Plantarni fasciitis (PF) je sindrom prenaprezanja koji se opisuje pojavom boli u području medijalne

kvrge petne kosti, a kod nekih se javlja i uzduž medijalnog uzdužnog svoda stopala (Luffy i sur.,
2018). Plantarni fasciitis najčešći je uzrok boli u stopalu. Oko 10% opće populacije godišnje traži
medicinsku pomoć zbog ovog stanja, a čak njih 83% su radnoaktivna populacija, u dobi od 25 do 63
godine (Buchanan i Kushner, 2017).

Liječenje navedene dijagnoze najčešće je konzervativno, a spontana rezolucija viđa se u više od 80%
slučajeva u periodu od 12 mjeseci (Lim, How i Tan, 2016). Unatoč navedenome, zbog velikog utjecaja
boli kao sastavnog simptoma PF-a na aktivnosti svakodnevnog života značajan će broj pacijenata
zahtijevati tretman. Metode konzervativnog liječenja koje su danas na raspolaganju, dovode do
redukcije boli u čak 70 do 80% pacijenata (Luffy i sur., 2018).

Iako sufiks "-itis" implicira upalno stanje, sve više dokaza ukazuje da je ovaj poremećaj stopala
povezan s degenerativnim promjenama, te bi ga trebalo prikladno klasificirati kao "fasciozu'' ili
"fasciopatiju" (Sun i sur., 2017). Mikroskopsko istraživanje plantarne fascije kod bolesnika s bolnom
petom pokazalo je dezorganizaciju kolagenih vlakana, povećanje broja fibroblasta uz minimalnu
inflamaciju fascije, što govori u prilog degenerativne osnove poremećaja (Jeleč et al., 2008).

Terapijski ultrazvuk (TUZ) danas je etabliran kao nezaobilazan termoterapijski postupak na svakom
odjelu fizikalne medicine i rehabilitacije, te je jedan od najrasprostranjenijih elektrofizikalnih agenasa
koji se upotrebljava kao sredstvo terapije akutnih, ali isto tako i hroničnih zbivanja u koštanomišićnom
sistemu. Za ultrazvuk se pretpostavlja da ima termičke i mehaničke učinke na ciljano tkivo
rezultirajući povećanim lokalnim metabolizmom, cirkulacijom, rastezljivošću i regeneracijom tkiva.
Svoju je primjenu našao i u konzervativnom tretmanu PF-a.

S obzirom na to da se razvoj savremene medicine temelji na dokazima, jako je malo

kvalitetnih istraživanja provedeno na temu uspješnosti ultrazvučne terapije u liječenju
muskuloskeletnih stanja, a još ih je manje pokazalo klinički vrijedan rezultat, odnosno, relevantnu
razliku uspješnosti terapije između pravog i placebo ultrazvuka.

U studiji iz 2018. godine, Katzap i sur. istraživali su učinkovitost terapijskog ultrazvuka na smanjenje
boli, poboljšanje funkcije i kvalitete života osoba s plantarnim fascitisom. Ispitanici su bili podijeljeni
u dvije skupine, jedna skupina provodila je vježbe istezanja i terapijski ultrazvuk, a druga grupa je
provodila vježbe istezanja i primala je placebo terapiju ultrazvukom. Obje skupine pokazale su
poboljšanje rezultata u svim mjerama, te nisu pronađene statistički značajne razlike među grupama
(Katzap i sur., 2018). Autori zaključuju kako nema potrebe za terapijskim ultrazvukom u liječenju
plantarnog fascitisa te da je dovoljno provoditi vježbe istezanja u liječenju. Suprotno navedenom
zaključku, autori Heigh i sur., iznose kako je intenzivan terapijski ultrazvuk učinkovit, siguran i da se
dobro podnosi u liječenju plantarnog fasciitisa (Heigh i sur., 2018).

Osim toga, malo je visokokvalitetnih studija koje se bave različitim dozimetrijskim aspektima
terapijskog ultrazvuka, stoga još uvijek nije dokazano pri kojoj apliciranoj dozi se postižu najbolji
klinički efekti. Očigledno efikasan prozor za tretman pulsnim ultrazvukom, 0,16–0,50 W/cm 2, pokazao
se dvojbenim pri bližem razmatranju. Bez poznatog odnosa doza-odgovor, korisnici terapijskog
ultrazvuka, mogu samo pretpostavljati koja bi doza mogla biti efikasna za pacijenta i kako je
modificirati. Potrebno je više kliničkih istraživanja kako bi se opravdale doze koje se trenutno koriste
u liječenju, te kako bi se dokazalo pri kojoj apliciranoj dozi se postižu najbolji klinički efekti.
Poteškoća i ograničenje u ovom istraživanju bila je primjena dvaju oblika terapije istovremeno:
fizioterapijskih vježbi i TENS-a. Razlog tome je poštivanje kliničkih procedura liječenja pacijenata sa
dijagnozom osteoartritisa koljena. Na temelju navedenoga je razumljivo pitanje: Što je uzrokovalo
razliku rezultata? Jesu li to bile fizioterapijske vježbe ili TENS ili oboje ili bi se slična promjena
dogodila i spontano? To je vječito pitanje u istraživačkom svijetu kada nije moguće osigurati dovoljno
objektivne istraživačke uvjete.

