iTSKO I "I •~ 7

Podlistak 1. PODUSTAK: BLAGDAN SII. ANE I CElNICKA POBUNA 27.

SRPNJA 1941. (1)

Slavlje nad zlotinom

va tema kao i mnoge druge iz oovije
O hrvatske povijesti imala je II bivšoj
državi svoje latno lice i naličje
prekriveno tabuom; strogo zabranjenom
temom i kAko kažnjivim verbalnim delik-
tom. za sve one koji bi poku.Wi dovesti II
pitanje vjerodostojnosti •.službene" jugo-
komunističke verzije tih zbivanja Danas
se ti događaji II Republici Hrvatskoj od
pojedinih struktura tele proglasiti činom
antifašističke borbe po lW)I'U na Srbiju II
kojoj su četnici i Draža Mihailović rehabi-
litirani. a njihova zlodjela stavljena pod
PWt .,prvog antifaiistićkog ustanka II oku-
PU>DOj Europi".
Ako je politička amnezija II Hrvatskoj da-
nas dOMa II stanje II kđJCm se komunistički
zločini mogu proglasiti antifašističkom
00rb0m, a sada već i četnički zločini. iako
se izmedu njih II mnogim slučajevima m0-
že povući :mak jednakosti, ipak su se II ko-
munističkoj
stičke i
Jugoslaviji izmedu komuni-
četničkeborbe nastojale povući
(bar II teoriji) stroge crte nw1vajanja po
ideoloftoj platformi iako imje jugoslaven-
ski okvir bio zajednički. Kako bi II naše
vrijeme ,,n:gion zapadnog Balkana" trebao
imati ćim me zajedničkog za sve njegove
SaStaDe dijelove pa br sukladno tome Hr-
vatska i BiH po uzoru na Srbiju trebale
rehabilitirati Dražu i ćetnike .jer bi to uve-
like pomoglo poboljšanju dobrosusjed-
skim odnosa" za koje bi se svi II ,,regionu"
trebali svesrdno ~~. Politička vodstva
,
Miting u Srbu
oo imlza raspoloženja te skupine
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan us:tanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz ppkroviteljstvo isudioniStvo
osoba jz javnog i politidc:og Zivota današnje RH? Sto se zapravo
tada dogodilo na podrui'ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlja-
va nam, s1UZea se podatdma jz razlic:itih povijesnih izvora i svje-
dOCanstava, Ante Beljo
u regioau u dobroj mjeri to već i čine: Na
samom početku korisno je navesti nek~
liko bitnih činjenica o ćetničkoj pobuni od
27. srpnja 1941. godine:
Hoće li i ove godine, 2009.,
biti upriličeno slavlje nad
ubijenim hrvatskim hodoča-
~nicima i narodom?
• pobuna u Srbu, Donjem Lapcu, Drvaru i
Bos. Grahovu od 27. srpnja 1941. bila je
<xganmnna od pripadnib <dnika Dnd<
Mihailovića, u čijim su redovima u to vri·
jeme bili i vodoči srpski komunisti iz tog
područja, a u svrbu stvaranja velike Srbije
prema projektu ..Homogene Srbije" čet­
ničkog ideologa Stevana Moljevića (0d-
vjetnika iz Banja Luke) od 30. lipnja 1941.
prema kojem je prva i osnovna dut.nost
svih Srba ..da stvore i organimju homoge-
nu Srbiju koja ima da obuhvati celo etnič­
ko područjeila kome Srbi žive... sa sloOOd-
nim izlazima na more za sve Srpske obla-
sti koje su na domak moru." To je trebalo
izvrtiti odmah vojnim uzimanjem planira-
nih područja velike Srbije i njegovim $-
ćeDjem od Hrvata i Muslimana. od nesrpsk..
og tivlja ,,pre nego li.se iko priben:" i tako
smenim ćinom.... rijditi zajedničku gra-
nicu izmedu "Srbije i Slovenačke, ći.§će..
njem Sandaka od muslimanskog !ivlja, a
Bosoe i Hercegovine od muslimanskog i
katoličkog življa.... tzV. Srpske krajeve
dije ITlJt.nje prema Iuvatstvu i Hrvatskoj.
Nikako 'ga drukčije ne mogu ·shvatiti!
Ovacijama su dočekali srbijanske pred-
Pi!e: Ame Beljo
trebalo je u tu svrbu očistiti od H;Jvata.
• OVO nije bila prva četnička pobuna pro-
tiv uspostave vlasti NDH na ~njem
njeoom teritoriju i protjerivanja hrvat-
skog i drugog nesrpskog pučanstva U
ovome dijelu Hrvatske to se dogodilo u
Gračacu 12 travnja 1941. od pipadnika
biv!< Jugoslavenske ~j,,", posta- hi",)-,"",
je.
• U toj pobuni niti jedna jedinica nije bila
pod zapovje.dJmtvom komunista, a u po-
buni nije sudjelovllO nitko osim Srba pod
četničkim vodstvom. Nije sudjelovao čak
nitko niti od hrvatskih anaciooalnih ju~
komunista. Kada je s pobunjenicima po-
lcušao sUradnju dobrovoljac iz Španjal.
skog rata Hrvat, Marku Ordković (tada
političkj komesar ftaba NOP-a za Liku)
ubijen je od četnika 20. listopada 1941.
ko:d sela Očijevo u Lapačkom klancu. '--"..,.~
•srpnja
Jugoslavenski komunisti
1941. kao dan ustankasunaroda 27.
uzeli Hr- t:~~~~~~~?~~Z~~~~S~~
:.... •
vatske i BiH iz razloga §to je to bila jedna
od prvih većih pobuna, koja se dogodila u mjestu Počitelj kod Gospića 18. i 19. stu-
"","je napada Hillerovc NjemačU na s0- denog 1941., dakle gotovo 2 mjeseca:-
vjetski Savez, od 22. lipnja. 1941. i poslije
poslije 27. srpnja. 1941.
poziva KominIt2Tle komunisbčk:im partija- • prvi oružani sukob ovdaJnjib četnika i
ma da pokrenu u svojim državama ustanak
portizana.·od kDjih su većina bili Da1matin-
putiv okupatora Taj datum je ujedno dao ci pod vodstvom Vicka Krstulovića i Vice
JXilikU srpskim komunistima da svoje ta- Buljana, dogodio se L travnja 1942 (na
daAnje četničko naslijeđe pretvore u jugo- pravoslavni Veliki četvrtak) u mjestu Ma-
komunističkezasluge. rink.ovci udaljenom 10 km od BosanUog
• prvi sukob, zapravo četničko či$Ćenje Grahova prema Livnu. Dakle 8 mjeseci
vlastitih redova od komunista, dogodio se poslije Tl. srpnla 1941.
tellini koiakom ispred nas preina samom UniAknC fupc
rubu tribine. i, kad smd itigli do sama ruba, Uništene su tupe Bosanski Petrovac - Dr-
tbilj,'šamjednorh tre6nom tijela'stala iza

.E
bio je miting II Srbu, na dan koji se sla-
vio kao dan ustanka naroda Hrvatske.
27. lipnja 1971. U Srbuje (a vodila se ras-
prava je li tamo ili II Sisku počeo ustanak II
Hrva1Skoj) i prije bilo proslava, i sama sam
im biJa nazočna, i pućanstvo me dobro
doeekivalo. Ali, događaj iz trni. bioje Qr
obiL Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi
u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i
dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime,
razni visoki vojni funkcionari i drugi poli-
tičari na službi u Beogradu, povezani s
navedenom skupinom. organizirali su ~
slavu u Srbu kao svesrpsku proslavu.
Bez nMega znanja (wali smo samo da će
organizirani i pozvati i Dratu Markovića, u
to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije)
nekoliko -su desetaka autobusa dovezli na
taj dao srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz uže
Srbije. I to će se ponoviti 20 godina pos-
lije! oni su, a ne toliko domaće srpsko sta-
oovni!tvo, dali velikosrpski pećal. toj hrvat-
skoj proslavi. Mi SIl)O bili pozvani (i odaz-
vali smo se) u punom sastavu. Bili su
nazočni vladimir Bakarić, Jakov Blažević,
pero Pirker, Miko Tripalo i ja. i mnogi dru-
gi. NiJcada, u cijelom svom sudjelovanju
na mnogobrojnim sastancima, mitinzima,
proslavama, nisam dotivjela ~to slično.
Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se poja-
vili na improviziranoj poz.omici, na otvore·
llOttl, pred golemim rnDClMvom ljudi (doYe--
zenih), osjetili smo prml8 sebi zid otpora i
mržnje. To je ~o miting velikosrpske ~
stavnike, posebice Dražu Markovića za
kojeg se malo da je J?I'Otiv n.a.k politike.
Ovacije su priredili i.Đoki Jovaniću, svoje-
mu l1IlDOm zapovjedn.iku. Hrvatskim pred-
stavnicilna (i govornicima) nisu 2.ljeskali,
jedva u1jtKh:lo, čak ni vladi.ririro Bakariću
ni Jakovu Blaževiću. Ta manifestacija bila
je dobro organi1.i.rana sa željom da nain .se
jX)bte njihova snaga, a poruka je bila:
Velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provi-
zorne pozornice ~Li smo prema naprijed.
prema ~ . Ljudi, dovučeni autobusi-
ma iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle
sve, bili su umorni. :tDOjni, pripiti (rana
jutarnja rakija), s prijetećim raspolote-
njem. Bili smo im tu - na dohvat ruke. Mi
- za koje se tvrdilo da želimo ponovno
,.klati.. Srbe u Hrvatskoj!
pero pirker je. uza me, bio nekako zbu-
Djen. osjećala sam da.se i on osjeća krajnje
nelagodno. Bio je napet, ozbiljan, ukočen.
,.Pero" - šapnula sam mu pomalo šaljivo,
kad su nam rdili da se pomaknemo na-
prijed - .,sad .se čuvaj, dolaze rajčice i jaja,
bit ćemo kao Indijanci". Osjetio je da mu
tim zapravo namje&tenirn ,,zafrkavanjem"
na vlastiti račun želim odagnati tjeskobu,
pqgledap me i odgovorio u ist9ffi tonu: "Ti
pazi haljinu". aludirajući na moje novo
odijelo. Osjetila: sam da se umirio. Još sam
pritapDl,Ua, opet šaljivo: ,Ja ću se skloniti
iza Jakova (Blaževića), pravo je da u Lici
oo - kao lički medvjed •, _ " A Jokov
B_YE je zaista poput medvjeda ila<>
njega. peru je, valjda od napetosti, uhvatio
smijeh. Ali ukočenostije nestalo, zahvalno
mo pogkdao ~ jednom.
Kad su počeli govoriti, opet ovacije orati
MaJtoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole,
parole, parole, Jugoslaviji, litu, Partiji,
bratstvu i jedinstvu i sl - ali ne i Hrvatskoj.
Jesam Li to U svojoj zemlji. gdje li se to
nalazim? - ogorteno sam se pitala Jesmo li
mogli (manili) to ,pnj«iti1 I odmah zatim
pomisao: e, bogme, nećete vi~! U nogama
sam osjećala kako bi najradije pobjegle.
Ali kontrolna instilucija u glavi radila je
~jekomo. Sjećam se da sam si nepre-
kidnO ponavljala: Boje nas se, u tome je
stvar. Uzimaju nas ozbiljno. Mi smo u pra-
vu, oni su opasni buMtači. U zagreb smo
letjeli velikim vojnim helikopterom, i
samo .se sjoćam da smo U njemu· na pov-
ratku ~' svi šutjeli. Na tom sam mitingu
najodmlenije, odnosno najizravnije osjeti-
la samu suštinu politike te skupine: Na l»-
vratku u zagreb zapisala sam u svoj notes:
Miting uzbuđenja Mne nas, i ne će.se Iibi-
ti·za ~tvo proliti krv. StraSno? Smije-
§no1 Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari se
kreću prema raspletu!
Mnogo godina poslije događaji su potvrdi-
li moje slutnje i siImnje.
(Savka DobeJevi6.KDčlr. 7 1 _
"";i _ _ z.c,d>, 1997.337-339)
var, Bosansko Grahovo, Kmjema kod B0-
sanskog petrovca i Bori6evac u Lici - ubija-
ni i protjerivani Hrvati i ostalo nesrpsko pu-
čanstvo. U navedcoim župama okrutno su
ubijeDa sva trojica tupnika: vlč. Waldemar
Maximilian Ne5D" u Drvaru, vlč. Juraj
Gospodnetić u Bosanskom Grahovu i vlč.
Krdimir Bari!it u Kmjc:uši S Baritićem su
ubijena i tri pripravnika na svećenstvo. Broj
ubijenih vjernika u tim župama do danas
nije utvrđen. Urmtenjem tih četiriju župa
praktički je u.ni§tena katolička crkva
na čita­
vom pxlrućju istočnog dijela uke ijugoza-
padnog dijela Bosne. Tek u novije vrijeme
pojavilo se je nekoliko knjiga o tim stra-
danjima: pogrom u Kmjeuti od od prof.
Josipa JwjeviĆ8, zbornik o Bosanskom
Grahovu Hrvati Dinare od Slavka Galiota i
Ante Orlovca ptocv.tl, propasl i obnova te
knjiga Ane [)rOOeO: Kmjt:uM u STaJ i s p
nju. Uz ove knjige objavljen je i veliki broj
radova na tu temu u mnogim znanstvenim
-..ama (-.lei Ihval>kog btV<lOIOV-
oog drmlva, Hrvatski institut za povijest,
Institut dndtvenih znanosti 'Ivo Pilar', u
katoličkom tisku, itd.).
ŠIn "" dOgadOIO 27. "P"ja 1941.1
U Drvaru i okolici izbili su prvi neredi i
oružana pobuna, zvana ,.narodni ustanak",
a prva njegova žrtva bio je župnik Walde-
mar Maximilian Nestor j njegovi župljani -
hodočasnici. D9godiJo se to...
-.tja""
A1&BEUO,HlC
 JImr!Mo8LQiO,..._
Podlistak 2. PODLISTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA
27. SRPNJA 1941. (2)

Pobijeni hodočasnici
Sto seto slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo isudionistvo
osoba iz javnog i politiCkog tivota danaSnje RH? Sto se
zapravo tada dogodilo na podruCju Like i jugozapadne Bosne
rasvjetljava nam, sluteći se podatcima iz razliCitih povijesnih
izvora i svjedo<:anstava, Ante Beljo Pi!e: Ante Beljo
Drvaru i okolici izbili su prvi Navodimo svjedočenje velečasnog

