacije detektiranih ilegalnih odlagališta na lokacijama broj 7 i 9. Od
ukupno 13 ručno vektoriziranih površina s odlagalištima otpada, 11 ih potvrđeno
presjekom, što znači da je klasifikacija potvrdila postojanje ilegalnih odlagališta
otpada u 11 od 13 slučajeva, odnosno u 85 % slučajeva gdje se zaista nalaze
ilegalna odlagališta, klasifikacijom se ta činjenica potvrđuje. U tablici 7. dan je popis
koordinata za 11 detektiranih ilegalnih odlagališta otpada.
56
Slika 22. Prikaz presjeka, lijevo: lokacija 7, desno: lokacija 9
Tablica 7. Tablica s koordinatama mjesta
Broj WGS84_E HTRS96_X

odlagališta WGS84_N [deg] [deg] [m] HTRS96_Y [m]
1 16.0536090 45.7934072 465296.09472 5072712.88152
2 16.0623279 45.7886226 465971.01757 5072177.39264
2 16.0613415 45.7890950 465894.61540 5072230.30757
3 16.0564882 45.7765746 465509.54973 5070840.92053
3 16.0573295 45.7762563 465574.78568 5070805.18534
4 16.0672263 45.7774370 466345.13801 5070932.19534
5 16.0314611 45.7751606 463562.36191 5070694.87991
6 16.0205902 45.7778238 462718.71449 5070995.87401
7 16.0151723 45.7779304 462297.46766 5071010.25132
8 16.0595228 45.7662706 465739.23780 5069694.47340
57
9 16.0512120 45.7611381 465089.61461 5069127.66467
9 16.0519548 45.7608935 465147.23938 5069100.15904
10 16.0109904 45.7516999 461954.43447 5068097.10097
11 16.0057740 45.7400448 461540.59262 5066804.29620
4.8. Obilazak potvrđenih lokacija ilegalnih odlagališta otpada
Kada su poznate koordinate detektiranih ilegalnih odlagališta jednostavno ih je bilo

pronaći i posjetiti. Nekim lokacijama su pridružene dvije koordinate iz razloga što su
nakon presjeka dobivena dva poligona s malim razmakom, ali koji ustvari
predstavljaju isto odlagalište. Osim toga, na mjestima koja su određena kao ilegalno
odlagalište otpada, u blizini se često nalazi još manjih odlagališta s obzirom da otpad
nije ravnomjerno raspoređen. Takva se mjesta lako uočavaju nakon određivanja
središnje lokacije odlagališta. Također, pažnju treba obratiti na mjesta koja su
cestovno povezana, odnosno do kojih postoji komunikacija za dolazak. Odlaskom na
teren, utvrđeno je za dvije lokacije da su rezultati klasifikacije točni, odnosno da se na
njima nalazi ilegalno odloženo smeće. Posjećene su lokacije 7 (slika 25.) i 9 (slika
28.) i ustanovljeno je da su te lokacije ilegalna odlagališta otpada. Vožnjom
Miševečkom cestom nailazi se na makadamsku cestu koja prati nasip uz rijeku Savu
s južne strane, a sa sjeverne strane ceste nalaze se Petruševečka jezera. Nažalost,
putem od lokacije broj 7 do lokacije broj 9 ustanovljeno je još mjesta na kojima se
ilegalno odlaže otpad, no ta mjesta zbog manjeg obujma odloženog otpada nisu
vidljiva na satelitskim snimaka, a možda su i novijeg datuma. Prikazana su na
slikama 26. i 27. Posjećeno područje je vodozaštitno područje i u kategoriji je zaštite
značajni krajobraz. Taj je status obilježen znakom koji je prikazan na slici 23.
Također, u blizini se nalazi i ornitološka postaja Savica. Na velikoj tabli (slika 24.) je
opisano koju se radnje zabranjene, postavljen prometni znak koji govori o tome da se
radi o zaštićenom području. Osim toga, nakon prolaska jezera, nailazi se na
staklenike i plastenike u kojima se proizvodi povrće. Usprkos upozorenjima,
pronađeno je i više lokacija ilegalnih odlagališta od očekivanog.
58
Slika 23. Vodozaštitno područje
Slika 24. Zabrana navažanja smeća i svakog otpada
59
Slika 25. Stvarno stanje na lokaciji broj 7
Slika 26. Novootkriveno odlagalište 1 putem do lokacije 9
60
Slika 27. Novootkriveno odlagalište 2 (ispod željezničkog mosta)

