Globalizacija sa ekološkog aspekta

Društvena ekologija
Mnoge brige o smjeru savremenne globalizacije usredsređuju se na njen uticaj
na životnu sredinu . Antropogene globalne ekološke promjene nisu se značajno
dešavale prije sredine 20og vijeka. Prije ranih 1970ih nije bilo postavljeno
pitanje o transplanetarnom ugrožavanju životne sredine i nije imalo trajnije
mjesto u političkim programima. Međutim ,od tada vlade su potpisale više od
sto multilateranih ugovora po pitanju životne sredine. Naučnici su poduzeli na
desetine incijativa za proučavanje svjetskog ekološkog razvitka , dok milioni
građana širom svijeta se pridružuju nevladinim organizacijama za zaštitu
životne sredine kao što su Svjetski fond za zaštitu prirode i Zeleni mir.
Tri globalna ekološka problema privlače najviše pažnje .
 Prvi - smanjenje ozona u stratosferi
Povećano 60ih god a počelo bivati alarmantno 80ih god.. Od sredine 90ih
godina, ozonski omotač koji štiti Zemlju od uv zračenja iz svemira, smanjuje se
za oko 3% u jednoj deceniji .
 Drugi – globalno zagrijavanje
Naširoko razmatrano superteritorijalno pitane o životnoj sredini ,
prostonarodno poznato kao globalno zagrijavanje - uključuje antropogeno
povećavanje gasova staklene bašte i njihov uticaj na klimu na planeti. Ovo
ljudsko uplitanje u hemijski poredak atmosfere rezultat je proizvodnje
ugljenika, metana, halokarbona i nitrooksida. Ova aktivnost datira od početka
industrijalizacije sredinom 18og vijeka, ali ubrzani rast gasva se dešava u drugoj
polovini 20og vijeka.
Globalno zagrijavanje može imati brojne posljedice , uključujući porast nivoa
mora, pojačanu eroziju tla, promjenu oblika bolesti i povećano izumiranje.
 Treći - gubitak biološke raznovrsnosti
Procjenjuje se da je tri četvrtine usjeva nestalo tokom 20og st. računa se da je
u prosjeku ,u periodu 20og vijeka, nestajalo od 20-200 vrsta
Uprkos svemu biodiverzitet tj biološka raznovrsnost , kao globalni resurs biva
potcijenjen .
1986 desila se eksplozija nuklearnog reaktora u Černobilu , od čega
radioaktivna prašina proširila planetarno.
Istrebljivanje tropskih vlažnih šuma koje je bilo također u drugoj polovini 20og
vijeka umnogome utiče na Zemljinu fotosintezu, presudno za nastajanje neovih
vrsta, isto tako godišnje zalihe za vodu po stanovniku su se smanjile
povećavajući strah od globalne nestašice vode za piće.

VERTIKALNO I HORIZONTALNO UPRAVLJANJE

Ključni elementi vlasti na više nivoa
Upravljanje na više nivoa vlasti sastavljeno je od novih oblika upravljanja koje
čine tri glavne dimenzije iili razvoja .
 Prvo – vetikalna dimenzija , odnosno interakcija između višeg i nižeg
nivoa vlasti , uključujući eksterna regionalna tijela kao što je EU .
Upravljanje na više nivoa vlasti ključna je tema u upravljanju
nacionalnom teritorijom i u radu na razvoju urbanih i ruralnih regiona .
Upravljanje na više nivoa vlasti sastoji se iz sve veće regulacije
regionalnih blokova od strane njihovih država članica što transformiše
nacionalno zakonodavstvo i pojednostavljuje ekonomska pravila tzv
proces europeizacije.
vertikalna organizacija postaje upravljanje na više nivoa i priprema oblik
zajedničke administracije različitih nivoa upravljanja. , isto tako i drugih
igrača koji se uključuju kroz pregovaranje i sporazume.

 Drugo – upravljanje na više nivoa ne samo da se pojavljuje u oblasti

teritorijalne uprave i u radu sa urbanim i ruralnim propisima , već je
prisutno i u horizontalnim mrežama koje povezuju vlade iili u obliku tzv
javno pravnih partnerstava . Horizontalna partnerstva se pojavljuju na
lokalnom i regionalnom nivou gdje vlasti kooordiniraju u različitim
funkcionalnim organizacijama.
 Horizontalna saradnja se vidi kao način da se poboljša djelotvornost
pružanja lokalnih javnih usluga .