U .
neredi i oružana pobuna, zvana
,,narodni ustanak", a prva njego-
va žrtva bio je tupnik Waldemar
Maximilian Nestor i njegovi župljani -
hodočasnici.
Ubojstvo sv~ i hodočagnjka
Dogodilo se to II redovitim pastoralnim
aktivnostima bratske suradnje sa
župnikom susjedne župe II Kninu. Evo
što o tome svjedoči Nestorov prethod-
nik. na tupi vlč. Grga Blažević:
,Ja (sam) se bio sprijateljio s franjevci-
ma II Kninu, jer su mi bili najbliži i od
velike pastoralne pomoći. pa sam svake
godine s više župljana hodočastio na
blagdan sv.Ane njezinoj crkvi na
Kosovu Polju kod Knina. Tu moju
praksu nastavio je"i. pater Nestor, pa je
godine 1941. otišao na sv. Anu k
franjevcima II Knin i sutradan na 27.
srpnja 1941. (nedjelja oI!_ A. B.) sjeo s
ostalim putnicima II ..Sipadov" vlak
uskog kolosijeka pUl Drvara. na
tromeđi Bosne, Dalmacije i Like,
negdje oko Trubara. vlak bude od čet·
nika zaustavljen i svi katolici i musli-
mani budu poubijani, a medu njima i
župnik otac Nestor"
Otac Nestor jc pao kao žrtva vjernosti
svome zvanju i poslanju, jer nije želio
ostaviti svoje vjernike bet. nedjelje
mise iako je predosjećao i bio upozoren
na to da se nešto loše sprema. U
Župančića izrečeno don Anti Bakoviću
u kaznioniCi' Zenica, a objavljeno u
knjjzi A. Baković .,Dječak s Drine".
Zagreb, 1996. na str. 403 - 405.
; ..Bio je 27. srpnja 1957. Tada sam . kao
bogoslov bio robijaš u KPD Zenici.
Već sam bio pri kraju četverogodišnje
robije pa sam radio vani, na građevini,
i dolazio u kontakt s našim osuđenim
svećenicima: bilo ih je tada u KPD-u
šezdesetak, a ja jedini bogoslov. Taj
Snimka trojice hl/aličkih iupnikiJjugozapadne Bosne kaje su pobunjenici okruhfa ubili krajvn dan mi robijaši nismo radili jer se i u
srpnja i početkam kolovoza godine 194J. a) Xrdt"dr BtlriJlč'(17. VII. 1907.• .lajce- 9. Vl//. zatvoru slavio Dan ustanka. Setao sam
/941., Krn,jeuJa). župnik kotolićke župe Krnjeu.ša; b) JIlr.j GDspodlutić(9. J. 1910., Postirena u zatvorskom ..krugu sa svećenikom
%ku Braću-17. VU. 1941., leliM Polje kod Bosanskog Grahova), župnik k%Ućk, fup«
banjalučke biskupije Branimirom
Bosansko Grahom..ta s]edi1lern u Obljaju: ej Wtlldellftlr MaximiJilUl Nestor (l2. XlJ. 1888.,
GrossStrrdlJicz, Njemačko -17. VJJ. 1941., Thllxukod J)rvara), iupnik MIOUČU župe Bosanski Župančićem.Prečasni Branko zna li što
PetroWl{: SQsjedjjtem II Dl"W1rll. (.Anto Orlovac, Banjalučki l7UlI1irologij. Banja Luka-Zagreb, se zapravo dogodilo na današnji dan
1999.,.51r. 11.,30. i 38.). kada su "narodi BiH digli općenarodni
ustanak? Rekoh da ne znam, a onda mi
moj dragi stariji subrat, svećenik i
Kaldrma i Hmjadi. na tadašnjoj usko- Jama Golubnjača do danas nije još
robijaš reče ovo: ,,Anto, ja sani II tom
tračnoj pruzi izmedu Ličke Kaldnne i istražena.
događaju osobno sudjelovao, pa ću ti
Drvara. Zasigurno bi njeno istraživanje dalo
ispričati. Ti si od nas najmlađi. pa se
Evo što je o mjesto i načinu stradanja odgovore na nmoga od navedenih pitanja
nadam da ćeš barem ti dočekati da ovo
župnika Nestora napisao.partizan Stevo Zbog nepristupačnosti područjima
Babić u knjizi Drvar /941-1945,
nekome ispričaš ili da napiše! ako mi
uništenih župa iz tog razdoblja vijest.o ne budemo mogli."
"Sjećanje učesnika", Drvar 1972, II smrti vlč. Nestora stigla je u Banja
svez., str. 207-208.: Luku tek 10. listopada 1941., dakle dva Kada san čuo priču prečasnog Branka
..Bilo je svanulo, (27. srpnja 1941., i pol mjeseca nakon njegova Župančića, moram priznati da mu
nedjelja, op. A.B.) sunce je već obasja- mučeništva. Tada je banjalučki biskup nisam u prvi čas povjerovao. Naime,
sve škole, svi udžbenici, svi daci. cijela
lo cijelu okolinu... Četa se već sprema· obavijestio sve biskupijske svećenike o
la za pokret prema tandarmerijskoj stao BiH, cijela Jugoslavija uče kako su
nici Trubar. Kada je četa stigla u rean Što se zapravo događalo 27. toga dana naši narodi digli ustanak. A
Ži(v)kovca, pojavio se putnički voz. jer srpnja 1941.? pričaje toliko banalna da se u nju goto+