Placebo:

Plantarni fasciitis je najčešći uzrok bolova u peti, koji pogađa do 10% opšte populacije tokom njihov
životni vijek i predstavlja značajan iznos troškova zdravstvene zaštite (1, 2). Osnovna patologija je

karakterizirana degeneracijom plantarne fascije kod medijalnog kalkanealnog tuberoziteta (3). Ovaj
proces dovodi do bolova i osjetljivosti pete s postepenim početkom a pogoršava se nošenjem težine
(4).

Konzervativni tretman plantarnog fasciitisa uključuje niz pristupe, uključujući nesteroidne

protuupalne lijekove (NSAID), jastučiće za pete ili ortoze, fizioterapiju, modalitete kao što je terapija
izvantjelesnim udarnim valom (ESWT), ultrazvučna terapija ili laser niske razine, injekcije
kortikosteroida ili botulinum toksina, ili pak plazma bogata trombocitima (PRP). Ove strategije su
široko proučavane u literaturi, izvještavajući s jedne strane o pozitivnim učincima, ali s druge strane o
suprotstavljenim i nedosljednim rezultatima prilikom testiranja u randomiziranim kontroliranim
ispitivanjima u poređenju sa neaktivnim tretmanom, što implicira da njihov učinak, ili barem dio
istog, može biti posljedica placeba.

Uticaj placebo efekta je već bio ispitivan kod nekoliko muskuloskeletnih stanja. Različite
karakteristike plantarnog fasciitisa čine ga sklonim poboljšanju vezanom za placebo. U stvari,
subjektivno

simptomi koji nisu povezani sa osnovnim organskim bolestima, kao što su kao bol ili umor (koji su
ujedno i glavni simptomi

plantarnog fasciitisa), smatraju se najvjerovatnijim

da imaju placebo odgovor (12). Štaviše, blagotvorno

rezultat se najčešće javlja kada se pruži tretman

od strane negovatelja koji objašnjava da je poboljšanje

očekivano, kod pojedinaca koji su visoko prijemčivi

prijedlog i kada se razmišlja o datom lijeku

biti skup ili tehnološki moderan, uobičajen

karakteristike nekoliko konzervativnih pristupa

plantarni fasciitis (13, 14). Stoga, duboko razumijevanje

placebo efekt je ključan za razjašnjavanje 'pravog efekta'

aktivnih konzervativnih intervencija za plantarni fasciitis.

Međutim, veličina placebo efekta za

konzervativno liječenje plantarnog fasciitisa

jedva istražen. Razumevanje efekta placeba

bi pomoglo boljem planiranju budućih studija koristeći placebo kao

kontrolu i kvantificiranje stvarnih efekata konzervativnog

tretmani.

Cilj ovog sistematskog pregleda i meta-analize

bio da se kvantifikuje uticaj placebo efekta na

različiti konzervativni tretmani pacijenata zahvaćenih

plantarni fasciitis.

........

Primjena ultrazvuka prije kineziterapije vrlo je korisna jer se analgetičkim i relaksirajućim djelovanjem
ultrazvuka omogućuje veća i bezbolna pokretljivost. U 13 studija, vježbe su dodane kao ko-
intervencija ultrazvučnoj terapiji, međutim, nijedna od navedenih studija nije pokazala statistički ni
klinički značajniji učinak od onog dobivenog vježbama bez ultrazvuka odnosno vježbama sa placebo-
ultrazvukom (proporcija pozitivnih visoko kvalitetnih studija je 0%). Potrebna su nova dobro
dizajnirana randomizirana klinička istraživanja koja će dati odgovor na pitanje da li ultrazvuk može
suplementirati drugim fizikalnim metodama.
Velika većina od 13 randomiziranih studija koje su imale adekvatne metode rada ne potvrđuju
postojanost statistički važnih, odnosno klinički relevantnih razlika između prave i placebo-ultrazvučne
terapije muskuloskeletnih poremećaja. Opseg prijavljenih učinaka tretmana se čini malim i
vjerovatno je od malog kliničkog značaja. Do sada, čini se da postoji jako malo dokaza koji podržavaju
ultrazvučnu terapiju kod mišićnokoštanih bolesti. Rezultati prijavljeni u liječenju plantarnog fasciitisa
su manje konzistentni, ali postoje naznake veće uspješnosti terapije te zahtijevaju daljnju evaluaciju u
sklopu dobro dizajniranih istraživanja.