 Treće - upravljanje na više nivoa pogodno je za uvođenje privatnih firmi

u sektor javnih usluga kao što je infrastruktura. Angloamerički koncept
“javno privatnog partnerstva “ ima za cilj obavljanje zadataka vezanih za
društvena pitanja uvođenjem tržišnih riješenja u funkcionisanju javnog
sektora. EU promoviše upravljanje na više nivoa kao uslov za dobijanje
podrške iz strukturnih fondova i programa.

Vertikalno upravljanje – predstavlja odnos viših nivoa vlasti prema nižim

nivoima , npr Predsjedništvo ,Parlament sarađuje sa nižim nivoima kao što su
kantoni ili EU sa bh institucijama.
Horizontalno upravljanje – je odnos npr lokalnih vlasti jedna sa drugom, npr
saradnja Sarajevo- Istanbul.
Javno – privatno partnerstvo gdje dogovorom privatna kompanija uzima
određen vlasnički udio nad državnim firmama npr. Bosnalijek.

REGIONALNI ILI GLOBALNI NIVOI UPRAVLJANJA

VLAST NA VIŠE NIVOA
Globalizacija i upravljanje

Politika globalnog upravljanja se dobro uklapa u koncept upravljanja na više

nivoa. Ovdje se predlaže sistem na više nivoa umjesto jedne sveobuhvatne
organizacije . Globalizam se odnosi na sveukupni proces integracije i
međusobnog povezivanja svjetskog društva , ekonomije i kulture.
Nekako se desilo da politike nisu više nacionalne ni subnacionalne već izazivaju
posljedice van granica države .
Fiskalni federalizam nalaže pomjeranje mjesta gdje se donose odluke nagore ili
ka regionalnim blokovima i državama ili ka pravnom multinacionalnom
rješenju- globalnom nivou.
Vlast na više nivoa nije samo opis toga kako se javna ovlaštenja ili vlast
raspoređuju na jedinice , ova tema također sadrži ideju da je pregovaranje
igrača u mreži zamijenilo moć. Tako da postoje vertikalne i horizontalne mreže
uključujući igrače iz privatnog faktora. Prijelaz sa autoriteta na pogađanje
primjetan je i u konceptu upravljanja , u društvu u kojem ima pogađanja
upravo pregovaračke vještine odlučuju ko će da nadvlada.
Kada je riječ o EU politike i odluke se ne mogu definisati kao rezultat
pogađanja. Često su one rezultat primjene zakona , odnosno propisa koje
donose vlasti EU. Aktivnosti Komisije i Suda se prije mogu opisati kao autoritet
nego pogađanje ,mada je isto tako tačno da je veći dio zakona koji donese
Savjet rezultat pregovaranja vlada članica.
Ipak neka tijela Europske unije funkcionišu na osnovu autoriteta , a ne samo na
osnovu vještina pregovaranja.
Decentarlizacija nije isto što i pregovaranje. Kada se nadležnosti spuštaju
nadole u državnoj hijerarhiji onda lokalne i regionalne vlasti mogu da odluče da
povjere pružanje odgovarajućih usluga privatnom sektoru tj da ustanove
javno- privatna partnerstva.

