Prof.

Asim Mujkić

UPUTSTVO ZA IZRADU FILOZOFSKOG ESEJA

Šta je filozofski esej?

Filozofski esej treba razumjeti kao raspravu na osnovu postavljenog pitanja koje se obično tiče najdubljih
interesa čovjeka: pitanja o istini, slobodi, stvarnosti, smislu, društvenoj pravdi itd. Filozofski esej je
eksplanatorne naravi, on je isključivo verbalno djelovanje koje za svoju građu uzima stavove drugih
autora (ne nužno filozofa, već i umjetnika, naučnika i drugih autoriteta, što zavisi od pitanja).
Objašnjenje proističe iz glavne teze – jedne verzije odgovora na identificirano pitanje – oko koje se
razvija iskrena, logička i temeljita argumentacija s ciljem da se sugovornik ili čitatelj ubijedi u valjanost
odnosno ispravnost svojih stavova. I filozofski esej kao i većina drugih sličnih pismenih zadataka počiva
na četiri procesa: organizacija, analiza, sumiranje i revizija. Najvažnije karakteristike dobrog filozofskog
eseja su logičnost, jasnoća i kritička perspektiva teksta. Kada kažemo kritička to ne znači nužno
neslaganje s nekim stavom o kojem pišemo. Slobodno se možemo složiti a onda potom proširiti temu na
svoj, originalan način.

Korak 1: Organiziraj svoje misli!

Najbolji način da organizirate svoje misli je izrada kratke skice – KONCEPTA - odgovora na postavljeno
pitanje ili temu nakon što nekoliko puta pročitate pitanje / tekst ili dio teksta. U središtu skice treba da
bude vaša inicijalna reakcija na pitanje/temu – glavna ili okvirna teza. Morate imati što je moguće jasniju
ideju o tome šta zaista želite reći, tvrditi, braniti. Okvirna teza, koja mora biti kratka, će biti važna za
usmjeravanje toka vaše dalje argumentacije. Nakon toga razmislite i identificirajte nekoliko značajnih
citata bilo u predmetnom tekstu ili iz šire literature (zavisno od teme to mogu biti izjave iz medija, citati
iz djela književnosti ili iz neke druge naučne literature) koji će pojačati planirani pravac odgovora.
Naravno, izbjegavati duge citate, jer je za kvalitetan esej važno šta vi kažete, odnosno kako vi mišljenje o
datom problemu imate. Citati služe samo da potvrde i pojačaju vaš stav. Ne smiju dominirati tekstom.

Zatim, u skici u vidu nekoliko tačaka naznačite, po vašem sudu, glavne argumente koje ćete koristiti u
prilog vaše teze i isto tako, u nekoliko tačaka, naznačite moguće kontraargumente na koje ćete, u
odbrani svoje teze, odgovoriti.

Midhat Šamić kaže da se „koncept piše brzo, u žaru inspiracije, onako kako se činjenice, ideje, riječi
pojavljuju u glavi i dolaze pod pero, ne obazirući se na to da li je određeni izraz najsrećniji i
najadekvatniji. A onda docnije, prilikom revizije, provjerava se prikladnost tih i drugih izraza“ (Šamić,
1968: 86).

Korak 2: Strukturiranje i izrada teksta (analiza i sumiranje)

Premda se ne može sa sigurnošću predviditi forma teksta – nju uvelike diktira postavljeno pitanje ili tekst
koji se analizira i dostupni materijal (citati, izjave) – ali, općenito, sastoji se od uvoda u kome treba jasno
istaći svoju poziciju koju ćete u ostatku teksta braniti, zatim kratko pomenuti glavne argumente koje
želite upotrijebiti u prilog vaše teze i po potrebi dati definiciju ili objašnjenje relevantnih termina koji će
biti korišteni u daljem tekstu.

Drugi dio eseja je razrada. Ona uglavnom ima sljedeću strukturu: Prvi argument – izložite svoj stav (koji
proističe ili potvrđuje vašu tezu) i potkrijepite ga argumentima ojačanim primjerima, citatima, izjavama
itd. Zatim treba da uslijedi prvi kontraargument – navesti moguće prigovore prvom argumentu koji ste
iznijeli. Navesti razloge zbog kojih djelomično ili u cijelosti odbacujete taj kontraargument.

Potom navodite drugi argument – izložite detaljnije svoj naredni stav, argument u prilog vaše teze.
Potkrijepite ga argumentima i naravno primjerima, citatima i izjavama koje ga jačaju. Nakon toga
navodite drugi kontraargument – moguće prigovore drugom argumentu, nakon čega navesti razloge
zbog kojih djelomično ili u cijelnosti odbacujete i taj kontraargument.

U slučaju da imate još argumenata ponoviti istu strukturu argument-kontraargument-razlozi za

odbacivanje kontraargumenta, odnosno prihvaćanje iznešenog argumenta.

ARGUMENT je najvažniji dio eseja. Vaš argument otkriva kako ste dobro razumjeli problem i kako
koherentno, temeljito i koncizno formulirate svoje tvrdnje i u kojoj mjeri ste senzibilni prema drugačijim
stajalištima.