izvješću Ordinarijata Banjalučke bisku-
pije iz tog vremena stoji:
"Pozvan od župnika II Kninu.
25.VII.1941. pošao je (Nestor) onamo
da na svetkovinu sv. Ane - 26.VII. drži
svečanu misu. Tih dana planuo je usta-
nale u Drvaru. Stoga su župnik iz Knina
i drugi prijatelji savjetovali da ostane
ondje, dok se situacija ne razčisti.
Medutim. kako je 27.VIl. bil!! nedjelja
da ne bi njegovi župljani ostali bez sv.
mise, on je krenuo iz Knina jutarnjim
vlakom prema Drvaru. Na stanici
Trubar. pobunjenici su napali vlak.
njega su izvukli iz vlaka, odveli i neda-
leko od stanice umorili... Kao svećenik
bio je vrlo revan. a kao čovjek u svemu
i prema svakome bez razlike vjere
ispravan. Zato je bio kod svih oblju-
bljen, visoko cijenjen i poštovan."
U to vrijeme su u Drvaru kao centru
drvne industrije osnovanom u vrijeme
austrijske uprave u BiH uz Hrvate kato-
like živjeli i radili mnogi Slovenci.
Česi. Poijaci, Nijemci i Austrijanci.
Najčešće se kao mjesto njegova ~uče­
ništva L ubojstva župnika Nestora spo-
minje željeznička postaja Trubar.
odnosno Vaganj. Trubar je širi pojam i
obuhvaća ~ire područje sela. dok' se
sama postaja uskotračne željeznice
zvala Vaganj a nalazila se na području
Trubara, izmedu postaja Lička
pruga na tom dijelu nije bila pokidana.
U vozu nije primijećena vojska pa su
ustanici propustili voz prema Vagnju.
Na. željezničkoj stanici Vaganj,
Damjan Ze1jković sa grupom starijim
ljudi i omladinaca pokupio je sve put-
nike iz voza. Medu njima su se nalazili
ustaša Marko Špiranović, katolički
sveštenik Petar Maks(sic!) j neki trgov-
ci. Ova grupa je izvela iz voza strojo-
vođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član
KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa
Damjana Zeljkovića j~ na svoju ruku
povela sve putnike ka Golubnjači i sve
ih. bez ičijeg odobrenja. postrijeljala."
Nedvojbeno je da je ,,Petar Maks"
zapravo župnik Weldmar Maximilian
Nestor. Njegov suborac Pero Boltić u.
istoj knjizi na strani 222 piše:
"Kada je voz došao na stanicu Vaganj,
Damjan Zeljković je sa starcima i žena-
ma (!1) pokupio sve putnike iz ·voza.
Medu njima je našao vozovodu ustašu
Marka Š.piranovića, katoličkog sve-
štenika Petar Maksa i neke trgovce.
Prvu dvojicu i strojovođu Lokšmita su
streljati"
Drvacski. odnosno bosanskopetfovački
župnik W. M. Nestor, osoblje vlaka i
hodočasnici odvedeni su iz vlaka na
stanici Vaganj i strijeljani u Trubaru te
bačeni u jamu Golubnjaču. Koliki je
bio ukupan broj osoba teško je reći.
smrti župnika Nestora i·Gospodnetića i
odredio da za njih odsluže sv. mise i da
ih se sjete u svojim molitvama, kako je
to običaj čim se dozna za smrt nekog
svećenika. Medutim, ni tada se ne spo-
minje vlč. Barišića, zbog činjenice da
nisu imali tada još pouzdane vijesti o
njegovoj pogibiji!
SvjedOCenje vlč. ŽUpančića
Na isti blagdan Sv. Ane 26. srpnja
1941. druga skupina drvarskih hodoča­
snika hodočastila je kod kapelice Sv.
Ane na Oštreiju, mjestu na pola puta
izmedu Drvara i Bosanskog Petrovea.
do koga je takoder vodila uskotračna
željeznička pruga iz Drvara koja je bila
gradena zbog prijevoza drveta do tvor-
nice u Drvaru.
Hodočasnike je vodio velečasni
Branimir Župančić (rođen 12.01.1912.
u Srebrenici - umro u Banja Luci
1990.), koji se tih dana našao u posjetu
velečasnom Nestoru u Drvaru. On je
bio u to vrijeme od 1939. do 8. svibnja
1945. župnik u Bosanskoj Gradišci,
kada je bio zatvoren od jugoslavenskih
komunističkih vlasti i izdržavao kaznu
u z1oglas.ooj kaznionici II Zenici do
28.11.1957. U istoj kaznionici i u isto
vrijeme kaznu je izdržavao i don Anto
Baković.
vo ne može povjerovati. No, ja ću je
ispričati iz poštov~a prema robijašu i
svećeniku Branku -Zupančiću, a povje-
sničari neka provjeravaju.
Prvo što mi je rekao jest da to nije bio
nikakav ustanak naroda Bosne i
Hercegovine. nego napad (uglavnom
četnika i nešto partizana) na hoduća­
snički vlak u kojem su katolici iz'
Drvara, uglavnom žene i djeca, na dan
26. srpnja krenuli u obližnju kapelicu
Sv. Ane koja se nalazi u OštreJju - selu
udaljenu oko petnaest kilometara od
Drvara. Krenuli su malQm šumskom
prugom koja je u to vrijeme išla iz
Prijedora preko Sanskog Mosta i
Ključa do Bosanskog Petrovca i od
Bosanskog Petrovca preko Oštrelja do
Drvara. Po~li oni tom prugom, bilo je
desetak vagona, u njima većinom žene
i djeca, a medu muškarcima jedan
ustaša i dvojica domobrana, ali bez
oružja jer nitko nije išao u borbu nego
na hodućašće u Oštrelj. (u Oštreiju je
nekada bilo radničko naselje. tu su
nekoć živjeli roditelji dugogodišnjeg
banjalučkog biskupa Alfreda Pichtera.
u Oštreiju je biskup i roden.)
Nastavlja se
kfii> Ante BElJO, mc
 --imoSW
Podlistak 3. PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA
27. SRPNJA 1941 . (3)
Masovni tetnitki zlotini
Stose to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a nslavljen obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstw i sudioniStvo
osoba iz javnog i politidcog Zivota dan~nje RH? Sto se zapravo
tada dogodilo na podruCju uke i jugozapadne Bosne rasvjetlja-
va nam, sluzeCi se podatdma iz razlidtih povijesnih izvora i svje-
docanstava, Ante Beljo
rbi su u Drvaru fivjeli mime, no- ustaSu i dva do mobrana, te jos nekoliko
S va hrv~ka vl~~ nije ~ nis~ uei-
nila, mkoga ruje uhitil a, riikoga
ubila, ali su Srbi bili kivni s10 je progla-
muskaraca, 6 novnika. Med u hodo-
casnicima .bio je Branimir ZupaIltie,
po ocu Slovenac, i jedan od pris utnih
sena hrvatska drfava, Vidjcli su kako Srba prepoznao ga je , pa njega nisu
su bodocasnici krenuli prema Ostrelju, ubili. Nisu ubili ni Zene i djecu nego su
i dok su hod OCasnici dosli u Ostrelj , ih pustili kuCama.
slusali misu i pos lije mise u prirodi Eto, take je poceo ustanak naroda
rucali, oni odlucise da ill po povratku BiNl Nije istina da se na taj dan dog o-
napadnu. Hodocasnicima se u OStrelju dio napad na njem acke tenkove i
priklj ucili vjemici iz tog mjesta. Slav ilinjemacku vojsku, ni napad na hrvatsku
su Sv. Anu, vese lili se i pjevali a pred- vcjsku, ustase iii domobrane, nego
vecer krenuli kucama, Drvar. napad na ne naoruzane bodoc asnike
Medu tim, t im su malo zas li u sum u, koji su od sveg "orufja" imali same
imali su s10 vidje ti: jedno stablo len na krunice i molitvenike. Taj napad kod
pruzi . Strojovoda zaustavi lokomotivu Drvara koji se dogodio u ranim
jutamjim satima 27. srpnja 1 941 , na
i zam oli putnike da ukJone to stablo.
(Rekosmo da su u vlaku bili sarno civi- povratku bodocasnika s proslave Sv,
Ii: iene j djeca, a bila su i dva domobra- AIle, gotovo su pedeset godina stotine i
na i jedan mladi ustasa, ali nitko oct tisuce djece u svim skolam a ucile da je
njib nije imao orulja.) Lokomotiva je bio poeerak narodnog ustanka, a
potom krenllia dalje, ali nakaR 5to- nigdje nije bilo zapisano niti se ikad
tinjak met:ara - opet na pruzi dva-tri sta- reklo i da je "poCetak ustanka" bio
zapravo napad na hodocasnike, ad
bla. Pooovno se lokomotiva zaustavi ,
kojih nitko nije imao orufje. Pedeset
ponovno ljudi izlare i uldanjaju balva-
god ina u~ilo se 0 nekoj "epopeji", koj a
ne . Medutim, balvanima nikad kraja
je zapravo bila z106n pro tiv mimoga
Svaki se tag mali sums ki vlak morae
civilnog stanov mstva Kao dak:saraj ev-
zaustavIjati, a jadni hodOCasnici ulda-
ske ginm azije sluka sam od starih
njati balvane s pruge . Svima je bilo
Iju di kako je "OpCenarodni ustanak"
jasno da su to Srb i u~inili jer su htjeli dabio ob ima prijevara, kao sto je prijeva-
im se osvete sto su isli sl;lviti Sv. Anu. ra bila i sarna ,,revolucija".
Ljudi se uznemirili, svi su predosje6ili
da re Se dogoditi neko zlo i da Srbi ne Ostali drvarski l{1uten ici
ee ostati samo na balvanima po maloj U samom Drvaru i okoInim mje stim a u
swns koj pruzi . Tako je i bilo . Pred zoru to vrijemc pobijen je veliki broj kat o-
27. srpnja 1941 , kada su se gotovo pri- lika i muslimana Spominjani sve6mik
blilili Drvaru i karla su naisli na jednu Grga Bl afeviea piSe
joS veCu prepreku, upravo u tome Ire- "U isto vrijeme u Drvaru je ubijen o
nutku iz swnc sc ~uje vika : ,R ura ! oko 350 katolika i 200 muslimana. koji
JuriS! Dolje uslak! Majku vam usta - su dan prije arno dooli iz Z ivinica kod
sku ! tivjela Crvena annija! Zivio kralj Tuzle, da rade u pilani i celulozi u Dr-
Petar! ". lako su pobunjeni Srbi napali vam. jer Srbi radn ici nisu vi~ do lazili
hodOCasni~ki vlak. Nis u ni svi SIbi na posao; inaCe muslimana nema u Dr-
imali ondja. imali su neSto pu!aka i varn. lako se dogodilo i na Ostre lju,
revolvera, a dosta ih je bilo s motika- Potocim a, gdjegod su ,,tetnici" zavla-
rna Odmah su na mjestu ubili onoga dati, ubijani su katolici i slovenske,
~eSke i poljske narodnosti, a ne samo
Hrvati. ViSe vjerska nego nacionalna
' mr1nja" (Osim 200 rnuslirnana koji
su dopremljeni iz oko lice Tuzle, ubij-
eno je takodec 45 Hrv ata iz Hercego-
vine. koji su tada iz istih razloga
doprernljeni u Drvar. nap . A . B.)
Uz ove poubijanc i mnoge protjerane
u pr:vom naletu bilo jos jedno "oslo-
badanje" Thvara, kad je okrutno ubij ~
en poduzetnik Ivo Bauer, koji je bio
pokre~ i glavni graditelj drvarske
katoli cke crkve. Ub ijcn jc uz sarka-
sti~nu porugu: ,,.hajde sada napravi
pap i crkvu!"
Sud bina zu pe Drvar u poraeu
Apostolski upravitelj Banjalu~ke bis~
kupije dr. Smiljan CekBda pokuSao je
roe: Ante Beljo
nako n rata ' cdivjeti zupe u Drvaru i
Bos. Grahovu u koje se u to vrijeme
bio vratio jedan broj vjemika, Njegova
te8koea je bila u tome ~to su u -ratu
mnogi svecenici Banjalucke biskupije
hili ubije ni, jedan velik.i broj prognan
te veliki broj bio zatvoren, taka da zai-
sta nije imao koga poslati iz.svoje bis-
lrupije, pa se zato dopisom ad 16. lipnja
1948. obraca upravi franjevackog sarno-
stana u Kninu s molbom da jedan nje -
gov svecenik preuzm e brigu za navede-
nc zupe. Iz njegova dopisa doznajemc
da crkve i fupni stanovi u Drvaru i Bos .
Grabovu u to vrijeme nisu hili sruseni .
velecasni Grga B1ai.evie u svom zapisu
,.N~i mucenici" pise da su crkve u
Drvaru i Bos. Petrovc u poruSeoe 1949.
godine, a inventer je razgrabljen. z upni
stan na OStrelju i tamosnja kapelica
spaljeni su konce m srpnja 1941. u vrijc -
me retni~ke pobune . Odgovor na nave-
deni zahtjev doSao je iz Knina nakon
dva mjeseca u kome Knin ski gvardijan
fra Frano Bilokapie navodi da je sarno-
stanska uprava ispitala stanje u "tim
fupama i ustanovila da sveeenik cadi
sigum osnih razloga tamo ne moZe iCi.
ObeCao je da Ce za najo snovnije vje r-
ske potrebe vjemicima tih zupa biti na
usluzi U Kninu. Po ad luci biskupskog
vikara mons . BoZe Ivaniea 5. listop ada
1948. fra Frano Bilokapie je imenovan
za priVt'emenog upravite1ja ,,fupe Bos.
Petro vaclD rvar/O strel jf' i takoder
,,i.upe Bos. Grahovo" . Od 21. srpnja
1941 . te fope nisu imale sveCenika koji
bi tamo boravio, a do lasci sveeenika iz
susjednih fupa bili su rijetki. Tek godi-
ne 1995. nakon sto je u Drvar pristiglo
mnogo prognanika iz pedesetak fu pa
Bosne i Hercegovine , ponovno je ob-
novljena Petrovatko-drvarska zupa, a
Drvar dobio sveCenika. Nairne, prema
crkvenim zakonima pravne osobe (per·
sona iuridica), a to je svaka zupa, ne
gase se statinu godina
Sudbina fupe Bosansko Grahoyo
Na sam "dan ustanka" , u nedjelju
27.VII. 1941., sveeenik Gospodnetit je
rekao misu i obav io krStcnjc (krstio je
lliju Marka Vuliea, sina Luke i Marte r.
Kard um iz Korita Matica krStenih
lupe Grahovo za godinu 1941. koja se
cuva uArhivu Franjevatkog samostana
u Gorici kod Livna
Masovni zloc ini Cetnika nad bosansko-
grahov skim Hrvatima poeeli su odmah
27.VII.1941., Toga i sljcdet'ih dana
Cetnici su, predvodeni Branorn Bogu-
novirem i Markicom Cueuzom, pob ili
na najstraSniji ~in viSe ad 100 Hrvata
koje su uhvatili u Bosanskom Grah ovu
i okoInih pet sela u kojima su Hrvati
fivjeli:11 Hrvati su likvidirani na neko-
liko mjesta, u skupinama (vlasti NDH
su utvrdil e iden titet za njih 62 , a za
vecinu os talih to je ueinio Slavko
Galiot u knjizi ,,Hrvati Dinare'') dok su
drugi ubijeni u vlastitim kucama.
Dana 26 . srpnja 194 1. sve telefons ke
linije B. Grahova sa susjednim mjesti-
rna Kninom i Drvarom bile su pokida -
00. Te noel su pobunjenici ubill dvoji-
cu hrvatskih vojnika od nekoliko njih
koj i su cuva li mo st u selu Borovaci.
Izvidnica sastav ljena od dese tak hrvat-
skih vojnika koja je posla iz B. Gra-
bova u Boro vacu da vidi sto se dogodi-
10 bila je vet' na putu napadnuta i dvcji -
ca vojnika su ubije ni. Andrija Kard um
iz sela Luke t.adaSnji _tabomik u B. Gra-
hovu organizirao je- s maIobrojnom
posadom oko 5 sati ujutro obran u B.
Grahova, ali je istog dana u kasnim ve-
cemjim satima bio pris iljen pod naw-
10m pobunjenika povu ei se s podru eja
B. Grahovo prerna Knin u. Hrva ti koji
su tamo ostaIi bili su prepuSteni siste-
matskom istre hljenju, i to na najgroz-
niji naein. ,,Pobunjenici u Grahovu bili
su obuCeni neki u selja~kom cmom
odijelu sa subaram a i znakom Cetni~­
kim , a neki u crve nom odije1u sa crvc-
nim zastavama u ruci (komunisti). (...)
Po pri~anj u iz bje glica iz Gcahova,
pobunjenici, kada su do~li sve sto je u
G rahovu ostato ad naScg zivlja. sve su
poklali i one sposobili (ispre bijali), ku~
re su sve pop alili, a sela BilandZijc i
VuliCi su potpuno razo rili i zapalili, ta-
klx1er su i sve op1jatkali, stoku su ubij~
ali i PuStali iz obara u fita" (Zbornik,
tom IV., knj . 1., Borbe u Bosni i Her-
cegovini 1941 . god. Beograd, 1951. ,
str. 527 -528 .) - ?cern a izv~uAndrije
Karduma od 30. srpnja 1941. U izvje - ,
seu .Zupanijske redarstvene ob lasti u
Knin u 0 bosansko-grahovskom Cetni~~
ko rn zapovjedniku Brani Bogun ovieu
upueen e 13.XI . 1941. Velikoj zupi
Bri bir i Sidraga navodi se i sljedere:
"Gore navedeni BogunovCipou bijao je
om ogo na.sega Htvatskog naroda. c::ija
imcn a nije moguee u ovom izvijeSlaju
nabrojati, je c ih je vcliki broj, jedino
navadam imcna nekolicine uglednih
gradana. odnosno ddavnih funk cione-
ra t.j . Barbari c Petra, sudija vrliioca
dufnosti Kotorske oblas ti, Srnie Vladu ,
Sefa Poreske uprave i njegovu suprugu,
Don Ju m Gospodnctiea, a tako i
mn ogo drugih lica , svi u Bos. Grahovu
i okolici . Istod obno on je usmrti o Sari -
ea Tom islava. ustaSkog logomika, za-
tim uc::iteljicu Martu N. u Bos . Ora-
hovu. (Z. Dizdar - Mihael Sobolevski,
n. dj., Grado ..., dok. br. 23., sir. 2m .).
Nas ta ylj a se
kfii' Ante BEWO, me
 lMO
Podlistak: 4. PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA
27. SRPNJA 1941. (4)

Ubijena majka i
njezino osmero djeco
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a ,slavlje' obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz poIcroviteIjslvo i.sudioniStllo .
osoba iz javnog i poIitiđcog ~ danaSnje RH? Sto se zapravo PiJe: An1c Beljo