putem do lokacije broj 9
Slika 28. Stvarno stanje na lokaciji broj 9
61
5. Zaključak
U radu je prikazan način detekcije ilegalnih odlagališta otpada pomoću satelitskih

snimaka WorldView-2.
Velika prednost satelitskih snimaka je što su lako dostupne i postoji značajan broj
misija koje nisu komercijalne, odnosno omogućuju besplatno preuzimanje rezultata
misija koji su slobodni za korištenje. Osim detektiranja odlagališta otpada, primjene
satelitskih snimaka u svrhu zaštite okoliša su mnogobrojne i raznolike. Satelitske
misije nude sve bolje razlučivosti snimaka čime se šire njihove mogućnosti korištenja.
Odlaganje otpada je zadnji način zbrinjavanja otpada u redu prvenstva jer je izuzetno
ne-ekološko rješenje, ali kada se već i odlaže, najmanje što se može učiniti je da to
bude na mjestima koja su za to predviđena kako bi kasnije mogao biti adekvatno
zbrinut. Na području Zagreba dva su legalna odlagališta otpada, a na obrađenom
području koje ne pokriva cijeli grad Zagreb detektirano ih je čak 11 koji nisu u toj
skupini. WorldView-2 satelitske snimke tvrtke DigitalGlobe pokazale su se kao dobar
izvor podataka za detektiranje ilegalnih odlagališta otpada zbog svoje prostorne
rezolucije od 46 cm kod pankromatskih snimaka. Trimble-ovim programom
eCognition Developer provedena je analiza satelitske snimke za zadano područje
koja podrazumijeva segmentaciju i klasifikaciju zadanog područja. Nakon filtriranja
klase od interesa kada je preostao broj objekata iz klase „Odlagalište“ znatno
smanjen, taj je sloj preklopljen s vektoriziranim područjima ilegalnih odlagališta
uočenih na Digitalnoj ortofoto karti. Presjekom je dobiven rezultat koji predstavlja
odlagališta detektirana na oba načina. Od ukupno 13 lokacija, klasifikacija je potvrdila
jednako stanje za njih 11, što je iznosi 85 % točnosti. Naravno, klasifikacijom su i
objekti koji u stvarnosti nisu mjesto odlaganja otpada svrstani u klasu „Odlagalište“,
no to je neizbježno prilikom obrade snimaka. Klasifikacija nije 100% pouzdana, a neki
su objekti previše slični i zbog toga krivo svrstani u interesnu klasu. Zaključak koji se
može izvesti jest da se ova metoda pokazala kao dobra za dobivanje uvida u broj
ilegalnih odlagališta i gdje se ona nalaze. Priložen je i popis koordinata detektiranih
odlagališta. Kombiniranjem s drugim metodama može se dobiti potpunija slika.
Fizičkom provjerom dvaju odlagališta još se dodatno potvrđuje postojanje ilegalnih
odlagališta, a rezultati mogu koristiti Agenciji za zaštitu okoliša kako bi se mogla
62
posvetiti saniranju zagađenih lokacija i nadležnoj instituciji koja može djelovati u

smislu povećanja kazni i njihovog provođenja u stvarnosti.
63
6. Literatura
AZO (2013): Izvješće o komunalnom otpadu za 2011. godinu.
AZO (2017): Pregled podataka o gospodarenju otpadom u RH.
Campbell, J. B., Wynne, R. H. (2011): Introduction to remote sensing, peto izdanje,

Guilford Press, str. 158., New York.
Darwish, A., Leukert, K., Reinhardt, W. (2003): Image Segmentation for the Purpose
Of Object-Based Classification.
(http://test.ecognition.com/sites/default/files/337_fr07_1420.pdf)
DG (2009): WorldView-2 Overview

(http://content.satimagingcorp.com.s3.amazonaws.com/static/satellite-sensor-
specification/WorldView-2-PDF-Download.pdf)
DG (2010): The benefits of the eight spectral bands of WorldView-2 (https://dg-cms-

uploads-production.s3.amazonaws.com/uploads/document/file/35/DG-
8SPECTRAL-WP_0.pdf)
DG (2016): WorldView-2 spacecraft information and specifications (https://dg-cms-

uploads-production.s3.amazonaws.com/uploads/document/file/98/WorldView2-
DS-WV2-rev2.pdf)
Drimaco, D. (2012): Waste monitoring service to improve waste management

practices and detect illegal landfills
(http://www.copernicus.eu/sites/default/files/library/SuccessStory_WasteManag
ement_Winog.pdf)
EK (2015): Copernicus Brochure

(http://www.copernicus.eu/sites/default/files/documents/Brochure/Copernicus_B
rochure_EN_WEB.pdf)
EK (2016): Sentinel Scientific Data Hub

(http://copernicus.eu/sites/default/files/Data_Access/Data_Access_PDF/Factsh
eet_Data_Access_Copernicus_Sentinel_Data_Hub.pdf)
EK (2017a): Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u.

