UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK POLITOLOGIJA

ESEJ – pitanja i odgovori

- Hrestomatija 2023/2024 –

Studnet/ica ; Nizama Džafo Mentor; prof. dr. Mujkić Asim

Indeks br ; 2520 Ass ; Alispahić Selma

Sarajevo , 2024
 Pitanja i odgovori

1. Objasnite smisao univerzalnosti i međupovezanosti prava izraženih u Općoj

deklaraciji o ljudskim pravima. Šta je osnovna ideja Deklaracije o svjetskoj etici?
Objasnite načela i smjernice koje Deklaracija predlaže.

Poslije Drugog svjetskog rata proglašeno je da, sva ljudska bića, gdje god se nalazila i ko god
bila imaju prava koja se moraju poštovatiu svim okolnostima.
Univerzalnost prava naglašava da su ljudska prava relevantna i primjenjiva na svakoj osobi,
bez obzira na to gdje žive ili odakle potječu. Ova univerzalnost prepoznaje da temeljna prava
proizilaze iz same prirode ljudskosti i zbog toga su neotuđiva.
Opća deklaracija o ljudskim pravima proglašena je 10.decembra 1984 od strane Ujedinjenih
naroda, gdje je obećano da će narod biti zaštićen i upućen o istim. Nikada nije distribuirana od
strane Vlade i nazvana je „ najbolje čuvanom tajnom u svijetu „ .
Univerzalnost i međupovezanost prava, kako ih izražava Opća deklaracija o ljudskim
pravima, predstavljaju ključne koncepte koji odraažavaju ideju da su ljudska prava inherentna
svim pojedincima bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu, vjeru, spol, ili bilo koji drugi lični
ili društveni status.
Opća deklaracija može važiti za dokument koji je relavantan i danas, te kojim možemo
promijeniti naše živote tj kvalitetu istih. To je i najraširenija izjava o ljudskim pravima. Opća
deklaracija o ljudskim pravima sadrži 30 članaka u kojima je jasno i jednostavno prikazano
da prava pripadaju svima na svijetu. Ona se ne mogu kupiti, zaraditi,otuđiti ni osvojiti .
Opća deklaracija o ljudskim pravima naglašava nužnost zajedničkog djelovanja i solidarnosti
kako bi se izgradio svijet u kojem su ljudska prava svakog pojedinca poštovana i zaštićena.
Deklaracija o svjetskoj etici usvojena je 1993.godine od strane Parlamenta svjetskih religija.
Ova deklaracija naglašava važnost zajedničkih etičkih vrijednosti koje dijele različite
religijske tradicije, filozofije i kulturni konteksti. Predstavlja napor da se identificiraju
zajednički moralni principi koji bi mogli služiti kao temelj za izgradnju mirnijeg i pravednijeg
svijeta.
Naročito se osuđuje agresija i mržnja u ime religije .Postoje prastare smjernice za ljudsko
ponašanje koje se mogu naći u učenjima svjetskih religija.
Načela koja istiće svjetska etika, mogu prihvaćati sve osobe sa etičkim uvjerenjima ,bez
obzira da li su ista utemeljena na religiji ili ne.
Osnovna ideja Deklaracije o svjetskoj etici sadrži pet univerzalnih načela koje služe kao
smjernice za moralno ponašanje i obuhvaća slijedeće ključne principe;
1. Poštovanje prema drugima ; Deklaracija potiče poštovanje prema svim ljudima , bez
obzira na njhovu vjeru,nacionalnost, spol, rasu ili druge karakteristike. Naglašavajući
važnost tolerancije ,razumijevanja i prihvaćanja različitosti jer naše različitosti tj
 religijske i kulturne tradicije nas ne smije spriječiti zajedničkom suprostavljanju prema
svim oblicima nečovječnosti. Svi snose odgovornost za bolji svjetski poredak.
2. Poštovanje prema životu ; Ljudi su po prirodi pogrešivi, skloni ograničenjima i
nesavršenstvu . Upravo zato osjećamo obavezu za dobrobit čovječanstva, kako države
tako i same religije. Ova smjernica promiče poštovanje prema životu u svim njegovim
oblicima. Ideja je što više poticati odgovornost prema prirodi, životinjaka tačnije svim
oblicima života.
3. Pravednost i solidarnost ; Ljudi u svim religijama zauzimaju se za život koji neće biti
obilježen egoizmom, već zauzimanjem za druge ljude i svijet koji ih okružuje. Načelo
pravednosti naglašava potrebu za dijeljenjem resursa , suzbijanjem nejednakosti,
pružanjem podrške , sve podjednako. Solidarnost potiče suradnju ii zajedničku
odgovornost.
4. Istina i odgovornost ; Deklaracija potiče traženje istine, razumijevanje iodgovornost u
svim aspektima života.Odgovorno ponašanje prema drugima kao i razuman dijalog.
5. Nenasilje i dijalog ; ova smjernica osuđuje nasilje kao sredstvo za rješavanje sukoba i
potiče nenasilno ponašanje. Dijalog kao ključno sredstvo za rješavanje nesuglasica i
suradnju.
Ova načela služe kao temelj stvaranja zajedničkog etičkog okvira. Deklaracija o svjetskoj etici
poziva pojedince , društva i vlade da ih integriraju u svoje postupke i odluke kako bi
doprinijeli izgradnji pravednijeg i moralno odgovornijeg svijeta.

