NEPROMJENJIVE VRSTE

RIJEČI
DOC. DR. ELMA DURMIŠEVIĆ
NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI

• Prijedlozi

• Riječce (rječica – mala rijeka, riječca – mala riječ)

• Uzvici

• Veznici
RIJEČCE

• Riječce, čestice ili partikule – vrsta riječi kojima se iskazuje stav govornika prema onome o čemu se
govori. Služe za oblikovanje iskaza, za isticanje pojedinih riječi i za davanje drugačijeg značenja
dijelovima rečenice. (To će, vjerovatno, promijeniti naš stav o tome.)

• Oni nemaju sintaksičku funkciju u rečenici, ali na nivou diskursa su veoma važni, oni unose
emocionalnu obojenost u iskaz. (Neminovno, svi će se složiti s tim prijedlogom.)
• Mogu biti potvrdne: da, odrične: ne, imperativne: hajde, modalne: dakako, možda,
vjerovatno, svakako, upitne: da li, li, zar, zaključne: dakle, isključne: jedino, samo,
pokazne: evo, eno, eto, gle.

• Poštapalice (ovaj, onaj...) vrsta su riječca.

VEZNICI

• Njima se povezuju riječi u rečenici i klauze u složenoj rečenicama.

• Mogu biti pravi: a, ako, ali, da, dok, ili, jer, makar, nego, pa.

• Mogu biti nepravi: to su neke druge vrste riječi: ko, šta, čiji, zašto, gdje...
• S obzirom na značenje i funkciju su:

• Sastavni: i, pa, te, ni, niti

• Rastavni: ili

• Suprotni: a, ali, nego, već, no

• Poredbeni i načinski: kako, kao da, kao što, nego što

• Vremenski: čim, dok, kad, nakon što, otkad

• Namjerni: da, eda, kako

• Uzročni: jer, budući da, kako, pošto, zbog toga

• Pogodbeni: ako, da, kad, ukoliko

• Posljedični: da, tako da

• Dopusni: iako, mada, makar, premda

• Mjesni: gdje
UZVICI

• Obilježavaju se emocionalna stanja govornika, glasovni sadržaj zvukova iz prirode.

• Eksklamacije: razna emocionalna stanja govornika: ah, oh, eh, ih, joj, avaj.

• Onomatopeje: oponašaju uzvike iz prirode; mljac, tras, mjau, pljus, pljas

• Interjekcije: obraćanje životinjama: mac, pis, šic, marš.