Terapijski ultrazvuk (TUZ) je metoda konverzivne terapije u kojoj se ultrazvučne mehaničke

vibracije u ljudskom organizmu pretvaraju u toplinu. Terapija ultrazvukom je od njenih početaka vrlo
brzo postala izrazito raširenom i pogodnom metodom u fizikalnoj medicini kao sredstvo terapije
akutnih, ali isto tako i kroničnih zbivanja u mišićnom i koštanom sustavu. Danas je ultrazvuk etabliran
u svim granama medicine kao dijagnostička metoda i nezaobilazan termoterapijski postupak na
svakom odjelu fizikalne medicine. Osim termalnih, ultrazvuk ima i biostimulirajuće učinke na
regeneraciju vezivnoga tkiva, proizvodi akustično mikrostrujanje u stanici i oko nje te ugodan učinak
mikromasaže.

S obzirom na to da se razvoj savremene medicine temelji na dokazima, jako je malo

kvalitetnih istraživanja provedeno na temu uspješnosti ultrazvučne terapije u liječenju
muskuloskeletnih stanja, a još ih je manje pokazalo klinički vrijedan rezultat, odnosno, relevantnu
razliku uspješnosti terapije između pravog i placebo ultrazvuka.

U studiji iz 2018. godine, Katzap i sur. istraživali su učinkovitost terapijskog ultrazvuka na smanjenje
boli, poboljšanje funkcije i kvalitete života osoba s plantarnim fasciitisom. Ispitanici su bili podijeljeni
u dvije skupine, jedna skupina provodila je vježbe istezanja i terapijski ultrazvuk, a druga grupa je
provodila vježbe istezanja i primala je placebo terapiju ultrazvukom. Obje skupine pokazale su
poboljšanje rezultata u svim mjerama, te nisu pronađene statistički značajne razlike među grupama
(Katzap i sur., 2018). Autori zaključuju kako nema potrebe za terapijskim ultrazvukom u liječenju
plantarnog fascitisa te da je dovoljno provoditi vježbe istezanja u liječenju. Suprotno navedenom
zaključku, autori Heigh i sur., iznose kako je intenzivan terapijski ultrazvuk učinkovit, siguran i da se
dobro podnosi u liječenju plantarnog fasciitisa (Heigh i sur., 2018).

Pri propisivanju ultrazvuka određuje se mjesto i način aplikacije, intenzitet, trajanje pojedinačne
procedure i ukupni broj procedura, a prema potrebi i vrsta kontaktnoga sredstva.
Plantarni fascitis spada u entenzopatije plantarne fascije koja s donje strane stopala pokriva sve
mišiće tabana, te nastaje od površinske fascije i tvore ju uzdužna vlakna, što plaze s tuber calcanei i
sežu do prstiju, a poprečna vlakna povezuju međusobno uzdužna vlakna.

Izbor liječenja za svaki pojedinačni slučaj ostaje kontroverzan i temelji se na osobnom iskustvu ljekara
i bolesnika. Predloženo konzervativno liječenje uključuje više konzervativnih farmakoloških i
terapijskih intervencija (nesteroidni protuupalni lijekovi, jastučići za pete ili ortoze, terapijski
ultrazvuk, fizikalna terapija i kortikosteroidne injekcije), ali niti jedan se nije pokazao učinkovitim, niti
pokazao dosljedne rezultate zbog nedostatka dobro osmišljenih i dobro provedenih komparativnih
studija.

Terapijski ultrazvuk dokazano je koristan u nekoliko mišićno-koštanih problema, i pokazuje

obećavajuće rezultate osobito kod entezopatija, uključujući plantarni fascitis, epikondilitis lakta,
patelarni tendinitis i tendinitis Ahilove tetive.

Iako se terapijski ultrazvuk obilato koristi za smanjenje boli i poboljšanje lokalne cirkulacije u nizu
poremećaja muskuloskeletnog sistema, uključujujući i entezopatije kojima pripada i plantarni
fasciitis, eksperimentalne studije o učinkovitosti procedure iznose kontradiktorne zaključke,
uglavnom zbog metodoloških problema u evaluaciji boli i placebo kontroli.

Autori zaključuju da terapijski ultrazvuk treba koristiti kao analgetsku proceduru u

multidisciplinarnom programu za plantarni fasciitis, prije nego kao isključivi ili dugotrajni tretman.