Prva pomoć kod iznenadnog gubitka svijesti

Kao student medicine prve godine, prva pomoć kod iznenadnog gubitka svijesti
predstavlja jedan od temeljnih elemenata mog obrazovanja. Ova važna vještina nije samo dio
kurikuluma, već nosi i veliku odgovornost prema pacijentima i zajednici. Iznenadni gubitak
svijesti može biti posljedica raznih medicinskih stanja, uključujući srčani udar, moždani udar,
epileptične napadaje ili ozljede. Kao budući medicinski stručnjak, svjestan sam da pravilna
reakcija u ovim situacijama može biti ključna za spašavanje života i sprječavanje dugoročnih
posljedica.

Prva pomoć kod iznenadnog gubitka svijesti počinje s procjenom situacije i

osiguravanjem sigurnosti, kako za osobu koja je izgubila svijest, tako i za okolinu i samog
pružatelja pomoći. Važno je osigurati da nema dodatnih opasnosti koje bi mogle ugroziti
sigurnost ili zdravlje osobe u nevolji. Nakon što se osigura sigurnost, hitno je pozvati hitnu
medicinsku pomoć. Brza i precizna komunikacija s hitnom službom ključna je za brzo
reagiranje i dolazak kvalificiranog medicinskog osoblja na mjesto događaja. Ovaj korak nije
samo procedura, već je izuzetno važan za osiguranje daljnje medicinske intervencije. Dok
čekamo dolazak hitne pomoći, važno je pravilno smjestiti osobu koja je izgubila svijest kako
bi se osigurala prohodnost dišnih puteva i poboljšala cirkulacija krvi. Ovo uključuje podizanje
nogu kako bi se poboljšao protok krvi prema mozgu i drugim vitalnim organima. Jednom
kada se osigura osnovna udobnost i sigurnost, potrebno je provjeriti disanje i puls osobe. Ako
osoba ne diše ili nema puls, hitno je započeti s postupkom oživljavanja. Ovo može uključivati
primjenu CPR-a (kardiopulmonalna reanimacija), koja se sastoji od kombinacije pritiska na
prsa i umjetnog disanja kako bi se održala cirkulacija krvi. No, ako je osoba bez svijesti, ali
joj je omogućeno disanje potrebno ju je postaviti u bočni položaj. Tu poziciju postižemo tako
da jednu ruku unesrećene osobe stavljamo ispod njezine glave kao potporu, drugu ruku
pregibamo u laktu pod pravim kutom te također nogu (ako je desna ruka ispod glave,
pregibamo desnu nogu) i nogu lagano prebacujemo preko tijela unesrećene osobe te joj cijelo
tijelo stavljamo u bočni položaj. Ova intervencija je izrazito bitna kako ne bi došlo do gušenja
s jezikom ili povraćanjem. Prva pomoć kod iznenadnog gubitka svijesti nije samo niz
postupaka, već i vještina koja zahtijeva pravilno znanje i razumijevanje anatomije i fiziologije
ljudskog tijela. Kao student medicine, osjećam se odgovornim za kontinuirano učenje i
usavršavanje tih vještina kako bih mogao pružiti najbolju moguću skrb pacijentima u hitnim
situacijama. Osim teoretskog znanja, važno je imati i vještine i samopouzdanje za primjenu
prve pomoći u stvarnim situacijama. Redovita obuka i praksa ključni su za održavanje
kompetencije i spremnosti za djelovanje u hitnim situacijama. Kroz obuku u prvoj pomoći, ne
samo da stječemo znanje i vještine potrebne za pravilno djelovanje u hitnim situacijama, već i
razvijamo osobne kvalitete poput samopouzdanja, empatije i brige za druge. Ovi su atributi
ključni za uspješnu praksu u medicini i neophodni su za stvaranje pozitivnog utjecaja na
zdravlje i dobrobit ljudi. Važno je napomenuti da pružanje prve pomoći kod iznenadnog
gubitka svijesti zahtijeva brzu, ali promišljenu reakciju. Svaki korak treba biti izvršen s
pažnjom i preciznošću kako bi se osigurala najbolja moguća skrb za osobu koja je izgubila
svijest. Stoga, kao budući medicinski stručnjak, osjećam se obveznim da neprestano
nadograđujem svoje znanje i vještine kako bih bio spreman reagirati u različitim situacijama.
Osim toga, pružanje prve pomoći kod iznenadnog gubitka svijesti također podrazumijeva
važnost komunikacije s drugim sudionicima u situaciji. Jasan prijenos informacija o stanju
osobe, kao i koordinacija s drugim pružateljima pomoći, ključni su za učinkovito upravljanje
hitnom situacijom. Kroz obuku u prvoj pomoći, stječemo ne samo medicinsko znanje, već i
vještine komunikacije koje su od vitalne važnosti za rad u timu. Još jedan važan aspekt
pružanja prve pomoći kod iznenadnog gubitka svijesti je očuvanje osobne dobrobiti i
mentalnog zdravlja pružatelja pomoći. Situacije u kojima se zahtijeva hitna intervencija mogu
biti emocionalno izazovne i stresne. Stoga je važno imati mehanizme samopomoći i podrške
kako bismo se nosili s tim izazovima i ostali fokusirani na pružanje pomoći pacijentu. Kroz
obuku u prvoj pomoći, ne samo da učimo osnovne postupke i tehnike, već također razvijamo
sposobnost procjene situacije i donošenja brzih odluka. Ovo je važna vještina koja nije
ograničena samo na medicinske situacije, već se može primijeniti u različitim područjima
života. Budući medicinski stručnjaci imaju priliku postati lideri u zajednici kada je u pitanju
pružanje hitne pomoći i spašavanje života.

U svjetlu svega navedenog, prva pomoć kod iznenadnog gubitka svijesti predstavlja ne
samo medicinsku intervenciju, već i moralnu i društvenu odgovornost. Kroz obuku, praksu i
razvoj osobnih kvaliteta, budući medicinski stručnjaci imaju priliku postati ključni članovi
zajednice koji su spremni reagirati u hitnim situacijama i pružiti podršku onima kojima je to
najpotrebnije. U zaključku, prva pomoć kod iznenadnog gubitka svijesti zahtijeva stručnost,
brzinu i empatiju. Kroz kontinuirano učenje, praksu i razvoj osobnih vještina, budući
medicinski stručnjaci mogu postati ključni akteri u pružanju hitne medicinske skrbi i
spašavanju života. Ova odgovornost nije samo privilegij, već i temeljna obaveza prema
ljudima kojima služimo i zajednici u kojoj djelujemo.

Jan Štimac