(http://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/report_hr_hr.pdf)
64
EK (2017b): Copernicus servis za praćenje atmosfere

(http://copernicus.eu/sites/default/files/documents/Copernicus_Factsheets/Cope
rnicus_AtmosphereMonitoring_Feb2017.pdf)
EK (2017c): Copernicus servis za praćenje morskog okoliša

rnicus_MarineMonitoring_Feb2017.pdf)
EK (2017d): Copernicus servis za praćenje zemljišta

(http://www.copernicus.eu/sites/default/files/documents/Copernicus_Factsheets/
Copernicus_LandMonitoring_13Feb2017.pdf)
EK (2017e): Copernicus servis za praćenje klimatskih promjena

rnicus_ClimateMonitoring_Feb2017.pdf)
EK (2017f): Copernicus servis za upravljanje kriznim situacijama

Copernicus_EmergencyMonitoring_Feb2017.pdf)
EK (2017g): Copernicus sigurnosni servis

Copernicus_SecurityMonitoring_Feb2017.pdf)
Frančula, N., Lapaine, M. (2008): Geodetsko-geoinformatički rječnik, Državna

geodetska uprava, Zagreb
Krtalić, A. (2017): Napredna daljinska istraživanja, predavanje Povijest i osnovni

pojmovi u daljinskim istraživanjima, Geodetski fakultet, Zagreb.
NN (2015): Pravilnik o katalogu otpada, 90.
NN (2013): Zakon o održivom gospodarenju otpadom, 94.
Pan, J., Che, C., Zhu, Y., Wang, M. (2017): Satellite Jitter Estimation and Validation
Using Parallax Image (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5298656/)
65
Popis korištenih internetskih izvora:
URL 1. Gradski ured za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj,

http://eko.zagreb.hr/print.aspx?id=238 (14. 05. 2017.)
URL 2. Grad Makarska, http://makarska.hr/hr/sto-je-otpad-a-sto-smece/2660 (14. 05.

2017.)
URL 3. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike,

http://www.mzoip.hr/hr/otpad/odrzivo-gospodarenje-otpadom.html (14. 05. 2017.)
URL 4. Eurostat, http://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-

20170130-1 (02. 06. 2017.)
URL 5. Hrvatska Agencija za okoliš i prirodu (16. 05. 2017.)
URL 6. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, http://www.enu.fzoeu.hr

(11. 06. 2017.)
URL 7. Pika i prijatelji, http://pikaiprijatelji.com/site/modules/promisli/ (20. 05. 2017.)
URL 8. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost - Gospodarenje otpadom,

http://www.fzoeu.hr/hr/gospodarenje_otpadom/odlagalista_otpada_i_sanacije/ (20.
05. 2017.)
URL 9. Službena web stranica Sentinel misija,

https://sentinels.copernicus.eu/web/sentinel/missions (14. 04. 2017.)
URL 10. In-situ opažanja, http://insitu.copernicus.eu/observations (14. 04. 2017.)
URL 11. Copernicus overview,

http://www.esa.int/Our_Activities/Observing_the_Earth/Copernicus/Overview4 (14.
04. 2017.)
URL 12. Copernicus Mission Groups,

https://spacedata.copernicus.eu/web/cscda/data-offer/mission-groups (14. 06. 2017.)
URL 13. Contributing Missions, https://spacedata.copernicus.eu/web/cscda/missions

(14. 06. 2017.)
URL 14. WorldView-2 Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/WorldView-2 (14. 06.