„Argumentje skup premisa ili razloga koji su prezentirani u svrhu podrške ili temelja za
vjerodostojnost nekog zaključka. Ako je tvrdnja istinita, onda mora da postoje dobri razlozi za
njenu vjerodostojnost. Cilj dobrog argumenta je prezentirati i odbraniti istinite zaključke.
Filozofija je posvećena otkrivanju i pojašnjenju razloga koji podržavaju zaključke i odvajaju ih od
onih tvrdnji koje navodno podržavaju zaključak, ali u tome na kraju ne uspijevaju. U filozofskim
tekstovima mi prezentiramo, objašnjavamo i kritički evaluiramo argumente“ (The California
State University Department of Philosophy).

Jedna korisna tehnika za formulaciju argumenta je odgovor na neka od sljedećih pitanja: Koje su glavne
pretpostavke autora ili datog teksta? Koja je namjera autora ii teksta? Koje implikacije taj stav ili tekst
imaju?

Sljedeći korak je da navedete svoju poziciju i da li se slažete s izrečenim stavom u tekstu ili ne. ALI – nije
dovoljno za esej da iznesete svoje mišljenje – morate elaborirati i iznijeti razloge za to slaganje ili
neslaganje. Ako se slažete sa stavom u zadatom tekstu iznesite razloge za to i po mogućnosti dodatne
razloge koje autor izvornog teksta ne pominje. Isto je i ako se ne slažete – navedite razloge za
neslaganje.

Poželjno je da prije nego razvijete argumentaciju imate na umu sljedeća pitanja:

 Da li predmetni stav počiva na pogrešnim, neopravdanim ili slabim pretpostavkama?

 Da li mogu primijetiti u stavu neke interne protivrječnosti?
 Da li je zaključak (zaključci) u tekstu pogrešan?
 Da li predloženi zaključci u tekstu dovode do nekih neplaniranih posljedica koje su štetne
ljudima, nekoj grupi ljudi, društvu itd.?
Vodite računa da pišući esej samo branite svoje mišljenje, svoj stav o datoj temi, tekstu. Vaš zadatak nije
da razvijete neku novu filozofsku teoriju. Nemojte se ustručavati da zauzmete svoj stav.

U svrhu pojačanja argumentacije možete koristiti citate, ali moramo imati na umu sljedeće da „citati
mogu da služe bilo kao ilustracija izlaganja, što je češći slučaj, bilo, rjeđe kao dokazi. Ovu drugu njihovu
ulogu treba, po pravilu izbjegavati, budući da se dokazi treba da sastoje u prvom redu od sopstvenih
argumenata, a ne od tuđih mišljenja“ (Begić, 1968: 93).

Posljednji dio eseja je zaključak. On se sastoji od ponavljanja početne teze, kao i sumiranja izrečene
argumentacije i kontraargumentacije s naglaskom na stavove ili argumente koji su izdržali udare
kontraargumenata.

Korak 3: Revizija

Ponovo iščitati uvodni i zaključni dio eseja kako bi se uvjerili da je početna teza jasna i da je podržavaju
zaključci, da između njih postoji koherencija. Zatim iščitati razradu da bi se uvjerili da vaša argumentacija
teče logično i jasno. Ako osjetite da treba promijeniti redosljed argumenata slobodno to učinite. Uvjerite
se da su vaše rečenice jasne i logički smislene. Ako ne razumijete šta ste u nekoj rečenici htjeli da kažete,
sasvim sigurno neće razumjeti ni čitatelj. Isto tako treba imati na umu i to da ono što za vas ima smisla
ne mora nužno biti smisleno i za čitatelja. Zato pročitajte više puta i pokušajte vidjeti da li ima nešto što
bi moglo biti nedorečeno, što bi moglo biti zbunjujuće, inkonzistentno. Pokušajte u tom slučaju
artikulirati to na drugačiji, jasniji način.

Kada dijelite tekst u paragrafe pokušajte to učiniti tako da je svaki paragraf jasan i koherentan i da je
posvećen jednom argumentu ili stavu, da predstavlja jednu smislenu cjelinu, a ne više njih. U ponovnom
čitanju izbrišite riječi koje vam se čine nepotrebne ili suvišne – to će dodatno ojačati jasnoću vaše
argumentacije.

Na kraju, iako to nije predmet ocjenjivanja, potrebno je tekst očistiti od gramatičkih i slovnih grešaka što
je moguće više, jer greške odvlače pažnju čitatelja i postoji opasnost da vaša argumentacija bude
zasjenjena pravopisnim i slovnim greškama. Također povesti računa o pravilnom citiranju. Korištene
izvore literature posebno navesti na kraju teksta pod naslovom Literatura.