ovim događajimačasopis Drinaje

.tada dogodilo na podrue:ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlja- dine upali ll.seJo VIlOće, uhitili Josu Ma-
1955. objavio je članak ~ va nam, s1uzeđ se podatcima iz razlK:itih povijesnih izvora'i svje-
0
dota.
-temelju iskaza jedoog <ld ovje,-
Oanak je zanimljiv jo' ~vodi
doCanstava, Ante Beljo
tijevića. trgovca i krčmara i njegovu žo.-
nu Mariju i oboje ubili.. a njihove odsje-
čeoe glave nabili na kolce na ogradu.
naćin stradanja ovih grabovskih HtVita: odvedeni;· Bilandtija. Marro, zvani nel te obutno mućili. Dio su ubili. a dru- U Vrtoći su u to vrijeme živjele hrvatske
Hrvat.sb> je j>U<anSlVO ganjih sda _ Malenica, ubijen; Kardum Ive, Bo6n., gi dio odveli u Kamenicu kod Drvara i obitelji s prelimena: Marić, Matije~
dana saoo.Spiranovi6, ĆJlioei Kan/u- pobjegaO ispod nobt sa narezanim 1IJ3. tamo pobili i bacili u jame. O tom ZIOĆi­ Bužooja. U zaseoku Teočak - Dugopolje
mi (27. srpnja - nap. A.B:).bo iinale tDmi.1esti daD umro u fwni; ČUlina. Mate nu Ante Mile Krvavica svjedoči: bilo je pet kuća hrvatskih Bićana. Neko-
mimo i marljivo obavljalo svOje dnevne j,:t.cW n;u, j
zatvorenj u kuai zapaljeni ..Genocid DJJd ovim nedublim Hrvatima, licina Vnočana bili su pobjegli u obližnji
poslove. k.ad iznenada upadnu'u ta sel3 iZ&OOli; sarić !VID<, odwxlen; Barać, lu- /izda islrebljeuje palci> je tDĆJO dana Bjelaj.
do zubiju obondani tetnici. POd vodstv- gar, j aela mu objtelj: f..eml j sedmero 27. VIl. 1941. (Dan usĐJnka). Toga dana
U idućim je danima uslijedila pljačka,
om svojih vojvoda popa Dujića, Zlovode djece (s majkom Anicom B~ bilo je u 10 sati ujutro retniđ:i uslallici pod vod-
(;ISllUO djece koja su tada tu stradala)
paljenje hrvatskih kuća i hvatanje i
j BogunovićJ i pomu odmah sa bValB- stvom Bnme Bogunovića (1944. godine
~ u tupnikovu stanu. Najprije je ubijanje Hrvata Tako je u jednoj kući
njem brvatsJdh ljudi. 11:"0 nije uspio ~ uvrtjo samoubojstvo) uhitili su ~­
zatlan otac (otac Stjepan BBr"8t bjo je s živ zapaljen slijepi starac Ivan Maričić.
bjeći, slavljen je pod not. Među n<1R1im njeg btolil!Jr.og tupnika Gospodnetića,
ubijene su toga dana po teln.icima slje- jo$ &tvorirom vojnika u Jugamici (bjo je rodom s Brata. Sazvali su zbor Srba iSJr Ubijena je takoder i Anica Drobac, vlas-
deće osobe: SlJIit5 AJ'Jrt; Č'ulina Niko. Bi- lugar nap. A B.) u BOlOVaO gdje je stra- redkatolit!te Clive sv. mje. Nabili mu na nica kavane koja je bila udana za Srbina.
bmdtija Jozo, sva trojica dcX!ekani na pu- dao pri napadu pobunjenika 27. VD.· leda magarećj samar j jašili na tupaiku j Napad na susjednu Kmj~u dogodio se
CU u mlin. zskJani j konji im odvedeni; oo
1941. godine), iza toga dvojjci gcxJinu OO ispred njegove majke. Na101J1j veliku u subotu, 9. kolovoza 1941. Sav hrvatski
SariC! Frano, odveden u romu i ubijen; dana, a nakon toga ostali jedan po jocJan. vatru. Nabili ga na rahnj i pekli. le izme- živalj iz okolnih zaselaka: Zelinovca. La-
Saric! Slanko, zakJ8JJ; Sarić M8rti.n, ranj- Majci su proreza1i dojke j stavjJj u njih dlJ osUlloga uz silnu kriku i viku pjevali.. stava. Vranovine, Selišta, Rustine, Riso-
en pobjegao i dvadeseti dan u ~umi ruke dvojaka, a dojke poklanoj djeci u Sv{uhva6etU H.tvati - djeca, tene j starej vea. Brda, Z8poljk.a., Cerov:aće, te 0dre-
umro; Salif! Nonc. strahovito muC!en j na usta. Sve ovo je gledalu Stana Sarić. Sta- - kojj nisu uspjeli pobjećj - morali su gle- đeni broj iz vođeničkog kraja i ponetko
posljedku nabijen na ra:tanj j izpeC!en; na je poku.Wa pobjeći svojoj kućj. Me- d:iti ovaj stravitni tin kako" se peče nji- iz već od ćetnika osvojene Vrtoće, valjda
tuPnik, kojemu se ne sjećam imena, na- dutim bijeg joj nije uspjo, jer su tetnici hov topnik (na obliJ.njoj visoravni koja zbog lakk obrane, a što se prilikom čet­
bijen na ra1anj i ~; Sarić Juko, od:' bojećj se. da Stana ne izprita tjtavu stvar se zove Jelića polje na jSloj vatri - s logo- ničkog napada pokazalo kobnim. U lcr-
veden sa svoje njive j ubiftn: Sari€! Niko. poslali za ujomjednoga od svojih, kojiju mikom Tomislavom Sarićem - nap. A. njeu!kom kraju bilo je u to vrijeme 18
priklan i baren u jamu, odakk seje devet je dostigao j udario bajunelom. Stana B.) Nakon ovih seansi pokupili su sve zaselaka u kojima su živjeli Hrvati -
dana javljao i molio polTJOt!, ali se nitko međutim nije odmah umrla, negoje jo§ 8 gledatelje (Hrvate o.p. A 8.), nalo varili katolici.
nije usudio vaditi ga i tako je u jami u- dana :E.vjebl j izplita.Ja slUĆij Bari<!eve ih na konjske zaprege j odvezli u seJo
mio svoj tivOl; Sarić Ive, odveden j za objtelji. Kad je bsnije u ova seJa doĐa Tj.fkovac. Smjestili ih u teJjezniC!ki lUne1 ŽUpa KmjeuSa je 1938. godine imala
njega se ne ma; Sari<! Marko, ubijen; Sa- talijanska vojsb, pce1ivjeJe su tene j gdje su vr§lj s1Tavi6Ja mocenja. Jedan 1268 vjernika, uglavnom Hrvata.
rić Jandre MBTkov!' zaklan; ~piranović djeca izma1ile tB1ijanskog zapovjednilai. dio odvezli su u Kamenicu mj Drvara j U subotu u ranim dopodnevnim satima
Niko, cxI11Cden u Jumu j ubijen; Kardum da smiju tratiti svo~ mrtve. NaJle su ih takoder live pobacali u jame." (Ante nakon 00U0g pWkManje oglasila se i
Ive, cxIveden u Jumu j ubijen; Sari<! T. u raznim jamama, ali tako izmrr;varr:ne j Mile Krvavica, Svjedok sam t!etniđdh oteta haubica koju su pobunjenici oteli
dija, ubijen, ~j mu tivom izvadili sr- iznakatcne. da ih oisu mogle JlI"POZll'lIi ZJOĆna u Grahovu..., Nedjeljna Dalma- domobranima kada SU domobrani prola-
dce; sarić pema. sin Tadije, ubip; Sa- po licu, već samo po odie1ima. (Drina cija. 10.8.1995. str.15). zili kroz zaseok Teol:ak - Dugopolje 4.
rić Ante Tadijin, otac luvatske junakinje o.c., V., broj 1-3., 1955., str. 51-54.)
Vrhunac tragedije koncem srpnja i po- kolovoza. Jedna je granata pala kraj šk-
" An&like. odveden u §umu j ubijen; sa- Navedeni Hrvati većinom su ubijeni 27.
četkom kolovoza 1941. bio je pokolj i ole, a druga je udarila na uski prostor iz-
rić ive, ubijen; sarić Janko, zaklan; Đuj­ srpnja 1941. ili u nekoliko sljedećih da- ubijanje Hrvata katolika diljem grabov- medu Matijevi6eve i ćeranićeve Iruće. u
i<! Niko. odveden j za njega se niJta De na Tako se npr. kao dan ubojstva Anice
skog područja, paljeuje kalnličke akve i sn:di!nji dio mjesta.
zna; sant! Stana, probodeoa nOUm 1roz Barač i njezine. osmero djece navodi 31.
župnog stana u Grahovu i paljenje hrvat· Razarajuća lllClĆ' granata stvorila je nevi-
trbuh; sarić ive Jandrin, ubijen. Kardum srpnja. Uz ubijene kod njihovih kOCa. u
skih kuća po selima.. Hrvati koji su uspje- đenu paniku među mnoštvo Hrvata oku-
Željko. odveden; Kardum Niko, zaklan; poljima ili okolici sela. većinu uhićenih li izbjeći na!li su utočište u Livnu i Kni-
Mrđa pero. zaklan; Mrđa ivan, zatlan; Hrvata u Grabovu i okolici četnici su od- nu, a kasnije su se. raselili diljem Rrvats---
pljenih na tako malom prostoru što je uz-
Mrđa Marko, odveden u Jumu j ubijen, veli u sela Kamenicu i u Risanovce (Srbi rokovalo brzi pad mjesta u četničke ruke.
ke i svijeta.. .
KNdUm Wjko. odwxlen; KNdUm Nine. ga zovu Resanovci) gdje su ih poubijali i Dio tamo smptenih Hrvata dao se II
bolniću, bačen kroz prozor j ubijen; ~pi­ bacili u tamošnje jame. Jedan broj uhic» Crkva u Grabovu i župni stan su obnov-
paničan bijeg.. lcdna skupina je po/na u
12I1Ol'ić Masko j DrvlllSld tupai.t., toje- nib Hrvata četnici su odveli u selo Tdm- ljeni 1969.-70. (zapravo na ndevinama
pravcu 20 kilometara udaljenog Bos. pe-
mu se ne sjećam imena. skinuti s vlaka j vac gdje su ih smjestili u željemićki tu- starih napravljeni su DOvi objekti), crkva
trovca Među njima i nekoliko domobra-
u· Grahovu i župni stan. a banjalućki bis-
kup Alfred Pichler ih je otvorio i blag~ na. Bjet.eti takozvanom donjom cestom
SPOMENIK - CEMU? slovio 5. kolovoza 1970. kod vrta trgovca Ivana Dudeka, naišli su
Da teško ranjenog župnika ~imira
Obnovljenu crkvu su domaći Srbi
se g~,. ~ ~ 27. Sl»"j~ ~o preoose ~--ii u Srbu u organi~iji Barišića. on se, poduprt malo, uputio s