2017.)
66
URL 15. WorldView-2 Satellite Sensor, http://www.satimagingcorp.com/satellite-

sensors/worldview-2/ (15. 06. 2017.)
URL 16. Contributing missions WorldView-2,

https://spacedata.copernicus.eu/web/cscda/missions/worldview-2 (15. 06. 2017.)
URL 17. Earth Observation portal WorldView-2,

https://directory.eoportal.org/web/eoportal/satellite-missions/v-w-x-y-z/worldview-
2#launch (15. 06. 2017.)
URL 18. Field of Regard, https://en.wikipedia.org/wiki/Field_of_regard (27. 07. 2017.)
URL 19. Attitude control, https://en.wikipedia.org/wiki/Attitude_control (27. 07. 2017.)
URL 20. Satellite bus, https://en.wikipedia.org/wiki/Satellite_bus (05. 06. 2017.)
URL 21. Instrument WV110, http://www.wmo-sat.info/oscar/instruments/view/696 (15.

06. 2017.)
URL 22. eCognition Developer 9, http://www.ecognition.com/suite/ecognition-

developer (20. 06. 2017.)
URL 23. Službena Facebook stranica Copernicus EU:

https://web.facebook.com/558113210871091/photos/a.601157893233289.158492.55
8113210871091/1722449897770744/?type=3&theater (21. 05. 2017.)
67
7. Popis slika
Slika 1. Odvojeno sakupljeni otpad za 2011. godinu po stavkama (AZO, 2013) ...... 11
Slika 2. Udjeli miješanog i odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2015. (AZO, 2017) .............................................. 12
Slika 3. Gospodarenje komunalnim otpadom u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2010. do 2015. godine (AZO, 2017) ......................................................................... 12
Slika 4. Usporedba recikliranja u Republici Hrvatskoj i prosjek Europske Unije (EK,

2017a) ...................................................................................................................... 13
Slika 6. Prikaz komponenti Copernicus servisa (URL 23)......................................... 23
Slika 5. In-situ mjerenja (URL 10) ............................................................................. 27
Slika 7. Prikaz WorldView-2 svemirske letjelice (URL 17) ....................................... 40
Slika 8. Instrument WV110 (lijevo), tijelo svemirske letjelice naziva BCP-5000

(desno), (URL 17) ..................................................................................................... 41
Slika 9. Usporedba svemirskih letjelica WorldView-1 i WorldView-2 satelita (DG,

2009) ........................................................................................................................ 42
Slika 10. Prikaz BATC-ovog žiroskopa kontrole momenta CMG i prikaz konstrukcije
četiri piramidalna kotača (URL 17) ........................................................................... 43
Slika 11. Prikaz svemirske letjelice WorldView-2 satelita sa instrumentom WV110 na

vrhu tijela letjelice u sterilnoj sobi (URL 17) .............................................................. 45
Slika 12. Usporedba QuickBird i WorldView-1/2 spektralnih kanala (DG, 2010) ...... 46
Slika 13. Prikaz spektralnih kanala WorldView-2 i pripadajućih valnih duljina (DG,
2009) ........................................................................................................................ 46
Slika 14. Usporedba prikaza boja u stvarnosti i kako su iste prikazane na snimkama
QuickBird-a i WorldView-2 (DG, 2009) ..................................................................... 48
Slika 15. Mogući oblici prikupljanja podataka (DG, 2016) ......................................... 49
Slika 16. RGB prikaz područja Zagreba koje sadrži preuzeta mapa; R07C3 isječak
prikazuje područje koje je odabrano za spektralnu analizu poznatih lokacija divljih
odlagališta. ............................................................................................................... 50
68
Slika 17. Lijevo: isječak multispektralnog snimke R07C3, desno: isječak

pankromatske snimke R07C3 ................................................................................... 51
Slika 18. RGB prikaz izoštrenih multispektralnih snimki ........................................... 52
Slika 19. Prikaz srednjih standardnih devijacija spektralnih kanala .......................... 54
Slika 20. Rezultat klasifikacije................................................................................... 54
Slika 21. Slika potencijalnih odlagališta (žuti poligoni) Vektorizirana podučja ilegalnih
odlagališta (crveni poligoni) ...................................................................................... 56
Slika 22. Prikaz presjeka, lijevo: lokacija 7, desno: lokacija 9 ................................... 57
Slika 23. Vodozaštitno područje ............................................................................... 59
Slika 24. Zabrana navažanja smeća i svakog otpada ............................................... 59
Slika 25. Stvarno stanje na lokaciji broj 7 ................................................................. 60
Slika 26. Novootkriveno odlagalište 1 putem do lokacije 9 ....................................... 60
Slika 27. Novootkriveno odlagalište 2 (ispod željezničkog mosta) putem do lokacije

broj 9......................................................................................................................... 61
Slika 28. Stvarno stanje na lokaciji broj 9 ................................................................. 61
69
8. Popis tablica
Tablica 1. Raspodjela miješanog i odvojenog komunalnog otpada prema županijama

za 2011. godinu (AZO, 2013) ..................................................................................... 8
Tablica 2. Odvojeno sakupljeni otpad za 2011. godinu po stavkama, (AZO, 2013) .. 10
Tablica 3. Procijenjeni sastav miješanog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj u