Neki korisni savjeti:

 Esej je u suštini dobro osmišljena odbrana polazne teze;

 Uvod treba da se sastoji od vaše reakcije, mišljenja o postavljenom pitanju ili tekstu; mišjenje ili
reakcija treba da kaže slažete li se ili ne s onim što je rečeno i to je temelj za vašu tezu koju ćete
u daljem tekstu argumentirano braniti. Od samog početka treba da bude jasno za što se zalažete
i kako ćete to odbraniti. Treba tačno naznačiti šta želite uraditi u tekstu. Npr. „Ne slažem se sa
stavom H. Arendt koja tvrdi...“; „Koristiću sljedeći pristup u svojoj argumentaciji...“; ili „U ovom
eseju tvrdit ću da je H. Arendt... pa ću ponuditi tri argumenta koja podržavaju moju tezu: 1...,
2...., 3....“. Još važnije, uvodu se vratite još jednom nakon što završite esej i vidite da li ga je
potrebno revidirati u svjetlu zaključaka.
 Primjer dobrog uvoda: „Budući da je tema vrlo opsežna, ona se mora izdijeliti na manje cjeline:
prvo ću raspravljati na temu prava životinja počevši s patocentrističkim stajalištem Petera
Singera. Drugo, napravit ću korak dalje i argumentirati u prilog moralnog integriteta sveg života.
Na kraju, koristeći dijalektičku perspektivu, nastojat ću kombinirati ekološka stajališta u skup
koherentnih principa bio-centričkog etičkog pristupa prirodi i integritetu života uopće“
 Nikada ne unosite u zaključak neke nove stavove ili argumente koje niste razradili u prethodom
tekstu. Zaključak se sastoji samo od onih argumenata koje ste uspješno odbranili.
 Kada polemizirate s kontraargumentima (i autorima koji ih iznose), vaša kritika treba zadržati
umjereni ton. Izbjegavajte rečenice tipa „Očito je da je suprotno stajalište pogrešno“, umjesto
toga treba reći sljedeće: „Postoje neki važni elementi koji su izostavljeni u ovoj argumentaciji“ pa
ih onda nabrojite.
 Izbjegavajte generaliziranja i općenite filozofske stavove tipa „Dekart, otac moderne filozofije,
smatra da...“. To je suvišno. Osobito izbjegavajte nagovještaje vlastite genijalnosti ili
grandioznosti , npr. „Moja teza je od kritičnog značaja za društvo i njome se filozofi bave već
2000 godina“. To su isprazne i nesimpatične geste.
 Kada pominjete nekog autora ili filozofa prvi put u tekstu, navedite puno ime i prezime, a poslije
u tekstu kada ga / je pominjete koristite samo prezime.
 Nastojte da vaš stil bude što direktniji, sa što manje pompeznih i bombastičnih riječi. Najbolje
rečenice su one koje su jednostavne, jasne i informativne. Dakle, budite što jasniji, što znači
recite tačno šta mislite.
 Izbjegavati žargonski govor.
 Nemojte puno dorađivati vašu inicijalnu reakciju na tekst jer ćete izgubiti fokus.
 Što je vaša argumentacija jača utoliko manje će vam se moći prigovoriti pristrasnost.
 Primjer dobrog zaključka: „Argumentirao sam u tekstu u prilog rekonstrukciji ekološkog poretka
fokusiraući se na etički integritet cijelog života i s tim u vezi predložio tri osnovna principa za
jednu biocentričku etiku koja se može prilagoditi ljudskoj kulturi i tehnoogiji. Ona počiva na
metafizičkom asiomu da sav život ima inherentnu vrijednost po sebi, bez obzira da li je riječ o
ljudskom, životinjskom ili biljnom životu koji se barem može priznati za etički relevantan“.
 Struktura eseja se može izraziti u sljedećoj formuli: UVOD – ARGUMENT 1
(-KONTRAARGUMENT-ODGOVOR)-ARGUMENT 2 (-KONTRAARGUMENT-ODGOVOR) –
ZAKLJUČAK.
 Izbjegavajte previše argumenata. Upotrijebite samo dva ili tri najjača kako biste odbranili svoju
tezu. Previše argumenata zbunjuje i odvlači pažnju.
 Strukturno nastojte da jedan argument bude izložen u jednom paragrafu. Na taj način sami ćete
sebe spriječiti da odlutate i razvodnite svoju argumentaciju.
 Elegantan način da uvedete kontraargument u tekst je npr. „Mogući prigovor onome što sam
ranije iznio, utvrdio je...“ nakon čega prelazite na odgovor na taj prigovor. Kontraargument treba
što vjernije iznijeti i odoliti iskušenju da ga banalizirate da bi ispao što slabiji.
 Tokom revidiranja eseja (prije konačne predaje) uputno je odgovoriti na sljedeća pitanja: da li je
sve što je u eseju napisano u funkciji argumentacije? Ima li ponavljanja? Da li bi neki primjer bio
od pomoći? Da li je struktura i sadržaj dovoljno jasan? Da li je moj sitl pisanja jasan, koncizan?
 Prilikom citiranja izbjeći: „prije navođenja citata nevičan autor nagovješćuje sadržinu njegovu
parafrazirajući je; zatim slijedi doslovan citat, najzad, autor se ponovo osvrće na sadržinu citata i
opet je parafrazira. Na taj način, u stvari, ista misao se ponavlja tri puta, u tri gotovo ista oblika“
(Begić, 1968: 96).