lE SaVeza antifldlSbćkih boraca l antifldlSta Hrvatske l Srpskog narodnog Vijeća ponovno potušili u srpskoj agresiji 1992.
pilo zanimljivo dntJtvo te izaslanstvo bocaca 6. lićke divizije iz Beograda. godine da bf ponovno bila obnovljena
godine. U lo vrijeme na podrućju župe B.
Ispred SrUSeOOg spomenika, po<predsjednik SABA Josip SIrupnjak podsjetio je na Grabovo bio je smjclten veliki broj
njima. ali nije mogao dalje. Bio je prilič­
IlO jak čovjek a da bi ga se moglo ponije-
ti ili povući sobom. Pobunjenici su ga se
dane prije 68 godina kada se ,,narod Like masovRp,organizirao na ustanak protiv hrvatskih prognanika iz više od 50 župa dohvatili onako ranjenog i odvukli su ga
fldističkog terora, dajući tako veliki doprinos" NOJl-~". Potprt:dsjednik Vlade do katolićke crkve, gdje su ga mučili,
iz BiH. od mučenićke smrti župnika don
Slobodan Uzelac istaknuo je: • opalili ste pW:ku u 4ne.slobode u fašiste da biste Jwja Gospodnetićažupa B. Grahovo nije rezali mu lice, prste, iskopali oči i najzad
vi i svi mi.živjeli u slolxxti - rekao je Uzelac. Dodao je ~je obnova spomenika NO- imala svećenika sa stalnim boravk.om. ga ubacili živog u vatru goruće crkve.
u, pa i ovoga u Srbu, obveza hrvatske vlade zapisana' u koalicijskom sporazumu Brigu o tamošnjim malobrojnim vjetni- Trgovcu Dudelru su odrezali ndcu, a
izmedu SDSS-a i Vlade te da će se ona ispOOtovati. od stranačkih predstavnika bili "cima vodili su svećenici iz susjednih žu- onda ga brutalno ubili.
su nazočni i Vesna Pusić, uime HNS-a, te Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog pa Livanjskog dekanata.
narodnog vijeća.
Kako je riječ o istim događajima o kojima mi pišemO: ~~ja ~pitati· - čemu ~pqme- sudbina f.upe. KDqeUIa Nastavlja Ile
nik7 Z1nčinu nad Hrvatima! (Ur.) . PObunjeni Srbi' su 2. kolovoza 1941. g~ Jdii> Amo BELlO, mc
Podlistak 5.
!(j
atoliĆka crkva II KrnjeuS:i je 9.
kolovoza 1941. zapaljena i izgorje-
8. Tom prilikom ubijeni su i bače­
ni II goruc.!u crkvu i sjemermtarci koji su
pomagali župniku II pripremi proslave
pedesete obljetnice od osnutka tupe
..Uznesenja Blažene Djevice Marije" II
Kmjeu§i. Bio je to: Jme Tomljenović s
Prkosa. Ilija Poplakn iz okolice Jajca i
najmlađi od njih l2-godišnji Ivica
Skender, koji je tek bio zamio L razred
gimbazije II Travniku. (Don Anto
Bak9~ć: .,svećenici trtve rata i poraća",
zap 1994.). Nastalo je pljačkanje i
paljenje hrvatskih trgovina i kuća, a onda
ubijanja, silovanja-.. Kmjemka smbAra
bila su: katolička crkva (z.a.k.lano i ~DO
II va'\ru oko 250 H,rvata), kuća Tomičića i
kuća trgovca Dudeka II koje su hacali
ubijene. pokJane. neke polužive ili !ive II
vatru. Slično se događalo j na drugim
mjestima na kojima su žrtve zatečene.
Jedna svjedokinja iz sela Zelinovac spr
minje kako je vidjela kola napunjena mrt-
vima tijelima. koja su nekuda odvokoa.
Bilo je IjelO pa je .trebalo mrtve brro uklo-
niti...Osim jame Kaluđerice na Skakavcu
bacane su žrtve i u dvije jame u R.isovcu.
Na tom području je bila i škola u koju su.
uz staru školu u Kmjeuši. bili skupljani
Hrvati da bi ih se odande odvodijo u zar0-
bljeništvo ili smrt. žrtve su bacane u
jame. ponore. paljene u kućama. u
oblitnjoj Icrećani ali nitko od njih nije bio
pokopan na groblju.
U knjizi J. Jwjevića navedena su imena
232· trtave s područja župe Krojeuta koji-
ma je kasnije dodan još određen broj trta-
va ćije podatke su pokupili drugi istrati-
vaći i svjedoci zbivanja.
Dok jol nisu bili poznati puni r:azmjeri
kmjeuškog pokolja, navođen je podatak
da je od tada poznatog broja od 190 trta-
va bilo 35-toro djece do 7 godina. 14 od 8
do 12. zatim 72 tene. od kojih su tetiri
bile pred porodom. Preživjeli stanovnici
raselili su se diljem Hrvatske: oko
Bjelovara. Križevaca. Virovitice. po
Slavoniji do Osijeka i Županje.
Zagrebaćka grupacija osnovala je
pClĆetkom ovoga milenija svoju udrugu
pod imenom: .,Zavićajna udruga
KmjeuŠ8, kolovoz 1941. godine". Jedino
su ostala sj~anja preživjelih i dokumenti
iz tog razdoblja sabranih u mnogim knji-
gama i zapisima.
sudbina tupe Boričevac
ŽUPa BoriCCvac nalazila se prije n. svj.
rata na putu Gornji Lapac - Kulen Vakuf.
ŽUpa se sastojala od 4 sela u kojima je
!ivjelo 450 hrvatskih katolićkih obitelji s
oko 2500 stanovnika. ŽUpa je pripadala
Senjsko-modruškoj biskupiji. a admini-
strativno je pripadala BosanskopetfO.
ćakom kotanJ. Stanovništvo se bavilo
uglavnom stoćarstvom i zemljoradnjom.
ft poSto se u lO vrijeme gradila Unska
pruga mnogi su na razne načine bili
uključeni u poslove oko gradnje ali i
izloženi nu.nim političkim i ideološkim
utjecajima koji su dolazili preko osoblja
•
PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANEJICETNICKA POBUNA
27. SRPNJA 1941. (5)
Titovi generali i narodni
heroji svjedote o srpskoj
pobuni
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan uStanka naroda
Hrvatske i ·Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje- obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz Polcroviteljstvo· isudionistvo
osoba iz javnog i politićkog livota danaSnje RH? Sto se
zapravo tada dogodilo na podrućjU Uke i jugozapadne
Bosne rasvjetljava nam, sluleći se podatcima iz raz!ićitih
povijesnih izvora i svjedocanstava, Ante Beljo
na pruzi. Raspadom Jugoslavije 6. travnja
Srbi. iz okolnih sela su pribavili dosta
oružja., a u te krajeve su se vratili mnogi
iz jugovojske u rasulu i 1andannerije te
mnogi iz tada okupiranih dijelova u
Vojvodini od stnlne Mađara, a ćije obi-
telji su tamo odseliJe kao kolonizatori
poslije stvaranja Jugoslaviie 1918. god
(Đoko Jovani<:. Milan Sijan i dr.).
ProgJak.nje NDH 10. travnja 1941. bioje
za njih poziv na pobunu. a ubijanje i
protjerivanje Hrvata dio programa kako
onih koji su se opredijelili za monarb.i-
sličku ili onih za komuniSlićku Ju-
goslaviju. ,španjolski dobrovoljci su imali
za cilj da ostvare ono što nisu uspjeli il
'spanjolskoj u ..oslobođenoj Jugoslaviji".
Stanovnici tupe Borićevac su 31. srpnja
1941. u 3 sata ujutro doznavši da im se
sprema pokolj kolektivno izbjegli u
Kulen Vakuf. njih oko 2500. Stigli su u
Kulen Vakuf oko osam sati ujutro.
Dana 2. kolovoza 1941. pobunjenici iz
Lapca i okolnih sela uz poklike kralju
Petru i CJt1I&bini - zajedno oni s kokarda-
ma i oni s crvenim zastavama i petok-
rakama opljJtĆkaIi su Borićcvac poubijali
preostalih 10-15 starijlb Boritevljana koji
nisu mogli poći do 15 km udaljena Kulen
Vafufa. Razjarena. rulja je na kraju zapa-
lila sve kuće medu kojima i tupnu crkvu.
Poslije rata na njihđvoj zemlji su napra-
vljene stoćDe farme, a od kamena od
njihovih spaljenih kuća napravljene su
staje. Njihov župnik Vladimir Stuparić
izbjegao je s narodom da bi kasnije (6.
studenog 1941.) bio imenovan župnikom
u Sincu kod otoćca., gdje su ga partizani
(vjerojatno isti oni od kojih je izbjegao
snut u zapaljenoj crkvi u Boričev~u) ubili
na okrutan naćin tako da je najprije
morao sam sebi iskopati grob pa je kraj
istoga sUijeljen (A. Baković. Hrv,
Martirologij, str. 601).
Obnovljena crkva u Boričevcu bit će bla-
goslovljena u nedjelju 13. nJjna '2009.• a
protjerani sve do poslije Oluje 1995. god
nisu smjeli doći niti u posjetu. Danas
većina preživjelih i njihovih potomaka
žive na području Bjelovara (Zdra.lovi i
Nova Rača). ' obitelji. gazda. umio u seJu Posavski
Put Boričevljana od Borićcvca do Kulen
VaJrufa, a onda 24. kolovoza 1941. u
tijeku borbi za Kulen Vakuf evakuirano
je oko 2200 Borićcvljana u Bihać. ostatak
je zaostao u Kulen Vakufu do njegova
pada 5. rujna·I94I .• kada je pri proboju za
Biliać pobijeno stotinjak Hrvata i J 365
muslimana.
Evo što o tol'oe pi~u organizatori i sudio-
nici pobune. Gojko Polovina (Svedo-
~enje. Prva godina, ustanka u Lici,
Beograd, 1988.• str, 340. i 342): ,.za
nepun sat Bori~vac je bio JI plamenu.-..
Ostaje 6njenica da je u ln.asi nebaraca
toga momenta u pljađi j paljenju urest-
vovao i znatan broj boraca, od rojih su
•1 I' !J~:),
"'f
neki poslije toga bili sjajni ne samo parti-
zansJci borci nego politićld i vojni ruko-
vodioci. komandiri. komandanti. Nikad
nisam niti hoću javno pomenuti njihova
ilnena".
Đoko Jovani<: (Kotar Donji Lapac u NOR
1941 - 1945, Historijski arhiv u
Karlovcu): Trideset i prvogjula i 1. augu-
sta BcrWevac je prazan. a tek 2· augusta
nale jedinice su ulle u seJo... Noću 112.
augusta ustanici su krenuli u napad na
Bori~vac. Glavne ustanićke snage sa
Bretina krenuli su oko 2 sala 2 augusta i
do 7 saci stigle su na brcla iznad
Bori~vca. Oko 10 sati u Borićcvac su se
sI1JĆile ustanić.ke snage iz raznih pravaca.
Po§co je sa gerilskim odredima nastupao
veliki broj golorukog {J;mxJa. a Bori~v8C
je pun napljaćkane imovine iz njihovih
sela. otpotelo je razvlaćenje te imovine u
kojoj su uće$tvovali i ustanici. Da to ne bi
prcllo u pravu plj&tku i izazvalo JDA tete
posljedice, Gojko Polovina. naređuje da
se dio oplja&ane imovine prikupi na
gomilu i spali. Iza toga nesvjesni elemen-
o i pristalice odmazde pale Boritevac.
Nuon ulasb u Boričevac. OdTtan je
VeJili narodni zbor u Donjem Lapcu na
rome je govorio Gojko Polovina Pozvao
je na bratstvo i jedinstvo Srba. i HrvatJJ,
govorio da hrvats1ri nMOd nije kriv za
zlodjela usWs i osudio plj8Ćku i dezorga-
nizaciju. Neb od ućesnib zbora su
uzvikivali ćctniC!ku parole, ali su bili u
manjini. Drugog augusLa 1941. godine
ćitav donjolapatki kOlar bio je slobodan
(sU". 123). (Nap. a.: Nijednog Hrvata tamo
vik nije bilo).
... Ujutro. 6. septembra glavne snage 2.
bataljona ..Sloboda" ulIe su u Kulen
Vakuf i nastavile gonjenje neprijatelja
prema Prkosima. Sa dijelom vojske i
us~ i .manjim dijelom Stanovni~IVa, aJi
sa znatnim gubicima, neprijalelj se uspio
probiti za Bihać. Veđina sr.anovniAtva
zaclrta.na je od ustanika i vnltena u Kulen
~akuf. Padom nOCi potele su se vraćati s
polotaja grupe boraca sa zarobljenim
narodom. lako je bilo 1UU"Meno da se u
tolu not!i nitko ne pult.a u grad. to se nije
uspjelo obezbijedio. Umorni i gladili
borci su silom prodrfi·u grad {navalili na
pite i na trgovinske radnje. J)o§loje do
nen:da.. Ujutro, 7. septembra pijani borci
zapalili su Kulen Vakuf. Stanovniltvo
Kulen Vakufaje u toku n06 617. se~m­
tn prebateno za Ma,rtin-Brod Sutradan i
idutih dana ovo stanovništvo je prebaće­
no za Bjelaj ili Bihać, ali je jedan dio izgi-
nuo od proternić.kib elemenata. Vik je
mzlog za masakr nad nechd.nim stanov·
m~lvom. prvi je postojanje protetnićkih
elemenata i njihove pozicije uradairijoj
vojnoj organizaciji. neki od kornandira
vodova i četa, kao $to su bili pero Đilas.
Đuro Stikovac j dr. bili su prcx!etni~
orijentisani. Kod većine ustanika Disu bili
.,
I
Pile: Ante Beljo
jasni ciljevi narodnooslobodil&tke borbe i
zna6Jj bratstva i jedinstva za tu borbu.
Politi& rad s ustanicima bio je vrlo slab.
Jedino su se $irile i otale tl Vijeso", ali i ro
u uskom krugu i neorganizovano. U
. nitim jedinicama ispod batSJjona nisu
postojali politi~1ri komesari. nije postoja-
la partijsb. ni skojevsb. organizacija.
Odgovornost ZJJ likvidaciju nedubtog sta-
oovniltva ne bi se mogla pcebttcivati
samo na li~e ili samo na hajilke ban:e.
l među jedniIm i drogima bilo je poje<U-
naca proternitJri orentiran.ih roji su tdili
osveti i tratili pri1iliJ da se .izm.ttnu koo-
troli ltabova. (Sb". 137-138)
Glavne trtve su pale. ipak. kasnije u toku
prebacivanja za Kulen Vakuf i nar06to
za Martin-Brod. Sve u svemu, Kulen
Vakuf spada u najnegativnije događaje
prvih mjeseci ustanka, a negativooso su
posljedica niske svijesti i neorganizova-
nosti ustanićkih masa. Tek blagodareći
upornom radu Komunistić.ke partije u
kasnijim mjesecima, ovakvi događaji su
prestaJi i predstavljali su samo mra~ne
stranice pro§losti. (str. 139)
Kritni put Boričevljana od njihova
Borićcvca preko Kulen Vakufa., Bihaća
do njihovih novih boravi~ta bio je krvav i
trnovit sve do 1996. godine, a ni poslije u
samostalnoj Hrvatskoj ni!ta nije poduze·
to da se ta velika nepravda ispravi prema
Boritevcu, ali niti prema Udbini. Zrinu.
,Spanovici i mnogim drugim mjestima u
Hrvatskoj koja su dot.ivjela istu sudbinu.
O istim slUČajevima u BiH nije potrebno
niti spominjati.
Evo što o -stradanju Borićevca kaže
ugledni hrvatski književ"*" i izdavać Jo-
sip Pavićić u pismu Općinskom vijeću­
Donjeg Lapca i gradon&ćelniku Milanu -
Đukiću prilikom preimenovanja donjo-
lapaćkih ulica. među njima i Trga
Borićevac. 2001. godine: BorićcvIjani su
se sklonili u Kulen Vakuf, iz Vakufa su
pobjegli u Bihać. a iz Bihata, teljezni-
com. u Slavoniju i druge krajeve. Ne kao
koloaiso. kako kate g. DjuJdt, jer koloni-
st podrazumijeva darovanu zemlju i
imanje, negoraojadna sirotinja bez i..tak.-
ve imovine kojoj nitko niAta nije dao i
koja je. da bi pretivjela, morala u nadni-
cu na najgore poslove. Moj djed Mile,
ugledni bori<%vaćh CiOmaQn. OUIC velike
Podgajci u Slavoniji bo slug.... U
lJt;)&evac se prije Oluje 1995. vratila
samo jedna jedina progtJanićb hrvatska
obitelj. ali ni ta nije stigla odmah. nego
desetak godina poslije oooganua odmah
poslije rata BOJ"i~vac ne samo da nije
postojao. nego se nije smio ni spomenuti
i njegovo su imđ prognanici izgovarali u
pola glasa.. Bilo ~ pokuJaja da se na ulazu
u nekadalnje seJo postavi ploća s natpi-
som Borićcvac. ali su svi umili neu-
spjehom: ćim bi se smra61o, plota bi
nestala. Na kraju je Borićevac izbrisan i
. iz slut.benog popisa naseljenih mjesta.
Nastavlja se