KORPORACIJSKI KOLONIJALIZAM KROZ MEDIJE

Ovaj izraz se odnosi na situaciju u kojoj korporacije ,obično multinacionalne

medijske korporacije,imaju začajan uticaj i kontrolu nad medijskim
prostorom ,informacijama i narativima.
Mediji su jedan od nosećih stubova politike u epohi neoliberalne globalizacije.
Njihova komunikacijska moć i marketinške mogućnosti neophodne su u
politici ,partnerskim reprezentacijama i političarima, ali i multinacionalnim
kompanijama. Pa se javlja interesna saradnja između politike,medija i
korporacija. Korporacije često koriste medijske platforme za promovisanje i
plasiranje sponzorstva. Uticaj na medije mogu ostvariti i kompanije političke
elite. Mediji svoje promotorske usluge znaju dobro unovčiti.
Uključenost u različite procese i monopol u izvještavanju ,promoviranje
sadržaja i komunikacijska sposobnost, osigurava medijima važnu ulogu u
savremenoj politici i ekonomiji. Razumljivo je zašto državna vlast i predstavnici
krupnog kapitala pokušavaju da stvore interesnu saradnju sa medijima.
Velika medijska poduzeća mogu stvarati efektivnu vlast koja se označava kao
mediokratija.
Treba naglasiti isto tako da nisu svi mediji u mogućnosti da se transformišu u
hipervlast, pa ne mogu svi mediji pripadati svijetu mediakratije.
Globalna mediakratija – zagovaranje političkih stavova na
globalnom,planetarnom nivou.
Gdje dominira mediakratija tu ne postoje adekvatni uslovi za
negodovanje ,razvijanje i funkcioniranje demokratskih režima vlasti.
Mediji nisu samo samo izvor informacija već i igrač u širem društveno -
političkom kontekstu.
Mediji imaju ulogu u promoviranju,prezentiranju korporacijskog sadržaja
javnosti. Primarna namjena korporacijskih medija jeste da izvrše anesteziranje
javnosti, iznuditi n jihovo prihvatanje, žele eliminirati i savladati otpor i
protivljenje
Može se reći da nisu više stranke potrebne da bise došlo na vlast, samo
političari koji steknu medijsku naklonost imaju šanse na izborni trijumf.

POSTPOLITIKA I POSTDEMOKRATIJA

-su izrazi koji se koriste kako bi opisali promjene i izazove u političkom pejzažu
koji se javljaju nakon perioda u kojem su tradicionalni politički modeli bili
dominantni. Ovi izrazi se često koriste u analizi savremenih političkih
fenomena.
Postpolitika je pojam koji se koristi kakko bi se opisala promjena u političkoj
prirodi diskursa i prakse.
Ovaj termin ukazuje na to da su se tradicionalne političke podjele i ideologije
izgubile na snazi , a politički dijalog sve više postao usmjeren ka tehničkim i
upravljačkim pitanjima, umjesto ideološkim sukobima.
Ključne karakteristike postpolitike;
- Gubitak jasnih ideoloških sukoba
- Tehnicizacija politike
- Odsustvo dubokih političkih rasprava
- Smanjenje političkog angažmana građana
- Uloga medija
Ovaj pojam “postpolitika” često se koristi u analizi savremenih političkih
dešavanja i promjena u politici.
Tačnije ovaj pojam postpolitika se koristi kako bi se opisala situacija u kojoj su
klasične političke podjele i ideološki sukobi izgubili značaj.

Postdemokratija je pojam koji se koristi kako bi se opisala situacija u kojoj

demokratski procesi postoje formalno ali su oslabljeni u praksi.
Ovaj koncept ukazuje na promjene u prirodi demokratije koje izazivaju
zabrinutost zbog potencijalnog gubitka suštinske participacije građana u
političkom procesu .
Postedmokratija nije homogena pojava i manifestira se na različite načine u
različitim društvenim i političkim kontekstima. Ovaj koncept se koristi kako bi
se istakle promjene u demokratskim sistemima .
Ključne karakteristike postdemokratije;
- Oslabljeni demokratski procesi
- Uticaj neizabranih institucija
- Prividna demokratija
- Rastuća nejednakost u političkom uticaju
- Odsustvo suštinske participacije građana

WESTFALSKI MODEL
Vestfalski model utemeljen na principu djelotvorne moći tj principu prema
kome u krajnjoj liniji sila određuje pravo u međunarodnoj zajednici – u
potpunoj je nesaglasnosti sa potrebom stalnog demokratskog pregovaranja
između članova međunarodne zajednice.
Krize u Iraku, Somaliji , BIH,Ruandi i mnogim drugim mjestima dovele su do
zaključka da je novi svjetski red ustvari novi svjetski nered.
Primjer dvostrukih mjerila predstavlja insistiranje OUN-a na vojnoj intervenciji
kako bi se zaštitio suverenitet i autonomija Kuvajta dok se na drugoj strani
dopustilo da se Bosna raspadne.
Mnoge incijative OUN-a za upravljanje konfliktima i njihovo rješavanje
stagnirale su ili su poražene.
Ako bi UN zadobile instrumente kojima bi mogle da počnu da se oslobađaju
tog naslijeđa , važan korak bi mogao da se učini i u pravcu uspostavljanja i
održavanja vladavine prava i njegove nespristrasne primjene u međunarodnim
odnosima.