2015. godini, (AZO, 2017) ........................................................................................ 14
Tablica 4. Primjeri in-situ mjerenja (URL 10) ............................................................ 26
Tablica 5. Popis Copernicusovih kontribucijskih misija, (URL 13) ............................ 37
Tablica 6. Specifikacija s prikazom parametara svemirske letjelice (URL 17) (DG,

2016) ........................................................................................................................ 43
Tablica 7. Tablica s koordinatama mjesta................................................................. 57
70
9. ŽIVOTOPIS
EUROPEAN
CURRICULUM VITAE
FORMAT
OSOBNE OBAVIJESTI
Ime VRGOČ, SANDRA

Adresa Budačka 9, 53000 Gospić, Hrvatska
Telefon 098 9089 424
Faks -
E-pošta sandravrgoc@hotmail.com
Državljanstvo hrvatsko
Datum rođenja 9. lipnja 1992.
RADNO ISKUSTVO
• Datum (od – do) Travanj 2015. - danas

• Naziv i sjedište tvrtke Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., Krapinska 45, 10000 Zagreb
zaposlenja
• Vrsta posla ili područje Izgradnja i održavanje mrežne infrastrukture
• Zanimanje i položaj koji Student
obnaša
• Osnovne aktivnosti i Izrada geodetskih elaborata, elaborata za katastar, elaborata
odgovornosti služnosti i prava puta, rad u AutoCAD-u i QGIS-u, razni uredski
poslovi
• Datum (od – do) Lipanj 2013. – listopad 2013.

• Naziv i sjedište tvrtke Geo-Lika d.o.o., 53000 Gospić
zaposlenja
• Vrsta posla ili područje Stručna praksa
• Zanimanje i položaj koji Student
obnaša
• Osnovne aktivnosti i Odlazak na teren, izrada elaborata, rad sa strankama
odgovornosti
ŠKOLOVANJE I
IZOBRAZBA
• Datum (od – do) Rujan 2014. – danas

• Naziv i vrsta obrazovne Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
ustanove
• Osnovni predmet Diplomski studij geodezije i geoinformatike, usmjerenje
/zanimanje geoinformatika
71
• Datum (od – do) Veljača 2016. – srpanj 2016.

• Naziv i vrsta obrazovne Higher technical School of Geodetic, Cartographic and Surveying
ustanove Engineering, Polytechnic University of Valencia, Spain
• Osnovni predmet Erasmus + studentska razmjena
/zanimanje
• Datum (od – do) Srpanj 2011. – srpanj 2014.

• Naziv i vrsta obrazovne Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
ustanove
• Osnovni predmet Preddiplomski studij geodezije i geoinformatike, usmjerenje
/zanimanje geoinformatika
• Naslov postignut Sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) inženjer geodezije i
obrazovanjem geoinformatike (univ. bacc. ing. geod. et geoinf.)
• Datum (od – do) Rujan 2007. – lipanj 2011.

• Naziv i vrsta obrazovne II gimnazija, Zagreb
ustanove
OSOBNE VJEŠTINE I
SPOSOBNOSTI
MATERINSKI JEZIK hrvatski
DRUGI JEZICI
engleski
• sposobnost čitanja Izvrsno
• sposobnost pisanja Izvrsno
• sposobnost usmenog Izvrsno
izražavanja
španjolski
• sposobnost čitanja Izvrsno
• sposobnost pisanja Izvrsno
• sposobnost usmenog Izvrsno
izražavanja
SOCIJALNE VJEŠTINE I Komunikacijske vještine stečene kroz život, obrazovanje, radno

SPOSOBNOSTI iskustvo i život u stranoj zemlji.
ORGANIZACIJSKE Organizacijske i voditeljske vještine stečene vođenjem demonstratura

VJEŠTINE I iz predmeta „Geodezija“ na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i
„Hidrografska izmjera“ na Geodetskom fakultetu u Zagrebu te kroz
SPOSOBNOSTI
upravljanje zadacima i raspodjelu obaveza u sklopu studentskog
posla u tvrtki Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o.
TEHNIČKE VJEŠTINE I Vještina korištenja AutoCAD-om i GIS programi, Microsoft Office

SPOSOBNOSTI
VOZAČKA DOZVOLA B
72

893242.sandra Vrgo Diplomski Rad v2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

893242.sandra Vrgo Diplomski Rad v2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIMJENA WORLDVIEW-2 SATELITSKIH SNIMAKA

Zagreb, rujan 2017.