Podlistak 6.
~to se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka
naroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje-
obnavlja i posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljst-
· renosimo tekst Jose Babića Put
P do pakla j natrag (Vila Velebita,
broj 57, 28. svibnja 1997. strana slu:zeti se podatcima iz razlititih povijesnih izvora i svje-
30) II kojemu opisuje stradanje Mile
Pavičića: .
sudbina Mile (Miladina) Pavičićl iz
Ilorić:cvca
Kako se Mile Pavičić izvukao živ iz
jame, i prevario četnike. Izmeđl:l 31.
srpnja i 2. kolovoza 1941. god. svi
župljani sela i župe Rođenja Bl.
Djevice Marije II Boričevcu. tj. svi
Hrvati, morali su pred četnicima iz
Donjeg Lapca i susjednih sela napu-
stiti svoja ognjišta i potražiti spas II
Kulen Vakufu. ('--J Manji broj ljudi
nije telio otići iz svojih kuća. uvjere-
ni da im se ne može ništa dogoditi,
jer nisu ništa skrivili. To su mahom
stariji ljudi. nekoliko žena i jedna
djevojčica od 12 godina. Ljuto su se
prevarili i platili to vlastitim životom.
Jedan od stradalih bio je stari Dane
Pavičić zvani .. Vrepčić". On je imao
veliku obitelj: ženu Jeku i tri sina:
,.Josu" zvanog Josan (rod. 1905.),
Milu zvanog Miladin (rod. 1913.) i
Nikolu (rod. 1927.). Josan· je bio
oženjen i imao je ženu i šestero djece,
Miladin je bio neoženjen, a Nikola
još momčić. Kada su ukućani krenuli
u izbjeglištvo, Da:be "Vrepčić" se
nije dao nagovoriti na odlazak u
nepoznato, a Miladin ga nije htio
ostaviti samoga. Evo kako su prošli:
Sutradan po odlasku naroda četnici
su uSli u selo, redom pljačkali i pali-
li. Do Danine kuće došla je grupa od
bi četnika, a jedan od njih imao je
nož na pulli. Kad im je Dane pošao
u susret, četnik ga je na samom kuć­
nom pragu usmrtio nožem~ Vidjevši
.to, Miladin je pobjegao na suprotna
vrata. ali su ga u n~posrednoj blizini
uhvatili drugi ćctnici, pretukli ga i
povezali mu ruke žicom. Tako veza-
nog potjerali su ga do jame udaljene
nekoliko kilometara. Pošto je
Miladin dobro poznavao taj teren,
znao je što ga čeka kad su došli do
jame - željeli su ga u nju baciti.
Naglo se odlučio. spretn~ se bacio na
četnika koji je bio izmedu jame i
njega. tako da je četnik "otišao"
naglavce II jamu. a Miladin je skočio
za njim. pri padu, dok se odbijao od
stijene do stijene, ruke su mu se raz-
vezale. tetnici očito nisu imali muni-
cije jer nisu pucali za njim, samo su
ga, dok su još hodali, lille ranili
bajunetom u nogu. Puno kasnije je
pričao obitelji da je jama bila uska,
vrlo duboka, nepravilnog oblika, tako
da nije padao okomito. .Kad je pao nll
dno jame, četnik: je već bio mrtav, ali
su tu bila još bi leša. Jedan je bio još
PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA
27.SRPNUA f941.(6)
Ubojstvo Boritevljana i
njihova stradanja u
progonstvu
vo i sudionistvo osoba iz javnog i polititkog :zivota
danaSnje RH? Sto se zapravo tada.dogodilo na
podrutju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam,
docanstava, Ante Beljo
topao, pod prstima je osjetio krv,
napipao je lugarsku uniformu, a onda
zapaljenom šibicom osvijetlio lice
lugara Mijata Anića iz Krasna, koji je
sa službom bio u Marinu. (Njegovu
ženu i djecu su u Marinu četnici zak-
lali.) Anić je bio nizak i krupan. Sada
je za Miladina nastala prava drama.
jer je jama bila duboka. činilo mu se
60-70 metara, II donjem dijelu znatno
šira. Bilo je teško hvatati se za njene
strane, zato je morao slotiti četiri leša
jedan na drugi da bi dobio na visini.
što mu je i uspjelo. Kad se dokopao
užeg "grla" jame, bilo je puno lakše,
tim više što je bilo puno uganuća
(udubina) sa strane u kojima se
mogao odmoriti.
Nakon bi dana mukotrpnog penjanja
stigao je pod sam vrh jame. Tada je
nad njom čuo govor. Pretpostavljao
je da su·to četnici. jer su dozivali čet·
nika po imenu Savo, koji je pred
Miladinom "otišao" naglavce. Kad se
iz jame nije nitko javio, odlučili su je
zatvoriti da nebi stradao netko od
njihovih, jer Hrvata više nije bilo.
Zatvorili su je ~o da su tri-četiri
deblja drveta stavili preko nje, a na to
nabacali granje i poneki kamen. To
drveće je dobro došlo Miladinu pri-
likom izvlačenja jer se imao za što
uhvatiti. grane Je razmakao i tako se
izvukao. .Kad je izašao. bila je noć.
odmorio se i krenuo preko polja. Žita
još nisu bila pokošena, pa je •.ruljao"
pšenicu i ječam i time sehranio još bi
dana.
Četnici koji su dolazili kositi
borićevljanska žita, ponovo su ga
uhvatili. ali na njegovu sreću bili su
nepoznati. pa im se mogao pred-
stavljati pod lažnim imenom. Ipak su
ga predali u Lapac dJ:ugim četnicima,
koji su ga zatvorili u neku prostoriju.
I njima je rekao lažno ime.. Opet
srećom II Lapac je naišao neki talijan-
ski tenk:. Oko njega su se svi strčali,
pa je Miladin iskoristio tu priliku i
iza§ao kroz prozor u oblimji voćnjak.
Kad je opazio dvije žene. pravio se
da· tobože bere šljive. Tada je uspio
pobjeći. Po danu se skrivao po šumi i
kamenjarima a po noći se.. kretao,
tako da je nakon bi tjedna stigao u
Kulen Vakuf pridruživši se
Boričevljanima.Već sutradan sp kre-
nuli za Bihać, jer i.m.je prijetila ista
četnička opasnost. Kad je nakon
toliko patnji i napora napokon stigao
među svoje Boričc;vljane, bio je
'. "'.'
'ltr J ffi":.< 7
PiJe: Ante Beljo
riti II skladište i u nju spremati
zadružnu pšenicu. Tada je Luka Vitić
odigrao presudnu ulogu zaprijetivši
Srbima da će ponovno dići ustanak
ako budu radili gluposti. On nije
toliko iscrpljen da ga je malo tko pre- dopustio' da se dira crkva, pa ona i
poznao. Boričevljani se nisu mogli danas služi svojoj svrsi.
zadržati ni u Bihaću, jer im je pono- Ti isti Srbi su za neko vrij~me sazna-
vo prijetila ista opasnost, pa su li za Miladina, ali sami sebi nisu
raseljeni širom Hrvatske. mogli vjerova~ da se spasio iz jame.
Miladin je sa svojom obitelji i još Kad su provjerom ustanovili da je to
nekoliko obitelji iz Boričevca istina., počeli ·su ga optuživati kao rat-
naseljen u Drenovce. u istočnoj nog zločinca tražeći .njegovu likvida-
Slavoniji, kamo su stigli 4. listopada ciju. zato što je četnika gumuo u
1941. god. Kako je rat već bio u jamu. Ponovo je presudna uloga
punom jeku, Miladin je uskoro bio Luke Vitića. koji je iaprijetio onima
koji dirnu u Miladina, jer mu se ne
pozvan u hrvatsku vojsku - domo-
smije ništa dogoditi.
branstvo. u kojem se ostao do kraja
rata. pri povlačenju hrvatske vojske Kad se je sve to stišalo, Miladin se
dospio je do Bleiburga i tuje preživio oženio mladom udovicom, koja je iz
na čudan· nllČin. Ubacio se slučajno prvog braka imala žensko dijete.
medu slovenske belogaidiste, a zatim Sagradili su skromnu kućicu i dobili
dospio u kolonu civila na cesti. S djevojčicu. a Miladin se zaposlio u
nji.m:a je prošao čitav krit.ni put pod- šumi kao drvosječa. Uslijed svega
noseći glad. žeđ. batine i c;lruge muke, prepaćenog i teških šumskih poslova
gl~dajući sinrt brojnih suputnika. obolio je i umro 1952. god. u 39.
KonllČno je prorijeđena kolona stigla godini života.
u Srbiju, u neki rudnik, gdje .su ostali
Njegova kći jedinica. kao odrasla
do 1946. god. Tada je s manjom sku- djevojka, otišla je u Novi Zeland,
pinom Nijemaca prebačen u tamo se udala, stekla svoju obitelj i,
Petrovaradin odakle se vratio u koliko se može saznati. tamo sretno
Drenovce, u onu skromnu kućicu u živi.
kojoj su smješteni 1941. god. Tamo
Miladinova majka bila je prava
je zatekao staru majku i brata Josu s
umjetnica kada je riječ o ženskim
obitelji. ] Joso je bio hrvatski vojnik,
ručnim radovima, što joj je donosilo
ali je zbog ranjavanja preko prsa i
dosta koristi, zato je nakon sinovljeve
ruke ostao trajni invalid. Najmlađi
brat Nikola. jedva punoljetan, kao
smrti zajedno sa snahom, na dreno-
vatkom groblju gdje Mile (Miladin)
hrvatski vojnik: poginuo je negdje
vječno počiva, podigla krasan spa- .
kod Bleiburga.
meni.k.
Po povratku u Drenovce Miladin je
Milan brat Joso, iako drevni starac '
radio (nadničio) kod bogatijih seljaka
(rod. 1905.), k tome i invalid, ostva-
i tamo je ~poznao starog komunista
rio je veliku želju, da vidi radni kraj i
Lrilru Vitića. koji je kao partijski
grudu, pa je prošle godine na Malu
rukovodilac bio utjecajan i moćan. U
Gospu došao u Boričevac.
Drenovcimaje prije ll. svjetskog rata
živjelo dosta Nijemaca, koji su po Među Boričevljanima se još uvijek
završetku rata bili prognani. U njiho- priča o Milanovom dramatičnom
ve dbmove naseljeni su Srbi iz Like, spašavanju iz jame, o tragičnoj sudbi-
mahom iz Srba. susjednih sela. ni čitave obitelji i čitavog našeg
Donjeg Lapca i i okolice. oni su htje- Boričcvca.
li župnu crkvu uDrenovcima pretvO- kfii' Nastavlja se
POlovina JeUo ZII~vij~ Z. nap8d na
. Borte-VlK:
Gojko Polovina u knjizi Svjedocenja na str. 42 piše o pripremama za
paljenje Boričevca. on doslovno navodi kako je ·'Osvetnike'· zadržavao dva
dana.da ne krenu u napad, jer je on slao pisma ljudima u Boričevac s mQl-
bolJI da ga napUste, pa kad je doznao da su svi napustili selo dao je nalog za
napad u kojem je Boričevac do temelja spaljen.
O pobijenim starcima, pljački koja je trij'ala nekoliko dana, o svađi oko
plijena i sličniin divljaštvima svojih sunarodnjaka ne· kaže ništa, ili to
uljepšava. '. , .
~....;' ..... ' .