2. Objasnite značenje termina „teleološka etika“, „utilitarizam“ i „deontološka

etika“. Koji je smisao Arstotelovog stava da je sreća samodovoljno i najviše
dobro? Kako se etika I. Kanta razlikuje od utilitarizma J. S. Milla?

Termini „ teleološka etika „ , „utilitarizam „ , „deontološka etika „ su tri različita pojma

tačnije filozofska pristupa etici , odnosno proučavanju moralnosti i moralnih postupaka .
- Teleološka etika ( gr.telos – cilj ili svrha ) , naglašava važnost ishoda ili rezultata u
procjeni moralnosti određenog djelovanja.Teleološka teorija pristupa moralnosti s
gledišta posljedica i konačnih ciljeva , suprotna je deontološkoj etici koja se temelji na
moralnim pravilima i dužnosti .
- Utilitarizam je vrsta teleološke etike koja se fokusira na postizanje najveće količine
sreće ili zadovoljstva za najveći broj ljudi. Ova teorija vrednuje postupke prema
njihovoj koristi za društvo. Glavni predstavnici utilitarizma su John Stuart Mill i
Jeremy Bentham. U konačnici, utilitarizam se temelji na iddeji da je moralnost nekog
postupka određena njegovim ishodom ili posljedicama.
- Deontološka etika ( gr.deon – dužnost ) , fokusira se na ideju da su odreeni postupci
pravilni ili pogrešni. Ova etička teorija stavlja naglasak na poštivanje moralnih normi
ili dužnosti. Predstavnik deontološke etike je Immanuel Kant .
Ukratko deontološka etika se fokusira na inherentnu moralnost postupka, neovisno o
ishodu.
Aristotel tvrdi da je sreća samodovoljna jer obuhvaća sve aspekte ljudskog života i
zadovoljsttva. Smatra da ljudi teže prema sreći kao prema najvišem cilju. Tačnije,kada osoba
postigne sreću, nema potrebe za dodatnim ciljevima jer je sreća dovoljna sama po sebi. Za
Aristotela sreća je povezana sa djelovanjem uma ,iz razloga što ljudi postižu puni potencijal
kroz razum i mudrost. On u svom djelu Nikomanova etika analizira prirodu dobra, moralnosti
i ljudske sreće .
Isto tako, Aristotel naglašava važnost života u zajednici i odnose sa drugima za ostvarivanje
sreće. Društvena interakcija, prijateljstvo, suradnja kao ključni sastojci sretnog života.
Immanuel Kant i John Stuart Mill predtavljaju dva različita pristupa etici. Njihove teorije se
često upoređuju . Glavna razlika između Kantove deontologija i Millovog utilitarizma leži u
tome što Kant stavlja naglasak na moralne dužnosti i univerzalna pravila bez obzira na
posljeidice dok Mill vrednuje moralnost prema sreći koju postupak proizvodi,stavljajući
naglasak na posljedice.
Za razliku od deontološke etike, kod utilitarizma posljedice su ključne . Mill smatra da su
ljudi sredstvo za postizanje općeg dobra, dok Kant kao zagovornik deontološke etike govori o
moralnim dužnostima i apsolutnim moralnim pravilima.

3. Šta su osnovne slobode (J. Rawls), raspodjelna (distributivna) pravda (R. Nozick)
i etički individualizam (R. Dworkin)? Zbog čega Susan Moler Okin kritikuje
teoriju pravde kao pravičnosti J. Rawlsa?

John Rawls razvio e teoriju pravde i pravičnosti u svom djelu „ Teorija pravde „ gdje ističe
važnost postizanja društvene pravde kroz pravednu raspodjelu temeljnih dobara i priznanje
osnovnih sloboda svakog pojedinca. On nudi objašnjenje koncepta osnovnih sloboda.definira
osnovne slobode kao političke i građanske slobode koje su nužne za za ostvarivanje slobodne
i raznolike društvene kulture. Slobode uključuju slobodu govora, slobodu udruživanja i pravo
na privatnost.
Nozick zagovara princip pravične raspodjele temeljen na pravu vlasništva i slobodnoj
razmjeni. On u svom djelu „ Anarhija, država i utopija „ iznosi teoriju pravde kao onu koja se
suprostavlja ideji pravedne podjele resursa . prema njemu ,društvena pravda postiže se
pošrtivanjem prava pojedinca na vlasništvo i slobodnu razmjenu.
Dworkin zagovara etički individualizam ,tvrdeći da pojedinac ne smije procjenjivati samo
prema društvenim uvjetima u kojima živi već i prema naporima koje ulaže. Ronald Dworkin u
svojoj knjizi „Pravda za jedan „ , zagovara teoriju pravde kao jednakosti ali uzimajući u obzir
individualne napore i sposobnosti.
Okin kritizira aspekte Rolsowe teorije, poput pretpostavli o obitelji i nedovoljnog bavljenja
pitanjima vezanim za privatni život i raspodjelu moći unutar obitelji. Smatra da Ralsowa
teorija ne uključuje dovoljno razmatranje žena u društvu .
Sve ove teorije i kritike pokazuju različite pristupe razumijevanju pravde , slobode i resursa u
društvu . različiti filozofi nude različite perspektive na pravdu slobode i podjele resursa.