PRIMJENA WORLDVIEW-2 SATELITSKIH SNIMAKA

Zagreb, rujan 2017.

Ime i prezime: Sandra Vrgoč

Datum i mjesto rođenja: 9. lipnja 1992., Beograd, Republika Srbija

II. DIPLOMSKI RAD

Predmet: Diplomski rad

Naslov: Primjena Worldview-2 satelitskih snimaka za

Mentorica: doc.dr.sc. Vesna Poslončec Petrić

III. OCJENA I OBRANA

Datum zadavanja zadatka: 27. rujna 2016.

Datum obrane: 22. rujna 2017.

Sastav povjerenstva pred kojim je doc.dr.sc. Vesna Poslončec Petrić

prof.dr.sc. Željko Bačić

Zahvaljujem svojoj mentorici doc.dr.sc. Vesni Poslončec Petrić na strpljivom vodstvu

Primjena Worldview-2 satelitskih snimaka za detekciju ilegalnih

Ključne riječi: Copernicus, zaštita okoliša, Worldview-2 satelitske snimke,

Usage of WorldView-2 satellite images for the purpose of detection

Keywords: Copernicus, environmental protection, WorldView-2 satellite images,

2. OTPAD I KLASIFIKACIJA ............................................................................................................. 3

2.1. GOSPODARENJE OTPADOM ....................................................................................................... 5

3. COPERNICUS PROGRAM .......................................................................................................... 20

3.1. DOBROBITI I PRIMJENE COPERNICUS PROGRAMA...................................................................... 22

4. DETEKCIJA ILEGALNIH ODLAGALIŠTA OTPADA KORIŠTENJEM METODA DALJINSKIH

4.1. KONTRIBUCIJSKE MISIJE .......................................................................................................... 36

4.2.4. Mogućnosti prikupljanja podataka satelitom WorldView-2 .............................................. 48

7. POPIS SLIKA ............................................................................................................................... 68

8. POPIS TABLICA .......................................................................................................................... 70

Jedan od aktualnih ekološih problema današnjice, bez naznaka za skorim

Upravo zbog navedenog, važno je zapitati se kamo stare stvari „odlaze“?

Važan korak u rješavanju problema odlaganja otpada osvještavanje ljudi o njemu i

Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN, 2013) definira otpad, obzirom na

• komunalni otpad - otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu

• miješani komunalni otpad - otpad iz kućanstava i otpad iz trgovina, industrije i

• biorazgradivi komunalni otpad - otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po

• proizvodni otpad - otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i

• biootpad - biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad

• građevni otpad - otpad nastao prilikom gradnje građevina, rekonstrukcije,

• morski otpad - otpad u morskom okolišu i obalnom području u neposrednom

Karakteristika otpada je da je svojem korisniku postala nekorisna, ali se još uvijek

2.1. Gospodarenje otpadom

Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih

• "načelo onečišćivač plaća" – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada,

• "načelo blizine" – obrada otpada mora se obavljati u najbližoj odgovarajućoj

• "načelo samodostatnosti" – gospodarenje otpadom će se obavljati na

• "načelo sljedivosti" – utvrđivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod,

Proizvođač proizvoda od kojeg nastaje otpad, odnosno proizvođač otpada snosi

2.1.1. Red prvenstva gospodarenja otpadom

Kako bi se spriječilo nastajanje otpada i uspješno primjenjivali propisi i politika

• sprečavanje nastanka otpada,

• priprema za ponovnu uporabu,

• drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba te

• zbrinjavanje otpada (URL 3)

Gospodarenje otpadom treba se provoditi na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko

• rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke

• pojava neugode uzorkovane bukom i/ili mirisom,

• štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti

• nastajanje eksplozije ili požara (URL 3).

Gospodarenjem otpadom mora se osigurati da otpad koji preostaje nakon postupaka

2.2. Analiza gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj

Odvajanje otpada je idući korak bitan za očuvanje okoliša i budućnosti planeta na