Podlistak 7.
elo Bromja nalazi se na otprilike
S pola puta između Donjeg Srba i
Gornjeg Lapca., (18 km od D0-
njeg Lapca), a na polovici puta izmedu
Boričevca i Brotnja nalazi se Dobrose-
lo • rodno selo Gojka Polovine koji je
prije Drugog svjetskog rata bio odvjet-
nik. II GraČacu.On je jedan od organi-
zatora pobune. četnik i naredbodavac
napada na Boričevac, a poslije je tije-
kom rata postao visoki partizanski fun-
kcioner i general JNA. Selo Brotnja je
prije 2. svjetskog rata imalo oko 70
obitelji od kojih je bilo 6 katoličkih
hrvatskih svi prezimena Ivezić. Pripa-
dali su općini Srb. Hrvati sela Brotnja
bilu su čitavo vrijeme od 1918. na
udaru jugoslavenskih vlasti i mještana,
tako da je njihova likvidacija bila pla-
nirana već 1918., ali ihje spasila jedna
žena iz obitelji Dubajić.
SIbi su pobili cijeli rod Ivezića II selu
Brotnja
Prenosimo svjedočenjejednog od troje
preživljenih iz roda Ivezića,Dane Ive-
zita, rodenog 1921., objavljenog u Vi-
li Velebita, br. 31, od 17. otujka 1995.,
str. 10.:
Ja sam Dane Ivezić od oca Mile i maj-
ke Ike rodene Kovačević. Roden sam
15. kolovoza 1921. god. u selu
Brotnja, kotar Donji Lapac. Moju cije-
lu obitelj, sedam duša, i još trideset du-
ša mojih bliskih fodaka, ubili su prvih
dana ustanka u Srbu i okolici srpski
..ustanici". Imovinu su opljačkali a og-
njišta ostavili pusta. Gojko Polovina,
rodom iz Dobrog Sela, kotar Donji La-
pac. član Komunističke partije i duho-
vni začetnik ustanka 194 I. godine, u
..Vjesniku" od 5. siječnja 1989. god.
piše da su vode ustanka u Srbu i okoli-
ci osam dana prije ustanka ~ kao
primami zadatak najbližem susjedu
šest obitelji Ivezić, Doki Jovaniću, da
za§titi nedužne članove te obitelji.
Zašto Doka Jovanić taj zadatak nije iz-
mio, to on najbolje znade. U tim dani-
ma i u toj sredini krvi i pepela vladalo
je zakon jačega jednako kao u džungli,
kako na jednoj tako i na drugoj strani.
Malo je bilo pojedim\ca čija je svijest
bila na razini da sbvati kako djeca,
nisu ni ustaše ni četnici. Pojedinac ili
čopor mogao je ubiti koga hoće, a da
nikome odgovarao nije.
Duhovni začetnici ustanka u Srbu i ok-
olici, sramno su šutjeli pola stoljeća o
zločinu u selu Brotnja, a još i danas šu-
te. Ako još ima živih, uživaju po-
vlaštene mirovine u državi Hrvatskoj.
za zločine u selu Brotnja do dana da-
našnjeg ni vlas s glave nije pala.
Zločin u selu Brotnja počinili su pro--
mišljeno i planski i.zmedu 29. srpnja i
4. kolovoza 1941. godine. I kod duro.
I\MOSOO 'I
PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA
27. SRPNJA 1941. (7)
Ubojstvo cijelog roda
Ivezića u Brotnju
Sto se to slavilo od 1945. do 19900' kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioništvo
osoba iz javnog i politi~kog tivota danilSnje RH? Sto se
zapravo tada dogodilo na podru~ju Uke i jugozapadne
Bosne rasvjetljava nam, 'sluteći se podatcima iz razlićtih
povijesnih izvora i svjedornnstava, Ante Beljo
ke jame. grobnice žena, djece i staraca,
sve su obavili plans1ti. II jame su žrtve
bacali prema starosnoj dobi. Kada su
žrtve tjerali do jame, koja se nalazi
iznad sela Brotnje u Dabinu vrhu, na-
redili su djedu Luki Iveziću, guslaru,
da gusli i pjeva uz gusle u koloni na
smrt osuđenih, sedam muževa - Mar-
ka, Juru, Milana, Milu, Nikolu, Josu i
Marka (sina Danina) te dvije žene,
tetku Iku i Ikinu kćerku Jelku, otjerali
su u općinski zatvor u Srbu, zvjers)ti
mučili i ubili na Srpskom klancu. Tu,
na mjestl,l zločina na Srpskom klancu,
poštedjeli su život jedino djevojci
Jelki.
Nikola (sin Dane) i Nikola (sin Niko-
le) pobj~gli su u šumu i tako se spasi-
li. Bježeći u pravcu Gospića, uhvaćeni
su u šumi Čememici. Glumili su da su
pravoslavne vjere i da se zovu David i
Jovo Dubaić, na što je komandir grupe
naredio da može pravoslavni Očenaš.
Oba bjegunca tečno su molila - pravo-
slavni Qčena§, na što ih komandir po-
tapše po ramenu govoreći: .;Ovo su sr-
pska djeca". Napiše im'propusnicu da
se slobodno kreću na području koje
kontrolira srpska kraljevska vojska.
Dok su bježali dalje-kroz šumu. neki
ustanici pucali su prema njima i tako
ih razdvojili. Istog dana Nikola (sin
Dane) pobjegao je u Gračac a Nikola
(sin Nikole) prema Bihaću. Na putu u
Bihać glad ga je prisilio da svrati u
kuću Mitra Tišme, kome se predstavio
kao Srbin, ali je taj ipak sumnjao.
Dvije djevojke, dvije Mande - Manda
ili, kako su je od milja zvali. Manduša
(kći Dane) bila je neko vrijeme skrive-
na u obitelji DuJdša Drće. J:Cako su us~
tanici strogo vodili brigu da od obitelji
Ivezić ne smije nitko ostati živ, prijeti-
li su smrću onome tko skriva Mandu-
šu. Obitelj Drta otkrila je Mandušu. U
selu Brotnja našao se i ustanik Simo
Svjedotenje Mile Kovatevita
Mile Kov~vić piše o stradanju Bori-
čevljana u progonstvu u Vili Velebita,
broj 23, od 27. kolovoza 1994., na stra-
nici lO, pod naslovom Zajednička. grob-
nica k~ Banje Luke:
Rođen sam 25.5.1939. god. u Boriče­
vcu, općina D. Lapac. Dana 27.7.1941.
godine slavio se u titoističkoj Jugoslaviji
kao dan ustanka u Hrvatskoj, ali je tada
zapravo bio oružani napad, dobro orga-
niziran. na katoličku župu Boričevac.
Taj četnički pokret vodio je i organizirao
četnički vojvoda Gojko POlovina i ne§to
~o 7
Pik: Ante Beljo
otvor jame, poklonili se sjenama na§ih
baba, djedova, majki, otaca, braće i
sestara i napustili s bolom u srcu i duši
mjesto zločina, za naše očeve i braću
Rađenović koji nije bio iz Brotnje. koji su ubijeni na Srpskom klancu. za
Simo je zaželio vidjeti ,.šokicu" Man- njihove kosti i mjesto zločina ne
dušu i kada je vidio kako je Manduša znamo.
lijepa. dade svima do znanja da Man- Ovdje navodimo imena 37 ubijenih žr-
dušu ne smiju ubiti. On. Simo Rađeno­ tava te kućni broj i starost: KUĆNI
vić iz zaseoka Radenovići, uzet će Ma-
BROJ 45: Ika udova Dane, rod., Tomi-
ndušu za ženu, ženu robinju. Sutra je čić jz Borićcvca, stara 65. god. Marija
Simo došao u Brotnju s konjskom zap- rode. Blažević iz Ostrovice, stara 27
regom i odvezao svojoj kući ženu
godina, Jelena, dijete. stara 4 godine.
robinju Mandušu. Rodili su Simo i
KUćNI BROJ 46: Dane (Jose) star 72
Manduša kćer D. koja živi i radi u
godine, Kata (starija) rod. Pavičić iz
Zagrebu. Drugu djevojku Mandu (kći
MišIjenovca, stara 69 godina, Marko
Marka Pavičića) iz sela Mišljenovca,
(Dane) star 37 godina. Nikola - Nino
zatekao je ustanak u selu Brotnja u
(Dane) star 26 godina, Kata (mlada).
gostima, kod tetke joj Kate. Mandu
rod. Markovinović iz Bubnja, stara 35
Pavičić nisu odmah ubili. S njom je je-
godina, Marija (Marka) dijete, stara 8
dno vrijeme živio u braku ustanik Bo-
godina. Manda (Marka) dijete. stara 5
žO Pualić (sin Simin) i kada je Manda
godina, Jure (Marka), dijete star 3
s Božom bila trudna u četvrtom mjese-
godine. KUĆNI BROJ 47: Luka guslar
cu, naredio je Božo da ubiju Mandu.
(Jose), star 82 godine. Josip (Luke),
Božo Pualić bio je prvi sekretar mje-
star 43 godine. Mara rod. Brkić iz
snog narodnog odboJ1l sela Brtonje
(kasnije odselio u Semeljce kod Đako­ Boričevca. stara 42 godine. KUĆNI
BROJ 49: Boja, udova Ivana, rod.
va gdje je i umro).
Beronjić jz Boričevca, stara 79 godina,
Mi, živi potomci Hrvata iz sela Brot- Dane (Ivana) star 32 godine, Boja,
nje, koji smo se zatekli izvan sela i ta- udova Nikole, rođ. Ivezić iz Brotnja.,
ko izbjegli sigurnu snut, odlazili smo stara 43 godi.• Jelka (Nikole). stara 18
poslije drugog svjetskog rata na pusta god., Jure (Nikole), dijete, star 12
ognjišta naših otaca. Nitko nam iz sela god., Ana (Nikole), dijete, stara 9 god.,
nije htio kazati gdje je jama, grobnica Ika (Nikole). dijete, stara 7 g~.
na§ih najmilijih. Ipak se našao dobar KUĆNI BROJ SO: Mile (Mile) star 4()
čovjek, a to je Milan Baškot (sin Da-
god., Ika, rod. Kovačević iz Bubnja.
verov - Davidov). koji namje pokazao
stara 42 god.• Mara (Mile), stara 18
mjesto zločina. Otišli smo tamo nas
god., Jela (Mile), dijete, stara 14 god.,
trojica (Ivan Ivezić, Ivan Koletić koji
Lukica (Mile) dijete. stara 12 god.,
živi u Lekeniku i ja) u kolovozu 1965.
Kaja (Mile), dijete,s tara 9 god., Ana
god. To je duboka jama uDabinu
(Mile), dijete, stara 7 god. KUĆNI
vrbu. Otvor jame je dosta uzak.. Seljaci
BROJ 51: Marko (Jakova), star 75
sela Poljice, bojeći se za svoju djecu
god., Ika, rod. Blažević iz Boričevca.
koja tu čuvaju blago, zatvorili su s bi
stara 76 god., Jure (Marka), star 43
kamena otvor jame. Uspjeli smo odva-
god., Milan - Crni (Marka), star 27
liti jedan kamen. Imali smo džepnu
god.• Mićo (Jure), dijete star 6 god.,
lampu i špage. Lampa na špagi išla je
Jakov (Jure), dijete, star 3 god.
do dubine 20 metara. Nismo uspjeli
vidjeti kosti na§ih najdražih. Napravili
smo od dva drveta križ, položili ga na Jdiit Nastavlja se
križni put. Sabiqilište je bilo u Banjaluci
- "CRNA KUĆA".Tu su bili dovedeni i
ljudi iz drugih krajeva Suđenje je bilo
mlal:fi Doko'Jovanić. Zahvaljujući tom vrlo kratko. Većina je likvidirana, a
činu i drugim svojin1 nedjelima, oni zajednička grobnica je šuma zvana
postaju vrlo cijenjeni i nagrađeni na Borik !leposredno kraj Banjaluke.
razne· načine.
U mojoj familiji ostalo je petero braće
Pripadao sam onoj skupini Boričevljana
od 3 do 12 godina, sa samohranom maj-
koji su, ostavši bez svoje djedovine i
rodnog kraja, izbjegli u Bjelovar. God kom, bez kuće i ikakvog krova nad gla-
1949. kada svi već smab'a.mo daje rat i vom. Nigdje nismo bili dobrodošli. Bili
progonstvo prošlost, susjedi Srbi, sada u smo obilježeni. Glad i svaka duga bijeda
ulozi udbaša, pojavljuju se u Bjelovaru i natjerali su me da odem u općinu obrati-
okolici. pokupili su sve muškarce Borl- ti"se socijalnoj radnici. ona me odmah
čevljane, koji su pukim slučajem preži- prepomala i najurila me van riječima:
vjeli progoDstVo iz Boričevca, a zatim i . ,.Imari:to mi i svoje djece"
.00
 Ill! •II. ~ ! 11111 I 'tIllll
-
Podlistak 8.
ikola Vidaković Nikae II svo-
N me iskazu objavljenu II Vili
. Velebita, br. 56. od 25. travnja
1997., str. 14, i br. 57., od 28. svibnja
1997., str. 30. navodi imena za koja
Gojko Polovina kaže: ..Ostaje činje­
nica da je II masi neboraca toga m0-
menta II pljački i paljenju (Boričevca,
nap. A.B.) ocestvovao malan broj h0-
raca od kojih su neki poslije toga bili
sjajni ne samo partizanski borci nego
politički vojni rukovodioci, komandi-
ri. komandanti. Nikad nisam niti hocu
javno pomenuti njihova imena." .
NIkola Vidaković je II svom prilogu
"Sjećanje na osnivanje i rad partijske
organizacije do početka Ustanka
1941." II knjizi •.Kotar Donji Lapac II
NOR", str. 17-34, opisao svoje sudje-
lovanje II formiranju i organizaciji
,I"
~ l '.
'm ,
'I'• l t' j__
PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA
. 27. SRPNJA 1'941. (8)
Iskaz Nikole Vidakovita Nikca.
jedinog Hrvata među
monarhosrbima (Srbljanima)
i srbokomunistima
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a .s1av1je· obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioniStllo Pile: Ante Beljo
osoba jz javnog i poIitid<og 2iIIota danilSnje RH? Sto se zapravo
tada dogodilo na podrOCju Uke i jugozapadne Bosne ~etIja­ nadomak Bosanskog Petrovca. Bori-
c:lo<:anstava, Ante Beljo
čevac je bio najnaprednije naselje u
va nam, s1ul!e6 se podatcima iz razliCitih povijesnih iZ'JOra i svje- ovom kraju. Njive na vrijeme i ured-
no obrađene, usjevi uwrno njegova-
KPJ. i njihovu udjelu II srpskoj pobu- transu dinamično hodaju. bez svrbe i
ni. Njegovo literarizirilno svjedočenje smisla., te ŽUČOO. aji s <>čitom radošću.
o srpskoj pobuni iz prve ruke. II diskutiraju. gestikuliraju. Ne razabire
kojem su sva imena autentična., opi- se ni tko se kome obraa niti tko je
suje tc događaje te je vrijedan dopn. govornik a tko shdatelj. Ugibajući se
nos spoznaji o događajima iz toga mnoštvu II prolazu, Nine priupita ~to
vremena.. se događa. a začuđen Simo reče: .'pa
Iskaz je svojevrsna autorova duhovna da. ti kao nc znal, pobuna je, ustanaJc
katarza nakon svega ~to je proživio. protiv usta!a i nezavisne hrvatske
(...) U predvea:Jje odluči Nika<: (Ni- dnave. (...)
kola Vi~oYić Nik:ac, nap. A. B.) Odjednom oa. gumno (konac srpnja,
cxi!elati do stare •.Bujadnice" pogle- vrijeme vdidbe, nap. A.B.) dotJti
dati je li već oveća tabla rati II stu- Marija vičući: ..Bježite. do~:Ii su pita-
pnju zriobe. Kad je iz.a!ao na ulicu ti gdje su ljudi (muškarci) pa odoše II
nađe veću skupinu ljudi, kao II nekom lva,novu kuću. Znadu, rekoše, kako je
teško bolestan pa mu nose lijekove."
Nikac i Ivan su međaši, gumno jedno
do drugoga, a na rubu Ivanova gumna
sjenik:. U njemu le:li Ivan teško bole-
stan, nepokretan. Supruga Milka tu
ga sklonila zbog sigurnosti jer su još
jučer neki smrknuti ljudi pitali za
njega. Dok Nik:ac razmi!lja kamo bi
bježao od vriaja., nekoliko naoruža-
nih mmk:araca stiže pred Ivanov sje-
nik: gurajući grubo pred sobom njego-
vu tenu Milku, pa uđoše s njom u sje-
nik:. Nikac se zakloni iza plasta uz rub
gumna. Iz sjenika se začuje potmuli
udarac. zatim duboki hroptaj poprać.
en užasnutim Milkinim krikom i bol-
nim plačem. Kad su siledžije izašli iz
sjenika. njihovi sudruzi yeć su iz staje
izveli krdo od desetak volova i krava.
Odoše zajedno.
Uz nužni oprez Ivanovo tijelo zako-
pano je u njegovom voćnjaku iduće
noći.
Osvanuo je 2. kolovoz 1941. god.
Nik:ac je noć- prespavao u obližnjoj
.)apuri". Vlažan od noćne rose, zak-
lonio se iia divlje jabuke pa ~ poku-
šao ogrijati na jutarnjem suncu ispod
kojega labor donese miris paljevine.
Otisne pogled u smjeru istoka i opazi
dim pa se popne na stablo jabuke
kako bi dalje i bolje vidio. Na širok-
om horizontu hrvatskog sela Boričev­
ea, kao u nekom vijencu, naredaIi se
stupovi gustog dima kroz koje dese-
tak metara visoko ližu crveni plame-
novi. Na trenutke, kad 'plane spremiš-
te tita ili krme, buknu goleme erup-
cije dima i plamena.
Gori Boričevacl
Bio je to najveće čisto hrvatsko $elo u
kotoru, sjedište katoličke župe koja je
obuhvaćala sva hrvatska naselja, ne
samo u donjo-lapačkom kotoru, već i
preko Une, hrvatska sela u Bosni. sve
-I
I
ni. stoka uvijek isti.marena., nastambe
čiste i okrećene, gospodarska dvori!-
la i ratarsko oruđe uredno spremljeno.
čeljad čista i lijepo odjevena. Nikcu
nekom prilikom rete Srpkinja Milica:
,.Na njihovim njivama kukuruz i :lito
bolj~ od našega., a njiva jedna kraj
druge. kako to može bitiT'
Kobnog 2. kolovoza 1941. god. oko
podne dodoše po Nikca Vojin i Du-
šan (braća Mileusnići, Vojislav i
Dubn, nap. A.B.). Poslao ilije Gojko
(polovina, nap. A.B.).•,Brinuo sam
se za tebe", reče mi Gojko, "ostat ćcl
uz mene dok ne organiziram vlast i
komandu mjesta". Ispripovijeda mu
kako je upravo došao iz Boričevca.,
koji su jutros oslobodili...I" Lapac je
na!, to već zna!, pa imamo u rukama
prvo sresko mjesto. Ovdje će biti štab
oslobodilačke vojske za cijelu Liku.
A sad ćemo pričekati na!u vojsku. iz
Boričevca će uskoro stići".
Došle su stotine mu!braca svih godi-
na starosti u dugoj koloni. Mijdaju se
pjesme ..spremte se spremte četnici"
i ..Budi se istok i zapad". Na čelu ko-
lone l'1:jo žunit i Stevo I>nt8ičević.
zamotani u crvenu tkaninu ugrabljenu
iz dućana DaDe BtkiĆl., trgovca iz
Boričevca. Uz njih Simo sa srpskom
zastavom i kokardom na kapi, odmah
do njega. Jovelja iznad kojega se vije
na crna četnička zastava na kojoj je
mrtvačka glava, a na glavi mu šubara
s istim znakovljem. Mnogi takve im- ,
aju. Svatko se zaprtio nečim: trubama
tkanine, vrećama suhog mesa i slani-
ne, ratarskim oruđem, raznovrsnom
oojcćom. U kolima nakrcane VTeĆe
tek ovdenog :lita. Iza njih stada sto-
ke, konja., goveda., ovaca... Pod bez-
brojnim kopitama stoke tutnji zemlja
kao pod stampedom. Svaka vrsta sto-
ke buči svojim glasom. goniči ih tje-
raju i motkama savijaju u tivo klup-
ko. Pijani i promukli, svojom dernja-
vom i zviždanjem metaka kroz zrak:
dopunjuju ovu potresnu sliku. Sve se
doimlje kao neka tragična i stravična
simfonija., kojom dirigira nevidljivi,
ali postojeći pa i poznati maestro. Sve
je to zaliveno suzama onih koji ta sta-
da uzgojiše. oni nisu ovdje, ali njiho-
ve suze jesu, i jecaji se čuju u obliku
tonova zvonaca., što su ih oko grla
nosili pojedini konji, volovi, ovnovi ...

