INTERPRETACIJSKI AKSIOMI U ČITANJU SAVREMENE LIRSKE POEZIJE

NEPOISTOVJEĆIVANJA

1. DOSLOVNOST-FIGURATIVNOST
U tumačenju lirskog teksta uvijek polazimo od njegovog doslovnog
(referencijalnog) značenja; tek onda kada nas tekst svojom
doslovnošću dovede do mjesta koje nam je značenjski nejasno, tada
otkrivamo/"dešifriramo" njegova prenesena (figurativna, metaforička)
značenja. ("Pravo značenje" je spoj/amalgam ova dva značenja)

2. GOVORNIK (IDENTITET)

Nužno je identificirati (prepoznati, opisati) govorni subjekt ("lirski"

subjekt) koji nam se kroz tekst obraća. To znači da u interpretaciji
moramo sa sigurnošću utvrditi njegove ljudske karakteristike: spol, dob,
sustav vrijednosti, karakter itd.

3. AUTOR – "LIRSKI" S.

Autora književnog teksta ne poistovjećujemo s lirskim subjektom.

4. ČITALAC – "LIRSKI" S.

Čitalac se, u pravilu, ne poistovjećuje s lirskim subjektom. Zašto? Zbog

toga što mi nismo mjerilo vrijednosti ili mjera svijeta - uvažavanjem ovog
aksioma uvažavamo postojanje DRUGIH i DRUGAČIJIH.

5. ČITALAC – AUTOR

Čitalac se ne poistovjećuje niti s autorom knjiž. teksta.

6. OSOBNOST/LIČNOST ČITAOCA – ČI-TALAC

Ne poistovjećujemo osobnost (ličnost) čitaoca s čitaocem koji

doživljava knj. tekst (koji je "talac" knjiž. teksta) "Ja koje čita" (cjelina
ličnosti) kroz proces čitanja u trenutku čitanja (ili duže) postaje neko
drugi ili "drugačiji" (trenutni či-talac). Či-talac je tek dio jednoga šireg
«Ja» (cjeline ličnosti čitaoca, njegove posebnosti, osobnosti, karaktera).