Podlistak 9.
,,'Narodni borci', koji na juriA oslobodišc
Boričevac. selo bez ikakve obrane. vratiše
se trijumfalno II Donji 1....apac.
Vodstvo ustanka· pobune imenova civilnu
vlast, odbor od 30. 'uglednih' građana. g~
!ovo sve osvjedočeoe velikosJbe. a za sek-
mat1l. - z.apBvo potit-komesanl - imenova
Stcvu (Dragičevića, nap. A.B), kojeg
'ugledni građani'. članovi odbora, za <Je8&.
tak dana najurik, jer nisu tcljeli imati
komunističkog komesara,. za komaodanta
mjesta imenovao je Gojko Luku (~tik:ovca.
""1'. A.R). Covjek je vOOkokvalificinm.
bio je taDdar pravi pr3vcati. Dao mu pod
komandu 20 narodnih ~ooera. oni će
ćuvati narodnu vlast i, dakako narod.
Prvo što je Luka urodio na opće zadovolj-
stvo bilo ~ da je dao ispnmiti staje i spre-
mi.šta tita i hrane lapačkih Hrvata, ono lt~
je ostalo nepočiUeno. Trudio se da budu
pronađeni ustaAe, ali je obećao i stVima da
će pričepiti svakoga tko bude- skrivao Hr-
vata. Idućih nekoliko dana stigok II Lapac
mnogi članovi" visokih foruma Partije.
I:>OđOOe Jakov Blažević (oo je na neki na-
čin bio domaći jer je bio sekretar mmiteta
za liku) pa Mile počuća, Tomo Nik!ić,
Marko ()rdkovit i Rade Žigit. kojega je
ravno iz Beograd POSJaO Alebandar Ran-
ković, oni su zasjenili lokalne prvake Peju
ŽWUĆa, Stcvu Dragilevića, a djelomično i
Gojka Polovinu. Nib: je i sam pripadao
aolifatističkom pokretu. Bio je predsjednik
k _ odbon H""dsl<c seljačke .....
ke, paje smatr.ooda pripada ljeoo. U Goj.
kovoj sjeni trudi se sačuvati tivO( sebi i ~
dcVdorici članova obitelji, kojima je ima-
lazio zaklonište. Gojko ga hrabri. kroz. koji
dan a:, veli, proglasiti sovjetsku Jq)UbI.iJru.
uvesti red i strogOCu. Pobrinut a: se oo da
svatko postupa i radi u okri1j~ partijske
ideološke čistoće. Tokom dana Nib: iza-
bere vrijeme i odšulja se JXlgledati svoju
kuću. 'Sad su bili ovdje, traže vas i htjeli su
paliti. ali mi nismo dali. jer je preblizo na-
&ih kuća', reče susjed Tota Kad se vratio,
slušao je kako Pejo žunić priča krugu h0-
raca oko sebe da je u .Boričevcu pozvao oc--
kog Hrvata. koji je jedan od rijetkih tamo
ostalih. da se preda. ali je OD pobjegao U
sjenik. Radije je izgorio nego se predao, jer
je ... Pejo. kaže. zapalio ,jenik. ~ je
sebe smabaO najstarijim lapaćlrim komuni-
stom. koji je naućio Marxovu KJeologiju i
sve made o Staljinu. Valjda je mislio daje
time amoestimn od 71očina.
ubojstvo Hodakl
Kad je Nik:ac idućega dana, bijući se. od-
. šetao uz. kukuruzni nasad u polju, od ulioe
se začuje oeb. strka i galama. Zakloni se
mOđU kulrunl1.ne stabljike pa kroz. klasje
gleda i oslu!kuje. ČUje u nastaloj buki
prijeteće glasove i raz.ab~ da nekoga treba
zaklati, pobili. Usmjerivši sluh prema ulici,
trgne se jer se čulo kako se lome lculruruz-
ne stabljike i pred njim se stvori Vican sa
stajskim vilama. on preplaSen. aVican
iznenađen U prolazu Vican mu reče: 'Ne·
boj se. neću ja tebe, idfmo mi uvatiti one
ustak.. što su 'bili sakriveni kod Peje
žumća·. Odtutnji ~ urdu gomilu koja
BllVATSKOBWm
BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA
27. SRPNJA 1941.
Prvi posao "narodnih
boraca" - pljatka .
lapatkih Hrvata
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje- obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo isudionistvo .
osoba iz javnog i politi&.og 2ivota danasnje RH? Sto sezaprayo poslije 1945. iškolovan hrvatskim novcem
tada dogodilo na podiul:ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlJa- i da je postigao reputaciju primatog drnm-
va nam, slu2ed se podatdrna iz razlićtih povijesnih oora i svje- skog
dOCanstava, Ante Beljo
se u polju bno umnot.avala. Trojica muš-
karaca,'dva brata Jakova Hodaka, ugled-
nog gospodara iz. Poljica blizu rijeke Une,
Ivan-Ivača i .:x' te sin mu Nikola. sve ug-
ledni ljudi. pomati pripadnici Mačekove
opozicije. grabili su preko polja u smjeru
šume.. sunce nemilo tete. sve zrak: lIq)tti.
ptice ševrljuge uzlijeću, izvode svoju me-
lodiju pa slete. Dok se to ponavlja, prepeli-
ca uz. obraslu među producira svoju melo-
diju - potpotip, potpožip... Rulja od mnogo
desetaka ljudi valja se za HodacuOa. koji
hitaju sve blite k šumi. Uz urnebesno urla-
nje svatko u rolji se nameće svojom dernja-
vom: 'Sreti ih od bihaćke ceste, presijoci
im put, nedaj ~ u šumu'. Progonitelji.se
razredili po polju. olaužuju nedužne bJe-
gunce, uhvatiše Ivoću Ovana). Omanja
skupina se skupi oko njega. oduzmu mu ži-
vot i krene za roljom. Hodak. • .x" s~ do
Viganjića drage, dohvati se šwne.i spasi se.
Nikola Hodak: hita u šumu na drugom mje-
.... Mlle '" u MiIeOIDOj d<agi. uilim puti.
ćem peblt a: se na mali proplanak: i za
dvadc:sdak koraka u okrilje guste šume..
No kraj putića, u gustoj sitnogorici. ćuči.
ženska spodoba i kroz granje prati Nikolu
krvavim pogledom. Objema rukama ČVI'StO
uhvaJ:iIa držalo s~ a čelićno sjoćivo
usmjerila oIromito na putanju Nik:DliDog
kretanja. znkc subca probijaju se kroz.
sitno granje i zlok:oboo blješte na čeličnom
sječiw. U grmu ZaJePda k:osovica. Nikole
se trgne pa se prignu i ubrza korak, a kad
stiže na rob gustiša. Draginja ga svom ma-
gom udari sječivOln posred lubanje. Otvori
se rana krvava kao Sunce gledano kroz 0b-
lak: dima nad Boričevcem. Siknu vruća krv
potisnuta golemim tlakom. rasprši so u sve
manje četice i zeleoom Iilću podari grimiz-
nu boju. Proplankom se razlije vooj svježe
krvi. U crvenilu krvi klone Nikola Tu je
počivao dQ-- i945. kao svjedok okrutnog
umoboloog zIOOna"
N ~ Nikole VidaJc:ovića Nikca na
kraju članka:
"ona trojica Hodaka, kako se kasnije saz-
nalo. nisu uopće bili skriveni kod Peje
ŽlIniĆa u Donjem Lapcu. on im nije JKldiO
nikakvu zaštitu. Koristio ih je da mu obave
t.etvu, vdi.dbu i kosidbu. Dakle, izlof.jo ih
je pogibelji, jer ih je svatko vidio i samac
tko su i da su Hrvati. žunić je, inače, bio
čovjek bolesnih ambicija, politički ana1fa-
bet. ~ i rnOr8InO srozana ličnost, umi-
šljena veličina, od susjeda ptezreil. a kad je
bio 'pročitan', napušten je i odbačen i iz.
političkog kruga u koi.em je tivio, kod
prijatelja nepot..eljan. Zenskaroš koji se
utvarao kako mate slomiti svako žensko
srce. no, partizansku spomenicu je dobio.
A 1948. našao se na ulici. Tih godina radio
sam u Osijeku. ponizno je i plačljivo molio
pomoć, jer sa suprugom i četvero djece
nije imao od čega tivjeti. Kako sam bio
uspjeAan privn:dnik:, zaposlio sam ga i
Pile: Ante Beljo
umjetnika (Dušan Duško; Tadić). Na
sličan način borci revolucije, partizani jJi
četnici (tada se jo4 nisu raz.lik:ovali) 0duze-
ripio mu stambeno pitanje. i to sve 0d-
mah. A onje vet u to vrijeme otišao u Gra-
dski komitet, gdje je podastro moju lJSW..
tu proUost. Nije mi to oanijelo štetu, valj-
da su ga poznavali
U <mjeD> POICUOaO '" pWinoli !i=jem
imforbirovskih i staljinističkih stavovai
pisanih materijala. Imao je ljubavnicu. koja
je to predala Udbi, pa je bio otkriven. izvr-
šio je samoobojstvo.
KaD je ~ mdio A1imjVO<ti<a
Mli su na spavanje. žunić (Pejo. nap.
AB.) povode Radu ŽigiĆ8, prisnog prija-
telja Gojka Polovine. kojima se PriJaPa uz.
Gojka i Nikac, te Mile Kosanović, omanji
lokalni lider. žunić ponudio društvo šljivo-
vicom i medom, nakon čega se smjestik
. Oa.žunićevu tavanu.
'Dobar je Pejo gospodar, kakva mu je
samo šljivovica i med', koostatira Žigić.
Ne mogavAi to u sebi provariti, Ntkac boja-
tJjivo izgovori kako Pejo žunić nema ni
~j;vovog Nhla ni Jro!nice p<da. Žig;<
priupita OtklIda mu onda to. Osmjeli se Mi·
lc Kosaoović pa. u želji da dade svoj prilog
U rasktinkavanju latnog karaktera. što ga
je samobvalom vjdto o sebi stvorio žunić.
ispriča Žigifu da je to i sav drugi imutak:
Pejo opljačbO ;z umarove kuče (linw je
bio Augustin Sime), na1Urali.ZiraOi Hrvat).
Žigić plane i u bijesu izbljuva ćirilicom oc--
koJiko slogana iz srpskog folklora od tog
dana ŽUnk:eva politička karijera, unatoč
Gojkovom pokroviteljstvu, krenula je niz-
brdicom.
U štabu je došao na red razgovor o gostio-
n.iČllJU Milanu Alivojvodiću, Hrvatu, nara-
vno. Njega je na svom sjeniku skrivao Sr-
bin, gostioničar Andrija Vidurinov. Žbiri
komandanta Lapca Luke Štikovca pokuša~
vali su ga izvući iz sjenika, ali je Alivoj-
vađić povukao lojtru k sebi i odlučio zapa-
liti sjenik: i u njemu izgOJjeti ako se netko
popne k njemu. Znajući da bi p1aDuo DC:
samo sjenik, nego i njegovo imanje, .And-
rija je čuvao svog kolegu Alivojvodića.
Alivojvodi6ev dragi prijatclj bio je Pejo
ŽUOiĆ pe oo dobije zadatak: da ga privode
svojim prijateljstvom. žunić to prihvati
očehtju6. da a: na taj način poboljšati svoj
politički rejting. ŽUIUĆ je u Alivojvodi-
<:evoj gostionici mnoge ČUe ispio, mnoge
obroke janjetine ;zjoo. t>e.pl_ daI<aI<O.
pred sjen.ikoro ŽUniĆ mu se javi, poetskim
riječima zajamči tivat i sigurnost i tako
izmedu AlivojvodiĆ8. i revolucije pade zid,
ali pade i Alivojvodić. ŽUnić ga uvode u
štab i predade prvom pravovjemom borcu,
koji je pritJtao. Pridružio se jo$ jedan dob-
.rovoljac pa AlivojvodiĆ8. odvedoše u pod-
DOtje lapov8Ćke Visočice. Tu pravovjerni
također iskaza -tko je i što jt; p;l nožem
obavi svoj krvavi posao. Kad se vrati. hlad-
nokrvno je opisivao krvavi ritual. Recimo
~ da je taj ubojica oedumog Hrvata
li su tivat nedužnim Hrvatima: Augustu
Simelu, Pem (Peji) i Ivanu Šikiću (bili su
braća). Dani Kneteviću, Milanu Vidak.ovi-
ću, Josipu Mareniću. dječaku' Kneževiću,
sinu llije i Ande, Paji šikiću, a na mukama
je umrla mlada Marija Sarić te Nino Kne-_
!ević.
posebna priča su stari· i onerooćali: Mišo
Vidaković, Jela (Jeka) Šikić i Kata 'šikić.
Njih je neki Stale odveo na Bijeli' brijeg.
blizu D. Lapca. gdje se iz. zemJjine utrobe
vadi prirodno bijeli pijesak. Prostrijelio ih
je i glave im gumuo u grabu. Nakon Z.IOČi.
na produžio je svojoj Jcući u obJifnjem na-
selju. Sutradan se vraćao na svoju du1nost
u D. Lapac. kad je prolazio kraj mjesta zlo-
čina, iz grmlja što je okruživalo Bijeli brij-
eg prasnuše hitci i Stole se pridruži trtva-
ma svoga zloćina Potraga narodnih bornea
za počiniteljem nije dala ploda,· a časnom
sucu i egzekutoru nigdje baga samo u gr-
mu ll8đok ležaj od suhog li.tća gdje je pra-
vedni osvetnik: ležao dok je ~ da ostva-
ri svoju presudu. Sve ubojice nedužnih Hr-
vata bili su vodama pobune poznati ime-
nom i prez.imeoom. ZJOCini su se događali
iqxed njiliovili 06ju. Jedini. N101.cni i
razboriti Jakov Blažević, želio je Hrvatima
pomnći on nikada nije bncpleto odIUO;·
yao. Htio je sve prorootriti iz di.stance, :zb-
og čega mu dadC:Jk ime 'oklijevaJo'. Nib:
je Jakovljeve pokušaje shvatio pa se usudio
iDdire.ktOO ukazati. da treba nedtdne zaštiti
No svaku YOmiSaO na to presjekli bi 0re-
šković i Zigjć. RevoluCija je bezobzirno
brisala sve što joj je na putu i o tome nije
bilo suda!
Pordto je pomagao major Rašeta, kojega
su partijski čelnici kasnije proglasili naj-
vetim četnikom. Major Rašeta pomagao je,
lli ,šikiću da se spasi, Mariju $Wću Dani·
nu udovu s jednirD. djetetom u naručju i
dru\un u utrobi oteo je iz ruku četničkih
koljaća, a Nikcu je ponudio zaklonište u
svojoj kući..Videći da je svakoga dana sve
više pogibelji, a i na savjet dobronamjernih
Srna. ,,>bc '" POCihO povulcao ;z Gojkove
zaštite, jer je vidio da je i Gojkova zvijez-
da počela tamniti. pridnlbo se svojoj obi-
telji koju je već ranije sklonio u lomu. U
Donji Lapac dolazio je kradomice po
branu, ali jednog dana uhvati ga četnička
zasjeda. Pročitali su mu smrtnu presudu,
koju je izrekao četnički štab uz. napomenu
kako srpski heroji neće ni mačku hrvatsku
ostaviti na !ivotu. Kad su ga ~li vezati.
pojavi se iznenada Mile Ra.šeta -šović s još
dvojicom, odgurne četnika s uf.etom u ruci
i stane i2medu Nikca i skupine koljoca
00010 je do ootre prepirke i objunjavanja
pa i potezanja oružja, a kad Mile ŠOvić­
Ra.šeta sa smrtnom ozbiljnoAću uzviknu:
'Ovdje a: pasti srpska krv prije nego Nikca
odvedete", koljači su popustili te Mile
iščupa Nikca iz. četničkih ruku'."